OPĆA POVIJEST PRAVA I DRŽAVE

skripta, odgovori na pitanja

This script was made by Vlays Hackers®

ISTOČNE ROBOVLASNIČKE DRŽAVE

1. Istočne robovlasničke države?
- u 5. i 4. tisućljeću plemena se naseljavaju na područje eufrata i tigrisa
- nastaju naselja opasana zidovima: eridu, ur, uruk, lagaš, larsa, uma, skurupak,
isin
- to južno područje mezopotamije zove se sumer
- sumersko stanovništvo miješa se sa plemenima semitskog porijekla
- područje sjeverno od sumera je akad
- dolazi do stvaranja zaliha a time i raslojavanja, to dovodi do stvaranja vjere kao
ideologije
- izdvaja se dio društva koji sebe povezuje s bogom, i tako se stvara svećenički
sloj koji zajednicu podvrgava hramu, obitavalištu bogova zaštitnika
- teokaracija
- prvosvećenik je oružje samog boga i zove se ensi, patesi ili išaku
- načelo krvne srodnosti plemena nestaje i ograničava se na obitelj, ali
nadomješćuje ga prostorno načelo, jer svi koji su na prostoru oko hrama nekog
boga postaju njegovi podanici
- za države mezopotamijskog prostora od jednake su važnosti za njihov nastanak
i prirodni uvjeti koji su doveli do stvaranja viškova u proizvodnji kao i
činjenica odnosa u društvu koji su doveli do kontroliranja gospodarstva od
strane države

2. Nastanak država u Mezopotamiji

- tokom tisućljeća državice žive samostalno ali neke uspjevaju pokoriti susjedne
države, a to znači da prihodi hramove zemlje pripadaju pobjedničkoj državi
- zemlja je vlasništvo hrama i obrađuje se kolektivno a samo manji dio se daje u
zakup
- hram je stepenasta građevina zigurat, prostor hrama je temenos, u njemu
obitava prvosvećenik vladar države, hram je i sudsko, kulturno i vjersko
središte
- dolazi do sve većeg odvajanja svećeničke klase i njezine birokratizacije, pa
izbija pobuna pod vodstvom Urukaginu, koji postaje vladar i koji razdvaja
vojnu i svećeničku vlast
- s vremenom pojedine državice preuzimaju vodstvo nad drugima i to vodi
ujedinjenju cijele mezopotamije
- u ujedinjenju veliku ulogu je igrala potreba spajanja i objedinjenja
hidrotehničkih sustava država, kao i zajednička obrana od pljačkaša
- Akad postaje vojno najjači

1
- nakon što postaje i kralj sumera Kiša Saragon I se proglašava kraljem četiri
strane svijeta
- njegova se država raspada oko 2150 i u gradu Babilonu počinje uspon dinastije
amorićanske krvi

3. Nastanak Babilona
- babilon se uzdiže kao samostalna država na prostoru akada
- najveću moć dostiže za vrijeme hamurabija 18 stoljeće
- hamurabi se proglasio kraljem amurita
- moć pada već za njegova sina Samsuiluna, te postaje plijen Hetita 16st
- babilon se raspada, u 7 st postaje sjedište novobabilonske drž ali samo 100 god
- u 6 stoljeću novobabilonska država postaje dio perzije
- od velike su važnosti za prostor mezopotamije ta tri stoljeća 19-16 babilonske
države

4. Društveno – ekonomska struktura Babilona

- poljoprivreda ima izuzetnu važnost i vrlo je razvijena
- sva zemlja je državno vlasništvo, unapređuje se poljoprivredno oruđe
- kralj je prvosvećenik, vojnik ali i upravitelj izvođenja poljoprivrednih radova
- počinje se koristiti žito kao najuobičajenije platežno sredstvo za razmjenu
- velika važnost obrta, cehovske discipline, monopola, poslovne tajne
- dolazi do razvitka trgovine koju država regulira putem običajnih i zakonskih
propisa
- u babilonu nije bilo kasta nego je pripadnost određenoom društvenom sloju
zavisna od zanimanja, imovnog stanja i osobne slobode
- osnovna podjela na slobodne i neslobodne
- slobodni ljudi su često radili na istim poslovima kao i robovi, čak je i obaveza
kuluka, radova u korist države bila obavezna za sve slobodne
- slobodni su bili podjeljeni na dvije skupine: avilu (gospodin) i muškenu
(siromah)
- razlika je ponajviše u tome što se na muškenu primjenjivalo talionsko načelo a
na avile samo novčana naknada
- najbrojniji je sloj slobodnih seljaka koji obrađuju hramovsku zemlju
- služenje vojske je obavezno, postoji polustajaća vojna formacija ilku, koji nije
stalno bio na okupu ali je bio uvijek spreman
- vojnici u ilku su dobivali zemlju koju su morali obrađivati i koju mogu dati u
zakup samo ako su u ratu, osim damgara koji mogu vršiti promet ilku zemljom
- nije im mogla biti oduzeta za neplatu kakvih obaveza, nisu plaćali porez, jedina
obaveza im je vojna služba, spadaju u razred avilu
- nekad su robovi bili samo zarobljeni stranci ali gubitkom plemenske osnove
slobodni ljudi padaju u dužničko ropstvo
- vlasnici robova su država, gradske i seoske zajednice, pojedinci
- hamurabi ograničava dužničko ropstvo na 3 godine

2
- ukoliko bi rob umro od zlostavljanja hamurabi propisuje da se ubije vlasnikov
sin, kasnije ta odredba ne vrijedi
- rob je imao određenu pravnu sposobnost, raspolaže sa svojom pokretnom
imovinom
- djeca nasljeđuju status majke
- država je robove štitila od neprimjerenog postupanja njihovih gospodara tako
da im je dopuštala azil u hramu, da traži od suda da bude prodan...
- mogao je zastupati svog gospodara, ili čak otkupiti svoju slobodu, strogo su
kažnjavani za bjegstvo i skrivanje
- ipak ljudi su niže vrste, nečija imovina i za povredu te imovine naknada je bila
dvostruko niža od povrede slobodnog čovjeka i ide u ruke gospodaru

5. Oblik vladavine i državno uređenje

- babilon je bio neograničena kraljevina, dakle svjetovna vlast za razliku od
nekih ranijih i kasnijih hram država
- za vrijeme hamurabija pokušava se uspostaviti pravno jedinstvo na cijelom
području pa se ukida sudačka uloga svećenstva
- jedinstvo vlasti u rukama vladara
- vladar- lugal je nosilac sve vlasti, najvažnija vojna vlast, sudstvo i uprava u
rukama države
- za svoj grad državu vladar je ostvarenje moći boga zaštitnika grada (šamaša) i
on je PATESI a za pokorene države samo LUGAL
- NUBANDA - vladarev pomoćnik upravitelj dvora – državne financije
- IŠAKU upravlja državnom upravom na cijelom području, vojni i upravno
sudbeni stroj
- država je podijeljena na UPRAVNE POKRAJINE a ove na UPRAVNE
KOTAREVE . Na čelu pokrajine ŠAKANAKU
- uprava je monokratska- jedna jedinica jedan službenik, prije svega vojni
zapovjednik

6. VOJSKA BABILONA
- opća vojna obveza , AVILU kao naoružana vojska a MUŠKENU kao pomoćno
osoblje
- mala stajaća vojska i velika polustajaća vojska ILKU
- znaci vojničke kaste
- HAMURABI štiti vojnikov brak i štiti ga od samovolje pretpostavljenih
- ako vojnik dospije kao rob u Babilon mora biti oslobođen

7. POREZNI SUSTAV BABILONA

- znatan dio zemlje izdan pojedincima u zakup
- zakupnici su zakupninu plaćali u plodinama + porez državi : desetina u
plodinama
- kolektivni vlasnici zemlje plaćaju isti porez , stočari u naturi , obrtnici u dijelu
proizvoda ili kovini
3
- carina i maltarina
- kuluk- porez na osobu u naturi( radna snaga)

8. Ustrojstvo sudstva u Babilonu

- sudstvo je državno, svjetovno, vladar je vrhovni sudac, niži suci su državni
činovnici
- sudska organizacija je gotovo istovjetna sa upravno- vojnom
- umjesto vladara ponekad carski suci, za Hamurabija prvi put u povijesti sudovi
sa svjetovnim sucima
- mjesni sud predsjeda upravitelj grada RABINAU
- na čelu suda pokrajine šakanaku, u svakoj pokrajini sudsko vijeće od 4-8
profesionalnih sudaca u rangu sa šakanaku podčinjeni središnjoj vlasti
- svećenstvo zadržava stanovitu ulogu, hamurabi ih nije potpuno izbacio, sudski
bilježnici, vještaci, porota

9. Stvarno pravo Babilona

- najveći dio hamurabijevog zakonika izloženo kroz vlasništvo dakle kazneno
pravne odredbe
- postoji privatno i kolektivno vlasništvo, individualni zakup koji ne može biti
predmet pravnog prometa
- privatni vlasnici plaćaju porez u plodinama i može biti predmet prometa i inter
vivos i mortis causa
- vlasništvo je strogo zaštićeno kao i posjed i služnosti

10.Obvezno pravo babilona

- zbog velikog razvitka trgovine razvija se i obvezno pravo
- nema razlike između ugovornih i vanugovornih obveza kao ni onih zbog
delikta
- postoje stalne forme pisanja ugovora, dakle pisani ugovori, s pečatima stranaka
zatvarani u glinenu ovojnicu na kojoj je ispisan sadržaj ugovora i koja se čuva
u hramu
- forme imaju isključivo funkciju lakšeg dokazivanja ali nisu obligatorne za
valjanost posla
- najčešće slijedi imovinska odgovornost a ako ne onda dužničko ropstvo do
isplate duga
- KUPOPRODAJA: uglavnom uz momentalnu predaju stvari i novca, ali javlja
se i kupoprodaja na poček tako da se kombinira sa posudbom
- samoprodaja, prodaja članova obitelji, djelomično vlasništvo kuće
- platežna sredstva žito, ulje, kovine
- trgovci ili damgari
- često su navedeni i prijašnji vlasnici prodavane stvari ali i jamstvo za evikciju
(netko treći) i jamstvo za kakvoću
- ZAKUP: najčešće zemlja ili stan, zakup se plaća u plodinama, ½ ili 1/3
plodina
4
- zakupnina je unaprijed predodređena ili prema urodu ili prema susjednim
zemljištima
- NAJAM: predmeti su stoka, rob ili slobodan čovjek
- određuje se najamnina, postoji odgovornost za iznajmljenu stvar ili osobu
- osobni najam je ustvari ugovor o radu
- veličina naknade za učinjeni rad ovisi da li se rad činio avilu, muškenu ili robu.
imućniji su plaćali više
- radnik vrlo strogo odgovara za stručnost posla koji obavlja čak i životom
- najamnina se plaća u proizvodima ili novcu
- osobni najam se često miješa sa zajmom (isplata plaće u obliku zajma)
- ZAJAM – hamurabi ograničava dužničko ropstvo na 3 god i utječe na veličinu
zajma
- dužnik zaštićen od vjerovnika, ograničavaju se kamate, vjerovnici se
osiguravaju putem zaloga iz kojeg može naplatiti potraživanja
- OSTAVA- ugovor o čuvanju tuđe stvari. zaključuje se pismeno uz svjedoke i
plaća se čuvaru za čuvanje
- čuvar odgovara za umanjenu vrijednost ili krađu stvari
- postoji ostava stvari određene po rodu a to znači da čuvar mora vratiti istu
količinu stvari
- NALOG – ugovor o izvršenju neke činidbe za nalogodavca
- sredstva za izvršenje naloga davana su u obliku zajma, a sama činidba je bila ili
prodaja povjerene robe ili izvršenje kakvog trgovačkog posla ili kupnje s
novcem
- zakon pokušava osigurati poslovno poštenje a važno je da bogatija stranka
svoje nepoštenje plaća više nego manje bogata, zato da bi kazna imala jednaku
oštrinu
- UGOVOR O DRUŠTVU ortakluk – prema trećima odgovaraju skupa i svaki
udruženi posebno za obveze iz posla, jednak udjel u dobitku i gubitku
- nema jasne razlike između obveza uzrokovanih ugovorom i onih uzrokovanih
kakvim deliktom

11.Nasljedno pravo Babilona

- sinovi su zakonski nasljdnici, ženska djeca nasljedni dio dobivaju kao miraz
prije raspodjele nasljedne mase kao i neoženjeni sinovi tirhatu
- supruga za života dobiva mužev dar nudunu ili sa sinovima dobiva jednak dio
- prvorođenje ne daje prednost
- ako ostavitelj ima slobodnu djecu i priznatu djecu od robinje ta djeca sudjeluju
u raspodjeli samo pokretnina i to jednako kao i ostala djeca
- svi ženini sinovi iz svih brakova nasljeđuju jednake dijelove, osim ako imovina
nije nasljeđena od supruga jer onda ide sinovima koje ima s njim
- imovina roba ide gospodaru, osim ako je bio u braku sa slobodnom ženom jer u
tom slučaju pola imovine iz braka ide gospodaru a pola djeci
- red nasljeđivanja: sinovi, unuci, braća umrlog, stričevi umrlog. samo muški
nasljednici
5
- nema oporučnog nasljeđivanja

12. Kazneno pravo Babilona

- svojstvo odmazde, generalna i specijalna prevencija
- talionsko načelo
- sve veća zamjena tjelesne kazne novčanom
- koliko će u kazni biti odmazde a koliko naknade štete ovisi o težini počinjenog
djela ili o slučajnosti
- bab. pravo nije poznavalo načelo krivnje, subjektivni element nije bio bitan
- ipak stupanj svijesti pa i krivnja bili su prisutni u određivanju težine djela, veća
odgovornost za one koji neki posao obavljaju stručno
- nema idnividualizacije slučaja nego se svijest uzima kao objektivna za svaki
slučaj
- i opća svijest ima stupnjeve s obzirom na koga je usmjerena radnja
- za povredu avilu najčešće načelo taliona a obrnuto samo novčana naknada
- kazna zatvora ne postoji nego samo pritvor
- dužnost grada je platiti štetu ako se ne nađe razbojnik

13.Bračno i obiteljsko pravo

- svrha braka stvaranje zakonitog potomstva i osiguranje starosti
- u načelu monogaman ali zbog djece može biti i dugi brak ili robinja konkubina
- supruga nerotkinja ako je bila besprijakorna žena ima pravo odlučivati o
drugom braku, a kod razvoda muž je mora imovinski obeštetiti
- robinja konkubina ne može biti prodana, djeca poslje smrti oca postaju
slobodna ali ne sudjeluju u nasljeđivanju
- brak se zaključuje ugovorom između mladoženje i ženinog staratelja
- ženi pola imovine stečene za braka
- brak ne mjenja status mladenaca
- ako je žena slobodna djeca s mužem robom su slobodna, ako je otac slobodan
može djecu proglasit svojom ili postaju slobodna u času očeve smrti
- prilikom sklapanja ugovora muž može dati tirhatu koji je imao svojstvo
kapare, u slučaju da odustane od braka gubu tirhatu, ako žena odustane mora
platiti dvostruko
- mlada kod dolaska u kuću donosi miraz šeriktu, veća od tirhatu, za vrijeme
trajanja braka je izvan prometa, to je ženina očevina, imovinska potpora novoj
obitelji, jamstvo ženina ponašanja, sigurnost žene poslje smrti muža
- kod razvoda bitno je tko je kriv, ako je muž kriv žena uzima šeriktu a muž gubi
tirhatu ili plaća odštetu. ako je žena kriva muž uzima šeriktu, traži povrat
tirhatu, žena kažnjena na smrt ili na ropstvo mužu
- ako je žena oboljela muž može oženiti drugu ženu ali ne i razvest se od
bolesne, bolesna može tražit razvod i dobiva miraz
- žena za vrijeme braka dobiva mužev dar nudunu za slučaj da nadživi muža,
ako nije dobila sudjeluje u raspodjeli nasljeđa ravnopravno sa sinovima
- ako muž nadživi ženu dobiva miraz
6
- žena ima pravnu i djelatnu sposobnost, može biti svjedok, može imati svoju
imovinu koja nije dio zajedničke imovine, mogla se bračnim ugovorom
osigurati od odgovornosti muža za vrijeme braka
- žena optužena za preljub nevinost dokazuje ordalijama
- usvojenje je česta institucija stjecanja potomstva i određivanja nasljednika, kod
raskida usvojenja usvojenik dobiva trećinu nasljednog dijela pokretnina koja bi
mu pripala da je dočekao smrt usvojitelja

14.Sudski potupak u Babilonu

- sudstvo nije odvojeno od uprave
- postupak pokreće oštećeni osim ako je ugrožen interes kralja
- postupak je usmen, kontradiktoran i vjerojatno javni
- stranke dokazuju uz pomoć isprava, svjedoka, prisege i ordalija
- prisega je nepobitan dokaz, ne može se pobiti drugim dokazima
- svjedoci su oni koji su prisustvovali događaju i dokazuju činjenicu koja je
predmet spora
- imena svjedoka najčešće su zapisana na omotu isprave, za razliku od prisege
može biti protusvjedočenje
- lažnom svjedoku je izricana kazna koju bi dobila stranka protiv koje svjedoči
- sama sudska presuda je u obliku novog ugovora, a stranka obavezna na
određenu činidbu prisegla je učiniti je, neizvršenje povlači novo parničenje uz
globu

ZAPADNE ROBOVLASNIČKE DRŽAVE

1. Društveni život Helena prije nastanka države
- glavni izvori su Ilijada i Odiseja
- u ahajsko doba od 11 do 8 stoljeća Heleni žive u plemenima
- društvena jedinka je pleme/fila koje se dijeli na bratstva/fratrije odnosno
dijelove plemena koji potječu od zajedničke braće, a bratstvo se sastoji od
rodova, velikih monogamnih obitelji koje potječu od zajedničkog pretka
- najvažniji društveni organ je agora skupština svih za rat sposobnih odraslih
muškaraca
- većinom se na agori saopćavaju odluke boga koje prenosi plemenski vrač, a
odlučivalo se tek o nekim pitanjima. to je bila vojna demokracija
- postoji i plemensko vijeće bule koje čine starješine svih rodova plemena,
kasnije samo oni koje skupština izabere kao najuglednije
- bule je operativni ili izvršni organ plemena
- pleme je u skupštini biralo plemenskog starješinu bazileus, on je predstavnik
plemena prema drugim plemenima ne samo u ratu nego i kod pregovora, on
odlučuje o podjeli ratnog plijena
- raspodjeljivanje ratnog plijena sukladno sa zaslužnosti u ratu dovelo je do
imovinskog i društvenog raslojavanja.
7
2. Početak državnosti na Atici
- polis je krvna, gospodarska, moralna cjelina
- položaj bazileja postaje nasljedan
- narod čine: najbrojniji geomoroi/zemljoradnici, plemenska aristokracija
eupatrides i bazilej
- na atici žive 4 plemena Geleonti, Egikoreji, Argadi, Hopleti u stalnom
obrambenom savezu simahiji
- dolazi do stvaranja grada atene kao zajedničkog obitavališta i trgovačkog
središta
- nastoji se unificirati prava 4 plemena i učiniti ih prostornim
- tezejeve promjene donose synoikismos, savez četiri plemena koji ima
zajedničkog bazileja kao vojskovođu, prvosvećenika i suca
- demiurg = obrtnik
- tezeju se pripisuje podjela atike na naukrarije, odnosno 48 oblasti (12 po
svakom plemenu, a svaka je bila dužna sagraditi ratni brod i opremiti posadu te
dati dva naoružana konjanika
- o tome se u svakoj naukrariji brinuo naukrar
- atena ima 48 brodica, 96 konjanika, 48 naukrara i jednog bazileja

