OPĆA POVIJEST PRAVA I DRŽAVE

skripta, odgovori na pitanja

ISTOČNE ROBOVLASNIČKE DRŽAVE

1. Istočne robovlasničke države?

- u 5. i 4. tisućljeću plemena se naseljavaju na područje eufrata i tigrisa
- nastaju naselja opasana zidovima: eridu, ur, uruk, lagaš, larsa, uma, skurupak, isin
- to južno područje mezopotamije zove se sumer
- sumersko stanovništvo miješa se sa plemenima semitskog porijekla
- područje sjeverno od sumera je akad
- dolazi do stvaranja zaliha a time i raslojavanja, to dovodi do stvaranja vjere kao ideologije
- izdvaja se dio društva koji sebe povezuje s bogom, i tako se stvara svećenički sloj koji
zajednicu podvrgava hramu, obitavalištu bogova zaštitnika
- teokaracija
- prvosvećenik je oružje samog boga i zove se ensi, patesi ili išaku
- načelo krvne srodnosti plemena nestaje i ograničava se na obitelj, ali nadomješćuje ga
prostorno načelo, jer svi koji su na prostoru oko hrama nekog boga postaju njegovi podanici
- za države mezopotamijskog prostora od jednake su važnosti za njihov nastanak i prirodni
uvjeti koji su doveli do stvaranja viškova u proizvodnji kao i činjenica odnosa u društvu koji su
doveli do kontroliranja gospodarstva od strane države

2. Nastanak država u Mezopotamiji

- tokom tisućljeća državice žive samostalno ali neke uspjevaju pokoriti susjedne države, a to
znači da prihodi hramove zemlje pripadaju pobjedničkoj državi
- zemlja je vlasništvo hrama i obrađuje se kolektivno a samo manji dio se daje u zakup
- hram je stepenasta građevina zigurat, prostor hrama je temenos, u njemu obitava
prvosvećenik vladar države, hram je i sudsko, kulturno i vjersko središte
- dolazi do sve većeg odvajanja svećeničke klase i njezine birokratizacije, pa izbija pobuna pod
vodstvom Urukaginu, koji postaje vladar i koji razdvaja vojnu i svećeničku vlast
- s vremenom pojedine državice preuzimaju vodstvo nad drugima i to vodi ujedinjenju cijele
mezopotamije
- u ujedinjenju veliku ulogu je igrala potreba spajanja i objedinjenja hidrotehničkih sustava
država, kao i zajednička obrana od pljačkaša
- Akad postaje vojno najjači
- nakon što postaje i kralj sumera Kiša Saragon I se proglašava kraljem četiri strane svijeta
- njegova se država raspada oko 2150 i u gradu Babilonu počinje uspon dinastije amorićanske
krvi

3. Nastanak Babilona
- babilon se uzdiže kao samostalna država na prostoru akada
- najveću moć dostiže za vrijeme hamurabija 18 stoljeće
- Hamurabi se proglasio kraljem amurita
- moć pada već za njegova sina Samsuiluna, te postaje plijen Hetita 16st
- babilon se raspada, u 7 st postaje sjedište novobabilonske drž ali samo 100 god
- u 6 stoljeću novobabilonska država postaje dio perzije
- od velike su važnosti za prostor mezopotamije ta tri stoljeća 19-16 babilonske države

4. Društveno – ekonomska struktura Babilona

- poljoprivreda ima izuzetnu važnost i vrlo je razvijena
- sva zemlja je državno vlasništvo, unapređuje se poljoprivredno oruđe
- kralj je prvosvećenik, vojnik ali i upravitelj izvođenja poljoprivrednih radova
- počinje se koristiti žito kao najuobičajenije platežno sredstvo za razmjenu
- velika važnost obrta, cehovske discipline, monopola, poslovne tajne
- dolazi do razvitka trgovine koju država regulira putem običajnih i zakonskih propisa

1
- u babilonu nije bilo kasta nego je pripadnost određenoom društvenom sloju zavisna od
zanimanja, imovnog stanja i osobne slobode
- osnovna podjela na slobodne i neslobodne
- slobodni ljudi su često radili na istim poslovima kao i robovi, čak je i obaveza kuluka, radova
u korist države bila obavezna za sve slobodne
- slobodni su bili podjeljeni na dvije skupine: avilu (gospodin) i muškenu (siromah)
- razlika je ponajviše u tome što se na muškenu primjenjivalo talionsko načelo a na avile samo
novčana naknada
- najbrojniji je sloj slobodnih seljaka koji obrađuju hramovsku zemlju
- služenje vojske je obavezno, postoji polustajaća vojna formacija ilku, koji nije stalno bio na
okupu ali je bio uvijek spreman
- vojnici u ilku su dobivali zemlju koju su morali obrađivati i koju mogu dati u zakup samo ako
su u ratu, osim damgara koji mogu vršiti promet ilku zemljom
- nije im mogla biti oduzeta za neplatu kakvih obaveza, nisu plaćali porez, jedina obaveza im je
vojna služba, spadaju u razred avilu
- nekad su robovi bili samo zarobljeni stranci ali gubitkom plemenske osnove slobodni ljudi
padaju u dužničko ropstvo
- vlasnici robova su država, gradske i seoske zajednice, pojedinci
- hamurabi ograničava dužničko ropstvo na 3 godine
- ukoliko bi rob umro od zlostavljanja hamurabi propisuje da se ubije vlasnikov sin, kasnije ta
odredba ne vrijedi
- rob je imao određenu pravnu sposobnost, raspolaže sa svojom pokretnom imovinom
- djeca nasljeđuju status majke
- država je robove štitila od neprimjerenog postupanja njihovih gospodara tako da im je
dopuštala azil u hramu, da traži od suda da bude prodan...
- mogao je zastupati svog gospodara, ili čak otkupiti svoju slobodu, strogo su kažnjavani za
bjegstvo i skrivanje
- ipak ljudi su niže vrste, nečija imovina i za povredu te imovine naknada je bila dvostruko niža
od povrede slobodnog čovjeka i ide u ruke gospodaru

5. Oblik vladavine i državno uređenje

- babilon je bio neograničena kraljevina, dakle svjetovna vlast za razliku od nekih ranijih i
kasnijih hram država
- za vrijeme hamurabija pokušava se uspostaviti pravno jedinstvo na cijelom području pa se
ukida sudačka uloga svećenstva
- jedinstvo vlasti u rukama vladara
- vladar- lugal je nosilac sve vlasti, najvažnija vojna vlast, sudstvo i uprava u rukama države
- za svoj grad državu vladar je ostvarenje moći boga zaštitnika grada (šamaša) i on je PATESI
a za pokorene države samo LUGAL
- NUBANDA - vladarev pomoćnik upravitelj dvora – državne financije
- IŠAKU upravlja državnom upravom na cijelom području, vojni i upravno sudbeni stroj
- država je podijeljena na UPRAVNE POKRAJINE a ove na UPRAVNE KOTAREVE . Na čelu
pokrajine ŠAKANAKU
- uprava je monokratska- jedna jedinica jedan službenik, prije svega vojni zapovjednik

6. VOJSKA BABILONA
- opća vojna obveza , AVILU kao naoružana vojska a MUŠKENU kao pomoćno osoblje
- mala stajaća vojska i velika polustajaća vojska ILKU
- znaci vojničke kaste
- HAMURABI štiti vojnikov brak i štiti ga od samovolje pretpostavljenih
- ako vojnik dospije kao rob u Babilon mora biti oslobođen

7. POREZNI SUSTAV BABILONA

- znatan dio zemlje izdan pojedincima u zakup
- zakupnici su zakupninu plaćali u plodinama + porez državi : desetina u plodinama
- kolektivni vlasnici zemlje plaćaju isti porez , stočari u naturi , obrtnici u dijelu proizvoda ili
kovini
2
- carina i maltarina
- kuluk- porez na osobu u naturi( radna snaga)

8. Ustrojstvo sudstva u Babilonu

- sudstvo je državno, svjetovno, vladar je vrhovni sudac, niži suci su državni činovnici
- sudska organizacija je gotovo istovjetna sa upravno- vojnom
- umjesto vladara ponekad carski suci, za Hamurabija prvi put u povijesti sudovi sa svjetovnim
sucima
- mjesni sud predsjeda upravitelj grada RABINAU
- na čelu suda pokrajine šakanaku, u svakoj pokrajini sudsko vijeće od 4-8 profesionalnih
sudaca u rangu sa šakanaku podčinjeni središnjoj vlasti
- svećenstvo zadržava stanovitu ulogu, hamurabi ih nije potpuno izbacio, sudski bilježnici,
vještaci, porota

9. Stvarno pravo Babilona

- najveći dio hamurabijevog zakonika izloženo kroz vlasništvo dakle kazneno pravne odredbe
- postoji privatno i kolektivno vlasništvo, individualni zakup koji ne može biti predmet pravnog
prometa
- privatni vlasnici plaćaju porez u plodinama i može biti predmet prometa i inter vivos i mortis
causa
- vlasništvo je strogo zaštićeno kao i posjed i služnosti

10. Obvezno pravo babilona

- zbog velikog razvitka trgovine razvija se i obvezno pravo
- nema razlike između ugovornih i vanugovornih obveza kao ni onih zbog delikta
- postoje stalne forme pisanja ugovora, dakle pisani ugovori, s pečatima stranaka zatvarani u
glinenu ovojnicu na kojoj je ispisan sadržaj ugovora i koja se čuva u hramu
- forme imaju isključivo funkciju lakšeg dokazivanja ali nisu obligatorne za valjanost posla
- najčešće slijedi imovinska odgovornost a ako ne onda dužničko ropstvo do isplate duga
- KUPOPRODAJA: uglavnom uz momentalnu predaju stvari i novca, ali javlja se i kupoprodaja
na poček tako da se kombinira sa posudbom
- samoprodaja, prodaja članova obitelji, djelomično vlasništvo kuće
- platežna sredstva žito, ulje, kovine
- trgovci ili damgari
- često su navedeni i prijašnji vlasnici prodavane stvari ali i jamstvo za evikciju (netko treći) i
jamstvo za kakvoću
- ZAKUP: najčešće zemlja ili stan, zakup se plaća u plodinama, ½ ili 1/3 plodina
- zakupnina je unaprijed predodređena ili prema urodu ili prema susjednim zemljištima
- NAJAM: predmeti su stoka, rob ili slobodan čovjek
- određuje se najamnina, postoji odgovornost za iznajmljenu stvar ili osobu
- osobni najam je ustvari ugovor o radu
- veličina naknade za učinjeni rad ovisi da li se rad činio avilu, muškenu ili robu. imućniji su
plaćali više
- radnik vrlo strogo odgovara za stručnost posla koji obavlja čak i životom
- najamnina se plaća u proizvodima ili novcu
- osobni najam se često miješa sa zajmom (isplata plaće u obliku zajma)
- ZAJAM – hamurabi ograničava dužničko ropstvo na 3 god i utječe na veličinu zajma
- dužnik zaštićen od vjerovnika, ograničavaju se kamate, vjerovnici se osiguravaju putem
zaloga iz kojeg može naplatiti potraživanja
- OSTAVA- ugovor o čuvanju tuđe stvari. zaključuje se pismeno uz svjedoke i plaća se čuvaru
za čuvanje
- čuvar odgovara za umanjenu vrijednost ili krađu stvari
- postoji ostava stvari određene po rodu a to znači da čuvar mora vratiti istu količinu stvari
- NALOG – ugovor o izvršenju neke činidbe za nalogodavca
- sredstva za izvršenje naloga davana su u obliku zajma, a sama činidba je bila ili prodaja
povjerene robe ili izvršenje kakvog trgovačkog posla ili kupnje s novcem

3
- zakon pokušava osigurati poslovno poštenje a važno je da bogatija stranka svoje nepoštenje
plaća više nego manje bogata, zato da bi kazna imala jednaku oštrinu
- UGOVOR O DRUŠTVU ortakluk – prema trećima odgovaraju skupa i svaki udruženi
posebno za obveze iz posla, jednak udjel u dobitku i gubitku
- nema jasne razlike između obveza uzrokovanih ugovorom i onih uzrokovanih kakvim deliktom

11. Nasljedno pravo Babilona

- sinovi su zakonski nasljdnici, ženska djeca nasljedni dio dobivaju kao miraz prije raspodjele
nasljedne mase kao i neoženjeni sinovi tirhatu
- supruga za života dobiva mužev dar nudunu ili sa sinovima dobiva jednak dio
- prvorođenje ne daje prednost
- ako ostavitelj ima slobodnu djecu i priznatu djecu od robinje ta djeca sudjeluju u raspodjeli
samo pokretnina i to jednako kao i ostala djeca
- svi ženini sinovi iz svih brakova nasljeđuju jednake dijelove, osim ako imovina nije nasljeđena
od supruga jer onda ide sinovima koje ima s njim
- imovina roba ide gospodaru, osim ako je bio u braku sa slobodnom ženom jer u tom slučaju
pola imovine iz braka ide gospodaru a pola djeci
- red nasljeđivanja: sinovi, unuci, braća umrlog, stričevi umrlog. samo muški nasljednici
- nema oporučnog nasljeđivanja

12. Kazneno pravo Babilona

- svojstvo odmazde, generalna i specijalna prevencija
- talionsko načelo
- sve veća zamjena tjelesne kazne novčanom
- koliko će u kazni biti odmazde a koliko naknade štete ovisi o težini počinjenog djela ili o
slučajnosti
- bab. pravo nije poznavalo načelo krivnje, subjektivni element nije bio bitan
- ipak stupanj svijesti pa i krivnja bili su prisutni u određivanju težine djela, veća odgovornost za
one koji neki posao obavljaju stručno
- nema idnividualizacije slučaja nego se svijest uzima kao objektivna za svaki slučaj
- i opća svijest ima stupnjeve s obzirom na koga je usmjerena radnja
- za povredu avilu najčešće načelo taliona a obrnuto samo novčana naknada
- kazna zatvora ne postoji nego samo pritvor
- dužnost grada je platiti štetu ako se ne nađe razbojnik

13. Bračno i obiteljsko pravo

- svrha braka stvaranje zakonitog potomstva i osiguranje starosti
- u načelu monogaman ali zbog djece može biti i dugi brak ili robinja konkubina
- supruga nerotkinja ako je bila besprijakorna žena ima pravo odlučivati o drugom braku, a kod
razvoda muž je mora imovinski obeštetiti
- robinja konkubina ne može biti prodana, djeca poslje smrti oca postaju slobodna ali ne
sudjeluju u nasljeđivanju
- brak se zaključuje ugovorom između mladoženje i ženinog staratelja
- ženi pola imovine stečene za braka
- brak ne mjenja status mladenaca
- ako je žena slobodna djeca s mužem robom su slobodna, ako je otac slobodan može djecu
proglasit svojom ili postaju slobodna u času očeve smrti
- prilikom sklapanja ugovora muž može dati tirhatu koji je imao svojstvo kapare, u slučaju da
odustane od braka gubu tirhatu, ako žena odustane mora platiti dvostruko
- mlada kod dolaska u kuću donosi miraz šeriktu, veća od tirhatu, za vrijeme trajanja braka je
izvan prometa, to je ženina očevina, imovinska potpora novoj obitelji, jamstvo ženina
ponašanja, sigurnost žene poslje smrti muža
- kod razvoda bitno je tko je kriv, ako je muž kriv žena uzima šeriktu a muž gubi tirhatu ili plaća
odštetu. ako je žena kriva muž uzima šeriktu, traži povrat tirhatu, žena kažnjena na smrt ili na
ropstvo mužu
- ako je žena oboljela muž može oženiti drugu ženu ali ne i razvest se od bolesne, bolesna
može tražit razvod i dobiva miraz
4
- žena za vrijeme braka dobiva mužev dar nudunu za slučaj da nadživi muža, ako nije dobila
sudjeluje u raspodjeli nasljeđa ravnopravno sa sinovima
- ako muž nadživi ženu dobiva miraz
- žena ima pravnu i djelatnu sposobnost, može biti svjedok, može imati svoju imovinu koja nije
dio zajedničke imovine, mogla se bračnim ugovorom osigurati od odgovornosti muža za
vrijeme braka
- žena optužena za preljub nevinost dokazuje ordalijama
- usvojenje je česta institucija stjecanja potomstva i određivanja nasljednika, kod raskida
usvojenja usvojenik dobiva trećinu nasljednog dijela pokretnina koja bi mu pripala da je
dočekao smrt usvojitelja

14. Sudski potupak u Babilonu

- sudstvo nije odvojeno od uprave
- postupak pokreće oštećeni osim ako je ugrožen interes kralja
- postupak je usmen, kontradiktoran i vjerojatno javni
- stranke dokazuju uz pomoć isprava, svjedoka, prisege i ordalija
- prisega je nepobitan dokaz, ne može se pobiti drugim dokazima
- svjedoci su oni koji su prisustvovali događaju i dokazuju činjenicu koja je predmet spora
- imena svjedoka najčešće su zapisana na omotu isprave, za razliku od prisege može biti
protusvjedočenje
- lažnom svjedoku je izricana kazna koju bi dobila stranka protiv koje svjedoči
- sama sudska presuda je u obliku novog ugovora, a stranka obavezna na određenu činidbu
prisegla je učiniti je, neizvršenje povlači novo parničenje uz globu

ZAPADNE ROBOVLASNIČKE DRŽAVE

1. Društveni život Helena prije nastanka države
- glavni izvori su Ilijada i Odiseja
- u ahajsko doba od 11 do 8 stoljeća Heleni žive u plemenima
- društvena jedinka je pleme/fila koje se dijeli na bratstva/fratrije odnosno dijelove plemena
koji potječu od zajedničke braće, a bratstvo se sastoji od rodova, velikih monogamnih obitelji
koje potječu od zajedničkog pretka
- najvažniji društveni organ je agora skupština svih za rat sposobnih odraslih muškaraca
- većinom se na agori saopćavaju odluke boga koje prenosi plemenski vrač, a odlučivalo se
tek o nekim pitanjima. to je bila vojna demokracija
- postoji i plemensko vijeće bule koje čine starješine svih rodova plemena, kasnije samo oni
koje skupština izabere kao najuglednije
- bule je operativni ili izvršni organ plemena
- pleme je u skupštini biralo plemenskog starješinu bazileus, on je predstavnik plemena prema
drugim plemenima ne samo u ratu nego i kod pregovora, on odlučuje o podjeli ratnog plijena
- raspodjeljivanje ratnog plijena sukladno sa zaslužnosti u ratu dovelo je do imovinskog i
društvenog raslojavanja.

