BaP & BD

1
BaP & BD

S engleskoga prevela
Tea Tosenberger

2
 BaP & BD
PROLOG
Bren

Okrenula sam se, pustivši ruku da klizne na madrac.

Ali, pokraj mene nije bilo madraca.
Ne, kada mi je ruka skliznula, završila je na toplim, čvrstim mišićima.
Sranje.
Proškiljila sam držeći oči poluzatvorenima kako bih provjerila je li
muškarac koji je spavao pokraj mene opazio da sam se pomaknula. Ako jest,
sigurno je radio isto što i ja, pretvarao se da još spava, ali s obzirom na
stabilno, ritmično disanje, morala sam pretpostaviti da se ne pretvara.
Pažljivo sam sjela na krevet, zatim opet pogledavši u svoga partnera.
Gusta mu je smeđa kosa bila razbarušena od sna, a ostatak njegova tijela je,
nasreću, bio prekriven bijelim poplunom.
Hvala Bogu na malenim blagoslovima.
Kada bih još jedanput vidjela te trbušne mišiće, snažna bedra i ostale...
impresivne atribute, nema šanse da bih se uspjela izvući iz njegova kreveta.
A upravo sam to morala učiniti. Morala sam ustati i izgubiti se odande
prije no što postanem svjesna onoga što sam učinila. Moj se automobil još
uvijek nalazio kod bara u kojemu smo se upoznali, ali mogla sam nazvati
taksi... kada i ako ikada pronađem telefon.
Sranje.
Pokušala sam u glavi ponovno proći sve korake, razmišljajući kamo je
mogao nestati, a dok sam razmišljala o prethodnoj noći, lice su mi preplavili
vrućina i zadovoljstvo, ali i mrvica žaljenja.
Ne zbog onoga što sam učinila. Bilo mi je potrebno da izađem i opustim
se. I nitko nije više od mene zaslužio da oni koji me žele osuditi zažmire na
jedno oko.

3
 BaP & BD
Ne, zažalila sam zbog pomisli da se noć koja je bila vruća i vatrena
poput one sinoć nikada više neće ponoviti. Barem ne s ovim tipom - čije
prezime nisam uspjela zapamtiti.
Moja pogreška.
Ušli smo u stan, a među nama je pucketao elektricitet nalik na neku
vrstu čudne magnetske privlačnosti. Jedva sam uspjela baciti pogled na visoke
stropove i kromirane slavine prije nego što se pojavio iza mene i...
Zadrhtala sam i pokušala se sabrati.
Dobro, kada bih počela razmišljati o tome, odustala bih, vratila se među
plahte i to bi postalo najsrdačnije buđenje koje je ikada doživio.
Što, opet, totalno ne bih mogla učiniti s g. Zabava-za-jednu-noć.
Nasmijavši se u sebi njegovu novom nadimku, nježno sam se
pomaknula i opet krenula, pokušavajući ga izbaciti iz glave i ponovno
proživljavajući samo one slike koje su najviše pogodovale tome da se vratim
kući što je prije moguće.
Grudnjak je bio na tlu pokraj mene. Moje gaćice - trznula sam se - bile
su uništene.
Obuzela me blaga žudnja kada sam se sjetila kako su točno završile u
tom stanju, ali prisilila sam se da se opet usredotočim.
U redu. Dakle, nema gaćica. Ali moja haljina... haljina je bila izgužvana
na podu pred ulaznim vratima. Toga sam se sjećala. Trebala sam još samo
pronaći telefon i torbicu.
Kliznula sam malo dalje od strančeve zagrijane kože, ignorirajući bol
prouzrokovanu žudnjom drugi - dobro, četvrti - put. Navukavši grudnjak, na
vršcima sam se prstiju počela kretati po sobi, pazeći da otvaram vrata što je
moguće tiše i istodobno zahvaljujući svemu što je sveto na njegovim tihim,
modernim podovima i vratima koja ne škripe.
Kada sam otvorila vrata njegove spavaće sobe i ugledala jednu od stvari
koje su me najviše zadivile u njegovu stanu - stakleni zid koji gleda na grad -
shvatila sam da stojim pred njim dok je moja maca izložena tako da je može
vidjeti Bog, ali i svi ostali.
Srce mi je počelo kucati u grlu i zgrabila sam haljinu s poda i navukla je
preko glave, ispustivši jauk kada mi je kukica zahvatila kosu i počupala me.

4
 BaP & BD
Zadržala sam dah kada sam čula tihi tupi udarac iz susjedne sobe. Molim te, ti
seksi zvijeri, zaspi, nagovarala sam ga u mislima.
Srce mi je udaralo u prsima dok su mi se uši napinjale, osluškujući ne bi
li čule i najmanji znak života. Budući da je i dalje vladala tišina, zaključila
sam da je zrak čist i krenula tražiti cipele.
Dobro, ušli smo kroz vrata, ja sam se divila stanu, krenula sam po malo
vode i... i izula cipele. Sada sam na vršcima prstiju otrčala do sudopera i
pronašla svoje sandale na remenčiće i navukla ih. Pokraj sudopera uočila sam
maleni blok i kemijsku olovku koji su bili pričvršćeni na hladnjak i zagrizla
sam unutrašnju stranu obraza, nagovarajući se da ne posegnem za kemijskom
i ostavim svoje ime i broj.
Ionako ih nikada ne bi upotrijebio.
A kada bi to učinio?
Opet sam se sjetila one iskre među nama, navale životinjske potrebe
koju sam osjetila već prvoga trenutka kada sam uočila kako me gleda s druge
strane bara. U očima mu je bio pogled zbog kojega sam se - vjerojatno kao i
sve druge djevojke - osjećala kao da sam najvažnija i najsretnija žena zbog
toga što me odabrao.
A kada je govorio?
Njegov dubok, mek glas bio je poput čokolade koja klizi mnome, sladak
i zadovoljavajući.
Tip poput njega? Nije tražio ponovne susrete. Zapravo, nije predstavljao
više od ulaznice za Povrijeđenitis za jednu osobu.
Što je bilo savršeno. Jer nakon svega što sam doživjela od muškaraca,
ionako nisam bila u potrazi za nečim ozbiljnijim od jedne noći. Ali žena ipak
ima potrebe. A ako bi ih mogla zadovoljiti i istodobno na umu imati kakvi su
muškarci i koja su im ograničenja? To je bila situacija bez gubitnika, a da je g.
Zabava-za-jednu-noć sada budan, i on bi se složio.
Odmaknula sam se od hladnjaka i naletjela na otok, pronašavši torbicu
ravno iza sebe.
“Imam te”, prosiktala sam podignuvši je i počevši kopati dok nisam
pronašla telefon i naručila automobil.
Bit će tu za pet minuta.

5
 BaP & BD
Opet sam pogledala prema spavaćoj sobi, pitajući se je li nepristojno
otići bez pozdrava. Nakon svega što smo radili sinoć? Samo je Bog znao da bi
najpristojnije bilo pustiti ga da spava. Ionako ću do podneva sigurno
zaboraviti na njega.
Osim toga, ionako ga više nikada neću vidjeti. Ne. Bila je to vrsta noći u
kojoj treba uživati, a zatim je odlučno ostaviti u prošlosti.

6
 BaP & BD
PRVO POGLAVLJE
Mason

“Što se, dovraga, događa, Masone?”

Zastenjao sam dok je Trentov glas odjekivao mojim predsobljem, zatim
se opet naslonio na kauč i pokušao se pretvarati da me, ako ga ne budem
pogledao, neće moći vidjeti. Što je, naravno, bila glupost. Ali nisam imao
boljih zamisli.
“Koji je dan, govnaru?” Trentov glas sada je bio glasniji, bliži, i iako sam
znao da je to loša ideja, otvorio sam oko ugledavši ga kako stoji nada mnom, a
njegov mračan izraz lica bio je još mračniji no obično.
“Ostavi me na miru”, zakreštao sam.
“Ne.” Pogurao mi je stopala na kraj sofe kako bi mogao sjesti na
kremasto bijelu kožu. “Nedjelja je. I znaš što se dogodilo? Bio sam jebeno
ponižen tamo.”
“Sranje. Žao mi je zbog toga.” Okrenuo sam se, povukao stopala na
ležaj, a zatim privukao pokrivač malo bliže bradi.
“Nije ti žao”, promrmljao je Trent. “Znaš da je nedjeljom ragbi u parku.
Kako bismo, dovraga, trebali pobijediti bez svog najboljeg igrača? Danas su
igrali liječnici protiv kirurga, smeće jedno. Misliš li da će nam kirurzi
dopustiti da to ikada zaboravimo? Ikada?”
Trznuo sam se, znajući da je u pravu. Jebeni kirurzi, umišljeni kreteni.
Činjenica je bila da ne bi ni trebali igrati ragbi, s obzirom na to koliko su im
bile dragocjene njihove nježne ruke, ali to ih očito nije sprečavalo.
“Gle”, rekao sam, prvi se put osjećajući pomalo loše otkako je gotovo
provalio u moj stan, “trenutačno prolazim kroz... nešto. Radi se o hitnom
slučaju i …”
“To što ne možeš pronaći informacije o djevojci s kojom si proveo jednu
noć ne predstavlja hitan slučaj, bez obzira na to koliko to puta pokušao
takvim prikazati, Masone.”

7
 BaP & BD
“Teret jednoga čovjeka za drugoga je dar. Rajčica, paradajz. Što je
učinjeno, učinjeno je.” Ponestalo mi je loših, neprimjenjivih izreka i uspravio
sam se na kauču. Trent mi je preoteo daljinski iz ruku i stišao epizodu serije
Treehouse Masters koju sam upravo gledao.
“I dalje nema sreće, ha?” upitao je Trent, ovoga puta pomalo manje
grubo - iako ne mnogo manje.
“Ne”, promrmljao sam primivši se za korijen nosa. “Provjerio sam sve
stranice za spojeve kojih sam se mogao sjetiti. Nije ni na jednoj od njih.
Provjerio sam čak i Tinder. Ništa. Zapravo, ne postoji nitko s imenom Bren.”
“Hej, imam zamisao.” Usne su mu se iskrivile u nešto nalik na
ohrabrujući smiješak. “Samo otiđi na spoj s nekime s Tindera i zaboravi na
sve. Prošlo je tjedan dana, stari. Pusti to.” Trent je prekrižio ruke na prsima, a
ja sam posegnuo prema zdjeli mlake juhe pred sobom.
“Ne razumiješ, zar ne?”
“Da si otkrio Sveti gral pica? Picu koja će ih sve pokoriti? Jednu jebenu
picu koja poništava sve ostale pice?” Frknuo je Trent. “Razumijem, samo ti ne
vjerujem.” Prošao je rukama kroz svoju gustu, tamnu kosu. “Postoji puno
djevojaka tamo negdje. Mogao bih te spojiti i s jednom od Kaylinih sestara
kada bi samo…”
“Ne, pronaći ću tu djevojku.” Stisnuo sam šake i ispustio isprekidan
izdah. “Samo ću se morati potruditi malo više nego što sam očekivao.”
Već sam znao da se uzalud trudim pokušavajući objasniti o njoj tipu kao
što je Trent. Njemu je svaka žena s kojom je izašao bila isto - prilika da
poševi, i ako ima sreće, zabavi se prije, tijekom i malo poslije. Možda.
Meni? Nije bilo tako jednostavno.
Nemojte me krivo shvatiti. Mogao sam imati gotovo svaku ženu koju
poželim. I to nisam umislio. Bila je to samo... pa, istina. Otkako sam odrastao
dovoljno da shvatim kako funkcionira seks, lako sam pronalazio partnerice
koje su bile voljne, ali meni su veze bile nešto više od brzog seksa. To što sam
postao doktor nije škodilo, kao ni to što sam općenito volio žene.
Ali ipak sam želio nešto više. Sada, kako sam postajao stariji...
Pa, čini se da to nešto više stalno postaje sve važnije. Ta me djevojka na
najbolji mogući način oborila s nogu. Predivna je, naravno. Ali i smiješna, i

8
 BaP & BD
pametna, i neočekivana. Zaspao sam potpuno zadovoljan i uzbuđen što ću joj
baš to i reći ujutro, ali nestala je.
Nestala bez riječi, ili barem poruke.
Trent je pljesnuo rukama po koljenima i odgurnuo se s kauča prije no
što je krenuo prema mom hladnjaku i izvukao bocu vode. Odvrnuo je čep,
otpio gutljaj, zatim me promatrao preko boce. “Dobro, u redu. Predajem se.
Što je toliko posebno u vezi s ovom, osim što joj je pica čelična zamka?”
Nakrivio sam glavu. “O tome se i radi. Ne mogu ustanoviti što je to.
Mislim, seks je bio…”
Nije bilo riječi za opisa seksa.
Od trenutka kada sam je poljubio, bio sam potpuno uvučen, gorio od
potrebe za još - da je dodirnem, pomirišem, udahnem. Bilo je to više od
kemije - bila je to čista životinjska povezanost, i znao sam, čak i od tog prvog,
nevinog poljupca, da je i ona osjetila isto. Veza između nas dvoje nije bila
nalik ni na što što sam ikada prije osjetio.
“Nije moglo biti tako dobro ako se iskrala odavde dok si spavao.
Pomislio bi da bi htjela još, zar ne?” Trent je slegnuo ramenima. “Suoči se s
time, možda nije baš toliko zagrijana za tebe.”
“Vidiš, to je ono što ne shvaćaš. Bila je zagrijana za mene. Bila je
savršena.” Odmahnuo sam glavom.
Naravno, nisam krivio Trenta što nije shvaćao. Vjerojatno nikada nije
bio sa ženom koja ga je gledala kao što je Bren gledala mene na našem spoju -
kao da joj je bila važna svaka riječ koju sam rekao. Kao da sam joj ja bio
važan. Na neki način me podsjetilo na to kako je moja majka razgovarala s
mojim ocem i gledala ga - kao da ništa na svijetu nije važnije od te druge
osobe.
A ta je povezanost bila samo početak. Protegnula se još dalje kada sam
je poljubio, kao da se guranje i povlačenje među našim tijelima dogodilo već
milijun puta, ali je i dalje bilo uzbudljivo i novo. Zadrhtala je kada sam je
dodirnuo, a kada sam je okrenuo kako bih joj otkopčao haljinu...
“Točno. Bila je savršena. Zato je nisi zanimao.” Trent se nacerio, a ja
sam mu nabio jastuk u glupo lice.

9
 BaP & BD
“Ali ozbiljno, stari”, i dalje je pritiskao. “Što ćeš učiniti, samo čekati da
ti pokuca na vrata? Već si posvuda tražio. Vrijeme je da se malo odmoriš i
pokušaš opet. Puno je riba u moru. I ozbiljno, nikada te nisam ovakvoga vidio
i počinješ me plašiti.”
Ponovno mi se pridružio na kauču, a ja sam na trenutak pogledao u TV,
razmišljajući o njegovim riječima.
Bila je to istina. Kada je bila riječ o ženama, imao sam... pa... prošlost bi
vjerojatno bio najpristojniji način da to kažem. Ali to, tehnički, nije bila moja
krivnja.
Odrastao sam s uvjerenjem koje su mi prenijeli roditelji, i koje je bilo
osnaženo njihovim odnosom - kada pronađeš pravu osobu, znaš to. S tom
osobom sve kušnje i teškoće u životu postajale su lakše.
A ja? Nisam namjeravao stati sve dok ne pronađem gđu Pravu.
Pa sam isprobavao. Mnogo.
“Da si iskusio takav seks s takvom ženom, i ti bi se jednako ponašao”,
rekao sam, potpuno uvjeren u svoje riječi.
“Sada već počinjem misliti da je njezina vagina načinjena od čistoga
zlata”, rekao je Trent. “Što je učinila? Ispuštala balončiće iz nje?”
Nasmijao sam se. “Bilo je dobro, stari. Najbolji seks u mome životu.
Vruć i intenzivan, a ta jebena usta…”
“Dobro. Pa, koliko god zvučalo posebno, vrijeme je da kreneš dalje.
Shvaćaš?” Trent je otpio još jedan gutljaj vode, a ja sam kimnuo, iako je to bilo
samo kako bih ga umirio.
Iskreno, nisam mislio da postoji išta na svijetu što bi me moglo spriječiti
u potrazi za tajanstvenom Bren.
Čak i sada, nakon tjedan dana, omiljeno mjesto na koje bi moje misli
odlutale bilo je sjećanje na njezine savršene sise s bradavicama poput trešanja
i njezina glatka, blijeda koža. Njezina svilena plava kosa među mojim prstima.
Njezino osjetljivo tijelo koje se meškolji.
I naravno, okus njezine pice dok sam prelazio jezikom preko njezina
napeta klitorisa.

10
 BaP & BD
Sada je čak i njezino ime bilo dovoljno da postanem tvrd poput
kamena. Ali nije bilo dovoljno - ništa od toga nije.
Jer ću pronaći Bren.
A kada je pronađem?
Postat će moja.

DRUGO POGLAVLJE
Bren

Učinila sam to. Htjela sam sama sebi nabaciti pet.

Zviždeći melodiju pjesme “Baby Got Back”, ispirala sam komadiće
kakice niz odvod, i ništa mi nije moglo pokvariti raspoloženje.
Imala sam avanturu za jednu noć - zapravo, prokletu dobru avanturu - i
kao zrela, odgovorna žena, održala sam obećanje koje sam dala samoj sebi u
vezi s time da se neću vezati. To. Opet sam se nasmiješila, ponosna na sebe. I
zadovoljna na način na koji to dugo nisam bila.
Bilo je savršeno normalno što su mi misli u posljednja dva tjedna
nekoliko puta tijekom dana odlutale na Masona. Bilo je to jedino seksualno
iskustvo koje sam doživjela u razdoblju koje se činilo dugim poput desetljeća,
i bilo je normalno da ga želim opet proživjeti - moj osobni film s najdražim
trenucima, nešto čega se mogu prisjećati s nježnošću i uživati u tome kada
sam noću sama u krevetu.
“Zašto si tako dobro raspoložena?” upitala je Mandy, provirivši u
gorilinu kućicu.
Ispravši i posljednji veliki komad, okrenula sam se i zatvorila vodu.
“Hej, gospođice. Kako je bilo na godišnjem odmoru?”
Mandy je bila visoka metar i pedeset i puna čiste drskosti i sarkazma.
Voljela sam je. Tehnički mi je bila šefica, ali nikada se tako nisam osjećala.
Bila sam zahvalna na njezinu prijateljstvu i na tome što me usmjeravala i u
poslu i u osobnom životu.
Mandy se samozadovoljno nasmiješila i odmahnula glavom. “Za
trenutak ću ti ispričati sve u vezi s našim putovanjem. Kada u avion povedeš

11
 BaP & BD
dva malena djeteta, to nije odmor nego - putovanje. Ali prvo ćeš ti meni reći
zašto se doimaš potpuno zaneseno dok čistiš govna. Nije li Andy danas
ovdje?”
“Da, rekla sam mu da ode na ručak. Ja ću ovo srediti.”
Razrogačila je oči. “Nemoj zezat’. Idemo unutra da sve nadoknadimo.
Možeš mi ispričati sve što se događalo otkako sam otišla.”
Namotavši crijevo i spremivši ga, pošla sam za Mandy unutra. Gorile se
nisu trebale vratiti u svoju nastambu sve do popodneva, ali bilo mi je drago
što sam taj zadatak završila ranije.
Izula sam gumene čizme, na trenutak se naslonivši na zid kako bih
uhvatila ravnotežu. Opa. Preplavio me val mučnine i udahnula sam dubok,
osvježavajući dah. To je bilo već treći put danas da se to događa.
Odmahnuvši glavom, pošla sam za Mandy prema radnim postajama, i
opravši ruke u umivaoniku, sjela sam pokraj nje.
“A sada da čujem, Bren”, rekla je cereći mi se kao da zna što sam
učinila.
“Dobro.” Slegnula sam ramenima. “Poslušala sam tvoj savjet. Jesi li
sretna?”
Pobjedonosno je podignula šaku u zrak. “Poševila si se! Tako sam
ponosna na tebe. Da čujem sve sočne detalje. Nemoj ništa izostaviti. Todd
više gotovo uopće nema energije za seks, a kada i ima, moram biti baš dobro
raspoložena kako bih se mogla nositi s njegovim pivskim trbuhom.”
Prošla me jeza. Brak me nikada nije zanimao, a i Mandy ga baš nije
reklamirala. Iskreno, nisam se htjela zaljubiti. To me jednostavno nije
privlačilo. Vidjela sam samo negativne strane, a ni jednu pozitivnu. Biti sama
i imati izvanrednu karijeru zoologa bilo mi je i više nego dovoljno. Nisu mi
bile potrebne godine terapije kako bih shvatila da je taj stav nastao zbog smrti
moga oca kada sam bila malena i duboke depresije u kojoj se moja majka zbog
toga našla. Ali katkad sam se osjećala usamljeno, a žena ima potrebe. Otuda je
došla moja čarobna avantura za jednu noć.
“Razmišljala sam o onome što si rekla - o onome kako se moram malo
više izložiti. Razmišljala sam o spojevima preko interneta.”
Mandy se nacerila. “Ali?”

12
 BaP & BD
“Ispunjavanje tog dugog profila i odgovaranje na stotine nasumičnih
pitanja bilo je tako zastrašujuće, i nije mi se svidjela zamisao da stavim sve
svoje osobne podatke na internet. Jednostavno mi se nije činilo potrebnim
izmjenjivati imena s nekime s kime sam htjela izmjenjivati samo tjelesne
tekućine.”
Mandy se potapšala po srcu. “Katkad je feministkinja u meni zbilja
ponosna na tebe.”
Zakolutala sam očima. “Pa sam zaključila da bih, prije nego pođem tim
putem, ipak htjela pokušati na staromodan način. Sredila sam se i otišla u bar
u koji uobičajeno ne izlazim - znaš, jedno od onih novih, modernih,
prenatrpanih mjesta?”
Kimnula je, potpuno zaokupljena pričom. “Tržište mesa je tehnički
izraz, da.”
“Sjedila sam sama za šankom, pijuckala piće i izmjenjivala poglede s
nekoliko slatkih dečki u prostoriji. Nekoliko minuta kasnije jedan od njih mi
je prišao ”
Podignula je i spustila obrve. “I bilo je akcije?”
Nasmijala sam se. “Ne baš. Bio je sladak, ali nije me privukao. Nakon
što sam se ispričala rekavši da moram ići na toalet, uočila sam najdivnijeg
muškarca kojega sam ikada vidjela kako sjedi sam u separeu u uglu. Izgledao
je tako nesretno, i pomislila sam kako je to čudno - kao da smo nas dvoje bili
jedini u cijelom klubu koji jedva izdržavamo ondje umjesto da se zabavljamo
kao svi oko nas.”
“Hmmm.” Kimnula je zamišljeno. “Što se onda dogodilo?”
Na trenutak sam zatvorila oči, i imala sam osjećaj kao da sam se opet
vratila u taj klub, venama mi je pulsirao bas glazbe, električno plave oči toga
neznanca s druge strane krcate prostorije bile su prikovane na moje - dlačice
na vratu su mi se naježile kada sam shvatila da je još privlačniji nego što sam
u početku primijetila - i spustila sam glavu kako bih odjurila - sigurna da
nijedan muškarac njegove klase nikada ne bi bio zainteresiran za mene.
“Nekoliko minuta kasnije, izašavši iz toaleta, bila sam spremna sve
proglasiti propalom misijom i krenuti kući. Ali čekao me gospodin Visok,
Taman i Seksi.”

13
 BaP & BD
Dok mi je kralježnicom prolazila ugodna jeza, prisjetila sam se kako se
nadvio nad mene, čak iako sam obula cipele s punom petom, i kako me
zapovjednim glasom pitao bih li htjela s njim popiti piće. Jedva sam uspjela
kimnuti, a glas mi je bio zarobljen pod težinom libida.
“Odveo me otraga u svoj privatni separe, gdje smo naručili još jedno
piće i razgovarali.”
Mandy se namrštila. “Ako ova priča ne bude završila tako da te
zadovoljio, ne želim više slušati.”
Nasmijala sam se neobičnom eufemizmu. “Malo ću ubrzati stvari.”
Mandy nije morala slušati kako je te noći naš razgovor tekao s lakoćom, ili o
struji sirove seksualne napetosti koja je pucketala među nama sa svakom
riječju koju smo izmijenili.
“Malo kasnije upitao me bih li htjela poći na neko tiše mjesto gdje
bismo mogli razgovarati. Predložio je svoj stan, i otišli smo. Predivan je - u
jednoj od onih divnih visokih zgrada koje se nadvijaju nad gradom.”
“Ljubomorna sam - ima li taj komad ime?”
“Mason.” Samo izgovaranje njegova imena u mome je tijelu
prouzrokovalo reakciju za koju nisam bila spremna.
“Što se onda dogodilo? Nemoj mi uništiti maštariju i reći mi da njegov
štap nije ispunio tvoja očekivanja. Nema ničeg goreg od malog pimpeka,
imam li pravo?”
“Bila je to izvanredna noć. Savršena u svakome smislu.”
“Dragi Isuse... Moraš mi reći nešto više od toga!”
Odmahnula sam glavom. “Neću ispričati šefici svaki ogoljeni detalj
najboljeg seksa u mom životu.” Samo zbog toga što sam se toga sada prisjećala
s takvom jasnoćom, mogla bih natopiti gaćice dok sam na poslu. No bueno.
“Kvragu, curo. Moram ti odati priznanje.” Mandy je ispružila stisnutu
šaku kako bi njome udarila u moju. “Ponosna sam i sve to.” Hinila je glas
prepun emocija opet me nasmijavši. “Sada mi je jasno zašto si tako dobro
raspoložena.”
Bilo je ludo što dobar seks i nekoliko orgazama mogu učiniti za dušu. I
dva sam tjedna nakon toga potpuno zračila.

14
 BaP & BD
Mandy i ja nekoliko smo minuta radile u tišini, ona je radosno tipkala
po tipkovnici odgovarajući na poruke e-pošte, a ja sam ispunjavala dnevnik
rada kako bih zabilježila kada sam završila čišćenje unutrašnjeg kaveza.
Vratio se osjećaj mučnine, vrebajući iz središta moga želuca.
“To je čudno”, promrmljala sam sebi u bradu.
“Što?”
Odmahnula sam glavom. “Sigurna sam da nije ništa, ali...” Zastala sam
uperivši pogled u kalendar preda mnom dok mi se kralježnicom širila hladna
panika. “Ne, ništa. Ne može biti.”
“Što je ništa?” Mandy je inzistirala.
“Samo, posljednjih nekoliko dana osjećam te valove mučnine.”
“Jesi li bolesna?”
“Ne. Osjećam se dobro tijekom dana - uglavnom. Obično osjetim
mučninu odmah ujutro kada ustanem, a onda nekoliko puta nasumce tijekom
dana. Vjerojatno mi je pala razina šećera u krvi.”
Mandy se doimala skeptičnom. “Bren. Ne želim te uplašiti, ali iste sam
te simptome ja imala tijekom svoje prve trudnoće. Ti i misteriozni muškarac
ste koristili zaštitu, zar ne?”
“Naravno. Koristili smo kondom.”
“Ali mjesečnica ti kasni, zar ne?”
Čini se da je moj razrogačeni pogled na maleni stolni kalendar bio očit.
Kimnula sam. “Nekoliko dana. Ništa strašno.” Ali imala sam osjećaj da je
itekako strašno. Nisam mogla ostati trudna - ne s nekim šarmantnim igračem
za jednu noć koji je kupio cure u barovima. Ne, ne, ne. To se događa samo u
otrcanim romantičnim komedijama. Ruke su mi postale ljepljive i počela sam
se znojiti. Počelo mi se vrtjeti i razmišljala sam o posljedicama neplanirane
trudnoće koja je možda našla put u moj savršeni život.
Mandy je oblizala usne. “Slušaj. Ne želim te prepasti, ali možda bi
trebala otići k doktoru - da te pregleda. Kondomi često puknu. Moguće je da
si trudna.”
“Sigurna sam da nije ništa. Mogu kupiti jedan od onih kućnih testova za
trudnoću na putu kući ako se zbog toga budeš osjećala bolje.”