3. Uređenje u aristokratskoj republici

- prvi znakovi dubokog unutarplemenskog raslojavanja
- u 9 stoljeću zasniva se još jedan međuplemenski organ osim bazileja,
polemarh, zajednički vokni zapovjednik
- natplemednski službenici zovu se arhonti
- još jedan zajednički službenik za sudske i upravne poslove arhont eponymus/
eponim
- sva trojica se biraju kockom između kandidata plemena, ali ograničava im se
djelovanje na mandat od deset godina (8 st), a od 683, pr k, na godinu dana
- to dovodi do spontanog sastajanja bivših arhonata kao iskusnih na aresovom
brijegu pa će se ta institucija nazivati areopag
- u 7 stoljeću areopag postaje sva vlast a time atenu čini aristokratskom
republikom jer za arhonte su mogli biti birani samo eupatridi i ona nekolicina
izabranih čini oligarhijsku aristokraciju
- javlja se potreba za materijaliziranjem običaja zapisivanjem u zakone tako da
se uz tri postojeća uspostavlja još 6 novih arhonata po imenu tezmoteti koji su
bili poznavatelji zakona
- Drakonovi zakoni 621 su ponajviše sređeni običaji koje su skupili tezmoteti.
uglavnom proširenje sudske nadležnosti atenske države
- uz bazileja suca za vjerske delikte, polemarha vojnog suca i suca za strance,
eponima suca za bračne i obiteljske sporove i delikte, areopaga koji sudi za
teške delikte, nastaje i sud efeta
- sud efeta čine bazilej, polemarh, eponim i 48 naukrara, sudi za nehotično
ubojstvo, ubojstvo atenjanina, stranca ili roba i teške tjelesne povrede
8
- drakonove promjene nisu rješile glavni problem, veliko stanovništvo atene je
bilo potpuno seljačko a bilo je uvedeno u novčarske spletke što je dovelo do
siromaštva i općenitog nezadovoljstva pred revoluciju
- areopeg se složio da promjene povjere jednom čovjeku Solonu

4. Solonove reforme (demokratska republika) 595/4

- gospodarske reforme – proveo sisahtiju odnosno zbacio teret zaduženosti
slobodnim atenjanima
- nema više dugovinskog ropstva atenjana
- izvršena je devalvacija – eginski talanat od 36 kg zamjenjen je eubejskim
talanatom od 26,2 kg
- pomogao širokom krugu dužnika ali time oštetio bogate koji su bili zajmodavci
- političke reforme – škrta atička zemlja bila je temeljni razlog slabe
poljoprivrede pa je solon da bi potakao ulaganja u poljoprivredu odredio da
prirod sa poljoprivrednih zemljišta bude osnova vlasti. ova mjera je također
bila usmjerena protiv novčarsko trgovačkog sloja
- prema količini priroda svi slobodni građani su podjeljeni na
pentakosiomedimni (više od 500 medimna/mjera priroda sa zemlje),
hipeis/konjanici ( 300 – 500 medimna), zeugiti/jarmaši (200 – 300 medimna),
thetes/žeteoci ( manje od 200 medimna ili nemaju prihoda)
- prema pripadnosti razredu određuju se dužnosti i politička prava, plemenitost
isključena
- takva politička organizacija u kojoj su politička prava srazmjerna dužnostima a
ove imetku zove se timokracija
- novi organi: narodna skupština/ekklesia organ neposredne demokracije, svi
slobodni atenjani iz zva četiri razreda su članovi
- Vijeće/bule tijelo u koje svako pleme bira 100 članova, znači ima 400 članova i
izraz je federacije i jednakosti četiri plemena
- sud heliaia je vrhovni sudski organ običajne i narodne pravde, primjenjivač i
stvaralac jedinstvenog običajnog prava
- pasivno biračko pravo ipak ograničeno – za arhonte mogu biti birani samo
pentakosiomedimni, a za bule i heliaju pripadnici prva tri razreda
- stara podjela prema zanimanjima i dalje biva značajna, tako među
pentakosiomedimnima ima eupatrida, geomora i demiurga
- tradicija čini da se za arhonte i dalje biraju eupatridi samo iz reda
pentakosiomedimnih, ovi drugi koji nisu eupatridi traže da se zakonom uredi 5
arhonata eupatrida, 3 geomora, 2 demiurga

5. Pizistratova tiranija 50 godina, 560 - 510

- prvi atenski demagog, vođa
- ojačao je narodnu skupštinu na račun arhonata i ostalih tijela, a demokraciju
koristi za vlastito uzdizanje, cezarska demokracija, posebno okrenut protiv
eupatrida
9
- protivnici njegove tiranije upozoravali su na njegovu neograničenu vlast ali
istina je da je on vladao preko skupštine
- nakon njegove smrti nasljeđuju ga njegovi sinovi pa se nazire i monarhija ali
oni nisu bili uspješni kao otac
- eupatridske izbjeglice uz pomoć Sparte ruše Pizistratide, ali demokratska
svijest koja je uz pomoć Pizistrata ojačala u narodu htjela je demokraciju kao
vlast samog naroda

6. Klistenove promjene 509

- bit promjena je pobjeda gradskog dijela zajednice, robovlasničke buržoazije, a
nakon nekoliko stoljeća ukidanje plemenske različitosti
- atena je podjeljena na trećine/tritie seosku, gradsku i primorsku, te tritie su se
djelile na općine/demi kojih ima ukupno 100
- stvoreno je 10 kotareva/file tako da svaki kotar ima 10 dema, ali trećinu iz
svake tritie, kotarevi su bili sastavljeni od dema po čitavom teritoriju
- općine/demi imaju svoju skupštinu agora i predsjednika demarh
- kotar/fila ima svoju agoru u kojoj zasjedaju predstavnici tritija tako da imaju tri
skupine u agori file a odluka dvije skupine je odluka cijele agore, to je bila i
smisao podjele da se nadjača seosko pučanstvo
- predsjedatelj te trodjelne skupštine bio je epimelet
- svaka fila ždrijebom na svojoj agori bira između kandidata koje predlažu demi
po jednog arhonta, 50 buleuta, 500 redovnih i 100 dodatnih helijasta
- broj kandidata je 10 puta veći od broja biranih
- od 10 arhonata kocka odluči koji će obavljati koju dužnost, 500 buleuta, 5000
redovitih i 1000 dodatnih helijasta
- narodna skupština dobiva ovlaštenje da svake godine bira 10 stratega/ vrhovnih
vojnih zapovjednika, te dobiva sredstvo ostracizam
- kvorum za ostracizam je 6000, najmanje 3001 za protjerivanje iz atene na 10
godina – anonimna demokracija, demokracija koja je vođenje neodgovorne
gomile zove se ohlokracija
- atena jača i suprotstavlja se perziji, u 4 st pr kr arhontska služba postala je
dostupna u prva tri staleža

7. Atičko – Delski savez, 477

- obrambeni savez preko 200 polisa sa sjedištem na otoku delosu
- o poslovima saveza odlučuje se na zajedničkoj skupštini synedrion i svi daju
svoj prilog phoros u brodovima ili mornarici ili novcu
- budući da atena ima najbolje brodove savez brodove gradi kod njih, saveznici
se boje atenske prevlasti
- sukob između aristokratske konzervativne stranke i demokratske, postavlja se
pitanje je li demokracija volja sadašnje vlasti ili treba biti volja dosadašnjih
predaka pa zakonski prijedlog nakon što je prihvaćen u skupštini razmatra
areopag da ustanovi je li u skladu s običajima predaka

10
- demos to tumači kao gerontokraciju, konzervatizam i antidemokraciju pa jedan
od vođa demosa Efijalt predlaže promjene

8. Efijaltove promjene, 462

- areopagu oduzete mnoge nadlažnosti pa tako i ocjena usklađenosti novih
zakona s običajima predaka a ta je funkcija povjerena heliaji
- efijalt ubijen
- nakon efijaltovih preomjena vođa konzervativaca je Kimon a demokrata
Periklo, spor stranaka je najviše oko uloge atene u delskom savezu u kojemu je
ona postala gospodarica a ostali polisi vrsta atenskih vazala
- 451 simbolično prenijeta blagajna saveza na akropolu
- atenska skupština odlučuje o poslovima saveza, atenska heliaja je prizivni sud
sa cijeli savez, zlatno vrijeme

9. Periklove promjene, biran za stratega 443-429

- shvaća važnost narodne skupštine eklezije i bit promjena je da su jasno
određene nadležnosti svih organa uz isticanje prvenstva skupštine
- uvodi misthoforiju ili plaću za sudjelovanje u državnim poslovima
- određeno da će atenskim građanima biti samo oni koji budu djeca oba atenska
roditelja
- institut grafe paranomon je javna tužba protiv prijedloga ili donesenog zakona
ako netko misli da je zakon protivan demokraciji
- prevlast atene dovodi do stvaranja peloponeškog saveza pod vodstvom sparte,
primanje protjeranih atenjana od strane perzije, nezadovoljstvo atenskih
saveznika
- to dovodi do peloponeških ratova 431-404 između dva saveza peloponeškog i
atenskog koji ih oslabljuju
- za vrijeme vojnih neuspjeha pri kraju rata ukidaju se grafe paramonom,
ostracizam, neke tužbe zbog ratnog stanja i dolazi do oblika posredne
demokracije – to je teramenov ustav, sve se vraća na staro demofantovim
zakonom nakon pola godine
- 100 godina nakon delskog saveza stvara se 378 Drugi pomorski zavez koji
pokorava spartu
- 338 godine zajedno sa saveznicima atena biva poražena od makedonije i mora
ući u korintski savez kao mekedonsko oruđe
- 146 postaje dio rimske imperije

10.Društvo i gospodarstvo
- 70% poljoprivredno stanovništvo
- žito, pšenica, ječam, ulje, vino, koze, ovce
- pretežno sitni posjedi preslabi da se bore sa proizvodima iz drugih plodnijih
krajeva, to je razlog da atena agrarnu prenapučenost rješava putem kleruhija
naseobina građana izvan atene
- većina radi kao poljoprivredni nadničari tetes
11
- u obrtu najviše korišten robovski rad
- društveni slojevi su stalno isti samo se mijenjaju odnosi između njih
- temeljna podjela je na slobodne i neslobodne
- razlika u klasi slobodih je razlika između atenjana kao atenskog državljanina i
stalno naseljenih stranaca meteka
- do 8 stoljeća osnovna razlika je po pripadnosti jednom od 4 plemena, kasnije se
javljaju razlike po zanimanju i porijeklu na: eupatride, geomore, demiurge
- solonovim reformama 595 g javlja se rezlika prema količini priroda na zemlji:
pentakosiomedimni, hipeis, zeugiti, tetes – ova podjela postaje osnova
političkih prava i dužnosti
- za perikla 451 status atenskog građanina stječe se samo ako su oba roditelja
atenjani
- punoljetstvo sa 20 god, vojska sa 18,
- važno je načelo krvi za dokazivanje atenskog građanstva
- vojsku služe svi, i sami pribavljaju opremu, tako da su konjanici bili iz prva
dva razreda, teško naoružani pješacu hopliti iz trećeg razreda zeugiti, a četvrti
razred thetes su lako naoružani pješaci ili mornari
- bogati građani su imali i poreske obveze liturgije
- građanska čast time mogla je biti oduzeta – atimija- je mogla biti potpuna ili
djelomična a provodi se zbog nekih zločina, rasipništva, bogohuljenja itd
uglavnom nečasnih delikata
- stranci/meteki su se mogli naseliti u atenu ako neki atenjanin preuzme
odgovornost za njega prostates, a zatim bi polemarh odredio općinu gdje će se
naselit da se ne bi stvarala geta stranaca
- meteki služe vojsku, nemaju politička prava, plaćaju posebni porez metoikon
- privatni robovi nabavljali su se kupnjom na tržištima robova, a pravni položaj
im je bio bolji od državnih
- privatni rob nije imao ni pravnu ni djelatnu sposobnost
- gospodar sa robom postupa kao sa pokretnom imovinom, ali odgovara za
postupke roba
- ako je zlostavljan rob može tražiti od suda da bude prodan ili pobjegne u hram
kao azil
- državni robovi bili su neka vrsta prinudnih državnih službenika koji nisu mogli
napustiti atenu
- imali su djelatnu i pravnu sposobnost, a za državu su radili poslove kao što su
smetlari, kovači, zidari ali i policijski službenici
- gospodar roba oslobađa običnom izjavom ili oporukom, ili se rob sam otkupi,
ali ne postaje građanin nego metek

11.Narodna skupština Atene/ ekklesia

- solonovim promjenama narodna skupština postaje organ vlasti, oblik
neposredne demokracije, članovi su svi atenjani stariji od 20 godina
- atenska politička godina dijelila se na 10 pritanija, razdoblja od 35 dana a
svakog prvog u pritaniji sastaje se skupština
12
- glasanje javno, osim ostracizma
- sama skupština je više bila mjesto priopćavanja odluka koje je donijela bule, a
poslje toga areopag ili kasnije heliaja provjeravaju je li odluka u skladu s
običajima predaka dakle kontrola a priori i a posteriori
- grafe paranomon za sve one koji misle da odluka skupštine nije demokratska,
odlučuje heliaja, rasprava se obustavlja

12.Vijeće/ bule
- postoji od solonovih reformi 595. i ima oko 400 članova, birani iz svakog
plemena po stotinu na godinu dana
- simbol jednakosti i federalizma plemena
- od Klistenovih reformi 508. izmjenjena priroda vijeća, zastupnika je 500, bira
ih se ždrijabom po 50 iz svakog kotara, a kandidate predlažu općine tog kotara
- tako se sastoji od 10 delegacija kotareva
- tekuće poslove obavlja kotarska delegacija/ pritanija iz pojedinih kotareva tako
da sa svake pritanije ždrijebom određuje druga
- pritanija svaki dan ima drugog predsjedatelja pritana
- dvije vrste poslova: one koji su priprema za odluku skupštine i one o kojima
vijeće odlučuje samo
- svaki službenik ili vijećnik prolazi dokimazije, javno ispitivanje zbog provjere
moralnih vrlina, da li je građanin, koji razred, jel plaća porez, jel išo u vojsku
itd

13.Areopag ( vijeće areopagita), arhonata

- najvažniji organ sve do klistenovih projemjena 508.
- arhonti nakon završene službe postaju članovi
- do solona samo eupatridi, nakon toga pentakosiomedimni, poslje i hipeis i
zeugiti
- članstvo doživotno - gerontokracija
- kao vrsta ustavnog suda ali politiziranog, odluka je neopoziva i ima svojstvo
aposlutnog veta
- nakon efijaltovih promjena funkcija ispitivanja zakona sa običajem predaka
prenesena je na heliaju

14.Heliaja
- zasjeda na otvorenom pod vedrim nebom zbog bogova
- postoji od solona
- svake godinne se bira 5000 redovitih i 1000 dodatnih sudaca
- kockom se odlučuje koji suci će sudjelovati i u kojem vijeću za koji predmet
- postoje vijeća od 1501, 501, 201 članova a sude po važnosti slučaja

15.Državni službenici
- birani na rok od godinu dana, obično kockom između kandidata koje su birali
kotarevi
13
- izabrani mora proći dokimaziju koju obavlja bule ili heliaja, priseže na zakone
eunomija
- moguća popularna tužba protiv njih
- nakon službe podose izvještaj – epicheirotonia
- do klistena najvažniji: bazilej, polemarh, eponim, šest tesmoteta; nakon
klistena: 10 stratega, 10 taksijarha (zapovjednici pješadije), dva hiparha
(zapovjednici konjice), 10 filarha (zapovjednici vojske file)
- atena nema pojam poglavar države, čak ni kao najviši organ koji nadgleda
ostale

16.Stvarno pravo
- ne poznaju privatno vlasništvo i njegovo raspolaganje
- nečija imovina se uvijek zove kleros od riječi kocka, uglavnom zemljišni
posjed
- strancima zabranjeno imati nekretnine preko određene vrijednosti
- postoji tužba o plodovima, zatim tužba o samom pravu vlasništva i tužba o
smetanju posjeda
- uz vlasništvo i posjed razvila se i hipoteka kao založno pravo na nečijoj
nekretnini, ugovorom ili presudom, ta imovina ostaje u posjedu vlasnika ali je
izvan pravnog prometa
- vjerovnik neisplatom duga postaje vlasnik nekretnine, a tek ako dužnik to ne
dopusti pokreće se sudski postupak

17.Obvezno pravo
- nema razgraničenja obvezno pravnih odnosa iz ugovora i delikata
- radi dokazivanja često se koriste pisani ugovori, ili se potpisuju, ili ga samo
potpisuje osoba koja ima obvezu, ako ih potpisuju obadvije stranke to je onda
syngraphai, ako potpisuje samo jedna onda je cheirographa
- izvršenje se osigurava hipotekom, kaparom, zalogom, jamstvom i osobnim
jamstvom
- kapara je iznos koji stranka gubi ako odustane od ugovora
- jamstvo je odgovornost jamca da će izvršiti obvezu glavnog dužnika ako je
ovaj ne izvrši
- ugovor o kupoprodaji: neformalno, kupac postaje vlasnikom tek nakon isplate
kompletne cijene čak i ako je roba u posjedu kupca, rizik propasti stvari snosi
kupac od samog zaključenja ugovora, prodavalac odgovara za kakvoću te jamči
za evikciju
- ugovor o zakupu (zemlje, kuće, stana) i najmu (stoke, broda) bio je čest, zakup
zemlje najčešće na 10 godina
- ugovor o osobnom najmu je ugovor o radu, ugovor o djelu kojim se jedna
strana obvezuje nešto načiniti za cijenu
- ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o ostavi, ugovor o društvu ili
ortakluk radi vođenja zajedničkog posla

14
18.Bračno i obiteljsko pravo
- brak je bio moralna dužnost
- brak sklapa mladoženja sa starateljem djevojke, iznimno na sudu ili pred
državnim službenikom
- ženidbeni dar/hedna pokazuje svojstvo prividne kupnje, miraz nije obavezan
ali se često davao, za vrijeme braka muž upravlja mirazom koji je ujedno
nasljeđe za sinove iz braka
- brak monogamni, muž ženin staratelj
- konkubinat je čest, konkubina nema pristup u bračnu zajednicu, samo djeca iz
braka nasljeđuju oca, vanbračna djeca su meteki, za ženu nema takve
mogućnosti
- razvod muž čini vraćanjem žene obitelji i vraćanjem miraza, žena to mora
učiniti preko arhonta eponima kojemu mora priopćiti valjane razloge
- atimija ili ropstvo muža povlačili su razvod braka
- o životu novorođenčeta odlučuje otac
- robovi u ateni su se također ženili

19.Nasljedno pravo
- sinovi su nužni zakonski nasljednici i djele nasljeđe na jednake dijelove
- ženska djeca ne sudjeluju u raspodjeli nasljeđa, samo ako su neudane braća im
moraju dati miraz
- vanbračna djeca ne nasljeđuju
- ukoliko nema sinova, nasljeđuju braća umrlog, zatim sestre umrlog, zatim
djedovi i njihovi potomci
- od solona ostavitelj koji nema sinova može napraviti oporuku
- poseban slučaj ako ostavitelja nadživi jedina kćerka, ako ne ostavi oporuku za
nju se brine arhont eponim, ali najbliži očev srodnik po muškoj liniji ima pravo
uzet ju za ženu a s njom i imovinu umrlog

20.Kazneno pravo
- između odgovornosti za štetu i odgovornosti iz delikta nema bitne razlike osim
u stupnju
- dostojnije je slobodnog atenjanina osuditi na smrt nego na prodaju u ropstvo
- za atenjane nema tjelesnih kazni ni okrutnih smrti
- samo srodnici oštećenoga mogu zatražiti osvetu i naknadu štete, dok treći
moraju stvar iznijeti pred sud
- krivac sve može izbjeći dobrovoljnim izgnanstvom iz atene čime se stavlja
izvan atenskog prava
- kazna zatvora ne postoji
- atimija je kazna građanske nedostojnosti, lišenje pojedinih građanskih prava ili
potpuna atimija s konfiskacijom imovine
- glava obitelji odgovara za djela onih za koje skrbi, kao i za robove i životinje,
ali ih se može odreći
15
- elemenat i stupanj svijesti kod počinitelja nekog djela ili onog koji ga zastupa
se posebno ne dokazuje već je vidljiv iz okolnosti slučaja

21.Sudski postupak
- postupak pred sudom pokreće glava obitelji odnosno umjesto meteka njegov
zastupnik prostates, samo punoljetni atenski građani
- dvije vrste postupka privatni/dike i javni/graphe
- dike se provodi kad je povrijeđen tužiteljev privatni interes a graphe kad se štiti
opći interes
- dike postupak pokreće oštećeni i može odustati u toku postupka, presudu
izvršavaju stranke, troškove snosi tužitelj
- graphe pokreće bilo tko, odustajanje ili gubitak pranice pokreće kaznu od 1000
drahma, tužitelj nema imovinske koristi
- tužitelj poziva protustranku na sud, pred drž. službenikom tužitelj iznosi svoj
tužbeni zahtjev a tuženi stavlja prigovore, potom strane prinose svjedoke i
dokaze, zvršetkom tog postupka stranke gube pravo na daljnje podnošenje
dokaza, dalje ide na sud gdje se čita tužba, odgovor tuženog i sud pristupa
glasovanju. dva glasovanja : prvo o osnovanosti tužbe a drugo o obeštećenju.