2. Početak državnosti na Atici

- polis je krvna, gospodarska, moralna cjelina
- položaj bazileja postaje nasljedan
- narod čine: najbrojniji geomoroi/zemljoradnici, plemenska aristokracija eupatrides i bazilej
- na atici žive 4 plemena Geleonti, Egikoreji, Argadi, Hopleti u stalnom obrambenom savezu
simahiji
- dolazi do stvaranja grada atene kao zajedničkog obitavališta i trgovačkog središta
- nastoji se unificirati prava 4 plemena i učiniti ih prostornim
- tezejeve promjene donose synoikismos, savez četiri plemena koji ima zajedničkog bazileja
kao vojskovođu, prvosvećenika i suca
- demiurg = obrtnik
- tezeju se pripisuje podjela atike na naukrarije, odnosno 48 oblasti (12 po svakom plemenu, a
svaka je bila dužna sagraditi ratni brod i opremiti posadu te dati dva naoružana konjanika
- o tome se u svakoj naukrariji brinuo naukrar
5
- atena ima 48 brodica, 96 konjanika, 48 naukrara i jednog bazileja

3. Uređenje u aristokratskoj republici

- prvi znakovi dubokog unutarplemenskog raslojavanja
- u 9 stoljeću zasniva se još jedan međuplemenski organ osim bazileja, polemarh, zajednički
vokni zapovjednik
- natplemednski službenici zovu se arhonti
- još jedan zajednički službenik za sudske i upravne poslove arhont eponymus/ eponim
- sva trojica se biraju kockom između kandidata plemena, ali ograničava im se djelovanje na
mandat od deset godina (8 st), a od 683, pr k, na godinu dana
- to dovodi do spontanog sastajanja bivših arhonata kao iskusnih na aresovom brijegu pa će se
ta institucija nazivati areopag
- u 7 stoljeću areopag postaje sva vlast a time atenu čini aristokratskom republikom jer za
arhonte su mogli biti birani samo eupatridi i ona nekolicina izabranih čini oligarhijsku
aristokraciju
- javlja se potreba za materijaliziranjem običaja zapisivanjem u zakone tako da se uz tri
postojeća uspostavlja još 6 novih arhonata po imenu tezmoteti koji su bili poznavatelji zakona
- Drakonovi zakoni 621 su ponajviše sređeni običaji koje su skupili tezmoteti. uglavnom
proširenje sudske nadležnosti atenske države
- uz bazileja suca za vjerske delikte, polemarha vojnog suca i suca za strance, eponima suca
za bračne i obiteljske sporove i delikte, areopaga koji sudi za teške delikte, nastaje i sud efeta
- sud efeta čine bazilej, polemarh, eponim i 48 naukrara, sudi za nehotično ubojstvo, ubojstvo
atenjanina, stranca ili roba i teške tjelesne povrede
- drakonove promjene nisu rješile glavni problem, veliko stanovništvo atene je bilo potpuno
seljačko a bilo je uvedeno u novčarske spletke što je dovelo do siromaštva i općenitog
nezadovoljstva pred revoluciju
- areopeg se složio da promjene povjere jednom čovjeku Solonu

4. Solonove reforme (demokratska republika) 595/4

- gospodarske reforme – proveo sisahtiju odnosno zbacio teret zaduženosti slobodnim
atenjanima
- nema više dugovinskog ropstva atenjana
- izvršena je devalvacija – eginski talanat od 36 kg zamjenjen je eubejskim talanatom od 26,2
kg
- pomogao širokom krugu dužnika ali time oštetio bogate koji su bili zajmodavci
- političke reforme – škrta atička zemlja bila je temeljni razlog slabe poljoprivrede pa je solon
da bi potakao ulaganja u poljoprivredu odredio da prirod sa poljoprivrednih zemljišta bude
osnova vlasti. ova mjera je također bila usmjerena protiv novčarsko trgovačkog sloja
- prema količini priroda svi slobodni građani su podjeljeni na pentakosiomedimni (više od 500
medimna/mjera priroda sa zemlje), hipeis/konjanici ( 300 – 500 medimna), zeugiti/jarmaši
(200 – 300 medimna), thetes/žeteoci ( manje od 200 medimna ili nemaju prihoda)
- prema pripadnosti razredu određuju se dužnosti i politička prava, plemenitost isključena
- takva politička organizacija u kojoj su politička prava srazmjerna dužnostima a ove imetku
zove se timokracija
- novi organi: narodna skupština/ekklesia organ neposredne demokracije, svi slobodni atenjani
iz zva četiri razreda su članovi
- Vijeće/bule tijelo u koje svako pleme bira 100 članova, znači ima 400 članova i izraz je
federacije i jednakosti četiri plemena
- sud heliaia je vrhovni sudski organ običajne i narodne pravde, primjenjivač i stvaralac
jedinstvenog običajnog prava
- pasivno biračko pravo ipak ograničeno – za arhonte mogu biti birani samo
pentakosiomedimni, a za bule i heliaju pripadnici prva tri razreda
- stara podjela prema zanimanjima i dalje biva značajna, tako među pentakosiomedimnima ima
eupatrida, geomora i demiurga
- tradicija čini da se za arhonte i dalje biraju eupatridi samo iz reda pentakosiomedimnih, ovi
drugi koji nisu eupatridi traže da se zakonom uredi 5 arhonata eupatrida, 3 geomora, 2
demiurga
6
5. Pizistratova tiranija 50 godina, 560 - 510
- prvi atenski demagog, vođa
- ojačao je narodnu skupštinu na račun arhonata i ostalih tijela, a demokraciju koristi za vlastito
uzdizanje, cezarska demokracija, posebno okrenut protiv eupatrida
- protivnici njegove tiranije upozoravali su na njegovu neograničenu vlast ali istina je da je on
vladao preko skupštine
- nakon njegove smrti nasljeđuju ga njegovi sinovi pa se nazire i monarhija ali oni nisu bili
uspješni kao otac
- eupatridske izbjeglice uz pomoć Sparte ruše Pizistratide, ali demokratska svijest koja je uz
pomoć Pizistrata ojačala u narodu htjela je demokraciju kao vlast samog naroda

6. Klistenove promjene 509

- bit promjena je pobjeda gradskog dijela zajednice, robovlasničke buržoazije, a nakon nekoliko
stoljeća ukidanje plemenske različitosti
- atena je podjeljena na trećine/tritie seosku, gradsku i primorsku, te tritie su se djelile na
općine/demi kojih ima ukupno 100
- stvoreno je 10 kotareva/file tako da svaki kotar ima 10 dema, ali trećinu iz svake tritie,
kotarevi su bili sastavljeni od dema po čitavom teritoriju
- općine/demi imaju svoju skupštinu agora i predsjednika demarh
- kotar/fila ima svoju agoru u kojoj zasjedaju predstavnici tritija tako da imaju tri skupine u agori
file a odluka dvije skupine je odluka cijele agore, to je bila i smisao podjele da se nadjača
seosko pučanstvo
- predsjedatelj te trodjelne skupštine bio je epimelet
- svaka fila ždrijebom na svojoj agori bira između kandidata koje predlažu demi po jednog
arhonta, 50 buleuta, 500 redovnih i 100 dodatnih helijasta
- broj kandidata je 10 puta veći od broja biranih
- od 10 arhonata kocka odluči koji će obavljati koju dužnost, 500 buleuta, 5000 redovitih i 1000
dodatnih helijasta
- narodna skupština dobiva ovlaštenje da svake godine bira 10 stratega/ vrhovnih vojnih
zapovjednika, te dobiva sredstvo ostracizam
- kvorum za ostracizam je 6000, najmanje 3001 za protjerivanje iz atene na 10 godina –
anonimna demokracija, demokracija koja je vođenje neodgovorne gomile zove se ohlokracija
- atena jača i suprotstavlja se perziji, u 4 st pr kr arhontska služba postala je dostupna u prva tri
staleža

7. Atičko – Delski savez, 477

- obrambeni savez preko 200 polisa sa sjedištem na otoku delosu
- o poslovima saveza odlučuje se na zajedničkoj skupštini synedrion i svi daju svoj prilog
phoros u brodovima ili mornarici ili novcu
- budući da atena ima najbolje brodove savez brodove gradi kod njih, saveznici se boje atenske
prevlasti
- sukob između aristokratske konzervativne stranke i demokratske, postavlja se pitanje je li
demokracija volja sadašnje vlasti ili treba biti volja dosadašnjih predaka pa zakonski prijedlog
nakon što je prihvaćen u skupštini razmatra areopag da ustanovi je li u skladu s običajima
predaka
- demos to tumači kao gerontokraciju, konzervatizam i antidemokraciju pa jedan od vođa
demosa Efijalt predlaže promjene

8. Efijaltove promjene, 462

- areopagu oduzete mnoge nadlažnosti pa tako i ocjena usklađenosti novih zakona s običajima
predaka a ta je funkcija povjerena heliaji
- efijalt ubijen
- nakon efijaltovih preomjena vođa konzervativaca je Kimon a demokrata Periklo, spor stranaka
je najviše oko uloge atene u delskom savezu u kojemu je ona postala gospodarica a ostali
polisi vrsta atenskih vazala
- 451 simbolično prenijeta blagajna saveza na akropolu
7
- atenska skupština odlučuje o poslovima saveza, atenska heliaja je prizivni sud sa cijeli savez,
zlatno vrijeme

9. Periklove promjene, biran za stratega 443-429

- shvaća važnost narodne skupštine eklezije i bit promjena je da su jasno određene nadležnosti
svih organa uz isticanje prvenstva skupštine
- uvodi misthoforiju ili plaću za sudjelovanje u državnim poslovima
- određeno da će atenskim građanima biti samo oni koji budu djeca oba atenska roditelja
- institut grafe paranomon je javna tužba protiv prijedloga ili donesenog zakona ako netko
misli da je zakon protivan demokraciji
- prevlast atene dovodi do stvaranja peloponeškog saveza pod vodstvom sparte, primanje
protjeranih atenjana od strane perzije, nezadovoljstvo atenskih saveznika
- to dovodi do peloponeških ratova 431-404 između dva saveza peloponeškog i atenskog koji
ih oslabljuju
- za vrijeme vojnih neuspjeha pri kraju rata ukidaju se grafe paramonom, ostracizam, neke
tužbe zbog ratnog stanja i dolazi do oblika posredne demokracije – to je teramenov ustav,
sve se vraća na staro demofantovim zakonom nakon pola godine
- 100 godina nakon delskog saveza stvara se 378 Drugi pomorski zavez koji pokorava spartu
- 338 godine zajedno sa saveznicima atena biva poražena od makedonije i mora ući u korintski
savez kao mekedonsko oruđe
- 146 postaje dio rimske imperije

10. Društvo i gospodarstvo

- 70% poljoprivredno stanovništvo
- žito, pšenica, ječam, ulje, vino, koze, ovce
- pretežno sitni posjedi preslabi da se bore sa proizvodima iz drugih plodnijih krajeva, to je
razlog da atena agrarnu prenapučenost rješava putem kleruhija naseobina građana izvan
atene
- većina radi kao poljoprivredni nadničari tetes
- u obrtu najviše korišten robovski rad
- društveni slojevi su stalno isti samo se mijenjaju odnosi između njih
- temeljna podjela je na slobodne i neslobodne
- razlika u klasi slobodih je razlika između atenjana kao atenskog državljanina i stalno
naseljenih stranaca meteka
- do 8 stoljeća osnovna razlika je po pripadnosti jednom od 4 plemena, kasnije se javljaju
razlike po zanimanju i porijeklu na: eupatride, geomore, demiurge
- solonovim reformama 595 g javlja se rezlika prema količini priroda na zemlji:
pentakosiomedimni, hipeis, zeugiti, tetes – ova podjela postaje osnova političkih prava i
dužnosti
- za perikla 451 status atenskog građanina stječe se samo ako su oba roditelja atenjani
- punoljetstvo sa 20 god, vojska sa 18,
- važno je načelo krvi za dokazivanje atenskog građanstva
- vojsku služe svi, i sami pribavljaju opremu, tako da su konjanici bili iz prva dva razreda, teško
naoružani pješacu hopliti iz trećeg razreda zeugiti, a četvrti razred thetes su lako naoružani
pješaci ili mornari
- bogati građani su imali i poreske obveze liturgije
- građanska čast time mogla je biti oduzeta – atimija- je mogla biti potpuna ili djelomična a
provodi se zbog nekih zločina, rasipništva, bogohuljenja itd uglavnom nečasnih delikata
- stranci/meteki su se mogli naseliti u atenu ako neki atenjanin preuzme odgovornost za njega
prostates, a zatim bi polemarh odredio općinu gdje će se naselit da se ne bi stvarala geta
stranaca
- meteki služe vojsku, nemaju politička prava, plaćaju posebni porez metoikon
- privatni robovi nabavljali su se kupnjom na tržištima robova, a pravni položaj im je bio bolji od
državnih
- privatni rob nije imao ni pravnu ni djelatnu sposobnost
- gospodar sa robom postupa kao sa pokretnom imovinom, ali odgovara za postupke roba
- ako je zlostavljan rob može tražiti od suda da bude prodan ili pobjegne u hram kao azil
8
- državni robovi bili su neka vrsta prinudnih državnih službenika koji nisu mogli napustiti atenu
- imali su djelatnu i pravnu sposobnost, a za državu su radili poslove kao što su smetlari,
kovači, zidari ali i policijski službenici
- gospodar roba oslobađa običnom izjavom ili oporukom, ili se rob sam otkupi, ali ne postaje
građanin nego metek

11. Narodna skupština Atene/ eklesia

- solonovim promjenama narodna skupština postaje organ vlasti, oblik neposredne
demokracije, članovi su svi atenjani stariji od 20 godina
- atenska politička godina dijelila se na 10 pritanija, razdoblja od 35 dana a svakog prvog u
pritaniji sastaje se skupština
- glasanje javno, osim ostracizma
- sama skupština je više bila mjesto priopćavanja odluka koje je donijela bule, a poslje toga
areopag ili kasnije heliaja provjeravaju je li odluka u skladu s običajima predaka dakle kontrola
a priori i a posteriori
- grafe paranomon za sve one koji misle da odluka skupštine nije demokratska, odlučuje
heliaja, rasprava se obustavlja

12. Vijeće/ bule

- postoji od solonovih reformi 595. i ima oko 400 članova, birani iz svakog plemena po stotinu
na godinu dana
- simbol jednakosti i federalizma plemena
- od Klistenovih reformi 508. izmjenjena priroda vijeća, zastupnika je 500, bira ih se ždrijabom
po 50 iz svakog kotara, a kandidate predlažu općine tog kotara
- tako se sastoji od 10 delegacija kotareva
- tekuće poslove obavlja kotarska delegacija/ pritanija iz pojedinih kotareva tako da sa svake
pritanije ždrijebom određuje druga
- pritanija svaki dan ima drugog predsjedatelja pritana
- dvije vrste poslova: one koji su priprema za odluku skupštine i one o kojima vijeće odlučuje
samo
- svaki službenik ili vijećnik prolazi dokimazije, javno ispitivanje zbog provjere moralnih vrlina,
da li je građanin, koji razred, jel plaća porez, jel išo u vojsku itd

13. Areopag ( vijeće areopagita), arhonata

- najvažniji organ sve do klistenovih projemjena 508.
- arhonti nakon završene službe postaju članovi
- do solona samo eupatridi, nakon toga pentakosiomedimni, poslje i hipeis i zeugiti
- članstvo doživotno - gerontokracija
- kao vrsta ustavnog suda ali politiziranog, odluka je neopoziva i ima svojstvo aposlutnog veta
- nakon efijaltovih promjena funkcija ispitivanja zakona sa običajem predaka prenesena je na
heliaju

14. Heliaja
- zasjeda na otvorenom pod vedrim nebom zbog bogova
- postoji od solona
- svake godinne se bira 5000 redovitih i 1000 dodatnih sudaca
- kockom se odlučuje koji suci će sudjelovati i u kojem vijeću za koji predmet
- postoje vijeća od 1501, 501, 201 članova a sude po važnosti slučaja

15. Državni službenici

- birani na rok od godinu dana, obično kockom između kandidata koje su birali kotarevi
- izabrani mora proći dokimaziju koju obavlja bule ili heliaja, priseže na zakone eunomija
- moguća popularna tužba protiv njih
- nakon službe podose izvještaj – epicheirotonia
- do klistena najvažniji: bazilej, polemarh, eponim, šest tesmoteta; nakon klistena: 10 stratega,
10 taksijarha (zapovjednici pješadije), dva hiparha (zapovjednici konjice), 10 filarha
(zapovjednici vojske file)
9
- atena nema pojam poglavar države, čak ni kao najviši organ koji nadgleda ostale

16. Stvarno pravo

- ne poznaju privatno vlasništvo i njegovo raspolaganje
- nečija imovina se uvijek zove kleros od riječi kocka, uglavnom zemljišni posjed
- strancima zabranjeno imati nekretnine preko određene vrijednosti
- postoji tužba o plodovima, zatim tužba o samom pravu vlasništva i tužba o smetanju posjeda
- uz vlasništvo i posjed razvila se i hipoteka kao založno pravo na nečijoj nekretnini, ugovorom
ili presudom, ta imovina ostaje u posjedu vlasnika ali je izvan pravnog prometa
- vjerovnik neisplatom duga postaje vlasnik nekretnine, a tek ako dužnik to ne dopusti pokreće
se sudski postupak

17. Obvezno pravo

- nema razgraničenja obvezno pravnih odnosa iz ugovora i delikata
- radi dokazivanja često se koriste pisani ugovori, ili se potpisuju, ili ga samo potpisuje osoba
koja ima obvezu, ako ih potpisuju obadvije stranke to je onda syngraphai, ako potpisuje
samo jedna onda je cheirographa
- izvršenje se osigurava hipotekom, kaparom, zalogom, jamstvom i osobnim jamstvom
- kapara je iznos koji stranka gubi ako odustane od ugovora
- jamstvo je odgovornost jamca da će izvršiti obvezu glavnog dužnika ako je ovaj ne izvrši
- ugovor o kupoprodaji: neformalno, kupac postaje vlasnikom tek nakon isplate kompletne
cijene čak i ako je roba u posjedu kupca, rizik propasti stvari snosi kupac od samog
zaključenja ugovora, prodavalac odgovara za kakvoću te jamči za evikciju
- ugovor o zakupu (zemlje, kuće, stana) i najmu (stoke, broda) bio je čest, zakup zemlje
najčešće na 10 godina
- ugovor o osobnom najmu je ugovor o radu, ugovor o djelu kojim se jedna strana obvezuje
nešto načiniti za cijenu
- ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o ostavi, ugovor o društvu ili ortakluk radi vođenja
zajedničkog posla

18. Bračno i obiteljsko pravo

- brak je bio moralna dužnost
- brak sklapa mladoženja sa starateljem djevojke, iznimno na sudu ili pred državnim
službenikom
- ženidbeni dar/hedna pokazuje svojstvo prividne kupnje, miraz nije obavezan ali se često
davao, za vrijeme braka muž upravlja mirazom koji je ujedno nasljeđe za sinove iz braka
- brak monogamni, muž ženin staratelj
- konkubinat je čest, konkubina nema pristup u bračnu zajednicu, samo djeca iz braka
nasljeđuju oca, vanbračna djeca su meteki, za ženu nema takve mogućnosti
- razvod muž čini vraćanjem žene obitelji i vraćanjem miraza, žena to mora učiniti preko
arhonta eponima kojemu mora priopćiti valjane razloge
- atimija ili ropstvo muža povlačili su razvod braka
- o životu novorođenčeta odlučuje otac
- robovi u ateni su se također ženili

19. Nasljedno pravo

- sinovi su nužni zakonski nasljednici i djele nasljeđe na jednake dijelove
- ženska djeca ne sudjeluju u raspodjeli nasljeđa, samo ako su neudane braća im moraju dati
miraz
- vanbračna djeca ne nasljeđuju
- ukoliko nema sinova, nasljeđuju braća umrlog, zatim sestre umrlog, zatim djedovi i njihovi
potomci
- od solona ostavitelj koji nema sinova može napraviti oporuku
- poseban slučaj ako ostavitelja nadživi jedina kćerka, ako ne ostavi oporuku za nju se brine
arhont eponim, ali najbliži očev srodnik po muškoj liniji ima pravo uzet ju za ženu a s njom i
imovinu umrlog

10
20. Kazneno pravo
- između odgovornosti za štetu i odgovornosti iz delikta nema bitne razlike osim u stupnju
- dostojnije je slobodnog atenjanina osuditi na smrt nego na prodaju u ropstvo
- za atenjane nema tjelesnih kazni ni okrutnih smrti
- samo srodnici oštećenoga mogu zatražiti osvetu i naknadu štete, dok treći moraju stvar iznijeti
pred sud
- krivac sve može izbjeći dobrovoljnim izgnanstvom iz atene čime se stavlja izvan atenskog
prava
- kazna zatvora ne postoji
- atimija je kazna građanske nedostojnosti, lišenje pojedinih građanskih prava ili potpuna
atimija s konfiskacijom imovine
- glava obitelji odgovara za djela onih za koje skrbi, kao i za robove i životinje, ali ih se može
odreći
- elemenat i stupanj svijesti kod počinitelja nekog djela ili onog koji ga zastupa se posebno ne
dokazuje već je vidljiv iz okolnosti slučaja

21. Sudski postupak

- postupak pred sudom pokreće glava obitelji odnosno umjesto meteka njegov zastupnik
prostates, samo punoljetni atenski građani
- dvije vrste postupka privatni/dike i javni/graphe
- dike se provodi kad je povrijeđen tužiteljev privatni interes a graphe kad se štiti opći interes
- dike postupak pokreće oštećeni i može odustati u toku postupka, presudu izvršavaju stranke,
troškove snosi tužitelj
- graphe pokreće bilo tko, odustajanje ili gubitak pranice pokreće kaznu od 1000 drahma,
tužitelj nema imovinske koristi
- tužitelj poziva protustranku na sud, pred drž. službenikom tužitelj iznosi svoj tužbeni zahtjev a
tuženi stavlja prigovore, potom strane prinose svjedoke i dokaze, zvršetkom tog postupka
stranke gube pravo na daljnje podnošenje dokaza, dalje ide na sud gdje se čita tužba,
odgovor tuženog i sud pristupa glasovanju. dva glasovanja : prvo o osnovanosti tužbe a drugo
o obeštećenju.