15
 BaP & BD
Mandy je odmahnula glavom. “Ti testovi nisu pouzdani u tako ranoj
trudnoći. Daj mi da nazovem svoga doktora. Ozbiljno, imam najboljeg
ginekologa u cijelome gradu. Obožavam ga. Kada uzima nove pacijente,
najčešće se čeka šest mjeseci, ali mene je ubacila prijateljica pa možda ja mogu
učiniti isto za tebe.”
“Što je tako super u vezi s tim tipom?” Možda sam luda, ali bilo mi je
teško povjerovati da bi netko mogao zaista uživati kod ginekologa. Ja sam
jedva tolerirala godišnje preglede. Taj metalni osjećaj instrumenata za
pregled, i grozni lubrikant. Uf . Ne, hvala.
Mandyn pogled postao je nježniji i u očima joj se pojavio odsutan
pogled. “Pametan je, drag i profesionalan, i jednostavno zrači nečime zbog
čega se osjećaš ugodno. Svi ga vole. A ured mu je više nalik na SPA centar
nego na kliniku. Prigušeno svjetlo, lagana glazba, plišani pamučni ogrtači
umjesto onih groznih papirnatih koje sam morala nositi kod staroga doktora.
Imaju vražju kavanu u čekaonici. Oduševit ćeš se, obećavam.”
“Zaista zvuči lijepo.” Grickala sam nokat na palcu. “I bilo bi lijepo znati,
pretpostavljam, što uzrokuje te mučnine.” Mandy je kimnula izvukavši
mobitel iz stražnjeg džepa. “Da vidimo mogu li te ubaciti idući tjedan. Ništa
ne obećavam.”
Nervozno sam čekala dok je birala broj i razgovarala s recepcionarkom.
Izgovorila je moje ime slovo po slovo, a zatim pričekala nekoliko trenutaka.
Mandyne su se oči proširile kada je pogledala na sat. “Da! Naravno da može.
Puno vam hvala!”
“Što su rekli?”
“Netko im je otkazao danas poslijepodne. Upala si! Imaš termin kod dr.
Bentleyja u dva.”
“Vau. Dobro, a ti se onda slažeš s time da odem ranije?”
Odmahnula je rukom. “Naravno. Nazovi me istoga trenutka kada nešto
saznaš.”
Opet mi se vratila mučnina, ali ovoga puta nije imala veze s
mogućnošću da sam trudna.

16
 BaP & BD
TREĆE POGLAVLJE
Mason

“Devet trudnoća”, rekao sam Trentu naslonivši se na pult.

“Devet?”
“Da, devet. I dva puta blizanci. Kažem ti, ako ovoga mjeseca dobijem
još jednu trudnoću, osvojit ću bingo koji igraju sestre s brojem
novorođenčadi. Gđa Ramirez plakala je pola sata kada sam joj rekao za
blizance. Već ima jedne doma.”
“Sirota žena.” Trent je zadrhtao suosjećajući i odmahnuo glavom. “Idem
po kavu. Želiš li i ti?”
Kofein me privlačio, ali odmahnuo sam glavom. “Ne, jako kasnim s
papirologijom. Moram to nadoknaditi prije ručka.”
Rastali smo se, i krenuo sam niz hodnik osvijetljen fluorescentnim
svjetlom dok nisam došao do ureda na kraju. Na vratima je sjajnim zlatnim
slovima pisalo “Dr. Bentley”.
Pločica s imenom bila je tu otkako sam bio dijete, kada sam se igrao u
čekaonici čekajući da otac izađe i pridruži se majci i meni. A kada sam postao
stariji, provodio sam čak i više vremena u istoj čekaonici, inzistirajući da
budem prisutan i na najmanjoj provjeri i pretrazi dok se majka borila s rakom
jajnika uz pomoć jednog od drugih liječnika u ordinaciji moga oca.
A sada? Kao odrastao čovjek, preuzeo sam ordinaciju koja je nekoć
pripadala mome ocu i zamijenio sve njegove svjedodžbe i diplome vlastitima -
iako sam ostavio staru bejzbolsku zastavicu koja je visjela s prozora, sjećanje
na moje stare dobre dane male bejzbolske lige.
Na mome je stolu ležala hrpa papira koje sam izbjegavao dobrih tjedan
dana i, prigušeno zastenjavši, stropoštao sam se na izlizan kožni stolac.
Gotovo instinktivno provjerio sam poslovnu e-poštu i potisnuo maleni ubod
razočarenja kada se tamo nije našlo ništa ni najmanje osobno.
Iako sada nisam ni očekivao ništa. Ako mi se Bren do sada nije javila,
vjerojatno i neće. Zapravo, nisam bio siguran ni zna li kako se zovem.
Predstavio sam se jedanput na početku, ali neki ljudi loše pamte imena. I

17
 BaP & BD
meni se to često događalo, zaboravio bih ih gotovo istoga trenutka kada bi mi
nepoznata osoba rekla svoje ime. Osim toga, nisam mogao znati koliko je
pripita bila te večeri. Naravno, tada se nije činila pijanom.
Prisjetivši se toga, kurac mi je zapulsirao.
Rukama protrljavši lice, pokušao sam zaboraviti kako je bilo s njom.
Iako to nije pomoglo. Otkako smo bili zajedno, nijednu noć nisam prespavao
u komadu a da se nekako nije uvukla u moje snove.
Kada smo kod snova, ako želiš i dalje moći plaćati onaj otmjeni stan i
krevet u kojem spavaš, bolje se prihvati papirologije.
Na brzinu poslavši poruku e-pošte svojoj pomoćnici u kojoj sam je
zamolio da mi naruči ručak, okrenuo sam prvu stranicu na hrpi papira -
prijamni obrazac gđe Ramirez od jutros.
Sirota žena bila je u pravu. Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo imati
jedno dijete, a kamoli dvoje kada već imaš dvoje doma. Njezin se suprug
dobro držao, naravno, ali što da sam ja taj tip? Pa, mislim da bismo nakon
takvog posjeta liječniku na putu doma skrenuli u trgovinu pićima.
Bila je izvrsna mama. Vidio sam je tijekom boravka u bolnici nakon što
je rodila prve blizance, i bila je poput super žene: imala je potpunu kontrolu
nad svakim pokretom, ljuljala je jedno dijete, a mazila drugo. Roditelji će biti
u redu kada se prilagode, ali, kvragu, to će biti jebačka prilagodba. Nadam se
da ne vole spavati noću.
Na mojim se vratima začulo nježno kucanje i podignuo sam pogled
ugledavši vitku brinetu kako ulazi u prostoriju, a na tankim usnama joj je bio
nervozan smiješak. “Dr. Bentley?”
“Što je bilo, Jean?” Ona je bila najnovija od medicinskih sestara i još
uvijek nam se obraćala s titulama čak i kada nismo bili pred pacijentima, pa
sam se pokušao nasmiješiti što sam ljubaznije mogao.
“Jutros nam je netko otkazao i netko je umjesto nje naručio novu
pacijenticu. Znam da imate puno posla, ali pitala sam se biste li možda…”
Podignuo sam ruku. “Nema problema. Za kada je zakazan termin?”
“Hm, o tome se i radi. Upravo je stigla.”
Pripazio sam da se ne trznem previše očito, znajući da je Jean ionako
nervozna i da hoda kao po jajima. Nisam to želio još pogoršati. “Da, dobro. Pa,

18
 BaP & BD
izvadite joj krv, pregledajte vitalne funkcije i neka se presvuče u haljinu. Doći
ću čim uzmognem.”
Jean je krenula van, ali sam je zazvao.
“Prijamni obrazac?” upitao sam, a ona se piskavo nasmijala dok joj je
obraze preplavilo rumenilo.
“Da, da. Naravno! Izvolite.” Na stol mi je položila list papira zajedno s
fasciklom u kojemu se nalazila anamneza, i spustio sam pogled na uredan,
lijep rukopis.
Ashley Matthews.
Prilično uobičajena povijest bolesti, i mlađe dobi. Pregledao sam papire
iz njezina fascikla, odgovorio na poruke e-pošte koje su posljednje pristigle u
ulazni pretinac i zatim krenuo niz hodnik. Trent mi duguje što sam preuzeo
još jednu pacijenticu. Ako je pametan, donijet će mi kavu bez obzira na to što
nisam htio poći s njim.
Nježno sam pokucao na vrata i iza ugla se pojavila Jean.
“Dr. Bentley je ovdje”, obavijestila je ženu koja je ležala kao da ju je
maloprije udario kamion. Kosa joj je visjela sa stola za pregled, a rukom je
dramatično prekrila lice.
Ovo će biti zabavno.

19
 BaP & BD
ČETVRTO POGLAVLJE
Bren

“Nije vam dobro?”

Duboki muški glas prekinuo je moju mučninu. Moj uznemireni želudac
bio je uporan kao komarac koji mi zuji pokraj uha i samo sam ga željela
otjerati. Ali da bi se to dogodilo, morala sam se podvrgnuti ovome pregledu.
Kvragu i ugodan ogrtač za koji je Mandy mislila da će mi se svidjeti. Da sam
sada prekrivena uobičajenom papirnatom plahtom, mogla bih je jednostavno
navući preko glave.
“Uhh”, zastenjala sam i sestra se ubacila.
“Gospođica matthews nije baš obožavateljica … posjeta liječnicima za
žene.”
“Možemo li … uh … samo obaviti nelagodni dio ovoga što je prije
moguće, molim vas?” dodala sam prigušeno prošaptavši i još uvijek ne
maknuvši ruku s lica. Uznemirena utroba još se jedanput preokrenula i
zastenjala sam.
“Nema problema. Potpuno vas razumijem.”
Zašto mi ovaj glas zvuči tako poznato?
Liječnik je pustio vodu u umivaoniku, a ja sam provirila ispod svoje
maske načinjene od ruke baš na vrijeme da ugledam njegova ukočena leđa.
Zvuk gumenih rukavica mome se osjetljivom tijelu učinio kao pucanj. Opet
sam zatvorila oči. Bože, može li ovo već jednom završiti? Nije bilo ničega
goreg od držača za noge, a sada to moram izdržati dva puta u istoj godini. A
da sam trudna? U mojoj bi se mačkici našlo toliko ruku da bih odmah iznad
nje mogla istetovirati znak otvoreno.
“Molim vas, povucite se na dno stola.”
Taj glas.
Da nisam bila toliko jadna, skupila bih snage da provirim i pogledam
osobu nadvijenu nada mnom. No morala sam skupiti svu snagu koju sam
imala kako bih se spustila niže sve dok mi gola guza proviruje preko ruba

20
 BaP & BD
stola. Njegova je ruka primila jedno moje stopalo, zatim i drugo, pomogavši
mi da ih položim u strašne držače, ali koljena sam i dalje držala čvrsto
spojena.
Svjetiljka je zaškripala, potom zasvijetlivši. Njezina je prodorna vrućina
probijala moje osjetljivo meso, i osjećala sam se kao u izlogu. Izloženo.
Ranjivo.
“U redu, gospođice Matthews, samo ću …”
“Već sam bila na pregledu. Znam postupak”, zastenjala sam. Da sam
mogla uperiti zeleno svjetlo prema njemu, bih. Bilo što kako bismo ubrzali
ovo mučenje.
“U redu onda, ne tratimo više ni časa.” Nježno mi je rukama razdvojio
noge. “Opustite se, ovo će biti brzo gotovo.”
Liječnik je pritisnuo moj trbuh i s dva prsta kliznuo u moj vaginalni
kanal. Baš kada sam pomislila da će požuriti i završiti s ovime, stao je. Srce mi
je počelo brzo kucati, a već znojni dlanovi postali su toliko vlažni da sam
pomislila da bi se s njih moglo početi cijediti na papir koji je prekrivao kožni
stol za pregled.
Zašto je stao?
Zar nešto nije u redu?
Sa mnom ili možda s bebom?
Ispustio je isprekidan uzdah koji je otkrivao mnogo toga. Sigurno nešto
nije u redu. Otvorila sam usta kako bih zaustila, ali ništa nije izašlo. Golema
mi je panika, čini se, zamrznula jezik.
Trn spoznaje protkan strepnjom popeo mi se kralježnicom i zaustavio
se na vrhu lubanje.
“Bren?” nježno je promrmljao.
Moje se brzo disanje usporilo zaustavivši se, dok se napetost u prostoriji
povećala na najveći mogući stupanj uzbune.
“Da?” Kako je znao moje srednje ime? Nešto u njegovu glasu zvučalo je
nekako poznato. Pretraživala sam mozak i polako povukla ruku s lica. Kada
bih mogla samo dobro pogledati njegov izraz lica, možda bih mogla
procijeniti koliko se ova situacija pogoršala u samo nekoliko sekundi.

21
 BaP & BD
“Je li sve u …”
Pogled mi je sreo njegov i soba se zavrtjela. Divlji, tragičan vrtlog živih
boja zamijenio je moj uobičajen vid. Nastojala sam sjesti, ali pala sam natrag
na leđa uz udarac i zvuk gužvanja papira.
Nema. Jebene. Šanse.
Ovo se ne događa. Ne može biti. Bože, što sam ti ikada učinila da bih
ovo zavrijedila? Poniženje? Sramotu...
“Na obrascu stoji da se zoveš Ashley”, rekao je, a moje je tijelo prožela
doza adrenalina, zbog čega mi je puls počeo divlje udarati.
Sranje. To je on.
A prsti su mu još uvijek bili u meni.
Preplavio me još jedan val mučnine i zatvorila sam oči obasjana
svjetlom fluorescentnih lampi, preklinjući želudac da se smiri. Ako uspijem
disanje dovesti pod kontrolu, uspjet ću odavde otići prije no što potpuno
izgubim razum.
“Možeš li, molim te, maknuti ruku?” uspjela sam reći.
“Naravno. Oprosti.” Liječnik je izvukao svoje snažne prste iz mojih
ženskih dijelova i ustao.
Nakon barem jedne minute isprekidanog disanja i molitvi upućenih
mojem želucu da me prestane sramotiti, uspjela sam prostenjati. “Moje ime
jest Ashley.” Povukla sam se unatrag i prekrila noge. Možda je to sve već
vidio, ali pod hladnim svjetlom sobe za preglede osjećala sam se izloženijom
no ikada prije. “Koristim srednje ime.”
Skinuo je rukavice i bacio ih u koš za smeće. “Da. Uh, Jean?” Okrenuo
se prema zbunjenoj sestri koja je izgledala kao da se našla u alternativnom
svemiru i nije shvaćala svoju ulogu. “Bi li nas, molim te, ostavila na trenutak?
Htio bih porazgovarati s gospođicom Matthews nasamo.”
“Naravno. Samo ću...” Jean je pročistila grlo i otvorila vrata, ali kada je
izašla iz prostorije, nisam čula prepoznatljiv zvuk zatvaranja metalnih vrata
za njom.

22
 BaP & BD
Prstima se primivši za korijen nosa, odvukao se od ruba stola za pregled
i zatvorio vrata prije no što se okrenuo opet me pogledavši. Mislim da ne
mogu shvatiti utjecaj koji taj pogled ima na mene.
Sranje. Što je to značilo?
Već sam izvukla noge iz držača i sjedila na rubu stola za pregled, a poda
mnom je šuškao bijeli papir dok sam se nemirno pomicala. Zurila sam u jednu
točku na besprijekornim pločicama na podu, usmjerivši pozornost na to.
Bože, da barem izađe iz prostorije kako bih se mogla odjenuti i među
nama načiniti barem neku vrstu barijere od tkanine. Bio je u prednosti i toga
je bio svjestan.
“Slušaj, vjerojatno bih trebala otići. Nisam imala pojma …” počela sam,
ali prekinuo me.
“Zašto si samo tako nestala?”
Trebala sam znati da neće biti džentlmen i pustiti me da se izvučem s
barem komadićem netaknutog ponosa. Obrazi su mi porumenjeli zbog
optužbe koja je bila utkana u njegove riječi, i osjetila sam kako se vrućina širi
od vrata prema gore. Snažno sam progutala, ali usne su mi i dalje bile čvrsto
stisnute. Kako se u ovom trenutku usuđuje postaviti to pitanje?
“Bilo mi je izvrsno s tobom”, priznao je nakon trenutka napetosti. “Ja...”
Ispustio je dah prošavši prstima kroz kosu.
Ništa mi nije bilo važnije od toga da pobjegnem iz ove sobe za pregled.
Osjećala sam se kao da je netko iz nje isisao sav kisik. Nisam mogla normalno
udahnuti.
“Ja…”
“Zar ti nisi osjetila isto? Mislio sam…
“Ne, ne.” Odmahnula sam glavom, a duga mi je kosa pala na lice prije
no što sam je pogurala iza jednoga uha. Razmišljajući o tome da je ostavim
preko očiju poput vela, jednostavnim sam je pokretom drhtave ruke pokušala
učvrstiti na leđima kako bih ga mogla vidjeti. “I meni je bilo nevjerojatno.
Samo sam...” Odmahnula sam glavom, pokušavajući pronaći riječi koje imaju
smisla. “Ti si bio - jesi - više no što tražim. Sada, mislim.”
“Što to znači?”

23
 BaP & BD
“Samo sam...” duboko sam udahnula, ne pronašavši prikladne riječi
kako bih objasnila što mislim o noći koju smo proveli zajedno. Kako objasniti
liječniku dok si gola na stolu da ne tražiš oca za nerođeno dijete koje možda
nosiš? Osobito ako je taj otac on. “Ti si... te noći... sve je bilo tako intenzivno,
a ja jednostavno ne tražim ništa ozbiljno.”
“Na temelju jedne noći ti si odlučila da to mora biti nešto ozbiljno?”
Zašto ne može biti poput svakog drugog muškarca koji razmišlja
kurcem i da to već jednom preboli? Osjećala sam se upetljanom u neke čudne
obrnute uloge. Ne moramo voditi ovaj nelagodni razgovor. Mogao je
jednostavno ostati profesionalan, završiti pregled i nikada me više ne vidjeti.
Bez loših osjećaja. Nije me bilo briga što mi je priuštio najbolji seks u životu.
Nije. Zaista nije. A sada je na svoj način pokušavao provesti kontrolu štete,
pokušavajući me zadržati pod svojom kontrolom i tražiti kompromis koji
nisam trebala ni željela.
Nakrivila sam glavu u stranu. “Samo sam se htjela opustiti i zabaviti. To
nije nešto što često činim, ali da budem iskrena, iznenađena sam što si me
uopće htio opet vidjeti.”
“I, što je na kraju? Preozbiljan sam ili sam igrač pa si mislila da mi ne bi
bilo važno ako samo nestaneš?”
“Zašto ne može biti oboje?”
Stisnuo je čeljust i skupio oči, očito nespreman prihvatiti moju
cirkularnu logiku. “Jer nema nikakvog smisla.”
“Morala sam se ispuhati, a i ti. Oboje smo se zabavili. Ne moramo to
pretvoriti u nešto više, zar ne?” slegnula sam ramenima, ali kada sam spustila
pogled, vidjela sam izdajničko drhtanje ruku. Čula sam laž u vlastitu glasu.
Zurio je u mene kao da me prvi put vidi. Jesam li bila ista žena koja je
bila tako nježna i podatna u njegovu naručju prije nekoliko tjedana? Ne. To
zbog čega sam bila gola i ranjiva i izložena njegovu pogledu, učinilo me
potpuno drugom osobom od te žene. Možda sam trudna. Moja bi budućnost
mogla ovisiti o potvrdi u nekom sterilnom laboratoriju. Morala sam mu dati
do znanja kako mislim da mi on nije ništa. Ništa više od hira - brze, lake ševe,
nečega što se ujutro može gurnuti postrance i zaboraviti.
Ali u srcu sam znala istinu. Osjetila sam to. Taj vrući elektricitet koji je
zastrujao svaki put kada bismo se pomaknuli i dodirnuli. Srce mi je gotovo

24
 BaP & BD
eksplodiralo kada smo svršili, snažno, puni potrebe, duboko i istodobno. Onaj
pogled u njegovim očima dok je bio u meni... to si nisam mogla umisliti.
Nisam mogla.
Nisam.
“U redu, dakle, ako je to bila samo avantura za jednu noć … ” počeo je,
ali prekinula sam ga prije nego je stigao završiti. Nisam mu mogla dopustiti da
kaže nešto što bismo oboje mogli požaliti.
“Bila je.”
Kada sam izrekla te bezobzirne riječi, njegove je naglašene crte lica
preplavilo je razočarenje. Gotovo sam se počela osjećati loše što sam ga
namjerno povrijedila. Ali ne dovoljno da to ispravim tako što ću reći istinu.
To bi me izložilo riziku slomljena srca. A oko mojega su se nalazile cigle koje
nije mogao probiti ni udarni ovan.
Udahnuo je kako bi se smirio, a nakon nekoliko odmjerenih trenutaka
lice mu je prekrila maska hladne ravnodušnosti. “Aha. Dobro. U redu. Bila je
to samo avantura za jednu noć. Dakle, trebali bismo samo nastaviti s
godišnjim pregledom. Bit će zaista brz, a zatim će te sestra nazvati za
nekoliko dana da ti priopći rezultate Papa-testa, u redu?”
“Uh.” Snažno sam progutala, a zatim ga probola ljutitim pogledom. Je li
malo spor u glavi? Sada moram otvoriti Pandorinu kutiju.
“Gle, znam da ti je vjerojatno malo nelagodno, ali mogu biti
profesionalan. Ovdje si radi godišnjeg pregleda, zar ne?” Opet je spustio
pogled na moj karton. Možda mu ne budem morala nacrtati. Ako bude
inzistirao na tome, nisam bila sigurna hoću li mu moći reći razlog svoga
posjeta a da se ne slomim. Dok je pregledavao dokument, činilo se da je sve u
redu sve dok nije došao do dna.
Da mi upravo nije došlo da povratim i onesvijestim se, možda bih
uživala u tragičnom pogledu na njegovu licu.
Kome se sada povraća., ha?
Problijedio je. Sva su boja i krv nestali s njegova lica i zaljuljao se, a
njegovih se sto osamdeset i nešto centimetara njihalo poput vrbe na
povjetarcu. Polako se spustio na stolac s kotačićima, a zatim se pridržao za
pult.

25
 BaP & BD
Pogledao je u moje lice, pretražujući ga. Pokušavajući odrediti šalim li
se. Baš. Žena mojih godina ne bi se šalila u vezi s nečim tako ozbiljnim.
Stisnula sam kapke nastavivši gledati u njega.
Shvaćaš li sada, Einsteine? Ako postoji dijete, ti si otac. Što znači da ćeš,
ako sam zaista trudna i želim zadržati dijete, za devet mjeseci biti nečiji tata...
Duboko udahnuvši na nos, otvorio je usta kako bi nešto rekao, ali prije
no što je još na trenutak uspio odgoditi ono neizbježno, skočila sam sa stola i
uzela gaćice s pokrajnjeg stolca.
“Gle, uh, ovo je bila loša zamisao.” Ugurala sam jednu nogu u traperice
nakon što sam u rekordnom roku navukla gaćice. “Mogu pronaći drugog
liječnika, obećavam. Mandy mi je samo pokušavala pomoći. Nisam znala da je
ovo tvoja ordinacija, očito, i samo... trebam zraka.”
Uskočila sam u traperice i zakopčala ih, a zatim posegnula prema
majici.
Otvorio je usta kako bi nešto rekao, ali nakon nekoliko napetih sekundi
i dalje je šutio. Dijelom sam očekivala da će početi vikati na mene u vezi s
kondomom i kontracepcijskim pilulama. Kao liječnik, morao se pitati kako se
ovo dogodilo. Ali on bi trebao znati, jer kondomi su mogli - i jesu -
zakazivati. Očito.
“Ne brini se za to, zaista”, rekla sam prije nego što bi počeo s otrcanim
frazama i lažnim obećanjima. To je bilo posljednje što mi treba. “Vjerojatno je
lažna uzbuna, ali ako nije, znaš, znam gdje te mogu naći, pa...” Tmurno sam
se nasmiješila i skinula ogrtač zatim navukavši majicu preko glave. Sada kada
sam stajala pred njim, potpuno pokrivena, gotovo sam se osjećala bolje. Ali
ništa mi neće pomoći da opet normalno udahnem osim da pobjegnem iz ove
male, zagušljive prostorije. “Molim te, samo se pretvaraj da nikada nisam bila
ovdje.”
Usta su mu se opet nemirno pomaknula. Činilo se da ga svaki put
ostavim bez riječi i molila sam se da tako i ostane dok glumim mađioničara i
nestajem. Iskliznula sam kroz vrata i sigurnim, odlučnim koracima gotovo
počela trčati prema predvorju.
Prije no što sam odmakla u sigurnost, zbog dubokog sam se glasa
ukopala na mjestu.
“Bren, čekaj. Moramo razgovarati o ovome.”

26
 BaP & BD
Činilo se kao da su mi noge zabetonirane u tlu. Zašto jednostavno ne
budem bezobrazna i ne odem? Čvrsto ga potisnem u prošlost kao što sam to
učinila prije? Zbog nečega u tom muškarcu osjećala sam se tako netipično za
sebe da sam se jedva mogla prepoznati. U meni je probudio previše osjećaja za
koje sam htjela da ostanu mrtvi i zakopani.
“Sama ću se nositi s posljedicama”, rekla sam niskim glasom, ne
okrenuvši se. Ako ga budem pogledala, ostat ću. Utišala sam želju da
pobjegnem u njegovo snažno naručje i zakoračila iz prostorije na linoleum
atrija. Gotovo sam mogla osjetiti kako mi njegov dah miluje stražnju stranu
vrata.
Zašto jednostavno ne odustaneš?
Prije nego sam uspjela doći do pločnika, posegnuo je rukom i okrenuo
me, prisilivši me da ga pogledam.
“Bježanje više nije opcija. Što god da ovo jest, laboratorij već ima tvoj
uzorak jer ti je sestra izvadila krv. Nalazi će doći, a kada stignu, neću ti
dopustiti da se s njima suočiš sama. Nema jebene šanse.”

27
 BaP & BD
PETO POGLAVLJE
Mason

Po liniji Breninih usta shvatio sam da se moj izraz lica promijenio.

Ruke su joj drhtale, a iz očiju su joj se gotovo izlijevale emocije.
Kako je, dovraga, od svih liječnika u gradu, završila bas u mojoj
ordinaciji radi testiranja na trudnoću? Kvragu. Istina je sve što kažu za karmu,
da se uvijek vrati.
Pretraživao sam misli, ponovno proživjevši svaki trenutak koji smo
proveli zajedno, shvaćajući da joj nikada nisam rekao čime se zapravo bavim.
Nisam htio zvučati kao kreten, pa sam to rijetko spominjao u barovima i
klubovima. Osim toga, kao liječnik koji ima vlastitu ordinaciju, bio sam
pokretna meta za sponzoruše i priljepke, pa sam bio potpuno siguran da joj
nisam rekao tko sam.
Prsti su mi gorjeli od želje da posegnem prema njoj i privučem je u
zagrljaj kako bih izbrisao taj tužni pogled s njezina lica. Ali nisam se ni
pomaknuo jer sam još uvijek bio malo ljut što je nestala nakon najbolje noći u
mom životu.
Gledala je u mene, tražeći nešto. Nešto što joj još uvijek nisam mogao
dati. Obećanja koja nisam mogao dati. Nakon što je nekoliko napetih
trenutaka zurila u mene, zakoračila je unatrag.
“Možemo li, molim te, otići u moj ured razgovarati?” upitao sam
mrvicu kontroliranijim glasom. Malo previše molećivo? Svjestan da još uvijek
stojimo u predvorju, duboko sam udahnuo i pokušao se sabrati. Jedna je
starija žena zurila u nas otvorenih usta, a mlada je majka ljuljala novorođenče
u nosiljci, pokušavajući ignorirati spektakl ispred sebe.
Pogledom sam preletio preko kavane za koju je Trent tvrdio da će
umiriti naše pacijente, učiniti da se osjećaju ugodnije kada dođu na stol za
pregled. Iznenada sam poželio da mi je život jednostavan poput odabiranja
između okusa slane karamele i sirupa moke. Ispustio sam dubok dah, smirio
se i opet se okrenuo prema Bren. Zbog žene koja je bježala od mene, utroba
mi se zgrčila jer mi se to činilo kao najgori oblik odbijanja, posebice jer nisam
učinio ništa čime bih to zaslužio.