FRANAČKA 5 - 10 st.
1. Patrijarhalna kraljevina 5 – 8. st
- dva najvažnija franačka plemena salijci i ribuarci
- u galiji dolazi do obračuna između vođa germanskih plemena iz kojih se uzdiže
Klodvig iz reda Merovinga
- on se nameće kao kralj francima i 486 pobjeđuje rimljane kod Soissonsa što se
uzima za početak franačke države
- do kraja 5 stoljeća franci su pogani ali Klodvoig prihvaća kršćanstvo
- stoluje u parizu, ne koristi ius hospitalis odnosno ne uzima dio osvojene zemlje
za svoje ratnike nego cijele veleposjede proglašava kraljevskim domenama
- nakon klodvigove smrti njegova 4 sina dijele kraljevstvo, svaki sin je dobio
domene u pojedinim djelovima države, svaki je i kralj i vojskovođa vojske iz
svoje kraljevine
- 10 godina ratuju zajedno a kad jedan pogine ubijaju mu nasljednike i dijele
njegov dio
- na kraju je ostao samo jedan Klotar koji kratko vlada cijelom franačkom
- Smrt klotara ponovo dijeli franačku na 4 sina a smrt jednog povod je
dvadesetogodišnjem ratu među braćom
- jača aristokracija
- Franačka se dijeli na 3 dijela: Austrazija, Neustrija, Burgundija
- zemljišna aristokracija na državnom saboru u parizu priznaje neustrazijskog
kralja Klotara II za kralja cijele države uz ustupke koje on potvrđuje 614 u
Vječnoj konstituciji
16
- klotar 2 se obvezuje imenovati grofove iz reda aristokracije, da će majordom
biti nadstojnik dvora i upravitelj kraljevih posjeda i konjice
- time aristokracija preuzima vlast a klotar imenuje majordoma za svaku od tri
pokraine iz reda aristokracije
- Dagobert I kao jedini sin Klotara II nasljeđuje oca i preuzima vlast,
aristokracija se buni i prisiljava dagoberta na ustupke, vodi ju pipin stariji
majordom austrazije i utemeljitelj karlovića
- njegov unuk pipin 2 postaje majordom austrazije a ubrzo majordom cijele
franačke i postaje zbiljska vlast
- franačka ponovno ujedinjena u rukama majordoma i kraljeva bez vlasti
- poslje smrti pipina 2 za prijestolje se bore pipinov maloljetni unuk kao jedini
preživjeli muški potomak i pipinov vanbračni sin Karlo
- karlo oružjem osvaja vlast i postaje jedini majordom
- Karlo Martel vlada velikim prostorom i dolazi u sukob sa nadolazećim
arapima, pripisuje mu se stvaranj konjice uspostavljene na vazalno –
beneficijarnom sistemu
- prije smrti dijeli franačku na dva majordomata svojim sinovima Karlmanu i
Pipinu malom
- karlman se 747 povukao u samostan i pipin mali ostaje jedini majordom za
franačku u “službi” za merovinškog kralja
- na narodnom saboru 751 plemstvo je pipina proglasilo za kralja zbog sve veće
dekadencije merovinga
- to nije bilo dovoljno nego se posebno tražilo priznanje pape pa se može vidjeti
veliki utjecaj crkve na germansku tradiciju
- tako je faktična vlast majordoma priznata i de iure kao kraljevska, time je
merovonge zamijenila dinastija arnuf kasnije poznata kao karlovići

2. Uzdizanje vojnog staleža i slabljenje kraljevine 8 – 10 st.

- za imenovanje kraljem papa je ubrzo tražio uslugu, pri odlasku u italiju pipin
mali daje pipinovu darovnicu i obvezije se da će vratiti crkvi posjede koje je
njegov otac oduzeo crkvi i dao ju vojnicima kao beneficij
- pipin ne oduzima bivše crkvene posjede jer zna da na njima leži snaga njegove
vojske pa zato nalaže seljaku odnosno kmetu da uz ono što daju beneficiru
moraju još dati dvije desetine crkvi kao bivšem vlasniku, ali i zemljoposjednici
daju desetinu
- nakon smrti pipin dijeli kraljevstvo na dva ispremješana djela svojim sinovima
karlu i karlmanu
- iz borbe dva brata pobjeđuje karlo proglasivši se 774 kraljem franačke, kralj
po milosti božjoj
- na božić 800 papa u rimu kruni karla i on postaje imperator romanorum, to nije
bilo u skladu s običajima germana
- karlo se osjetio iskorištenim kao oruđe protiv bizanta, potpisuje achenski mir
812 sa bizantom, sina ludviga kruni 813 bez prisustva pape

17
- crkva izrađuje lažnu konstantinovu darovnicu kojom konstantin veliki daje papi
vlast nad čitavim zapadnim svijetom
- karlo je ostao tradicionalni kralj, svoju je vlast izvodio iz snage oružja svojih
ratnika
- za života podjelio franačku svojim trima sinovima ali samo ga je ludvig
nadživio
- ludvig pobožni plod je kršćanske dogmatike, okrutnim je mjerama uklonio
moguće suparnike, a snagu dokazivao ne borbom nego uzastopnim krunjenjem
- najstarijeg sina lotara proglašava carem a ostale sinove podložnim mu
kraljevima, beneficije želi vratiti crkvi, na kraju sinovi i vojska koja se
okrenula protiv njega ga svrgavaju
- nakon smrti ludviga sinovi se bore za prijestolje i nakon 13 god potpisuju mir u
verdunu 843 i djele franačku da tri jednaka dijela, sinovi su ludvig, karlo
ćelavi i lotar
- taj događaj često se uzima kao kraj franačke kao jedne države
- zapadni dio franačke počinje njegovati nasljednu kraljevinu ali carevi gube na
važnosti i postaju nositelji obveza prema beneficijarima, u 10 stoljeću biraju se
kraljevi iz drugih rodova a ne karlovića, izbor cara postala je formalnost za
feudalno ratničku europu
- u 8 stoljeću navala normana
- pleme sasa koje je ugnjetavao karlo veliki na čelu s otonom 1 diže se do carstva
962 i tada franačka postaje rimsko carstvo njemačke narodnosti
- franačka je prestala postojati sa zadnjim kralovićem u 9 st, njezin kraj početak
je punog života izgrađenog feudalizma

3. Društveni i gospodarski razvoj

- dva nejednaka razdoblja koja se podudaraju sa karlovićima i merovinzima
- u čitavo vrijeme poljoprivreda je jedini oblik materijalne proizvodnje
- na području galije kao i južne franačke sve više dolazi do barbarizacije
proizvodnje i nestaju veliki veleposjedi, veleposjed gubi svojstvo proizvodne
jedinice i postaje više poreska jedinica, naj romanizirani dio galije je crkva koja
je poprimala sve obrise germanskog utjecaja
- u austraziji prevladava germansko plemensko uređenje, slobodno stanovništvo
- na jugu se osjeća rimski utjecaj jer ima robova i kolona ali su germani tamo ili
slobodni seljaci ili veleposjednici
- pravno izjednačavanje svih neposrednih proizvođača
- vlasništvo kao trajno i osigurano pravo je gotovo nepoznato
- razlika u statusu neposrednih proizvođača samo je razlika u stupnju davanja
- u franačkoj je novac više obračunska nego prometna jedinica, monetarna
reforma karla velikog je kovanje srebrnog denara (1 libra=20 solida = 240
denara)
- gradovi iz rimskog vremena su nestali, drvo je glavni građevinski materijal kao
i poljoprivredni pribor

18
- plemenska organizacija se uvelike raspala i uprostorila, šarolikost društva
dobila je tri osnovna reda: oratores –oni koji mole, bellatores/milles – oni koji
ratuju, laboratores – oni koji rade
- temelj legaliteta vlasti je faktičko posjedovanje monopola nasilja nad
neposrednim proizvođačima
- crkvena vlast je izraz boga i njegove vječnosti, svjetovna pragmatičnost mora
biti posve u službi božanskog absoluta
- dolazi do postanka svećenstva kao posebnog staleža, njegovo odvajanje od
svjetovnog mača i feudalaca, crkva želi postati najkrupniji feudalac

4. Ustrojstvo središnje vlasti

- osnova države je pleme i vojska
- od 8 stoljeća javlja se novi tip zajednice a to su prostorne zajednice i zajednice
po zanimanju
- francima je strana rimska predodžba o prostornoj cjelovitosti i trajnosti vlasti
odnosno države
- pravo je posve izjednačeno s pravdom, a ova s plemenom
- država je u svojoj biti isključivo egzekutiva kao vojska, vojni je vođa
pojedinačno utjelovljenje države
- za cijelog trajanja franačke do kraja 9 stoljeća vlast je počivala na plemensko
vojnoj logici pa je zato franačka patrijarhalna monarhija, ili patrimonijalna ako
se želi naglasiti imovinska osnova patrimonij/ očevina

- kralj
- kralj je izbrani plemenski vođa, izbor je ograničen na kraljevski rod
- kraljevska vlast počiva na rodu ali će sposobnost pokazati koji od najbližih
srodnika će postati kralj, svi kraljevi sinovi postaju kraljevi i stječu pojedine
kraljeve domene i samostalno vladaju iako država ostaje jedna
- borbom između braće pokazuje se koji je najsposobniji
- kad ratničke sposobnosti zamru u cijelom rodu merovinga na vlast stupaju
majordomi
- za vojnu snagu su bitna područja franačkog stanovništva tj. austrazija
- ediktom klotara II 614 godine aristokracija postiže da je kralj pismeno prizna,
tako za kralja aristokracija postaje narod, a za narod aristokracija postaje kralj
- miješaju se načelo nasljednosti i načelo izbora jer vojska priznaje samo
sposobnog vođu
- načela privatnog prava vrijede i za vladara pa nasljeđe mora dijeliti kao i svaki
drugi frank
- iako slijed pomazanja, krunidbe i elevacije nije jasan sve do 9 st, smatralo se da
je čin elevacije, znači čin kojim se završava izbor od naroda, jedini
konstitutivan i pravno značajan činilac, to je osnova legitimiteta kraljevske
vlasti
- samo legitimi kralj ima vlast – bannus, bannus je pravo narediti ili zabraniti
pod prijetnjom kazne
19
- kraljevski bannus mogao je imati svojstvo upravnog akta pa takav bannus
zovemo upravni, ukoliko je bannus imao svojstvo općeg pravnog pravila to je
bio naredbodavni bannus
- ipak naredbodavni bannus je imao vremensku ograničenost pa je i on imao
svojstvo upravnog akta
- starateljska vlast oca nad ženom i djecom, plemena nad svojim pripadnicima
zove se mundeburdium
- postoje dvije vrste kraljeve zaštite: jedna je opća dana putem opće naredbe, a
druga posebna privatna, ugovorena uz simbolični čin commendatio – osnova
vazaliteta
- ne postoji razlika između kraljeve privatne i državne imovine
- svaka domena ima upravitelja, a sve kraljeve domene u nekoj grofoviji nadziru
missi pri svojim obilascima grofovije
- te prihode kralj koristi tako što se seli s domene na domenu
- ostali kraljevi prihodi su nepredvidiljivi: 1. godišnji darovi koje daju velikaši,
2. globe za povrede kraljevih štićenika, 3. carine i sajmišne pristojbe, 4. tributi
pokorenih te ratni plijen, 5. obveza podanika da ugoste kralja
- osoblje koje je stalno kralju na raspolaganju čini dvor odnosno osoblje koje se
zove palatini, domestici i comitatus
- najbrojniji su antrustiones odnosno kraljeva garda
- najvažniji dvorski službenik je upravitelj dvorskog kućanstva senescalus ili
maiordomus, on ja također upravitelj kraljeve vojske te predsjeda kraljevskom
sudu, bitan je u izboru kralja
- od 7 stoljeća čast majordoma nasljedno pripada domu arnulf kasnije karlović
- comes palatii je grof dvora a zadužen je za vođenje kraljevskog suda
- važan je i comes stabuli grof konjice, maršal, koji je pod nadzorom
maiordomusa
- thesarius je rizničar, dvorskom kancelariom upravlja referendarius ili
cancelarius koji ovjerava sve kraljeve isprave

- narodna skupština
- svakog proljeća u ožujku sastaju se ratnici, za rat sposobni muškarci i ta se
skupština zove campus martius
- uz antrustiones koji su konjanici ostali vojnici su pješaci
- kasnije kad je više konjanika beneficijara skupština se održava u svibnju od
755 i zove se maius
- te skupštine su većinom smotra vojske i donošenje odluka općim
odobravanjem
- širenjem franačke i jačim unutarplemenskim raslojavanjem ove skupštine
postaju sve više skupštine velikaša

- sabor velikaša/ placitum generale

- sastaje se u proljeće i predstavlja veliko ograničenje vlasti kralja

20
- pored toga sastaje se i sabor dvorskog i obližnjeg plemstva, a obadva sabora se
katkad kombiniraju sa saborom crkveng plemstva
- iz sabora dvorskog plemstva će se razviti curia regis kao skup državnog
plemstva
- sve zajedno čine začetak skupštine staleža

- vojno upravna i sudska organizacija

- uprava postoji skoro jedino kao vojna uprava a s vremenom preuzima i sudske
nadležnosti
- razlika između uprave u germanskim krajevima i u romanskim krajevima,
postupno rimska sustavnost uzmiče pred germanskim običajima
- najveće upravne jedinice franačke su vojvodine na čelu kojih je vojvoda kao
zapovjednik vojske vojvodine
- plemenske vojvodine imaju svoje narodne skupštine, svoje plemstvo i sabor
velikaša
- kralj u stalnoj borbi sa plemenskim vojvodinama, ali mu ne uspjeva pa se
okreće crkvi koja je osnova potiskivanja plemenske različitosti
- manje jedinice su grofovije, grofovija je u načelu vojna jedinica, grof je vojni
zapovjednik ali u romanskim krajevima obavlja i upravne i sudske poslove
- karlovići u borbi protiv plemenskih grofovija stvaraju jedinice sastavljene od
više grofovija a to su markgrofovije
- od klotarovog edikta 614 kralj mora grofove imenovati iz reda lokalnih
moćnika
- grof kao plaću dobiva beneficij, grofovska služba od 9 st postaje nasljedna,
tako da cijela grofovija postaje oblik vlastelinstva
- time se stvara razlika između vlastelinstava sa banusom i onih koji imaju pravo
samo na daće proizvođača
- da bi nadzirali grofove karlovići šalju svoje pomoćnike missi dominici,
područje koje nadziru zove se missatica, slušaju pritužbe naroda protiv
grofova, začetak putujućih sudaca, služba je kasnije ukinuta zbog otpora
lokalnog plemstva
- od ovih missa treba razlikovati kraljeve izaslanike za kakvu pojedinačnu misiju
missi ad hoc
- najniža organizacijska jedinica je centenu/vicaria, to su područja istog običaja
prema kojem narod sudi
- glavni organ je skup svih slobodnih muškaraca thig/mallus
- sastaje se 6-9 puta godišnje, predsjeda mu centenar ili vicar, od prisutnih bira
se 7 uglednih koji će suditi i koji se zovu rachinburzi
- zbog nemogućnosti da provedu svoje odluke na thigu protiv lokalnih moćnika,
thig se okreće grofu, s vremenom grof i sam prisustvuje skupu ili šalje svoje
predstavnike, na kraju izabire i samog vicara pa i rachinburge
- kako grof nije zadužen za kraljeve vazale u grofoviji to vazali počinju obavljati
iste poslove sudstva za stanovnike feuda, počinje feudalizacija sudstva
- sudstvo je jednostepeno, kraljev sud je samo izvanredan
21
- kraljevim sudom predsjeda kralj, također ima 7 prisjednika
- vazal odgovara za postupke svojih ukućana, zastupa ih i vrši pravdu nad njima,
ako se radi o odnosima u okviru vazalova posjeda
- vlastelinstva imaju ove imunitete: 1. ne daju nikakve daće u korist države,
samo njihovi stanovnici imaju radnu obvezu, 2. kraljevski službenik ne može
uredovati na vlastelinstvu, 3. vlastelin ima sudbenost na svom vlastelinstvu za
causa minores
- s vremenom crkveni sudovi stječu svjetovnu sudbenost nad klericima i laicima
biskupskog vlastelinstva

5. Vojska i razvoj feudalizma

- svi slobodni ljudi su vojni obveznici
- podići vojsku može kralj, grof, mark grof i plemenski vojvoda
- slobodni ljudi su na kraljev poziv bili dužni naoružati se i kao pješaci odazvati
pozivu
- kada pozvani nisu mogli skupiti vojnu opremu oni se udružuju u skupine i
snabdjevaju jednog od njih a ostali ostaju i pomažu njegovoj obitelji
- dolazi do stvaranja privatnih vojski krupnih kraljevih vazala
- do 8 stoljeća franačka je vojska jedinstvena i državna a od tada postaje
feudalna, poluprivatna
- u 10 stoljeću potpuno se stapaju vazalitet sa beneficijom, na taj način je stvoren
zapadnoeuropski feudalizam
- franački vladari imali su svoj trustis odnosno kraljevsku pratnju , komendacija
postaje oblik regrutiranja kraljeve konjaničke pratnje
- komendacija je svečani čin kojim se određena osoba obvezuje na određenu
službu drugoj osobi a ova se obvezuje pružati mu zaštitu
- beneficij je oblik dara, kraljevi su drugim osobama darivali zemljišna dobra za
život ili djelatnost, no to nije bilo nikako povezano sa vazalitetom
- majordom karlo martel želi stvoriti konjaničku vojsku pa od crkve oduzima
većinu posjeda i daje ih kao beneficij vazalima koji se obvezuju na konjaničku
službu, a da bi crkva bila obeštećena uvodi se 1/10 crkveni porez
- u 9 st nestaje vazaliteta bez beneficija pa se uz komendaciju javlja i investitura,
čin dodjele beneficija
- slobodni seljak bi postajao kmet kakva moćnika i predavao sebe i svoje na
milost i zaštitu gospodara
- karlo ćelavi 877 proglašava kapitular po kojemu su zemlje vazala i državne
službe postali nasljedni

6. Crkva u Franačkoj
- prava kristijanizacija franaka počinje u 8 stoljeću
- za merovinga biskupe biraju vjernici i kler a kralj potvrđuje izbor, karlo martel
sam imenuje biskupe, a karlo posve samostalno
- crkvena sinoda – najviša crkvena vlast u provinciji
- potkraj 9 stoljeća crkvene su službe vrsta beneficija, oblik feuda
22
7. Formalni izvori prava
- 1. plemensko pravo / leges barbarorum, 2. državni propisi / capitularia ---- ta
dva izvora čine franačko pravo u užem smislu, 3. isprave o pravnim poslovima,
4. urbaria ili popisi vlastelinskih zemljišta i njihovih uživalaca

8. Stvarno pravo
- u početku zemlja je objekt zajedničkog uživanja, kolektivno vlasništvo
- razlika između nasljeđenih zemljišta koja nisu vezana za službe ili davanja i
onih zemljišta koje netko drži uz te uvjete
- ne spominje se vlasnik nego gospodar

