Professional Documents
Culture Documents
Opca Povijest Prava I Drzave
Opca Povijest Prava I Drzave
3. Nastanak Babilona
- babilon se uzdiže kao samostalna država na prostoru akada
- najveću moć dostiže za vrijeme hamurabija 18 stoljeće
- Hamurabi se proglasio kraljem amurita
- moć pada već za njegova sina Samsuiluna, te postaje plijen Hetita 16st
- babilon se raspada, u 7 st postaje sjedište novobabilonske drž ali samo 100 god
- u 6 stoljeću novobabilonska država postaje dio perzije
- od velike su važnosti za prostor mezopotamije ta tri stoljeća 19-16 babilonske države
1
- u babilonu nije bilo kasta nego je pripadnost određenoom društvenom sloju zavisna od
zanimanja, imovnog stanja i osobne slobode
- osnovna podjela na slobodne i neslobodne
- slobodni ljudi su često radili na istim poslovima kao i robovi, čak je i obaveza kuluka, radova
u korist države bila obavezna za sve slobodne
- slobodni su bili podjeljeni na dvije skupine: avilu (gospodin) i muškenu (siromah)
- razlika je ponajviše u tome što se na muškenu primjenjivalo talionsko načelo a na avile samo
novčana naknada
- najbrojniji je sloj slobodnih seljaka koji obrađuju hramovsku zemlju
- služenje vojske je obavezno, postoji polustajaća vojna formacija ilku, koji nije stalno bio na
okupu ali je bio uvijek spreman
- vojnici u ilku su dobivali zemlju koju su morali obrađivati i koju mogu dati u zakup samo ako
su u ratu, osim damgara koji mogu vršiti promet ilku zemljom
- nije im mogla biti oduzeta za neplatu kakvih obaveza, nisu plaćali porez, jedina obaveza im je
vojna služba, spadaju u razred avilu
- nekad su robovi bili samo zarobljeni stranci ali gubitkom plemenske osnove slobodni ljudi
padaju u dužničko ropstvo
- vlasnici robova su država, gradske i seoske zajednice, pojedinci
- hamurabi ograničava dužničko ropstvo na 3 godine
- ukoliko bi rob umro od zlostavljanja hamurabi propisuje da se ubije vlasnikov sin, kasnije ta
odredba ne vrijedi
- rob je imao određenu pravnu sposobnost, raspolaže sa svojom pokretnom imovinom
- djeca nasljeđuju status majke
- država je robove štitila od neprimjerenog postupanja njihovih gospodara tako da im je
dopuštala azil u hramu, da traži od suda da bude prodan...
- mogao je zastupati svog gospodara, ili čak otkupiti svoju slobodu, strogo su kažnjavani za
bjegstvo i skrivanje
- ipak ljudi su niže vrste, nečija imovina i za povredu te imovine naknada je bila dvostruko niža
od povrede slobodnog čovjeka i ide u ruke gospodaru
6. VOJSKA BABILONA
- opća vojna obveza , AVILU kao naoružana vojska a MUŠKENU kao pomoćno osoblje
- mala stajaća vojska i velika polustajaća vojska ILKU
- znaci vojničke kaste
- HAMURABI štiti vojnikov brak i štiti ga od samovolje pretpostavljenih
- ako vojnik dospije kao rob u Babilon mora biti oslobođen
3
- zakon pokušava osigurati poslovno poštenje a važno je da bogatija stranka svoje nepoštenje
plaća više nego manje bogata, zato da bi kazna imala jednaku oštrinu
- UGOVOR O DRUŠTVU ortakluk – prema trećima odgovaraju skupa i svaki udruženi
posebno za obveze iz posla, jednak udjel u dobitku i gubitku
- nema jasne razlike između obveza uzrokovanih ugovorom i onih uzrokovanih kakvim deliktom
14. Heliaja
- zasjeda na otvorenom pod vedrim nebom zbog bogova
- postoji od solona
- svake godinne se bira 5000 redovitih i 1000 dodatnih sudaca
- kockom se odlučuje koji suci će sudjelovati i u kojem vijeću za koji predmet
- postoje vijeća od 1501, 501, 201 članova a sude po važnosti slučaja
10
20. Kazneno pravo
- između odgovornosti za štetu i odgovornosti iz delikta nema bitne razlike osim u stupnju
- dostojnije je slobodnog atenjanina osuditi na smrt nego na prodaju u ropstvo
- za atenjane nema tjelesnih kazni ni okrutnih smrti
- samo srodnici oštećenoga mogu zatražiti osvetu i naknadu štete, dok treći moraju stvar iznijeti
pred sud
- krivac sve može izbjeći dobrovoljnim izgnanstvom iz atene čime se stavlja izvan atenskog
prava
- kazna zatvora ne postoji
- atimija je kazna građanske nedostojnosti, lišenje pojedinih građanskih prava ili potpuna
atimija s konfiskacijom imovine
- glava obitelji odgovara za djela onih za koje skrbi, kao i za robove i životinje, ali ih se može
odreći
- elemenat i stupanj svijesti kod počinitelja nekog djela ili onog koji ga zastupa se posebno ne
dokazuje već je vidljiv iz okolnosti slučaja
FRANAČKA 5 - 10 st.
1. Patrijarhalna kraljevina 5 – 8. st
- dva najvažnija franačka plemena salijci i ribuarci
- u galiji dolazi do obračuna između vođa germanskih plemena iz kojih se uzdiže Klodvig iz
reda Merovinga
- on se nameće kao kralj francima i 486 pobjeđuje rimljane kod Soissonsa što se uzima za
početak franačke države
- do kraja 5 stoljeća franci su pogani ali Klodvoig prihvaća kršćanstvo
- stoluje u parizu, ne koristi ius hospitalis odnosno ne uzima dio osvojene zemlje za svoje
ratnike nego cijele veleposjede proglašava kraljevskim domenama
- nakon klodvigove smrti njegova 4 sina dijele kraljevstvo, svaki sin je dobio domene u
pojedinim djelovima države, svaki je i kralj i vojskovođa vojske iz svoje kraljevine
- 10 godina ratuju zajedno a kad jedan pogine ubijaju mu nasljednike i dijele njegov dio
- na kraju je ostao samo jedan Klotar koji kratko vlada cijelom franačkom
- Smrt klotara ponovo dijeli franačku na 4 sina a smrt jednog povod je dvadesetogodišnjem ratu
među braćom
- jača aristokracija
- Franačka se dijeli na 3 dijela: Austrazija, Neustrija, Burgundija
- zemljišna aristokracija na državnom saboru u parizu priznaje neustrazijskog kralja Klotara II
za kralja cijele države uz ustupke koje on potvrđuje 614 u Vječnoj konstituciji
- klotar 2 se obvezuje imenovati grofove iz reda aristokracije, da će majordom biti nadstojnik
dvora i upravitelj kraljevih posjeda i konjice
- time aristokracija preuzima vlast a klotar imenuje majordoma za svaku od tri pokraine iz reda
aristokracije
11
- Dagobert I kao jedini sin Klotara II nasljeđuje oca i preuzima vlast, aristokracija se buni i
prisiljava dagoberta na ustupke, vodi ju pipin stariji majordom austrazije i utemeljitelj karlovića
- njegov unuk pipin 2 postaje majordom austrazije a ubrzo majordom cijele franačke i postaje
zbiljska vlast
- franačka ponovno ujedinjena u rukama majordoma i kraljeva bez vlasti
- poslje smrti pipina 2 za prijestolje se bore pipinov maloljetni unuk kao jedini preživjeli muški
potomak i pipinov vanbračni sin Karlo
- karlo oružjem osvaja vlast i postaje jedini majordom
- Karlo Martel vlada velikim prostorom i dolazi u sukob sa nadolazećim arapima, pripisuje mu
se stvaranj konjice uspostavljene na vazalno – beneficijarnom sistemu
- prije smrti dijeli franačku na dva majordomata svojim sinovima Karlmanu i Pipinu malom
- karlman se 747 povukao u samostan i pipin mali ostaje jedini majordom za franačku u “službi”