FRANAČKA 5 - 10 st.
1. Patrijarhalna kraljevina 5 – 8. st
- dva najvažnija franačka plemena salijci i ribuarci
- u galiji dolazi do obračuna između vođa germanskih plemena iz kojih se uzdiže Klodvig iz
reda Merovinga
- on se nameće kao kralj francima i 486 pobjeđuje rimljane kod Soissonsa što se uzima za
početak franačke države
- do kraja 5 stoljeća franci su pogani ali Klodvoig prihvaća kršćanstvo
- stoluje u parizu, ne koristi ius hospitalis odnosno ne uzima dio osvojene zemlje za svoje
ratnike nego cijele veleposjede proglašava kraljevskim domenama
- nakon klodvigove smrti njegova 4 sina dijele kraljevstvo, svaki sin je dobio domene u
pojedinim djelovima države, svaki je i kralj i vojskovođa vojske iz svoje kraljevine
- 10 godina ratuju zajedno a kad jedan pogine ubijaju mu nasljednike i dijele njegov dio
- na kraju je ostao samo jedan Klotar koji kratko vlada cijelom franačkom
- Smrt klotara ponovo dijeli franačku na 4 sina a smrt jednog povod je dvadesetogodišnjem ratu
među braćom
- jača aristokracija
- Franačka se dijeli na 3 dijela: Austrazija, Neustrija, Burgundija
- zemljišna aristokracija na državnom saboru u parizu priznaje neustrazijskog kralja Klotara II
za kralja cijele države uz ustupke koje on potvrđuje 614 u Vječnoj konstituciji
- klotar 2 se obvezuje imenovati grofove iz reda aristokracije, da će majordom biti nadstojnik
dvora i upravitelj kraljevih posjeda i konjice
- time aristokracija preuzima vlast a klotar imenuje majordoma za svaku od tri pokraine iz reda
aristokracije

11
- Dagobert I kao jedini sin Klotara II nasljeđuje oca i preuzima vlast, aristokracija se buni i
prisiljava dagoberta na ustupke, vodi ju pipin stariji majordom austrazije i utemeljitelj karlovića
- njegov unuk pipin 2 postaje majordom austrazije a ubrzo majordom cijele franačke i postaje
zbiljska vlast
- franačka ponovno ujedinjena u rukama majordoma i kraljeva bez vlasti
- poslje smrti pipina 2 za prijestolje se bore pipinov maloljetni unuk kao jedini preživjeli muški
potomak i pipinov vanbračni sin Karlo
- karlo oružjem osvaja vlast i postaje jedini majordom
- Karlo Martel vlada velikim prostorom i dolazi u sukob sa nadolazećim arapima, pripisuje mu
se stvaranj konjice uspostavljene na vazalno – beneficijarnom sistemu
- prije smrti dijeli franačku na dva majordomata svojim sinovima Karlmanu i Pipinu malom
- karlman se 747 povukao u samostan i pipin mali ostaje jedini majordom za franačku u “službi”
za merovinškog kralja
- na narodnom saboru 751 plemstvo je pipina proglasilo za kralja zbog sve veće dekadencije
merovinga
- to nije bilo dovoljno nego se posebno tražilo priznanje pape pa se može vidjeti veliki utjecaj
crkve na germansku tradiciju
- tako je faktična vlast majordoma priznata i de iure kao kraljevska, time je merovonge
zamijenila dinastija arnuf kasnije poznata kao karlovići

2. Uzdizanje vojnog staleža i slabljenje kraljevine 8 – 10 st.

- za imenovanje kraljem papa je ubrzo tražio uslugu, pri odlasku u italiju pipin mali daje
pipinovu darovnicu i obvezije se da će vratiti crkvi posjede koje je njegov otac oduzeo crkvi i
dao ju vojnicima kao beneficij
- pipin ne oduzima bivše crkvene posjede jer zna da na njima leži snaga njegove vojske pa
zato nalaže seljaku odnosno kmetu da uz ono što daju beneficiru moraju još dati dvije
desetine crkvi kao bivšem vlasniku, ali i zemljoposjednici daju desetinu
- nakon smrti pipin dijeli kraljevstvo na dva ispremješana djela svojim sinovima karlu i karlmanu
- iz borbe dva brata pobjeđuje karlo proglasivši se 774 kraljem franačke, kralj po milosti božjoj
- na božić 800 papa u rimu kruni karla i on postaje imperator romanorum, to nije bilo u skladu s
običajima germana
- karlo se osjetio iskorištenim kao oruđe protiv bizanta, potpisuje achenski mir 812 sa bizantom,
sina ludviga kruni 813 bez prisustva pape
- crkva izrađuje lažnu konstantinovu darovnicu kojom konstantin veliki daje papi vlast nad
čitavim zapadnim svijetom
- karlo je ostao tradicionalni kralj, svoju je vlast izvodio iz snage oružja svojih ratnika
- za života podjelio franačku svojim trima sinovima ali samo ga je ludvig nadživio
- ludvig pobožni plod je kršćanske dogmatike, okrutnim je mjerama uklonio moguće
suparnike, a snagu dokazivao ne borbom nego uzastopnim krunjenjem
- najstarijeg sina lotara proglašava carem a ostale sinove podložnim mu kraljevima, beneficije
želi vratiti crkvi, na kraju sinovi i vojska koja se okrenula protiv njega ga svrgavaju
- nakon smrti ludviga sinovi se bore za prijestolje i nakon 13 god potpisuju mir u verdunu 843 i
djele franačku da tri jednaka dijela, sinovi su ludvig, karlo ćelavi i lotar
- taj događaj često se uzima kao kraj franačke kao jedne države
- zapadni dio franačke počinje njegovati nasljednu kraljevinu ali carevi gube na važnosti i
postaju nositelji obveza prema beneficijarima, u 10 stoljeću biraju se kraljevi iz drugih rodova
a ne karlovića, izbor cara postala je formalnost za feudalno ratničku europu
- u 8 stoljeću navala normana
- pleme sasa koje je ugnjetavao karlo veliki na čelu s otonom 1 diže se do carstva 962 i tada
franačka postaje rimsko carstvo njemačke narodnosti
- franačka je prestala postojati sa zadnjim kralovićem u 9 st, njezin kraj početak je punog života
izgrađenog feudalizma

3. Društveni i gospodarski razvoj

- dva nejednaka razdoblja koja se podudaraju sa karlovićima i merovinzima
- u čitavo vrijeme poljoprivreda je jedini oblik materijalne proizvodnje

12
- na području galije kao i južne franačke sve više dolazi do barbarizacije proizvodnje i nestaju
veliki veleposjedi, veleposjed gubi svojstvo proizvodne jedinice i postaje više poreska jedinica,
naj romanizirani dio galije je crkva koja je poprimala sve obrise germanskog utjecaja
- u austraziji prevladava germansko plemensko uređenje, slobodno stanovništvo
- na jugu se osjeća rimski utjecaj jer ima robova i kolona ali su germani tamo ili slobodni seljaci
ili veleposjednici
- pravno izjednačavanje svih neposrednih proizvođača
- vlasništvo kao trajno i osigurano pravo je gotovo nepoznato
- razlika u statusu neposrednih proizvođača samo je razlika u stupnju davanja
- u franačkoj je novac više obračunska nego prometna jedinica, monetarna reforma karla
velikog je kovanje srebrnog denara (1 libra=20 solida = 240 denara)
- gradovi iz rimskog vremena su nestali, drvo je glavni građevinski materijal kao i poljoprivredni
pribor
- plemenska organizacija se uvelike raspala i uprostorila, šarolikost društva dobila je tri
osnovna reda: oratores –oni koji mole, bellatores/milles – oni koji ratuju, laboratores – oni
koji rade
- temelj legaliteta vlasti je faktičko posjedovanje monopola nasilja nad neposrednim
proizvođačima
- crkvena vlast je izraz boga i njegove vječnosti, svjetovna pragmatičnost mora biti posve u
službi božanskog absoluta
- dolazi do postanka svećenstva kao posebnog staleža, njegovo odvajanje od svjetovnog mača
i feudalaca, crkva želi postati najkrupniji feudalac

4. Ustrojstvo središnje vlasti

- osnova države je pleme i vojska
- od 8 stoljeća javlja se novi tip zajednice a to su prostorne zajednice i zajednice po zanimanju
- francima je strana rimska predodžba o prostornoj cjelovitosti i trajnosti vlasti odnosno države
- pravo je posve izjednačeno s pravdom, a ova s plemenom
- država je u svojoj biti isključivo egzekutiva kao vojska, vojni je vođa pojedinačno utjelovljenje
države
- za cijelog trajanja franačke do kraja 9 stoljeća vlast je počivala na plemensko vojnoj logici pa
je zato franačka patrijarhalna monarhija, ili patrimonijalna ako se želi naglasiti imovinska
osnova patrimonij/ očevina

- kralj
- kralj je izbrani plemenski vođa, izbor je ograničen na kraljevski rod
- kraljevska vlast počiva na rodu ali će sposobnost pokazati koji od najbližih srodnika će postati
kralj, svi kraljevi sinovi postaju kraljevi i stječu pojedine kraljeve domene i samostalno vladaju
iako država ostaje jedna
- borbom između braće pokazuje se koji je najsposobniji
- kad ratničke sposobnosti zamru u cijelom rodu merovinga na vlast stupaju majordomi
- za vojnu snagu su bitna područja franačkog stanovništva tj. austrazija
- ediktom klotara II 614 godine aristokracija postiže da je kralj pismeno prizna, tako za kralja
aristokracija postaje narod, a za narod aristokracija postaje kralj
- miješaju se načelo nasljednosti i načelo izbora jer vojska priznaje samo sposobnog vođu
- načela privatnog prava vrijede i za vladara pa nasljeđe mora dijeliti kao i svaki drugi frank
- iako slijed pomazanja, krunidbe i elevacije nije jasan sve do 9 st, smatralo se da je čin
elevacije, znači čin kojim se završava izbor od naroda, jedini konstitutivan i pravno značajan
činilac, to je osnova legitimiteta kraljevske vlasti
- samo legitimi kralj ima vlast – bannus, bannus je pravo narediti ili zabraniti pod prijetnjom
kazne
- kraljevski bannus mogao je imati svojstvo upravnog akta pa takav bannus zovemo upravni,
ukoliko je bannus imao svojstvo općeg pravnog pravila to je bio naredbodavni bannus
- ipak naredbodavni bannus je imao vremensku ograničenost pa je i on imao svojstvo upravnog
akta
- starateljska vlast oca nad ženom i djecom, plemena nad svojim pripadnicima zove se
mundeburdium
13
- postoje dvije vrste kraljeve zaštite: jedna je opća dana putem opće naredbe, a druga posebna
privatna, ugovorena uz simbolični čin commendatio – osnova vazaliteta
- ne postoji razlika između kraljeve privatne i državne imovine
- svaka domena ima upravitelja, a sve kraljeve domene u nekoj grofoviji nadziru missi pri
svojim obilascima grofovije
- te prihode kralj koristi tako što se seli s domene na domenu
- ostali kraljevi prihodi su nepredvidiljivi: 1. godišnji darovi koje daju velikaši, 2. globe za
povrede kraljevih štićenika, 3. carine i sajmišne pristojbe, 4. tributi pokorenih te ratni plijen, 5.
obveza podanika da ugoste kralja
- osoblje koje je stalno kralju na raspolaganju čini dvor odnosno osoblje koje se zove palatini,
domestici i comitatus
- najbrojniji su antrustiones odnosno kraljeva garda
- najvažniji dvorski službenik je upravitelj dvorskog kućanstva senescalus ili maiordomus, on
ja također upravitelj kraljeve vojske te predsjeda kraljevskom sudu, bitan je u izboru kralja
- od 7 stoljeća čast majordoma nasljedno pripada domu arnulf kasnije karlović
- comes palatii je grof dvora a zadužen je za vođenje kraljevskog suda
- važan je i comes stabuli grof konjice, maršal, koji je pod nadzorom maiordomusa
- thesarius je rizničar, dvorskom kancelariom upravlja referendarius ili cancelarius koji
ovjerava sve kraljeve isprave

- narodna skupština
- svakog proljeća u ožujku sastaju se ratnici, za rat sposobni muškarci i ta se skupština zove
campus martius
- uz antrustiones koji su konjanici ostali vojnici su pješaci
- kasnije kad je više konjanika beneficijara skupština se održava u svibnju od 755 i zove se
maius
- te skupštine su većinom smotra vojske i donošenje odluka općim odobravanjem
- širenjem franačke i jačim unutarplemenskim raslojavanjem ove skupštine postaju sve više
skupštine velikaša

- sabor velikaša/ placitum generale

- sastaje se u proljeće i predstavlja veliko ograničenje vlasti kralja
- pored toga sastaje se i sabor dvorskog i obližnjeg plemstva, a obadva sabora se katkad
kombiniraju sa saborom crkveng plemstva
- iz sabora dvorskog plemstva će se razviti curia regis kao skup državnog plemstva
- sve zajedno čine začetak skupštine staleža

- vojno upravna i sudska organizacija

- uprava postoji skoro jedino kao vojna uprava a s vremenom preuzima i sudske nadležnosti
- razlika između uprave u germanskim krajevima i u romanskim krajevima, postupno rimska
sustavnost uzmiče pred germanskim običajima
- najveće upravne jedinice franačke su vojvodine na čelu kojih je vojvoda kao zapovjednik
vojske vojvodine
- plemenske vojvodine imaju svoje narodne skupštine, svoje plemstvo i sabor velikaša
- kralj u stalnoj borbi sa plemenskim vojvodinama, ali mu ne uspjeva pa se okreće crkvi koja je
osnova potiskivanja plemenske različitosti
- manje jedinice su grofovije, grofovija je u načelu vojna jedinica, grof je vojni zapovjednik ali u
romanskim krajevima obavlja i upravne i sudske poslove
- karlovići u borbi protiv plemenskih grofovija stvaraju jedinice sastavljene od više grofovija a to
su markgrofovije
- od klotarovog edikta 614 kralj mora grofove imenovati iz reda lokalnih moćnika
- grof kao plaću dobiva beneficij, grofovska služba od 9 st postaje nasljedna, tako da cijela
grofovija postaje oblik vlastelinstva
- time se stvara razlika između vlastelinstava sa banusom i onih koji imaju pravo samo na daće
proizvođača

14
- da bi nadzirali grofove karlovići šalju svoje pomoćnike missi dominici, područje koje nadziru
zove se missatica, slušaju pritužbe naroda protiv grofova, začetak putujućih sudaca, služba
je kasnije ukinuta zbog otpora lokalnog plemstva
- od ovih missa treba razlikovati kraljeve izaslanike za kakvu pojedinačnu misiju missi ad hoc
- najniža organizacijska jedinica je centenu/vicaria, to su područja istog običaja prema kojem
narod sudi
- glavni organ je skup svih slobodnih muškaraca thig/mallus
- sastaje se 6-9 puta godišnje, predsjeda mu centenar ili vicar, od prisutnih bira se 7 uglednih
koji će suditi i koji se zovu rachinburzi
- zbog nemogućnosti da provedu svoje odluke na thigu protiv lokalnih moćnika, thig se okreće
grofu, s vremenom grof i sam prisustvuje skupu ili šalje svoje predstavnike, na kraju izabire i
samog vicara pa i rachinburge
- kako grof nije zadužen za kraljeve vazale u grofoviji to vazali počinju obavljati iste poslove
sudstva za stanovnike feuda, počinje feudalizacija sudstva
- sudstvo je jednostepeno, kraljev sud je samo izvanredan
- kraljevim sudom predsjeda kralj, također ima 7 prisjednika
- vazal odgovara za postupke svojih ukućana, zastupa ih i vrši pravdu nad njima, ako se radi o
odnosima u okviru vazalova posjeda
- vlastelinstva imaju ove imunitete: 1. ne daju nikakve daće u korist države, samo njihovi
stanovnici imaju radnu obvezu, 2. kraljevski službenik ne može uredovati na vlastelinstvu, 3.
vlastelin ima sudbenost na svom vlastelinstvu za causa minores
- s vremenom crkveni sudovi stječu svjetovnu sudbenost nad klericima i laicima biskupskog
vlastelinstva

5. Vojska i razvoj feudalizma

- svi slobodni ljudi su vojni obveznici
- podići vojsku može kralj, grof, mark grof i plemenski vojvoda
- slobodni ljudi su na kraljev poziv bili dužni naoružati se i kao pješaci odazvati pozivu
- kada pozvani nisu mogli skupiti vojnu opremu oni se udružuju u skupine i snabdjevaju jednog
od njih a ostali ostaju i pomažu njegovoj obitelji
- dolazi do stvaranja privatnih vojski krupnih kraljevih vazala
- do 8 stoljeća franačka je vojska jedinstvena i državna a od tada postaje feudalna,
poluprivatna
- u 10 stoljeću potpuno se stapaju vazalitet sa beneficijom, na taj način je stvoren
zapadnoeuropski feudalizam
- franački vladari imali su svoj trustis odnosno kraljevsku pratnju , komendacija postaje oblik
regrutiranja kraljeve konjaničke pratnje
- komendacija je svečani čin kojim se određena osoba obvezuje na određenu službu drugoj
osobi a ova se obvezuje pružati mu zaštitu
- beneficij je oblik dara, kraljevi su drugim osobama darivali zemljišna dobra za život ili
djelatnost, no to nije bilo nikako povezano sa vazalitetom
- majordom karlo martel želi stvoriti konjaničku vojsku pa od crkve oduzima većinu posjeda i
daje ih kao beneficij vazalima koji se obvezuju na konjaničku službu, a da bi crkva bila
obeštećena uvodi se 1/10 crkveni porez
- u 9 st nestaje vazaliteta bez beneficija pa se uz komendaciju javlja i investitura, čin dodjele
beneficija
- slobodni seljak bi postajao kmet kakva moćnika i predavao sebe i svoje na milost i zaštitu
gospodara
- karlo ćelavi 877 proglašava kapitular po kojemu su zemlje vazala i državne službe postali
nasljedni

6. Crkva u Franačkoj
- prava kristijanizacija franaka počinje u 8 stoljeću
- za merovinga biskupe biraju vjernici i kler a kralj potvrđuje izbor, karlo martel sam imenuje
biskupe, a karlo pose samostalno
- crkvena sinoda – najviša crkvena vlast u provinciji
- potkraj 9 stoljeća crkvene su službe vrsta beneficija, oblik feuda
15
7. Formalni izvori prava
- 1. plemensko pravo / leges barbarorum, 2. državni propisi / capitularia ---- ta dva izvora čine
franačko pravo u užem smislu, 3. isprave o pravnim poslovima, 4. urbaria ili popisi
vlastelinskih zemljišta i njihovih uživalaca

8. Stvarno pravo
- u početku zemlja je objekt zajedničkog uživanja, kolektivno vlasništvo
- razlika između nasljeđenih zemljišta koja nisu vezana za službe ili davanja i onih zemljišta
koje netko drži uz te uvjete
- ne spominje se vlasnik nego gospodar