28
 BaP & BD
“Žao mi je. Ne mogu. Moram se vratiti na posao.” Prije nego što je
izgovorila posljednji slog, znao sam da mi laže. Svaka bi žena koja je bila
uznemirena onoliko koliko se Bren u tom trenutku doimala uznemirenom,
htjela nazvati najbolju prijateljicu i kupiti kutiju sladoleda. A ja sam samo
htio otići u teretanu i piti.
Samo bi snažno piće iz moje glave moglo izbrisati sjećanje na ono što se
upravo dogodilo.
Trudna.
Nosi moje dijete.
Shvaćao sam posljedice. U Breninoj maternici možda raste život dok mi
ovdje stojimo u tišini. Iako su naše interakcije bile kratke i fizičke, osjetio sam
njezinu neovisnost. Vjerojatno nije htjela da je obveze sputavaju i nije htjela
biti vezana za čovjeka koji joj je donedavno bio potpuni stranac.
Brenino lice postalo je blijedo poput plahte i duboko je udahnula.
“Osjećam se kao da će mi pozliti.”
Primio sam je za lakat povukavši je prema vratima na kojima je zlatnim
slovima stajalo ŽENE i požurila je prema wc-školjci.
Napela se jedanput, dvaput, ali sadržaj njezina želuca nije se ni
pomaknuo. Okrenula se prema meni, a ja sam kleknuo u uski odjeljak pokraj
nje i, rukama prošavši kroz njezinu kosu, napravio provizorni konjski rep.
Kada je ustala, koraknuo sam unatrag. “Jesi li u redu?”
Kimnula je i obrisala usta poleđinom dlana. “Lažna uzbuna, valjda.”
“Jesi li već imala mučnine?” upitao sam, iznenada još zabrinutiji no što
sam bio prije.
Podignula je jedno rame. “Samo mi je bilo malo mučno.”
“Jesi li sigurna da bi se trebala vratiti na posao?”
Dođi k meni. Dopusti mi da se pobrinem za tebe.
Kada je izašla iz odjeljka i oprala ruke, nisam izgovorio riječi koje su mi
prve pale na pamet. Kada se vratim u ured, utonut ću u svoj meki kožni stolac
i razmisliti o tome koliko želim da ova žena i naše nerođeno dijete igraju
glavnu ulogu u mom životu.

29
 BaP & BD
“Možda ću otići kući. Radni dan je ionako već skoro gotov”, rekla je
Bren odmaknuvši se od mene gotovo kao da je mislila da ću je stjerati u kut u
ženskom toaletu.
“I moći ćeš voziti?”
“Da. Ne živim daleko odavde.”
U redu. Svojom sam velikom rukom protrljao njezino rame, a ona je
načinila još jedan nelagodan korak unatrag. Fizičko odbijanje zaboljelo je
gore od uboda stršljena. Zaista nisam htio da u ovom stanju vozi kući, ali
nisam se mogao sjetiti racionalnog načina da je nagovorim da ostane ili mi
dopusti da je smjestim u Uber.
Lice mi se rastužilo i poraženo sam spustio ruke uz tijelo. Gotovo sam
poželio uzeti nekoliko papirnatih ubrusa i mahati njima iznad nas kao da su
bijela zastava. “Nazvat ću te kasnije. Moramo razgovarati o ovome.”
“U redu. Moj je broj na formularu koji sam ispunila.” Stisnuo sam ruke
u šake pokraj tijela i osjećao sam se potpuno frustrirano i nesposobno. Nisam
mogao zaštititi majku svoga nerođenog djeteta, za što sam uopće bio
sposoban? Ali sabrao sam se i otpratio je do vrata.
“Čujemo se kasnije”, rekla je i otvorila vrata, a noge su je nosile kao da
se iza nje nalazi luđak koji je uhodi. Ukočeno sam je gledao i polako se
povlačio sve dok joj se tijelo nije pretvorilo u udaljenu mrljicu. Srce mi je
udaralo kao da mi je netko otvorio prsni koš bez anestezije.
Bren je izvadila krv i nalazi će iz laboratorija doći za dvadeset i četiri
sata. Bit ću na iglama sve dok ne stignu. Što je značilo da imam puna dvadeset
i četiri sata da promislim o Bren.
Koracima teškim poput olova vratio sam u ured, zatvorio vrata i
udahnuo. Pomagalo mi je kada bih se usredotočio na papirologiju pa sam
prolazio kroz gomilu papira čekajući da prođe nekoliko sati prije negoli je
nazovem kako bi dotada imala priliku o svemu promisliti i smiriti se.
Znao sam da ću biti beskoristan dok god stvari između mene i Bren ne
budu riješene, ili barem dok ne raspravimo o tome, pa sam predložio večeru.
Koliko je mogla pokazati svoje osjećaje na javnom mjestu? Kada se javila, po
njezinu oklijevanju znao sam da me ne želi vidjeti. E, baš šteta. Pa sam
inzistirao.
“Može”, promrmljala je popustivši.

30
 BaP & BD
Pogledavši prema satu na stolu, frustrirano sam uzdahnuo. Još sam
uvijek imao sat vremena do našeg dogovora. Dovoljno vremena da odem u
svoj stan kako bih se istuširao i preodjenuo. Ovo će biti najdulja dvadeset i
četiri sata u mome životu, sve dok ne stignu nalazi.
U međuvremenu mi je trebao plan. Morao sam sve ostalo izbaciti iz
glave kako bih se mogao usredotočiti na Bren i upoznati je. Navesti je da i ona
mene poželi upoznati.
Spojio sam ruke i prstima dodirnuo usne.
Možeš bježati, Bren Matthews, ali ne možeš se skriti.

31
 BaP & BD
ŠESTO POGLAVLJE
Bren

Nisam se vratila na posao. Nisam mogla jer bih onda morala reći Mandy
što se dogodilo, a zaključila sam da ću se ako ne kažem ništa - naglas, nikome
- moći još malo pretvarati da je ovo cijelo tmurno poslijepodne samo plod
moje mašte koja je pod utjecajem manjka sna.
Nisam željela da mi u trbuhu raste beba nekoga stranca, nisam htjela
biti sputana obvezama i vezana za muškarca kojega nisam ni poznavala. Što
ako nije volio romantične šetnje na plaži i večere uz svijeće? Što ako je bio
tipični radoholičar koji svake noći dolazi kući premoren nakon teretane, a
zatim se s daljinskih upravljačem u ruci stropošta na kauč?
Što ako pokuša obuzdati moju slobodu?
Kada je nekoliko sati kasnije zazvonio telefon, gotovo sam iskočila iz
kože. Iako je rekao da će nazvati, bila sam zaokupljena svojim zbrkanim
osjećajima pa to zaista nisam očekivala, kao ni njegov poziv na večeru. Silno
sam se trudila smisliti neku izliku. Ali nisam bila dobra u improviziranom
laganju, pa sam samo promrmljala slabašno “Može”.
Pogledavši na sat iznad sudopera u kuhinji, ispustila sam frustriran dah.
Imala sam još sat vremena prije nego što smo se trebali naći restoranu. Ovo će
biti najduža dvadeset i četiri sata u mome životu. Htjela sam se spustiti na
koljena i pomoliti za negativan rezultat. Ako nisam trudna, mogu se riješiti i
njega i njegova nepoželjnog utjecaja na moju uravnoteženost. Stajala sam
pred svojim ormarom, pokušavajući iz glave potisnuti nalaze koje sam
iščekivala, i promatrajući beskrajno mnogo kombinacija koje su se u njemu
nalazile. To što sam svaki dan na poslu bila odjevena u umrljane krem hlače i
polo-majicu, značilo je da se s vremena na vrijeme volim razmaziti u
ženskastim stvarima kao što su torbice, sandale i haljine.
No sada sam pregledavala ormar iz potpuno drugog razloga - s obzirom
na to da imam samo jednosoban stan, ovo bi bilo mjesto gdje bi dijete spavalo.
Morala bih ga preurediti tako da u njega stanu kolijevka i stol za previjanje i
sve druge meni nepoznate potrepštine namijenjene malenome ljudskom biću.

32
 BaP & BD
Konačno se odlučivši za kombinaciju suknje i veste, krenula sam prema
ulaznim vratima, umirujući živce pripremajući ih za nešto što će sigurno biti
nelagodan izlazak.
Iz misli nisam mogla izbaciti kako su se Masonove tamne obrve
namrštile danas poslijepodne. Nisam očekivala da ću ga opet vidjeti, a
posebice ne s tako bijesnim izrazom na licu. Ali nije me njegov ljutiti izraz
lica dokraja potresao.
Ne.
Bio je neočekivan, ali nisam zbog toga bila tako potresena.
Nisam mogla vjerovati da me Mandy, od svih liječnika u gradu, poslala
ravno u držače za noge jedinog čovjeka kojega sam se toliko trudila
zaboraviti. A tijekom vremena koje smo proveli zajedno, Mason nikada nije
spomenuo čime se bavi. Još mi je gori od šoka i zapanjenosti bio je golem
utjecaj koji je imao na moje već potreseno tijelo. Svaka crta njegova lijepog
lica, svaka linija njegova isklesana tijela probila me ravno u dušu.
Te oči plave poput safira i uokvirene tamnim trepavicama buktjele su
gledajući me, a ja sam bila ranjivija no ikada, nemoćna umiriti se, želeći više
prostora među nama. Kao da će proširenje fizičkog razmaka ikada prekinuti
magnetsku privlačnost koju sam osjećala od trenutka kada su nam se sreli
pogledi u prepunom klubu. Čak i nakon što sam se odjenula i odjurila u
predvorje, krenuo je za mnom. Snažna, četvrtasta čeljust prekrivena bradom
starom koji dan, i snažna široka ramena koja su se sužavala u uzak struk.
Čovjek je bio savršen, čak iako si nisam dopustila prisjetiti se što se nalazi
ispod te nježno plave liječničke kute. Položivši ruku na trbuh, tiho sam se
pomolila da preživim večer i da ne podlegnem njegovu šarmu.
Prošla sam kroz previše toga i ne bih mogla opet krenuti tim putem.
Možda nije primijetio neonski znak na mome srcu na kojemu je pisalo
ZATVORENO, a moj je zadatak da ga na to podsjetim. Ništa ne tražim.
Proveli smo jednu zabavnu noć zajedno i gle kamo me to dovelo. Moram se
ponašati kao velika cura i nositi se s time. Kao što sam to uvijek činila. Kvragu
i ludo zgodan liječnik.

33
 BaP & BD
SEDMO POGLAVLJE
Mason

Nije mi se činilo ispravnim da je ne pokupim i kao pravi džentlmen

odvezem u restoran. Dovraga, Bren bi mogla biti majka moga nerođenog
djeteta. Ali, naravno, ništa u vezi s cijelom ovom situacijom nije se činilo
ispravnim - ni moja odjeća, ni način na koji se sve odigralo, a sigurno ni način
na koji bi moglo završiti. No možda je to zaista bila sudbina.
Pogledao sam u telefon, znajući da mi neće reći ništa što mi moj
unutarnji sat već nije rekao.
Bren je kasnila. Zbog čega sam sada sjedio pitajući se je li me izigrala.
Kada sam je bio nazvao, zvučala je kao da želi ići - sigurno je htjela
isplanirati što će se dogoditi ako dođu nalazi koje je očekivala... koje smo
oboje očekivali.
Ali nekako sam mislio da već oboje imamo rješenje. Bio bih uz nju,
brinuo se za dijete i pobrinuo se da porod prođe bezbolnije. Pomogao bih joj i
volio bih naše dijete. Nije bilo upitno da bih na svaki način na koji bih
mogao, bio tu za svoje dijete.
Ono što je bilo manje sigurno bilo je kako ćemo se nas dvoje slagati.
Kako bismo se slagali ne uzimajući u obzir našu noć vrućeg, strastvenog
seksa. Iako mi je osjećaj govorio da sam u pravu, morao sam priznati da je
zapravo uopće nisam poznavao. Poznavao sam njezino tijelo. Ali morao sam
upoznati ženu koja je dolazila uz njega.
Prije nego što dijete dođe - ako uopće dođe - želio sam upoznati nju.
Htio sam vidjeti je li stvarnost odgovarala maštariji koju sam u glavi izradio u
vezi s time što bi mi ona mogla biti.
Biti ona prava.
Na stolu preda mnom zavibrirao je telefon i pogledao sam ga. Kada sam
vidio da je poruka Brenina i da piše “ovdje”, uzdahnuo sam s olakšanjem.
Osvrnuvši se, vidio sam da stoji na žarkom suncu koje se ulijevalo kroz
staklena vrata. Mahnuo sam joj pokazavši joj da priđe stolu smještenom uz
široke isturene prozore s pogledom na vodu koji sam odabrao.

34
 BaP & BD
Nervozno mi se nasmiješila, a zatim krenula prema meni, odloživši
torbicu na naslon stolca prije nego što je sjela nasuprot meni. “Otmjeno
mjesto”, rekla je.
Kimnuo sam. “Nadam se da ti ne smeta. Ovdje imaju najbolji ledeni čaj
s limunadom, a budući da vjerojatno ne piješ, mislio sam…”
Zagrizla je donju usnu, a obraze joj je prekrio nježni ružičasti sjaj.
“Hvala. To je baš brižno.”
Među nama se rastegla tišina i pogledao sam van prema vodi baš kada je
riba skočila u zrak i opet pljusnula u vodu.
Znam kako se osjećaš, stari. Prošlo je manje od pet minuta, a ja se već
koprcam...
Mozak mi je radio sto na sat tražeći riječi koje bih izgovorio i njima
ispunio nelagodnu stanku. Nešto što joj ne bi dalo nikakvog razloga da poželi
pobjeći od mene. Bren je kopala po svojoj velikoj torbi izvukavši hrpu novih
bijelih papira. “Gle, uh, znam da je ovo čudno, ali izvukla sam neke zamisli za
skrbništvo i …”
Uzeo sam papire i odložio ih postrani. “Razumijem to i zašto to želiš
učiniti, i ako se ispostavi da je to i nužno, obećavam da ću ih pogledati. Ali
trčiš pred rudo, bez pretjerivanja. Ne želim razgovarati o očitom problemu”,
rekao sam. “Imali smo dobar prvi izlazak - smatrajmo ovo drugim. Samo
želim s tobom provesti ugodnu večer i upoznati te.”
Brenine razrogačene oči odale su njezino iznenađenje. Možda je mislila
da ćemo se odmah baciti na posao. Iznenađenje. Kladim se da nisi razmislila o
tome da ti neću dopustiti da izgradiš još jedan zid među nama.
“Nakon što smo one noći otišli iz bara, nismo baš puno razgovarali”,
promrmljala je Bren, iako se činilo da je malo opustila ramena kada je utonula
dublje u stolac. “Ali zvuči kao dobar plan.”
Prišla nam je konobarica i naručili smo pića, i dok je Bren pregledavala
jelovnik, uzeo sam pecivo iz košare među nama i počeo nanositi izdašnu
količinu maslaca. “Pa, znaš da sam liječnik.”
Malo je zacičala nasmijavši se. “To je postalo prilično očito kada si
ušetao u sobu za pregled dok su moje noge bile u zraku.”

35
 BaP & BD
Nacerio sam se, zatečen time koliko me zagrijao taj maleni smijeh.
“Da... to je bilo nezgodno.” Otkrila je da sam liječnik kada sam stavio prste u
nju. “A čime se ti baviš?”
Pogledala me preko jelovnika. “Ne želiš da počnem pričati o tome.”
“Zašto? Jesi li tajna agentica? Ako mi kažeš, morat ćeš me ubiti i sve
to?”
Zahihotala se i na trenutak sam uspio vidjeti djelić njezinih lijepih
bijelih zubi. Taj smiješak. Kvragu, to bi mogao biti moj kraj jer sam,
promatrajući njezina usta, osjetio kako me od glave sve do nožnih prstiju
prožima vrućina. “Ne, nego moji prijatelji uvijek na kraju požale što su me
pitali nešto u vezi s poslom jer ne prestajem pričati, tako da te sada
upozoravam. Povuci se dok još možeš.”
“Smatram se upozorenim. A sada mi reci, čime se baviš?” opet sam
upitao, još više zainteresiran sada kada sam znao koliko je strastvena u vezi sa
svojim poslom.
“Ja sam konzervacionistica u zoološkom vrtu ovdje u gradu.” Blistavo se
smiješeći, konačno se opustila i na trenutak mi omogućila pogled na pravu
Bren. Onu koju sam želio bolje upoznati. “To je najbolji posao na cijelome
svijetu.”
Njezin je entuzijazam bio zarazan i zatekao sam se kako joj se cerim
poput budale.
Isuse, ova je žena imala ludi utjecaj na moju utrobu, i to mi se sviđalo.
“To zvuči kao zaista izvrstan posao. Reci mi nešto o tome.”
Kimnula je i kosa joj je pala preko lica kada je ubacila komad kruha u
usta prožvakavši ga prije nego što je nastavila. “Uglavnom radim u nastambi
geparda. Oni su fascinantne životinje. Znaš, uparujemo ih sa psima jer
postanu usamljeni ako su sami, pa je zaista smiješno kada pas misli da je alfa
pa jede prije geparda i gotovo vodi svoga kompića, i gepard i pas postanu
najbolji frendovi. Nevjerojatno je.”
“Ozbiljno?”
Opet je kimnula, a oči su joj bile vedre. Progutao sam zamišljajući je
golu poda mnom, kako me gleda tim istim hipnotiziraj učim pogledom.
“Svaki par ima svoju osobnost.”

36
 BaP & BD
“A koji je tebi najdraži?”
“Cocoa i Nibs. Nibs je čokoladni labrador, a Cocoa je njegova najbolja
prijateljica gepardica. Rođeni su istoga dana i sve rade zajedno. U životu
sigurno nisi vidio nešto tako neodoljivo.” Izvukla je telefon iz torbice i
približila mi ga pritisnuvši središnju tipku i pokazavši mi fotografiju dviju
životinja koje su ležale zajedno i spavale - čokoladni labrador bio je velika
žlica, a gepard žličica.
“Kada bi to objavila, srušio bi se internet. I ljudi bi bili oduševljeni.
Mačke i psi se ne bi trebali ponašati ovako”, rekao sam, zaista zadivljen. “To
je nevjerojatno. Kako to da mi to nisi već prije rekla?”
“Kao što sam rekla, malo se zanesem, a ne želim oteti razgovor, pa
moram malo pripaziti. Ali sada sam gotova, zaista. Reci mi još nešto o sebi.”
Konobarica se vratila s našim pićima i otpio sam gutljaj razmišljajući o
njoj. Htio sam znati više o njezinim danima - kako ih je provodila, koje je
životinje najviše voljela, ali nisam je želio pritiskati.
“Hm, da vidimo. Nema baš puno toga. Liječnik sam. Živim ovdje cijelog
svog života. I moji roditelji također.”
“Da?” nakrivila je glavu. “Sigurno je drugačije, to što se nikada nisi
odselio daleko od roditelja. Katkad se pitam bi li to bilo ispravnije. Moja
majka uvijek govori koliko joj nedostajem.”
“Pa, iskreno, nisam imao baš puno izbora. Nakon srednje škole planirao
sam pohađati Johns Hopkins, ali mama mi se jako razboljela, i zaista sam se
osjećao kao da trebam ostati ovdje i biti uz nju.”
Njezine su se pune usne rastužile. “Žao mi je. To je grozno. Smijem li
pitati što se dogodilo?”
Kimnuo sam. “Rak jajnika. Bili su sigurni da će... pa, znaš.” Pokucao
sam po drvenom stolu, a utroba mi se snažno stisnula od navale emocija, kao i
uvijek kada bih pomislio na to koliko smo bili blizu da je izgubimo. “Sada je
dobro. Moj ju je otac njegovao i pobrinuo se da posjeti sve najbolje liječnike i
dobije najbolju skrb. Nikada nisam vidio liječnika koji se toliko trudio oko
nekoga tko mu nije pacijent.”
“I tvoj je otac liječnik?”

37
 BaP & BD
“Da”, otpio sam gutljaj pića, zabrinut da sam ispao kreten koji ne zna
razmišljati svojom glavom. Jednostavno sam oduvijek znao da ću poći tatinim
stopama. Ali posao poput Brenina? Svakom njezinom riječju i gestom
odjekivala je strast. “To je zapravo obiteljska ordinacija. Stažirao sam ondje, a
specijalizaciju odradio u lokalnoj bolnici, a zatim sam je, kada je tata bio
spreman za mirovinu, preuzeo, baš kao i on nekoć od svoga oca.”
“Opa. To je nevjerojatno nasljeđe.” Nasmiješila se, ali iznenada se među
nas ušuljao dašak napetosti. Kao da je znala.
Pročistio sam grlo. “To je bila više slučajnost. Ispalo je tako da nas je
svu trojicu sretnima činilo brinuti se za pacijentice.”
“Mogu to razumjeti”, rekla je kimajući. Vidim veterinare koji dođu i
skrbe za tek rođene ili bolesne životinje i imam dojam da je to vrlo” - na
trenutak je zastala, dodavši - “plemenito.”
“Hvala ti.” Zbog smiješka koji joj je ozario lice preplavila me vrućina i
odmaknuo sam pogled, pokušavajući iz glave potisnuti sjećanje na to kako se
meškolji poda mnom.
Nije bila riječ o tome. Nego o tome da se međusobno upoznamo onako
kako smo trebali te prve noći.
Nikako se nisam mogao riješiti vražićka na ramenu koji je inzistirao na
tome da činjenica da smo ovu noć započeli drugačije ne znači da je ne
možemo završiti na isti način. Ja među tim poput svile mekim bedrima, dok
se oko mene steže ta uska pica, a ona zaziva moje ime.
Nakašljao sam se uputivši joj smiješak i pomaknuo se u stolcu kako bih
olakšao iznenadni pritisak iza zatvarača.
“Trebali bismo odlučiti što ćemo naručiti.”
Prije nego što uništim cijelu večeru i naručim još jednu Bren Matthews.

38
 BaP & BD
OSMO POGLAVLJE
Bren

U cijelome životu nisam imala potrebu popiti čašu vina kao sada.
Iako bih, naravno, prihvatila i žesticu. Ili možda metak u glavu.
Snažno progutavši, prisilila sam se da se prisjetim što me upravo pitao,
ali spasila me konobarica kada je zastala pokraj našeg stola kako bismo
naručili. “Oh, može salatu s jabukama, slaninom i gorgonzolom. Zvuči dobro.
Nije da žudim za jabukama ili nešto slično.”
Kimnuo je. “To zaista zvuči dobro. Za mene odrezak, molim vas.”
Ignorirao je moju nespretnost baš kao i prije. Što je, naravno, imalo
savršenog smisla.
Jer točno je takav i bio - savršen.
Ozbiljno, ovaj me tip već potpuno oduševio u krevetu, a sada mi je
pričao o odnosima u svojoj užoj obitelji i kako je ostao u gradu kako bi se
brinuo za svoju bolesnu majku. Što će reći sljedeće, da će ga proglasiti svecem
nakon što izvede svoje sljedeće čudo?
“O čemu razmišljaš?” Njegov duboki glas prekinuo me u razmišljanju i
pogledala sam ga, stekavši dojam da tim svojim bistro plavim očima može
vidjeti kroz mene i čitati mi misli.
“Što je?”
“Imaš čudan izraz lica. Samo sam se pitao zašto. Što ti se događa u
glavi?”
“Oh, uh” - pročistila sam grlo - “blesavo je.”
“Nešto u vezi sa životinjama?”
“Ne.” Kvragu. Zašto jednostavno nisam rekla da? To bi bio savršen
izlaz.
“Što je onda?” nasmijao se.
Pogledala sam uokolo i konačno izdahnula. “Ovo će zvučati glupo.”
“Sumnjam.”