9. Nasljedno pravo
- zakonski redosljed nasljeđivanja je: djeca umrlog, majka umrlog, braća i sestre,
tetka, tek onda najbliži potomci iz spomenutih loza
- nisu nabrojani: supruga, otac, stričevi i njihovi potomci
- zemlju ne mogu nasljeđivati žene
- ako netko želi oženiti udovicu, teda njenom muškom srodniku po ženskoj liniji
mora dati ženidbeni dar ili otkup
- u ranom salijskom pravu oporuke nije ni bilo, kasnije se javlja nešto slično,
afatomija
- afatomija je svečan čin jer mijenja zakonski red nasljeđivanja: na narodnom
sudu thigu ostavitelj određuje čovjeka s kojim nije u srodstvu kojemu predaje
imovinu a koji će 12 mjeseci nakon ostaviteljeve smrti tu imovinu dodjeliti
osobama koje je odredio ostavitelj
- krvnina za ubojstvo dijeli se između sinova i najbližih rođaka s očeve i majčine
strane, a ako ih nema onda ide fisku

10.Obiteljsko pravo
- obitelj je prirodna zajednica koju predstavlja glava obitelji
- on odgovara drugima za postupke članova svoje obitelji
- žene i ženska djeca ovisniji, mundijum ili starateljstvo traje cijeli život, muška
djeca su punoljetna s 12 godina i stječu bračnu zrelost, ali dok su u očevoj kući
pod njegovim su starateljstvom
- o udaji odlučuje otac, brak se sklapa ugovorom između djevojčina oca i
mladoženje
- mladoženja predaje ženidbeni dar
- žena u kuću donosi miraz koji je od 8 stoljeća obligatoran
- žena zadržava neka nasljedna prava prema očevoj obitelji i nakon udaje
- u mješovitim brakovima između slobodnih i robova slobodni supružnik postaje
rob, posredno zabranjivanje tih brakova
- otmica djevojke kažnjiva globom, otmica udane žene mnogo teže kažnjavana
- razvod braka ima oblik otpusta žene odnosno vraćanja njenoj obitelji

23
11.Obvezno pravo
- ugovorne obveze nastaju davanjem svečane riječi i simbolične radnje
- nema razlike između deliktne i ugovorne odgovornosti
- u slučaju neispunjenja dospjele obveze protustranka mora u roku od 40 od
dospjeća upozoriti na obvezu, ako stranka i dalje ne ispuni svoju obvezu tada je
dužna platiti kaznu za neispunjenje a protustranka iznosi slučaj pred thing
- dalje to ide do grofa dužnikove grofovije, koji dužniku daje da izabere dva
porotnika koji će odrediti dug, ukolik dužnik ne pristane ta dva porotnika vrše
pljenidbu te dvije trećine daju oštećenom a jednu trećinu uzimaju grofu

12.Kazneno pravo
- skoro cijeli salijski zakon
- nema načela krivnje, dovoljan kauzalni neksus, ipak postoji određivanje
subjektivnog elementa počinitelja, zla namjera je strože kažnjena od propusta
pažnje
- maloljetni ne odgovaraju, odgovornost staratelja
- kazna zavisi i o tome priznaje li počinitej djelo koje je dokazano ili ne
- samo djelo poprima različite kvalifikacije s obzirom na objekt, kao i subjekt i
okolnosti protupravne radnje
- postupci počinitelja nekon djela također otkrivaju svijest
- delikt ima uglavnom svojstvo povrede privatne sfere
- ako spor dođe na sud obeštećenje je skoro uvijek novčana kazna, ali oštećeni
može tražiti odmazdu, kasnije je novčana naknada jedini način obeobeštećenja
- naknada za teške delikte zove se wergeld a za sve druge busse
- ako počinitelj nije u mogućnosti isplatiti naknadu odgovornost prelazi na sve
srodnike, široka obitelj
- ukoliko krivac ne dođe na sud, ne plati kaznu, pobjegne postaje potpuno
bespravan, izvan zakona
- naknada pripada oštećenom, kod ubojstva pripada obitelji, kod ubojstva oca
pola sinovima pola državi

13.Postupovno pravo
- sud postupa po svom običajnom pravu
- sud poduzima one radnje koje stranke same zahtjevaju, prevladavaju elementi
akuzatornog načela, povreda je to privatne sfere, kasnije sud počinje
dopunjavati postupak sa inkvizicijskim načelom
- redoviti postupak počinje tako da jedna stranka pred svjedocima i pred
protustrankinom kućom zove ju na sud, to se zove mannitio
- kasnije se javlja sudski poziv koji se zove bannitio
- ako se tuženi na sudu ne slaže s optužbom stavlja prigovore exceptio
- nakona presude suda stranke pred sudom sklapaju formalni ugovor da će
presudu izvršiti, oznake arbitraže, protiv stranke kaja ne izvrši preuzetu obvezu
protustranka može voditi ovrhu
- presudom je određivano tko ima pružiti dokaze i što ima dokazati
24
- tuženi ima prednost dokazivanja
- stranka svoju prisegu skoro uvijek daje sa svojim suprisežnicima, samo
iznimno sama
- suprisežnici moraju biti slobodni ljudi istog plemena i staleža kao i stranka s
kojom prisežu, a po mogućnosti rođaci stranke
- protstranka može odbiti suprisežnika ili tvrditi da su krivo prisegnuli
- treba razlikovati suprisežnika od svjedoka, onaj koji je vidio ili čuo,
suprisežnici samo tvrde da je prisega njigove stranke istinita i preuzimaju
odgovornost za krivu prisegu svoje stranke
- razlika između suprisežnika koji svjesno krivo prisegne i onog koji je bio u
bludnji
- dvije vrste svjedoka: unaprijed prizivani svjedoci koji prisustvuju činu zato da
ga kasnije potvrde (poslovni svjedoci) i općinski svjedoci koji znaju stvari po
svom položaju, ali ima i slučajnih svjedoka
- svjedoci ne mogu biti žene, nedosrasli, bespravni
- nema preslušavanja svjedoka nego oni samo potvrđuju stranke ili uskraćuju
prisegu
- odbijanje suprisežnika je protiv stranke, odbijanje svjedoka je protiv samog
svjedoka
- prije ordalija stranke prisežu da će priznati ono što pokaže božji sud
- stranka može prigovoriti rahimburzima da su predložili nepravednu presudu i
odma mora predložiti drugačiju presudu. taj spor se rješava božjim sudom ili
pred kraljevim sudom
- ukoliko je dužnikova imovina pre mala za isplatu duga, odgovornost preuzima
otac i braća, a zatim 3 rođaka s majčine i očeve strane, a tek onda dužničko
ropstvo
- poslje četiri neopravdana nepojavljivanja na sudu neposlušni se stavlja izvan
zakona, a takvom se ne smije pružiti utočište, dati hranu, gibi svu imovinu i
svatko ga može ubiti

ENGLESKA 11 – 15 st

1. Temelji staleške kraljevine

- Edward ispovjednik bez nasljednika, sukob oko krune
- papa priznaje williama koji sa 7000 tisuća vitezova osvaja london, engleskom
je 1066 zavladala normanska dinastija
- crkva povlašteni položaj, sudovi odvojeni od svjetovnih
- popis imovine i stanovništva 1086 dumsdey buk
- sva engleska podjeljena u vlastelinska imanja – manor – svi uživatelji vezani
na vjernost kruni
- svi vazali u velikom vijeću/ magnum concillium, grofovijom ne upravlja grof
nego kraljev službenik šerif

25
- robert sin wiliama dobiva normandiju a william II englesku, nakon smrti
wiliama II njegov mlađi brat henrik 1 plaća izbor za kralja ustupcima plemstvu
i crkvi
- te ustupke daje u krunidbenoj povelji 1100, po kojoj plemstvo odlučuje o
izboru kralja, crkva najjači feudalac
- henrik određuje za nasljednicu kćer Matildu, plemstvo odbija i kraljem
proglašava njegovog unuka wiliama osvajača
- nakon 20 bezvlađa kralj je matildin sin henrik II, žena može samo prenositi
krunu
- henrik drugi polaže temelje za komon lo
- klarendonskim uredbama 1164 henrik 2 ograničava vlast crkve
- kralj od vazala može tražiti novac umjesto 40 dana godišnje vojne službe
- leno ili feud nasljeđuje samo najstariji sin, a ostali se snalaze
- henrik 2 naredba o oružju 1181 propisuje da svi slobidni moraju imati određeno
naoružanje
- uspostavljanje porote, sudske organizacije i sustava presedana
- henrika nasljeđuje richard I lavljeg srca, ali u eng je samo 7 mjeseci a u to
vrijeme vlada njegov brat john
- zbog otkupa richarda iz zarobljenistva daje se samouprava gradovima koji to
plaćaju, jača gradski sloj
- magnim concilium za kralja bira ne sina arthura nego brata johna
- john u ratu s francuskim kraljem i papom inocentom 3, pobuna baruna i john
gubi i priznaje englesku papskim lenom
- dolazi do općenite pobune plemstva koje je uzrok stvaranja Velike povelje
1215 (magna carta), koja uvelike određuje prava feudalaca, započinje
ustavnost engleske staleške kraljevine
- papa protiv povelje, suprotna rimsko apsolutističkom teorijama
- iz kategorije slobodnih se izdvaja niže plemstvo pod vodstvom simona de
montforta koji postaje utemeljitelj parlamenta, za vrijeme građanskog rata
1265 niže plemstvo je porazilo kraljevu vojsku i zarobilo kralja
- taj skup iz 1265 se smatra prvim parlamentom, općim predstavništvom naroda
- parlament predstavništvo zbiljskih cjelina

2. Postanak i razvoj staleške kraljevine

- edward 1 progoni židove iz engleske zbog njihove trgovačke premoći
- uspostavlja Model Parlament 1295. s jasno određenim predstavništvom
gradova, definirao zemljišno pravo, javno pravo, parlament i sudski postupak,
nazivaju ga engleskim justinijanom
- statuti de donis conditionalibus i quia emptores temelj su eng prava na
nekretnine do danas
- državni stroj postaje nedostupan onima koji su školovani po rimskom i
kanonskom pravu
- da bi bio sačuvan kontinuitet državne sudbenosti uvedeni su godišnjaci u koje
je unošen prijepis sudskih rasprava
26
- kraljevi postaju ovisni o parlamentu zato što parlament odlučuje o tome tko će
imati krunu
- edwarda 2 parlament svrgava i kruni njegova sina edwarda 3, za njegove
vladavine parlament se razdvaja 1332. na dva doma gornji i donji dom s
predstavnicima zajednica commons
- velika i bitna vanjska činjenica koja je pomogla u usponu parlamenta je
stogodišnji rat, parlament podržava taj rat izglasavanjem novih doprinosa,
njima je taj rat u interesu
- engleski kmet živi bolje i lakše snosi teret rata
- engleske snage čini narodna vojska (svako slobodan se mora naoružati
srazmjerno imetku) i plaćenička vojska
- zbog kuge pomanjkanje radne snage, izrabljivanje kmetova, 1349 parlament
donosi zakon o radnicima, velika pobuna 1381 seljaka primorala richarda 2 da
popusti
- seljak postaje ili nasljedni zakupac zemlje ili zakupac na rok, sloboda rada i
ugovaranja zamjenila feudalni patronat
- nastaje pokret protiv papske svevlasti i svjetovne vlasti crkve i njenog
bogatstva koji su se zvali lolardi
- javlja se nacionalni identitet engleza, 1382 engleski jezik postaje sudski
raspravni i jezik donjeg doma
- donji dom daje oblik zakonskih prijedloga (bill) koje ne promjenjene potvrđuje
gornji dom i kralj i tako postaju zakoni
- sporovi između krune i parlamenta završili su tako da je richard 2 1399 svrgnut
a parlament je za kralja izabrao henrika 4 iz kuće lancaster umjesto onih koji
su po srodstvu bili bliži kruni
- u tom dobu parlamentarnog poretka javljaju se ideje u kojima je parlament
utjelovljenje sve vlasti
- parlament je pod kontrolom plemstva i to će ostati do 1832 do kad će važiti
zakon iz 1430 koji pravo glasa daje slobodnima s godišnjim prihodom od 40
šilinga
- nakon završetka stogodišnjeg rata gubitkom engleske, osporena je kruna kući
lancester a svoje pravo istakla kuća york, dolazi do rata dvije ruže, dvije
obitelji bore se za vlast
- taj rat doveo je do konačnog kraja feudalizma, samoistrebljenja plemstva
- edward 4 iz kuće york ne zasiva parlament jer je svoju vlast izborio oružjem
- kuća york gubi pristaše zato što se oslanjala na trgovački sloj jer je to morala
kad nije sazivala parlament, a to se nije sviđalo plemenitaškim pristašama i
dolazi do samouništenja te porodice
- henrik tudor velški srodnik kuće lancester godine 1485 započeo vladavinu
kuće tudor, s kojom eng feudalizam ulazi u zadnje razdoblje, velika moć
građanstva, vojna klasa je prošlost, kralj postaje nadstranački arbitar

3. Svećenstvo
- već u 16 st engleska ima samo slobodno stanovništvo
27
- gornji sloj svećenstva i plemstva čine gornji feudalni sloj dok klasu
nefeudalaca čine svi ostali slobodni, kmetovi i robovi
- svećenstvo je zasebna korporacija koja živi po odredbama kanonskog prava
- eng crkva je podjeljena na dvije jedinice: kanterberijsku i joršku
metropoliju
- crkva je hijerarhijska organizacija koja saziva opće crkvene skupštine/
konvokacije radi rješenja crkvenih pitanja i odnosa sa državom
- crkveni moćnici su veliki lenski vazali krune te su zato članovi Velikog vijeća,
odnosno kasnije Doma lordova
- crkveno plemstvo u odnosu prema vladaru ima sve vazalne obveze pa i vojnu,
koju obavljaju preko plaćenika
- kad crkva u eng u 16 st postaje anglikanskom mijenja se organizacija crkve, a
svećenstvo sve manje sudjeluje u donjem domu
- svećenstvo je izuzeto iz nadležnosti redovitih sudova u pogledu povreda
kanonskog prava kao i za neke delikte opće sudbenosti
- crkveni sudovi su imali nadležnost nad svjetovnim osobama u pitanjima
vezanim uz vjeru, kao brak, obitelj, nasljedstvo...

4. Svjetovno plemstvo
- čini ga feudalna, lenska vojska
- henrik 2 1181 osobnu vojnu službu vazala zamjenjuje kompenzacijom od 100
šilinga godišnje za svaki viteški posjed – assiza o oružju
- viteški posjed određen je tako da svakih 4-5 seljačkih domaćinstava izdržava
jednog viteza, otprilike 100 akera zemlje ili 20 funti godišnjeg prihoda
- vazalska dužnost 40 dana vojne službe godišnje
- vazali su dužni pomoći sizirenu u tri slučaja: kad najstarijeg sina promiče u
viteza, kad prvi put udaje najstariju kćer, kod otkupa zarobljenog sizirena
- javlja se običaj nasljeđivanja vazalnog odnosa, potkraj 12 st vazalima je to i
priznato u magni carti 1215
- ako su nasljednici maloljetni siziren ima pravo da raspolaže sa njihovom
udajom ili ženidbom što on koristi kao predmet prodaje
- kada maloljtnik postane punoljetan, traži feud i izrazi vazalsku vjernost, odma
daje pola prihoda feuda a nakon prve godine još pola
- naknada za svaki štit – scutage – iznosit će 10 do 20 šilinga
- magna karta odrađuje da visinu štitovnine može odrediti samo magnum
concilium a kasnije u redakciji magne kaže da naknada mora biti uobičajena tj
20 šilinga po viteškom posjedu, nakon čega to postaje skoro redoviti godišnji
prihod krune
- veliki baruni su oni vazali koji imaju više od 13 vitezova, podjeljeni su u 5
grupa: vojvode, markizi, vikonti baruni i s njima izjednačeno duhovno
plemstvo, počinju ih nazivati perovi, članovi magnum conciliuma, curie regis i
kasnije doma lordova
- niže plemstvo nazivaju vitezovima
- englesko plemstvo nema izuzeća na poreze
28
- i sami feudalci moraju platiti kruni obveze, pa će ta potreba za novcem već u
13 st biti razlogom da traže novac od kmetova umjesto osobnih i naturalnih
davanja
- manor nije posve oblik patrimonijalne sudbenosti, nego je vrsta niše sudske
jedinice, nije mogao izricati teške tjelesne kazne
- stanoviti broj krunskih vazala nije bio obvezan na vojne nego neke druge
službe, oblici takvog nevojnog feuda – serjeanties

5. Građani
- wiliam I osvajač sva je veća naselja u času osvajanja proglasio kraljevim
domenama, građani isti ko seljaci
- u 12 stoljeću gradovi počinju otkupljivati svoje sloboštine, kao pravo da drži
sajam, oslobođeni nekih feudalnih davanja itd
- dužni pomoći kalju u ratovima
- povremeno i izvanredno davanje koje tereti sve kraljeve domene pa i gradove
zove se desetina
- gradovi uvelike stječu sudbenu samostalnost, to su često sajmišta pa se razvija
trgovačko pravo, bogatstvo gradova je razlog što komon lo sudovi nastoje steći
sudbenost nad gradskom sudskom samoupravom
- u gradovima su staleška udruženja gilde, trgovaca i obrtnika presudna
- velike imovinske razlike

6. Seljaci
- seljaštvo obuhvaća sve neposredna proizvođače u poljoprivredi: robove,
kmetove i slobodne ljude, obuhvaća više od 90% stanovništva
- u 16 stoljeću gotovo svi neposredni proizvođači su slobodni seljaci ali nisu i
vlasnici zemlje nego samo zakupci, bilo da je zakup doživotan nasljedan ili
vremenski ograničen
- bitan pokazatelj osobnog statusa je i pravo priziva na kraljeve sudove, samo
slobodni ljudi imali su pravo priziva s mjesnog manorijalnog suda na kraljev
sud
- svaki slobodan čovjek koji je uživao zemlju uz nevojne ali i određene obveze
zvao se socman a taj odnos socage
- prema socmanu gospodar je imao nasljednu pristojbu releif i pripomoć za
otkup gospodara iz zarobljeništva
- socman spada pod sudbenost manorijalnog suda ali ima pravo priziva na
kraljev sud
- ako je socman jedino sudskom nadležnošću vezan za vlasnika manora to je
onda slobodni seljak, ako pri tome mora plaćati i zemljišne pristojbe tada je to
slobodni zakupac zemlje yeomen
- gospodar ne može zadržati socmana na svojoj zemlji
- slobodni seljaci zakupci leaseholder su uživali zemlju pod posebnim uvjetima
i samo na određeni rok uz zakupninu, to nikad nije smatrano držanjem tj
stvarnim pravom nego samo osobnim nenasljednim pravom
29
- kmetsko selište uz kmetske obveze može uživati ili kmet ili slobodan čovjek

7. Kmet, neslobodni seljak

- kmet je neslobodna osoba, nije smio napustiti gospodara, dok je u odnosu
prema ostalima slobodan, ima pravnu i djelatnu sposobnost i prema trećima i
prema gospodaru
- nasljedno vezan uz zemlju, svoja prava ne može štititi pred kraljevim sudom
- više vrsta kmetova: kmetovi starih kraljevih domena, povlašteni kmetovi i
obični kmetovi
- povlašteni kmetovi su oni kojima su obveze određene
- kmet je dužan naknadu gospodaru da oženi sina ili uda kćer, gospodar ima
nasljedno pravo na najbolje kmetovo govedo kad ovaj umre
- od 14 st kmetove obveze bivaju zamjenjene novčanom obvezom
- u 16 stoljeću bivši kmetovi sada zakupci postaju osobno slobodni i kao
uživalac kmetskog selišta copyhold postaje sličan slobodnom nasljednom
zakupcu freehold
- manor ili barunija je donekle gospodarska i upravna, mada ponajviše sudska
jedinica
- na manoru svaki seljak sa svojom obitelji obrađuje svoje parcele, a samo
kmetovi i slobodni koji imaju kmetske obveze zajedno obrađuju gospodarevu
zemlju
- za stogodišnjeg rata seljaci bivaju dobro plaćeni za vojnu službu pa se tim
novcem otkupljuju kmetske obveze za novčanu rentu
- parlament 1380 ponovo uvodi glavarinu