9. Nasljedno pravo
- zakonski redosljed nasljeđivanja je: djeca umrlog, majka umrlog, braća i sestre, tetka, tek
onda najbliži potomci iz spomenutih loza
- nisu nabrojani: supruga, otac, stričevi i njihovi potomci
- zemlju ne mogu nasljeđivati žene
- ako netko želi oženiti udovicu, teda njenom muškom srodniku po ženskoj liniji mora dati
ženidbeni dar ili otkup
- u ranom salijskom pravu oporuke nije ni bilo, kasnije se javlja nešto slično, afatomija
- afatomija je svečan čin jer mijenja zakonski red nasljeđivanja: na narodnom sudu thigu
ostavitelj određuje čovjeka s kojim nije u srodstvu kojemu predaje imovinu a koji će 12
mjeseci nakon ostaviteljeve smrti tu imovinu dodjeliti osobama koje je odredio ostavitelj
- krvnina za ubojstvo dijeli se između sinova i najbližih rođaka s očeve i majčine strane, a ako
ih nema onda ide fisku

10. Obiteljsko pravo

- obitelj je prirodna zajednica koju predstavlja glava obitelji
- on odgovara drugima za postupke članova svoje obitelji
- žene i ženska djeca ovisniji, mundijum ili starateljstvo traje cijeli život, muška djeca su
punoljetna s 12 godina i stječu bračnu zrelost, ali dok su u očevoj kući pod njegovim su
starateljstvom
- o udaji odlučuje otac, brak se sklapa ugovorom između djevojčina oca i mladoženje
- mladoženja predaje ženidbeni dar
- žena u kuću donosi miraz koji je od 8 stoljeća obligatoran
- žena zadržava neka nasljedna prava prema očevoj obitelji i nakon udaje
- u mješovitim brakovima između slobodnih i robova slobodni supružnik postaje rob, posredno
zabranjivanje tih brakova
- otmica djevojke kažnjiva globom, otmica udane žene mnogo teže kažnjavana
- razvod braka ima oblik otpusta žene odnosno vraćanja njenoj obitelji

11. Obvezno pravo

- ugovorne obveze nastaju davanjem svečane riječi i simbolične radnje
- nema razlike između deliktne i ugovorne odgovornosti
- u slučaju neispunjenja dospjele obveze protustranka mora u roku od 40 od dospjeća upozoriti
na obvezu, ako stranka i dalje ne ispuni svoju obvezu tada je dužna platiti kaznu za
neispunjenje a protustranka iznosi slučaj pred thing
- dalje to ide do grofa dužnikove grofovije, koji dužniku daje da izabere dva porotnika koji će
odrediti dug, ukolik dužnik ne pristane ta dva porotnika vrše pljenidbu te dvije trećine daju
oštećenom a jednu trećinu uzimaju grofu

12. Kazneno pravo

- skoro cijeli salijski zakon
- nema načela krivnje, dovoljan kauzalni neksus, ipak postoji određivanje subjektivnog
elementa počinitelja, zla namjera je strože kažnjena od propusta pažnje
- maloljetni ne odgovaraju, odgovornost staratelja
- kazna zavisi i o tome priznaje li počinitej djelo koje je dokazano ili ne

16
- samo djelo poprima različite kvalifikacije s obzirom na objekt, kao i subjekt i okolnosti
protupravne radnje
- postupci počinitelja nekon djela također otkrivaju svijest
- delikt ima uglavnom svojstvo povrede privatne sfere
- ako spor dođe na sud obeštećenje je skoro uvijek novčana kazna, ali oštećeni može tražiti
odmazdu, kasnije je novčana naknada jedini način obeobeštećenja
- naknada za teške delikte zove se wergeld a za sve druge busse
- ako počinitelj nije u mogućnosti isplatiti naknadu odgovornost prelazi na sve srodnike, široka
obitelj
- ukoliko krivac ne dođe na sud, ne plati kaznu, pobjegne postaje potpuno bespravan, izvan
zakona
- naknada pripada oštećenom, kod ubojstva pripada obitelji, kod ubojstva oca pola sinovima
pola državi

13. Postupovno pravo

- sud postupa po svom običajnom pravu
- sud poduzima one radnje koje stranke same zahtjevaju, prevladavaju elementi akuzatornog
načela, povreda je to privatne sfere, kasnije sud počinje dopunjavati postupak sa
inkvizicijskim načelom
- redoviti postupak počinje tako da jedna stranka pred svjedocima i pred protustrankinom
kućom zove ju na sud, to se zove mannitio
- kasnije se javlja sudski poziv koji se zove bannitio
- ako se tuženi na sudu ne slaže s optužbom stavlja prigovore exceptio
- nakona presude suda stranke pred sudom sklapaju formalni ugovor da će presudu izvršiti,
oznake arbitraže, protiv stranke kaja ne izvrši preuzetu obvezu protustranka može voditi
ovrhu
- presudom je određivano tko ima pružiti dokaze i što ima dokazati
- tuženi ima prednost dokazivanja
- stranka svoju prisegu skoro uvijek daje sa svojim suprisežnicima, samo iznimno sama
- suprisežnici moraju biti slobodni ljudi istog plemena i staleža kao i stranka s kojom prisežu, a
po mogućnosti rođaci stranke
- protstranka može odbiti suprisežnika ili tvrditi da su krivo prisegnuli
- treba razlikovati suprisežnika od svjedoka, onaj koji je vidio ili čuo, suprisežnici samo tvrde da
je prisega njigove stranke istinita i preuzimaju odgovornost za krivu prisegu svoje stranke
- razlika između suprisežnika koji svjesno krivo prisegne i onog koji je bio u bludnji
- dvije vrste svjedoka: unaprijed prizivani svjedoci koji prisustvuju činu zato da ga kasnije
potvrde (poslovni svjedoci) i općinski svjedoci koji znaju stvari po svom položaju, ali ima i
slučajnih svjedoka
- svjedoci ne mogu biti žene, nedosrasli, bespravni
- nema preslušavanja svjedoka nego oni samo potvrđuju stranke ili uskraćuju prisegu
- odbijanje suprisežnika je protiv stranke, odbijanje svjedoka je protiv samog svjedoka
- prije ordalija stranke prisežu da će priznati ono što pokaže božji sud
- stranka može prigovoriti rahimburzima da su predložili nepravednu presudu i odma mora
predložiti drugačiju presudu. taj spor se rješava božjim sudom ili pred kraljevim sudom
- ukoliko je dužnikova imovina pre mala za isplatu duga, odgovornost preuzima otac i braća, a
zatim 3 rođaka s majčine i očeve strane, a tek onda dužničko ropstvo
- poslje četiri neopravdana nepojavljivanja na sudu neposlušni se stavlja izvan zakona, a
takvom se ne smije pružiti utočište, dati hranu, gibi svu imovinu i svatko ga može ubiti

ENGLESKA 11 – 15 st
1. Temelji staleške kraljevine
- Edward ispovjednik bez nasljednika, sukob oko krune
- papa priznaje Williama koji sa 7000 tisuća vitezova osvaja london, engleskom je 1066
zavladala normanska dinastija
- crkva povlašteni položaj, sudovi odvojeni od svjetovnih
- popis imovine i stanovništva 1086 dumsdey buk
17
- sva engleska podjeljena u vlastelinska imanja – manor – svi uživatelji vezani na vjernost kruni
- svi vazali u velikom vijeću/ magnum concillium, grofovijom ne upravlja grof nego kraljev
službenik šerif
- robert sin wiliama dobiva normandiju a William II englesku, nakon smrti wiliama II njegov
mlađi brat henrik 1 plaća izbor za kralja ustupcima plemstvu i crkvi
- te ustupke daje u krunidbenoj povelji 1100, po kojoj plemstvo odlučuje o izboru kralja, crkva
najjači feudalac
- henrik određuje za nasljednicu kćer Matildu, plemstvo odbija i kraljem proglašava njegovog
unuka Wiliama osvajača
- nakon 20 bezvlađa kralj je matildin sin Henrik II, žena može samo prenositi krunu
- henrik drugi polaže temelje za komon lo
- klarendonskim uredbama 1164 henrik 2 ograničava vlast crkve
- kralj od vazala može tražiti novac umjesto 40 dana godišnje vojne službe
- leno ili feud nasljeđuje samo najstariji sin, a ostali se snalaze
- henrik 2 naredba o oružju 1181 propisuje da svi slobidni moraju imati određeno naoružanje
- uspostavljanje porote, sudske organizacije i sustava presedana
- henrika nasljeđuje Richard I lavljeg srca, ali u eng je samo 7 mjeseci a u to vrijeme vlada
njegov brat John
- zbog otkupa richarda iz zarobljenistva daje se samouprava gradovima koji to plaćaju, jača
gradski sloj
- magnim concilium za kralja bira ne sina arthura nego brata johna
- john u ratu s francuskim kraljem i papom inocentom 3, pobuna baruna i john gubi i priznaje
englesku papskim lenom
- dolazi do općenite pobune plemstva koje je uzrok stvaranja Velike povelje 1215 (magna
carta), koja uvelike određuje prava feudalaca, započinje ustavnost engleske staleške
kraljevine
- papa protiv povelje, suprotna rimsko apsolutističkom teorijama
- iz kategorije slobodnih se izdvaja niže plemstvo pod vodstvom Simona de montforta koji
postaje utemeljitelj parlamenta, za vrijeme građanskog rata 1265 niže plemstvo je porazilo
kraljevu vojsku i zarobilo kralja
- taj skup iz 1265 se smatra prvim parlamentom, općim predstavništvom naroda
- parlament predstavništvo zbiljskih cjelina

2. Postanak i razvoj staleške kraljevine

- Edward 1 progoni židove iz Engleske zbog njihove trgovačke premoći
- uspostavlja Model Parlament 1295. s jasno određenim predstavništvom gradova, definirao
zemljišno pravo, javno pravo, parlament i sudski postupak, nazivaju ga engleskim justinijanom
- statuti de donis conditionalibus i quia emptores temelj su eng prava na nekretnine do
danas
- državni stroj postaje nedostupan onima koji su školovani po rimskom i kanonskom pravu
- da bi bio sačuvan kontinuitet državne sudbenosti uvedeni su godišnjaci u koje je unošen
prijepis sudskih rasprava
- kraljevi postaju ovisni o parlamentu zato što parlament odlučuje o tome tko će imati krunu
- Edwarda 2 parlament svrgava i kruni njegova sina Edwarda 3, za njegove vladavine
parlament se razdvaja 1332. na dva doma gornji i donji dom s predstavnicima zajednica
commons
- velika i bitna vanjska činjenica koja je pomogla u usponu parlamenta je stogodišnji rat,
parlament podržava taj rat izglasavanjem novih doprinosa, njima je taj rat u interesu
- engleski kmet živi bolje i lakše snosi teret rata
- engleske snage čini narodna vojska (svako slobodan se mora naoružati srazmjerno imetku) i
plaćenička vojska
- zbog kuge pomanjkanje radne snage, izrabljivanje kmetova, 1349 parlament donosi zakon o
radnicima, velika pobuna 1381 seljaka primorala Richarda 2 da popusti
- seljak postaje ili nasljedni zakupac zemlje ili zakupac na rok, sloboda rada i ugovaranja
zamjenila feudalni patronat
- nastaje pokret protiv papske svevlasti i svjetovne vlasti crkve i njenog bogatstva koji su se
zvali lolardi
18
- javlja se nacionalni identitet engleza, 1382 engleski jezik postaje sudski raspravni i jezik
donjeg doma
- donji dom daje oblik zakonskih prijedloga (bill) koje ne promjenjene potvrđuje gornji dom i kralj
i tako postaju zakoni
- sporovi između krune i parlamenta završili su tako da je richard 2 1399 svrgnut a parlament je
za kralja izabrao Henrika 4 iz kuće lancaster umjesto onih koji su po srodstvu bili bliži kruni
- u tom dobu parlamentarnog poretka javljaju se ideje u kojima je parlament utjelovljenje sve
vlasti
- parlament je pod kontrolom plemstva i to će ostati do 1832 do kad će važiti zakon iz 1430 koji
pravo glasa daje slobodnima s godišnjim prihodom od 40 šilinga
- nakon završetka stogodišnjeg rata gubitkom engleske, osporena je kruna kući lancester a
svoje pravo istakla kuća york, dolazi do rata dvije ruže, dvije obitelji bore se za vlast
- taj rat doveo je do konačnog kraja feudalizma, samoistrebljenja plemstva
- Edward 4 iz kuće york ne zasiva parlament jer je svoju vlast izborio oružjem
- kuća york gubi pristaše zato što se oslanjala na trgovački sloj jer je to morala kad nije sazivala
parlament, a to se nije sviđalo plemenitaškim pristašama i dolazi do samouništenja te
porodice
- Henrik tudor velški srodnik kuće lancester godine 1485 započeo vladavinu kuće tudor, s
kojom eng feudalizam ulazi u zadnje razdoblje, velika moć građanstva, vojna klasa je
prošlost, kralj postaje nadstranački arbitar

3. Svećenstvo
- već u 16 st engleska ima samo slobodno stanovništvo
- gornji sloj svećenstva i plemstva čine gornji feudalni sloj dok klasu nefeudalaca čine svi ostali
slobodni, kmetovi i robovi
- svećenstvo je zasebna korporacija koja živi po odredbama kanonskog prava
- eng crkva je podjeljena na dvije jedinice: kanterberijsku i joršku metropoliju
- crkva je hijerarhijska organizacija koja saziva opće crkvene skupštine/ konvokacije radi
rješenja crkvenih pitanja i odnosa sa državom
- crkveni moćnici su veliki lenski vazali krune te su zato članovi Velikog vijeća, odnosno kasnije
Doma lordova
- crkveno plemstvo u odnosu prema vladaru ima sve vazalne obveze pa i vojnu, koju obavljaju
preko plaćenika
- kad crkva u eng u 16 st postaje anglikanskom mijenja se organizacija crkve, a svećenstvo
sve manje sudjeluje u donjem domu
- svećenstvo je izuzeto iz nadležnosti redovitih sudova u pogledu povreda kanonskog prava
kao i za neke delikte opće sudbenosti
- crkveni sudovi su imali nadležnost nad svjetovnim osobama u pitanjima vezanim uz vjeru, kao
brak, obitelj, nasljedstvo...

4. Svjetovno plemstvo
- čini ga feudalna, lenska vojska
- Henrik 2 1181 osobnu vojnu službu vazala zamjenjuje kompenzacijom od 100 šilinga godišnje
za svaki viteški posjed – assiza o oružju
- viteški posjed određen je tako da svakih 4-5 seljačkih domaćinstava izdržava jednog viteza,
otprilike 100 akera zemlje ili 20 funti godišnjeg prihoda
- vazalska dužnost 40 dana vojne službe godišnje
- vazali su dužni pomoći sizirenu u tri slučaja: kad najstarijeg sina promiče u viteza, kad prvi put
udaje najstariju kćer, kod otkupa zarobljenog sizirena
- javlja se običaj nasljeđivanja vazalnog odnosa, potkraj 12 st vazalima je to i priznato u magni
carti 1215
- ako su nasljednici maloljetni siziren ima pravo da raspolaže sa njihovom udajom ili ženidbom
što on koristi kao predmet prodaje
- kada maloljtnik postane punoljetan, traži feud i izrazi vazalsku vjernost, odma daje pola
prihoda feuda a nakon prve godine još pola
- naknada za svaki štit – scutage – iznosit će 10 do 20 šilinga

19
- magna karta odrađuje da visinu štitovnine može odrediti samo magnum concilium a kasnije u
redakciji magne kaže da naknada mora biti uobičajena tj 20 šilinga po viteškom posjedu,
nakon čega to postaje skoro redoviti godišnji prihod krune
- veliki baruni su oni vazali koji imaju više od 13 vitezova, podjeljeni su u 5 grupa: vojvode,
markizi, vikonti baruni i s njima izjednačeno duhovno plemstvo, počinju ih nazivati perovi,
članovi magnum conciliuma, curie regis i kasnije doma lordova
- niže plemstvo nazivaju vitezovima
- englesko plemstvo nema izuzeća na poreze
- i sami feudalci moraju platiti kruni obveze, pa će ta potreba za novcem već u 13 st biti
razlogom da traže novac od kmetova umjesto osobnih i naturalnih davanja
- manor nije posve oblik patrimonijalne sudbenosti, nego je vrsta niše sudske jedinice, nije
mogao izricati teške tjelesne kazne
- stanoviti broj krunskih vazala nije bio obvezan na vojne nego neke druge službe, oblici takvog
nevojnog feuda – serjeanties

5. Građani
- wiliam I osvajač sva je veća naselja u času osvajanja proglasio kraljevim domenama, građani
isti ko seljaci
- u 12 stoljeću gradovi počinju otkupljivati svoje sloboštine, kao pravo da drži sajam, oslobođeni
nekih feudalnih davanja itd
- dužni pomoći kalju u ratovima
- povremeno i izvanredno davanje koje tereti sve kraljeve domene pa i gradove zove se
desetina
- gradovi uvelike stječu sudbenu samostalnost, to su često sajmišta pa se razvija trgovačko
pravo, bogatstvo gradova je razlog što komon lo sudovi nastoje steći sudbenost nad
gradskom sudskom samoupravom
- u gradovima su staleška udruženja gilde, trgovaca i obrtnika presudna
- velike imovinske razlike

6. Seljaci
- seljaštvo obuhvaća sve neposredna proizvođače u poljoprivredi: robove, kmetove i slobodne
ljude, obuhvaća više od 90% stanovništva
- u 16 stoljeću gotovo svi neposredni proizvođači su slobodni seljaci ali nisu i vlasnici zemlje
nego samo zakupci, bilo da je zakup doživotan nasljedan ili vremenski ograničen
- bitan pokazatelj osobnog statusa je i pravo priziva na kraljeve sudove, samo slobodni ljudi
imali su pravo priziva s mjesnog manorijalnog suda na kraljev sud
- svaki slobodan čovjek koji je uživao zemlju uz nevojne ali i određene obveze zvao se socman
a taj odnos socage
- prema socmanu gospodar je imao nasljednu pristojbu releif i pripomoć za otkup gospodara iz
zarobljeništva
- socman spada pod sudbenost manorijalnog suda ali ima pravo priziva na kraljev sud
- ako je socman jedino sudskom nadležnošću vezan za vlasnika manora to je onda slobodni
seljak, ako pri tome mora plaćati i zemljišne pristojbe tada je to slobodni zakupac zemlje
yeomen
- gospodar ne može zadržati socmana na svojoj zemlji
- slobodni seljaci zakupci leaseholder su uživali zemlju pod posebnim uvjetima i samo na
određeni rok uz zakupninu, to nikad nije smatrano držanjem tj stvarnim pravom nego samo
osobnim nenasljednim pravom
- kmetsko selište uz kmetske obveze može uživati ili kmet ili slobodan čovjek

7. Kmet, neslobodni seljak

- kmet je neslobodna osoba, nije smio napustiti gospodara, dok je u odnosu prema ostalima
slobodan, ima pravnu i djelatnu sposobnost i prema trećima i prema gospodaru
- nasljedno vezan uz zemlju, svoja prava ne može štititi pred kraljevim sudom
- više vrsta kmetova: kmetovi starih kraljevih domena, povlašteni kmetovi i obični kmetovi
- povlašteni kmetovi su oni kojima su obveze određene

20
- kmet je dužan naknadu gospodaru da oženi sina ili uda kćer, gospodar ima nasljedno pravo
na najbolje kmetovo govedo kad ovaj umre
- od 14 st kmetove obveze bivaju zamjenjene novčanom obvezom
- u 16 stoljeću bivši kmetovi sada zakupci postaju osobno slobodni i kao uživalac kmetskog
selišta copyhold postaje sličan slobodnom nasljednom zakupcu freehold
- manor ili barunija je donekle gospodarska i upravna, mada ponajviše sudska jedinica
- na manoru svaki seljak sa svojom obitelji obrađuje svoje parcele, a samo kmetovi i slobodni
koji imaju kmetske obveze zajedno obrađuju gospodarevu zemlju
- za stogodišnjeg rata seljaci bivaju dobro plaćeni za vojnu službu pa se tim novcem otkupljuju
kmetske obveze za novčanu rentu
- parlament 1380 ponovo uvodi glavarinu