39
 BaP & BD
“Pa, onda, ako baš moraš znati, pitala sam se zašto si još uvijek
slobodan.”
Podignuo je obrve, a ja sam požurila dovršiti misao.
“Mislim, zgodan si i uspješan. Liječnik si. Žene se vjerojatno trgaju da bi
došle do tebe, a i vidiš na stotine žena u ordinaciji.”
“Ne dolazi u obzir da izlazim s pacijenticom”, rekao je. “To je
neprofesionalno, a da ne spominjem da nije etično.”
“U redu, dobro”, promrmljala sam, mahnuvši rukom kroz zrak. “Ali
osim toga. Sigurno si već doživio da ti se žene bacaju pred noge i obasipaju te
pažnjom, a ti imaš spremne priče o porađanju novorođenčadi i tome kako si
se brinuo za svoju bolesnu mamu i sve to, pa, u čemu je stvar?”
“U čemu je stvar?” ponovio je lagano trznuvši obrvama. Zadirkujući
me. Zašto ne mogu zvučati smisleno kada se nađem u njegovoj blizini? Već
mi je bilo dosta Bren koja je zamuckivala i pitala sam se kada će sabrana Bren
izaći iz svoga skrovišta.
“Da. Zašto već nisi zauzet? Imaš koliko... trideset godina?”
Opet je pročistio grlo. “Trideset i dvije.”
Činilo se apsurdnim. Osim ako, naravno, već nije zauzet, ali nije
smatrao da je važno da me obavijesti o toj činjenici. Poigravala sam se vilicom
pokušavajući izgledati nonšalantno dok sam čekala da mi odgovori.
Protrljao je svoju savršeno oblikovanu čeljust. “Pa, puno izlazim.”
“To i dalje ne objašnjava zašto si još uvijek samac.”
Pogledao me, otpivši gutljaj pića. “Gle, reći ću ti istinu, ali onda ću ja
biti taj koji će zvučati blesavo.”
“S obzirom na razinu neugodnosti koju sam morala pretrpjeti na tvom
stolu za pregled, jedino mi se to čini poštenim”, ispalila sam.
“Tu si u pravu.” Nagnuo je glavu odsječno kimnuvši. “Još se nisam
skrasio jer tražim nešto više od seksa i društva.” Njegov napeti pogled urezao
se u moj kada se nagnuo naprijed, a ja sam se jedva suzdržala da ne zadršćem.
“Zvučat će otrcano, ali činjenica je da želim srodnu dušu. Nekoga tko me voli,
ali me i razumije na najdubljoj razini, znaš? Prihvaća me onakvog kakav
jesam, s manama i svime. Nakon što sam cijeloga života gledao svoje roditelje

40
 BaP & BD
- a osobito dok je moja majka bila bolesna - jednostavno mislim da je život
prekratak da bismo ga potratili na išta manje od toga.”
U grlu mi je nastala knedla.
Život jest prekratak.
Pomislila sam na svoje roditelje - na bolest moga oca i razdoblje nakon
nje. Ali, možda Mason sve gleda kroz ružičaste naočale samo jer nije vidio
drugu stranu te borbe... propast kada je borba konačno završila, ali bez
pobjednika.
Nisam bila sigurna jesu li moji roditelji bili srodne duše, ali bili su
zaljubljeni. A sada je moja majka ostala sama i slomljena srca, tako
bespomoćna da je jedva mogla funkcionirati bez moga oca koji nije bio tu da
joj pomogne.
Dakle, da, život je prekratak. Prekratak da se u nekoga zaljubiš preko
ušiju, a zatim završiš potpuno uništen kada ta osoba nestane iz tvoga života
na ovaj ili onaj način.
Ali neću sada ulaziti u sve to. Osobito ne s njim - ne sada. Već je o
meni znao više, i iznutra i izvana, nego što sam mislila podijeliti s njim. Bilo
je vrijeme da stanem na kočnicu i vratim se na sigurniji teritorij. Kada bih
samo mogla steći malo više kontrole nad ovom situacijom, počela bih se
osjećati bolje.
Govorio je o svojim najdražim aspektima svoga posla, i smijali smo se
TV emisijama koje smo gledali i knjigama koje smo čitali, ali negdje u
skrivenom kutku misli opet sam uvijek iznova proživljavala ono što je rekao.
Htio je srodnu dušu. Nekoga tko ga poznaje na najdubljoj razini. Žao mi
je, ali to me je nasmrt plašilo.
Nisam mogla poreći da sam osjetila nešto one noći kada smo bili
zajedno - da. Ali to je sve bila životinjska, pohlepna potreba. Čista, apsolutna
privlačnost. Kvragu, zbog toga sam djelomično i pobjegla iz njegova stana kao
da mi gori tlo pod nogama.
Kakvi su bili izgledi da je jedna neznanka s kojom je proveo jednu noć i
koju je možda napumpao bila njegova srodna duša? Osoba koju je čekao?
Ne baš preveliki. Osim toga, tome treba dodati i činjenicu da će zbog
mene možda zaglaviti s djetetom, a što onda? Ovakav bi čovjek ostao uz

41
 BaP & BD
mene, potrudio bi se da ovo uspije, i prihvatio sve čak i ako nisam njegova
srodna duša. Pristati na manje nije dolazilo u obzir. Ne za njega, a sigurno ni
za mene.
Bio je i dobar ulov i romantičar, i nije bilo šanse da bi to uspjelo. Barem
ne s nekime tko je prije mnogo godina ogradio svoje srce. Nisam mu mogla
pružiti ono što je želio. A nisam bila sigurna ni želim li, čak i kada bih mogla.
Od pomisli na to što bi se moglo dogoditi želudac mi se pretvorio u
čvor i, prije no što sam primijetila, pakirali smo ostatak moje salate da ju
ponesem i izlazili kroz široka staklena vrata restorana na suncem okupano
parkiralište. Slijedio me do bijelog automobila od kojeg se odbijala
narančasto-ružičasta boja neba, a kada sam došla do vozačeve strane, zastao je
kako bi me pogledao.
“I, što kažeš, Bren? Kakva je situacija?”
Znala sam da ne misli na mučninu o kojoj sam pričala, koja bi došla i
prošla. Govorio je o našem stvarnom prvom spoju - pitao je što mislim o
nama. Istina je bila da zaista nisam znala. Zgodan je, inteligentan, drag - i
nevjerojatan u krevetu. Ali nisam ga stvarno poznavala, i ovo će dijete sve
neprirodno ubrzati, a to me je nasmrt plašilo.
“Večera je bila ugodna. Hvala ti na tome.”
“Da. Pa, riskirat ću i shvatiti to kao znak da te opet pozovem van.”
Pognuo se, a moje se tijelo zaledilo. Znala sam da se trebam odmaknuti
- ne dopustiti da me uvuče njegov slatkasti snažni miris, ali oči su mu bile
prikovane na moje, i zatekla sam se kako se primičem, dopuštajući si da
ustima obuhvatim njegovu meku donju usnu.
Nije kliznuo jezikom kako bi me dočekao. Poljubac je umjesto toga bio
nježan i sladak, ali to što sam osjetila njegovu kožu na svojoj, poslalo je val
vruće energije kroz mene, uz navalu sjećanja na sve što su ta njegova usta
mogla učiniti - sve što je već učinio. Sve što sam htjela da opet učine. I opet.
Ali čak iako sam mu se počela prepuštati, odmaknuo se.
“Laku noć”, rekao je hrapavim glasom otvorivši mi vrata mog
automobila i čekajući da uđem.
Smeteno sam gledala kako ulazi u svoj automobil, a misli su mi se
vrtjele.

42
 BaP & BD
Isuse, bio je poput droge. Kušala sam ga jedanput i odmah sam ga htjela
ubrizgati ravno u venu.
Morala sam se sabrati. Stisnuvši kožni upravljač, zatvorila sam oči. Taj
je poljubac bio pogreška. Ovaj cijeli izlazak bio je pogreška. Isuse, zašto se
najbolja noć u mome životu morala pretvoriti u najveću grešku?
No, bit ću u redu. Odlazila sam znajući jednu stvar za koju nisam bila
sigurna prije - ovaj će tip, bez obzira na romantične namjere koje ima sa
mnom, biti izvrstan otac. To je bilo više no što sam se mogla nadati nakon
avanture za jednu noć. Ovo će dijete - ako zaista postoji - biti sretno što ga
ima. Na to sam se trebala usredotočiti. Sada više nije bila riječ samo o meni.
Vozila sam na autopilotu, iznova u mislima proživljavajući naš izlazak,
sve dok napokon nisam stigla kući i legla. Sutra je novi dan i sama sam se sebi
zaklela da neću razmišljati o Masonu Bentleyju.
U životima smo htjeli drugačije stvari. Dok ne saznam jesam li trudna,
imalo je smisla samo nastaviti razgovarati. Do našeg idućeg susreta vrijeme ću
provesti pojačavajući svoje emocionalne i fizičke brane.
Nešto mi je govorilo da ću ih trebati.
Jako.

43
 BaP & BD
DEVETO POGLAVLJE
Mason

“Kako na kraju uvijek završim pred tobom, postavljajući ti isto pitanje?”

Trent je nenajavljeno ušetao u moj ured, gotovo vratima uhvativši svoju kutu
zatvarajući ih za sobom.
Odložio sam sendvič na stol i pogledao ga. “A koje je to pitanje?”
“Koji kurac, čovječe?” Trent je podignuo kartonsku podlogu koji je
držao u ruci, a zatim ga ispustio pred mene.
“Što?”
Pogledao sam karton.
“Gđa Ramirez. Potpuno si pogrešno ispunio njezinu papirologiju.
Zapravo, sve što si jutros dotaknuo, sjebao si na ovaj ili onaj način. Sestre
krive tvoju pomoćnicu, a tvoja pomoćnica krivi sestre. Prije no što sve ode
kvragu među zaposlenicama ženskog spola, reci mi što se događa?”
Rukom sam protrljao lice. “Sranje. Dobro. Pogledat ću papire i sve
popraviti. Žao mi je. Danas sam malo smeten, to je sve.”
“Nemoj zezat’. Sedam si puta pitao Jenn jesu li došli nalazi hematologa.
Misliš li da netko ima leukemiju ili nešto?”
“Ne, nije to.” Ispustio sam dah, zatim odgurnuo sendvič od sebe
pokazavši na stolicu ispred svoga stola.
“Sjećaš se djevojke koju sam tražio? Bren? Ona koja...”
“...se iskrala iz tvoga stana kao da si je držao za taokinju? Da, sjećam se,
Hoćeš li mi sada reći da si je našao i ne znaš što bi joj rekao?”
“Oh, razgovarao sam s njom. Jučer kada je došla provjeriti je li trudna.”
Trentova se čeljust objesila. “Zajebavaš me?”
“Oh, kako bih samo želio da je tako, jer je bilo neugodno do bola, ali
ne. Definitivno se dogodilo.”
“I to mi tek sada govoriš?” rekao je Trent prostrijelivši me uvrijeđenim i
ljutitim pogledom, kao da sam upravo prekršio muški kodeks.

44
 BaP & BD
“Još uvijek nismo sigurni. Nisam te htio uznemiravati”, objasnio sam,
naslonivši se i ispruživši noge pred sebe.
“Kada je nisi mogao naći nakon noći koju ste proveli zajedno, ocijenio
si da je to hitan slučaj i zatvorio se u stan kao papučar. Sada bi mogla biti
trudna, a ti si odlučio da nije vrijedno spomena?” Glas mu je postao za oktavu
viši dok je u nevjerici zurio u mene.
“Sada kada si to izgovorio, zvuči glupo”, priznao sam s polusmiješkom
na usnama.
“Dakle, čekaš da saznate...” zaustio je Trent.
Kimnuo sam, umjesto njega završivši rečenicu. “... da saznamo, kada
dođu nalazi krvi, je li trudna.”
“I, što ćeš učiniti?” Trent se naslonio, u stolici i prekrižio ruke u krilu.
“Činiš se prilično smirenim u vezi sa svime, iako je to čudno.”
“Preostaje mi samo jedna stvar. Ako je trudna, brinut ću se za dijete i
pokušati otkriti kako biti dobar tata.”
“Očito. Ali što je s njom?” pritiskao me Trent. Nagnuo sam glavu
unatrag, na trenutak se zagledavši u strop prekriven pločicama, a zatim
odgovorio. “To nije problem, zar ne? Sviđa mi se…”
“Toga se sjećam.”
“Ali mislim, zaista mi se sviđa. Sinoć smo otišli na neku vrstu
spontanog spoja i svidjela mi se kao osoba. Želim je bolje upoznati, ali s
obzirom na tu cijelu situaciju s djetetom i na to da nisam siguran što zaista
misli o meni, stvari su pomalo komplicirane.”
“Pa, čini se da će je to natjerati da poželi da među vama uspije, zar ne?”
Trent je slegnuo ramenima.
“Upravo je zato želim bolje upoznati prije no što saznamo za trudnoću.
Ne možemo znati svoje prave osjećaje. Kada dođu rezultati pretraga, nećemo
znati bi li se među nama mogla razviti prirodna veza. Uvijek bismo se pitali
pokušavamo li uspjeti samo zbog djeteta.”
“Ne razumijem što s time nije u redu”, rekao je Trent. “Vidjeli smo
mnogo parova koji pokušavaju uspjeti samo zbog trudnoće.”

45
 BaP & BD
“Znam to. Samo ne želim da ijedno od nas prihvati manje od željenog,
znaš? Kada ne bismo znali rezultate - kada bi postojao neki način da
mogućnost da ćemo dobiti dijete ostavimo postrani - mogli bismo izlaziti kao
normalni ljudi i vidjeti imamo li šanse. Ako ne, nema ljutnje. Ali ako
imamo...”
“Onda znaš da je to prava stvar bez obzira na dijete.” Kimnuo je Trent.
“Zvuči dobro. Onda nemoj pogledati rezultate. Čini se jednostavnim.”
“Zezaš me?” rekao sam oštro se nasmijavši.
“Ne. Što možeš izgubiti? Bez obzira na sve, ona želi zadržati dijete, zar
ne? Zašto onda ne biste još malo pričekali?”
Pomislio sam na hrpu papira za skrbništvo koje mi je predala u petak
navečer. “Da, želi.”
“Pa onda, u čemu je problem? Suzdržat će se od pića mjesec dana. Ti
ćeš staviti nalaze u omotnicu i nećeš je otvoriti dok ne dođe vrijeme za to.”
“Ali ako je u pitanju izvanmaterična trudnoća ili nešto…”
“Onda ću ja to znati i pobrinuti se da sve prođe glatko kao i obično”,
rekao je Trent. “Došao sam ti reći da je hematolog upravo ostavio nalaze
testiranja napravljenih ovaj tjedan. Što želiš da učinim?”
Želudac mi se stisnuo u čvor. Jesam li mogao živjeti cijeli mjesec ne
znajući za dijete? Ako je to predstavljalo priliku da na prirodan način
razvijem pravu vezu s Bren, onda je bilo lako odlučiti. Barem meni. Samo sam
se nadao da će me pustiti da nas ja usmjerim u ovoj situaciji.
“Pretpostavljam da ne bi škodilo da je pokušam uvjeriti u to.”
“Ne bi. Ja ću sve srediti.” Odgurnuo se iz stolice i išetao iz ureda, a ja
sam zurio u svoj napola pojeden sendvič, iznenada više ne osjećajući glad.
Mogu li ovo zaista učiniti? Koliko god da sam htio otvoriti tu omotnicu,
znao sam da Bren zaslužuje prva saznati.
Uzeo sam sendvič sa stola, više kako bih se nečime zaokupio nego zbog
gladi, i zagrizao, jedva osjećajući okus hrane prije no što bih je progutao. Za
nekoliko minuta Trent se vratio sa zapečaćenom, neoznačenom omotnicom u
ruci.

46
 BaP & BD
Odložio ju je na stol na kartonsku podlogu na kojoj se nalazila gomila
papira s mojim pogreškama. Pitao sam se je li to učinio namjerno.
“Izvoli”, rekao je ravnodušno.
Proučavao sam njegovo lice, ali činilo se bezizražajno kao i obično.
“Što je?” upitao sam,
Trent je odmahnuo glavom. “Rekao sam im da mi ne kažu osim ako se
ne radi o trudnoći i potencijalnom problemu. Samo jedna osoba u ovoj
ordinaciji zna istinu i neću ti reći tko je to.”
“Dobro.” Kimnuo sam. “Pametno”, promrmljao sam, iznenadivši
samoga sebe što me tako zadivio.
“A sada bi vjerojatno trebao nazvati svoju odabranicu. Rekao bih da
imate o čemu razgovarati.”
Trent je opet izašao iz prostorije, a ja sam pogledao u telefon izvukavši
prijamni obrazac koji je Bren ispunila i potražio njezin broj. Telefon je jedva
jedanput odzvonio kada se s druge strane začuo njezin jasan, poletan glas.
“Halo?” rekla je, a njezin me glas preplavio.
“Hej”, započeo sam, “Mason je.”
“Oh, hej.” U njezinu se glasu začula iskra nervoze. “Imaš li nalaze
testiranja?”
“Imam, i sve je u redu, ali mislim da bismo o tome trebali razgovarati
uživo. Bi li ikako mogla doći u moju ordinaciju poslijepodne kada završiš s
poslom?”
“Danas imam slobodan dan”, rekla je. “Jesi li na umu imao neko
određeno vrijeme?”
Pogledao sam na sat. Bio je gotovo jedan sat - još nije bilo vrijeme da
odem kući. Ali, Trent mi je dugovao uslugu ili dvije...
“Zamolit ću partnera da pokrije moje poslijepodnevne termine. Bi li
mogla sada doći?”
“Naravno. Rekao si da si siguran da je sve u redu?”
“Siguran sam. Samo mislim da je bolje ako o tome porazgovaramo
uživo.”

47
 BaP & BD
Pristala je i poklopila, a zatim sam se prisilio da duboko udahnem i
usredotočim se na posao pred sobom. Ostavivši kratku poruku pomoćnici,
zamolio sam je da prilagodi moj raspored. Zatim sam se latio prijamnog
obrazaca i kartona pacijentica koje sam jutros upropastio.
Uz malo sreće, to što ne znam, možda će mi lakše pasti idućega mjeseca.
Ali sada?
Sada sam svakih nekoliko minuta gledao na sat, čekajući zvono koje će
mi javiti da je Bren konačno stigla. Nakon deset mučnih minuta konačno i
jest.
“Pošalji je”, rekao sam pomoćnici, zatim se uspravio u stolici čekajući
da se vrata otvore, a iza njih pojavi Brenino lijepo, srcoliko lice. Kada jest,
morao sam zagristi jezik kako se ne bih široko nasmiješio čim sam je ugledao.
Imao sam osjećaj kao da je netko iz prostorije isisao sav kisik. Odjenula
je isprane kratke hlačice i izblijedjelu plavu bluzu, i izgledala je
senzacionalno. Kosa joj je bila duga i valovita, a njezine široko postavljene
sive oči bile su u snažnom kontrastu s njezinom blijedom kožom.
Nisam se mogao ne zapitati je li to zbog nervoze ili jutarnjih mučnina.
“Molim te, sjedni”, pokazao sam na stolac na kojemu je maloprije sjedio
Trent. Polako se smjestila, iako je torbicu podignula malo više na rame
umjesto da je odloži. Još sam jedanput provjerio jesu li vrata zatvorena, a
zatim sam uzeo omotnicu u kojoj se nalazila naša sudbina i pružio joj je.
“Što je to?” upitala je, a zatim je krenula otvoriti, ali spriječio sam je u
tome.
“Čekaj”, rekao sam podignuvši ruku. “Imam prijedlog i možeš odlučiti
želiš li je otvoriti nakon što ti ga izložim, u redu?”

48
 BaP & BD
DESETO POGLAVLJE
Bren
Bre n

Dvije minute nakon što je završio svoj mali govor, još sam ga uvijek
promatrala trepćući u tišini.
“Samo da nešto raščistimo”, konačno mi se vratio glas. “Želiš da
pričekamo dok ne budem gotovo dva mjeseca trudna kako bismo saznali
jesam li uopće trudna?”
Zvučalo je smiješno - čak i apsurdno. Nešto mi je zasigurno
promaknulo.
Ali ne, samo je sjedio i tim svojim plavim očima zurio u mene, kao da je
to najlogičnije rješenje na svijetu.
“Mnogo sam o tome razmišljao i mislim da je to jedini način.” Kimnuo
je. “Kako bismo vidjeli postoji li među nama nešto bez obzira na potencijalno
dijete, a ja mislim da postoji.”
“Dobro.” Duboko sam udahnula i nastavila zuriti u omotnicu. “Možda...
ali jednostavno ne shvaćam zašto je to važno. Ili ćemo se slagati i sve će biti
izvrsno, ili nećemo, a u tom ćemo slučaju imati još sedam mjeseci umjesto
osam kako bismo smislili kako ćemo odgojiti dijete.”
Obje su opcije, naravno, bile užasne.
Ipak, nisam htjela vidjeti kamo će nas to dovesti. Nisam li mu time što
sam se iskrala one noći sve rekla? I nisam li bila jasna i glasna kada me pitao u
vezi s time na večeri?
Bio je drag tip, romantičar. Seksi, uspješan liječnik sa zlatnim srcem i
čarobnim rukama.
Bio je baš tip muškarca na kojega bi djevojke pale.
Ako su željele pasti. Ja zasigurno nisam.
“Samo mislim da nijedno od nas ne treba pristati na manje od onoga što
želimo”, rekao je. “Ako saznamo da ćemo dobiti dijete, htjet ćemo da među
nama uspije radi djeteta.”

49
 BaP & BD
“Ili bismo mogli nikada ne pokušati i uspješno surađivati kao roditelji
jer nikada i nismo prešli tu granicu”, usprotivila sam se, napola se nadajući da
će se složiti, a napola da će me odbiti.
Lupkao je prstima po stolu, dugo i koncentrirano zureći u drvo prije
nego što je opet pogled uputio prema meni. “Zaista misliš da je to uopće
opcija? Provest ćemo godine surađujući kao roditelji, a nećemo znati kako bi
bilo da smo zajedno - nakon svega što se dogodilo one noći - i nijedno od nas
nikada neće doživjeti trenutak slabosti i poželjeti saznati? Možda ti možeš, ali
znam da ja sigurno ne mogu.”
Gledao me vrućim pogledom i opet sam se prisjetila vrućine njegova
tijela naslonjenog na moju kožu, njegove težine dok se micao na meni,
ispunjavajući me tolikim zadovoljstvom da sam se osjećala kao da bih mogla
eksplodirati.
Snažno sam progutala, utišavši svaku preostalu želju. Odbacivši je kao
da je nevažna za našu budućnost. “Privlačnost je nešto što ne mogu poreći”,
priznala sam.
“Dakle, ovo je jedini način. Ispravan način. Vidjet ćemo kamo će nas
odvesti.”
“Ali ako je dijete na putu, moramo raspraviti o nekim stvarima.
Odbaciti cijeli mjesec samo kako bismo se pretvarali da se ovo ne događa …”
“Onda nemojmo. Ako ti je toliko važno da zajedno napravimo plan,
poći ćemo nekamo i izraditi ga. Ti i ja. Kada sve to posložimo, moći ćemo
nastaviti živjeti u neznanju. Osim, naravno, ako si namjeravala ne zadržati
dijete?”
Automatski sam ruku pomaknula na trbuh, razmišljajući o tome što je
rekao. Tim me riječima nije namjeravao povrijediti ni suditi mi, i znala sam
da se složio da to bude moja odluka, ali već sam odlučila. Iskreno, što se mene
tiče, to uopće nije bilo upitno.
“Zadržat ću ga”, rekla sam. “Ako uopće ima djeteta.”
Kimnuo je. “Ako uopće ima djeteta.”
Ispružio je ruku kimnuvši u smjeru omotnice, i predala sam mu je.
Ugurao ju je u džep, skinuo kutu, zatim prošao pokraj mene do vješalice iza
moje stolice. Uzeo je kožnu jaknu koja je tamo visjela i odjenuo je, a zatim mi
opet pružio ruku. “Hajdemo. Gubimo vrijeme.”

50
 BaP & BD
Slijedila sam ga i zajedno smo prošli kroz ordinaciju i atrij zgrade i
konačno se našli na ulici, gdje nas je pozdravio prijateljski niz trgovina.
“Voliš li smrznuti jogurt?” upitao je.
Kimnula sam.
“Dobro. Ondje se nalazi zaista dobro mjesto.” Glavom je pokazao na
malenu trgovinu s ružičastom platnenom nadstrešnicom. Prišli smo joj, a
zatim mi je otvorio vrata.
Zakoračila sam unutra i ugledala cijeli zid mogućnosti, što me odmah
zadivilo.
“Čaše imaju razdjelnike”, rekao je. “Možeš izabrati više od jednog
okusa.”
Dao mi je čašu s razdjelnicima koju su podijelili na četiri dijela i počela
sam u nju entuzijastično ulijevati jogurt s okusom pistacija, kokosa, pereca
prekrivenog čokoladom i zaslađene karamele. Kada sam završila, sustigla sam
ga na švedskom stolu s preljevima i primijetila da na golemu porciju
čokoladnog jogurta trpa žele bombone od maline prekrivene čokoladom.
“Ljubitelj čokolade, ha?” upitala sam.
Kimnuo je, krenuvši prema komadićima biskvita od čokolade kao da
nikada u životu nije vidio nešto tako dekadentno. “Oh, da.”
“Ja sam purist kada je riječ o jogurtu.” Stavila sam pjenasto tučeno
vrhnje na sva četiri dijela svoje čaše, zatim je odloživši na vagu pokraj
ljubazne blagajnice.
“Ja ću”, rekao je Mason. “Samo mi daj trenutak.”
Zastao je pred jednim od spremnika s vrućom čokoladom i stavio
pozamašnu količinu na vrh deserta koji je zasigurno već imao dvije tisuće
kalorija.
Ako sam se i brinula da ću morati biti iznimno zdrava u njegovoj
blizini samo jer je liječnik, sada je ta teorija pala u vodu. Bit ćemo onakvi
kakvi jesmo, i to me nagnalo na smiješak.
Podignuvši pogled, ugledala sam blagajnicu koja ga je gledala kao da bi
ga najradije proždrla, i preplavio me val ljubomore, no uspjela sam se opet
sabrati.

51
 BaP & BD
“Spreman sam”, rekao je pripremivši novac kako bi platio naše
poslastice, a zatim se uputio prema malenom bijelom stolu pred trgovinom.
Uzela sam tamno ružičastu žlicu u obliku višnje i pridružila mu se za
stolom, spremna navaliti na hranu.
“Dobro, a sada se bacimo na posao.” Zagrabio je punu žlicu čiste vruće
čokolade i zatim rekao: “Želiš razgovarati o djetetu. Idemo sada sve isplanirati
kako se barem mjesec dana ne bi morala brinuti o tome.”
“Pa, složeno je.” Poigravala sam se svojim jogurtom od pistacija.
“Recimo, morat ću mnogo toga naučiti. Ja sam jedinica - nemam mnogo
iskustva s djecom. Morat ću razmotriti pohađanje nekog tečaja ili nešto
takvo.”
“Ja ću ti pomoći.” Slegnuo je ramenima. “Znam sve o djeci. Kada ti
nadođe mlijeko, koje su prednosti i nedostatke dojenja, sve. Znam sve što se
može znati o svakoj fazi trudnoće.”
“Dobro.” Nakrivila sam usta u jednu stranu. “Ali što ako nešto nije u
redu?”
“Imam prijatelja koji će se brinuti o tebi kako bismo bili sigurni.”
Duboko sam udahnula. Dobro, to je imalo smisla. “A što je s drugim
stvarima... uzbudljivim stvarima?”
“Poput?”
Slegnula sam ramenima. “Odabiranja imena. Odabiranja boje za dječju
sobu. Neću moći učiniti ništa od toga.
Osim toga, što ako ti budeš želio nazvati sina po sebi, a ja budem htjela
neko drugo ime?”
“Nešto nije u redu s imenom Mason?” podignuo je obrve.
“Ne, ali na umu sam imala drugo ime.”
“Koje?”
“Ako je dječak, zaista mi je važno nazvati ga Jacob.” To je bilo ime
moga oca, ime koje bi mi moji roditelji nadjenuli da sam bila dječak. Ime
kojega je mogao dobiti moj brat da je moj otac poživio dovoljno dugo da ima
još jedno dijete.
“Što je tako posebno u imenu Jacob?” upitao je.

52
 BaP & BD
Bila je to savršena prilika da mu kažem - da objasnim zašto ne mogu
biti ona prava za njega, čak i da to želim. Ali još nisam bila spremna na to.
Nisam mogla samo tako otvoriti svoje srce - osobito ne nekome tko mi je još
relativno bio stranac.
“To je obiteljsko ime”, rekla sam.
Kimnuo je. “Onda neka bude Jacob. Problem riješen.”
Zagrizla sam donju usnu. “Ja sam izabrala ime za dječaka. Pošteno je da
ga ti izabereš za djevojčicu.”
“To je lako. Gwen.”
“Gwen?” upitala sam. Nije mi smetalo. Zapravo, nekako je čak bilo
slatko.
Još je jedanput kimnuo. “To je ime moje majke. Mislim da bi bila
počašćena.”
“Dogovoreno. Gwen ili Jacob.” Zabila sam žlicu u jogurt, pokušavajući
ignorirati prejak osjećaj da je - sada kada ovo dijete ima ime - sve ovo postalo
previše stvarno. A na kraju možda od toga ne bude ništa.
Ali...
Ako jest, ne dugujem li svome djetetu da njegovu ili njezinu ocu
pružim priliku? Možda me to usput uništi, ali... nisu li svi roditelji za svoju
djecu napravili velike žrtve koje su im promijenile život?
“Dobro”, rekla sam. “Neka bude po tvome. Ali zadrži omotnicu. Ako
bude kod mene, pogledat ću. Ne mogu živjeti s iskušenjem.”
Svečano je kimnuo, ali omotnica je bila samo pola iskušenja. Sada kada
sam donijela odluku, otvorena je sezona lova, barem za sada, na dobrog dr.
Bentleyja.
A ta me pomisao uzbuđivala gotovo koliko me i plašila.