8. Vojska
- 1. feudalna konjanička vojska vazala, 2. narodna pješačka vojska strijelaca svih
odraslih slobodnih muškaraca, 3. plaćenička vojska
- vitešku konjicu čine svi koji užuvaju feude, neposredno ili posredno, za svakih
4-5 kmetskih domaćinstava ili 100 akera zemlje ili 20 funta jedan konjanik
- u 12 stoljeću plaćaju 20 šilinga umjesto svakog viteza, u 13 st plaćaju
štitovninu kojim vladar plaća plaćenike
- henrik 2 naredbom o oružju 1181 godine a kasnije vinčesterski statut 1285 su
odredili da svaki građanin razmjerno svojoj imovini mora imati odgovarajuće
oružje
- ne postoji stalna stajaća vojska
- zakon o pravima iz 1688 kaže da je novačenje i držanje stajaće vojske za
vrijeme mira protuzakonito

9. Porezi u srednjovjekovnoj engleskoj

- pretvaranjem renti u novčani iznos došlo je do pretvaranja renti u redoviti i isti
iznos
- kralj ima redovite prihode ali za izvanredne slučajeve ima i izvanredne prihode,
budžetska godina računa se od proljeća do proljeća
30
- stogodišnji rat je bio povod izradi poreskog sustava
- redoviti kraljevi prihodi: 1. od kraljevih domena, 2. od feudalnih vazala, 3.
od kraljevih povlastica
- u kraljeve domene spadaju i kraljeve šume i gradovi, kralj je kao i svaki
siziren, prihodi su ili novčani ili naturalni, kralj ima pravo i na izvanredne
prihode
- važniji prihodi su od vazala, osobna vojna služba vazala biva zamjenjena
novčanom naknadom štitovinom
- za osiguranje onih koje kralj čuva, ubire neke premije
- neredoviti kraljevi prihodi:
- porez na obranu, za izvanredna davanja kralj mora dobiti suglasnost velikog
vijeća
- izvanredne pripomoći na području grofovije za kralje prikuplja šerif, sam iznos
biva određen kao desetina ili tenth, većinom ubirana od gradova
- na kraju 13 stoljeća parlament donosi odluku o izvanrednim izdacima po kojoj
su svi slobodni ljudi dužni snositi teret kraljevih izdataka ali postoji razlika jer
domene daju 1/10 a ostali 1/15 od pokretne imovine, to je klasični engleski
porezni sustav
- porez od trgovaca koji je počeo kao naknada za siguranost trgovaca u engleskoj
postaje najizdašniji izvanredni prihod krune
- parlament određuje da kralj ubire porez samo od stranih trgovaca i dodatne
carine na robu, ali zbog rata trgovina slabi pa se pribjegava općem
izvanrednom porezu desetini i petnaestini
- to je iznosilo 39000 funti i kasnije ta suma postaje konstantna a svaki grad ili
grofovija ima svoj dio koji mora skupiti na način na koji žele
- glavarina je pokušana 3 puta i bila uzrok seljačke pobune 1381
- velik prihod donosio je porez na izvoz vune
- izvanredni prihodi manji su od redovitih prihoda od domena i feudalnih vazala
ali ukupno prihodi krune su mali a razlozi su nepostojanje stajaće vojske kao ni
plaćene administracije
- engleska je imala jeftinu vlast

10.Središnja vlast
- kralj, magnum concilium, curia regis, parlament
- kralj: od 1066 nasljedno načelo, ali uvijek pod kontrolom načela izbora, u
zbilji je pobjeđivalo načelo sile
- komon lo uređuje pravilo da kralj nikad ne umire nego ga nasljednik nasljeđuje
u času smrti što je dovelo do pravila da nitko nije pre mlad da bude kralj, mada
tu funkciju vrši regent
- komon lo je smatrao da sama ceremonija nije nužan uvjet legaliteta kraljeve
vlasti kao što ni formalna abdikacija nije uvjet prestanka vlasti
- ukupna i isključiva kraljeva ovlaštenja su kasnije nazvana kraljeve povlastice,
to su ovlaštenja koja komon lo daje kruni

31
- kralj je prije svega vrhovni feudalac, njegova ovlaštenja proizlaze iz njegovih
patrimonijalnih i privatnovlasničkih prava, do 16 st nema razlike između
javnog i privatnog prava
- 1086 sačinjen je dumsdej buk, kralj mjesnu vlast pa i sudsku vlast obavlja
preko šerifa koji je na čelu grofovije i predstavnik je kraljevih interesa, cijela
grofovije nikad nije pripadala samo jednom grofu
- kralj ograničava crkveno sudstvo – klarendonske odluke 1164
- do 13 st kralj normira u raznim formama i pod raznim imenima, a kasnije će
pravna znanost te akte smatrati komon lo om jer su bili priznanje običaja
- veliko vijeće: to je tijelo bilo glavni organ državne vlasti
- feudalna država počiva na ugovornom odnosu unutar feudalne klase, a
magnum concilium je skup svih neposrednih vazala krune
- to je feudalno – klasno tijelo kako po sastavu tako i po nadležnosti i po načinu
djelovanja, kraljeva moć zavisi o odnosu unutar tog tijela
- za nesloge unutar ovog tijela kralj se pokušava nametnuti kao arbitar među
strankama
- sastaje se po potrebi par puta godišnje, u 12 st javlja se razlika između krupnih
vazala barones maiores i nižih krunskih vazala
- magnum concilium je ponekad bio i sudište jer je bio nadležan za sporove
između krunskih vazala
- javlja se izraz per, perovi su svi oni koji imaju pravo biti pozvani u veliko
vijeće i da im ono sudi kao sud njima jednakih
- od 13 stoljeća riječ barun (kraljev čovjek) označava samo one koji imaju
zemlju koja je dužna dati najmanje 13 vitezova
- zbog trajnih obavljanja službi središnje vlasti iz nadležnosti velikog vijeća
stvaraju se posebne službe: justicijar, kancelar i rizničar
- curia regis – glavni izdanak velikog vijeća koji obavlja najviše njegovih
poslova, uži sastav velikog vijeća, 12 st, čine ju uglavnom krupni vazali krune
- rasprava u curiji ima oblik savjeta kruni a sudjeluje i stručno osoblje
- iz kurije regis se izdvaja državna blagajna i riznica, sudovi komon loa, kancelar
i njegov sud i dom lordova
- u 13 st magnum koncilijum je sazivan u sastavu koji se razlikovao od redovitog
sastava, taj magnum koncilijum neredovita sastava počinju nazivati parlament
- od posebnog je značaja saziv magnuma koji je u ime zarobljenog kralja učinio
njegov zet simon de montfort 1265, u tom sazivu on uz barune koji su uz njega
poziva i po dva predstavnika manjih krunskih vazala i po dva predstavnika
slobodnih kraljevskih gradova
- novi kralj edvard 1 je poslje toga opet dva puta sazvao parlament u istom
sastavu kao i “ludi parlament” i oni su presedan za sastav parlamenta
- parlament: krupno plemstvo često zasjeda bez ostalih i tako dolazi do podjele
na gornji i donji dom
- svećenstvo se nije odvojilo kao poseban dom
- crkva održava posebne sabore (konvokacije) na kojima se raspravlja o
odnosima s državom
32
- predstavnike grofovija za donji dom birali su svi slobodni ljudi grofovije na
skupštinama javnim glasanjem
- prvo nema imovinskog cenzusa a onda je 40 šilinga što je cijena jednog viteza
- članovi parlamenta nisu bili plaćeni do 1911. a troškove slanja predstavnika u
donji dom snosila je izborna jedinica
- sve ono što se zove engleska demokracija i parlamentarizam postignuto je
pomoću sudskog i financijskog prava parlamenta
- donji dom ima prvenstvo pri pretresanju financijskih pitanja, nema redovitosti
u sazivanju i trajanju parlamenta
- stvara se običaj da financijska pitanja parlament raspravlja na kraju zasjedanja
- kralj henrik 5 morao je prihvatiti parlamentarne zahtjeve i tako stvara presedan
da kralj može zakonski prijedlog parlamenta (bill) ili posve odbaciti ili
neizmjenjenog potvrditi i objaviti kao zakon (statute), tako je parlament stjecao
i zakonodavno pravo
- 1376 u parlamentu se uobličuje procedura impičmenta, i to postaje sredstvo
parlamenta za kontrolu nad službenicima, a kasnije će biti presudno za
stvaranje parlamentarne vlade
- impičment je posve sudski postupak i mogao je biti pokrenut samo ako je
optužba mogla naći uporište u postojećem pravu, no to nije bilo dovoljno
- za rata dvije ruže parlament 1477 koristi novi postupak act of atteinder što je
zakonodavni postupak u kome se određena osoba proglašava krivom i izriče joj
se kazna, po posljedicama je slično stavljanju izvan zakona, nije u upotrebi od
18 st
- parlament iz svog financijskog prava izvodi pravilo da je kralj ovlašten izvesti
vojsku izvan engleske samo uz odobrenje parlamenta
- kralju pripada pravo sazivanja parlamenta, ali najmanje jedan puta godišnje
- financijsko, sudsko i zakonodavno pravo te sudbena sredstva za nadzor izvršne
vlasti

11.Mjesna vlast
- cijela engleska je podjeljena na grofovije a ove na oblasti – stotine a ove na
desetine prema broju vojnika koje daju
- na čelu tih upravno vojnih i sudskih jedinica stoje šerif i načelnik koji osim što
su vojni zapovjednici vojske svoje jedinice i predsjednici skupština nego su i
opći čuvari reda i mira
- grofovije – osnovna podjela kraljevine a šerifi su bitna poluga kraljeve vlasti,
35 grofovija
- šerifi su prije stjecali službu tako da državi daju neke novce, a kasnije za
henrika 2 su smjenjivi i plaćeni kraljevi činovnici koje on imenuje a nadzor vrši
magnum koncilijum
- šerif ima i svoje pomoćnike: konstabl je šerifov pomoćnik u izvršnim
policijskim poslovima, a koroner istražuje smrti naprasno umrlih ili umrlih pod
sumnjivim okolnostima, kasnije on postaje neovisan o šerifu

33
- razbojstva, pljačke, nasilje u nadležnosti su mirovnih sudaca koje iz reda nižeg
plemstva bira kralj
- kasnije sudsku funkciju preuzimaju kraljevi putujući suci
- gradovi – u 12 st samouprava, u 13 i 14 stoljeću gradovi otkupljuju razne
sloboštine od svojih gospodara i sve više postaju samoupravne jedinice u
administrativnim, sudskim, poreznim, i vojnim poslovima
- svi slobodni građani grada članovi su gradske skupštine koja je ishodište svih
ostalih organa
- gospodarska moć gradova razlog je da već u 13 stoljeću kralj poziva gradove
da pošalju po dva predstavnika u veliko vijeće, koje se na taj način mijenja u
parlament
- najvažnija privilegija gradova je svojstvo samostalne i neposredno državnoj
blagajni podvrgnute poreske jedinice, sam određuje način ubiranja svote koju
je grad obvezan
- manor ili barunija – gospodarska, nešto više upravna a ponajviše sudska
jedinica
- na tom prostoru vrijedi sudska vlast manorijalnog (vlastelinskog) suda kako za
kmetove tako i za slobodne, nije svaki feud vlastelinstvo
- vlastelinstva su krupni feudi neposrednih krunskih vazala, manor je prostor koji
je imao svoje običaje i bio je velik da se iz svakog kraja moglo u istom danu
obići vlastelinski sud
- vlastelinski sud je za sporove između gospodara manora i vazala, vazala i
podvazala, itd..., to je ujedno sud jednakih, sude samo oni koji su na istom
položaju kao i stranke
- to je sud opće sudbenosti za dugove i povrede kažnjive globama do 40 šilinga
- za kmetove svih feudalaca na manoru ovaj sud je konačan, svaki slobodan
čovjek, feudalac ili slobodan zakupac ima pravo priziva na kraljev sud
- kako globe koje izriče taj sud pripadaju gospodaru on taj sud počinje smatrati
vlasničkim pravom te će se u 14 st oduprijeti uzurpaciji sudbenosti od strane
kraljevih sudova

12.Common law
- engleska je nastavljač germanske tradicije za razliku od kontinenta koji
prihvaća rimsko pravo
- jedino je feudalno pravo u engleskoj bilo jedinstveno a kao i ostali djelovi
prava bilo je običajnog porjekla, samo je crkveno bilo donekle pisano
- valjanost prava nije u njegovoj abstraktnoj logičnosti nego u njegovoj
iskustvenoj potvrđenosti
- sud a ne zakonodavac je bio onaj koji je znao što je pravo i koji svojm praksom
običaju daje snagu prava
- magna karta sadrži odredbu da će kraljevi suci umjesto kralja suditi stalno na
istom mjestu u westministerskoj palači, ti sudovi sude po običaju područja
odakle su stranke ali sve češće po običajima londona, za kraljeve suce postoje i
drugi izvori prava a to je prije svega kraljev nalog writ
34
- na žalbu jedne stranke kraljev sud odlučuje da li je povređena pravda, a ako je
writ se šalje šerifu te ga on priopćava protustranci koja može prihvatiti rješenje
ili demantirati da je navedeno činjenično stanje istinito
- u 12 st je bilo teško utvrditi pravo zemlje tako da bude i kraljevo i lokalno tako
da kraljevi sudovi počinju voditi registre presuda kraljevih sudova, i događa se
to da je prva presuda za svojevrstan slučaj postala presedan za sve buduće, te
time ta presuda ima svojstvo konkretne pravne norme
- pravilo o obveznosti presedana postaje općepriznato
- presedan može izmjeniti samo viši sud a od kraljevih (vrhovnih) sudova viši je
samo dom lordova
- comon law lokalni feudalci počinju shvaćati kao uzurpaciju te tjeraju kralja da
1236 godine mertonskim statutom zabrani upotrebu stranog prava putem
pravila nijedan zakon engleske ne može bit promjenjen

13.Statute law
- o stejtut lo kao zakonskom pravu koje je izraz ovlaštenja države da normira
možemo govoriti tek od 14 st jer tek od tad postoje sva pravna vrela: komon lo
(sudsko precedentalno pravo) i statute lo (zakonsko pravo) između kojih je
bitna razlika u načinu stvaranja
- statute lo je više smatran kao nadopuna ali je on i nadopunjavao komon lo kako
je i danas; statut se primjenjuje na prve slučajeve a onda se svi pozivaju na te
slučajeve a ne na statut
- komon lo stvaraju vrhovni sudovi svojim presedanima koje zasnivaju na općim
običajima kraljevstva, a statute lo stvara zakonodavac kralj ili parlament putem
svojih normativnih akata
- statute lo uređuje ponajviše javno pravne odnose u kojima se država pojavljuje
kao neposredni subjekt ili su od važnosti za cijelo društvo, mada je to
uglavnom pomiješano npr kazneno pravo je u najvećoj mjeri područje komon
loa

14.Equity law
- englesko plemstvo nije htjelo da se lokalno sudstvo ukine pomoću unifikacije
prava pa su zabranili izdavanje novih writova i širenje sudbenosti kraljevih
sudova
- nepravičnost prava jer je pravo jedno za sve i zasniva se na običajnoj ocjeni
vidljivih činjenica sud ne može ispravljati ali kralj je ovlašten da svojom
milosti ispravi tu nepravičnost
- kako je kralj dobivao sve više molbi za milost ili za ispravku presude kralj te
poslove povjerava kancelaru i stvara se kancelarov sud
- kancelarov sud nije vezan ni za komon lo ni za stejtut lo nego treba njihov
formalizam pomoću svoje ocjene svih okolnosti ispraviti načelom pravičnosti
- tako je nastao treći sustav prava: pravo pravičnosti (ikviti lo), kasnije se unosi
sustav komon lo logike (presedani) u ikviti sistem

35
15.Stvarno pravo
- vlasništvo je najvažniji institut, zemlja i prava na njoj su srž komon loa i sve
posebnosti engleskog pravnog sustava
- vlasnička prava na zemlju nikad nisu izgubila svoju veliku različitost u odnosu
prema vlasništvu na drugim objektima, i svoje svojstvo središnjeg instituta
čitavog pravnog sustava
- zemlja je objekt na kojemu mogu razni subjekti imati razna ovlaštenja, to se
naziva držanje
- slobodno držanje estates razlikuje se od neslobodnog koje rađa neodređene
dužnosti i nižu pravnu zaštitu, razlika u držanju bila je donekle neovisna o
pravnom statusu držatelja: slobodan čovjek koji prihvati neslobodno držanje
ima istu pravnu zaštitu kao i neslobodni držatelj
- svako držanje rađa dužnosti
- između vlasničkih prava na zemlju i vlasništva pokretnina postoji bitna razlika,
pod vlasništvom se podrazumjeva samo prava na zemlju a o vlasništvu na
pokretninama možemo govoriti samo kroz institute njihove zaštite tresspas i
trover što engleska sistematizacija prava skoro i ne obrađuje u svezi s
vlasništvom
- prava na zemlju koja imaju zaštitu na sudu putem vlasničke tužbe zovu se real
property a sva druga kao zakup npr su personal property
- zemlja je jedno a prava na njoj drugo: komon lo ne govori o vlasništvu zemlje
nego o vlasništvu prava na njoj
- prava (ovlaštenja) na zemlju:
- fee simple – vremenski neograničeno, otuđivo inter vivos i
mortis koza, najbliže pojmu vlasništva
- fee tail – neotuđivo pravnim poslovima inter vivos i
oporukom jer prelazi na njegove određene nasljednike,
nasljedni red se nemože mijenjati
- life estate i estate pur autre vie – doživotno uživanje koje
netko ima za života, i uživanje koje netko ima za života
nekog drugog
- esstates in futuro ovlaštenja koja će biti uživana u budućnosti za razliku od
ovlaštenja koja netko već uživa estates in posesion
- buduća ovlaštenja su reversion i remainder:
- reversion – to su privremeno i uvjetno otuđena ovlaštenja, s
očekivanjem da se ona vrate samom otuđiocu
- remainder – ovlaštenje koje je ograničeno tako da će
postati predmet uživanja tek nakon što se ugase ovlaštenja
neke druge osobe, što se može a i ne mora dogoditi
- najvažniji statuti koji uređuju ovo područje su Statute de donis iz 1285 i quia
emptores iz 1290, ta dva statuta ostala su od temeljne važnosti za englesko
zemljišno pravo
- po kvija emptores zemlja koja se ne drži neposredno od krune može se otuđiti
ili prenjeti, ali ne samo dio već cijelo ovlaštenje što je značilo zabranu instituta
36
 podfeudalizacije, moglo se sam prodati ovlaštenja na pojedinoj parceli i time bi
nastao feudalni zamjenika a ne vazal, bio je to način stvaranja sitnih feuda i
porasta broja nižeg plemstva, i to je presudno za razliku između engleskog
feudalizma od kontinentalnog
- postoji jedino ograničenje kad se radi o zemlji koja je neposredno krunska i kad
se otuđuje crkvi jer kod crkve nisu vrijedile privilegije gospodara...
- ne postoje nikakve isprave ili simbolične radnje za zaposjedanje prava na
zemlju, pa je pravni promet nesiguran, pa se stvara institut seisin koji je bio
jedina valjana pravna osnova da se dobije zaštitu pred komon lo sudovima
- seisin nastaje u 14 st, posljedica feudalne investiture odnosno fizičkog
uvođenja u posjed a kao završni čin prethodnih pravnih poslova
- seisin je pravni i faktični posjed slobodnih interesa na zemlju, nije uvijek bio
vezan uz fizičko držanje iako je tome težio koliko je bilo moguće
- seisin je kao faktički “fizički” i svečani prijenos i prihvat bio najsigurniji dokaz
o pravima na zemlju, jedino nefizička prava kao npr služnost su bila popraćena
pismenim aktom i tako dokazivani
- sam pravni posao prijenosa ili stvaranja prava na zemlju mogao je biti više ili
manje formalan, mogao je biti privatan posao među strankama ili s učešćem
suda, ako je zadužen sud radi se isprava od tri dijela koja se spajanjem
dokazuju kao autentična ali ni to nije bilo dokaz prema trećima
- zalog – kao vrstu stvarnog prava na tuđoj stvari ili zemlji a radi osiguranja
vraćanja novčanog duga komon lo NE POZNAJE
- do kraja 13 st založena zemlja prelazi u vlasništvo zalogoprimcu a onda je
dužnik kao otplaćuje svojim dugom, tek kasnije to dobiva današnji izgled kad
dužnik daruje zemlju pod uvjetom da ju ovaj vrati kad se isplati dug
- trust – nepoznat kontinentalnom pravu, nominalni legalni vlasnik ili trustee je
dužan izvršavati svoja vlasnička prava ali koristi od tih prava uživa ne on nego
netko drugi beneficiary
- razlog prividnog dvojstva je što komon lo sudovi priznaju jednu vrstu prava
trastijeva, a kancelarov sud drugu vrstu prava koje ima beneficijar
- trust je često bio korišten za izigravanje ograničenja oporučnog rapolaganja, pa
se donose statuti koji sprečavaju da trust bude korišten na štetu krune ili
vjerovnika
- trust može samo na fee simple, ako trasti otuđi zemlju trećem a zemlja je pod
trustom treći mora ustupiti koristi onom na koga je trust
- benefišri nije vlasnik zemlje ali mu ikviti omogućava da podigne tužbu protiv
trastija, bitna je namjera stranaka
- tako se trustee pojavljuje kao vrsta trajnog izvršitelja oporuke osobe koja mu
je predala imovinu kao trust, primjenjivali su ga vitezovi kad nisu znali hoće li
se vratiti iz rata da osiguraju obitelj
- zakup – razvija se kao vrsta obvezno pravog odnosa a tek kasnije poprima
neka obilježja stvarnog prava