za merovinškog kralja
- na narodnom saboru 751 plemstvo je pipina proglasilo za kralja zbog sve veće dekadencije
merovinga
- to nije bilo dovoljno nego se posebno tražilo priznanje pape pa se može vidjeti veliki utjecaj
crkve na germansku tradiciju
- tako je faktična vlast majordoma priznata i de iure kao kraljevska, time je merovonge
zamijenila dinastija arnuf kasnije poznata kao karlovići
12
- na području galije kao i južne franačke sve više dolazi do barbarizacije proizvodnje i nestaju
veliki veleposjedi, veleposjed gubi svojstvo proizvodne jedinice i postaje više poreska jedinica,
naj romanizirani dio galije je crkva koja je poprimala sve obrise germanskog utjecaja
- u austraziji prevladava germansko plemensko uređenje, slobodno stanovništvo
- na jugu se osjeća rimski utjecaj jer ima robova i kolona ali su germani tamo ili slobodni seljaci
ili veleposjednici
- pravno izjednačavanje svih neposrednih proizvođača
- vlasništvo kao trajno i osigurano pravo je gotovo nepoznato
- razlika u statusu neposrednih proizvođača samo je razlika u stupnju davanja
- u franačkoj je novac više obračunska nego prometna jedinica, monetarna reforma karla
velikog je kovanje srebrnog denara (1 libra=20 solida = 240 denara)
- gradovi iz rimskog vremena su nestali, drvo je glavni građevinski materijal kao i poljoprivredni
pribor
- plemenska organizacija se uvelike raspala i uprostorila, šarolikost društva dobila je tri
osnovna reda: oratores –oni koji mole, bellatores/milles – oni koji ratuju, laboratores – oni
koji rade
- temelj legaliteta vlasti je faktičko posjedovanje monopola nasilja nad neposrednim
proizvođačima
- crkvena vlast je izraz boga i njegove vječnosti, svjetovna pragmatičnost mora biti posve u
službi božanskog absoluta
- dolazi do postanka svećenstva kao posebnog staleža, njegovo odvajanje od svjetovnog mača
i feudalaca, crkva želi postati najkrupniji feudalac
- kralj
- kralj je izbrani plemenski vođa, izbor je ograničen na kraljevski rod
- kraljevska vlast počiva na rodu ali će sposobnost pokazati koji od najbližih srodnika će postati
kralj, svi kraljevi sinovi postaju kraljevi i stječu pojedine kraljeve domene i samostalno vladaju
iako država ostaje jedna
- borbom između braće pokazuje se koji je najsposobniji
- kad ratničke sposobnosti zamru u cijelom rodu merovinga na vlast stupaju majordomi
- za vojnu snagu su bitna područja franačkog stanovništva tj. austrazija
- ediktom klotara II 614 godine aristokracija postiže da je kralj pismeno prizna, tako za kralja
aristokracija postaje narod, a za narod aristokracija postaje kralj
- miješaju se načelo nasljednosti i načelo izbora jer vojska priznaje samo sposobnog vođu
- načela privatnog prava vrijede i za vladara pa nasljeđe mora dijeliti kao i svaki drugi frank
- iako slijed pomazanja, krunidbe i elevacije nije jasan sve do 9 st, smatralo se da je čin
elevacije, znači čin kojim se završava izbor od naroda, jedini konstitutivan i pravno značajan
činilac, to je osnova legitimiteta kraljevske vlasti
- samo legitimi kralj ima vlast – bannus, bannus je pravo narediti ili zabraniti pod prijetnjom
kazne
- kraljevski bannus mogao je imati svojstvo upravnog akta pa takav bannus zovemo upravni,
ukoliko je bannus imao svojstvo općeg pravnog pravila to je bio naredbodavni bannus
- ipak naredbodavni bannus je imao vremensku ograničenost pa je i on imao svojstvo upravnog
akta
- starateljska vlast oca nad ženom i djecom, plemena nad svojim pripadnicima zove se
mundeburdium
13
- postoje dvije vrste kraljeve zaštite: jedna je opća dana putem opće naredbe, a druga posebna
privatna, ugovorena uz simbolični čin commendatio – osnova vazaliteta
- ne postoji razlika između kraljeve privatne i državne imovine
- svaka domena ima upravitelja, a sve kraljeve domene u nekoj grofoviji nadziru missi pri
svojim obilascima grofovije
- te prihode kralj koristi tako što se seli s domene na domenu
- ostali kraljevi prihodi su nepredvidiljivi: 1. godišnji darovi koje daju velikaši, 2. globe za
povrede kraljevih štićenika, 3. carine i sajmišne pristojbe, 4. tributi pokorenih te ratni plijen, 5.
obveza podanika da ugoste kralja
- osoblje koje je stalno kralju na raspolaganju čini dvor odnosno osoblje koje se zove palatini,
domestici i comitatus
- najbrojniji su antrustiones odnosno kraljeva garda
- najvažniji dvorski službenik je upravitelj dvorskog kućanstva senescalus ili maiordomus, on
ja također upravitelj kraljeve vojske te predsjeda kraljevskom sudu, bitan je u izboru kralja
- od 7 stoljeća čast majordoma nasljedno pripada domu arnulf kasnije karlović
- comes palatii je grof dvora a zadužen je za vođenje kraljevskog suda
- važan je i comes stabuli grof konjice, maršal, koji je pod nadzorom maiordomusa
- thesarius je rizničar, dvorskom kancelariom upravlja referendarius ili cancelarius koji
ovjerava sve kraljeve isprave
- narodna skupština
- svakog proljeća u ožujku sastaju se ratnici, za rat sposobni muškarci i ta se skupština zove
campus martius
- uz antrustiones koji su konjanici ostali vojnici su pješaci
- kasnije kad je više konjanika beneficijara skupština se održava u svibnju od 755 i zove se
maius
- te skupštine su većinom smotra vojske i donošenje odluka općim odobravanjem
- širenjem franačke i jačim unutarplemenskim raslojavanjem ove skupštine postaju sve više
skupštine velikaša
14
- da bi nadzirali grofove karlovići šalju svoje pomoćnike missi dominici, područje koje nadziru
zove se missatica, slušaju pritužbe naroda protiv grofova, začetak putujućih sudaca, služba
je kasnije ukinuta zbog otpora lokalnog plemstva
- od ovih missa treba razlikovati kraljeve izaslanike za kakvu pojedinačnu misiju missi ad hoc
- najniža organizacijska jedinica je centenu/vicaria, to su područja istog običaja prema kojem
narod sudi
- glavni organ je skup svih slobodnih muškaraca thig/mallus
- sastaje se 6-9 puta godišnje, predsjeda mu centenar ili vicar, od prisutnih bira se 7 uglednih
koji će suditi i koji se zovu rachinburzi
- zbog nemogućnosti da provedu svoje odluke na thigu protiv lokalnih moćnika, thig se okreće
grofu, s vremenom grof i sam prisustvuje skupu ili šalje svoje predstavnike, na kraju izabire i
samog vicara pa i rachinburge
- kako grof nije zadužen za kraljeve vazale u grofoviji to vazali počinju obavljati iste poslove
sudstva za stanovnike feuda, počinje feudalizacija sudstva
- sudstvo je jednostepeno, kraljev sud je samo izvanredan
- kraljevim sudom predsjeda kralj, također ima 7 prisjednika
- vazal odgovara za postupke svojih ukućana, zastupa ih i vrši pravdu nad njima, ako se radi o
odnosima u okviru vazalova posjeda
- vlastelinstva imaju ove imunitete: 1. ne daju nikakve daće u korist države, samo njihovi
stanovnici imaju radnu obvezu, 2. kraljevski službenik ne može uredovati na vlastelinstvu, 3.