8. Vojska
- 1. feudalna konjanička vojska vazala, 2. narodna pješačka vojska strijelaca svih odraslih
slobodnih muškaraca, 3. plaćenička vojska
- vitešku konjicu čine svi koji užuvaju feude, neposredno ili posredno, za svakih 4-5 kmetskih
domaćinstava ili 100 akera zemlje ili 20 funta jedan konjanik
- u 12 stoljeću plaćaju 20 šilinga umjesto svakog viteza, u 13 st plaćaju štitovninu kojim vladar
plaća plaćenike
- henrik 2 naredbom o oružju 1181 godine a kasnije vinčesterski statut 1285 su odredili da
svaki građanin razmjerno svojoj imovini mora imati odgovarajuće oružje
- ne postoji stalna stajaća vojska
- zakon o pravima iz 1688 kaže da je novačenje i držanje stajaće vojske za vrijeme mira
protuzakonito

9. Porezi u srednjovjekovnoj engleskoj

- pretvaranjem renti u novčani iznos došlo je do pretvaranja renti u redoviti i isti iznos
- kralj ima redovite prihode ali za izvanredne slučajeve ima i izvanredne prihode, budžetska
godina računa se od proljeća do proljeća
- stogodišnji rat je bio povod izradi poreskog sustava
- redoviti kraljevi prihodi: 1. od kraljevih domena, 2. od feudalnih vazala, 3. od kraljevih
povlastica
- u kraljeve domene spadaju i kraljeve šume i gradovi, kralj je kao i svaki siziren, prihodi su ili
novčani ili naturalni, kralj ima pravo i na izvanredne prihode
- važniji prihodi su od vazala, osobna vojna služba vazala biva zamjenjena novčanom
naknadom štitovinom
- za osiguranje onih koje kralj čuva, ubire neke premije
- neredoviti kraljevi prihodi:
- porez na obranu, za izvanredna davanja kralj mora dobiti suglasnost velikog vijeća
- izvanredne pripomoći na području grofovije za kralje prikuplja šerif, sam iznos biva određen
kao desetina ili tenth, većinom ubirana od gradova
- na kraju 13 stoljeća parlament donosi odluku o izvanrednim izdacima po kojoj su svi slobodni
ljudi dužni snositi teret kraljevih izdataka ali postoji razlika jer domene daju 1/10 a ostali 1/15
od pokretne imovine, to je klasični engleski porezni sustav
- porez od trgovaca koji je počeo kao naknada za siguranost trgovaca u engleskoj postaje
najizdašniji izvanredni prihod krune
- parlament određuje da kralj ubire porez samo od stranih trgovaca i dodatne carine na robu, ali
zbog rata trgovina slabi pa se pribjegava općem izvanrednom porezu desetini i petnaestini
- to je iznosilo 39000 funti i kasnije ta suma postaje konstantna a svaki grad ili grofovija ima
svoj dio koji mora skupiti na način na koji žele
- glavarina je pokušana 3 puta i bila uzrok seljačke pobune 1381
- velik prihod donosio je porez na izvoz vune
- izvanredni prihodi manji su od redovitih prihoda od domena i feudalnih vazala ali ukupno
prihodi krune su mali a razlozi su nepostojanje stajaće vojske kao ni plaćene administracije
- engleska je imala jeftinu vlast

10. Središnja vlast

21
- kralj, magnum concilium, curia regis, parlament
- kralj: od 1066 nasljedno načelo, ali uvijek pod kontrolom načela izbora, u zbilji je pobjeđivalo
načelo sile
- komon lo uređuje pravilo da kralj nikad ne umire nego ga nasljednik nasljeđuje u času smrti
što je dovelo do pravila da nitko nije pre mlad da bude kralj, mada tu funkciju vrši regent
- komon lo je smatrao da sama ceremonija nije nužan uvjet legaliteta kraljeve vlasti kao što ni
formalna abdikacija nije uvjet prestanka vlasti
- ukupna i isključiva kraljeva ovlaštenja su kasnije nazvana kraljeve povlastice, to su ovlaštenja
koja komon lo daje kruni
- kralj je prije svega vrhovni feudalac, njegova ovlaštenja proizlaze iz njegovih patrimonijalnih i
privatnovlasničkih prava, do 16 st nema razlike između javnog i privatnog prava
- 1086 sačinjen je dumsdej buk, kralj mjesnu vlast pa i sudsku vlast obavlja preko šerifa koji je
na čelu grofovije i predstavnik je kraljevih interesa, cijela grofovije nikad nije pripadala samo
jednom grofu
- kralj ograničava crkveno sudstvo – klarendonske odluke 1164
- do 13 st kralj normira u raznim formama i pod raznim imenima, a kasnije će pravna znanost te
akte smatrati komon lo om jer su bili priznanje običaja
- veliko vijeće: to je tijelo bilo glavni organ državne vlasti
- feudalna država počiva na ugovornom odnosu unutar feudalne klase, a magnum concilium je
skup svih neposrednih vazala krune
- to je feudalno – klasno tijelo kako po sastavu tako i po nadležnosti i po načinu djelovanja,
kraljeva moć zavisi o odnosu unutar tog tijela
- za nesloge unutar ovog tijela kralj se pokušava nametnuti kao arbitar među strankama
- sastaje se po potrebi par puta godišnje, u 12 st javlja se razlika između krupnih vazala
barones maiores i nižih krunskih vazala
- magnum concilium je ponekad bio i sudište jer je bio nadležan za sporove između krunskih
vazala
- javlja se izraz per, perovi su svi oni koji imaju pravo biti pozvani u veliko vijeće i da im ono
sudi kao sud njima jednakih
- od 13 stoljeća riječ barun (kraljev čovjek) označava samo one koji imaju zemlju koja je dužna
dati najmanje 13 vitezova
- zbog trajnih obavljanja službi središnje vlasti iz nadležnosti velikog vijeća stvaraju se posebne
službe: justicijar, kancelar i rizničar
- curia regis – glavni izdanak velikog vijeća koji obavlja najviše njegovih poslova, uži sastav
velikog vijeća, 12 st, čine ju uglavnom krupni vazali krune
- rasprava u curiji ima oblik savjeta kruni a sudjeluje i stručno osoblje
- iz kurije regis se izdvaja državna blagajna i riznica, sudovi komon loa, kancelar i njegov sud i
dom lordova
- u 13 st magnum koncilijum je sazivan u sastavu koji se razlikovao od redovitog sastava, taj
magnum koncilijum neredovita sastava počinju nazivati parlament
- od posebnog je značaja saziv magnuma koji je u ime zarobljenog kralja učinio njegov zet
simon de montfort 1265, u tom sazivu on uz barune koji su uz njega poziva i po dva
predstavnika manjih krunskih vazala i po dva predstavnika slobodnih kraljevskih gradova
- novi kralj edvard 1 je poslje toga opet dva puta sazvao parlament u istom sastavu kao i “ludi
parlament” i oni su presedan za sastav parlamenta
- parlament: krupno plemstvo često zasjeda bez ostalih i tako dolazi do podjele na gornji i
donji dom
- svećenstvo se nije odvojilo kao poseban dom
- crkva održava posebne sabore (konvokacije) na kojima se raspravlja o odnosima s državom
- predstavnike grofovija za donji dom birali su svi slobodni ljudi grofovije na skupštinama javnim
glasanjem
- prvo nema imovinskog cenzusa a onda je 40 šilinga što je cijena jednog viteza
- članovi parlamenta nisu bili plaćeni do 1911. a troškove slanja predstavnika u donji dom
snosila je izborna jedinica
- sve ono što se zove engleska demokracija i parlamentarizam postignuto je pomoću sudskog i
financijskog prava parlamenta

22
- donji dom ima prvenstvo pri pretresanju financijskih pitanja, nema redovitosti u sazivanju i
trajanju parlamenta
- stvara se običaj da financijska pitanja parlament raspravlja na kraju zasjedanja
- kralj henrik 5 morao je prihvatiti parlamentarne zahtjeve i tako stvara presedan da kralj može
zakonski prijedlog parlamenta (bill) ili posve odbaciti ili neizmjenjenog potvrditi i objaviti kao
zakon (statute), tako je parlament stjecao i zakonodavno pravo
- 1376 u parlamentu se uobličuje procedura impičmenta, i to postaje sredstvo parlamenta za
kontrolu nad službenicima, a kasnije će biti presudno za stvaranje parlamentarne vlade
- impičment je posve sudski postupak i mogao je biti pokrenut samo ako je optužba mogla naći
uporište u postojećem pravu, no to nije bilo dovoljno
- za rata dvije ruže parlament 1477 koristi novi postupak act of atteinder što je zakonodavni
postupak u kome se određena osoba proglašava krivom i izriče joj se kazna, po posljedicama
je slično stavljanju izvan zakona, nije u upotrebi od 18 st
- parlament iz svog financijskog prava izvodi pravilo da je kralj ovlašten izvesti vojsku izvan
engleske samo uz odobrenje parlamenta
- kralju pripada pravo sazivanja parlamenta, ali najmanje jedan puta godišnje
- financijsko, sudsko i zakonodavno pravo te sudbena sredstva za nadzor izvršne vlasti

11. Mjesna vlast

- cijela engleska je podjeljena na grofovije a ove na oblasti – stotine a ove na desetine prema
broju vojnika koje daju
- na čelu tih upravno vojnih i sudskih jedinica stoje šerif i načelnik koji osim što su vojni
zapovjednici vojske svoje jedinice i predsjednici skupština nego su i opći čuvari reda i mira
- grofovije – osnovna podjela kraljevine a šerifi su bitna poluga kraljeve vlasti, 35 grofovija
- šerifi su prije stjecali službu tako da državi daju neke novce, a kasnije za henrika 2 su
smjenjivi i plaćeni kraljevi činovnici koje on imenuje a nadzor vrši magnum koncilijum
- šerif ima i svoje pomoćnike: konstabl je šerifov pomoćnik u izvršnim policijskim poslovima, a
koroner istražuje smrti naprasno umrlih ili umrlih pod sumnjivim okolnostima, kasnije on
postaje neovisan o šerifu
- razbojstva, pljačke, nasilje u nadležnosti su mirovnih sudaca koje iz reda nižeg plemstva bira
kralj
- kasnije sudsku funkciju preuzimaju kraljevi putujući suci
- gradovi – u 12 st samouprava, u 13 i 14 stoljeću gradovi otkupljuju razne sloboštine od svojih
gospodara i sve više postaju samoupravne jedinice u administrativnim, sudskim, poreznim, i
vojnim poslovima
- svi slobodni građani grada članovi su gradske skupštine koja je ishodište svih ostalih organa
- gospodarska moć gradova razlog je da već u 13 stoljeću kralj poziva gradove da pošalju po
dva predstavnika u veliko vijeće, koje se na taj način mijenja u parlament
- najvažnija privilegija gradova je svojstvo samostalne i neposredno državnoj blagajni
podvrgnute poreske jedinice, sam određuje način ubiranja svote koju je grad obvezan
- manor ili barunija – gospodarska, nešto više upravna a ponajviše sudska jedinica
- na tom prostoru vrijedi sudska vlast manorijalnog (vlastelinskog) suda kako za kmetove tako i
za slobodne, nije svaki feud vlastelinstvo
- vlastelinstva su krupni feudi neposrednih krunskih vazala, manor je prostor koji je imao svoje
običaje i bio je velik da se iz svakog kraja moglo u istom danu obići vlastelinski sud
- vlastelinski sud je za sporove između gospodara manora i vazala, vazala i podvazala, itd..., to
je ujedno sud jednakih, sude samo oni koji su na istom položaju kao i stranke
- to je sud opće sudbenosti za dugove i povrede kažnjive globama do 40 šilinga
- za kmetove svih feudalaca na manoru ovaj sud je konačan, svaki slobodan čovjek, feudalac ili
slobodan zakupac ima pravo priziva na kraljev sud
- kako globe koje izriče taj sud pripadaju gospodaru on taj sud počinje smatrati vlasničkim
pravom te će se u 14 st oduprijeti uzurpaciji sudbenosti od strane kraljevih sudova

12. Common law

- engleska je nastavljač germanske tradicije za razliku od kontinenta koji prihvaća rimsko pravo
- jedino je feudalno pravo u engleskoj bilo jedinstveno a kao i ostali djelovi prava bilo je
običajnog porjekla, samo je crkveno bilo donekle pisano
23
- valjanost prava nije u njegovoj abstraktnoj logičnosti nego u njegovoj iskustvenoj potvrđenosti
- sud a ne zakonodavac je bio onaj koji je znao što je pravo i koji svojm praksom običaju daje
snagu prava
- magna karta sadrži odredbu da će kraljevi suci umjesto kralja suditi stalno na istom mjestu u
westministerskoj palači, ti sudovi sude po običaju područja odakle su stranke ali sve češće po
običajima londona, za kraljeve suce postoje i drugi izvori prava a to je prije svega kraljev
nalog writ
- na žalbu jedne stranke kraljev sud odlučuje da li je povređena pravda, a ako je writ se šalje
šerifu te ga on priopćava protustranci koja može prihvatiti rješenje ili demantirati da je
navedeno činjenično stanje istinito
- u 12 st je bilo teško utvrditi pravo zemlje tako da bude i kraljevo i lokalno tako da kraljevi
sudovi počinju voditi registre presuda kraljevih sudova, i događa se to da je prva presuda za
svojevrstan slučaj postala presedan za sve buduće, te time ta presuda ima svojstvo konkretne
pravne norme
- pravilo o obveznosti presedana postaje općepriznato
- presedan može izmjeniti samo viši sud a od kraljevih (vrhovnih) sudova viši je samo dom
lordova
- comon law lokalni feudalci počinju shvaćati kao uzurpaciju te tjeraju kralja da 1236 godine
mertonskim statutom zabrani upotrebu stranog prava putem pravila nijedan zakon engleske
ne može bit promjenjen

13. Statute law

- o stejtut lo kao zakonskom pravu koje je izraz ovlaštenja države da normira možemo govoriti
tek od 14 st jer tek od tad postoje sva pravna vrela: komon lo (sudsko precedentalno pravo) i
statute lo (zakonsko pravo) između kojih je bitna razlika u načinu stvaranja
- statute lo je više smatran kao nadopuna ali je on i nadopunjavao komon lo kako je i danas;
statut se primjenjuje na prve slučajeve a onda se svi pozivaju na te slučajeve a ne na statut
- komon lo stvaraju vrhovni sudovi svojim presedanima koje zasnivaju na općim običajima
kraljevstva, a statute lo stvara zakonodavac kralj ili parlament putem svojih normativnih akata
- statute lo uređuje ponajviše javno pravne odnose u kojima se država pojavljuje kao
neposredni subjekt ili su od važnosti za cijelo društvo, mada je to uglavnom pomiješano npr
kazneno pravo je u najvećoj mjeri područje komon loa

14. Equity law

- englesko plemstvo nije htjelo da se lokalno sudstvo ukine pomoću unifikacije prava pa su
zabranili izdavanje novih writova i širenje sudbenosti kraljevih sudova
- nepravičnost prava jer je pravo jedno za sve i zasniva se na običajnoj ocjeni vidljivih činjenica
sud ne može ispravljati ali kralj je ovlašten da svojom milosti ispravi tu nepravičnost
- kako je kralj dobivao sve više molbi za milost ili za ispravku presude kralj te poslove povjerava
kancelaru i stvara se kancelarov sud
- kancelarov sud nije vezan ni za komon lo ni za stejtut lo nego treba njihov formalizam pomoću
svoje ocjene svih okolnosti ispraviti načelom pravičnosti
- tako je nastao treći sustav prava: pravo pravičnosti (ikviti lo), kasnije se unosi sustav komon lo
logike (presedani) u ikviti sistem

15. Stvarno pravo

- vlasništvo je najvažniji institut, zemlja i prava na njoj su srž komon loa i sve posebnosti
engleskog pravnog sustava
- vlasnička prava na zemlju nikad nisu izgubila svoju veliku različitost u odnosu prema
vlasništvu na drugim objektima, i svoje svojstvo središnjeg instituta čitavog pravnog sustava
- zemlja je objekt na kojemu mogu razni subjekti imati razna ovlaštenja, to se naziva držanje
- slobodno držanje estates razlikuje se od neslobodnog koje rađa neodređene dužnosti i nižu
pravnu zaštitu, razlika u držanju bila je donekle neovisna o pravnom statusu držatelja:
slobodan čovjek koji prihvati neslobodno držanje ima istu pravnu zaštitu kao i neslobodni
držatelj
- svako držanje rađa dužnosti

24
- između vlasničkih prava na zemlju i vlasništva pokretnina postoji bitna razlika, pod
vlasništvom se podrazumjeva samo prava na zemlju a o vlasništvu na pokretninama možemo
govoriti samo kroz institute njihove zaštite tresspas i trover što engleska sistematizacija prava
skoro i ne obrađuje u svezi s vlasništvom
- prava na zemlju koja imaju zaštitu na sudu putem vlasničke tužbe zovu se real property a
sva druga kao zakup npr su personal property
- zemlja je jedno a prava na njoj drugo: komon lo ne govori o vlasništvu zemlje nego o
vlasništvu prava na njoj
- prava (ovlaštenja) na zemlju:
- fee simple – vremenski neograničeno, otuđivo inter vivos i mortis koza,
najbliže pojmu vlasništva
- fee tail – neotuđivo pravnim poslovima inter vivos i oporukom jer prelazi
na njegove određene nasljednike, nasljedni red se nemože mijenjati
- life estate i estate pur autre vie – doživotno uživanje koje netko ima za
života, i uživanje koje netko ima za života nekog drugog
- esstates in futuro ovlaštenja koja će biti uživana u budućnosti za razliku od ovlaštenja koja
netko već uživa estates in posesion
- buduća ovlaštenja su reversion i remainder:
- reversion – to su privremeno i uvjetno otuđena ovlaštenja, s
očekivanjem da se ona vrate samom otuđiocu
- remainder – ovlaštenje koje je ograničeno tako da će postati predmet
uživanja tek nakon što se ugase ovlaštenja neke druge osobe, što se
može a i ne mora dogoditi
- najvažniji statuti koji uređuju ovo područje su Statute de donis iz 1285 i quia emptores iz
1290, ta dva statuta ostala su od temeljne važnosti za englesko zemljišno pravo
- po kvija emptores zemlja koja se ne drži neposredno od krune može se otuđiti ili prenjeti, ali
ne samo dio već cijelo ovlaštenje što je značilo zabranu instituta podfeudalizacije, moglo se
sam prodati ovlaštenja na pojedinoj parceli i time bi nastao feudalni zamjenika a ne vazal, bio
je to način stvaranja sitnih feuda i porasta broja nižeg plemstva, i to je presudno za razliku
između engleskog feudalizma od kontinentalnog
- postoji jedino ograničenje kad se radi o zemlji koja je neposredno krunska i kad se otuđuje
crkvi jer kod crkve nisu vrijedile privilegije gospodara...
- ne postoje nikakve isprave ili simbolične radnje za zaposjedanje prava na zemlju, pa je pravni
promet nesiguran, pa se stvara institut seisin koji je bio jedina valjana pravna osnova da se
dobije zaštitu pred komon lo sudovima
- seisin nastaje u 14 st, posljedica feudalne investiture odnosno fizičkog uvođenja u posjed a
kao završni čin prethodnih pravnih poslova
- seisin je pravni i faktični posjed slobodnih interesa na zemlju, nije uvijek bio vezan uz fizičko
držanje iako je tome težio koliko je bilo moguće
- seisin je kao faktički “fizički” i svečani prijenos i prihvat bio najsigurniji dokaz o pravima na
zemlju, jedino nefizička prava kao npr služnost su bila popraćena pismenim aktom i tako
dokazivani
- sam pravni posao prijenosa ili stvaranja prava na zemlju mogao je biti više ili manje formalan,
mogao je biti privatan posao među strankama ili s učešćem suda, ako je zadužen sud radi se
isprava od tri dijela koja se spajanjem dokazuju kao autentična ali ni to nije bilo dokaz prema
trećima
- zalog – kao vrstu stvarnog prava na tuđoj stvari ili zemlji a radi osiguranja vraćanja novčanog
duga komon lo NE POZNAJE
- do kraja 13 st založena zemlja prelazi u vlasništvo zalogoprimcu a onda je dužnik kao
otplaćuje svojim dugom, tek kasnije to dobiva današnji izgled kad dužnik daruje zemlju pod
uvjetom da ju ovaj vrati kad se isplati dug
- trust – nepoznat kontinentalnom pravu, nominalni legalni vlasnik ili trustee je dužan izvršavati
svoja vlasnička prava ali koristi od tih prava uživa ne on nego netko drugi beneficiary
- razlog prividnog dvojstva je što komon lo sudovi priznaju jednu vrstu prava trastijeva, a
kancelarov sud drugu vrstu prava koje ima beneficijar
- trust je često bio korišten za izigravanje ograničenja oporučnog rapolaganja, pa se donose
statuti koji sprečavaju da trust bude korišten na štetu krune ili vjerovnika
25
- trust može samo na fee simple, ako trasti otuđi zemlju trećem a zemlja je pod trustom treći
mora ustupiti koristi onom na koga je trust
- benefišri nije vlasnik zemlje ali mu ikviti omogućava da podigne tužbu protiv trastija, bitna je
namjera stranaka
- tako se trustee pojavljuje kao vrsta trajnog izvršitelja oporuke osobe koja mu je predala
imovinu kao trust, primjenjivali su ga vitezovi kad nisu znali hoće li se vratiti iz rata da
osiguraju obitelj
- zakup – razvija se kao vrsta obvezno pravog odnosa a tek kasnije poprima neka obilježja
stvarnog prava
- komon lo zakup nikad nije postao držanje niti vrsta stvarnog prava na zemlju nego je oblik
obveznog prava, kasnije dobiva zaštitu i postaje vrsta stvarnog prava
- zakupčevo držanje je samo posjed a ne i seisin te prava zakupca nikad nisu prelazila na
nasljednike