53
 BaP & BD
JEDANAESTO POGLAVLJE
Bren

Njegov topao jezik milovao je moju napetu bradavicu, zbog čega mi se

iz grla oteo još jedan uzdah.
“Dosta zadirkivanja”, zastenjala sam.
Zavibrirao je topao muški smijeh - ovoga puta na unutrašnjoj strani
mojih bedara. “Voli šefovati”, promrmljao je. “Želim ići polako s tobom.”
Jezikom je dosegnuo najosjetljivije mjesto između mojih bedara, a
svako daljnje protivljenje zamrlo je na mojim usnama.
Ah!
Zarivši prste u njegovu kosu, lagano sam je povukla, uživajući što sam
uopće bila u položaju da to mogu napraviti.
Avanture za jednu noć nisu trebale biti ovakve, zar ne? Činilo mi se
kao da je netko izmislio ovoga muškarca samo za mene. Nije žurio u
istraživanju svakog tajnog mjesta zbog kojega bih zadrhtala, a zatim bi se
tamo zadržao dok nisam postala očajna i počela drhtati od potrebe.
“Još jednom”, prošaputao je i bradom koja je prekrivala njegovu čeljust
okrznuo moja bedra na predivan način i potpuno me omevši. “Još jednom
svrši za mene i dat ću ti što želiš.”
“Onda krenimo ” Podignula sam kukove, prinijevši svoje toplo, vlažno
središte ravno njegovim ustima.
Opet se zahihotao prije nego što je s uživanjem utonuo. Jezikom bi
mogao postaviti olimpijski rekord s obzirom na to koliko je bio vješt, i koliko
me sramotno brzo dovodio do ruba.
“Masone!” Zavapila sam njegovo ime, već tamo - baš u tom blaženom
trenutku prije no što me preplavilo najintenzivnije zadovoljstvo - treći put
otkako sam se našla u njegovu krevetu.
Podignuo se na koljena, usta zamijenivši svojim dugim prstima, mazeći
me u laganim krugovima. Nastavio je držati me tako - baš na rubu - dok je na
sebe brzo stavljao kondom.

54
 BaP & BD
“Ovoga te puta želim osjetiti kada budeš svršila”, rekao je zastenjavši
kada je ušao u mene. Moje se tijelo stisnulo oko njega, a ta je invazija bila
snažna, ali tako dobrodošla.
Njegova snažna dužina probila me, i cijelo mi se tijelo ukočilo. Kliznuo
je još dublje, a ja sam zavapila, tako blizu.
“Baš tu”, rekla sam. “Baš tako.”
“Tako je savršen osjećaj biti u tebi. Sada svrši za mene”, uzdahnuo je.
Otvorila sam oči.
Ne, ne, ne!
Frustrirano sam zastenjala.
Uspravila sam se na krevetu - sama - prekrivena tankim slojem znoja,
srce mi je udaralo, a gaćice bile potpuno natopljene.
Najbolji seks u mom životu, a bio je to samo san.
Sranje. Upravo sam proživjela najrealističniju maštariju o Masonu.
Proživjela sam neke od najvatrenijih trenutaka prve noći koje smo proveli
zajedno.
Ali moje pregrijano tijelo nije moglo razaznati razliku između sna o
seksu i prave stvari.
Okrenuvši se na bok, namjestila sam jastuk, pitajući se kako ću sada,
dovraga, zaspati.

***
“Mogu li te nešto pitati?” pogledala sam u Mandy preko kirurške maske
koju sam nosila, a glas mi je bio prigušen.
Dezinficirala je porezotinu s unutrašnje strane stražnje noge ljenivca.
Jadničak.
“Naravno. Bilo što. Znaš to.” Pogledala me kroz svoje naočale s debelim
okvirom od kornjačevine.
Duboko udahnuvši, smirila sam živce. “Pričaj mi o ljudskom biću kako
raste u tebi.”

55
 BaP & BD
Mandy je odložila gazu koju je koristila zamijenivši je bočicom
dezinfekcijskog sredstva. “Morat ćeš mi to malo pobliže objasniti. Što u vezi s
tim?”
“Sinoć sam nešto sanjala. Bilo je tako živopisno.”
“Da, sjećam se da sam imala nekoliko ludih snova.” Mandy je kimnula.
“Što s time?”
Pogledavši u Mr. Pokeyja, nježno sam mazila njegovo krzno, a na
usnama mi se razvukao smiješak. “Da, ovo nije bio običan san... bilo je to više
živopisno sjećanje na trenutke provedene s Masonom.”
Mandy je odložila svoj alat i pogledala me u oči. “Oh, moj Bože.”
“Što?” Od njezina napetog pogleda prošla me jeza.
Duboko je udahnula, i odmaknule smo se od pacijenta, skinuvši
gumene rukavice i bacivši ih u smeće.
“Gotovo da ti ne želim reći ovo... ali kada sam bila trudna, libido mi je
bio izvan kontrole. Bila sam strašno napaljena. Cijelo vrijeme. Jadan Todd.
Imala sam veliki trbuh pa je seks bio nezgodan, ali to me nije spriječilo da ga
preklinjem da me uzme otraga.” Zahihotala se, očito se prisjetivši nečega o
čemu ja nisam željela ništa znati.
Saznavši tu novu informaciju, namrštila sam se. Sve to što sam čula,
nije me umirilo u vezi s mojom situacijom. Mislila sam da su izgledi da sam
trudna bili pedeset-pedeset, ali svaki put kada je Mandy nešto pričala, kao da
bih otkrila još jedan novi simptom zbog kojega se trebam zabrinuti.
Nakon što sam saznala tu novu informaciju, kakve su bile šanse da ne
zaskočim Masona sljedeći put kada ga vidim? Gotovo nikakve.
Bila sam sjebana.

56
 BaP & BD
DVANAESTO POGLAVLJE
Mason

“Gotovo sam spreman”, viknuo sam kada je netko pokucao na moja

vrata.
Moja pomoćnica uvijek bi postala nestrpljiva u ovo doba dana - iako je
nisam mogao kriviti. Tehnički je trebala otići prije sat vremena.
Netko je odškrinuo vrata i podignuo sam pogled ugledavši Trenta kako
stoji u dovratku u ruci držeći bočicu tableta.
“Što ima? Nešto nije u redu?” Srce mi je počelo malo brže kucati, ali
Trent je odmahnuo glavom.
“Samo prenatalni vitamini. Za svaki slučaj. Hoćeš li je uskoro vidjeti?”
“Zapravo sam namjeravao svratiti u zoološki na putu kući, pa ću ih
ponijeti sa sobom.”
“Zoološki?” Trent je podignuo obrve.
“Radi kao konzervacionistica ondje. S ugroženim životinjama.”
“Vi štreberi uvijek uspijete pronaći jedni druge.”
“I ti si štreber, stari”, istaknuo sam.
“To ne znači da volim da su mi žene pametne.” “Prilično sam siguran da
je tvoj jedini kriterij da djevojka ima funkcionalnu vaginu. I da joj srce kuca.”
“Čak i to nije presudno. Volim uložiti malo dodatnog truda.” Trent je
namignuo i malo se nasmijao.
“Dobro, pa, meni je... drago što to sada znam.” Pomaknuo sam papir na
kojem sam radio odloživši ga u izlaznu kutiju i skinuo kutu kako bih odjenuo
kožnu jaknu. “Hajde, isprati me.”
Zajedno smo pošli niz hodnik prekriven tepihom uvidjevši da su sestre
i pomoćnice već otišle kući, i protresao sam glavom zaključavajući vrata za
sobom.
“Izgleda da svi imaju planove”, rekao sam.

57
 BaP & BD
“Petkom navečer? Nemoj me zezati”, rekao je Trent.
“Tko je tebe što pitao?” uzvratio sam. “Zapravo sam iznenađen što i ti
ne ideš na neki vrući spoj.”
“Dovraga, ne. Nakon tvog vrućeg spoja brinem se da ću završiti kao ti.”
“Zgodan i uspješan?” upitao sam.
“Uhvaćen u tračnice roditeljstva, prijatelju moj. Ne, hvala. Ne mogu
dočekati da izmisle neku kontracepcijsku pilulu za muškarce. Na svijetu
nema dovoljno kondoma zbog kojih bih se osjećao sigurnim nakon svega
ovoga.”
Zakolutao sam očima. “Možda ću dobiti dijete. Nisam se prijavio u rat.”
“Oh, ali jesi. To je polje puno mina i zamki koje vrebaju, prijatelju moj.
Želim ti sve najbolje u tvojoj situaciji, ali sada se za sav novac svijeta ne bih
mijenjao s tobom”, promrmljao je, povukavši vrh nevidljivog šešira prema
meni.
Došli smo do parkirališta i pozdravili se, a ja sam krenuo prema
zoološkom, razmišljajući o Trentovim riječima. Za razliku od mnogo naših
muških prijatelja, ja zapravo nikada nisam smatrao roditeljstvo preprekom ili
prokletstvom. Smatrao sam to darom. Nečim čemu se treba radovati - ako
dijeliš teret s pravom osobom.
Opet sam pomislio na omotnicu koja je ležala u ladici mog noćnog
ormarića. Sinoć sam je držao u rukama, buljeći u nju barem sat vremena dok
sam razmišljao o ostatku izlaska na koji sam izveo Bren. Bila je smiješna,
pametna i predivna. Baš kakvo sam želio da bude i moje dijete.
Ali na mnogo načina, meni je i dalje bila neznanka.
To sam morao popraviti.
Zaustavio sam se pred zoološkim, pronašavši mjesto u prvom redu
parkirališta, i krenuo prema vratima. Došavši do šaltera za prodaju ulaznica,
rekao sam: “Tražim Bren Matthews.”
Mršavi čovjek iza pulta kimnuo je, ali svejedno pritisnuo gumbe na
tipkovnici. “Dvadeset dolara, molim vas.”

58
 BaP & BD
Posegnuo sam za novčanikom i izvadio novčanicu položivši je na pult i
čekajući narukvicu. Muškarac mi ju je uručio s pomalo preširokim
osmijehom, a ja sam kimnuo.
“Hvala.”
“Uživajte u posjetu.”
Prošao sam kroz još jedna vrata i pogledao plan zoološkog, pokušavajući
se sjetiti što mi je Bren pričala o svojem danu. Iako sam sada, razmišljajući o
tome, shvatio da mi nije rekla gotovo ništa.
Ne, spomenula je samo geparde - što je značilo da sam je mogao
potražiti samo na jednom mjestu.
Došavši do izložbenog prostora, ugledao sam muškarca koji je stajao s
vanjske strane staklene nastambe i, promatrajući životinje, nešto pisao. Bio je
visok, zgodan tip sa zalizanom plavom kosom i četvrtastom čeljusti. Gotovo
nalik na zločinca iz bilo kojega filma snimljenog osamdesetih.
“Ispričavam se”, rekao sam. “Znate li gdje bih mogao pronaći Bren
Matthews?”
Muškarac je pogledao na sat, zatim kimnuo. “Carlisle je otišao u
nastambu za njegu prije otprilike dvadeset minuta. Rekao bih da je još uvijek
tamo.”
Namrštio sam se, ne shvaćajući kakve je Carlisle imao veze i sa čim, ni
tko je on uopće, ali kimnuo sam i zahvalio mu, prateći znakove koji su vodili
do nastambe za njegu.
Kada sam stigao, zatekao sam tunel prekriven lišćem i veliki rukom
nacrtan znak koji je najavljivao dolazak najnovijih prinova u zoološkom -
koale Nancy, vombata Ferdinanda, orangutana Henryja i gorile Daisy.
Zakoračivši u maleni prostor, odmah sam uočio Bren. U naručju je
držala malenu životinju. Hranila ju je na bočicu s tako nježnim izrazom lica,
kimajući čovjeku pokraj sebe koji je nešto govorio.
I taj je tip bio plav i zgodan, iako ne toliko visok i preplanuo kao onaj
kojega sam upravo upoznao.
“Klizi kao u snu”, govorio je. “Morat ćeš doći sa mnom i sama probati.
Čak ću ti dati i da voziš.”

59
 BaP & BD
Bren je kimnula, s usnama razvučenima u smiješak. “Možda jednom.”
Podignuo sam obrve i pročistio grlo, stisnuvši šake pokraj sebe jer sam
ga poželio udariti. U mome srcu Bren je već pripadala meni, a otvoreno
flertanje ovoga tipa beskrajno me iritiralo. “Hej.”
Podignula je pogled, a obrazi su joj poprimili lijepu ružičastu boju, iako
nije odmaknula bočicu od sićušnog ružičastog stvorenja. “Oh, hej. Što te
dovodi ovamo?”
Odolio sam nagonu da joj uručim jasno označene prenatalne vitamine
koje sam nosio u džepu kako bi njezin kolega prestao sliniti po njoj, i prisilio
sam se da se nacerim. “Samo sam odlučio svratiti kako bih te vidio u akciji.”
Nakrivila je glavu i kimnula mladunčetu svinje koje je držala u naručju.
“Pa, dobro došao u moj svijet.”
Njezin pratitelj premjestio je pogled s Bren na mene, a lice mu se malo
smrknulo. “Želiš li da ja preuzmem?” upitao je, pokazavši na ružičasto
stvorenje.
Svinja je, odjevena u pelenu i neodoljivo slatka, bila smještena blizu
Breninih prsa, a ona se nagnula kako bi utisnula poljubac na njezinu njušku.
“U redu je, dušo. Ne idem još.” Usmjerila je pažnju na muškarca pred sobom.
“Odavde mogu sama, zapravo, ako se želiš odjaviti.”
“Oh, uh, da. Ionako sam mislio poći.” Gurnuo je ruke u džepove i
izvukao se iz malene nastambe. “Vidimo se u ponedjeljak, Bren.”
“Dobro, vidimo se”, rekla je muškarcu koji je oklijevao i jedan trenutak
predugo zurio u nju.
Da, vidimo se, stari.
Tip je, za kojega sam mogao samo pretpostaviti da je Carlisle, izgledao
tako poraženo dok se polako udaljavao vukući noge da mi ga je na trenutak
gotovo bilo žao.
Gotovo.
Izvukao sam bočicu iz džepa jakne i pružio joj je.
“Zapravo, drugi razlog zbog kojega sam došao jest da sam mislio da bi ti
vitamini mogli dobro doći. Samo mjera opreza.”

60
 BaP & BD
“Oh, uh, hvala.” Doimala se blijedom dok je u jednoj ruci pokušavala
balansirati s bočicom i svinjom, a drugom prihvaćala bočicu tableta.
Pogledala je oko sebe brzo je gurnuvši u jedan od mnogih džepova svojih
kratkih hlačica kaki boje.
“Nisam te namjeravao prekinuti”, rekao je.
“Ne, ne, upravo završavamo za danas. Vrijeme je da se odjavimo, ali
volim doći nahraniti mladunče prije no što odem.”
Pogledao sam prema Carlisleu koji se udaljavao, a zatim se opet
okrenuo prema Bren. “Koliko već dugo želi biti s tobom?”
“Što?” frknula je. “Carlisle? Jesi li ozbiljan?”
“Pitao te hoćeš li se ići s njim provozati, a prilično sam siguran da je
njegov automobil opcija B. Opcija A je vožnja na njegovu k …”
“Shvatila sam” , prekinula me, a obrazi su joj pocrvenjeli. “Ali Carlisle
nije takav. Samo smo prijatelji.”
Spustila je mladunče svinje u njegov kavez, počastivši me pogledom na
njezinu čvrstu guzu kada se sagnula.
“Vjeruj mi, kada se radi o ženama poput tebe, svi su muškarci takvi.”
Podignula je obrve. “Oh, da? Čak i ti?”
“ Osobito ja.”
Niz kralježnicu mi je prošla napetost. Kvragu i sve ako sam mogao
shvatiti kako je uopće uspjela u tome da njezina polo radna majica boje limete
izgleda kao najseksi stvar na svijetu. Njezina lijepa zlatna kosa bila je
pokupljena u konjski rep, naglašavajući kristalnu bistrinu tih vedrih očiju, ali
kada sam progovorio, odvratila je pogled od mene, usredotočivši se na
mladunče u naručju.
Zbog čega je, naravno, bila još više neodoljiva.
Dok je gledala u maleni smotuljak u kavezu, gotovo je sjala, a kada se
nasmiješila, činilo se kao da se smješka cijelim tijelom. Kao da je bila istinski,
blaženo sretna. Kao da je voljela svoj posao više od samoga života.
A to je bio osjećaj koji sam i predobro poznavao. No nisam se mogao
otrgnuti vrlo stvarnom osjećaju da bi bila jednako zaljubljena u naše dijete...
ako ono uopće postoji.

61
 BaP & BD
Bren je pročistila grlo, oboje nas izvukavši iz napetoga trenutka koji je
nastao zbog mojega odgovora. “Kaži mi, gospodine stručnjače za djecu, jesi li
ikada hranio mladunče svinje?”
Podignuo sam obrvu. “Ne mogu reći da jesam.”
“Onda mislim da je vrijeme da naučiš.” Pokazala mi je da joj se
pridružim, a ja sam pratio njezine upute, stojeći tako blizu da sam okrznuo
njezinu kožu kada sam posegnuo prema jednom od praščića. “Ovaj maleni je
poseban.”
“Mislio sam da ne bi trebala imati miljenike.”
“Oh, imam miljenika u svakoj nastambi. Kao primjerice mamu
novopridošle bebe koale, Sheilu. Nju obožavam.”
“Zbog čega je koala tako posebna?”
Slegnula je jednim ramenom. “Jednostavno jest. Ima najizraženiju
osobnost u odnosu na sve druge koale, zbog čega je svi mužjaci žele
obilježiti.”
“Obilježiti?”
Nasmijala se. “Zaista ne znaš puno o životinjama, zar ne?”
“Očito.”
“Kada se koala želi pariti s drugom koalom, ispušta određene feromone
iz prsa i trlja ih na svoju odabranicu.
“A kažu da je romantika nestala?” promrmljao sam, a na usnama mi se
razvukao osmijeh. Uvijek sam uživao u svome poslu, ali nisam mogao poreći,
biti ovdje s njom bio je vrhunac moga dana.
Bren je zakolutala očima. “Sheila je najljepša u staništu koala.”
Kimnuo sam. “A koja je tvoja najdraža životinja?”
“Vrsta ili baš određena životinja?”
Nasmijao sam se. “Može oboje.”
“Pa, ja osobno obožavam Nibsa, geparda. Ali volim se brinuti i za
mladunče...”
“Zašto ih ne može hraniti njihova majka?”

62
 BaP & BD
Pogled joj se raznježio, a misli odlutale. “Kratko nakon poroda dobila je
infekciju mliječnih kanala. Sirota, na nekakvim je jakim antibioticima i mora
se odmarati kako bi se mogla oporaviti.”
“Vidim zašto ih toliko voliš”, rekao sam, još se uvijek diveći tome
koliko su malena stvorenja slatka dok šeću po sijenu i nježno cvile
namještajući se.
Bren je kimnula. “Slatki su.”
“Kao ti”, rekao sam, a obraze joj je polako prekrilo ružičasto rumenilo.
Kada je dovršio bočicu, uzela je praščića iz moga naručja i opet ga
smjestila u kavez, a zatim zaključala vrata prije nego što me povela niz
puteljak.
“Gle, ne znam imaš li planove za večeras, ali imam hrpu hrane u
hladnjaku i nikoga s kime bih je podijelio. Jesi li zainteresirana da dođeš k
meni večeras i dopustiš mi da ti nešto skuham?” upitao sam trudeći se ostati
nonšalantan iako mi je krv pulsirala u vrućim naletima.
Jedan je trenutak proučavala moje lice, očito razmatrajući svoje
mogućnosti.
“Neću pokušavati ništa čudno”, rekao sam, zatim dodavši: “Osim,
naravno, ako ti to ne budeš htjela.”
“Vidjet ćemo kako će ići.”
“Je li to da?” upitao sam.
“Da, zašto ne? Možemo zajedno večerati.” Okrenula se i povela me iz
nastambe, pazeći da opet dezinficiram ruke pri izlasku, ali samo sam napola
slušao njezine upute.
Vratio sam se svojim mislima, zaokupljen time što ću joj skuhati - što
ću iduće reći.
Što ću učiniti kako bih ponovno proživio nevjerojatnu noć koju smo
zajedno proživjeli prije toliko tjedana.
Jer današnji me dan samo još više uvjerio.
Ako ikako na to budem mogao utjecati, Bren Matthews će ovu noć
provesti vrišteći moje ime i preklinjući me za još.

63
 BaP & BD
TRINAESTO POGLAVLJE
Bren

“To je to. Što, pretpostavljam, znaš.”

Mason je otvorio vrata svoga stana, i opet su me dočekale hladne,
moderne linije njegova penthousea, za koji sam bila sigurna da ga više neću
vidjeti. Stakleni zid uz stražnju stranu prostorije uokvirivao je zalazeće sunce
koje je iščezavalo i obris grada, a kada je uključio svjetla, oduševile su me
oštre linije njegova pokućstva kremaste i sive boje.
Nakon što smo otišli iz zoološkog vrta, vratila sam se kući kako bih se
na brzinu istuširala i preodjenula u tanku ljetnu haljinu nježne boje breskve.
S obzirom na Masonov pogled, odobravao je promjenu moje garderobe.
Izula sam sandale i krenula prema kuhinji, pokušavajući potisnuti
sjećanje na posljednji put kada sam bila ovdje, polugola i u potrazi za
odjećom, ali nisam si mogla pomoći. U sebi sam osjetila gađenje prema staroj
sebi, a krivnja zbog toga što sam se iskrala poput kukavice postajala je sve
jačom što sam ga bolje upoznavala.
“Stan je prekrasan”, rekla sam, iako sam se u sebi počela pitati gdje bi se
- među sve te staklene stoliće za kavu i kromirane dijelove namještaja -
moglo uklopiti dijete. Možda bi se u interijer uklopila kolijevka od
nehrđajućeg čelika?
Ali nismo razmišljali o djeci. Razmišljali smo o... čemu?
Otkako sam pomislila da bi dijete moglo postojati, jedva sam uspjela
misliti i na što drugo. A sada, suočena s mogućnošću da razgovaramo, nisam
bila sigurna je li u meni ostalo riječi koje nisu imale veze sa skrbništvom ili s
time kako želim odgajati naše potencijalno dijete.
“Hvala”, rekao je, i na trenutak sam zaboravila za što mi zahvaljuje.
Stan, da. Rekla sam da ima divan stan.
I sam izuvši cipele, slijedio me u kuhinju, a zatim otvorio vrata
hladnjaka i izvadio bočicu vode. “Žedna?” Odmahnula sam glavom.
Zatvorio je vrata i naslonio se na njih. “Je li sve u redu? Tiha si.”

64
 BaP & BD
“Da.” Progutala sam. “Samo nisam sigurna što reći.”
“Onda mi dopusti da te vodim.” Toplo se nasmiješio, a mene je
protresla spoznaja: “Prvo, reci mi što želiš jesti, a da nema veze sa svježim
sirom, sušijem ili alkoholom?”
Nasmijala sam se iako nisam namjeravala. “Pa, uh, ne znam što imaš.”
Slegnuo je ramenima. “Mogu pripremiti bilo što. Tu su odrezak i
tortilje. Quesadille? Fajitas? Tjestenina? Ili piletina ako nisi ljubitelj crvenog
mesa.”
“Odrezak zvuči dobro.” Još sam jedanput nervozno kimnula, a on je
izvukao pakiranje iz hladnjaka - pravokutni spremnik s dva golema
Porterhouse odreska.
“Htio si pripremiti Fajitas s odreskom Porterhouse?” upitala sam.
Uzeo je tavu koja je visjela iznad otoka i slegnuo ramenima. “Htio sam
ti pripremiti što god želiš. Sada mi reci, što bi htjela uz odrezak?”
“Još odreska?” rekla sam, a on se nasmijao.
“Može.” Uzeo je vrećicu sjeckanih badema iz obližnjeg ormarića, zatim
se vratio do hladnjaka kako bi uzeo zelene mahune. Promatrala sam dok se
kretao tiho i brzo, nijedanput ne pogledavši u kuharicu.
“Ti zaista znaš kuhati”, rekla sam, odmah primijetivši da se osjeća
potpuno ugodno u kuhinji. Je li postojalo išta što ovaj muškarac nije znao?
Kimnuo je. “Znam. Kada mi je mama bila bolesna, tata je kuhao i bio je
grozan u tome. Zaključio sam da moram otkriti kako pripremiti jestivu hranu
jer ćemo svi omršavjeti čak i ako ona pobijedi rak.”
Nasmiješila sam se. Priča je bila poznata - bila je to ista stvar koju sam
ja učinila kada mi je preminuo otac. Naravno, tada sam imala samo dvanaest
godina, ali otkako nije bilo oca, majka se jedva sjetila jesti, a kamoli nahraniti
mene.
Nikada nisam postala toliko vješta da bih mogla pripremiti išta otmjeno
bez recepta, ali mogla sam se snaći s plinskim štednjakom, što ne bih mogla
reći za svoju mamu.
“O čemu razmišljaš?” upitao je, dubokim glasom prekinuvši moje misli.

65
 BaP & BD
“Ni o čemu. Pa, razmišljala sam kako bih ti trebala pomoći. I da je
sigurno moralo biti teško gledati majku dok je bila tako bolesna.” Nije imalo
smisla spominjati da suosjećam s njime iz vlastita iskustva. Još uvijek nisam
znala koliko zaista želim postati bliska s Masonom. Jedva sam ga poznavala,
iako su naše DNK bile prijateljice.
“Svi imamo svoja iskušenja”, rekao je, hitro premještajući sastojke prije
no što je posegnuo za još jednom tavom. “A ti ostani tu gdje jesi. Ne želim da
pomakneš ni prst.”
“Mogla bih se naviknuti na to”, rekla sam zahihotavši se.
Ali bolje ti je da se ne navikavaš, Bren Matthews. Jer ako se navikneš,
naći ćeš se u samo još goroj situaciji. Samo ćeš doliti ulje na vatru.
Uzvratio mi je smiješak, opet se usredotočivši na svoj posao,
zagrijavajući tavu i sortirajući bademe dok sam ja razmišljala o tome kako
tonem tako daleko i tako duboko da neću znati gdje mi je početak, a gdje kraj.
Ne. Neće se dogoditi.
“Znaš, pomislio bi da će im to biti veliko opterećenje, to što se dogodilo
s mojom mamom, ali moji roditelji su se s time zaista nosili na najbolji
mogući način. Svakoga bismo dana radili nešto zajedno kao obitelj. Mislim,
sada znam da je to bilo zbog toga što nismo znali koliko je još dana preostalo
mami, ali tada?” slegnuo je ramenom, zatim se pomaknuo do hladnjaka kako
bi uzeo sastojak koji je zaboravio. “Bilo je jednostavno, ne znam, dobro.
Vidjeti roditelje zajedno i sretne unatoč svemu. Zbog toga pomisliš da je sve
moguće, kada vidiš dvoje ljudi poput njih.”
“Znam što misliš.” Izgovorila sam riječi bez razmišljanja - ili bolje reći,
da nisam shvatila što sam učinila. Nisam htjela otvoriti vrata svoje prošlosti.
Ne još. Možda nikada.
Naravno, jednom će morati upoznati moju majku, a kada bude, cijela će
tmurna stvar isplivati na vidjelo - kako sam imala sretan život dok su moji
roditelji bili zajedno. I kako je ona potpuno neutješna otkako je preminuo
moj otac.
Grlo mi se stisnulo, i pročistila sam ga dok sam gledala kako se kreće
kuhinjom. Mason se vratio pripremanju večere i činilo se da nije primijetio
sve riječi koje su ostale neizrečene.