vlastelin ima sudbenost na svom vlastelinstvu za causa minores
- s vremenom crkveni sudovi stječu svjetovnu sudbenost nad klericima i laicima biskupskog
vlastelinstva
6. Crkva u Franačkoj
- prava kristijanizacija franaka počinje u 8 stoljeću
- za merovinga biskupe biraju vjernici i kler a kralj potvrđuje izbor, karlo martel sam imenuje
biskupe, a karlo pose samostalno
- crkvena sinoda – najviša crkvena vlast u provinciji
- potkraj 9 stoljeća crkvene su službe vrsta beneficija, oblik feuda
15
7. Formalni izvori prava
- 1. plemensko pravo / leges barbarorum, 2. državni propisi / capitularia ---- ta dva izvora čine
franačko pravo u užem smislu, 3. isprave o pravnim poslovima, 4. urbaria ili popisi
vlastelinskih zemljišta i njihovih uživalaca
8. Stvarno pravo
- u početku zemlja je objekt zajedničkog uživanja, kolektivno vlasništvo
- razlika između nasljeđenih zemljišta koja nisu vezana za službe ili davanja i onih zemljišta
koje netko drži uz te uvjete
- ne spominje se vlasnik nego gospodar
9. Nasljedno pravo
- zakonski redosljed nasljeđivanja je: djeca umrlog, majka umrlog, braća i sestre, tetka, tek
onda najbliži potomci iz spomenutih loza
- nisu nabrojani: supruga, otac, stričevi i njihovi potomci
- zemlju ne mogu nasljeđivati žene
- ako netko želi oženiti udovicu, teda njenom muškom srodniku po ženskoj liniji mora dati
ženidbeni dar ili otkup
- u ranom salijskom pravu oporuke nije ni bilo, kasnije se javlja nešto slično, afatomija
- afatomija je svečan čin jer mijenja zakonski red nasljeđivanja: na narodnom sudu thigu
ostavitelj određuje čovjeka s kojim nije u srodstvu kojemu predaje imovinu a koji će 12
mjeseci nakon ostaviteljeve smrti tu imovinu dodjeliti osobama koje je odredio ostavitelj
- krvnina za ubojstvo dijeli se između sinova i najbližih rođaka s očeve i majčine strane, a ako
ih nema onda ide fisku
16
- samo djelo poprima različite kvalifikacije s obzirom na objekt, kao i subjekt i okolnosti
protupravne radnje
- postupci počinitelja nekon djela također otkrivaju svijest
- delikt ima uglavnom svojstvo povrede privatne sfere
- ako spor dođe na sud obeštećenje je skoro uvijek novčana kazna, ali oštećeni može tražiti
odmazdu, kasnije je novčana naknada jedini način obeobeštećenja
- naknada za teške delikte zove se wergeld a za sve druge busse
- ako počinitelj nije u mogućnosti isplatiti naknadu odgovornost prelazi na sve srodnike, široka
obitelj
- ukoliko krivac ne dođe na sud, ne plati kaznu, pobjegne postaje potpuno bespravan, izvan
zakona
- naknada pripada oštećenom, kod ubojstva pripada obitelji, kod ubojstva oca pola sinovima
pola državi
ENGLESKA 11 – 15 st
1. Temelji staleške kraljevine
- Edward ispovjednik bez nasljednika, sukob oko krune
- papa priznaje Williama koji sa 7000 tisuća vitezova osvaja london, engleskom je 1066
zavladala normanska dinastija
- crkva povlašteni položaj, sudovi odvojeni od svjetovnih
- popis imovine i stanovništva 1086 dumsdey buk
17
- sva engleska podjeljena u vlastelinska imanja – manor – svi uživatelji vezani na vjernost kruni
- svi vazali u velikom vijeću/ magnum concillium, grofovijom ne upravlja grof nego kraljev
službenik šerif
- robert sin wiliama dobiva normandiju a William II englesku, nakon smrti wiliama II njegov
mlađi brat henrik 1 plaća izbor za kralja ustupcima plemstvu i crkvi
- te ustupke daje u krunidbenoj povelji 1100, po kojoj plemstvo odlučuje o izboru kralja, crkva
najjači feudalac
- henrik određuje za nasljednicu kćer Matildu, plemstvo odbija i kraljem proglašava njegovog
unuka Wiliama osvajača
- nakon 20 bezvlađa kralj je matildin sin Henrik II, žena može samo prenositi krunu
- henrik drugi polaže temelje za komon lo
- klarendonskim uredbama 1164 henrik 2 ograničava vlast crkve
- kralj od vazala može tražiti novac umjesto 40 dana godišnje vojne službe
- leno ili feud nasljeđuje samo najstariji sin, a ostali se snalaze
- henrik 2 naredba o oružju 1181 propisuje da svi slobidni moraju imati određeno naoružanje
- uspostavljanje porote, sudske organizacije i sustava presedana
- henrika nasljeđuje Richard I lavljeg srca, ali u eng je samo 7 mjeseci a u to vrijeme vlada
njegov brat John
- zbog otkupa richarda iz zarobljenistva daje se samouprava gradovima koji to plaćaju, jača
gradski sloj
- magnim concilium za kralja bira ne sina arthura nego brata johna
- john u ratu s francuskim kraljem i papom inocentom 3, pobuna baruna i john gubi i priznaje
englesku papskim lenom
- dolazi do općenite pobune plemstva koje je uzrok stvaranja Velike povelje 1215 (magna
carta), koja uvelike određuje prava feudalaca, započinje ustavnost engleske staleške
kraljevine
- papa protiv povelje, suprotna rimsko apsolutističkom teorijama
- iz kategorije slobodnih se izdvaja niže plemstvo pod vodstvom Simona de montforta koji
postaje utemeljitelj parlamenta, za vrijeme građanskog rata 1265 niže plemstvo je porazilo
kraljevu vojsku i zarobilo kralja
- taj skup iz 1265 se smatra prvim parlamentom, općim predstavništvom naroda
- parlament predstavništvo zbiljskih cjelina
3. Svećenstvo
- već u 16 st engleska ima samo slobodno stanovništvo
- gornji sloj svećenstva i plemstva čine gornji feudalni sloj dok klasu nefeudalaca čine svi ostali
slobodni, kmetovi i robovi
- svećenstvo je zasebna korporacija koja živi po odredbama kanonskog prava
- eng crkva je podjeljena na dvije jedinice: kanterberijsku i joršku metropoliju
- crkva je hijerarhijska organizacija koja saziva opće crkvene skupštine/ konvokacije radi
rješenja crkvenih pitanja i odnosa sa državom
- crkveni moćnici su veliki lenski vazali krune te su zato članovi Velikog vijeća, odnosno kasnije
Doma lordova
- crkveno plemstvo u odnosu prema vladaru ima sve vazalne obveze pa i vojnu, koju obavljaju
preko plaćenika
- kad crkva u eng u 16 st postaje anglikanskom mijenja se organizacija crkve, a svećenstvo
sve manje sudjeluje u donjem domu
- svećenstvo je izuzeto iz nadležnosti redovitih sudova u pogledu povreda kanonskog prava
kao i za neke delikte opće sudbenosti
- crkveni sudovi su imali nadležnost nad svjetovnim osobama u pitanjima vezanim uz vjeru, kao
brak, obitelj, nasljedstvo...