37
- komon lo zakup nikad nije postao držanje niti vrsta stvarnog prava na zemlju
nego je oblik obveznog prava, kasnije dobiva zaštitu i postaje vrsta stvarnog
prava
- zakupčevo držanje je samo posjed a ne i seisin te prava zakupca nikad nisu
prelazila na nasljednike

16.Obiteljsko i nasljedno pravo

- moralni dio uređen kanonskim pravom a imovinski dio po komon lou
- obitelj je za komon lo ne samo jedna prirodna, nego moralna, materijalna i
pravna jedinica čiji je prirodni pravni predstavnik glava obitelji, otac, muž
- bračno punoljetstvo je različito: za ženske osobe 12 godaina, za muške 14
- brakom muž postaje pravni zastupnik svoje žene, on postaje vlasnik njene
pokretne imovine do je samo upravitelj njenog realnog vlasništva (zemlje) dok
traje brak
- ukoliko je muž tu zemlju sa svog života otuđio, takav bi pravni posao
njegovom smrću prestajao i žena ili njezini nasljednici mogu je tražiti nazad
- ako umre prvo žena i muž ima djece nasljednika s tom ženom onda doživotno
uživa tu zemlju, ako nema djece zemlja ide ženinoj obitelji
- muž upravlja ženinom imovinom i njezin je pravni zastupnik a to znači i veliku
odgovornost za ženine postupke kao i velike ovlasti nad ženom
- djeca feudalaca su stjecala punoljetstvo za vitešku službu sa 21 god, a seljačka
sa 14 god
- vanbračna djeca nisu imala nikakva prava ni prema jednom roditelju, mertonski
statut 1236 zabranjuje pozakonjenje vanbračne djece naknadnim brakom
vanbračnih roditelja
- nasljedno pravo je različito s obzirom na predmet nasljeđivanja, od 12 st do
1540 samo zakonsko nasljeđivanje
- prije se vlasništvo zasnivalo samo na vazalsko feudalnom odnosu pa su sinovi
možda mogli dobiti isto pravo, ali gospodar odlučuje o tome
- kanije nasljednici kupuju nasljeđe nasljednom pristojbom, nastoji se da
nasljedni red bude što jednostavniji i da ne dolazi do podjele i osiromašenja
feuda pa se stvara načelo primogeniture (samo prvorođeni sin)
- nasljeđivanje ostale imovine u nadležnosti crkvenih sudova, ako muža nadživi
žena i djeca, trećina ide ženi, trećina djeci a trećinom oporučno raspolaže, ako
ne napravi oporuku ide kruni
- ako nije imo djece pola ide udovici a pola oporučno, ako nije napravio oporuku
ta polovica ide zakonskim nasljednicima
- udovica nakon smrti muža ima pravo na doživotno uživanje trećine zemlje,
tako da kupac nije bio siguran da nakon smrti prodavaoca udovica neće tražiti
svoju zemlju

17.Krivično pravo
- protupravna radnja je do 13 stoljeće imala gotovo isključivo svojstvo privatne
sfere, čak i kod povrede kraljeve privatne sfere
38
- u vremenu između kraljeve smrti i nasljedsva novog kralja moglo se raditi ono
što je za života predstavljalo povredu kraljevog mira
- djelovanjem komon lo sudova kraljev mir je proširen na cijelu englesku i i na
cijelu godinu
- u 12 stoljeću pod utjecajem kanonskog prava počinje se stvarati pojam krivična
radnja kao vrsta protupravne radnje različite od imovinske povrede i
odgovornosti
- bitan elemenat pojma zločin je namjera, znači trespass (protupravna radnja)
može biti može biti zločin (crime) ili tort (imovinska odgovornost za štetu)
- razlika je u vrsti i stupnju svijesti
- zločini povrede kraljeva mira sve se više razdvajaju u teške zločine (felony) i
manje zločine (misdemeanour)
- za feloni je predviđena smrtna kazna uz konfiskaciju imovine u korist krune, a
bjegstvom je počinitelj postajao outlaw
- manji zločini misdimenjur kažnjavani su novčanom kaznom koja nije imala
svojstvo naknade nego odmazde, ako osuđeni nije mogao platiti ostaje u
zatvoru do isplate
- crkvene osobe su stekle povlasticu svećenstva da im sudi samo crkveni sud,
crkveni sud nije mogao izreći smrtnu kaznu
- u 13 st osuđenima za feloni se priznaje prelazak pod nadleštvo crkvenog suda,
ako mogu pročitati ili napamet izreći neki psalm
- počet će sve veća ograničenja povlastice svećenstva ali održat će se do 1827
- povlastica azila na posvećenim mjestima omogućava zločincu da se sakrije u
crkvu, tamo ga svećenici mogu hraniti 7 dana a nakon toga može se predati
sudu, prisegnuti da će zauvjek otići iz engleske ili umrijeti od gladi, ako ode iz
engleske vjerojatno će umrjeti ali mu imovina neće biti konfiscirana, ukinuto u
17 st
- najveći broj krivičnih djela do danas tvorilo je komon lo sudstvo a manji dio
putem zakona
- najteži feloni su izdaja (treason), veleizdaja je protiv kralja, mala izdaja je
zločin podložnih prema gospodaru
- od 12 st element svijesti, krivnja postaje bit krivičnog djela, neke osobe
nepodliježu krivičnoj odgovornosti kao npr maloljetni, ali ipak ne gleda se na
element svijesti kod krivnje
- sudu je ostavljeno da ocijeni kakvom u kolikom kaznom se može postići cilj
kažnjavanja, tako je za isto djelo a zavisno o okolnostima slučaja kazna mogla
biti donekle različita
- postupak uglavnom uvijek pokreće neposredno oštećeni, a to je skoro uvijek
privatna osoba, a država pokreće samo kad je ona oštećena

18.Sudski postupak
- suprotno suvremenom poimanju komon lo ovog razdoblja bit prava vidi u
postupku, odnosno postupovne forme su srž prava

39
- do 15 stoljeća postupak je jako sličan onom u franačkoj, normani su jedino
donijeli sudski dvoboj, jedino će komon lo sudovi uz takve postupovne oblike
početi stvarati nove
- sudski postupak je u uskoj vezi sa organizacijom sudstva
- tek stoljeće nakon normanskog osvajanja počinje stvaranje novih središnjih
kraljevih sudova kojima se nadležnost proteže nad cijelom engleskom
- organizacija, nadležnosti i međusobni odnos sudova određen je običajem
- mjesni sudovi su : sudovi upravnih jedinica, sudbenost feudalnih gospodara te
gradski sudovi
- načelno se može reći da je sudovima upravnih jedinica pripadala ponajviše
krivična sudbenost, dok je feudalni, manorijalni sud bio nadležan za sporove
oko zemlje, ako su stranke imale zamlju kod istog gospodara
- sporove između vazala kao i sporove između kralja i vazala rješavala je kuria
regis po pravilu da svakom sudi sud njemu jednakih
- kuria regis svoje sudbene nadležnosti zasniva na dva bitna načela: feudalna
sudbenost i sudbenost kralja kao općeg zaštitnika pravde
- zbog broja parnica krajem 12 st iz okvira kurije regis izdvaja se nekoliko
sudova čija je nadležnost donekle razgraničena: sud državne blagajne, sud opće
sudbenosti, sud kraljeva stola, sud vijeća državne blagajne
- sud državne blagajne – bio je to vrsta financijsko – porezog suda koji je
utjerivao kraljeva potraživanja od njegovih vazala a kasnije i poreznih
obveznika
- zbog njegove važnosti bit će i njegovo vrhovništvo nad nekim od ostalih
vrhovnih sudova
- sud opće sudbenosti – trebao je rješavati opće zamolnice koje se tiču sporova
među slobodnim ljudima, a naročito sporova o pravima na zemlju
- taj sud je bio skup i nije imao ona sredstva koja su imali ti kasniji sudovi zbog
veze s kraljem
- sud kraljeva stola – to je sud kojemu je često i za cijelog zasjedanja
predsjedao kralj, svi predmeti koji su se ticali kralja a nisu bili u vezi sa
potraživanjima državne blagajne bili su u nadležnosti ovog suda,
- ovaj sud ima nadzornu sudbenost nad ostalim sudovima, on je mogao mijenjati
sudsku nadležnost odnosno preuzeti predmet od drugog suda
- priziv je postojao radi toga da se nižem sudu naredi da ispravi kakvu pravnu
zabludu a ne daje pravo višem sudu da preispituje činjenična i pravna pitanja
- sud vijeća državne blagajne – nastao da bi otklanjao sukobe među kraljevim
sudovima
- ustaljuje se praksa da se suci vrhovnih sudova nalaze da raspravljaju posebno
teška pravna pitanja, i sve do 15 st te zajedničke odluke nisu imale svojstvo
presude
- sud vijeća državne blagajne čine suci sva tri vrhovna suda i tad se odlučuje o
međusobnim odnosima sva ta tri suda kao i o pravnim pitanjima značajnim za
sve njih

40
- sudstvo je zahvaljujući instituciji putujućih sudaca uvelike pravno ujedinilo
englesku
- jedni putujući suci imaju imovinske rasprave a drugi krivične
- u komon lo postupku postoji posebnost – stroga odvojenost postupka
utvrđivanja činjenica od postupka o primjeni prava na utvrđeno činjenično
stanje
- prije postupka utvrđivanja činjeničnog stanja postoji postupak u kojemu se
treba ustanoviti koje činjenice uopće treba utvrditi, koje su sporne i relevantne,
ta je postupak zove pleading
- nakon toga sud utvrđuje prijeporne činjenice i poziva porotu da dade svoj sud o
njima verdict
- prema statutu nisi prius iz 1285 sud upućuje poziv šerifu da sazove porotu i da
ona dođe određenog dana u london osim ako prije tog dana u grofoviju ne
dolazi putujući sudac
- s odlukom porote putujući sudac ide u london gdje suci odlučuju o pravnim
pitanjima, presudi
- ustvari se može govoriti o dva suda porota je sudac o činjenicama a
profesionalni pravnici (suci) su sudac o pravu
- jedna od najvećih posebnosti komom loa je porota jury ili assize
- porota svoje porijeklo najvjerojatnije vuče iz germanskog prava, narodno
sudovanje
- počinje u 12 st, ali je različito korištena u imovinskim i krivičnim postupcima
- postoje dvije vrste civilne porote: mala i velika, mala sudjeluje u sporovima o
smetanju posjeda zemlje a velika o jačem pravnom naslovu na zemlji
- kancelar uputi šerifu naređenje da pozove 12 čestitih ljudi koji će pred
kraljevim sudom dati točan iskaz o činjenicama, porota odlučuje na osnovi
vlastita znanja, oni nisu slušali svjedoke pa onda presudili o onome što su čuli
nago su i sami svjedoci, i daju jednoglasan odgovor sa da ili ne
- od 13 stoljeća porotnici svoje znanje potkrepljuju iskazima svjedoka,
uspostavlja se razlika između porotnika i svjedoka, svjedok priseže da će reći
istinu, porotnik priseže da će reći istinu po svom najboljem znanju
- od kad porotnici odlučuju o činjenicama samo na osnovi znanja koje su stekli u
sudnici otvorena je mogućnost da ista porota bude korištena u više slučajeva
- kraljevom odredbom je naređeno kraljevim činovnicima da u svakoj upravnoj
jedinici odrede 12 čestitih ljudi koji su dužni prijavljivati sve zločine sudu
- kod krivične porote zadatak velike porote je taj da prijavi sudu sumnjive osobe
i ako su bili uvjereni da ima osnove za tužbu stvar su predavali sudu
- mala porota petty jury pojavila se znatno kasnije a imala je funkciju da
odlučuje o krivnji optuženoga na osnovi iznesenih dokaza, odvajanje sastava te
dvije porote (male i velike) teći će sve do 14 st
- sveučilišta su samo civilno i kanonsko pravo smatrala predmetom dostojnim
znanosti dok je komon lo posve ostavljen sudskoj praksi
- samu pravnu profesiju čine suci te nekoliko vrsta pravnih savjetnika: barrister
može zastupati stranku na višim sudovima, solicitor je pravnik od kojeg
41
 stranka traži savjet u pravnoj materiji i njegovim posredovanjem stranka stupa
u kontakt s barristerom, a solicitor može biti saslušan na nižem sudu, attorney
je opći pravni savjetnik i zastupnik stranke u mnogim poslovima u toku
postupka na sudu, poslove atournija danas obavlja i solicitor
- suce je država imenovala između najuglednijih barristera
- advokati (ekvivalent barristerima) i proctori (ekvivalent solicitorima) su
odvjetnici pred crkvenim sudovima, ali se školuju odvojeno od onih koji se
školuju po komon lou i to će biti do 19 st

19.Materijalni izvori crkvenog prava

- izvori koje stvaraju crkveno pravo u objektivnom smislu, odnosno po njima
pravilo dobiva svoju obveznu moć dijele se na pisane i nepisane
- pisani izvori općeg crkvenog prava su:
1. sveto pismo i kršćanska predaja
2. odredbe ekumenskih sinoda
3. odredbe papa
- pisani izvori partikularnog crk prava:
1. odredbe pokrajinskih sinoda
2. odredbe biskupa
3. konkordati tj. sporazumi između crkve i pojedine države
1. kod svetog pisma važniji je novi zavjet a što se tiče predaje kao izvora
postoje:
- božanska predaja
- predaja od apostola
- pradaja od nasljednika apostola
2. ekumonske sinode ili crkveni sabori zborova biskupa donosili su
odredbe koje su se ticale vjere (dogmata) ili discipline (canones), tek od
9. lateranskog sabora 1123. koji saziva papa odluke važe samo za
zapadnu crkvu
3. papine odredbe se već od 5 st uvrštavaju u zbirke kanona,
one papine odredbe koje imaju općenito značenje se nazivaju decretales
a kasnije constituciones, papin akt koji se donosi na pojedinačan slučaj
naziva se rescriptum
s obzirom na formu papin akt može biti: bulla ili brevia
bulle su u svečanoj formi što će reći da im je sadržaj važan i imaju
olovni pečat, brevije su manje formalni i manje važni akti
- važniji izvor prava su odluke ureda rimske kurije, kurijalne oblasti ili
congregationes sačinjava određeni broj kardinala
- kongregacije djeluju u ime pape tako što im papa daje ili pojedinačnu ili opću
punomoć, one tumače druga kanonska vrela bilo da ih tumače ekstenzivno ili
restriktivno
- akti kongregacija se zovu resolutiones i declarationes

42
- kod izvora partikularnog kanonskog prava posebnu ulogu imaju sporazumi
crkve i pojedine države concordatum, konkordati uvijek rješavaju položaj
katoličke crkve u državi
- prvi konkordat je zaključen 1122 godine, wormski konkordat između pape
kaliksta 2 i cara henrika 5
- tri teorije o pravnoj prirodi konkordata:
- a) teoriju privilegije je zastupala crkva, po toj teoriji je konkordat ustupak
crkve državi jer se ona odriče nečeg što joj pripada po načelu vrhovništva crkve
nad državom
- b) legalna teorija polazište je misao da je država puni gospodar svojih
podanika, države je jedini izvor prava i konkordat je ustvari njen ustupak crkvi,
jer se odriče dijela svojih suverenih prava
- c)ugovorna teorija – prevladava u moderno vrijeme, priklonjena na obje
strane, konkordat je vrsta međunarodnog ugovora posebne vrste

20.Formalni izvori crkvenog prava

- zbirke crkvenog prava možemo dijeliti prema raznim mjerilima:
- kronologijske i sistematičke zbirke
- privatne i službene zbirke
- nevjerodostojne i vjerodostojne zbirke
- zbirke općeg crkvenog ili posebnog partikularnog prava

- podjela formalnih izvora crkvenog prava prema vremenu njihova nastanka:

- stari izvori crkvenog prava – do gracijanova dekreta 115
- sredni izvori crkvenog prava – do korpus juris kanonići 1500
- novi izvori crkvenog prava do kodex juris kanonići 1917
- najnoviji izvori crkvenog prava nakon kodex juris kanonići

- na zapadu nastaju razne uvelike nevjerodostojne, privatne zbirke

- Dyonisiana – 5 st, ili kodex kanonum, službenoo priznata kao zakon za
franačku crkvu, ipak nije bila službena zbirka za cijelu crkvu
- Isidoriana – oko 633, biskup isidor, sadrži kanone i dekretale, više je zbirka
partikularnog prava, stekla veću važnost zato što je iz nje proizašla pseudo
isidoriana
- pseudo – isidoriana – najpoznatija i najopsežnija od tri krivotvorine koje su se
pojavile u 9 st u francuskoj i dugo smatrane vjerodostojnima
- mnogo krivotvorenog materijala se nalazi u zbirci, pa čak i papini dekretali,
vješto krivotvorena, sve u pokušaju da se crkvena vlast uzdigne iznad
svjetovne i da se propagira monarhizam unutar crkve
- mnogo od ove zbirke ušlo je u gracijanov dekret, postalo je izvor kanonskog
prava
- ni jedna od navedenih zbirki nije imala svojstvo jedinstvenog izvora crkvenog
prava, zato je tu svrhu ispunila jedna neslužbena privatba zbirka:

43
- gracijanov dekret – nastaje u bolonji 1150, napravio ju je gracijan koji je bio
redovnik u bolonji, započeo je sustav crkvenog prava i znanost crkvenog prava
- originalni naziv je concordia discordantium canonum ili suglasje nesuglasja
kanona
- najvažniji od 3 dijela je drugi koji je posve primjena glosatorske kazuističke
metode
- crkva i dalje stvara propise koji se nazivaju decretales i koje su u početku
stavljali u gracijanov dekret ali kako više nije stalo stvoreno je još 5 zbirki
- došlo je do proturječja tih 5 zbirki pa papa grgur 9 1234. pravi jednu koja se
zove gregoriana ili sexta
- ime je dobila po papi ili po tome što je šesta po redu a papini dekretali postaju
najvažniji izvor prava
- novu zbirku koja je trebala biti nastavak gregoriane pravi papa bonifacije 8,
1298 koja se zove liber sextus
- liber sextus jasno pokazuje povezanost crkvenog i rimskog prava jer se u njoj
nalazi 88 općih pravila rimskog prava koji postaju dio crkvenog prava
- nakon te zbirke papa klement 5 priprema novu zbirku koji 1317 izdaje njegov
nasljednik ivan 22 a koja se zove
- liber septimus ili clementina – crkva ulazi u višestoljetnu krizu koja će
dovesti do protestantizma, pape postaju uvelike sredstvo francuske države, pa
zato nakon klementine sljedećih 150 godina crkva ne izdaje službene zbirke
- papa grgur 13 u jednoj svojoj konstituciji 1580 sve zbirke od gracijanova
dekreta do njega nazva corpus iuris canonici , ali tek od 1671 to ime postaje
općenito
- u corpusu se nalaze: gracijanov dekret, gregoriana, liber sextus, clementina i
dvije novije zbirke extravagantes ivana i extravagantes communes
- korpus juris kanonići dakle sadrži opće crkveno pravo od 12 do 16 stoljeća, ali
ima i puno svjetovnog prava: imovinsko, postupovno, kazneno, bračno,
obiteljsko, nasljedno pravo
- važnost je u tome što je u mnogim katoličkim zemljama na kontinentu korpus
juris kanonići bio uz korpus juris civilis recipiran i postao ravnopravni izvor
općeg svjetovnog prava.