66
 BaP & BD
Ubacio je dva režnja češnjaka i svežanj majčine dušice u zagrijanu tavu
i ugodna aroma koja mami sline ispunila je zrak.
“Pa”, rekao je. “Imam osjećaj da cijelo vrijeme govorim o sebi, a da o
tebi ne znam dovoljno.”
Trepnula sam. “Pa, što želiš znati?”
“Bilo što, baš bilo što. Primjerice, zašto koristiš srednje ime?”
“Moje srednje ime je Brennan, ali meni je draže Bren”, rekla sam.
“To je u redu.” Kimnuo je. “Zašto su ti roditelji nadjenuli ime Ashley?”
Zakolutala sam očima. “Iz najglupljeg razloga koji postoji.”
“Moraš biti svjesna da sam vidio puno ljudi koji su djeci nadjenuli glupa
imena iz glupih razloga. Ashley baš i ne pripada toj kategoriji.”
“Da”, rekla sam. “Pa, moji su se roditelji upoznali u staromodnom kinu,
a te se večeri prikazivao film Prohujalo s vihorom. Pa, znaš, mama mi je
nadjenula to ime jer se zaljubila u istoimenoga lika.”
“To nije glupo. To je zapravo jako slatko.” Odrezak je cvrčao u tavi iza
njega, a on se okrenuo kako bi mu se posvetio. “Ashley mu je srednje ime.
Moglo je biti i gore, da su upotrijebili njegovo prvo ime i nazvali te George.”
Frknula sam i naslonila se na naslon stolca. “Bren mi se puno više sviđa.
To je obiteljsko ime. I moja se baka zvala Bren.”
Kimnuo je. “Obiteljske veze su važne. Ali lijepo je imati ljubavnu priču
skrivenu u imenu. Poput malenog podsjetnika.”
Još jedan od razloga zašto se koristiti imenom Bren, pomislila sam.
Svaka tužna melodija majčina glasa bila je dovoljan podsjetnik na tragičnu
ljubavnu priču mojih roditelja - nisam morala dodati svoje ime na taj popis.
“Jesu li tvoji roditelji još zajedno?”
Kao da mi je netko zario nož u rebra, a ja sam zagrizla unutrašnju
stranu obraza, pitajući se kako da mu najbolje odgovorim. Nisam mu
namjeravala lagati - ali nisam mu morala baš ni sve ispričati. Ne sada. Ne još.
Možda nikada.
“Ne”, rekla sam.

67
 BaP & BD
Kimnuo je, a između nas je nastala duga tišina prije nego što je pred
mene položio tanjur iz kojega se parilo. Na njemu je bila golema porcija
odreska i zelene mahune s umakom od badema.
“Oho, ovo izgleda nevjerojatno”, rekla sam, pričekavši dok prema meni
nije gurnuo nož i vilicu, a zatim mi se pridružio kod otoka kako bismo jeli.
“Tvoj je odrezak manji od moga”, rekla sam. “Zamijenimo se.”
“Rekla si da bi htjela odrezak uz još odreska, a možda i jedeš za dvoje.”
“A ako ne jedem?” rekla sam.
“Svejedno ćeš dobiti još odreska. Meni se čini kao pobjeda u svakom
slučaju.” Zarezao je svoj odrezak, a zatim rekao: “Sranje, zaboravio sam pitati
- odgovara li ti srednje pečen?”
“Savršen je”, rekla sam i zatim krenula jesti. Sa svakim zalogajem bila
sam sve zadivljenija njegovim kulinarskim umijećem i bila sam na rubu baš
mu to i reći, kada je opet progovorio.
“Tvoj je posao nevjerojatan”, rekao je. “Promatrao sam te dok si radila.”
Odmahnuo je glavom. “Zadivljen sam.”
“Pa, ne spašavam živote ili nešto.”
“Kladim se da spašavaš”, usprotivio mi se. “Životinje trebaju njegu baš
koliko i ljudi.”
Srce mi se malo otopilo i snažno sam progutala, pokušavajući ne
dopustiti da me uvuče u brzi, kovitlajući ljudski vrtlog svog savršenstva.
“No, što još želiš znati o meni?” upitala sam.
“Koja ti je igračka bila najdraža kada si bila dijete?”
“Što?” nasmijala sam se.
“Ozbiljan sam. O osobi možeš puno toga saznati na temelju njezine
najdraže igračke iz djetinjstva.”
“Čak i ako je to samo lutka?” podignula sam obrve, zatim uzevši još
jedan zalogaj zelenih mahuna.
“Kakva lutka?”

68
 BaP & BD
“Lutka veterinarka koju sam dobila za sedmi rođendan.” Bio je to
poseban dar od moga oca. Prešao je sve susjedne gradove samo kako bi
pronašao tu lutku za mene. Jednostavno je bio takav čovjek.
“Kako se zvala?”
Pocrvenjela sam. “Oh, Bože.”
“Hajde”, nagovarao me.
“Valerie Veterinarka.”
“Imaš li je još?” upitao je.
“Ne.” Odmahnula sam glavom. “Izgubila sam je u selidbi. A što je s
tobom? Omiljena igračka iz djetinjstva?”
“Previše ih je da bih ih sve nabrojio.”
“Ah, dakle, bio si razmažen”, zadirkivala sam ga.
“Bio sam voljen”, ispravio me uz široki smiješak.
“A tako.” Kimnula sam. “Pa, kada bi ti netko prislonio pištolj na glavu,
koju bi odabrao?”
“Ne znam. Pretpostavljam... Imao sam plišanu žirafu kada sam bio
malen. Mislim, zaista malen. Postoji hrpa fotografija mene s njom.”
“Kako se zvala?” upitala sam.
Slegnuo je ramenima. “Nije bilo potrebe za imenima. Naša je veza bila
puno duhovnija.”
Naglas sam se nasmijala. “Aha. Pa, dobro je znati.” Završili smo objed i
prije no što sam uhvatila priliku pospremiti, Mason je uzeo moj tanjur i
odradio sve umjesto mene. Zato sam samo ostala sjediti, pitajući se što sada.
Naš je razgovor bio pomalo nezgrapan, ali to se i moglo očekivati. Još smo
uvijek bili u fazi upoznavanja. Ali trudio se - kuhao za mene, postavljao
pitanja o meni i pokušavao postići da se osjećam ugodno. Bio je jedan od
dobrih dečki - i upravo me to plašilo..
Nisam mogla baš pojesti i pobjeći.
Još gore, nisam htjela.

69
 BaP & BD
Ali htjela sam potrčati. Potrčati ravno u njegovu sobu i zahvaliti mu na
večeri na najintimniji način na koji sam mogla. Ali, naravno, to je bilo samo
zato što sam znala da ovaj put nikako ne bi moglo biti bolje od prošloga puta.
Ako večeras spavam s njime - što definitivno neću - ali što ako ipak
hoću?. Možda bih konačno imala mlako sjećanje kojim bih mogla isprati
žestoku vrućinu naše prve noći. Nema šanse da može biti onako dobro kako
sam se sjećala. Nema šanse.
Ili sam si, barem, to neprekidno govorila dok sam pokušala opravdati to
što još uvijek želim spavati s njime.
Što totalno neću učiniti.
“Želiš li malo gledati TV?” upitao je Mason odmaknuvši se od sudopera,
razgibavši ramena kružnim pokretom i ostavivši me potpuno zatečenu.
“TV zvuči dobro”, rekla sam, pitajući se trebam li posaditi sjeme za svoj
rani odlazak sada kako bi to bilo lako i bezbolno izvlačenje.
“Super. Izaberi.” Uključio je TV plazmu koja je bila pričvršćena na zid
nasuprot njegove spavaće sobe, a na Netflixu se već nalazila lista emisija.
“Puno emisija o automobilima.” Kimnula sam prema ekranu.
“Da ” Gurnuo je ruke u džepove, zatim se smjestio na svoju sofu krem
boje. “Imam jedan na kojem radim. Vjerojatno nije vrijedan cijene koju
plaćam za skladištenje, ali to je hobi.”
“Kakav je to automobil?”
“Mustang”, rekao je. “Dok sam odrastao, tata me naučio kako raditi na
starijim automobilima sa snažnim motorom. Nakon teškog dana pomaže mi
raditi nešto s rukama kako bih se opustio.”
Na pamet mi je padao još jedan način kojim bi mogao zaokupiti ruke.
Odagnavši mentalnu sliku njegove težine koja me pribija uz krevet dok
stenjem, primaknula sam se sofi.
“Mogu to shvatiti”, rekla sam.
Zapravo, sličnosti u našim životima dok smo odrastali bile su gotovo
jezive. Prije no što se moj otac razbolio, provodila sam gotovo svaku subotu u
našoj garaži, gledajući ga kako se trudi oko Cadillaca koji je naslijedio od
moga djeda. Uobičavao mi je govoriti da našim venama teče nafta i da ćemo -

70
 BaP & BD
kada jednom shvatim koji je zapravo moj pravi poziv - u obitelji konačno
imati mehaničara.
Svakoga puta bih se smijala, a on bi mi objasnio da se šali, ali da mu se
mogu pridružiti ako se ikada odlučim raditi na automobilu. Umjesto toga
uvijek bih sjedila na svome stolcu i dodavala mu alat dok je prtljao po raznim
stvarima i pokušavao mi objasniti što radi. Naravno, nisam shvaćala. Tada
sam bila premlada.
Ali prodati taj Cadillac kada njega jednoga dana više nije bilo kako bih
pomogla majci da financijski stane na noge? To je bio jedan od najtežih dana
u mome životu. Predati ključeve bilo je kao da predajem dio svog tate nekom
strancu.
“Možda ne nešto u vezi s automobilima”, rekla sam. “Jesi li ikada gledao
Jane the Virgin? To je prilično smiješna serija.”
“Ne, o čemu se radi?”
“O djevojci koja slučajno ostane trudna i …” čula sam sama sebe, zatim
se zaustavivši. “Znaš što? I to je vjerojatno loša zamisao.”
Nasmijao se. “Možda bismo samo trebali razgovarati.” Potapšao je
mjesto pokraj sebe na sofi i osjetila sam kako pogledom klizi preko mene,
proučavajući me. Naravno, znao je što se nalazi ispod moje odjeće. Već me
vidio - cijelu mene.
Zašto sam se onda osjećala tako izloženom? Jer mi je ogoliti tijelo bilo
mnogo lakše negoli skinuti zastor koji se nalazio oko moje duše.
Pridruživši mu se na kauču, prekrižila sam noge, ako ni zbog čega
drugog, onda zato da ublažim žudnju koja se u meni probudila kada sam
namirisala njegovu kolonjsku vodu gorko-slatkog mirisa. “O čemu bi htio
razgovarati?” upitala sam.
“O tebi. Uvijek o tebi”, rekao je.
Uzela sam obližnji jastuk i čvrsto ga privila uz sebe. “Pa, tu se i nema
baš puno toga reći. Znaš gdje radim i koja mi je igračka bila najdraža u
djetinjstvu. To je otprilike sve.”
Nasmijao se, primaknuvši se bliže, toliko blizu da je rukom okrznuo
moju. “Izlaziš li puno? Jesi li imala nekakvih ozbiljnih veza o kojima mi želiš
pričati? Možda loših spojeva naslijepo? Horor-priča s Tindera?”

71
 BaP & BD
“Pa...” Dobro sam razmislila o svom odgovoru. Ono što sam ja radila,
tehnički se nije moglo nazvati izlaženjem. Osim, naravno, ako nećemo
ubrojiti moju dugu, predanu vezu s mojim dragim vibratorom. Ako je to
slučaj, kladim se da bih sada već mogla podnijeti zahtjev za utvrđivanje
izvanbračne zajednice.
“Ne baš”, rekla sam.
“Dakle, prije mene, tko je bio posljednji tip?”
“Prošle su godine”, priznala sam odvrativši pogled.
“Pitao sam se”, promrmljao je.
“Nešto na meni govori usidjelica s mačkama?” našalila sam se.
“Ne.” Odmahnuo je glavom. “Ti si... znao sam.”
“Kako si znao?” suzila sam oči pitajući se što je, dovraga, mislio pod
time. Da sam bila tako neiskusna i zahrđala da me to odalo? Kralježnicom mi
se penjala vruća iznerviranost koja je završila na stražnjoj strani vrata. Možda
sam upravo otkrila manju manu koja je umrljala njegov savršen životopis.
“Iskreno? Bila si tako uska”, rekao je, a glas mu je postao nizak. “Još sam
se otada pitao je li to zbog toga što već neko vrijeme nisi bila ni sa kim ili si
jednostavno uvijek takva. Tako mokra i topla i …”
Sada nisam mogla poreći navalu potrebe koju sam osjetila među
bedrima i dah mi je zastao kada sam ga pogledala. “Ne-ne znam.”
Oči su mu postale tamne, a čeljust mu se stisnula.
“Postoji samo jedan način da saznamo”, rekao je.

72
 BaP & BD
ČETRNAESTO POGLAVLJE
Bren

Trebala sam odbiti.

Prva ću priznati da je, kada mi je takvo što predložio potencijalni otac
moga djeteta, odgovor trebao biti jasan i odlučan.
Ne.
Ne, hvala.
Opet, ne.
Ali taj odgovor, naravno, nije uračunao način na koji me je gledao -
način na koji su njegove plave oči prelazile preko moje kože kao da je već
dodiruje, miluje jezikom i priprema me za svoj debeli, kruti kurac.
Liznula sam donju usnu, pokušavajući se sabrati da zaustavim ovaj
teretni vlak požude prije no što napusti stanicu. Ali, ako opet spavam s njime,
možda bi to zaista umirilo moje brige. Ona se noć možda doimala
nevjerojatnom jer je prošlo toliko vremena otkako sam bila s nekim. Kome će
škoditi ako umirim svoje pretpostavke? Da, dobro. Moglo bi meni naškoditi.
Sada, nakon što mi je već jedanput utažio glad, nema šanse da njegovo
tijelo opet može imati jednak učinak. Ne, ovo će biti mlaka kupka u
usporedbi s vrućim, vatrenim vrtlogom koji se dogodio prošloga puta.
Što je značilo da je zapravo dobra stvar dati mu priliku.
Borila sam se za svaki dah u gluhoj tišini, a zatim je Mason konačno
progovorio.
“Idemo polako. Nećemo učiniti ništa za što nisi spremna.”
Kimnula sam. Polako. To je bila dobra zamisao. Zamisao s kojom bih se
mogla složiti.
Primaknuo mi se bliže na kauču, spustivši usta prema mome vratu.
“Samo te želim dodirnuti”, promrmljao je. Punim je usnama okrznuo
moju ključnu kost, zbog čega sam zadrhtala.

73
 BaP & BD
Utiskujući nježne poljupce uz moj vrat i čeljust, Mason je konačno
prinio svoja usta mojima.
Usne su nam se spojile u gladnom poljupcu, a naša tijela sjetila su se
svakog dodira, svakog daha savršenom jasnoćom.
“Nema pritiska, u redu?” ohrabrujuće je prošaputao Mason na moje
usne.
Kimnula sam, primivši stražnju stranu njegova vrata kako bih ga
privukla u još jedan poljubac.
Uskoro je rukom kliznuo uz moje bedro, zaustavivši se tek kada je
dotaknuo prednju stranu mojih gaćica.
Instinktivno sam razdvojila koljena.
Mazio je prednju stranu mojih vlažnih gaćica, pronašavši mjesto zbog
kojega sam se promeškoljila.
“Još”, zastenjala sam.
“Znao sam da mi se sviđaš”, zahihotao se na moja usta.
Kliznuvši prstima pod tkaninu, Mason je ušao u mene, polako.
“Nisi osjetljiva, zar ne?” prošaputao je.
“Kvragu, Masone. Ne ponašaj se prema meni kao da sam...”
“... trudna?” dodao je.
U znak odgovora namrštila sam se uputivši mu prešutni zahtjev da ne
upropasti raspoloženje.
“Primljeno na znanje.”
Dodavši još jedan prst, probio se dublje, zbog čega sam zastenjala.
Kvragu, vješt je, ali nešto me kopkalo duboko u mislima. Željela sam ovo,
jesam, samo što... ako ne budemo pazili, lako sam se mogla vidjeti kako gubim
glavu. A što ako nisam trudna? Zbog toga sam se i našla u ovoj situaciji.
“Čekaj, čekaj, čekaj”, promrmljala sam odmaknuvši se nekoliko
centimetara kako bih napravila razmak među nama. “Ovo nije polako.”
“Sranje.” Rukom je prošao kroz kosu. “Ne, pretpostavljam da nije ”

74
 BaP & BD
Mason je spustio pogled na moje natečene usne, dodirnuvši ih vrškom
prsta. “A kako ti se ovo čini: nema seksa, ali ćemo oboje svršiti.”
Kimnula sam prije no što je moj mozak uopće imao prilike obraditi
suglasnost. “Sviđa mi se način na koji pristaješ na kompromis.” Pomalo sam
otkrivala da mi se sviđa mnogo toga u vezi s njim. Ali u srcu sam već znala.
Jer da mi se nije zaista sviđao, ne bih željela pobjeći od njega svaki put kada bi
me preplavio val neželjenih osjećaja.
Podignuo je moj list, položivši moju nogu pokraj sebe na kauč tako da
su moje noge sada bile otvorene prema njemu. “Ne miči se. Želim te baš
ovako.” Gurnuvši prste u moje gaćice, mazio me baš gdje mi je bilo potrebno.
Moje se cijelo tijelo grčilo i stiskalo, želeći više, ali već sam bila opasno
preblizu padanju s ruba.
Mason je još jedanput prinio usta mojima, ljubeći me duboko dok je
prstima radio zločeste stvari.
Borila sam se otkopčati njegove hlače, petljajući s gumbom. Kada je
odmaknuo moje ruke, nisam mogla obuzdati nježan, sretan zvuk koji mi se
oteo.
Oslobodio se, jednom rukom prešavši preko njega. Vlažna kap na
njegovu vrhu omela me na predivan način.
“Hoćeš li ga samo gledati cijelu noć ili ćeš me dirati?” zastenjao je.
Uzevši moju ruku u svoju, doveo ju je do svoga kurca.
Uzela sam ga u ruku, isprva nježno mazeći, zatim jače. Naslonio je
glavu na kauč i dopustio mi da s njime radim što želim, svako malo ispustivši
tihi uzdah odobravanja.
Mislila sam da mi se one prve noći učinio tako velikim samo jer je
toliko prošlo otkako nisam bila s nekime - i još duže otkako sam nekoga
toliko željela. Ali sada? Kada ga opet gledam? Znala sam da sam bila u krivu.
Bio je debeo i dug i pulsirao za mene.
“Trebam te da me diraš”, zastenjala sam.
“Oh, da.”
Njegovi su se prsti vratili na posao i za samo nekoliko trenutaka
migoljila sam se pod njegovim dodirom.

75
 BaP & BD
“Svršit ću”, promrmljala sam.
“Nećeš još.” Usporio je tempo, zadirkujući moje natečeno meso dok sam
ljuljala kukove prema njegovu dodiru, tražeći više pažnje. “Zajedno”,
prošaputao je, opet me poljubivši u usta. “Uhvati me malo jače.”
Poslušala sam.
“Tako”, zastenjao je. “Sranje?”
Bio je tako seksi, tako muževan. Sviđalo mi se kako zapovijeda tijekom
seksa. Što sve izgovara naglas.
Još me uvijek ljubeći, Mason je opet posvetio pažnju mojim ženskim
dijelovima, zbog čega mi je pod kapcima počelo iskriti.
“Tako sam blizu”, prošaputala sam kroz njegove poljupce.
“Samo polako. Meni se ne žuri.”
Zaboravila sam na to - na njegovu izdržljivost... i slatko sjećanje na noć
koju smo preveli skupa prošlo mi je mislima.
“Mace...”
“To je to. Svrši za mene. Odmah sam iza tebe.”
Čvrsto sam pomicala ruku gore pa dolje, i mnome se proširio klimaks
kada sam osjetila njegovo vruće, ljepljivo olakšanje. Zajedno.
Prisjetivši se naše noći, opet sam shvatila kako je neobično bilo kako
smo usklađeni. To nije normalno, zar ne?
Svukavši majicu preko glave, Mason ju je smotao i njome obrisao
spermu s moje ruke, a zatim i sa svojih trbušnih mišića tvrdih poput kamena.
Kakav to muškarac zna pripremiti savršen odrezak, dostavi ti
prenatalne vitamine na posao, a zatim te za ravno pet minuta dovede do
orgazma?

76
 BaP & BD
PETNAESTO POGLAVLJE
Bren

Što se upravo dogodilo... Što je bilo to što sam upravo osjetila? Bilo je
previše, prebrzo. Preplavilo me i bilo je zastrašujuće i stvarno i ako brzo ne
pobjegnem, postat će još gore. Obuzela me čista panika, ušuljavši se u svaku
stanicu moga tijela. Vrištala je tražeći pozornost.
Morala sam otići odavde.
Znala sam to svakim dahom, svakim otkucajem srca.
Srce mi je još uvijek divlje tuklo kada sam se odmaknula, pokušavajući
ne pogledati Masona u oči dok me brisao. Posesivno je rukom prešao preko
moga trbuha kada sam sjela i zadržao pogled na njemu dok me proučavao.
Kada sam ustala, Mason je opet zakopčao hlače, a zatim zastao, uputivši
mi upitan pogled.
“Idem se preodjenuti, a onda možemo odlučiti što ćemo raditi ostatak
večeri”, viknuo je preko ramena, pogledom prešavši preko moga tijela, zbog
čega sam zadrhtala.
Polako sam ga slijedila, pokušavajući smisliti nekakav razlog zbog
kojega ne mogu ostati. Nisam imala psa ni mačku koje moram nahraniti, a ni
cimericu koja me čeka kod kuće. Idućega dana nisam morala ići na posao. No
nisam mislila da će se “ja sam golema kukavica” računati kao isprika, a to nije
ni bilo nešto što sam htjela izgovoriti na glas. Ova se cijela situacija protivila
logici, pa nisam mogla opravdati svoje ponašanje. Htjela sam pobjeći. Točka.
Duboko udahnuvši, slijedila sam ga u spavaću sobu i gledala dok je
navlačio majicu s kapuljačom i donji dio pidžame i na sivi poplun bacao
majicu i hlače.
Glavom je pokazao na odjeću. “Za tebe. Ako se želiš preodjenuti u
nešto udobnije.”
Usiljeno sam se nasmiješila. “Ne, hvala. Mislim da ću polako krenuti.”
Pažljivo je promatrao moje lice i jedva sam se uspjela ne promeškoljiti.
Čak iako nije ništa rekao, njegov izraz lica sve je govorio.

77
 BaP & BD
Kukavica.
“Čemu žurba?” nježno je upitao.
Opet si me oborio s nogu, a to se nije trebalo dogoditi. Možeš dobiti
moje tijelo, ali ne i moje srce.
No ni to nisam mogla reći.
“Trebala bi ostati. Otići ćemo u dnevni boravak i malo gledati TV.”
Odmahnula sam glavom, a otkucaji srca u prsima usporili su od panike.
“Ne slažem se.”
“Imaš pametnijeg posla ili samo trebaš prostora?” upitao je podignuvši
gomilu čarapa i odloživši ih u ladicu, zatim se okrenuvši prema meni. Bilo je
čudno kako me dobro poznavao nakon tako kratkog vremena. Sve se više
približavao tome da me pročita. Bio je preblizu.
“Što radiš?” upitala sam, a glas mi je postao previše piskav.
“Pravim malo mjesta za tebe. Moj je stan bliže zoološkom nego tvoj, pa
ako se ikada dogodi da ipak odlučiš prenoćiti, ovako će biti lakše. Možeš
ovdje ostaviti nešto odjeće i …”
“Što? Ne.” Trepnula sam. “Jedva se poznajemo, Masone.”
Zatvorio je ladicu okrenuvši se prema meni i prekriživši ruke na
prsima. “Znamo da si pristajemo kao saliveni”, rekao je, pogledom prelazeći
preko mene, zbog čega sam drhtala. “Znamo da sam možda otac tvoga djeteta.
I znamo da uživamo u međusobnom društvu. Ima savršenog smisla da
pokušamo provesti još malo vremena zajedno kako bismo se još bolje
upoznali, zar ne? Nismo li se tako dogovorili?”
“Ne, nema smisla, i ne, nismo se tako dogovorili”, odbrusila sam. “Ništa
od ovoga nema smisla. Gle, ovo što smo upravo učinili? To je bila pogreška.
Trebala sam otići prije toga. Samo se pretvaraj da se nikada nije dogodilo, u
redu? Ne znam što mi se dogodilo.”
“Dogodilo se to da te privlačim. Jednako kao što ti mene privlačiš.
Mislio sam da smo to već utvrdili.” Napravio je još jedan korak prema meni,
ali povukla sam se, krenuvši prema vratima spavaće sobe.
“Treba mi zraka. Vremena da razmislim. Nazvat ću te... ili nešto.”

78
 BaP & BD
Požurila sam prema sandalama i brzo ih navukla prije no što sam
krenula prema ulaznim vratima. Kada sam rukom dotaknula kvaku, osjetila
sam toplu, muževnu ruku na bicepsu, ali sam istrgnula rame i izjurila kroz
vrata i ne potrudivši se okrenuti.
Taj orgazam?
Moja ladica?
Oh, dovraga, ne.
Sve je to bilo previše. On je bio previše i morala sam nestati odande
prije nego me ovo među nama cijelu proguta.

79
 BaP & BD
ŠESNAESTO POGLAVLJE
Mason

Uspio sam doći do hodnika ispred stana i gledao sam kako juri prema
dizalima, gotovo izvan sebe, kada je telefon u mome džepu zavibrirao.
Najprije sam pomislio da je možda bolje da ga ignoriram - da slijedim
Bren do predvorja i barem je otpratim do automobila, ali nakon ovoga što se
upravo dogodilo, nije bilo sumnje da joj treba prostora i nisam imao drugog
izbora doli dati joj ga. Iako nisam radio u zoološkom vrtu kao ona, znao sam
što se dogodi kada pokušaš zatočiti divlju životinju.
Jedino je pitanje bilo zašto joj uopće treba prostora.
Nakon svega što se danas dogodilo - zoološki, večera i nevjerojatni
zamalo-seks - mislio sam da konačno napredujemo. Ali bila je nekako
drugačija.
U daljini sam čuo zvuk vrata dizala i potom krenuo natrag u stan, a
telefon, koji mi je bio prislonjen na bedro, opet je zavibrirao.
Zaškripavši zubima, izvukao sam uređaj iz džepa i prešao palcem preko
ekrana vidjevši da imam mamin propušten poziv i da je ostavila poruku.
Pritisnuo sam gumb za govornu poštu i prislonio telefon na uho,
slušajući topao, poznat ton majčina glasa.
“Masone, dušo, mama je. Zvala sam da te pitam bi li mogao doći večeras
ili sutra? Otac i ja želimo ti reći nešto važno i voljeli bismo kada bi navratio
da ti možemo reći osobno.” Srce mi je skočilo u grlo kada je snimka završila.
Imaju mi nešto važno reći? Posljednji put kada sam primio takav poziv,
bio sam na putu na fakultet, spreman za početak prve godine i za to da
postanem poznat, no uskoro sam shvatio da mi se svijet raspada. Majka je
oboljela od raka. Potencijalno smrtonosnog.
Pomisao na to da će se rak vratiti uvijek je bila prisutna u mojim
mislima. Bila je razlog iz kojega se nikada nisam odselio i iz kojega sam uvijek
pokušavao provoditi vrijeme s oba roditelja, bez obzira na to koliko bio
zauzet. I ako je mama opet bolesna...