4. Svjetovno plemstvo
- čini ga feudalna, lenska vojska
- Henrik 2 1181 osobnu vojnu službu vazala zamjenjuje kompenzacijom od 100 šilinga godišnje
za svaki viteški posjed – assiza o oružju
- viteški posjed određen je tako da svakih 4-5 seljačkih domaćinstava izdržava jednog viteza,
otprilike 100 akera zemlje ili 20 funti godišnjeg prihoda
- vazalska dužnost 40 dana vojne službe godišnje
- vazali su dužni pomoći sizirenu u tri slučaja: kad najstarijeg sina promiče u viteza, kad prvi put
udaje najstariju kćer, kod otkupa zarobljenog sizirena
- javlja se običaj nasljeđivanja vazalnog odnosa, potkraj 12 st vazalima je to i priznato u magni
carti 1215
- ako su nasljednici maloljetni siziren ima pravo da raspolaže sa njihovom udajom ili ženidbom
što on koristi kao predmet prodaje
- kada maloljtnik postane punoljetan, traži feud i izrazi vazalsku vjernost, odma daje pola
prihoda feuda a nakon prve godine još pola
- naknada za svaki štit – scutage – iznosit će 10 do 20 šilinga
19
- magna karta odrađuje da visinu štitovnine može odrediti samo magnum concilium a kasnije u
redakciji magne kaže da naknada mora biti uobičajena tj 20 šilinga po viteškom posjedu,
nakon čega to postaje skoro redoviti godišnji prihod krune
- veliki baruni su oni vazali koji imaju više od 13 vitezova, podjeljeni su u 5 grupa: vojvode,
markizi, vikonti baruni i s njima izjednačeno duhovno plemstvo, počinju ih nazivati perovi,
članovi magnum conciliuma, curie regis i kasnije doma lordova
- niže plemstvo nazivaju vitezovima
- englesko plemstvo nema izuzeća na poreze
- i sami feudalci moraju platiti kruni obveze, pa će ta potreba za novcem već u 13 st biti
razlogom da traže novac od kmetova umjesto osobnih i naturalnih davanja
- manor nije posve oblik patrimonijalne sudbenosti, nego je vrsta niše sudske jedinice, nije
mogao izricati teške tjelesne kazne
- stanoviti broj krunskih vazala nije bio obvezan na vojne nego neke druge službe, oblici takvog
nevojnog feuda – serjeanties
5. Građani
- wiliam I osvajač sva je veća naselja u času osvajanja proglasio kraljevim domenama, građani
isti ko seljaci
- u 12 stoljeću gradovi počinju otkupljivati svoje sloboštine, kao pravo da drži sajam, oslobođeni
nekih feudalnih davanja itd
- dužni pomoći kalju u ratovima
- povremeno i izvanredno davanje koje tereti sve kraljeve domene pa i gradove zove se
desetina
- gradovi uvelike stječu sudbenu samostalnost, to su često sajmišta pa se razvija trgovačko
pravo, bogatstvo gradova je razlog što komon lo sudovi nastoje steći sudbenost nad
gradskom sudskom samoupravom
- u gradovima su staleška udruženja gilde, trgovaca i obrtnika presudna
- velike imovinske razlike
6. Seljaci
- seljaštvo obuhvaća sve neposredna proizvođače u poljoprivredi: robove, kmetove i slobodne
ljude, obuhvaća više od 90% stanovništva
- u 16 stoljeću gotovo svi neposredni proizvođači su slobodni seljaci ali nisu i vlasnici zemlje
nego samo zakupci, bilo da je zakup doživotan nasljedan ili vremenski ograničen
- bitan pokazatelj osobnog statusa je i pravo priziva na kraljeve sudove, samo slobodni ljudi
imali su pravo priziva s mjesnog manorijalnog suda na kraljev sud
- svaki slobodan čovjek koji je uživao zemlju uz nevojne ali i određene obveze zvao se socman
a taj odnos socage
- prema socmanu gospodar je imao nasljednu pristojbu releif i pripomoć za otkup gospodara iz
zarobljeništva
- socman spada pod sudbenost manorijalnog suda ali ima pravo priziva na kraljev sud
- ako je socman jedino sudskom nadležnošću vezan za vlasnika manora to je onda slobodni
seljak, ako pri tome mora plaćati i zemljišne pristojbe tada je to slobodni zakupac zemlje
yeomen
- gospodar ne može zadržati socmana na svojoj zemlji
- slobodni seljaci zakupci leaseholder su uživali zemlju pod posebnim uvjetima i samo na
određeni rok uz zakupninu, to nikad nije smatrano držanjem tj stvarnim pravom nego samo
osobnim nenasljednim pravom
- kmetsko selište uz kmetske obveze može uživati ili kmet ili slobodan čovjek
20
- kmet je dužan naknadu gospodaru da oženi sina ili uda kćer, gospodar ima nasljedno pravo
na najbolje kmetovo govedo kad ovaj umre
- od 14 st kmetove obveze bivaju zamjenjene novčanom obvezom
- u 16 stoljeću bivši kmetovi sada zakupci postaju osobno slobodni i kao uživalac kmetskog
selišta copyhold postaje sličan slobodnom nasljednom zakupcu freehold
- manor ili barunija je donekle gospodarska i upravna, mada ponajviše sudska jedinica
- na manoru svaki seljak sa svojom obitelji obrađuje svoje parcele, a samo kmetovi i slobodni
koji imaju kmetske obveze zajedno obrađuju gospodarevu zemlju
- za stogodišnjeg rata seljaci bivaju dobro plaćeni za vojnu službu pa se tim novcem otkupljuju
kmetske obveze za novčanu rentu
- parlament 1380 ponovo uvodi glavarinu
8. Vojska
- 1. feudalna konjanička vojska vazala, 2. narodna pješačka vojska strijelaca svih odraslih
slobodnih muškaraca, 3. plaćenička vojska
- vitešku konjicu čine svi koji užuvaju feude, neposredno ili posredno, za svakih 4-5 kmetskih
domaćinstava ili 100 akera zemlje ili 20 funta jedan konjanik
- u 12 stoljeću plaćaju 20 šilinga umjesto svakog viteza, u 13 st plaćaju štitovninu kojim vladar
plaća plaćenike
- henrik 2 naredbom o oružju 1181 godine a kasnije vinčesterski statut 1285 su odredili da
svaki građanin razmjerno svojoj imovini mora imati odgovarajuće oružje
- ne postoji stalna stajaća vojska
- zakon o pravima iz 1688 kaže da je novačenje i držanje stajaće vojske za vrijeme mira
protuzakonito
22
- donji dom ima prvenstvo pri pretresanju financijskih pitanja, nema redovitosti u sazivanju i
trajanju parlamenta
- stvara se običaj da financijska pitanja parlament raspravlja na kraju zasjedanja
- kralj henrik 5 morao je prihvatiti parlamentarne zahtjeve i tako stvara presedan da kralj može
zakonski prijedlog parlamenta (bill) ili posve odbaciti ili neizmjenjenog potvrditi i objaviti kao
zakon (statute), tako je parlament stjecao i zakonodavno pravo
- 1376 u parlamentu se uobličuje procedura impičmenta, i to postaje sredstvo parlamenta za
kontrolu nad službenicima, a kasnije će biti presudno za stvaranje parlamentarne vlade
- impičment je posve sudski postupak i mogao je biti pokrenut samo ako je optužba mogla naći
uporište u postojećem pravu, no to nije bilo dovoljno
- za rata dvije ruže parlament 1477 koristi novi postupak act of atteinder što je zakonodavni
postupak u kome se određena osoba proglašava krivom i izriče joj se kazna, po posljedicama
je slično stavljanju izvan zakona, nije u upotrebi od 18 st
- parlament iz svog financijskog prava izvodi pravilo da je kralj ovlašten izvesti vojsku izvan
engleske samo uz odobrenje parlamenta
- kralju pripada pravo sazivanja parlamenta, ali najmanje jedan puta godišnje
- financijsko, sudsko i zakonodavno pravo te sudbena sredstva za nadzor izvršne vlasti
24
- između vlasničkih prava na zemlju i vlasništva pokretnina postoji bitna razlika, pod
vlasništvom se podrazumjeva samo prava na zemlju a o vlasništvu na pokretninama možemo
govoriti samo kroz institute njihove zaštite tresspas i trover što engleska sistematizacija prava
skoro i ne obrađuje u svezi s vlasništvom
- prava na zemlju koja imaju zaštitu na sudu putem vlasničke tužbe zovu se real property a
sva druga kao zakup npr su personal property
- zemlja je jedno a prava na njoj drugo: komon lo ne govori o vlasništvu zemlje nego o
vlasništvu prava na njoj
- prava (ovlaštenja) na zemlju:
- fee simple – vremenski neograničeno, otuđivo inter vivos i mortis koza,
najbliže pojmu vlasništva
- fee tail – neotuđivo pravnim poslovima inter vivos i oporukom jer prelazi
na njegove određene nasljednike, nasljedni red se nemože mijenjati
- life estate i estate pur autre vie – doživotno uživanje koje netko ima za
života, i uživanje koje netko ima za života nekog drugog
- esstates in futuro ovlaštenja koja će biti uživana u budućnosti za razliku od ovlaštenja koja
netko već uživa estates in posesion
- buduća ovlaštenja su reversion i remainder:
- reversion – to su privremeno i uvjetno otuđena ovlaštenja, s
očekivanjem da se ona vrate samom otuđiocu
- remainder – ovlaštenje koje je ograničeno tako da će postati predmet
uživanja tek nakon što se ugase ovlaštenja neke druge osobe, što se
može a i ne mora dogoditi
- najvažniji statuti koji uređuju ovo područje su Statute de donis iz 1285 i quia emptores iz
1290, ta dva statuta ostala su od temeljne važnosti za englesko zemljišno pravo
- po kvija emptores zemlja koja se ne drži neposredno od krune može se otuđiti ili prenjeti, ali
ne samo dio već cijelo ovlaštenje što je značilo zabranu instituta podfeudalizacije, moglo se
sam prodati ovlaštenja na pojedinoj parceli i time bi nastao feudalni zamjenika a ne vazal, bio
je to način stvaranja sitnih feuda i porasta broja nižeg plemstva, i to je presudno za razliku
između engleskog feudalizma od kontinentalnog
- postoji jedino ograničenje kad se radi o zemlji koja je neposredno krunska i kad se otuđuje
crkvi jer kod crkve nisu vrijedile privilegije gospodara...