16. Obiteljsko i nasljedno pravo

- moralni dio uređen kanonskim pravom a imovinski dio po komon lou
- obitelj je za komon lo ne samo jedna prirodna, nego moralna, materijalna i pravna jedinica čiji
je prirodni pravni predstavnik glava obitelji, otac, muž
- bračno punoljetstvo je različito: za ženske osobe 12 godaina, za muške 14
- brakom muž postaje pravni zastupnik svoje žene, on postaje vlasnik njene pokretne imovine
do je samo upravitelj njenog realnog vlasništva (zemlje) dok traje brak
- ukoliko je muž tu zemlju sa svog života otuđio, takav bi pravni posao njegovom smrću
prestajao i žena ili njezini nasljednici mogu je tražiti nazad
- ako umre prvo žena i muž ima djece nasljednika s tom ženom onda doživotno uživa tu zemlju,
ako nema djece zemlja ide ženinoj obitelji
- muž upravlja ženinom imovinom i njezin je pravni zastupnik a to znači i veliku odgovornost za
ženine postupke kao i velike ovlasti nad ženom
- djeca feudalaca su stjecala punoljetstvo za vitešku službu sa 21 god, a seljačka sa 14 god
- vanbračna djeca nisu imala nikakva prava ni prema jednom roditelju, mertonski statut 1236
zabranjuje pozakonjenje vanbračne djece naknadnim brakom vanbračnih roditelja
- nasljedno pravo je različito s obzirom na predmet nasljeđivanja, od 12 st do 1540 samo
zakonsko nasljeđivanje
- prije se vlasništvo zasnivalo samo na vazalsko feudalnom odnosu pa su sinovi možda mogli
dobiti isto pravo, ali gospodar odlučuje o tome
- kanije nasljednici kupuju nasljeđe nasljednom pristojbom, nastoji se da nasljedni red bude što
jednostavniji i da ne dolazi do podjele i osiromašenja feuda pa se stvara načelo
primogeniture (samo prvorođeni sin)
- nasljeđivanje ostale imovine u nadležnosti crkvenih sudova, ako muža nadživi žena i djeca,
trećina ide ženi, trećina djeci a trećinom oporučno raspolaže, ako ne napravi oporuku ide
kruni
- ako nije imo djece pola ide udovici a pola oporučno, ako nije napravio oporuku ta polovica ide
zakonskim nasljednicima
- udovica nakon smrti muža ima pravo na doživotno uživanje trećine zemlje, tako da kupac nije
bio siguran da nakon smrti prodavaoca udovica neće tražiti svoju zemlju

17. Krivično pravo

- protupravna radnja je do 13 stoljeće imala gotovo isključivo svojstvo privatne sfere, čak i kod
povrede kraljeve privatne sfere
- u vremenu između kraljeve smrti i nasljedsva novog kralja moglo se raditi ono što je za života
predstavljalo povredu kraljevog mira
- djelovanjem komon lo sudova kraljev mir je proširen na cijelu englesku i i na cijelu godinu
- u 12 stoljeću pod utjecajem kanonskog prava počinje se stvarati pojam krivična radnja kao
vrsta protupravne radnje različite od imovinske povrede i odgovornosti
- bitan elemenat pojma zločin je namjera, znači trespass (protupravna radnja) može biti može
biti zločin (crime) ili tort (imovinska odgovornost za štetu)
- razlika je u vrsti i stupnju svijesti

26
- zločini povrede kraljeva mira sve se više razdvajaju u teške zločine (felony) i manje zločine
(misdemeanour)
- za feloni je predviđena smrtna kazna uz konfiskaciju imovine u korist krune, a bjegstvom je
počinitelj postajao outlaw
- manji zločini misdimenjur kažnjavani su novčanom kaznom koja nije imala svojstvo naknade
nego odmazde, ako osuđeni nije mogao platiti ostaje u zatvoru do isplate
- crkvene osobe su stekle povlasticu svećenstva da im sudi samo crkveni sud, crkveni sud nije
mogao izreći smrtnu kaznu
- u 13 st osuđenima za feloni se priznaje prelazak pod nadleštvo crkvenog suda, ako mogu
pročitati ili napamet izreći neki psalm
- počet će sve veća ograničenja povlastice svećenstva ali održat će se do 1827
- povlastica azila na posvećenim mjestima omogućava zločincu da se sakrije u crkvu, tamo ga
svećenici mogu hraniti 7 dana a nakon toga može se predati sudu, prisegnuti da će zauvjek
otići iz engleske ili umrijeti od gladi, ako ode iz engleske vjerojatno će umrjeti ali mu imovina
neće biti konfiscirana, ukinuto u 17 st
- najveći broj krivičnih djela do danas tvorilo je komon lo sudstvo a manji dio putem zakona
- najteži feloni su izdaja (treason), veleizdaja je protiv kralja, mala izdaja je zločin podložnih
prema gospodaru
- od 12 st element svijesti, krivnja postaje bit krivičnog djela, neke osobe nepodliježu krivičnoj
odgovornosti kao npr maloljetni, ali ipak ne gleda se na element svijesti kod krivnje
- sudu je ostavljeno da ocijeni kakvom u kolikom kaznom se može postići cilj kažnjavanja, tako
je za isto djelo a zavisno o okolnostima slučaja kazna mogla biti donekle različita
- postupak uglavnom uvijek pokreće neposredno oštećeni, a to je skoro uvijek privatna osoba,
a država pokreće samo kad je ona oštećena

18. Sudski postupak

- suprotno suvremenom poimanju komon lo ovog razdoblja bit prava vidi u postupku, odnosno
postupovne forme su srž prava
- do 15 stoljeća postupak je jako sličan onom u franačkoj, normani su jedino donijeli sudski
dvoboj, jedino će komon lo sudovi uz takve postupovne oblike početi stvarati nove
- sudski postupak je u uskoj vezi sa organizacijom sudstva
- tek stoljeće nakon normanskog osvajanja počinje stvaranje novih središnjih kraljevih sudova
kojima se nadležnost proteže nad cijelom engleskom
- organizacija, nadležnosti i međusobni odnos sudova određen je običajem
- mjesni sudovi su : sudovi upravnih jedinica, sudbenost feudalnih gospodara te gradski sudovi
- načelno se može reći da je sudovima upravnih jedinica pripadala ponajviše krivična
sudbenost, dok je feudalni, manorijalni sud bio nadležan za sporove oko zemlje, ako su
stranke imale zamlju kod istog gospodara
- sporove između vazala kao i sporove između kralja i vazala rješavala je kuria regis po pravilu
da svakom sudi sud njemu jednakih
- kuria regis svoje sudbene nadležnosti zasniva na dva bitna načela: feudalna sudbenost i
sudbenost kralja kao općeg zaštitnika pravde
- zbog broja parnica krajem 12 st iz okvira kurije regis izdvaja se nekoliko sudova čija je
nadležnost donekle razgraničena: sud državne blagajne, sud opće sudbenosti, sud kraljeva
stola, sud vijeća državne blagajne
- sud državne blagajne – bio je to vrsta financijsko – porezog suda koji je utjerivao kraljeva
potraživanja od njegovih vazala a kasnije i poreznih obveznika
- zbog njegove važnosti bit će i njegovo vrhovništvo nad nekim od ostalih vrhovnih sudova
- sud opće sudbenosti – trebao je rješavati opće zamolnice koje se tiču sporova među
slobodnim ljudima, a naročito sporova o pravima na zemlju
- taj sud je bio skup i nije imao ona sredstva koja su imali ti kasniji sudovi zbog veze s kraljem
- sud kraljeva stola – to je sud kojemu je često i za cijelog zasjedanja predsjedao kralj, svi
predmeti koji su se ticali kralja a nisu bili u vezi sa potraživanjima državne blagajne bili su u
nadležnosti ovog suda,
- ovaj sud ima nadzornu sudbenost nad ostalim sudovima, on je mogao mijenjati sudsku
nadležnost odnosno preuzeti predmet od drugog suda

27
- priziv je postojao radi toga da se nižem sudu naredi da ispravi kakvu pravnu zabludu a ne
daje pravo višem sudu da preispituje činjenična i pravna pitanja
- sud vijeća državne blagajne – nastao da bi otklanjao sukobe među kraljevim sudovima
- ustaljuje se praksa da se suci vrhovnih sudova nalaze da raspravljaju posebno teška pravna
pitanja, i sve do 15 st te zajedničke odluke nisu imale svojstvo presude
- sud vijeća državne blagajne čine suci sva tri vrhovna suda i tad se odlučuje o međusobnim
odnosima sva ta tri suda kao i o pravnim pitanjima značajnim za sve njih
- sudstvo je zahvaljujući instituciji putujućih sudaca uvelike pravno ujedinilo englesku
- jedni putujući suci imaju imovinske rasprave a drugi krivične
- u komon lo postupku postoji posebnost – stroga odvojenost postupka utvrđivanja činjenica od
postupka o primjeni prava na utvrđeno činjenično stanje
- prije postupka utvrđivanja činjeničnog stanja postoji postupak u kojemu se treba ustanoviti
koje činjenice uopće treba utvrditi, koje su sporne i relevantne, ta je postupak zove pleading
- nakon toga sud utvrđuje prijeporne činjenice i poziva porotu da dade svoj sud o njima verdict
- prema statutu nisi prius iz 1285 sud upućuje poziv šerifu da sazove porotu i da ona dođe
određenog dana u london osim ako prije tog dana u grofoviju ne dolazi putujući sudac
- s odlukom porote putujući sudac ide u london gdje suci odlučuju o pravnim pitanjima, presudi
- ustvari se može govoriti o dva suda porota je sudac o činjenicama a profesionalni pravnici
(suci) su sudac o pravu
- jedna od najvećih posebnosti komom loa je porota jury ili assize
- porota svoje porijeklo najvjerojatnije vuče iz germanskog prava, narodno sudovanje
- počinje u 12 st, ali je različito korištena u imovinskim i krivičnim postupcima
- postoje dvije vrste civilne porote: mala i velika, mala sudjeluje u sporovima o smetanju
posjeda zemlje a velika o jačem pravnom naslovu na zemlji
- kancelar uputi šerifu naređenje da pozove 12 čestitih ljudi koji će pred kraljevim sudom dati
točan iskaz o činjenicama, porota odlučuje na osnovi vlastita znanja, oni nisu slušali svjedoke
pa onda presudili o onome što su čuli nago su i sami svjedoci, i daju jednoglasan odgovor sa
da ili ne
- od 13 stoljeća porotnici svoje znanje potkrepljuju iskazima svjedoka, uspostavlja se razlika
između porotnika i svjedoka, svjedok priseže da će reći istinu, porotnik priseže da će reći
istinu po svom najboljem znanju
- od kad porotnici odlučuju o činjenicama samo na osnovi znanja koje su stekli u sudnici
otvorena je mogućnost da ista porota bude korištena u više slučajeva
- kraljevom odredbom je naređeno kraljevim činovnicima da u svakoj upravnoj jedinici odrede
12 čestitih ljudi koji su dužni prijavljivati sve zločine sudu
- kod krivične porote zadatak velike porote je taj da prijavi sudu sumnjive osobe i ako su bili
uvjereni da ima osnove za tužbu stvar su predavali sudu
- mala porota petty jury pojavila se znatno kasnije a imala je funkciju da odlučuje o krivnji
optuženoga na osnovi iznesenih dokaza, odvajanje sastava te dvije porote (male i velike) teći
će sve do 14 st
- sveučilišta su samo civilno i kanonsko pravo smatrala predmetom dostojnim znanosti dok je
komon lo posve ostavljen sudskoj praksi
- samu pravnu profesiju čine suci te nekoliko vrsta pravnih savjetnika: barrister može zastupati
stranku na višim sudovima, solicitor je pravnik od kojeg stranka traži savjet u pravnoj materiji
i njegovim posredovanjem stranka stupa u kontakt s barristerom, a solicitor može biti
saslušan na nižem sudu, attorney je opći pravni savjetnik i zastupnik stranke u mnogim
poslovima u toku postupka na sudu, poslove atournija danas obavlja i solicitor
- suce je država imenovala između najuglednijih barristera
- advokati (ekvivalent barristerima) i proctori (ekvivalent solicitorima) su odvjetnici pred
crkvenim sudovima, ali se školuju odvojeno od onih koji se školuju po komon lou i to će biti do
19 st

19. Materijalni izvori crkvenog prava

- izvori koje stvaraju crkveno pravo u objektivnom smislu, odnosno po njima pravilo dobiva
svoju obveznu moć dijele se na pisane i nepisane
- pisani izvori općeg crkvenog prava su:
1. sveto pismo i kršćanska predaja
28
 2. odredbe ekumenskih sinoda
3. odredbe papa
- pisani izvori partikularnog crk prava:
1. odredbe pokrajinskih sinoda
2. odredbe biskupa
3. konkordati tj. sporazumi između crkve i pojedine države
1. kod svetog pisma važniji je novi zavjet a što se tiče predaje kao izvora postoje:
- božanska predaja
- predaja od apostola
- pradaja od nasljednika apostola
2. ekumonske sinode ili crkveni sabori zborova biskupa donosili su odredbe koje su se
ticale vjere (dogmata) ili discipline (canones), tek od 9. lateranskog sabora 1123. koji
saziva papa odluke važe samo za zapadnu crkvu
3. papine odredbe se već od 5 st uvrštavaju u zbirke kanona,
one papine odredbe koje imaju općenito značenje se nazivaju decretales a kasnije
constituciones, papin akt koji se donosi na pojedinačan slučaj naziva se rescriptum
s obzirom na formu papin akt može biti: bulla ili brevia
bulle su u svečanoj formi što će reći da im je sadržaj važan i imaju olovni pečat, brevije
su manje formalni i manje važni akti
- važniji izvor prava su odluke ureda rimske kurije, kurijalne oblasti ili congregationes sačinjava
određeni broj kardinala
- kongregacije djeluju u ime pape tako što im papa daje ili pojedinačnu ili opću punomoć, one
tumače druga kanonska vrela bilo da ih tumače ekstenzivno ili restriktivno
- akti kongregacija se zovu resolutiones i declarationes
- kod izvora partikularnog kanonskog prava posebnu ulogu imaju sporazumi crkve i pojedine
države concordatum, konkordati uvijek rješavaju položaj katoličke crkve u državi
- prvi konkordat je zaključen 1122 godine, wormski konkordat između pape kaliksta 2 i cara
henrika 5
- tri teorije o pravnoj prirodi konkordata:
- a) teoriju privilegije je zastupala crkva, po toj teoriji je konkordat ustupak crkve državi jer se
ona odriče nečeg što joj pripada po načelu vrhovništva crkve nad državom
- b) legalna teorija polazište je misao da je država puni gospodar svojih podanika, države je
jedini izvor prava i konkordat je ustvari njen ustupak crkvi, jer se odriče dijela svojih suverenih
prava
- c)ugovorna teorija – prevladava u moderno vrijeme, priklonjena na obje strane, konkordat je
vrsta međunarodnog ugovora posebne vrste

20. Formalni izvori crkvenog prava

- zbirke crkvenog prava možemo dijeliti prema raznim mjerilima:
- kronologijske i sistematičke zbirke
- privatne i službene zbirke
- nevjerodostojne i vjerodostojne zbirke
- zbirke općeg crkvenog ili posebnog partikularnog prava

- podjela formalnih izvora crkvenog prava prema vremenu njihova nastanka:

- stari izvori crkvenog prava – do gracijanova dekreta 115
- sredni izvori crkvenog prava – do korpus juris kanonići 1500
- novi izvori crkvenog prava do kodex juris kanonići 1917
- najnoviji izvori crkvenog prava nakon kodex juris kanonići

- na zapadu nastaju razne uvelike nevjerodostojne, privatne zbirke

- Dyonisiana – 5 st, ili kodex kanonum, službenoo priznata kao zakon za franačku crkvu, ipak
nije bila službena zbirka za cijelu crkvu
- Isidoriana – oko 633, biskup isidor, sadrži kanone i dekretale, više je zbirka partikularnog
prava, stekla veću važnost zato što je iz nje proizašla pseudo isidoriana
- pseudo – isidoriana – najpoznatija i najopsežnija od tri krivotvorine koje su se pojavile u 9 st
u francuskoj i dugo smatrane vjerodostojnima
29
- mnogo krivotvorenog materijala se nalazi u zbirci, pa čak i papini dekretali, vješto
krivotvorena, sve u pokušaju da se crkvena vlast uzdigne iznad svjetovne i da se propagira
monarhizam unutar crkve
- mnogo od ove zbirke ušlo je u gracijanov dekret, postalo je izvor kanonskog prava
- ni jedna od navedenih zbirki nije imala svojstvo jedinstvenog izvora crkvenog prava, zato je tu
svrhu ispunila jedna neslužbena privatba zbirka:
- gracijanov dekret – nastaje u bolonji 1150, napravio ju je gracijan koji je bio redovnik u
bolonji, započeo je sustav crkvenog prava i znanost crkvenog prava
- originalni naziv je concordia discordantium canonum ili suglasje nesuglasja kanona
- najvažniji od 3 dijela je drugi koji je posve primjena glosatorske kazuističke metode
- crkva i dalje stvara propise koji se nazivaju decretales i koje su u početku stavljali u gracijanov
dekret ali kako više nije stalo stvoreno je još 5 zbirki
- došlo je do proturječja tih 5 zbirki pa papa grgur 9 1234. pravi jednu koja se zove gregoriana
ili sexta
- ime je dobila po papi ili po tome što je šesta po redu a papini dekretali postaju najvažniji izvor
prava
- novu zbirku koja je trebala biti nastavak gregoriane pravi papa bonifacije 8, 1298 koja se zove
liber sextus
- liber sextus jasno pokazuje povezanost crkvenog i rimskog prava jer se u njoj nalazi 88
općih pravila rimskog prava koji postaju dio crkvenog prava
- nakon te zbirke papa klement 5 priprema novu zbirku koji 1317 izdaje njegov nasljednik ivan
22 a koja se zove
- liber septimus ili clementina – crkva ulazi u višestoljetnu krizu koja će dovesti do
protestantizma, pape postaju uvelike sredstvo francuske države, pa zato nakon klementine
sljedećih 150 godina crkva ne izdaje službene zbirke
- papa grgur 13 u jednoj svojoj konstituciji 1580 sve zbirke od gracijanova dekreta do njega
nazva corpus iuris canonici , ali tek od 1671 to ime postaje općenito
- u corpusu se nalaze: gracijanov dekret, gregoriana, liber sextus, clementina i dvije novije
zbirke extravagantes ivana i extravagantes communes
- korpus juris kanonići dakle sadrži opće crkveno pravo od 12 do 16 stoljeća, ali ima i puno
svjetovnog prava: imovinsko, postupovno, kazneno, bračno, obiteljsko, nasljedno pravo
- važnost je u tome što je u mnogim katoličkim zemljama na kontinentu korpus juris kanonići
bio uz korpus juris civilis recipiran i postao ravnopravni izvor općeg svjetovnog prava.