80
 BaP & BD
Želudac mi se stisnuo od same pomisli na to.
Prije samo deset minuta bio sam na vrhu svijeta, dok je Brenin topao,
čvrsti dlan bio pritisnut oko moga kurca, a sada mi se cijeli život pretvorio u
veliku katastrofu.
Natipkao sam brzu poruku mami, navukao cipele i zaključao stan te
krenuo prema garaži. Ako su mi roditelji morali nešto reći, bit ću tamo da to
čujem - bez obzira na sve.
Pokušavajući stići tamo, prekršio sam gotovo svaki prometni propis koji
postoji, ali kada sam se konačno zaustavio pred kućom od cigle u kojoj sam
odrastao, osjećao sam se gore, a ne bolje. Sve mi se činilo tako poznatim -
poziv, vožnja, sve to. A kada sam ušao, osjetio sam snažnu strepnju, kao da
već znam što me čeka s druge strane.
Umirivši se, jedanput sam pokucao na vrata prije no što sam ušao s
pomoću svoga ključa. Majka se pojavila s druge strane vrata baš kada sam
zakoračio, a njezine su oči bile oprezne dok me promatrala.
“Stigao si strašno brzo.”
“Ako se radi o nečemu što mi niste mogli reći preko telefona, htio sam
odmah znati što je to.”
Kimnula je, stisnuvši usne. “Mogu to razumjeti. Uđi. Tvoj je otac
upravo napravio kavu.”
Napetost u njezinim očima i činjenica da mi odmah tamo nije sve
objasnila samo je potvrdila moj strah.
Utroba mi se stisnula i pripremio sam se za udarac.
Isuse, o čemu je riječ? Ako je opet bolesna, a Bren trudna, to će cijeloj
stvari samo dodati još jednu novu razinu tuge. Tako je očajnički htjela unuke.
Užasnuto sam je slijedio u staromodni dnevni boravak i smjestio se na
jedan od ružičastih cvjetnih kauča kada se moj otac pojavio u dovratku s
vrčem crne kave u jednoj ruci i pladnjem sa šalicama u drugoj.
“Pomoći ću ti s tim.” Majka je požurila prema njemu uzevši pladanj,
odloživši ga na stolić između nas i sjela pokraj moga oca, a nasuprot meni.

81
 BaP & BD
Na trenutak je nastupila tišina, i otac se nagnuo naprijed, a na dijelu
glave na kojem nije imao kose odbijalo se svjetlo dok je ulijevao tri šalice crne
kave pruživši jednu majci, a jednu meni.
“I, da čujem. Što se događa?” upitao sam.
Moji su se roditelji međusobno pogledali, zatim opet pogledavši u
mene.
Konačno je majka pročistila grlo. “Tvoj smo otac i ja donijeli važnu
odluku, i mislili smo da je važno da ti je priopćimo čim u nju budemo
sigurni.”
“U redu.” Kimnuo sam, a lubanja mi je bubnjala od glavobolje
prouzrokovane napetošću dok sam se opirao nagonu da zatražim da odmah
kažu što imaju.
“Odlučili smo da bi nam, budući da sada ulazimo u nove faze u svojim
životima, bilo bolje kada bismo bili odvojeni”, rekao je moj otac, potapšavši
majku po koljenu, a ona je svečano kimnula.
Proučavao sam ih, nesiguran jesam li ih dobro čuo. Odvojeni?
“Što to točno znači?”
“Hoćemo reći da ćemo krenuti s probnom rastavom”, rekla je moja
majka, a inače tihom prostorijom odjekivala je konačnost u njezinu glasu.
Sljedeću je minutu moj mozak odradio desetoboj. S jedne strane osjećao
sam samo olakšanje. Nijedno ne umire niti se priprema na boravak u bolnici
kako bi im u vene ubrizgavali otrov koji treba ubiti nešto gore od otrova. S
druge strane, ovo je bila druga stvar koja se dogodila u posljednjih sat
vremena koja uopće nije imala nikakvog smisla.
“Ne razumijem. Vas ste dvoje uvijek bili nerazdvojni.” Uputio sam
pogled u ruku moga oca koja je počivala na majčinu koljenu. “Čak ste i sada
tim.”
Tata je povukao ruku uzdahnuvši.
“Samo jer se rastajemo ne znači da se i dalje ne volimo i ne
podupiremo. I znam da vjerojatno imaš osjećaj da imamo savršen brak jer smo
ti roditelji i ne svađamo se, ali ako zaista razmisliš o tome, misliš li da je to
istina?” upitala je moja majka. “Misliš li zaista da smo dobar par?”

82
 BaP & BD
Duboko sam udahnuo, pažljivo razmišljajući o njezinim riječima.
Iskreno, znao sam da su različiti - svaki je par bio. Majka je uvijek bila duša
zabave, osvijetlila bi svaku sobu u koju bi ušla. Kad god sam je zvao, bila je na
putu na turnir u bingu ili ručak u vrtu, dok bi otac uvijek ostajao doma,
očajnički želeći saznati što će se dogoditi u sljedećoj epizodi nekog krimića, i
bio je najsretniji s nosom u knjizi.
Da, zanimale su ih različite stvari, ali je li to zaista bio dovoljan razlog
za razvod?
“Razlike među nama znatne su”, ubacio se otac. “Tvoja majka želi ići i
istraživati svijet, a s obzirom na to da starimo, ne mogu se natjerati da je
zadržavam. Ali ne mogu ni natjerati sebe da barem razmislim o takvom
putovanju.”
“Još smo uvijek obitelj.” Majka je smiješak upućen ocu sada uputila
meni. “Uvijek ćemo biti. Toliki smo dio života podijelili jedno s drugim i
imamo tebe, ali ne mogu se pretvoriti u staricu koja plete i zuri kroz prozor, a
zapravo želi više.”
“A ni ja ne bih htio da se to dogodi.” Otac je kimnuo prema njoj, zatim
prekrio njezinu ruku svojom. Uputio mi je pogled slegnuvši ramenima.
“Vrijeme je, sine. I oboje smo se s time pomirili.”
Usta su mi se potpuno osušila. Jesu li sada zaista bili ozbiljni? Bila bi
druga stvar da su bili nesretni. Bio bih pun podrške, ohrabrujući svakog
ponaosob da krenu prema nečemu što ih više usrećuje. Ali ovo? Što? Duboko
sam udahnuo, tražeći riječi koje sam znao da, kao njihov odrastao sin, trebam
izgovoriti.
“Trebali biste učiniti što god će vas usrećiti, naravno. Samo, sve me to
iznenadilo i samo pokušavam sve obraditi.” Sada kada sam konačno uspio
progovoriti, činilo se da ne mogu zašutjeti. “Mislio sam da vas dvoje imate
brak iz bajke, znate?”
“Puno djece misli tako”, rekla je mama. “Nemaš pojma kako smo se
borili i koje smo kompromise morali činiti kako bi to funkcioniralo toliko
dugo koliko jest.”
“Ali rak …”
“…je bio grozan”, rekao je tata zadrhtavši, a oči su mu se rastužile kada
se sjetio boli. “Ali samo zato što je netko ostao uz tebe kada ti je bilo teško, ne

83
 BaP & BD
znači da je svezan za tebe doživotno. Nemamo više puno vremena i svatko bi
ga od nas trebao cijeniti sada kada postajemo stariji. Upotrijebiti ga baš onako
kako mislimo da je najprikladnije.”
“Upravo tako. Zato smo, umjesto da ignoriramo činjenicu da smo
različiti, odlučili da ćemo to prihvatiti i pokušati pronaći sreću dok još
možemo.” Majka je stisnula očevu ruku. “Nadamo se da ćeš, kada ti sve to
sjedne, moći shvatiti i poduprijeti tu odluku.”
Kimnuo sam polako, zatim se ustavši.
“Treba mi malo zraka. Je li u redu ako se malo prošećem i vratim se za
deset minuta?”
Odrastao sam čovjek, a moji roditelji trebaju živjeti svoje živote. Nije
bilo upitno da ću ih poduprijeti i bezuvjetno voljeti. Ali iznenada mi se
prostorija učinila tako zagušljivom i vrućom i morao sam izaći, ako ni zbog
čega drugoga, onda da u glavi posložim sve što se upravo dogodilo.
“Naravno, dušo”, rekla je mama, ali već sam bio na pola puta prema
vratima, spreman udahnuti svjež večernji zrak i promisliti... pa, o cijelom
svom životu, zapravo.
Svaka odluka koju sam donio, svaka veza u kojoj sam bio bila je
zasnovana na vjerovanju da je, jednom kada nađeš svoju srodnu dušu, to to.
Igra završena. Ostali biste zajedno i u dobru i u zlu. Nije postojao izazov ili
razlika toliko velika da je ne možete nadvladati.
A sada? To je nestalo. A trenutak nije mogao biti gori, iz potpuno
sebičnog razloga. Bio sam na pragu velike veze u vlastitu životu, sa ženom
koja je plaha i možda nosi moje dijete. I ne samo to, bio sam potpuno
spreman cijeli se dati u to na temelju vlastita uvjerenja u premisu srodnih
duša i nepokolebljivog vjerovanja da sam pronašao svoju.
Samo, srodne duše nisu postojale. Ili barem: dvoje ljudi na koje bih se
uvijek kladio, nisu bili srodne duše. I nisam mogao poreći, ta me vijest
pogodila poput atomske bombe, uništivši moj svijet i potresavši jedno od
mojih temeljnih uvjerenja.
Krenuo sam poznatim putem kojim bih uobičajeno šetao kada sam se
družio s prijateljima u ovome susjedstvu, ali jedva da sam i primjećivao kuće
od cigle ili veličanstveno drveće dok sam prolazio pokraj njih. Umjesto toga,
bio sam usmjeren na svoj život, lica svih djevojaka pored kojih sam samo

84
 BaP & BD
projurio ili ih razočarao tijekom godina samo jer sam imao naočnjake. Cijelo
sam vrijeme tražio onu jednu jedinu.
Da sretan, savršen odnos mojih roditelja nije bio tako sretan i savršen
kako sam mislio, bih li i onda ostao sam toliko dugo? Zašto sam uporno bio
izbirljiv kada je riječ o osobi s kojom bih se konačno smirio?
Razmišljao sam o sudbini, ne prvi put. Da me možda, nakon svega
ovoga, sudbina prisilila da budem sam u nadi da će me to dovesti do Bren i,
možda, našeg djeteta?
Ali sada, ako su moji roditelji u pravu, što je od toga svega uopće bilo
važno? Sve što imam, ovdje je i sada.
Sljedećih sam deset minuta korakom progutao četvrt, pokušavajući se
riješiti napetosti koja je rasla otkako je Bren otišla.
Kada sam se vratio do kuće svojih roditelja, osjećao sam se kao da sam
došao do daha i da mi se mozak konačno umirio.
Moji su roditelji bili zdravi, i kako se činilo, sretni zbog svoje odluke.
Oni će biti u redu, a i ja. A što se tiče Bren?
Što se mene tiče, ništa se nije promijenilo.
Pomislio sam na njezino uspaničeno lice dok je trčala iz moga stana. Na
njezinu kosu slatkoga mirisa i meke usne. Na to kako bi nakrivila usta u jednu
stranu kada je razmišljala o nečem drugom - nečemu što mi ne želi ili, možda,
ne može reći. Nešto je krila, i nadao sam se samo da će mi reći prije no što
bude prekasno.
Nije bila nalik ni na jednu ženu koju sam ikada poznavao, i ako ovo još
nije bila ljubav, približavao sam joj se. Mogla je reći što želi, ali njezino tijelo
nije lagalo. Sviđao sam joj se jednako koliko i ona meni. Samo se bojala.
Od samoga sam početka znao da je previše pritišćem. Trebala je
vremena. Vremena koje joj ja nisam pružao.
Ladica je bila glupa zamisao, ali mogu se iskupiti. Samo moram smisliti
kako, i kako ću skupiti još dodatnog strpljenja.
Jer sam imao osjećaj da će mi trebati. Čak i ako je ideja o srodnim
dušama bila gomila sranja, ona i ja trebali smo svoju priliku.

85
 BaP & BD
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Bren

“Pogodi tko je donio krafne?”

Mandyn vedar glas odjekivao je prednjim djelom hodnika u mome
stanu, i napravila sam grimasu, zastenjavši kako bih joj dala do znanja gdje
sam prije no što sam prekrila lice jastukom.
Bog je znao da mi nije bilo do društva - jedva sam bila u stanju biti
sama sa sobom.
Otkako sam sinoć otišla iz Masonova stana, nisam mogla razmišljati ni
o čemu drugome nego o tome kakva sam glupača ispala i o čistom užasu koji
mi je ispunio srce čim sam shvatila u što se pretvorio naš vrući, strastveni
trenutak zabave.
Zajedno.
Iako Mandy ne bi razumjela.
U njezinim mislima sve je bilo ružičasto, i svaku je priliku za ljubav
trebalo prihvatiti i uživati u njoj - barem sam si ja tako tumačila zašto se
udala tako mlada. Ali baš je o tome i bila riječ. Bila je udana. Nije znala, nije
mogla znati, što je značilo danas tako riskirati. Ovo je džungla.
Na drvenim vratima moje spavaće sobe oglasilo se nježno kucanje, i
zakreštala sam da uđe, iako se nisam potrudila maknuti jastuk s lica. U daljini
sam čula šuškanje njezine vrećice s krafnama i namirisala ugodan, sladak
miris moje najdraže bijele kave s okusom lješnjaka.
“Ako je to ono što mislim da jest, boginja si”, promrmljala sam.
“Dobro jutro, uspavana ljepotice.” Začuo se tihi udarac i provirila sam
kroz maleni otvor između popluna i jastuka ugledavši je kako odlaže pladanj s
pićima na moj noćni ormarić prije no što me ubola u trbuh. “Pola jedanaest
je”, rekla je s neodobravanjem pucnuvši jezikom.
“Pa?” promrmljala sam. “Nedjelja je.”
“Što znači da si već trebala otići trčati i do sada se vratiti.”

86
 BaP & BD
“Ne mogu trčati. Trudna sam”, usprotivila sam se.
“Ne znaš to”, uzvratila je zahihotavši se. “Osim toga, prilično sam
sigurna da trudnice smiju trčati.”
“To bi protreslo dijete. Ili nešto”, rekla sam tvrdoglavo odgurnuvši
prekrivače sa sebe. Odgovarala mi je svaka isprika da ne odem trčati.
“Ako te tome naučio novi dečko, onda ti moram priopćiti loše vijesti u
vezi s njegovom stručnosti kao liječnika. A sada ustani i pojedi krafnu sa
mnom.”
Gunđajući sebi u bradu, ugurala sam nekoliko jastuka između leđa i
uzglavlja, zatim uzela čašu sa svojim imenom.
“Je li bez kofeina?” upitala sam sumnjičavo.
“Da.” Kimnula je Mandy. “Tko zna? Kofein bi mogao - koji si ono
medicinski izraz upotrijebila? Ah, da. Mogao bi ‘protresti dijete.’ To nikako
ne bismo htjeli.” Zakolutala je očima, uzela svoju čašu iz kartonskog držača i
prinijela je usnama.
Otpila sam gutljaj čarolije od lješnjaka, uzdahnuvši kada sam osjetila
utješnu toplinu, a zatim srela upitni pogled koji mi je prijateljica uputila.
“Da čujem. Zaista, zašto si još uvijek u krevetu?” upitala je.
“Isuse, zar je zabranjeno tu i tamo malo duže odspavati?” promrmljala
sam.
“Nije. Ali tebi jest.” Mandy je podignula obrve. “Nisi imala jutarnje
mučnine ili nešto, zar ne?”
Odmahnula sam glavom. “Ne, ne. Ništa takvo. Samo me puno toga
muči, to je sve.”
“U vezi s Masonom?” pritiskala je Mandy.
“Oho, tek sam tri sekunde budna i već sam na ispitivanju.” Znatiželjno
je čekala i znala sam da mi se neće skinuti s leđa osim ako joj ne kažem, pa
sam konačno izlanula: “Dobro, da, ako moraš znati. U vezi s Masonom.”
“Što se dogodilo? Je li ti priznao ljubav?” upitala je Mandy nonšalantno
otpivši još jedan gutljaj kave.
“Što? Ne.” Obrazi su mi se zažarili kada me iznova obuzeo strah. “Bože,
zašto si to uopće rekla?”

87
 BaP & BD
“Jer to uvijek prethodi tome da te ovako zateknem u krevetu”, uzvratila
mi je Mandy.
“Nikada prije nisam ovo učinila”, rekla sam otpivši još jedan gutljaj i
ljutito zureći u nju.
“Nisi?” frknula je. “A prije dvije godine s onim tipom iz Venezuele...
kako se zvao? Don?”
Opet sam zakolutala očima. “To je bilo ništa. Išlo je prebrzo. Kupio mi
je novo računalo za rođendan?! Što je mislio tko je on, jebeni Christian Grey,
za Boga miloga? Daj se smiri, zar ne?” upitala sam frknuvši.
Mandy se namrštila. “A Devon s posla?”
“To nije bilo ništa”, pobunila sam se. “Triput smo izašli.”
“Dok ti nije rekao kako si predivna na mjesečini, a ti poludjela i rekla
mu da ga više nikada ne želiš vidjeti.”
“Što?” namrštila sam se. “Tko ti je to rekao?” Sjećala sam se da joj nisam
u detalje ispričala sve u vezi s tim prekidom jer sam znala da će me osuđivati.
Možda jer zaslužuješ njezinu osudu? prošaputao je maleni glasić u
mojoj glavi. Željela sam otpustiti taj prokleti glas razuma i reći mu da nestane.
“On”, rekla je Mandy. “Čekala sam te da završiš večernju vizitu, a on je
baš izlazio. Zaustavio se i pitao me što je učinio da si se pretvorila u
luđakinju.”
“Luđakinju?”
To boli.
“I, što si mu rekla?” upitala sam, osjećajući mučninu u želucu.
“Da imaš naviku izabrati tipove za koje se ne možeš emocionalno vezati
i da to ne treba shvatiti osobno. Jednostavno si slomljena iznutra.” Slegnula je
ramenima kao da to što je svijetu objavila moje prljavo rublje nije ništa
posebno.
“Isuse, Mandy. Reci mi što zaista misliš.”
“Uvijek ti kažem. Zato sam tu”, rekla je samodopadno se nasmiješivši.
“No, nemoj me krivo shvatiti. Još te uvijek volim.”
“Dobro, jer si u krivu”, rekla sam.

88
 BaP & BD
Nasmijala se. “Ma nemoj? Dakle, reći ćeš mi da ova situacija s Masonom
zbog koje ležiš u krevetu poput invalida nema nikakve veze s činjenicom da ti
se on možda zaista sviđa i da ti se pokušao približiti?”
“Pustila sam ga da mi se približi”, rekla sam. “Mi... radili smo neke
stvari koje su …”
Strašne.
“Romantične”, završila sam.
“Dobro, je li ti tada predstavio svoju kolekciju nožnih noktiju? Ili te
udario u lice?”
“Pa, nije...”
“Je li kleknuo i pitao te da se udaš za njega? Jer to bi bilo požurivanje i
to bih mogla shvatiti”, rekla je odgrizavši veliki komad glazirane krafne i
žvakala dok je i dalje čekala da odgovorim.
“Ne baš.” Ali bilo je blizu. “Ponudio mi je ladicu.”
“Ladicu?”
“Da, znaš, kao da ostavim stvari kod njega ili što već”, rekla sam
pokušavajući ne meškoljiti se dok je zurila u mene.
“O, moj Bože. Jesi li zvala policiju? Zatražila zabranu prilaska?” upitala
je širom otvorenih očiju dok je hinila šok.
“Dobro, dobro, sada kada sam to izgovorila naglas, čujem kako zvuči.
Nije to ništa posebno”, priznala sam, zbog čega se ona grohotom nasmijala.
“Uopće nije ništa posebno. Osobito jer si pristala provesti neko vrijeme
s njime i spavala s njime. Što samo podupire ono moju teoriju da imaš
problema s vezanjem. Ipak sada ležiš u svom krevetu umjesto u njegovu.”
“Komplicirano je”, pokušala sam opet.
“Nije. Sviđa ti se, ali učinit ćeš ono što uvijek činiš. Znaš, već se neko
vrijeme ophodim prema tebi u rukavicama, ali s obzirom na sve s djetetom,
mislim da je vrijeme za malo grube ljubavi, mala.”
“Što to znači?” upitala sam, u sebi protrnuvši zbog onoga što sam znala
da će uslijediti.
“Vrijeme je da se suočiš s činjenicama. Ti nisi tvoja majka.”

89
 BaP & BD
“Znam to”, refleksivno sam uzvratila.
“Znaš li?” izazivala me. “Jer kada sam zadnji put provjerila, još si uvijek
bila emocionalno nedostupna. Znaš, samo zato što nekoga voliš, to ne znači
da moraš biti u stalnom strahu da ćeš ga izgubiti ili da, ako se to i dogodi,
nikada nećeš prestati tugovati i nastaviti sa životom. To što se dogodilo s
tvojim tatom…”
“Shvaćam što želiš reći”, rekla sam. “Ali ne slažem se s tobom. Možda se
takvim i čini izvana, ali ne mislim da je u tome problem. Samo ne volim kad
me se požuruje.”
“Dobro, želiš dokazati da nisi distancirana? Idemo to ispitati s pomoću
časopisa za žene?” Izvukla je telefon iz džepa i luđački počela palcem
pritiskati ekran.
Podignula sam obrve. “Što će nam časopis reći o tom jesam li
emocionalno dostupna? Mislim, nevjerojatna si prijateljica. Znaš da sam tu za
tebe emocionalno, zar ne? Nisam osoba koja ne zna voljeti ili tako nešto.”
“Za mene da”, Mandy je kimnula. “Ali s muškarcima je to potpuno
druga priča, i prošlomjesečni kviz osobnosti Jesi li ledena princeza? to će i
dokazati.”
Nakrivila sam glavu u stranu. “Zaista? Ledena princeza?
“Njihove riječi, ne moje.”
“Pa, hvala ti. Čini mi se da si krafne donijela samo kako bi ublažile
udarac.” Zakopala sam ruku u smeđu vrećicu i izvukla glaziranu poslasticu, a
zatim zatvorila oči kako bih se usredotočila na šećerno blaženstvo u nadi da
ću blokirati mučiteljicu koja je donijela ugljikohidrate koje sam upravo
pozvala u svoje privatno utočište.
“Ako i jesam, to samo pokazuje kako moj veliki plan djeluje.” Pročistila
je grlo. “Dobro, a sada, prvo pitanje. Kada si posljednji put nekome rekla da ga
voliš?” upitala je.
“Posljednji put kada sam zvala mamu, znači prije tjedan dana”, rekla
sam trijumfalno.
Uputila mi je hladan pogled i polako protresla glavom. “Tvoja majka se
očito ne broji.”
“Gdje to stoji u pitanju?” usprotivila sam se.

90
 BaP & BD
“Ne mora ni pisati. Sada ćemo se uozbiljiti”, odvratila je Mandy.
“Nije li to pitanje višestrukog izbora?” zastenjala sam.
“Za tebe nije. Prestani odugovlačiti.”
“Što ako ti sada kažem da te volim?” pokušala sam, očajna.
Mandy je zakolutala očima. “Muškarcu. Kada si posljednji put rekla
muškarcu da ga voliš?”
Zagrizla sam donju usnu. Prije no što je umro, ocu sam gotovo svakoga
dana govorila da ga volim. Bilo je to jedno od onih važnih pravila ako si
odrastao u mojoj obitelji. Svijet je bio ludo mjesto i bilo što se moglo dogoditi
pa si se, prije no što se nešto dogodilo, pobrinuo da ljudima kažeš da ih voliš.
Prije no što sam otišla iz kuće, kad god bih zvala, kad god bih pošla spavati,
rekla bih mu da ga volim. A onda, kada se razbolio, te su riječi postale molba.
“ Volim te, tata” postalo je “Molim te, nemoj otići ” ili “Nemoj nas
ostaviti”.
A moja majka? U tom razdoblju jedva je uspjela pričati a da se ne
rasplače.
I sada su me oči zapekle dok sam pokušavala potisnuti sjećanje na to.
“Halo?” Mandy je opet pročistila grlo. “Jesi li tu?”
“Samo sam razmišljala. Mislim da se ovo pitanje ne računa za mene. Što
ako nikada nisam bila zaljubljena?”
Mandy je stisnula usne. “Čini se kao izbjegavanje.”
“Dobro, dobro. Dakle, rekla sam dječaku u višim razredima osnovne
škole da ga volim. Mislim da je to bilo posljednji put, ako ne brojiš, znaš, mog
tatu ili takvo što”, brzo sam izgovorila drugu polovicu rečenice, ali nije bilo
važno - Mandy me poznavala predobro da bi to prošlo neprimijećeno.
“Nisi rekla muškarcu da ga voliš otkako ti je umro otac?” podignula je
obrve.
“Možda bismo trebale prijeći na iduće pitanje.”
“Dobro.” Mandy je pogledala u telefon, kliknula na nešto, zatim
pročitala: “Koliko je spojeva potrebno da bi podijelila osobne stvari u vezi sa
svojom prošlosti?”

91
 BaP & BD
“Već sam rekla Masonu o svojoj prošlosti. Zna koja mi je igračka bila
najdraža u djetinjstvu i sve.”
“Onda već zna sve u vezi s tvojim roditeljima?” upitala je Mandy.
“Pa, to nije pošteno. Još nismo razgovarali o pojedinostima u vezi s
time.”
“Zaista? Nije ti se pružila prilika da mu kažeš - čovjeku koji bi mogao
biti otac tvoga djeteta - nešto o svojoj obitelji? Nijedanput?”
Agresivno sam se usredotočila na krafnu i liznula komadić glazure.
“Mislim da mi se ne sviđa ta tvoja napadna strana.”
“Ja sam ti šefica.”
“Samo na poslu”, podsjetila sam je. “I mislim da nije toliko važno da
Mason sazna sve o mojoj prošlosti tako brzo. Dobro je zadržati malo
tajanstvenosti.”
“Što bi značilo da ni ti ne znaš ništa o tajnama iz njegove prošlosti?”
Prisjetila sam se večeri koju smo proveli zajedno - kako je govorio o
bolesti svoje majke, kako su mu neki snovi istrgnuti iz ruku. “Znam nešto o
njegovoj prošlosti. Ne znam računa li se to pod tajne.”
“Dobro. Pretpostavljam da želiš preskočiti ovo pitanje?” upitala je
Mandy.
Odgrizla sam još jedan komad krafne, zalivši sve s malo kave s
mlijekom. “Ozbiljno mi se ne sviđa tvoj ton.”
Mandy je slegnula ramenima. “Preživjet ćeš. A sada, pitanje broj tri.
Koliko se osjećaš ugodno kada se radi o seksualnoj intimi?”
“Kakvo je to pitanje?” frknula sam.
“Dobro”, rekla je Mandy. “Da čujemo odgovor.”
“Pa, već sam spavala s njim, pa to već govori samo za sebe.”
“Ne piše koliko se ugodno osjećaš u vezi sa seksualnosti. Govori o
seksualnoj intimi”, istaknula je.
“Znaš što? Taj kviz je glup. Ti me poznaješ”, molila sam je. “Nisam
princeza.”