- ne postoje nikakve isprave ili simbolične radnje za zaposjedanje prava na zemlju, pa je pravni
promet nesiguran, pa se stvara institut seisin koji je bio jedina valjana pravna osnova da se
dobije zaštitu pred komon lo sudovima
- seisin nastaje u 14 st, posljedica feudalne investiture odnosno fizičkog uvođenja u posjed a
kao završni čin prethodnih pravnih poslova
- seisin je pravni i faktični posjed slobodnih interesa na zemlju, nije uvijek bio vezan uz fizičko
držanje iako je tome težio koliko je bilo moguće
- seisin je kao faktički “fizički” i svečani prijenos i prihvat bio najsigurniji dokaz o pravima na
zemlju, jedino nefizička prava kao npr služnost su bila popraćena pismenim aktom i tako
dokazivani
- sam pravni posao prijenosa ili stvaranja prava na zemlju mogao je biti više ili manje formalan,
mogao je biti privatan posao među strankama ili s učešćem suda, ako je zadužen sud radi se
isprava od tri dijela koja se spajanjem dokazuju kao autentična ali ni to nije bilo dokaz prema
trećima
- zalog – kao vrstu stvarnog prava na tuđoj stvari ili zemlji a radi osiguranja vraćanja novčanog
duga komon lo NE POZNAJE
- do kraja 13 st založena zemlja prelazi u vlasništvo zalogoprimcu a onda je dužnik kao
otplaćuje svojim dugom, tek kasnije to dobiva današnji izgled kad dužnik daruje zemlju pod
uvjetom da ju ovaj vrati kad se isplati dug
- trust – nepoznat kontinentalnom pravu, nominalni legalni vlasnik ili trustee je dužan izvršavati
svoja vlasnička prava ali koristi od tih prava uživa ne on nego netko drugi beneficiary
- razlog prividnog dvojstva je što komon lo sudovi priznaju jednu vrstu prava trastijeva, a
kancelarov sud drugu vrstu prava koje ima beneficijar
- trust je često bio korišten za izigravanje ograničenja oporučnog rapolaganja, pa se donose
statuti koji sprečavaju da trust bude korišten na štetu krune ili vjerovnika
25
- trust može samo na fee simple, ako trasti otuđi zemlju trećem a zemlja je pod trustom treći
mora ustupiti koristi onom na koga je trust
- benefišri nije vlasnik zemlje ali mu ikviti omogućava da podigne tužbu protiv trastija, bitna je
namjera stranaka
- tako se trustee pojavljuje kao vrsta trajnog izvršitelja oporuke osobe koja mu je predala
imovinu kao trust, primjenjivali su ga vitezovi kad nisu znali hoće li se vratiti iz rata da
osiguraju obitelj
- zakup – razvija se kao vrsta obvezno pravog odnosa a tek kasnije poprima neka obilježja
stvarnog prava
- komon lo zakup nikad nije postao držanje niti vrsta stvarnog prava na zemlju nego je oblik
obveznog prava, kasnije dobiva zaštitu i postaje vrsta stvarnog prava
- zakupčevo držanje je samo posjed a ne i seisin te prava zakupca nikad nisu prelazila na
nasljednike
26
- zločini povrede kraljeva mira sve se više razdvajaju u teške zločine (felony) i manje zločine
(misdemeanour)
- za feloni je predviđena smrtna kazna uz konfiskaciju imovine u korist krune, a bjegstvom je
počinitelj postajao outlaw
- manji zločini misdimenjur kažnjavani su novčanom kaznom koja nije imala svojstvo naknade
nego odmazde, ako osuđeni nije mogao platiti ostaje u zatvoru do isplate
- crkvene osobe su stekle povlasticu svećenstva da im sudi samo crkveni sud, crkveni sud nije
mogao izreći smrtnu kaznu
- u 13 st osuđenima za feloni se priznaje prelazak pod nadleštvo crkvenog suda, ako mogu
pročitati ili napamet izreći neki psalm
- počet će sve veća ograničenja povlastice svećenstva ali održat će se do 1827
- povlastica azila na posvećenim mjestima omogućava zločincu da se sakrije u crkvu, tamo ga
svećenici mogu hraniti 7 dana a nakon toga može se predati sudu, prisegnuti da će zauvjek
otići iz engleske ili umrijeti od gladi, ako ode iz engleske vjerojatno će umrjeti ali mu imovina
neće biti konfiscirana, ukinuto u 17 st
- najveći broj krivičnih djela do danas tvorilo je komon lo sudstvo a manji dio putem zakona
- najteži feloni su izdaja (treason), veleizdaja je protiv kralja, mala izdaja je zločin podložnih
prema gospodaru
- od 12 st element svijesti, krivnja postaje bit krivičnog djela, neke osobe nepodliježu krivičnoj
odgovornosti kao npr maloljetni, ali ipak ne gleda se na element svijesti kod krivnje
- sudu je ostavljeno da ocijeni kakvom u kolikom kaznom se može postići cilj kažnjavanja, tako
je za isto djelo a zavisno o okolnostima slučaja kazna mogla biti donekle različita
- postupak uglavnom uvijek pokreće neposredno oštećeni, a to je skoro uvijek privatna osoba,
a država pokreće samo kad je ona oštećena
27
- priziv je postojao radi toga da se nižem sudu naredi da ispravi kakvu pravnu zabludu a ne
daje pravo višem sudu da preispituje činjenična i pravna pitanja
- sud vijeća državne blagajne – nastao da bi otklanjao sukobe među kraljevim sudovima
- ustaljuje se praksa da se suci vrhovnih sudova nalaze da raspravljaju posebno teška pravna
pitanja, i sve do 15 st te zajedničke odluke nisu imale svojstvo presude
- sud vijeća državne blagajne čine suci sva tri vrhovna suda i tad se odlučuje o međusobnim
odnosima sva ta tri suda kao i o pravnim pitanjima značajnim za sve njih
- sudstvo je zahvaljujući instituciji putujućih sudaca uvelike pravno ujedinilo englesku
- jedni putujući suci imaju imovinske rasprave a drugi krivične
- u komon lo postupku postoji posebnost – stroga odvojenost postupka utvrđivanja činjenica od
postupka o primjeni prava na utvrđeno činjenično stanje
- prije postupka utvrđivanja činjeničnog stanja postoji postupak u kojemu se treba ustanoviti
koje činjenice uopće treba utvrditi, koje su sporne i relevantne, ta je postupak zove pleading
- nakon toga sud utvrđuje prijeporne činjenice i poziva porotu da dade svoj sud o njima verdict
- prema statutu nisi prius iz 1285 sud upućuje poziv šerifu da sazove porotu i da ona dođe
određenog dana u london osim ako prije tog dana u grofoviju ne dolazi putujući sudac
- s odlukom porote putujući sudac ide u london gdje suci odlučuju o pravnim pitanjima, presudi
- ustvari se može govoriti o dva suda porota je sudac o činjenicama a profesionalni pravnici
(suci) su sudac o pravu
- jedna od najvećih posebnosti komom loa je porota jury ili assize
- porota svoje porijeklo najvjerojatnije vuče iz germanskog prava, narodno sudovanje
- počinje u 12 st, ali je različito korištena u imovinskim i krivičnim postupcima
- postoje dvije vrste civilne porote: mala i velika, mala sudjeluje u sporovima o smetanju
posjeda zemlje a velika o jačem pravnom naslovu na zemlji
- kancelar uputi šerifu naređenje da pozove 12 čestitih ljudi koji će pred kraljevim sudom dati
točan iskaz o činjenicama, porota odlučuje na osnovi vlastita znanja, oni nisu slušali svjedoke
pa onda presudili o onome što su čuli nago su i sami svjedoci, i daju jednoglasan odgovor sa
da ili ne
- od 13 stoljeća porotnici svoje znanje potkrepljuju iskazima svjedoka, uspostavlja se razlika
između porotnika i svjedoka, svjedok priseže da će reći istinu, porotnik priseže da će reći