TURSKA DRŽAVA I PRAVO, 14 – 19 ST

1. Povijesni pregled
- turska se potpuno razlikuje od franačke jer se približava onoj predodžbi države
koja će u europi se pojaviti kao absolutna monarhija, iako postoji ogromna
razlika
- turska je čisti nasljednik onoga što se zove orijentalni državni despotizam
- nije počivala na načelu nacije, nacionalne volje nego na načelu ratničke
okupacije koju vrši ratnička klasa

44
- pripadnost islamu ili turskoj krvi nije samo po sebi bilo dovoljno da se pripada
vladajućim strukturama društva, turska je tipična vojnička država
- postanak i uspostavljanje trajne državne tvorevine, 1299 – 1421
- u 9 stoljeću turkmenska plemena ulaze u orbitu islama i njegove države
- posebne ratničke sposobnosti, zbog tih sposobnosti sve više ulaze u sam vrh
vlasti kalfata i ponavlja se povijest sa slučajem rima i germanskih plemena
- u 11 stoljeću tursko pleme seldžuk porazilo kalifu i bizant, mala azija je počela
postajati domovinom turaka
- na prostoru male azije od turkestana do mramornog mora proteže se država
koje se zove seldžučka turska i koja je neovisna ali pod duhovnim
vrhovništvom bagdadskog kalife
- križari osvajaju carigrad 1204, a mongolska plemena provaljuju u perziju i
srednju aziju, seldžučka turska se raspala na više neovisnih država a jedna od
njih koja se nalazila u maloj aziji je rum sedžučki sultanat, ili ikonijski sultanat
- mongoli dokidaju arapski kalifat 1258
- prilikom tih napada na granice seldžučke turske naseljava se tursko pleme
oguza, koje služi kao graničar od bizanta, kasnije će biti nazvano osmanlije
- bili su dva stoljeća zaostali za seldžucima u društvenom razvoju
- potkraj trinaestog stoljeća osmanlijski plemenski vođa osman otklanja
vrhovništvo ikonijskog sultana, započinje neovisnost osmanlijske turske
- za osmana ratuju s biznatom, njegov sin i nasljednik Orhan potiskuje bizant iz
male azije, saveznik je sa kantakuzenom u bizantskom građanskom ratu i 1354
prelaze dardanele i zauzimaju galipolje
- Murat 1 proširuje svoju vlast u maloj aziji a još više u europi, poginuo je na
kosovu u borbi sa srbijom ali je uspostavio takav odnos na balkanu da se srbija,
bugarska i bizant priznaju vazalima njegovom nasljedniku Bajazidu 1, turska
je uvećana za 20 puta
- tamerlan, vođa mongolskog plemena osvaja malu aziju a u tome mu pomažu
plemenski moćnici koji se žele osloboditi osmanlijske vlasti
- tako 1402 kod ankare dolazi do bitke između bajazida 1 i tamerlana u kojemu
sudjeluje i srbski despot stevan lazarević
- sultan je zarobljen i dolazi do petnajstogodišnjeg rata među njegovim sinovima
- sulejman 1 je zavladao balkanom a mehmed 1 maloazijskim djelom turske,
nakon što je treći brat musa pobjedio sulejmana 1 a potom mehmed 1 musu,
mehmed postaje neosporni vladar
- u turskoj nasljeđe prijestolja nikad nije bilo uređeno izborom ili načelom
prvorođenja nego je novi sultan ubijao svoje suparnike, alahova volja je
presudna, a to znači da vojska i moć ostaju presudni
- s mehmedom 1 turska ulazi u razdoblje svog procvata
- svjetska velesila 1421 – 1699
- novi sultan murat 2 je najprije učvrstio stečeno i to novim osvajanjem, ali tek
njegov nasljednik mehmed 2 el fatih / osvajač upustio se u pravo osvajanje
- on se odlučio da mora osvojiti bizant odnosno najutvrđeniji grad na tom
prostoru carigrad
45
- u 15 stoljeću započinje era vatrenog oružja a turska je vojna sila bez premca,
mehmed 2 je preko 70 brodova prebacio na kotačima u zlatni rog što je bila
unutarnja carigradska luka i bila je najmanje zaštićena strana carigrada
- carigrad je osvojen u istom danu i postao prijestolnica turskih vladara 1453, što
mnogi smtraju za kraj srednjeg vijeka, artiljerija postaje simbol turskih
osvajanja i novi oblik vojne taktike
- od mehmeda 2 turska svoju vojnu moć počinje graditi uz stalno zatiranje
svakog pokušaja stvaranja vojnog plemstva
- za bajazida 2 vojni sloj, pogotovo njegov najprofesionalniji dio janjičari
neobično je ojačao, a rat je postao njegovo pravo
- bajazid 2 nije odgovarao vojsci i ona ga svrgava i na prijestolje stavlja
njegovog mlađeg sina selima 1 okrutnog
- okrutni nadimak je stekao jer je pobio svoju braću i njihove potomke, svoje
rođake i sve svoje sinove osim jednog, jedinstvo države i neosporna sultanova
vlast trebali su biti jamstvo osvajačkoj moći
- selim 1 osvaja velika područja i skoro udvostručuje tursku, osnova selimovih
pobjeda je poslušnost vojske, silno topništvo i velika okrutnost kojom je gušio
svaki prigovor njegovoj svemoći
- 1517 osvaja kairo, zarobljava abasidskog kalifa i postaje prvi kalif turske krvi,
osvaja meku i medinu, tursku učinio prvorazrednom pomorskom silom
- baš kad je htio osvojiti rodos selim umire od kuge
- selimov potomak sulejman 2 el kanui / zakonodavac nasljedio je veliku i
sređenu državu, pune državne blagajne a nije imao suparnika
- sulejman 2 poznat je kao vrlo učen sultan ali i vojnik koji vodi pohode od beča
do mezopotamije
- bio je i vrstan diplomat, jer je sa Francoisom 1, sklopio posebnu vrstu ugovora
koji se zove kapitulacija iz 1536 a sve na osnovi da i francuska i turska imaju
istog neprijatelja karla 5 na čelu rimskog carstva njemačke narodnosti
- iako je bio više nego sposoban sulejman 2 nije se mogao suprostaviti sitnim
dvorskim spletkama koje su vodili njegova žena-ljubimica ruska robinja
huren/Roksolana i veliki vezir Rusetm-paša
- oni su sulejmana 2 nagovorili na ubije svojeg starijeg i čini se nadarenijeg sina
i da na prijestolje stavi roksolaninog sina selima 2, sulejman 2 umire pod
sigetom pri pohodu na konačno osvajanje mađarske
- selim 2 nosi atribut pijanica, a s njim sultani postaju ljudi od harema i nemaju
ugled u vojsci a njihovu vojnu ulogu preuzimaju veliki veziri, nešto kao
majordomi u franačkoj
- već za sulejmana 2, mehmed-paša sokolović postao je veliki vezir i
zahvaljujući njemu turska i dalje osvaja
- no pojavljuju se i prvi znakovi slabosti, iako sa 17 st i mehmedom 3 turska
ulazi u razdoblje stagnacije, europa će uvidjeti da je to stagnacija koja je
početak opadanja a ne samo slučajnost nesposobnih sultana
- europa tada korača u građanski procvat, a turska poprima biljeg
srednjovjekovne vojne horde
46
- iako turska sve češće gubi područa ona ih ipak na drugom mjestu osvaja,
najprije 1672 ratuje protv poljske a potom ponovno opsjeda beč 1683
- europska koalicija protjerat će tursku do južne srbije i to će bit znak da je
pohod na beč bio više sjećanje na nekadašnju snagu
- rat traje do karlovačkog mira 1699 a taj mir je znak da ono na čemu se
temeljila turska moć više ne postoji i da nije u stanju nositi se s novim
osnovama državne moći
- propadanje velesile 1699 – 1839
- problem turske je bio u tome što je i u 16 i 18 st bila ista vojno-upravna klasa i
isti absolutizam, ali između njih više nije bilo suglasja, svako u tom vojno
upravnom stroju vidi ga samo kao sredstvo vlastite privatne koristi
- političko slabljenje turske i političko i kulturno uzdizanje europe uzrok je da
turska pokušava slijediti taj europski hod
- u tom duhu tvorničkog razvoja sultan ahmed 3 podiže tvornicu porculana što
je bilo dovoljno da ga janjičari svrgnu i dovedu njegovog nećaka mahmuda 1 i
pomoću njega vladaju
- ojačana rusija je sa turskom sklopila kučuk-kajnardžijski mir 1774, a taj akt je
značajan po tome što je turska po prvi puta priznala rusiji da kod sultana
predstavlja sultanove kršćanske podanike
- katarina 2 je sultanu priznala duhovno vrhovništvo nad svim muslimanima pa i
onima u rusiji
- pariškim mirom 1856 kojim će završiti krimski rat, zaštitu kršćana u turskoj
preuzet će velike europske sile
- oslabljana turska i njezini sultani shvaćaju da mogu biti dio europske zajednice,
(zbog straha europe od rusije) samo ako postane suvremena država pa tako
sultan selim 3 pokušava uvesti vojne reforme koje su ujedno i upravne, poreske
pa i političke promjene
- započinje stoljetno razdoblje reformi koje će biti ukidanje feudalizma i
izgradnja građanskog društva
- selim treći mislio je dokinuti postojeću vojsku i stvoriti modernu vojsku
europskog tipa ali je završio kao i svaki drugi sultan koji je pomišljao da je on
vlast protiv stoljetne vojske, janjičari ga ubijaju i raspuštaju njegovu novu
vojsku
- no i njegov sin mahmud 2 i dalje nastavlja reformu vojske, guši pobune,
ponovno stvara raspuštene suvremene trupe, tajno ih odvlači u carigrad i u
prepadu izvršava pokolj janjičara
- no uništenje najjače vojne komponente stajalo je tursku mnogih područja i
sultan 1833 potpisuje ugovor s ruskim carem Nikolajem 1, kojm se stavlja pod
zaštitu rusije
- započetu reformu sultan abdul medid 1 je shvatio mnogo dublje
- već prve godine svoje vladavine počinje izdavati tanzimati hajrije
/blagotvorne uredbe
- prvi i glavni akt je hatišerif od gulhane iz 1839, te godine su izvršene refome
državne uprave, vojske poreskog sustava, ukinut je timarski sustav
47
- turska je počela postajati građanskom državom a njen uzor je francuska tj.
etatistički i birokratski centralizam

2. Vojna organizacija u Turskoj

- vlast počiva na vojsci kao krajnjem vršitelju monopola nasilja
- na vojsci počiva njena uprava i njen poreski sustav
- osnovna društveno pravna podjela je na robove i slobodne
- za državu je sam pojam državljanstva pa čak i osobne slobode posve nebitan,
svi su pred pravdom jednaki iako pravo nije za sve jednako
- zato za muslimane u određenim područjima prava vrijedi drugačije pravo nego
kod druge vjere, šerijatsko pravo
- u turskoj među slobodnima nema razlike osim ako ne potječu od zanimanja, ali
to nisu staleži jer zanimanja nisu nasljedna
- prema zanimanjima i pravnom statusu slobodni se dijele: asker ili vojnici,
ulema ili ljudi knjige, raja ili narod.
- u raju spadaju svi oni koji nisu asker ili ulema, ulema je oslobođena poreza na
zemlju, prijelaz iz razreda u razred je lagan
- turska je imala stalnu ili stajaću vojsku a povremeno je iznajmljivala vojsku
koja ostaje u službi neko vrijeme
- vojsku su najčešće iznajmljivali pojedini sultanovi stalni obveznici koji su na
taj način ispunjavali obvezu prema državi
- vojska je plaćana u novcu ili plodinama
- umjesto da neki poreski obveznik plaća državi porez on je mogao svojom
službom u vojsci odraditi svoju obvezu, uska veza vojske i poreza
- konjica i pješadija su dva glavna roda turske vojske i većina po broju, postojala
je još mornarica, artiljerija, izviđači itd...
- konjanici ili spahije bili su najbrojinji i najveći dio stalne vojske
- turska je imala dvije vrste stalne konjaničke vojske: a) sultanova konjanička
pratnja, kasarnskog tipa, uglavnom u prijestolnici i b)područna konjanička
vojska spahije timarnici, rasuti po maloazijskom prostoru, služe na poziv a
plaćeni su timarima, plodinama koje im daju proizvođači određenog zemljišta
- timarnici su u 16 st činili 300000 konjanika, pod zapovjedništvom su mjesnih
vojno upravnih činovnika
- već se sultan orhan mora oslanjati na plaćeničku pješadiju (jaje, pijade), uz
plaćeničku pješadiju stvara konjicu (spahije timarnici) koju plaća tako da
svakom konjaniku odredi područje čiji stanovnici će ga uzdržavati
- murat 2 početkom 15 stoljeća stvara novu vrstu stalnih pješadijskih postrojbi,
janjičare
- janjičari nisu mogli imati obitelj, nisu smjeli imati podrijkelo, nego im je jedini
posao u životu bio rat, državna a ne privatna korist
- janjičarske postrojbe su popunjavane uz pomoć danka u krvi, svake 3 do 7
godina između zdravih nemuslimanskih dječaka starijih od 10 god uziman je
jedan na svakih 40 kuća, ali jedinci, oženjeni i zaposleni u zanatu su isključeni

48
- sjedište im je u carigradu, nije ih bilo više od 40 000 ali su udarna snaga turske
vojske, janjičarski odred odžak i njihov zapovjednik aga postaju u 16 stoljeću
presudni za sudbinu sultana i politiku carstva
- sulejman 2 dopušta im da se žene, a selim 2 dopušta im da sinove uključuju u
odred
- murat 3 dopušta da i drugi muslimani mogu dati djecu u janjičare, sve to vodi
ukidanju danka u krvi, murat 4 ga ukida
- krajem 16 st im je dopušteno uz sve to da još dok nisu u ratu mogu se baviti
drugim poslovima
- zbog prelaska u obranu turska ima sve više problema sa janjičarima, često mora
u ratove samo da njih zadovolji
- svi sultani koji su pokušavali izvršiti vojne promjene bili su žrtve janjičarske
osvete
- u urotničkom prepadu poklani 1826
- janičarski stoljetni stroj, njegov duh samosvojnosti, stalnosti i zatvorenosti,
sveprisutnost u vrhu vlasti i jedina zbiljska vojna prisutnostu prijestlonici
činilo ih je moćnijim od svih ostalih

3. Gospodarstvo i feudalni sustav

- sve vlasti na zemlji temelje se bilo na ratničkoj pobjedi bilo na božjoj volji
- kako je država prije svega moć i to vojna, to je vojni sloj, njegova snaga i
zadovoljstvo osnovna briga takve države
- politička osnova poreza nije misao o doprinosu građana za zajedničke potrebe
nego državno vlasništvo nad osvojenom zemljom, država je jedini stalni
izrabljivač
- iako je već sultan orhan počeo izgradnju onoga što će biti osnova turskog
feudalizma i iako to još više čini njegov nasljednik murat 1 turski feud će biti
uobličen tek u 16 stoljeću
- država je na područjima na kojima je prevladavalo mislimansko stanovništvo
koje nije plaćalo glavarinu, porez na zemlju osnivala na porezu u novcu i iz tog
prihoda plaćala vojsku
- na takvim područjima vojni sustav nije neposredno vezan za poreski sustav
- upravo iz tih razloga su turski pravnici podjelili zemlje s obzirom kako ih
država koristi: a) zemlje s hasom – zemlje s kojih država ubire naturalni porez
za timarsko spahijsku vojsku i b) zemlje sa salijanom – država ubire porez u
novcu
- odnos između vjere kao ideologije i vlasti se razvija tako da se poistovjećuju,
sredstva vlasti sve više postaju sredstva vjere
- država je ustvari bila organizacija vjernika, (za vrijeme muhameda 7 st),
vjernici daju određeni prilog za otkupljivanje zarobljenih muslimana i taj se
doprinos zove zekat a iznosi desetinu od pokretnih dobara
- u 7 stoljeću islamska se država širi i pokorenom stanovništvu nameće glavarinu
(džizija), a ukoliko su obrađivači zemlje onda i porez na zemlju harač,
stvaraju se haračke zemlje (erzi haradžije)
49
- harač se određivao ili prema veličini i bonitetu zemlje (harač muvasaf) ili
prema prinosu uz pretpostavku da je uvjek isti (harač mukaseme)
- nedržavno vlasništvo postoji samo na onim zemljama na koje se ne plaća
porez, takva imovina je u vlasništvu (mulk), a koju država oporezuje je
državno vlasništvo (mirije)
- dakle vlasništvo a ne suverenitet države je pravno politička osnova za
oporezivanje
- glavarina koju plaćaju odrasli zdravi muškarci ne muslimani uvjek je plaćana u
novcu i zbog toga je jedan od najtežih poreza
- porez zasnovan na naturalnoj privredi i država zasnovana na vojnoj moći našli
su svoju sintezu u timarsko spahijskoj vojsci, tj. vojsci konjanika kojima je
plaća u plodinama od proizvođača s određenog prostora koji se zove timar

4. Timarsko – spahijski sustav

- oblik državnog izrabljivanja, organizacje najbrojnije vojne sile i oblik državne
uprave
- vojna služba spahija nije ograničena i moraju se odazvati na svaki poziv
- prihodi su bili pre niski da bi im omogućavali ikakvo bogaćenje, ratni plijen je
najbolja prilika za bogaćenje
- kad bi turska zaposjela određeno područje odmah je vršen popis domaćinstava i
obradivog zemljišta, ti podaci upisivani su u registre ili deftere
- obradivo zemljište je oporezivo osim izuzetno ako nije priznato kao privatno
vlasništvo mulk
- svakom proizvođaču pripada i pola duluma okućnice koja je također privatno
vlasništvo
- temeljem boniteta zemljišta, veličine i broja ljudi na njemu država je
određivala dio koji može oduzeti, ta je količina izražavana novčano
- timar je ukupnost obradivih površina na određenom prostoru čiji domaćini su
dužni određeni dio plodina svake žetve dati osobi koju je država odredila
- ono što je zajedničko svim domaćinstvima na istom timaru je samo timarnik,
osoba kojoj se daju plodine
- veličina timara nije osobito čvrsta jer se oni mogu lako povećavati i smanjivati,
čak da timar ima više timarnika koji dijele plodine
- timar je plaća za obavljanje službe za državu, najčešće vojne
- središnja vlast je obdareniku ozdavala povelju berat u kojoj je određeno
zemljište koje je obdarenikov timar, broj domaćinstava i količina priroda na
koju ima pravo
- vrijednost je rijetko prelazila 20 000 akči godišnje, ukoliko je iznosila do 100
000 timar se zvao zeamet koji dobivaju visoki vojni starješine, ako je
vrijednost bila veća od 100 000 tada je to has, takve timare su dobivali najviši
državni službenici
- timarnici su bili dužni sami nabaviti si opremu, ako je timarnik spahija morao
je biti opremljen kao vitez, onaj timarnik koji ima više od 5000 akči na svakih
daljih 3000 morao je dovesti još jednig konjanika koji se zovu džebeli
50
- najčešće su džebeli bili timarnikovi sinovi
- turska je vojska prije i više nego europska vojska bila organizirana u određene
cjeline
- timarnik je vojnik, neprestano odlazi u ratove, najčešće je dolazio u svoj timar
za vrijeme skupljanja ljetine
- timarnik nije dobio zemlju nego dio plodina sa nje, nije određivao uzgajane
kulture, nije određivao količinu plodina jer sve određuje država, on obavlja
ulogu timarnika dok god služi državi obavljajući svoju službu, u načelu
doživotno
- timar se ne može prenijeti, često su sinove uvodili kao džebeli da bi mogli steći
svoje timare
- kasnije nakon smrti timarnika najviše tri potomka mogla su zatražiti djelove
očeva timara i dobili bi ih ako im je to bilo dovoljno za život
- seljaci koji su imali zemlje u timarima su sveukupnost svojih prava i obveza
nazivali tasarruf ili hakki – karrar
- seljak je bio upisan u defter kao nosilac tasaruffa na toj zemlji, odnosno to je
bilo zapisano u timarnikovom beratu
- seljak koji zamlju nije htio obrađivati gubio ju je, spahija ju je mogao prodati,
seljak ju je mogao iznajmiti, nije bitna osoba proizvođača nego da zemlja daje
plodove
- seljakovu zemlju u okviru timara nasljeđivali su njegovi muški potomci bez
pristojbe
- sve promjene inter vivos i mortis koza trebale su se javiti timarniku kojemu se
plaća prijenosna pristojba, o toj promjeni spahija izvještava sandžački defter
- tasaruf je dakle davao stalnost posjeda, pravo na dio plodova, pravo
raspolaganja inter vivos i pravo nasljeđivanja, ipak islamski pravnici to ne
smatraju vlasništvom
- seljacima na timaru timarnik skoro da nije nikakva vlast, spahija i seljak su
mogli tužiti jedan drugoga
- ako seljak ne ispunjava svoje obveze spahija to utjeruje uz pomoć suda tj
stalnih državnih sudskih i upravnih vlasti
- u 17 st država sve češće pristupa izvanrednim porezima prema imovinskoj
mogućnosti avarizima
- spahija je dužan da zajedno sa svim glavama obitelji svog timara prisustvuje
određivanju avariza, spominje se da je spahija mogao svoje odbjegle seljake
silom vratiti na zemlju
- islamu je strana teorija o privatnom vlasništvu zemlje opterećene davanjima u
korist države