TURSKA DRŽAVA I PRAVO, 14 – 19 ST

1. Povijesni pregled
- turska se potpuno razlikuje od franačke jer se približava onoj predodžbi države koja će u
europi se pojaviti kao absolutna monarhija, iako postoji ogromna razlika
- turska je čisti nasljednik onoga što se zove orijentalni državni despotizam
- nije počivala na načelu nacije, nacionalne volje nego na načelu ratničke okupacije koju vrši
ratnička klasa
- pripadnost islamu ili turskoj krvi nije samo po sebi bilo dovoljno da se pripada vladajućim
strukturama društva, turska je tipična vojnička država
- postanak i uspostavljanje trajne državne tvorevine, 1299 – 1421
- u 9 stoljeću turkmenska plemena ulaze u orbitu islama i njegove države
- posebne ratničke sposobnosti, zbog tih sposobnosti sve više ulaze u sam vrh vlasti kalfata i
ponavlja se povijest sa slučajem rima i germanskih plemena
- u 11 stoljeću tursko pleme seldžuk porazilo kalifu i bizant, mala azija je počela postajati
domovinom turaka
- na prostoru male azije od turkestana do mramornog mora proteže se država koje se zove
seldžučka turska i koja je neovisna ali pod duhovnim vrhovništvom bagdadskog kalife
- križari osvajaju carigrad 1204, a mongolska plemena provaljuju u perziju i srednju aziju,
seldžučka turska se raspala na više neovisnih država a jedna od njih koja se nalazila u maloj
aziji je rum sedžučki sultanat, ili ikonijski sultanat
- mongoli dokidaju arapski kalifat 1258

30
- prilikom tih napada na granice seldžučke turske naseljava se tursko pleme oguza, koje služi
kao graničar od bizanta, kasnije će biti nazvano osmanlije
- bili su dva stoljeća zaostali za seldžucima u društvenom razvoju
- potkraj trinaestog stoljeća osmanlijski plemenski vođa Osman otklanja vrhovništvo ikonijskog
sultana, započinje neovisnost osmanlijske turske
- za osmana ratuju s biznatom, njegov sin i nasljednik Orhan potiskuje bizant iz male azije,
saveznik je sa kantakuzenom u bizantskom građanskom ratu i 1354 prelaze dardanele i
zauzimaju galipolje
- Murat 1 proširuje svoju vlast u maloj aziji a još više u europi, poginuo je na kosovu u borbi sa
srbijom ali je uspostavio takav odnos na balkanu da se srbija, bugarska i bizant priznaju
vazalima njegovom nasljedniku Bajazidu 1, turska je uvećana za 20 puta
- tamerlan, vođa mongolskog plemena osvaja malu aziju a u tome mu pomažu plemenski
moćnici koji se žele osloboditi osmanlijske vlasti
- tako 1402 kod ankare dolazi do bitke između bajazida 1 i tamerlana u kojemu sudjeluje i
srbski despot stevan lazarević
- sultan je zarobljen i dolazi do petnajstogodišnjeg rata među njegovim sinovima
- Sulejman 1 je zavladao balkanom a Mehmed 1 maloazijskim djelom turske, nakon što je treći
brat Musa pobjedio sulejmana 1 a potom Mehmed 1 Musu, mehmed postaje neosporni vladar
- u turskoj nasljeđe prijestolja nikad nije bilo uređeno izborom ili načelom prvorođenja nego je
novi sultan ubijao svoje suparnike, alahova volja je presudna, a to znači da vojska i moć
ostaju presudni
- s Mehmedom 1 turska ulazi u razdoblje svog procvata
- svjetska velesila 1421 – 1699
- novi sultan murat 2 je najprije učvrstio stečeno i to novim osvajanjem, ali tek njegov
nasljednik Mehmed 2 el fatih / osvajač upustio se u pravo osvajanje
- on se odlučio da mora osvojiti bizant odnosno najutvrđeniji grad na tom prostoru carigrad
- u 15 stoljeću započinje era vatrenog oružja a turska je vojna sila bez premca, mehmed 2 je
preko 70 brodova prebacio na kotačima u zlatni rog što je bila unutarnja carigradska luka i bila
je najmanje zaštićena strana carigrada
- carigrad je osvojen u istom danu i postao prijestolnica turskih vladara 1453, što mnogi smtraju
za kraj srednjeg vijeka, artiljerija postaje simbol turskih osvajanja i novi oblik vojne taktike
- od mehmeda 2 turska svoju vojnu moć počinje graditi uz stalno zatiranje svakog pokušaja
stvaranja vojnog plemstva
- za Bajazida 2 vojni sloj, pogotovo njegov najprofesionalniji dio janjičari neobično je ojačao, a
rat je postao njegovo pravo
- bajazid 2 nije odgovarao vojsci i ona ga svrgava i na prijestolje stavlja njegovog mlađeg sina
Selima 1 okrutnog
- okrutni nadimak je stekao jer je pobio svoju braću i njihove potomke, svoje rođake i sve svoje
sinove osim jednog, jedinstvo države i neosporna sultanova vlast trebali su biti jamstvo
osvajačkoj moći
- selim 1 osvaja velika područja i skoro udvostručuje tursku, osnova selimovih pobjeda je
poslušnost vojske, silno topništvo i velika okrutnost kojom je gušio svaki prigovor njegovoj
svemoći
- 1517 osvaja kairo, zarobljava abasidskog kalifa i postaje prvi kalif turske krvi, osvaja meku i
medinu, tursku učinio prvorazrednom pomorskom silom
- baš kad je htio osvojiti rodos selim umire od kuge
- selimov potomak Sulejman 2 el kanui / zakonodavac nasljedio je veliku i sređenu državu,
pune državne blagajne a nije imao suparnika
- sulejman 2 poznat je kao vrlo učen sultan ali i vojnik koji vodi pohode od beča do
mezopotamije
- bio je i vrstan diplomat, jer je sa Francoisom 1, sklopio posebnu vrstu ugovora koji se zove
kapitulacija iz 1536 a sve na osnovi da i francuska i turska imaju istog neprijatelja karla 5 na
čelu rimskog carstva njemačke narodnosti
- iako je bio više nego sposoban sulejman 2 nije se mogao suprostaviti sitnim dvorskim
spletkama koje su vodili njegova žena-ljubimica ruska robinja huren/Roksolana i veliki vezir
Rusetm-paša

31
- oni su sulejmana 2 nagovorili na ubije svojeg starijeg i čini se nadarenijeg sina i da na
prijestolje stavi roksolaninog sina Selima 2, Sulejman 2 umire pod sigetom pri pohodu na
konačno osvajanje mađarske
- selim 2 nosi atribut pijanica, a s njim sultani postaju ljudi od harema i nemaju ugled u vojsci a
njihovu vojnu ulogu preuzimaju veliki veziri, nešto kao majordomi u franačkoj
- već za sulejmana 2, Mehmed-paša Sokolović postao je veliki vezir i zahvaljujući njemu
turska i dalje osvaja
- no pojavljuju se i prvi znakovi slabosti, iako sa 17 st i Mehmedom 3 turska ulazi u razdoblje
stagnacije, europa će uvidjeti da je to stagnacija koja je početak opadanja a ne samo
slučajnost nesposobnih sultana
- europa tada korača u građanski procvat, a turska poprima biljeg srednjovjekovne vojne horde
- iako turska sve češće gubi područa ona ih ipak na drugom mjestu osvaja, najprije 1672 ratuje
protv poljske a potom ponovno opsjeda beč 1683
- europska koalicija protjerat će tursku do južne srbije i to će bit znak da je pohod na beč bio
više sjećanje na nekadašnju snagu
- rat traje do karlovačkog mira 1699 a taj mir je znak da ono na čemu se temeljila turska moć
više ne postoji i da nije u stanju nositi se s novim osnovama državne moći
- propadanje velesile 1699 – 1839
- problem turske je bio u tome što je i u 16 i 18 st bila ista vojno-upravna klasa i isti
absolutizam, ali između njih više nije bilo suglasja, svako u tom vojno upravnom stroju vidi ga
samo kao sredstvo vlastite privatne koristi
- političko slabljenje turske i političko i kulturno uzdizanje europe uzrok je da turska pokušava
slijediti taj europski hod
- u tom duhu tvorničkog razvoja sultan Ahmed 3 podiže tvornicu porculana što je bilo dovoljno
da ga janjičari svrgnu i dovedu njegovog nećaka Mahmuda 1 i pomoću njega vladaju
- ojačana rusija je sa turskom sklopila kučuk-kajnardžijski mir 1774, a taj akt je značajan po
tome što je turska po prvi puta priznala rusiji da kod sultana predstavlja sultanove kršćanske
podanike
- katarina 2 je sultanu priznala duhovno vrhovništvo nad svim muslimanima pa i onima u rusiji
- pariškim mirom 1856 kojim će završiti krimski rat, zaštitu kršćana u turskoj preuzet će velike
europske sile
- oslabljana turska i njezini sultani shvaćaju da mogu biti dio europske zajednice, (zbog straha
europe od rusije) samo ako postane suvremena država pa tako sultan Selim 3 pokušava
uvesti vojne reforme koje su ujedno i upravne, poreske pa i političke promjene
- započinje stoljetno razdoblje reformi koje će biti ukidanje feudalizma i izgradnja građanskog
društva
- selim treći mislio je dokinuti postojeću vojsku i stvoriti modernu vojsku europskog tipa ali je
završio kao i svaki drugi sultan koji je pomišljao da je on vlast protiv stoljetne vojske, janjičari
ga ubijaju i raspuštaju njegovu novu vojsku
- no i njegov sin Mahmud 2 i dalje nastavlja reformu vojske, guši pobune, ponovno stvara
raspuštene suvremene trupe, tajno ih odvlači u carigrad i u prepadu izvršava pokolj janjičara
- no uništenje najjače vojne komponente stajalo je tursku mnogih područja i sultan 1833
potpisuje ugovor s ruskim carem Nikolajem 1, kojm se stavlja pod zaštitu rusije
- započetu reformu sultan Abdul Medžid 1 je shvatio mnogo dublje
- već prve godine svoje vladavine počinje izdavati tanzimati hajrije /blagotvorne uredbe
- prvi i glavni akt je hatišerif od gulhane iz 1839, te godine su izvršene refome državne
uprave, vojske poreskog sustava, ukinut je timarski sustav
- turska je počela postajati građanskom državom a njen uzor je francuska tj. etatistički i
birokratski centralizam

2. Vojna organizacija u Turskoj

- vlast počiva na vojsci kao krajnjem vršitelju monopola nasilja
- na vojsci počiva njena uprava i njen poreski sustav
- osnovna društveno pravna podjela je na robove i slobodne
- za državu je sam pojam državljanstva pa čak i osobne slobode posve nebitan, svi su pred
pravdom jednaki iako pravo nije za sve jednako

32
- zato za muslimane u određenim područjima prava vrijedi drugačije pravo nego kod druge
vjere, šerijatsko pravo
- u turskoj među slobodnima nema razlike osim ako ne potječu od zanimanja, ali to nisu staleži
jer zanimanja nisu nasljedna
- prema zanimanjima i pravnom statusu slobodni se dijele: asker ili vojnici, ulema ili ljudi
knjige, raja ili narod.
- u raju spadaju svi oni koji nisu asker ili ulema, ulema je oslobođena poreza na zemlju, prijelaz
iz razreda u razred je lagan
- turska je imala stalnu ili stajaću vojsku a povremeno je iznajmljivala vojsku koja ostaje u službi
neko vrijeme
- vojsku su najčešće iznajmljivali pojedini sultanovi stalni obveznici koji su na taj način
ispunjavali obvezu prema državi
- vojska je plaćana u novcu ili plodinama
- umjesto da neki poreski obveznik plaća državi porez on je mogao svojom službom u vojsci
odraditi svoju obvezu, uska veza vojske i poreza
- konjica i pješadija su dva glavna roda turske vojske i većina po broju, postojala je još
mornarica, artiljerija, izviđači itd...
- konjanici ili spahije bili su najbrojinji i najveći dio stalne vojske
- turska je imala dvije vrste stalne konjaničke vojske: a) sultanova konjanička pratnja,
kasarnskog tipa, uglavnom u prijestolnici i b)područna konjanička vojska spahije timarnici,
rasuti po maloazijskom prostoru, služe na poziv a plaćeni su timarima, plodinama koje im
daju proizvođači određenog zemljišta
- timarnici su u 16 st činili 300000 konjanika, pod zapovjedništvom su mjesnih vojno upravnih
činovnika
- već se sultan orhan mora oslanjati na plaćeničku pješadiju (jaje, pijade), uz plaćeničku
pješadiju stvara konjicu (spahije timarnici) koju plaća tako da svakom konjaniku odredi
područje čiji stanovnici će ga uzdržavati
- Murat 2 početkom 15 stoljeća stvara novu vrstu stalnih pješadijskih postrojbi, janjičare
- janjičari nisu mogli imati obitelj, nisu smjeli imati podrijkelo, nego im je jedini posao u životu
bio rat, državna a ne privatna korist
- janjičarske postrojbe su popunjavane uz pomoć danka u krvi, svake 3 do 7 godina između
zdravih nemuslimanskih dječaka starijih od 10 god uziman je jedan na svakih 40 kuća, ali
jedinci, oženjeni i zaposleni u zanatu su isključeni
- sjedište im je u carigradu, nije ih bilo više od 40 000 ali su udarna snaga turske vojske,
janjičarski odred odžak i njihov zapovjednik aga postaju u 16 stoljeću presudni za sudbinu
sultana i politiku carstva
- sulejman 2 dopušta im da se žene, a selim 2 dopušta im da sinove uključuju u odred
- murat 3 dopušta da i drugi muslimani mogu dati djecu u janjičare, sve to vodi ukidanju danka
u krvi, murat 4 ga ukida
- krajem 16 st im je dopušteno uz sve to da još dok nisu u ratu mogu se baviti drugim
poslovima
- zbog prelaska u obranu turska ima sve više problema sa janjičarima, često mora u ratove
samo da njih zadovolji
- svi sultani koji su pokušavali izvršiti vojne promjene bili su žrtve janjičarske osvete
- u urotničkom prepadu poklani 1826
- janičarski stoljetni stroj, njegov duh samosvojnosti, stalnosti i zatvorenosti, sveprisutnost u
vrhu vlasti i jedina zbiljska vojna prisutnostu prijestlonici činilo ih je moćnijim od svih ostalih

3. Gospodarstvo i feudalni sustav

- sve vlasti na zemlji temelje se bilo na ratničkoj pobjedi bilo na božjoj volji
- kako je država prije svega moć i to vojna, to je vojni sloj, njegova snaga i zadovoljstvo
osnovna briga takve države
- politička osnova poreza nije misao o doprinosu građana za zajedničke potrebe nego državno
vlasništvo nad osvojenom zemljom, država je jedini stalni izrabljivač
- iako je već sultan orhan počeo izgradnju onoga što će biti osnova turskog feudalizma i iako to
još više čini njegov nasljednik murat 1 turski feud će biti uobličen tek u 16 stoljeću

33
- država je na područjima na kojima je prevladavalo mislimansko stanovništvo koje nije plaćalo
glavarinu, porez na zemlju osnivala na porezu u novcu i iz tog prihoda plaćala vojsku
- na takvim područjima vojni sustav nije neposredno vezan za poreski sustav
- upravo iz tih razloga su turski pravnici podjelili zemlje s obzirom kako ih država koristi: a)
zemlje s hasom – zemlje s kojih država ubire naturalni porez za timarsko spahijsku vojsku i
b) zemlje sa salijanom – država ubire porez u novcu
- odnos između vjere kao ideologije i vlasti se razvija tako da se poistovjećuju, sredstva vlasti
sve više postaju sredstva vjere
- država je ustvari bila organizacija vjernika, (za vrijeme muhameda 7 st), vjernici daju određeni
prilog za otkupljivanje zarobljenih muslimana i taj se doprinos zove zekat a iznosi desetinu od
pokretnih dobara
- u 7 stoljeću islamska se država širi i pokorenom stanovništvu nameće glavarinu (džizija), a
ukoliko su obrađivači zemlje onda i porez na zemlju harač, stvaraju se haračke zemlje (erzi
haradžije)
- harač se određivao ili prema veličini i bonitetu zemlje (harač muvasaf) ili prema prinosu uz
pretpostavku da je uvjek isti (harač mukaseme)
- nedržavno vlasništvo postoji samo na onim zemljama na koje se ne plaća porez, takva
imovina je u vlasništvu (mulk), a koju država oporezuje je državno vlasništvo (mirije)
- dakle vlasništvo a ne suverenitet države je pravno politička osnova za oporezivanje
- glavarina koju plaćaju odrasli zdravi muškarci ne muslimani uvjek je plaćana u novcu i zbog
toga je jedan od najtežih poreza
- porez zasnovan na naturalnoj privredi i država zasnovana na vojnoj moći našli su svoju
sintezu u timarsko spahijskoj vojsci, tj. vojsci konjanika kojima je plaća u plodinama od
proizvođača s određenog prostora koji se zove timar

4. Timarsko – spahijski sustav

- oblik državnog izrabljivanja, organizacje najbrojnije vojne sile i oblik državne uprave
- vojna služba spahija nije ograničena i moraju se odazvati na svaki poziv
- prihodi su bili pre niski da bi im omogućavali ikakvo bogaćenje, ratni plijen je najbolja prilika
za bogaćenje
- kad bi turska zaposjela određeno područje odmah je vršen popis domaćinstava i obradivog
zemljišta, ti podaci upisivani su u registre ili deftere
- obradivo zemljište je oporezivo osim izuzetno ako nije priznato kao privatno vlasništvo mulk
- svakom proizvođaču pripada i pola duluma okućnice koja je također privatno vlasništvo
- temeljem boniteta zemljišta, veličine i broja ljudi na njemu država je određivala dio koji može
oduzeti, ta je količina izražavana novčano
- timar je ukupnost obradivih površina na određenom prostoru čiji domaćini su dužni određeni
dio plodina svake žetve dati osobi koju je država odredila
- ono što je zajedničko svim domaćinstvima na istom timaru je samo timarnik, osoba kojoj se
daju plodine
- veličina timara nije osobito čvrsta jer se oni mogu lako povećavati i smanjivati, čak da timar
ima više timarnika koji dijele plodine
- timar je plaća za obavljanje službe za državu, najčešće vojne
- središnja vlast je obdareniku ozdavala povelju berat u kojoj je određeno zemljište koje je
obdarenikov timar, broj domaćinstava i količina priroda na koju ima pravo
- vrijednost je rijetko prelazila 20 000 akči godišnje, ukoliko je iznosila do 100 000 timar se zvao
zeamet koji dobivaju visoki vojni starješine, ako je vrijednost bila veća od 100 000 tada je to
has, takve timare su dobivali najviši državni službenici
- timarnici su bili dužni sami nabaviti si opremu, ako je timarnik spahija morao je biti opremljen
kao vitez, onaj timarnik koji ima više od 5000 akči na svakih daljih 3000 morao je dovesti još
jednig konjanika koji se zovu džebeli
- najčešće su džebeli bili timarnikovi sinovi
- turska je vojska prije i više nego europska vojska bila organizirana u određene cjeline
- timarnik je vojnik, neprestano odlazi u ratove, najčešće je dolazio u svoj timar za vrijeme
skupljanja ljetine