istinu po svom najboljem znanju
- od kad porotnici odlučuju o činjenicama samo na osnovi znanja koje su stekli u sudnici
otvorena je mogućnost da ista porota bude korištena u više slučajeva
- kraljevom odredbom je naređeno kraljevim činovnicima da u svakoj upravnoj jedinici odrede
12 čestitih ljudi koji su dužni prijavljivati sve zločine sudu
- kod krivične porote zadatak velike porote je taj da prijavi sudu sumnjive osobe i ako su bili
uvjereni da ima osnove za tužbu stvar su predavali sudu
- mala porota petty jury pojavila se znatno kasnije a imala je funkciju da odlučuje o krivnji
optuženoga na osnovi iznesenih dokaza, odvajanje sastava te dvije porote (male i velike) teći
će sve do 14 st
- sveučilišta su samo civilno i kanonsko pravo smatrala predmetom dostojnim znanosti dok je
komon lo posve ostavljen sudskoj praksi
- samu pravnu profesiju čine suci te nekoliko vrsta pravnih savjetnika: barrister može zastupati
stranku na višim sudovima, solicitor je pravnik od kojeg stranka traži savjet u pravnoj materiji
i njegovim posredovanjem stranka stupa u kontakt s barristerom, a solicitor može biti
saslušan na nižem sudu, attorney je opći pravni savjetnik i zastupnik stranke u mnogim
poslovima u toku postupka na sudu, poslove atournija danas obavlja i solicitor
- suce je država imenovala između najuglednijih barristera
- advokati (ekvivalent barristerima) i proctori (ekvivalent solicitorima) su odvjetnici pred
crkvenim sudovima, ali se školuju odvojeno od onih koji se školuju po komon lou i to će biti do
19 st
30
- prilikom tih napada na granice seldžučke turske naseljava se tursko pleme oguza, koje služi
kao graničar od bizanta, kasnije će biti nazvano osmanlije
- bili su dva stoljeća zaostali za seldžucima u društvenom razvoju
- potkraj trinaestog stoljeća osmanlijski plemenski vođa Osman otklanja vrhovništvo ikonijskog
sultana, započinje neovisnost osmanlijske turske
- za osmana ratuju s biznatom, njegov sin i nasljednik Orhan potiskuje bizant iz male azije,
saveznik je sa kantakuzenom u bizantskom građanskom ratu i 1354 prelaze dardanele i
zauzimaju galipolje
- Murat 1 proširuje svoju vlast u maloj aziji a još više u europi, poginuo je na kosovu u borbi sa
srbijom ali je uspostavio takav odnos na balkanu da se srbija, bugarska i bizant priznaju
vazalima njegovom nasljedniku Bajazidu 1, turska je uvećana za 20 puta
- tamerlan, vođa mongolskog plemena osvaja malu aziju a u tome mu pomažu plemenski
moćnici koji se žele osloboditi osmanlijske vlasti
- tako 1402 kod ankare dolazi do bitke između bajazida 1 i tamerlana u kojemu sudjeluje i
srbski despot stevan lazarević
- sultan je zarobljen i dolazi do petnajstogodišnjeg rata među njegovim sinovima
- Sulejman 1 je zavladao balkanom a Mehmed 1 maloazijskim djelom turske, nakon što je treći
brat Musa pobjedio sulejmana 1 a potom Mehmed 1 Musu, mehmed postaje neosporni vladar
- u turskoj nasljeđe prijestolja nikad nije bilo uređeno izborom ili načelom prvorođenja nego je
novi sultan ubijao svoje suparnike, alahova volja je presudna, a to znači da vojska i moć
ostaju presudni
- s Mehmedom 1 turska ulazi u razdoblje svog procvata
- svjetska velesila 1421 – 1699
- novi sultan murat 2 je najprije učvrstio stečeno i to novim osvajanjem, ali tek njegov
nasljednik Mehmed 2 el fatih / osvajač upustio se u pravo osvajanje
- on se odlučio da mora osvojiti bizant odnosno najutvrđeniji grad na tom prostoru carigrad
- u 15 stoljeću započinje era vatrenog oružja a turska je vojna sila bez premca, mehmed 2 je
preko 70 brodova prebacio na kotačima u zlatni rog što je bila unutarnja carigradska luka i bila
je najmanje zaštićena strana carigrada
- carigrad je osvojen u istom danu i postao prijestolnica turskih vladara 1453, što mnogi smtraju
za kraj srednjeg vijeka, artiljerija postaje simbol turskih osvajanja i novi oblik vojne taktike
- od mehmeda 2 turska svoju vojnu moć počinje graditi uz stalno zatiranje svakog pokušaja
stvaranja vojnog plemstva
- za Bajazida 2 vojni sloj, pogotovo njegov najprofesionalniji dio janjičari neobično je ojačao, a
rat je postao njegovo pravo
- bajazid 2 nije odgovarao vojsci i ona ga svrgava i na prijestolje stavlja njegovog mlađeg sina
Selima 1 okrutnog
- okrutni nadimak je stekao jer je pobio svoju braću i njihove potomke, svoje rođake i sve svoje
sinove osim jednog, jedinstvo države i neosporna sultanova vlast trebali su biti jamstvo
osvajačkoj moći
- selim 1 osvaja velika područja i skoro udvostručuje tursku, osnova selimovih pobjeda je
poslušnost vojske, silno topništvo i velika okrutnost kojom je gušio svaki prigovor njegovoj
svemoći
- 1517 osvaja kairo, zarobljava abasidskog kalifa i postaje prvi kalif turske krvi, osvaja meku i
medinu, tursku učinio prvorazrednom pomorskom silom
- baš kad je htio osvojiti rodos selim umire od kuge
- selimov potomak Sulejman 2 el kanui / zakonodavac nasljedio je veliku i sređenu državu,
pune državne blagajne a nije imao suparnika
- sulejman 2 poznat je kao vrlo učen sultan ali i vojnik koji vodi pohode od beča do
mezopotamije
- bio je i vrstan diplomat, jer je sa Francoisom 1, sklopio posebnu vrstu ugovora koji se zove
kapitulacija iz 1536 a sve na osnovi da i francuska i turska imaju istog neprijatelja karla 5 na
čelu rimskog carstva njemačke narodnosti
- iako je bio više nego sposoban sulejman 2 nije se mogao suprostaviti sitnim dvorskim
spletkama koje su vodili njegova žena-ljubimica ruska robinja huren/Roksolana i veliki vezir
Rusetm-paša
31
- oni su sulejmana 2 nagovorili na ubije svojeg starijeg i čini se nadarenijeg sina i da na
prijestolje stavi roksolaninog sina Selima 2, Sulejman 2 umire pod sigetom pri pohodu na
konačno osvajanje mađarske
- selim 2 nosi atribut pijanica, a s njim sultani postaju ljudi od harema i nemaju ugled u vojsci a
njihovu vojnu ulogu preuzimaju veliki veziri, nešto kao majordomi u franačkoj
- već za sulejmana 2, Mehmed-paša Sokolović postao je veliki vezir i zahvaljujući njemu
turska i dalje osvaja
- no pojavljuju se i prvi znakovi slabosti, iako sa 17 st i Mehmedom 3 turska ulazi u razdoblje
stagnacije, europa će uvidjeti da je to stagnacija koja je početak opadanja a ne samo
slučajnost nesposobnih sultana
- europa tada korača u građanski procvat, a turska poprima biljeg srednjovjekovne vojne horde
- iako turska sve češće gubi područa ona ih ipak na drugom mjestu osvaja, najprije 1672 ratuje
protv poljske a potom ponovno opsjeda beč 1683
- europska koalicija protjerat će tursku do južne srbije i to će bit znak da je pohod na beč bio
više sjećanje na nekadašnju snagu
- rat traje do karlovačkog mira 1699 a taj mir je znak da ono na čemu se temeljila turska moć
više ne postoji i da nije u stanju nositi se s novim osnovama državne moći
- propadanje velesile 1699 – 1839
- problem turske je bio u tome što je i u 16 i 18 st bila ista vojno-upravna klasa i isti