5. Čitlučenje
- zemlja na kojoj je seljak imao svoja prava i obveze tassaruf je seljakov čitluk,
baština kod nemuslimana u europskom djelu, to je zemlja koja je obiteljska i u
pravilu prelazi s oca na muške potomke, ali seljak je svoj čitluk mogao i
prodati
51
- timarnik nikad nije mogao steći, kupiti ili nasljediti hakki karrar na čitluku u
svom timaru, čitluk bez vlasnika i nasljednika spahija je morao prodati nekom
trećem
- timarnik je imao pravo na okućnicu ali to nije bio njegov čitluk
- krajem 17 stoljeća počinju se kao kupci čitluka odnosno tasarufa na njemu
pojavljivati ljudi koji ne obrađuju tu zemlju nego ju izdaju u zakup
- te kupce narod naziva čitluk sahibija, tj. gospodar čitluka jer on ima tasaruf a
seljak koji tu zemlju obrađuje je samo zakupac, vezan je samo obvezno
pravnim ugovorom koji gospodar može uvijek prekinuti
- seljakov dio se znatno smanjio jer od njegovog rada žive i timarnik i čitluk
sahibija, a čak je odnos nestalan jer ga sahibija može prekinuti
- bio je to put stvaranja veleposjedničkog sloja
- ukidanje timarskog sustava 1839 je samo timarnika maknulo a država je ostala
neposredni sakupljač
- za ukidanje turskog feudalizma nije trebalo oslobađati kmetove
- čitlučenje pokazuje važnost haki kararara odnosno tasarufa

6. Središnja vlast
- sultan. turska je tip neograničene despocije sa izrazito naglašenim
monokratskim nečelom u organizaciji najviše vlasti
- na čelu države je sultan koji je od 1517 i kalif odnosno predstavnik i zaštitnik
muslimana, muslimani izvan turske smatrali su to uzurpacijom
- sultanova se vlast tokom povijesti mijenja, u prvom razdoblju trpi ograničenja
koja mu nameće vojno zemljišna aristokracija, u drugom razdoblju oslanja se
vojno upravni i sudski sloj, u trećem razdoblju stvara se jedna vrsta vojne
demokracije tj. vojni sloj postaje prvorazredni politički čimbenik, a sultan
izvršava naredbe
- do kraja 16 st sultan je prije svega vojni poglavar i autoritet a od tada sultani
pohode prepuštaju drugima, a vladaju iz harema putem diplomatskih spletki
- sultan je (od 17 st samo formalno pravno) vrhovni vojni zapovjednik,
zakonodavac, poglavar državne uprave i sudske organizacije
- veliki vezir je sultanov pomoćnik i zamjenik na svim granama uprave, tek na
razini nižoj od velikog vezira počinje grananje državne uprave, zato je za
samog sultana najvažnija bila osoba velikog vezira
- u 17 stoljeću mnoga zvanja u državnoj upravi počinju poprimati značenje
titula, tako najviše službe sačinjavaju vrhovno državno tijelo savjet
- sve dvorske službe podijeljene su u 4 grupe: veziri, kadijaskeri, defterdari i
nišandži
- iznad svih tih službi stoji veliki vezir koji je njihov naredbodavac a najviši
predstavnici te četiri službe čine savjet velikog vezira, Divan
- divan zasjeda u rezidenciji velikog vezira koja ima veliku željeznu portu ili
ulaz gdje su se objavljivale odluke sultana / visoka porta
- veziri su bili najviša i najstarija služba, u početku samo jedan vezir a kasnije
ograničeni na 7 vezira
52
- oni su ne samo vojno upravni službenici nego i vojni zapovjednici
- kasnije poprima značenje titule, upravljali su pojedinim krupnim jedinicama
vojske u ratu
- kadijaskeri su bili vrhovni vojni suci, ali su se brinulii za organizaciju
pravosuđa, u početku jedan a kasnije dva
- anadolijski kadijasker je postavljao suce za azijski dio a rumelijski kadijasker
za europski dio
- rumelijski kadijasker je bio sudac za razred askera
- kadijaskeri su u sultanovo ime imali pravo devolucije odnosno pravo da
izmjene sudsku nadležost
- defterdari su voditelji popisa državnih financija
- defteri su bili popisi zemljišta, sa veličinom, prihodom izraženim u novcu,
uživalac...
- najprije je bio jedan defterdar, kasnije 2, a kasnije i više
- uredi gdje su se držali defteri nazivani su defterhane, kasnije je bio takav ured
za svaki sandžak
- nišandži – po časti jednaki defterdarima, to su bili redaktori ali i kraspopisci
sultanovih akata, kasnije gube na važnosti zbog velikog vezira
- po obliku državnog uređenja turska je bila jedinstvena i strogo centralizirana
država, niži organi nisu imali nikakvu samostalnost u odnosu prema središnjoj
vlasti
- kasnije se razvija dekoncentracija i decentralizacija

7. Mjesna uprava i sudstvo

- uprava je posve vezana uz vojnu organizaciju a sudstvo posve odvojeno, i
vojno upravna organizacija i sudska organizacija počivaju na monokratskom
načelu odnosnno na čelu svake jedinice je jedna osoba
- vojno upravna organizacija ima 3 stupnja a sudska jedan
- vojno upravna organizacija počiva na sandžaku / oblasti kojom upravlja
sandžak-beg, on je vonjni i upravni zapovjednik sandžaka
- sandžak je podjeljen na više nahija kojima upravljaju subaše i ovisni su o
sandžak-begu
- više sandžaka sačinjava ejalet kome je na čelu beglerbeg, kojih u 16 st ima 40,
u ejaletu ima prosječno oko 8 sandžaka
- sudska organizacija je arapsko nasljeđe. sudske jedinice zovu se kadiluci i to
su područja sudbenosti jednog kadije (suca)
- sudski postupak je jednog stupnja ali suci nisu iste kakvoće
- suci u velikim gradovima nazivaju se velike mole a u malim gradovima male
mole, dok su ostale suce nazivali kadije
- kadija često nije mogao sam obaviti sve poslove pa su imali svoje zamjenike
naibi koji su bili strično osposobljeni
- posebna vrsta sudaca mufetiši su suci za sporove u vjerskim zakladama
vakufima

53
- kandidat za suca morao je završiti vjersko pravnu školu i imati 6 mjeseci
praksu koju su najčešće stjecali kao naibi, suce imenuje kadijasker i to samo na
godinu i pol
- kadije su svoje sudske usluge naplaćivali sudskim taksama od kojih dio im je
plaća
- suci i svi ostali koji su stekli vjersku učenost spadaju u razred ulema
- budući da je odluka kadije najčešće konačna često su stranke ili sam kadija
tražile stručno mišljenje od muftije
- muftija je najviše pravno zvanje i zato je ovlašten da daje odgovore o pravu
koje treba primjeniti na određeni slučaj
- taj se muftijin odgovor, mišljenje u pogledu pravnog vrela zove fetva
- čak su i sultani za svoje postupke tražili fetvu vrhovnog muftije iako su mnogi
muftije zbog toga ubijeni
- fetva u turskom sudstvu zamjenjuje ono što drugi sustavi imaju kroz više
stupnjeva sudstva

8. Izvori šerijatskog prava

- u turskoj kao u islamskoj zemlji vrlo je uska veza vjere i prava, štoviše
šerijatsko pravo potječe konkretno iz islamske vjere
- šerijatsko pravo vrijedi samo za muslimane i ono je vječno pa prema tome i
uređuje one vječne stvari a ono promjenljivo i prolazno dopušta konkretnoj
državi da normira
- dakle uz šerijatsko postoji i drugo pravo koje se u turskoj naziva kanunsko
pravo, urf i vrijedi bez obzira na vjeru, stvara ga sultan putem svojih akata
- i treće pravno vrelo je običaj ili aadet, šerijatsko pravo ima svoj prinudni dio
ius cogens i svoj dio koji se pušta strankama muslimanima na volju ius
dispozitivum pa tako dolazi do čestog pribjegavanja drugačijim rješenjima koji
su uređeni plemenskim ili mjesnim običajima
- to su mogli muslimani a pogotovo ljudi druge vjere dok god ti običaji ne
proturječe šerijatu i odredbama islama
- šerijat uglavnom primjenjuju kadije a urf primjenjuje upravno vojna
organizacija
- izvori šerijata su isti kao i izvori islama: kuran, sunna, idžmaa, kijas
- kuran – islamska objava, neposredna božja riječ, konačna objava istine, kuran
je nepromjenjiv, vječan i savršen
- prorok je muhamed, u svojih 114 poglavlja sadrži odredbe o svim vrstama
odnosa u životu društva i pojedinca, najveći dio odredaba ima pravna obilježja
- budući da je muhamedov život najbliži zbiljskoj određenosti kuranskih
zapovjedi nastao je i drugi izvor: sunna ili naputak
- sunna – je islamska vjerska predaja nastala na osnovi muhamedova života
- svaki njegov postupak iz života postao je presedan za sljedbenike i zove se
hadis a ukupnost hadisa čini sunnu, naputak vjernicima kako trebaju živjeti
- na osnovi jednog hadisa nastao je treći izvor islama i šerijata:

54
- idžmaa – ul – ummet – koji kaže da kad se učeni dio islamske zajednice,
dakle svi u razredu ulema, posve suglasi o nekom pitanju onda to suglasje
postaje dio islama
- kijas – četvrti izvor, to je proširenje postojećih rješenja na nove odnose a nije
izvor stvaranja prava
- šerijatsko pravo nije kodificirano ali su djela pravnika smatrana priznatim
vrelima, a najpoznatije djelo je djelo carigradskog imama ibrahima halebija
nazvano multeka – ab – ebbhur u kojemu je uz vjerske odredbe sadržano i
stvarno, obvezno, bračno, obiteljsko, nasljedno, statusno, krivično i postupovno
pravo
- priznata je kao zbornik šerijatskog prava

9. Kanunsko pravo
- u svojoj zakonodavnoj moći sultan je ograničen fetvama velikog muftije
- sultan svoje zakone izdaje pod nazivom ferman a u 19 stoljeću hatišerif
- zakon je mogao odrediti uže pravno područje (kanun=zakon) ili šire pravno
područje (kanunama=zakonik), mogu biti na prostoru čitava carstva opći
kanuni ili na prostoru pojedinog dijela države sandžački kanuni, kojih ima više
zbog različitosti prostora

10. Kapitulacije u Turskoj

- za vrijeme sulejmana 2 turska ratuje protiv habsburške monarhije koja je u ratu
s francuskom, francuska i turska vide to kao razlog za savezništvo
- turska je sa francuskom potpisala ugovor 1536 godine kojim francuzi dobivaju
razna prava na prostoru turske
- posebnost tog ugovora je u tome što u njemu nema uzajamnosti jer turski
građani nisu dobili te povlastice u francuskoj
- takvi ugovori bez uzajamnosti po tom presedanu nazivaju se kapitulacije,
njima je turska kupovala savezništvo europskih sila
- kasnije sistem kapitulacija postaje sredstvo europskog kolonijalizma
- dok je bila moćna turska nije primjećivala nedostatke kapitulacija, ona je pod
prijetnjim da će ukinuti kapitulacije prisiljavala vlade tih država da se ponašaju
u skladu s ugovorom, tj. da im budu saveznici, kasnije kad turska slabi i nije u
mogućnosti ukinuti kapitulacije one joj nanose veliku štetu i koče razvoj
buržoazije
- turska je ukinula kapitulacije tek 1923

11.Bračno pravo
- vrsta ugovora, nema ništa što bi mu dalo svojstvo svetinje
- osnovna posebnost je više vrsta brakova i poligamija
- slično crkvenom raskolu katoličke i pravoslavne crkve u islamu postoji raskol
između sunita i šiita
- u šiitskom tumačenju islam ima dublje veze s perzijskom tradicijom

55
- suniti poznaju dvije vrste braka: redoviti (stalni) brak i brak s robinjom, a šiiti
poznaju i treću vrstu: muta - brak na određeno vrijeme
- pravo muškarca na ženu temelji se na dužnosti da ju pristojno izdržava, a ako
to nije u mogućnosti onda se može oženit robinjom
- onaj tko može izdržavati više žena može ih imati do 4
- prema šerijatu brak je zaključivan između mladoženje i staratelja djevojke,
pred dvojicom muških svjedoka, bez prisutstva suda ili drugih organa
- znatan dio odnosa u braku ima dispozitivni karakter: može se isključiti muževa
poligamija, ili da muž prizna ženi pravo da po volji raskine brak, roditelj su
mogli zaključiti brak za maloljetnu djecu ili za umno poremećene, ženidbeni
dar mehr nije uvjet braka ali je često davan i pripada ženi a ne njenoj obielji i
ima svrhu osiguranja žene u slučaju raskida braka
- muž stječe pravo na ženu tjelesno tek kad joj osigura izdržavanje
- žena bez obzira na svoje mogućnosti nije dužna pridonositi izdržavanju obitelji,
naprotiv žena ostaje vlasnik svoje imovine stečene prije i za vrijeme braka i
njom slobodno raspolaže na sve načine
- islamski brak donekle ima svojstvo veze zbog načina na koji se može prekinuti
što je potpuno drugačije u kršćanstvu: muž može bilo kad i bez ikakvog razloga
prekinuti brak a za to mu ne trabaju ni svjedoci ni sud već je dovoljno da to
priopći ženi
- žena nema pravo raskinuti brak osim ako joj to bračnim ugovorom ili za
vrijeme braka nije dopušteno, može tražiti razvod na sudu zbog raznih razloga
- kad muž otkaže ženi brak on je dužan isplatiti ženi ženidbeni dar ako već nije
isplaćen ali nije dužan ni na kakvo obeštećenje
- položaj vanbračne djece je pozitivniji – otac uvijek može priznati svoju
vanbračnu djecu, a ona koju nije priznao ili je nepoznat imaju nasljedna prava
prema majci i njezinoj obitelji
- žena ima rok iddet koji traje 3 mjeseca u kojima se ne smije udavati da se vidi
je li trudna iz prošlog braka, muž može osporiti da je je otac za vrijeme trajanja
braka ili u roku od 6 mjeseci od zaključenja braka
- za trajanja braka žena je tjelesno podložna mužu ako je on primjereno izdržava,
može ju primjereno kažnjavati
- nakon razvoda djeca pripadaju mužu
- žena robinja koja je izrodila djecu i koju je priznao vlasnik – otac, njegovom
smrću postaje slobodna jer bi inače postala vlasništvo svojih sinova
- u islamu gospodar može tjelesno koristiti svoje neudate robinje, djeca robinje
nasljeđuju pravni status majke osim ako ih otac prizna

12.Nasljedno pravo
- kao osnova nasljeđivanja može biti zakon odnosno kuranske odredbe ili
oporuka
- pretpostavke za zakonsko nasljeđivanje su: smrt ostavitelja, postojanje imovine
nakon podmirenja svih dugova, postojanje nasljednika i dostojnost nasljednika

56
- nasljednik je nedostojan ako je rob, druge vjere ili državljanstva od ostavitelja
ili ako je čak i slučajno ubio ostavitelja
- osnova za zakonsko nasljeđivanje je brak, krvno i civilno srodstvo
- ostavitelj koji ima zakonske nasljednike može oporukom raspolagati samo s
trećinom imovine
- često je umirući suprug htio izostaviti drugog supruga iz zakonskog
nasljeđivanja pa se brak otkazivao pred smrt. zato razvod braka počinjen tri
mjeseca pred smrt ili ako je žena trudna onda za vrijeme trajanja trudnoće nije
bio priznat i preživjeli nasljeđuje kao da brak nije raskinut
- vanbračna djeca nasljeđuju srodnike po majci kao i bračna
- oblici civilnog srodstva su: usvojenje, starateljstvo i oslobođenje roba
- usvojenje samo djece nepoznatih roditelja
- između civilnih srodnika postoji zakonsko nasljeđivanje samo ako ostavitelj
nema krvnih srodnika
- posebnost šerijatskog nasljeđivanja je u tome što je osnovno načelo kod
nasljeđivanja blizina srodstva, a odbačeno je načelo reprezentacije
- to znači da nasljedni dijelovi i nasljedno svojstvo jednog nasljednika uvijek
zavisi o tome tko su drugi nasljednici
- nasljeđivanje između žene i muža je po načelu uzajamnosti i nejednakosti jer
ako je više žena one dijele dio koji pripada supruzi
- bliže ženske srodnike ne isključuju muški, dalje ženske srodnike donekle
potiskuju muški
- zakonski nasljednici su nužni i prinudni, ne mogu se odreći nasljedstva
- oporukom se može ostaviti samo osobama koje nisu zakonski nasljednici
- oporuka je valjana samo ako je u skladu s moralnim načelima islama, da bi bila
valjanja podrazumjeva uvjete: bračno punoljetstvo (15), duševno zdravlje,
slobodna volja ostavitelja te dostojnost nasljednika
- predmet nasljeđivanja su nekretnine, pokretnine i prava imovinske sadržine

13.Krivično pravo
- usvaja načelo svijesti i pojedinačne odgovornosti
- šerijat uvelike primjenjuje načelo imovinske kompenzacije što ovisi o
oštećenom
- talion je korišten, kazne su vršene uvijek na istim dijelovima tijela pa imaju
svojstvo simboličnog taliona

14.Sudski postupak
- postupak je jednog stupnja i odvija se u jednom ročištu
- šerijatsko pravo poznaje neke posebne procesualno dokazne forme
- temelji se na racionalnim dokazima (isprave, priznanja, svjedoci) a nepoznaje
božji sud kao dokazno sredstvo
- kosristi se prisega samo kad nema drugih dokaza
- muž ženin preljub dokazuje s 4 svjedoka, ako ih nema onda se koristi lijan

57
- lijan je dokazno sredstvo samo za određene činjenice, to je trostruko uzastopno
prisezanje da su navedene činjenice istinite
- posljedica lijana je uvijek razvod i vanbračnost djece
- neusliman samo izuzetno može svjedočiti protiv muslimana
- ipak zbilja je bila drugačija jer je turska kao i svaka druga vojnička država
nasljednica orijentalnog despotizma bila pod utjecajem jedne nasilne vojne
kaste

58