34
- timarnik nije dobio zemlju nego dio plodina sa nje, nije određivao uzgajane kulture, nije
određivao količinu plodina jer sve određuje država, on obavlja ulogu timarnika dok god služi
državi obavljajući svoju službu, u načelu doživotno
- timar se ne može prenijeti, često su sinove uvodili kao džebeli da bi mogli steći svoje timare
- kasnije nakon smrti timarnika najviše tri potomka mogla su zatražiti djelove očeva timara i
dobili bi ih ako im je to bilo dovoljno za život
- seljaci koji su imali zemlje u timarima su sveukupnost svojih prava i obveza nazivali tasarruf
ili hakki – karrar
- seljak je bio upisan u defter kao nosilac tasaruffa na toj zemlji, odnosno to je bilo zapisano u
timarnikovom beratu
- seljak koji zamlju nije htio obrađivati gubio ju je, spahija ju je mogao prodati, seljak ju je
mogao iznajmiti, nije bitna osoba proizvođača nego da zemlja daje plodove
- seljakovu zemlju u okviru timara nasljeđivali su njegovi muški potomci bez pristojbe
- sve promjene inter vivos i mortis koza trebale su se javiti timarniku kojemu se plaća
prijenosna pristojba, o toj promjeni spahija izvještava sandžački defter
- tasaruf je dakle davao stalnost posjeda, pravo na dio plodova, pravo raspolaganja inter vivos i
pravo nasljeđivanja, ipak islamski pravnici to ne smatraju vlasništvom
- seljacima na timaru timarnik skoro da nije nikakva vlast, spahija i seljak su mogli tužiti jedan
drugoga
- ako seljak ne ispunjava svoje obveze spahija to utjeruje uz pomoć suda tj stalnih državnih
sudskih i upravnih vlasti
- u 17 st država sve češće pristupa izvanrednim porezima prema imovinskoj mogućnosti
avarizima
- spahija je dužan da zajedno sa svim glavama obitelji svog timara prisustvuje određivanju
avariza, spominje se da je spahija mogao svoje odbjegle seljake silom vratiti na zemlju
- islamu je strana teorija o privatnom vlasništvu zemlje opterećene davanjima u korist države

5. Čitlučenje
- zemlja na kojoj je seljak imao svoja prava i obveze tassaruf je seljakov čitluk, baština kod
nemuslimana u europskom djelu, to je zemlja koja je obiteljska i u pravilu prelazi s oca na
muške potomke, ali seljak je svoj čitluk mogao i prodati
- timarnik nikad nije mogao steći, kupiti ili nasljediti hakki karrar na čitluku u svom timaru, čitluk
bez vlasnika i nasljednika spahija je morao prodati nekom trećem
- timarnik je imao pravo na okućnicu ali to nije bio njegov čitluk
- krajem 17 stoljeća počinju se kao kupci čitluka odnosno tasarufa na njemu pojavljivati ljudi koji
ne obrađuju tu zemlju nego ju izdaju u zakup
- te kupce narod naziva čitluk sahibija, tj. gospodar čitluka jer on ima tasaruf a seljak koji tu
zemlju obrađuje je samo zakupac, vezan je samo obvezno pravnim ugovorom koji gospodar
može uvijek prekinuti
- seljakov dio se znatno smanjio jer od njegovog rada žive i timarnik i čitluk sahibija, a čak je
odnos nestalan jer ga sahibija može prekinuti
- bio je to put stvaranja veleposjedničkog sloja
- ukidanje timarskog sustava 1839 je samo timarnika maknulo a država je ostala neposredni
sakupljač
- za ukidanje turskog feudalizma nije trebalo oslobađati kmetove
- čitlučenje pokazuje važnost haki kararara odnosno tasarufa

6. Središnja vlast
- sultan. turska je tip neograničene despocije sa izrazito naglašenim monokratskim nečelom u
organizaciji najviše vlasti
- na čelu države je sultan koji je od 1517 i kalif odnosno predstavnik i zaštitnik muslimana,
muslimani izvan turske smatrali su to uzurpacijom
- sultanova se vlast tokom povijesti mijenja, u prvom razdoblju trpi ograničenja koja mu nameće
vojno zemljišna aristokracija, u drugom razdoblju oslanja se vojno upravni i sudski sloj, u
trećem razdoblju stvara se jedna vrsta vojne demokracije tj. vojni sloj postaje prvorazredni
politički čimbenik, a sultan izvršava naredbe

35
- do kraja 16 st sultan je prije svega vojni poglavar i autoritet a od tada sultani pohode
prepuštaju drugima, a vladaju iz harema putem diplomatskih spletki
- sultan je (od 17 st samo formalno pravno) vrhovni vojni zapovjednik, zakonodavac, poglavar
državne uprave i sudske organizacije
- veliki vezir je sultanov pomoćnik i zamjenik na svim granama uprave, tek na razini nižoj od
velikog vezira počinje grananje državne uprave, zato je za samog sultana najvažnija bila
osoba velikog vezira
- u 17 stoljeću mnoga zvanja u državnoj upravi počinju poprimati značenje titula, tako najviše
službe sačinjavaju vrhovno državno tijelo savjet
- sve dvorske službe podijeljene su u 4 grupe: veziri, kadijaskeri, defterdari i nišandži
- iznad svih tih službi stoji veliki vezir koji je njihov naredbodavac a najviši predstavnici te četiri
službe čine savjet velikog vezira, Divan
- divan zasjeda u rezidenciji velikog vezira koja ima veliku željeznu portu ili ulaz gdje su se
objavljivale odluke sultana / visoka porta
- veziri su bili najviša i najstarija služba, u početku samo jedan vezir a kasnije ograničeni na 7
vezira
- oni su ne samo vojno upravni službenici nego i vojni zapovjednici
- kasnije poprima značenje titule, upravljali su pojedinim krupnim jedinicama vojske u ratu
- kadijaskeri su bili vrhovni vojni suci, ali su se brinulii za organizaciju pravosuđa, u početku
jedan a kasnije dva
- anadolijski kadijasker je postavljao suce za azijski dio a rumelijski kadijasker za europski dio
- rumelijski kadijasker je bio sudac za razred askera
- kadijaskeri su u sultanovo ime imali pravo devolucije odnosno pravo da izmjene sudsku
nadležost
- defterdari su voditelji popisa državnih financija
- defteri su bili popisi zemljišta, sa veličinom, prihodom izraženim u novcu, uživalac...
- najprije je bio jedan defterdar, kasnije 2, a kasnije i više
- uredi gdje su se držali defteri nazivani su defterhane, kasnije je bio takav ured za svaki
sandžak
- nišandži – po časti jednaki defterdarima, to su bili redaktori ali i kraspopisci sultanovih akata,
kasnije gube na važnosti zbog velikog vezira
- po obliku državnog uređenja turska je bila jedinstvena i strogo centralizirana država, niži
organi nisu imali nikakvu samostalnost u odnosu prema središnjoj vlasti
- kasnije se razvija dekoncentracija i decentralizacija

7. Mjesna uprava i sudstvo

- uprava je posve vezana uz vojnu organizaciju a sudstvo posve odvojeno, i vojno upravna
organizacija i sudska organizacija počivaju na monokratskom načelu odnosnno na čelu svake
jedinice je jedna osoba
- vojno upravna organizacija ima 3 stupnja a sudska jedan
- vojno upravna organizacija počiva na sandžaku / oblasti kojom upravlja sandžak-beg, on je
vonjni i upravni zapovjednik sandžaka
- sandžak je podjeljen na više nahija kojima upravljaju subaše i ovisni su o sandžak-begu
- više sandžaka sačinjava ejalet kome je na čelu beglerbeg, kojih u 16 st ima 40, u ejaletu ima
prosječno oko 8 sandžaka
- sudska organizacija je arapsko nasljeđe. sudske jedinice zovu se kadiluci i to su područja
sudbenosti jednog kadije (suca)
- sudski postupak je jednog stupnja ali suci nisu iste kakvoće
- suci u velikim gradovima nazivaju se velike mole a u malim gradovima male mole, dok su
ostale suce nazivali kadije
- kadija često nije mogao sam obaviti sve poslove pa su imali svoje zamjenike naibi koji su bili
strično osposobljeni
- posebna vrsta sudaca mufetiši su suci za sporove u vjerskim zakladama vakufima
- kandidat za suca morao je završiti vjersko pravnu školu i imati 6 mjeseci praksu koju su
najčešće stjecali kao naibi, suce imenuje kadijasker i to samo na godinu i pol
- kadije su svoje sudske usluge naplaćivali sudskim taksama od kojih dio im je plaća
- suci i svi ostali koji su stekli vjersku učenost spadaju u razred ulema
36
- budući da je odluka kadije najčešće konačna često su stranke ili sam kadija tražile stručno
mišljenje od muftije
- muftija je najviše pravno zvanje i zato je ovlašten da daje odgovore o pravu koje treba
primjeniti na određeni slučaj
- taj se muftijin odgovor, mišljenje u pogledu pravnog vrela zove fetva
- čak su i sultani za svoje postupke tražili fetvu vrhovnog muftije iako su mnogi muftije zbog
toga ubijeni
- fetva u turskom sudstvu zamjenjuje ono što drugi sustavi imaju kroz više stupnjeva sudstva

8. Izvori šerijatskog prava

- u turskoj kao u islamskoj zemlji vrlo je uska veza vjere i prava, štoviše šerijatsko pravo
potječe konkretno iz islamske vjere
- šerijatsko pravo vrijedi samo za muslimane i ono je vječno pa prema tome i uređuje one
vječne stvari a ono promjenljivo i prolazno dopušta konkretnoj državi da normira
- dakle uz šerijatsko postoji i drugo pravo koje se u turskoj naziva kanunsko pravo, urf i vrijedi
bez obzira na vjeru, stvara ga sultan putem svojih akata
- i treće pravno vrelo je običaj ili aadet, šerijatsko pravo ima svoj prinudni dio ius cogens i svoj
dio koji se pušta strankama muslimanima na volju ius dispozitivum pa tako dolazi do čestog
pribjegavanja drugačijim rješenjima koji su uređeni plemenskim ili mjesnim običajima
- to su mogli muslimani a pogotovo ljudi druge vjere dok god ti običaji ne proturječe šerijatu i
odredbama islama
- šerijat uglavnom primjenjuju kadije a urf primjenjuje upravno vojna organizacija
- izvori šerijata su isti kao i izvori islama: kuran, sunna, idžmaa, kijas
- Kur'an – islamska objava, neposredna božja riječ, konačna objava istine, kuran je
nepromjenjiv, vječan i savršen
- prorok je muhamed, u svojih 114 poglavlja sadrži odredbe o svim vrstama odnosa u životu
društva i pojedinca, najveći dio odredaba ima pravna obilježja
- budući da je muhamedov život najbliži zbiljskoj određenosti kuranskih zapovjedi nastao je i
drugi izvor: sunna ili naputak
- sunnet – je islamska vjerska predaja nastala na osnovi Muhamedova života
- svaki njegov postupak iz života postao je presedan za sljedbenike i zove se hadis a ukupnost
hadisa čini sunnu, naputak vjernicima kako trebaju živjeti
- na osnovi jednog hadisa nastao je treći izvor islama i šerijata:
- idžmaa – ul – ummet – koji kaže da kad se učeni dio islamske zajednice, dakle svi u razredu
ulema, posve suglasi o nekom pitanju onda to suglasje postaje dio islama
- kijas – četvrti izvor, to je proširenje postojećih rješenja na nove odnose a nije izvor stvaranja
prava
- šerijatsko pravo nije kodificirano ali su djela pravnika smatrana priznatim vrelima, a
najpoznatije djelo je djelo carigradskog imama ibrahima halebija nazvano multeka – ab –
ebbhur u kojemu je uz vjerske odredbe sadržano i stvarno, obvezno, bračno, obiteljsko,
nasljedno, statusno, krivično i postupovno pravo
- priznata je kao zbornik šerijatskog prava

9. Kanunsko pravo
- u svojoj zakonodavnoj moći sultan je ograničen fetvama velikog muftije
- sultan svoje zakone izdaje pod nazivom ferman a u 19 stoljeću hatišerif
- zakon je mogao odrediti uže pravno područje (kanun=zakon) ili šire pravno područje
(kanunama=zakonik), mogu biti na prostoru čitava carstva opći kanuni ili na prostoru
pojedinog dijela države sandžački kanuni, kojih ima više zbog različitosti prostora

10. Kapitulacije u Turskoj

- za vrijeme sulejmana 2 turska ratuje protiv habsburške monarhije koja je u ratu s francuskom,
francuska i turska vide to kao razlog za savezništvo
- turska je sa francuskom potpisala ugovor 1536 godine kojim francuzi dobivaju razna prava na
prostoru turske
- posebnost tog ugovora je u tome što u njemu nema uzajamnosti jer turski građani nisu dobili
te povlastice u francuskoj
37
- takvi ugovori bez uzajamnosti po tom presedanu nazivaju se kapitulacije, njima je turska
kupovala savezništvo europskih sila
- kasnije sistem kapitulacija postaje sredstvo europskog kolonijalizma
- dok je bila moćna turska nije primjećivala nedostatke kapitulacija, ona je pod prijetnjim da će
ukinuti kapitulacije prisiljavala vlade tih država da se ponašaju u skladu s ugovorom, tj. da im
budu saveznici, kasnije kad turska slabi i nije u mogućnosti ukinuti kapitulacije one joj nanose
veliku štetu i koče razvoj buržoazije
- turska je ukinula kapitulacije tek 1923

11. Bračno pravo

- vrsta ugovora, nema ništa što bi mu dalo svojstvo svetinje
- osnovna posebnost je više vrsta brakova i poligamija
- slično crkvenom raskolu katoličke i pravoslavne crkve u islamu postoji raskol između sunita i
šiita
- u šiitskom tumačenju islam ima dublje veze s perzijskom tradicijom
- suniti poznaju dvije vrste braka: redoviti (stalni) brak i brak s robinjom, a šiiti poznaju i treću
vrstu: muta - brak na određeno vrijeme
- pravo muškarca na ženu temelji se na dužnosti da ju pristojno izdržava, a ako to nije u
mogućnosti onda se može oženit robinjom
- onaj tko može izdržavati više žena može ih imati do 4
- prema šerijatu brak je zaključivan između mladoženje i staratelja djevojke, pred dvojicom
muških svjedoka, bez prisutstva suda ili drugih organa
- znatan dio odnosa u braku ima dispozitivni karakter: može se isključiti muževa poligamija, ili
da muž prizna ženi pravo da po volji raskine brak, roditelj su mogli zaključiti brak za
maloljetnu djecu ili za umno poremećene, ženidbeni dar mehr nije uvjet braka ali je često
davan i pripada ženi a ne njenoj obielji i ima svrhu osiguranja žene u slučaju raskida braka
- muž stječe pravo na ženu tjelesno tek kad joj osigura izdržavanje
- žena bez obzira na svoje mogućnosti nije dužna pridonositi izdržavanju obitelji, naprotiv žena
ostaje vlasnik svoje imovine stečene prije i za vrijeme braka i njom slobodno raspolaže na sve
načine
- islamski brak donekle ima svojstvo veze zbog načina na koji se može prekinuti što je potpuno
drugačije u kršćanstvu: muž može bilo kad i bez ikakvog razloga prekinuti brak a za to mu ne
trabaju ni svjedoci ni sud već je dovoljno da to priopći ženi
- žena nema pravo raskinuti brak osim ako joj to bračnim ugovorom ili za vrijeme braka nije
dopušteno, može tražiti razvod na sudu zbog raznih razloga
- kad muž otkaže ženi brak on je dužan isplatiti ženi ženidbeni dar ako već nije isplaćen ali nije
dužan ni na kakvo obeštećenje
- položaj vanbračne djece je pozitivniji – otac uvijek može priznati svoju vanbračnu djecu, a ona
koju nije priznao ili je nepoznat imaju nasljedna prava prema majci i njezinoj obitelji
- žena ima rok iddet koji traje 3 mjeseca u kojima se ne smije udavati da se vidi je li trudna iz
prošlog braka, muž može osporiti da je je otac za vrijeme trajanja braka ili u roku od 6 mjeseci
od zaključenja braka
- za trajanja braka žena je tjelesno podložna mužu ako je on primjereno izdržava, može ju
primjereno kažnjavati
- nakon razvoda djeca pripadaju mužu
- žena robinja koja je izrodila djecu i koju je priznao vlasnik – otac, njegovom smrću postaje
slobodna jer bi inače postala vlasništvo svojih sinova
- u islamu gospodar može tjelesno koristiti svoje neudate robinje, djeca robinje nasljeđuju
pravni status majke osim ako ih otac prizna

12. Nasljedno pravo

- kao osnova nasljeđivanja može biti zakon odnosno kuranske odredbe ili oporuka
- pretpostavke za zakonsko nasljeđivanje su: smrt ostavitelja, postojanje imovine nakon
podmirenja svih dugova, postojanje nasljednika i dostojnost nasljednika
- nasljednik je nedostojan ako je rob, druge vjere ili državljanstva od ostavitelja ili ako je čak i
slučajno ubio ostavitelja
- osnova za zakonsko nasljeđivanje je brak, krvno i civilno srodstvo
38
- ostavitelj koji ima zakonske nasljednike može oporukom raspolagati samo s trećinom imovine
- često je umirući suprug htio izostaviti drugog supruga iz zakonskog nasljeđivanja pa se brak
otkazivao pred smrt. zato razvod braka počinjen tri mjeseca pred smrt ili ako je žena trudna
onda za vrijeme trajanja trudnoće nije bio priznat i preživjeli nasljeđuje kao da brak nije
raskinut
- vanbračna djeca nasljeđuju srodnike po majci kao i bračna
- oblici civilnog srodstva su: usvojenje, starateljstvo i oslobođenje roba
- usvojenje samo djece nepoznatih roditelja
- između civilnih srodnika postoji zakonsko nasljeđivanje samo ako ostavitelj nema krvnih
srodnika
- posebnost šerijatskog nasljeđivanja je u tome što je osnovno načelo kod nasljeđivanja blizina
srodstva, a odbačeno je načelo reprezentacije
- to znači da nasljedni dijelovi i nasljedno svojstvo jednog nasljednika uvijek zavisi o tome tko
su drugi nasljednici
- nasljeđivanje između žene i muža je po načelu uzajamnosti i nejednakosti jer ako je više žena
one dijele dio koji pripada supruzi
- bliže ženske srodnike ne isključuju muški, dalje ženske srodnike donekle potiskuju muški
- zakonski nasljednici su nužni i prinudni, ne mogu se odreći nasljedstva
- oporukom se može ostaviti samo osobama koje nisu zakonski nasljednici
- oporuka je valjana samo ako je u skladu s moralnim načelima islama, da bi bila valjanja
podrazumjeva uvjete: bračno punoljetstvo (15), duševno zdravlje, slobodna volja ostavitelja te
dostojnost nasljednika
- predmet nasljeđivanja su nekretnine, pokretnine i prava imovinske sadržine

13. Krivično pravo

- usvaja načelo svijesti i pojedinačne odgovornosti
- šerijat uvelike primjenjuje načelo imovinske kompenzacije što ovisi o oštećenom
- talion je korišten, kazne su vršene uvijek na istim dijelovima tijela pa imaju svojstvo
simboličnog taliona

14. Sudski postupak

- postupak je jednog stupnja i odvija se u jednom ročištu
- šerijatsko pravo poznaje neke posebne procesualno dokazne forme
- temelji se na racionalnim dokazima (isprave, priznanja, svjedoci) a nepoznaje božji sud kao
dokazno sredstvo
- kosristi se prisega samo kad nema drugih dokaza
- muž ženin preljub dokazuje s 4 svjedoka, ako ih nema onda se koristi lijan
- lijan je dokazno sredstvo samo za određene činjenice, to je trostruko uzastopno prisezanje da
su navedene činjenice istinite
- posljedica lijana je uvijek razvod i vanbračnost djece
- neusliman samo izuzetno može svjedočiti protiv muslimana
- ipak zbilja je bila drugačija jer je turska kao i svaka druga vojnička država nasljednica
orijentalnog despotizma bila pod utjecajem jedne nasilne vojne kaste

emirnisic@net.hr

petak, 7. studeni 2008

39