absolutizam, ali između njih više nije bilo suglasja, svako u tom vojno upravnom stroju vidi ga
samo kao sredstvo vlastite privatne koristi
- političko slabljenje turske i političko i kulturno uzdizanje europe uzrok je da turska pokušava
slijediti taj europski hod
- u tom duhu tvorničkog razvoja sultan Ahmed 3 podiže tvornicu porculana što je bilo dovoljno
da ga janjičari svrgnu i dovedu njegovog nećaka Mahmuda 1 i pomoću njega vladaju
- ojačana rusija je sa turskom sklopila kučuk-kajnardžijski mir 1774, a taj akt je značajan po
tome što je turska po prvi puta priznala rusiji da kod sultana predstavlja sultanove kršćanske
podanike
- katarina 2 je sultanu priznala duhovno vrhovništvo nad svim muslimanima pa i onima u rusiji
- pariškim mirom 1856 kojim će završiti krimski rat, zaštitu kršćana u turskoj preuzet će velike
europske sile
- oslabljana turska i njezini sultani shvaćaju da mogu biti dio europske zajednice, (zbog straha
europe od rusije) samo ako postane suvremena država pa tako sultan Selim 3 pokušava
uvesti vojne reforme koje su ujedno i upravne, poreske pa i političke promjene
- započinje stoljetno razdoblje reformi koje će biti ukidanje feudalizma i izgradnja građanskog
društva
- selim treći mislio je dokinuti postojeću vojsku i stvoriti modernu vojsku europskog tipa ali je
završio kao i svaki drugi sultan koji je pomišljao da je on vlast protiv stoljetne vojske, janjičari
ga ubijaju i raspuštaju njegovu novu vojsku
- no i njegov sin Mahmud 2 i dalje nastavlja reformu vojske, guši pobune, ponovno stvara
raspuštene suvremene trupe, tajno ih odvlači u carigrad i u prepadu izvršava pokolj janjičara
- no uništenje najjače vojne komponente stajalo je tursku mnogih područja i sultan 1833
potpisuje ugovor s ruskim carem Nikolajem 1, kojm se stavlja pod zaštitu rusije
- započetu reformu sultan Abdul Medžid 1 je shvatio mnogo dublje
- već prve godine svoje vladavine počinje izdavati tanzimati hajrije /blagotvorne uredbe
- prvi i glavni akt je hatišerif od gulhane iz 1839, te godine su izvršene refome državne
uprave, vojske poreskog sustava, ukinut je timarski sustav
- turska je počela postajati građanskom državom a njen uzor je francuska tj. etatistički i
birokratski centralizam
32
- zato za muslimane u određenim područjima prava vrijedi drugačije pravo nego kod druge
vjere, šerijatsko pravo
- u turskoj među slobodnima nema razlike osim ako ne potječu od zanimanja, ali to nisu staleži
jer zanimanja nisu nasljedna
- prema zanimanjima i pravnom statusu slobodni se dijele: asker ili vojnici, ulema ili ljudi
knjige, raja ili narod.
- u raju spadaju svi oni koji nisu asker ili ulema, ulema je oslobođena poreza na zemlju, prijelaz
iz razreda u razred je lagan
- turska je imala stalnu ili stajaću vojsku a povremeno je iznajmljivala vojsku koja ostaje u službi
neko vrijeme
- vojsku su najčešće iznajmljivali pojedini sultanovi stalni obveznici koji su na taj način
ispunjavali obvezu prema državi
- vojska je plaćana u novcu ili plodinama
- umjesto da neki poreski obveznik plaća državi porez on je mogao svojom službom u vojsci
odraditi svoju obvezu, uska veza vojske i poreza
- konjica i pješadija su dva glavna roda turske vojske i većina po broju, postojala je još
mornarica, artiljerija, izviđači itd...
- konjanici ili spahije bili su najbrojinji i najveći dio stalne vojske
- turska je imala dvije vrste stalne konjaničke vojske: a) sultanova konjanička pratnja,
kasarnskog tipa, uglavnom u prijestolnici i b)područna konjanička vojska spahije timarnici,
rasuti po maloazijskom prostoru, služe na poziv a plaćeni su timarima, plodinama koje im
daju proizvođači određenog zemljišta
- timarnici su u 16 st činili 300000 konjanika, pod zapovjedništvom su mjesnih vojno upravnih
činovnika
- već se sultan orhan mora oslanjati na plaćeničku pješadiju (jaje, pijade), uz plaćeničku
pješadiju stvara konjicu (spahije timarnici) koju plaća tako da svakom konjaniku odredi
područje čiji stanovnici će ga uzdržavati
- Murat 2 početkom 15 stoljeća stvara novu vrstu stalnih pješadijskih postrojbi, janjičare
- janjičari nisu mogli imati obitelj, nisu smjeli imati podrijkelo, nego im je jedini posao u životu
bio rat, državna a ne privatna korist
- janjičarske postrojbe su popunjavane uz pomoć danka u krvi, svake 3 do 7 godina između
zdravih nemuslimanskih dječaka starijih od 10 god uziman je jedan na svakih 40 kuća, ali
jedinci, oženjeni i zaposleni u zanatu su isključeni
- sjedište im je u carigradu, nije ih bilo više od 40 000 ali su udarna snaga turske vojske,
janjičarski odred odžak i njihov zapovjednik aga postaju u 16 stoljeću presudni za sudbinu
sultana i politiku carstva
- sulejman 2 dopušta im da se žene, a selim 2 dopušta im da sinove uključuju u odred
- murat 3 dopušta da i drugi muslimani mogu dati djecu u janjičare, sve to vodi ukidanju danka
u krvi, murat 4 ga ukida
- krajem 16 st im je dopušteno uz sve to da još dok nisu u ratu mogu se baviti drugim
poslovima
- zbog prelaska u obranu turska ima sve više problema sa janjičarima, često mora u ratove
samo da njih zadovolji
- svi sultani koji su pokušavali izvršiti vojne promjene bili su žrtve janjičarske osvete
- u urotničkom prepadu poklani 1826
- janičarski stoljetni stroj, njegov duh samosvojnosti, stalnosti i zatvorenosti, sveprisutnost u
vrhu vlasti i jedina zbiljska vojna prisutnostu prijestlonici činilo ih je moćnijim od svih ostalih
33
- država je na područjima na kojima je prevladavalo mislimansko stanovništvo koje nije plaćalo
glavarinu, porez na zemlju osnivala na porezu u novcu i iz tog prihoda plaćala vojsku
- na takvim područjima vojni sustav nije neposredno vezan za poreski sustav
- upravo iz tih razloga su turski pravnici podjelili zemlje s obzirom kako ih država koristi: a)
zemlje s hasom – zemlje s kojih država ubire naturalni porez za timarsko spahijsku vojsku i
b) zemlje sa salijanom – država ubire porez u novcu
- odnos između vjere kao ideologije i vlasti se razvija tako da se poistovjećuju, sredstva vlasti
sve više postaju sredstva vjere
- država je ustvari bila organizacija vjernika, (za vrijeme muhameda 7 st), vjernici daju određeni
prilog za otkupljivanje zarobljenih muslimana i taj se doprinos zove zekat a iznosi desetinu od
pokretnih dobara
- u 7 stoljeću islamska se država širi i pokorenom stanovništvu nameće glavarinu (džizija), a
ukoliko su obrađivači zemlje onda i porez na zemlju harač, stvaraju se haračke zemlje (erzi
haradžije)
- harač se određivao ili prema veličini i bonitetu zemlje (harač muvasaf) ili prema prinosu uz
pretpostavku da je uvjek isti (harač mukaseme)
- nedržavno vlasništvo postoji samo na onim zemljama na koje se ne plaća porez, takva
imovina je u vlasništvu (mulk), a koju država oporezuje je državno vlasništvo (mirije)
- dakle vlasništvo a ne suverenitet države je pravno politička osnova za oporezivanje
- glavarina koju plaćaju odrasli zdravi muškarci ne muslimani uvjek je plaćana u novcu i zbog
toga je jedan od najtežih poreza
- porez zasnovan na naturalnoj privredi i država zasnovana na vojnoj moći našli su svoju
sintezu u timarsko spahijskoj vojsci, tj. vojsci konjanika kojima je plaća u plodinama od
proizvođača s određenog prostora koji se zove timar
34
- timarnik nije dobio zemlju nego dio plodina sa nje, nije određivao uzgajane kulture, nije
određivao količinu plodina jer sve određuje država, on obavlja ulogu timarnika dok god služi
državi obavljajući svoju službu, u načelu doživotno
- timar se ne može prenijeti, često su sinove uvodili kao džebeli da bi mogli steći svoje timare
- kasnije nakon smrti timarnika najviše tri potomka mogla su zatražiti djelove očeva timara i
dobili bi ih ako im je to bilo dovoljno za život
- seljaci koji su imali zemlje u timarima su sveukupnost svojih prava i obveza nazivali tasarruf
ili hakki – karrar
- seljak je bio upisan u defter kao nosilac tasaruffa na toj zemlji, odnosno to je bilo zapisano u
timarnikovom beratu
- seljak koji zamlju nije htio obrađivati gubio ju je, spahija ju je mogao prodati, seljak ju je
mogao iznajmiti, nije bitna osoba proizvođača nego da zemlja daje plodove
- seljakovu zemlju u okviru timara nasljeđivali su njegovi muški potomci bez pristojbe
- sve promjene inter vivos i mortis koza trebale su se javiti timarniku kojemu se plaća
prijenosna pristojba, o toj promjeni spahija izvještava sandžački defter
- tasaruf je dakle davao stalnost posjeda, pravo na dio plodova, pravo raspolaganja inter vivos i
pravo nasljeđivanja, ipak islamski pravnici to ne smatraju vlasništvom
- seljacima na timaru timarnik skoro da nije nikakva vlast, spahija i seljak su mogli tužiti jedan
drugoga
- ako seljak ne ispunjava svoje obveze spahija to utjeruje uz pomoć suda tj stalnih državnih
sudskih i upravnih vlasti
- u 17 st država sve češće pristupa izvanrednim porezima prema imovinskoj mogućnosti
avarizima
- spahija je dužan da zajedno sa svim glavama obitelji svog timara prisustvuje određivanju
avariza, spominje se da je spahija mogao svoje odbjegle seljake silom vratiti na zemlju
- islamu je strana teorija o privatnom vlasništvu zemlje opterećene davanjima u korist države
5. Čitlučenje
- zemlja na kojoj je seljak imao svoja prava i obveze tassaruf je seljakov čitluk, baština kod
nemuslimana u europskom djelu, to je zemlja koja je obiteljska i u pravilu prelazi s oca na
muške potomke, ali seljak je svoj čitluk mogao i prodati
- timarnik nikad nije mogao steći, kupiti ili nasljediti hakki karrar na čitluku u svom timaru, čitluk
bez vlasnika i nasljednika spahija je morao prodati nekom trećem
- timarnik je imao pravo na okućnicu ali to nije bio njegov čitluk
- krajem 17 stoljeća počinju se kao kupci čitluka odnosno tasarufa na njemu pojavljivati ljudi koji
ne obrađuju tu zemlju nego ju izdaju u zakup
- te kupce narod naziva čitluk sahibija, tj. gospodar čitluka jer on ima tasaruf a seljak koji tu
zemlju obrađuje je samo zakupac, vezan je samo obvezno pravnim ugovorom koji gospodar
može uvijek prekinuti
- seljakov dio se znatno smanjio jer od njegovog rada žive i timarnik i čitluk sahibija, a čak je
odnos nestalan jer ga sahibija može prekinuti
- bio je to put stvaranja veleposjedničkog sloja
- ukidanje timarskog sustava 1839 je samo timarnika maknulo a država je ostala neposredni
sakupljač
- za ukidanje turskog feudalizma nije trebalo oslobađati kmetove
- čitlučenje pokazuje važnost haki kararara odnosno tasarufa
6. Središnja vlast
- sultan. turska je tip neograničene despocije sa izrazito naglašenim monokratskim nečelom u
organizaciji najviše vlasti
- na čelu države je sultan koji je od 1517 i kalif odnosno predstavnik i zaštitnik muslimana,
muslimani izvan turske smatrali su to uzurpacijom
- sultanova se vlast tokom povijesti mijenja, u prvom razdoblju trpi ograničenja koja mu nameće
vojno zemljišna aristokracija, u drugom razdoblju oslanja se vojno upravni i sudski sloj, u
trećem razdoblju stvara se jedna vrsta vojne demokracije tj. vojni sloj postaje prvorazredni
politički čimbenik, a sultan izvršava naredbe
35
- do kraja 16 st sultan je prije svega vojni poglavar i autoritet a od tada sultani pohode
prepuštaju drugima, a vladaju iz harema putem diplomatskih spletki
- sultan je (od 17 st samo formalno pravno) vrhovni vojni zapovjednik, zakonodavac, poglavar
državne uprave i sudske organizacije
- veliki vezir je sultanov pomoćnik i zamjenik na svim granama uprave, tek na razini nižoj od
velikog vezira počinje grananje državne uprave, zato je za samog sultana najvažnija bila
osoba velikog vezira
- u 17 stoljeću mnoga zvanja u državnoj upravi počinju poprimati značenje titula, tako najviše
službe sačinjavaju vrhovno državno tijelo savjet
- sve dvorske službe podijeljene su u 4 grupe: veziri, kadijaskeri, defterdari i nišandži
- iznad svih tih službi stoji veliki vezir koji je njihov naredbodavac a najviši predstavnici te četiri
službe čine savjet velikog vezira, Divan
- divan zasjeda u rezidenciji velikog vezira koja ima veliku željeznu portu ili ulaz gdje su se
objavljivale odluke sultana / visoka porta
- veziri su bili najviša i najstarija služba, u početku samo jedan vezir a kasnije ograničeni na 7
vezira
- oni su ne samo vojno upravni službenici nego i vojni zapovjednici
- kasnije poprima značenje titule, upravljali su pojedinim krupnim jedinicama vojske u ratu
- kadijaskeri su bili vrhovni vojni suci, ali su se brinulii za organizaciju pravosuđa, u početku
jedan a kasnije dva
- anadolijski kadijasker je postavljao suce za azijski dio a rumelijski kadijasker za europski dio
- rumelijski kadijasker je bio sudac za razred askera
- kadijaskeri su u sultanovo ime imali pravo devolucije odnosno pravo da izmjene sudsku
nadležost
- defterdari su voditelji popisa državnih financija
- defteri su bili popisi zemljišta, sa veličinom, prihodom izraženim u novcu, uživalac...
- najprije je bio jedan defterdar, kasnije 2, a kasnije i više
- uredi gdje su se držali defteri nazivani su defterhane, kasnije je bio takav ured za svaki
sandžak
- nišandži – po časti jednaki defterdarima, to su bili redaktori ali i kraspopisci sultanovih akata,
kasnije gube na važnosti zbog velikog vezira
- po obliku državnog uređenja turska je bila jedinstvena i strogo centralizirana država, niži
organi nisu imali nikakvu samostalnost u odnosu prema središnjoj vlasti
- kasnije se razvija dekoncentracija i decentralizacija
9. Kanunsko pravo
- u svojoj zakonodavnoj moći sultan je ograničen fetvama velikog muftije
- sultan svoje zakone izdaje pod nazivom ferman a u 19 stoljeću hatišerif
- zakon je mogao odrediti uže pravno područje (kanun=zakon) ili šire pravno područje
(kanunama=zakonik), mogu biti na prostoru čitava carstva opći kanuni ili na prostoru
pojedinog dijela države sandžački kanuni, kojih ima više zbog različitosti prostora
emirnisic@net.hr
39