92
 BaP & BD
“Vidim da sam dotaknula živac. Ima li to ikakve veze s time zbog čega
još uvijek ležiš u krevetu?”
Otpila sam gutljaj kave, odlučivši ne odgovoriti.
No Mandy me opet nadmudrila. “Dakle, opet si bila intimna s njime i to
je bilo previše za tebe? Samo kaži.”
“Ne radi se o tome”, rekla sam, a riječi su se izlile iz mene kao voda
kada probije branu. “Rekla sam ti. Htio mi je dati ladicu u svome stanu, a
nakon svega što se dogodilo, to nije nešto za što sam spremna. Mislim, možda
se moram pripremiti da budem majka. Mislim da se ne mogu u isto vrijeme
nositi i sa zaljubljivanjem. Previše se toga događa.”
“Dakle, misliš da se zaljubljuješ?” upitala je Mandy.
Odložila sam kavu, zatim se naslonila na jastuke i uzdahnula.
“Ne radi se o tome. Radi se o tome da mi je sve ovo previše, a on stalno
želi još. Mogla sam se i bolje ponijeti, ali …”
“Ali misliš da se zaljubljuješ u njega?” Mandy je upitala opet.
Pogledala sam u nju. “Ne mislim. Ne znam.”
“I to te plaši?”
“Plaši me? Prestravljena sam.” Odmahnula sam glavom. “Ali to i dalje
nije dio koji je važan. Mandy, što ako sam zaista trudna? Voljet ću svoje dijete
više od samoga života. A ako volim i njega - razmisli o tome koliko toga osoba
poput mene može izgubiti.”
Stavila je ruku na moju i nježno mi se nasmiješila. “Onda ću te opet
podsjetiti. Ti nisi tvoja majka. A i da jesi? Bi li to bilo toliko loše?”
Podignula sam kavu, ne znajući što reći. “Gotova sam s ovim kvizom.”
Da. Jesam Ledena princeza. Možda to neću priznati Mandy, ali moram
priznati sama sebi. Sada moram odlučiti što učiniti s tom spoznajom.
“Dobro”, rekla je Mandy. “Ali samo... sjeti se o čemu smo razgovarale,
dobro? Idući put kada se vidiš s Masonom?”
Kimnula sam. “Hoću.”

93
 BaP & BD
Ako bude bilo sljedećeg puta. Bila sam prilično sigurna da Mason, ako i
siroti Devon misli da sam luđakinja, ima barem jednako razloga za to.
Zapravo, počela sam se pitati hoće li ikada više htjeti razgovarati sa mnom.
Ali ono što me još više zabrinjavalo bilo je kako sam se grozno osjećala
zbog pomisli na to.
Slomljeno i pomalo izgubljeno.

94
 BaP & BD
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Mason

Snažno sam progutao, pažljivo pomaknuvši torbu u ruci prije no što

sam pokucao na vrata.
Da budem iskren, nisam znao je li kod kuće - nije mi odgovorila na
poruku, a u svjetlu svoga novog otkrića, mislio sam da je bolje da ne pošaljem
još jednu. Umjesto toga, odlučio sam otići ravno do izvora, spremivši se da
popravim stvari koliko mogu.
Ako mi Bren to uopće dopusti.
Prošao je jedan trenutak i opet sam pokucao. Čekao sam začuvši
prigušeno škripanje daski, a tada konačno pogledao Bren u oči kada je
otvorila vrata. Kosa joj je bila umotana u pahuljast bijeli ručnik i nosila je
samo svilenkasti ogrtač koji je bio pripijen uz njezinu mokru kožu tako da
sam vidio pravilne obrise njezinih bradavica.
Samo od pogleda na nju moje su misli jurnule na jučer kada se migoljila
u mome naručju.
Pročistivši grlo, prisilio sam se da se usredotočim, pruživši torbu koju
sam držao u ruci prema njoj.
“Gle, mislim da sam zabrljao i shvaćam ako nisi spremna razgovarati,
ali htio sam da znaš da mi je žao. Išao sam prebrzo, a s obzirom na sve ostalo...
mogu shvatiti zašto bi te to prepalo.”
Bila je tiha, a pogled joj je bio usmjeren na moju ispruženu ruku, i
nagnula je glavu.
“Što je to?” upitala je, zatim uzevši torbu.
“Slatkiši.”
“Jesi li opljačkao trgovinu?” Protresla je torbu, gurnula ruku u nju i
izvukla tri vrste čokoladica.
“Nisam znao što voliš ni jesi li na nešto alergična, pa sam jednostavno
uzeo sve i zaključio da se i tvoja omiljena čokolada mora naći ovdje.”

95
 BaP & BD
Tražila je, polako, konačno izvukavši paketić slatkiša od sladića. “Bio si
u pravu.”
“Čokolada ti nije najdraža?”
Odmahnula je glavom. “Mislim, volim je, ali ne ako ima sladića. Uh…”
rukom je protrljala stražnju stranu vrata koraknuvši u stranu: “ Želiš li ući?”
“Rado.” Ušao sam u njezino maleno predsoblje pogledavši uokolo.
Razmještaj u njezinu stanu zapravo je bio sličan onome u mome, iako je
njezin stan u potkrovlju imao vidljivu ciglu umjesto staklenih prozora.
Zatvorila je vrata za mnom i povela me do sofe kaki boje. Usiljeno se
nasmiješila pruživši mi daljinski upravljač. “Uključi što god želiš. Idem obući
hlače.”
Dio mene - dio koji moram dobro držati pod kontrolom - htio joj je reći
da to ne učini. Da je zamolim da ostane ovdje dok ne bude spremna da joj
opet skinem taj ogrtač. Ali samo sam kimnuo i posegnuo u džep, čekajući dok
nije otišla kako bih pogledao omotnicu koju sam držao u rukama.
I ovo je bio dio moga plana. Možda ćemo, ako uklonimo neznanje u
vezi s djetetom, moći krenuti naprijed kao dvije odrasle racionalne osobe.
Znali bismo koliko ozbiljni trebamo biti - koliko brzo ići.
Možda je to sve ionako bila glupa zamisao.
U mislima sam prolazio sve što želim reći, ali tada se pojavila Bren, i
riječi su mi zamrle u grlu. Čak je i u sivim tajicama i vrećastoj majici kratkih
rukava uspjela ugrijati moju krv, i morao sam odvratiti pogled. Nisam si
mogao pomoći i pogled mi je odlutao na njezin abdomen, boreći se ne bi li
razaznao i najmanju natruhu trbuha.
“Nisi uključio TV”, rekla je.
“Ne”, rekao sam. “Gle, razmišljao sam i želim ti nešto reći.”
Prekrižila je ruke preko svog sitnog tijela, a lice joj je poprimilo
zabrinut izraz.
Sranje.
Upravo suprotno od onoga zbog čega sam došao.
“Primjerice?” upitala je.

96
 BaP & BD
“Imamo samo jedan život i pogreške su neminovne. Nekada nećemo
biti dorasli nečemu, katkad ćemo potpuno promašiti, ali ne želim se bojati
reći da nečemu što me usrećuje.” Opet sam uzeo omotnicu. “Pretpostavljam
da zapravo pokušavam reći da znam da sam zabrljao, ali ne želim da se
jednostavno samo tako udaljimo i mislim da je ovdje stvarni problem to što
ne znamo koliko ozbiljno trebamo sve ovo shvatiti.”
“Što misliš da bismo trebali učiniti?” upitala je nesigurnim glasom.
“Mislim da bismo trebali znati, zaista znati, jesi li trudna ili ne.”
Jedan dugi trenutak nije rekla ništa, a zatim je uzdahnula i utonula na
sjedište nasuprot meni. “I ja sam razmišljala. Poludjela sam, a nisam trebala.
Cijela stvar s... intimom nekada je zaista previše za mene. I moram priznati,
ni meni se ne sviđa nesigurnost u vezi s cijelom ovom stvari s djetetom.”
“Onda je uklonimo. Otvorimo omotnicu.”
Premjestila je pogled s omotnice na mene, zatim brzo kimnula. “Da,
vjerojatno si u pravu. Trebali bismo znati.”
“Dobro.” Kimnuo sam.
“Ali možda bismo prvo trebali stvoriti svečanu atmosferu ili nešto
takvo.”
Prišla je kaminu i uzela šarenu svijeću i kutiju šibica, zatim zapalila
šibice i svijeća je zasjala. Uzevši daljinski iz moje ruke, prebacila je na
program s glazbom žanra indie folk koja je tiho zujala iza nas.
“Vjerojatno bih trebala odjenuti haljinu, samo za slučaj da ovu priču
jednoga dana budemo morali ispričati svome djetetu, ali neću se opet
preodijevati”, rekla je nervozno prešavši preko majice.
“Izgledaš odlično baš tako”, rekao sam joj, i na nježnom sjaju svijeće
vidio da je porumenjela. “Dobro”, rekao sam. “Idemo saznati.”
Počeo sam prelaziti palcem ispod gornjeg krilca omotnice, ali ispružila
je ruku, dok joj se u očima nazirala panika.
“Ovdje, bliže svijeći. I... bi li me mogao držati za ruku?”
Otvorio sam omotnicu primaknuvši joj se, zatvorio oči i primio je za
ruku.

97
 BaP & BD
Stisnula ju je tako snažno da sam gotovo zafućkao, diveći se njezinoj
snazi.
“Hajde već jednom!” prošaputala je oštro.
Slobodnom sam rukom uzeo papir u omotnici.
“Dobro. Mi smo …”
“Čekaj! Stani!” Bren je gotovo vrisnula, a ja sam se okrenuo prema njoj
dok mi je srce bubnjalo.
“Isuse, što je? Što je bilo?”
“Nisam spremna. Ne želim znati.” Odmahnula je glavom. “Bio si u
pravu. Cijelo vrijeme. Bio si u pravu. Moramo ovome dati priliku bez obzira
na dijete i bez straha koji me sputava.”
Na usnama mi se razvukao lagani osmijeh. “Ali ta nesigurnost. Rekla si
…”
“Znam što sam rekla, ali prvo mi reci, što je s nama? Jesmo li zajedno?”
Kimnuo sam. “To bi bio moj izbor.”
Snažno je progutala, ne pogledavši me u oči dok je to govorila. “I moj.”
“Dakle jesmo”, rekao sam. “Zajedno smo.” Presavio sam omotnicu, opet
je gurnuo u džep, a zatim se pognuo kako bih rukom primio Breninu bradu.
“Ja ću tebe poslušati vezano za omotnicu, a ti mi kaži kada se predomisliš, u
redu?”
Kimnula je, a zatim sam prislonio usne na njezine, uživajući u navali
čiste potrebe koja bi preplavila moje tijelo svaki put kada bih je dodirnuo.
“Ti me usrećuješ, Bren. Biti s tobom me usrećuje”, prošaputao sam.
Podignula se na prste kako bi me opet poljubila, ovoga puta nježnije, i
milovala mi je čeljust dok se micala, dlanom prelazeći preko moje brade.
“I ti mene usrećuješ”, prošaputala je, i opet sam je poljubio, prolazeći
prstima kroz njezinu kosu dok nije uzdahnula prislonjena na moja usta,
pustivši da moj jezik klizne među njezine usne i draži je.
Nježno sam joj milovao jezik, mameći još jedan tihi uzdah dok sam
drugu ruku omotao oko njezina struka privukavši je bliže sebi, sve dok se
njezino tijelo nije spojilo s mojim, a ona mogla osjetiti krutu dužinu moje
potrebe.

98
 BaP & BD
Svakim trenutkom, svaki put kada bih duboko udahnuo njezin slatki
parfem, ta je potreba postajala jačom, sve dok se umalo nije otela kontroli.
Istoga sam trenutka osjetio potrebu da opet budem s njom, pulsirao sam od
potrebe da je osjetim usku i toplu oko sebe.
Ali prvo sam joj morao pokazati koliko me usrećuje.
“Gdje ti je spavaća soba?” prostenjao sam.
Na trenutak se udaljila, a oči su joj bile mutne, i pokazala je na vrata na
suprotnoj strani prostorije. “Imaš li kondom?” upitala je.
Kimnuo sam. Uvijek sam nosio jedan u novčaniku za hitne slučajeve.
“Imam jedan. Za svaki slučaj”, rekao sam, zatim je primio za ruku i poveo nas
u malenu, natrpanu spavaću sobu. Kada smo se našli unutra, odmah je skinula
odjeću, tako silovito prevukavši majicu preko glave da joj se kosa prosula niz
leđa.
“Polako”, rekao sam napravivši još jedan korak prema njoj i primivši je
za struk. “Osim ako ne želiš da ja to učinim?”
Prešao sam prstima preko glatkog ruba njezine kralježnice, pronašavši
kopču njezina grudnjaka.
Zbog prirode svoga posla možda i jesam svaki dan izložen ženskim
tijelima, ali moji trenuci s Bren nisu zbog toga ništa manje posebni. Znao sam
da je njoj trebalo mnogo snage kako bi sa mnom podijelila svoje tijelo.
Brzim pokretom zgloba oslobodio sam je okova grudnjaka i krenuo
prelaziti preko njezinih osjetljivih grudi i milovati lijepe vrhove njezinih
bradavica.
“Predivno”, promrmljao sam, a ona mi se nacerila.
“Nisi fer. Ti si još uvijek odjeven.”
“Onda ću nas učiniti ravnopravnima.” Pustivši njezinu bradavicu,
primio sam rub majice i prevukao je preko glave, pustivši da padne na pod
zajedno s njezinom odjećom. Zatim sam polako krenuo prema trapericama,
brzo otkopčavši gumb i rastvorivši zatvarač prije no što sam ih zajedno s
boksericama svukao do gležnja.
Kada sam iskoračio iz odjeće, čuo sam njezin tihi uzdah i nacerio se.
“Jesi li u redu?”

99
 BaP & BD
Odmahnula je glavom. “Ne znam kako stalno zaboravljam.”
“Što to?” krenuo sam prema njezinim hlačama, otkopčavši ih kao i
svoje, pokušavajući se ne utopiti u njezinu mirisu i težini svoje potrebe.
“Koliko si... velik. ”
Nasmiješio sam se. “Oboje znamo kako se tu dobro snalaziš, ljepotice.
Bit će tako dobro.”
Navlažila je usne i provukla palce ispod tanke linije čipke koja je držala
njezine gaćice, spremna svući ih i pokazati mi uzak puteljak do mjesta za
kojim sam najviše žudio.
Ali tada, baš kada je trebala iskoračiti iz odjeće, krenula se spuštati na
koljena.
“Ne”, rekao sam, a glas mi je bio hrapaviji no što sam očekivao. Nisam
joj to mogao dopustiti - ne jer nisam htio. Htio sam osjetiti njezina usta oko
sebe više od ičega na svijetu. Ali danas nije bila riječ o meni. Važna je bila
samo Bren.
“Spusti se na krevet”, zapovjedio sam. “I raširi noge za mene. Želim te
gledati.”
Pogledala me razrogačenih očiju i na trenutak sam pomislio da će mi se
možda usprotiviti, ali tada se uspravila i u stranu gurnula svoje upetljane
plahte, napravivši mjesta na madracu.
Kada je legla, raširenih koljena tako da mogu vidjeti njezino slatko
ružičasto središte, na trenutak sam samo zurio u nju, dok mi se u ustima
nakupljala slina i odmahnuo sam glavom. “Kvragu, jebeno si savršena”,
promrmljao sam, a njezine je obraze preplavilo lijepo ružičasto rumenilo.
“Želim te. Želim te osjetiti u sebi”, prošaputala je, razdvojivši koljena
kako bi me namamila još bliže.
Odupirao sam se želji da popustim, da kliznem naprijed i uzmem je
snažno i brzo, ali odmahnuo sam glavom. “Ne još.”
Povukavši se do ruba kreveta, zapovjedio sam joj da mi se primakne, a
zatim se spustio na koljena sve dok mi usta nisu bila u ravnini s njezinim
tijelom. Polako sam, nježno, ljubio unutarnju stranu njezinih koljena, ližući
svilenkastu kožu unutarnje strane njezinih bedara dok se nije počela migoljiti

100
 BaP & BD
i drhtati kada bih je dodirnuo. Kurac mi je natekao kada sam osjetio da se
naježila, znak da me htjela jednako jako kao i ja nju.
“Masone”, zazvala me povukavši me za zglob. “Molim te”, dahtala je,
“trebam te.”
I to je možda bila istina. Ali neću popustiti - ne još. Znao sam sve o
ženskoj anatomiji. Znao sam da je manje zapravo više, i ženama su bili
potrebni nježniji dodiri nego muškarcima. I htio sam da bude spremna i
vlažna kada konačno utonem u nju.
Kada sam završio s draženjem, palcem sam pomilovao njezino otečeno
središte, usredotočivši se na podizanje i spuštanje njezinih grudi dok je disala
kratko i mahnito. Bila je tako glatka, primamljujuća, bilo je mučenje reći joj
ne.
“Pokušavaš me ubiti”, rekla je.
Oštro sam se nasmijao pomolivši se za strpljenje. “Nemaš pojma. Ovo je
jednako teško meni koliko i tebi.”
Podignula se kako bi me pogledala u oči, ali vrućina u njezinim očima
rekla mi je sve što sam trebao znati. Opet joj masirajući bedra, pognuo sam se
i polizao njezino ružičasto meso, klizeći jezikom uz prorez sve dok nisam
pronašao čvrstu kvržicu prepunu živaca koju sam tražio.
Polako sam kružio oko središta. Opet se spustila na madrac, gurajući se
na moja usta gotovo nesvjesno dok sam sisao i lizao i jezikom prelazio
usklađen sa svakim trzajem njezina tijela.
“Masone, molim te”, zavapila je izvijajući se prema meni, zabijajući
prste u moju kosu. “Molim te.”
Ali bilo je predobro. Gurnuvši jedan prst u njezin iščekujući kanal, ušao
sam u nju, osjetivši kako se steže i trza dok se nabijala na moj prst, usta,
trljajući se o mene kako bi utažila svoju želju.
“Svršit ću”, zastenjala je. “Želim da me osjetiš. Molim te, molim te,
želim te.”
Bila je to ponuda koju nisam mogao odbiti.
Nešto se u meni prelomilo, i dalje je dražeći jezikom, tražio sam
kondom na podu i brzo ga stavio na svoju pohlepnu, pulsirajuću dužinu.

101
 BaP & BD
“Da”, uzdahnula je. “Požuri, molim te.”
I jesam. Primivši je za kukove, podignuo sam se na noge i povukao je na
sebe, ušavši snažno i duboko, dok se nisam našao u cijelosti u njoj. Nije bilo
sumnje da je ono što je rekla bila istina - bila je blizu. Baš na rubu. Zatvorio
sam oči i ispustio dubok uzdah prije no što sam počeo mirno i ritmično ulaziti
u nju. Pomicao sam se sporije no što sam htio, ali želio sam da osjeti svaki moj
centimetar.
“Tako je dobar osjećaj kada si u meni”, zastenjala je, a ja sam je
pogledao, znajući da nikada riječima ne bih mogao opisati kako je dobar
osjećaj bio biti u njoj. Kao da je završila zima koja je trajala tisuću dana.
Zapalila me je.
“Diraj se za mene, dušo”, zapovjedio sam joj hrapavim glasom, a kada je
ruku spustila među bedra, gledao sam kako se prstima poigrava s mjestom na
kojem se samo prije nekoliko trenutaka nalazio moj jezik.
“Da, tako treba”, pohvalio sam je. “Sada mi reci koliko ti je dobro.”
“Nevjerojatno je. Kao da...” Odmahnula je glavom, ali znao sam što je
mislila. Nije bilo riječi. Zastenjala je.
Njezine su se stjenke stegnule oko mene, i iako sam htio cijelu noć
provesti u njoj, zov njezina tijela jednostavno je bio prejak. Dok sam gledao
kako joj grudi poskakuju dok se mičem, kako joj ruka obrađuje osjetljivu
kvržicu, bio sam sve bliže rubu. Kada su mi se jaja povukla gore, znao sam da
nemam izbora.
Čvršće je primivši za kukove, micao sam se u njoj dajući sve od sebe,
ulazeći i izlazeći u brzim, pohlepnim naletima. Dahtala je, uhvativši plahtu
ispod sebe i zastenjavši moje ime.
“Masone, Masone, svršit ću”, rekla je.
“Onda svrši za mene, dušo”, prostenjao sam.
Nije tratila vrijeme. Njezine su me stjenke toliko stisnule da sam je,
ugledavši zvijezde, još čvršće uhvatio za kukove, u strahu da ću se od čiste
snage njezina orgazma onesvijestiti. No prije no što sam se uspio usredotočiti
na nju, i sam sam se raspao. Mojim se tijelom proširila euforija i potpuno sam
se izgubio.

102
 BaP & BD
Otvorio sam usta i gurnuo se dublje u nju dok sam svršavao istodobno s
njom, pomičući njezino tijelo kako bih izvukao i najmanju kapljicu
zadovoljstva prije no što sam se konačno pustio i stropoštao se na krevet
pokraj nje.

DEVETNAESTO POGLAVLJE
Bren

“Ta velika vrećica slatkiša sada zvuči baš dobro.”

Mason mi se zahihotao iz kreveta.
Navukla sam hlače, a zatim se okrenula kako bih pogledala u Masona
koji je još uvijek ležao na mom jastuku i gledao me tim svojim prodornim
plavim očima. Još sam bila nasmrt preplašena, ali nakon svakog dodira i
trenutka koji smo proveli zajedno počela sam se pitati bi li možda zaista
moglo biti ovako dobro s nekime. Ovako lako...
“Jesi li gladna?” upitao je, a u znak odgovora oglasio se njegov želudac.
Nasmijala sam se.
“Pretpostavljam da je vrijeme za jelo”, rekao je pogledavši u digitalni sat
na mom noćnom ormariću. Pomaknuo se kako bi sjeo na rub kreveta i spustio
stopala na tlo.
“Ne, nemoj se ustajati.” Navukla sam majicu preko glave i jurnula
prema njemu. “Ostani gol i možemo naručiti pizzu i jesti u krevetu.”
Nešto u vezi s pomisli da ćemo napustiti ovaj prostor i kukuljicu moga
kreveta učinilo me nervoznom.
Kao da će to uništiti čaroliju ili probiti mjehurić sreće u kojemu sam
živjela.
“Mogu se skinuti opet kad god poželiš”, rekao je. “Ali ako ti nećeš ostati
gola dok čekamo tipa iz dostave, neću ni ja.” Opruge u madracu zaškripale su
se kada je ustao uzimajući hlače. Dok je gurao noge u traperice, pogledao je u
pod, a ja sam pratila njegov pogled shvativši da mu je poderana bijela
omotnica ispala iz džepa.

103
 BaP & BD
“Da”, rekla sam, progutavši sve veću napetost u prostoriji. Kvragu.
Tijekom proteklih sat vremena gotovo sam zaboravila na taj maleni bijeli
komadić papira.
Lažeš.
“U pravu si”, rekla sam, odjednom se počevši osjećati kao da sam u
zatvorskoj ćeliji, a ne u kukuljici. “Možda bi bilo dobro da odemo jesti negdje
van. Iza ugla nalazi se pizzerija, ako ti ne smeta da idem ovako odjevena.”
Odmahnuo je glavom. “Uopće ne.”
U sebi sam malo uzdahnula kada je opet navukao majicu, zakrilivši
svoje savršeno oblikovane trbušne mišiće od mog pogleda.
“Dobro, uzet ću torbicu.” Pronašavši je na uobičajenom mjestu, uzela
sam je i povela nas iz zgrade do niza malenih lokala iza ugla.
“Nedaleko odavde nalazi se rijeka. Predivna je u proljeće. Jedno od
jedinih preostalih mjesta u gradu na kojima se još uvijek može pecati.”
“Ti pecaš?” Podignuo je obrve, a ja sam kimnula.
Otvorila sam usta, a zatim ih zatvorila. Zatim sam, sjetivši se onoga što
je Mandy rekla, opet započela. “Moj, ovaj, moj tata i ja često smo išli pecati
kada sam bila malena. On me tomu i naučio.”
“To zvuči kao lijepa uspomena. Idete li i dalje?”
Grlo mi se osušilo. “Ne.”
Činilo se da je to dovoljno dijeljenja za sada. Na trenutak sam se
poželjela potapšati po leđima, ali znala sam, čak i u svojim iskrivljenim
mislima, da to nije ni približno dovoljno.
Ušetali smo u zgradu i, srećom po mene, Masonovu je pozornost
zaokupio svjetleći neonski znak s popisom jela. Za samo nekoliko sekundi
pojavila se konobarica i odvela nas do stola s prozorima koji su pružali pogled
na rijeku o kojoj sam govorila.
“Čini se kao da nam je suđeno da jedemo na vodi”, rekla sam. “Prvo
golf-teren, sada ovo.”
Mason je kimnuo. “Sviđa mi se... romantično je.”
Predjela koja smo dobili bila su manje romantična - brdo prženog
božanstva zbog kojega ćemo se sigurno danima osjećati grozno. Svejedno si

104
 BaP & BD
nisam mogla pomoći a da u sebi ne zaskvičim na pomisao na puno peciva s
češnjakom u slasnom marinara umaku.
Jesam li za time žudjela zbog trudnoće ili nevezano za nju? Misli su mi
se odlutale na bijelu omotnicu, a grlo mi se stisnulo.
“Dakle.” Gledao me oprezno, i ubacila sam se.
“Što je? Je li se nešto dogodilo?” upitala sam, gotovo paranoična da mi
može čitati misli.
Odmahnuo je glavom. “Ništa, ništa. Samo sam... Htio sam razgovarati o
djetetu. Ako ti ne smeta.”
“Ne smeta mi.” Slegnula sam ramenima, pomalo osjećajući olakšanje što
nisam sama u tom razmišljanju. “Puno razmišljam o njoj.”
“Njoj?” upitao je podignuvši obrve.
Rukom sam prekrila usta. “Oh, moj Bože”, promrmljala sam. “Nisam ni
primijetila. Mislim, nekako je u glavi smatram djevojčicom.”
“Čini li ti se da je djevojčica?” upitao je nježno. “Imaš li neke
simptome?”
U obraze mi je navalila vrućina. “Nisam ti namjeravala reći, ali imam
neke, ne puno njih, ali nekoliko simptoma.”
“Primjerice?” upitao je pijuckajući sok.
“Pa.” Pročistila sam grlo. “Moje, hm, grudi? Zaista su osjetljive. I
također, možda, imam povećan libido. Moguće”, dodala sam, a obrazi su mi se
zažarili.
Usta su mu se razvukla u zločest smiješak, i na trenutak sam se zapitala
je li ponosan na sebe što je povećao moj seksualni nagon ili je pomisao na to
da bi ovo dijete moglo biti stvarno bila previše da bi to mogao zadržati u sebi.
No, iz kojeg god razloga, zatekla sam se kako mu uzvraćam smiješak. Uzela
sam mozzarella štapić i pecivo s češnjakom.
“Jede li ti se nešto posebno?” upitao je.
“Pa, jedva čekam pojesti pecivo od češnjaka”, rekla sam. “No ne znam
računa li se to kao poseban prohtjev. Moja je majka cijelu trudnoću jela
limune.”

105
 BaP & BD
“Ozbiljno?” upitao je zahihotavši se. “Neke su mi žene govorile lude
stvari, ali ne sjećam se da sam ikada čuo što slično.”
Kimnula sam. “Mrtva sam ozbiljna. Tata je kući donio limete jer u
trgovini više nije bilo limuna, a ona ga je stala gađati njima dok ih nije otišao
potražiti u drugu prodavaonicu.”
“To je ozbiljno”, rekao je Mason. “Želiš li mi reći da bih za svaki slučaj
trebao nabaviti kacigu?” zadirkivao me.
“Ne može škoditi”, rekla sam nasmijavši se. “Ali, da, ako misliš na
reakciju zbog želje za nekim jelom, onda ne. Ne osjećam poriv da te gađam
hranom.”
“Jesi li sigurna? Jer ja ću se sagnuti.”
“Da se nisi usudio. Ako nosim tvoje dijete, bolje ti je da mi dopustiš da
te do mile volje gađam pecivima s češnjakom.”
Njegov je smiješak postao nježniji, zbog čega me obuzela ushićenost. “U
redu, dobro. Dogovoreno.”
“Dogovoreno”, kimnula sam, a zatim uzela pecivo s češnjakom i bacila
ga na njega.
Uhvatio ga je u letu i ne trepnuvši te uzdahnuo.
“Čitam te poput knjige”, rekao je trijumfalno odgrizavši komadić.
To je možda istina i nisam sigurna što mislim o tome.
“Pretpostavljam da ću idući put morati upotrijebiti element
iznenađenja.” Slegnula sam ramenima i uzela zalogaj svoje hrane.
Nakon što je prožvakao, Mason je rekao: “Dakle, često razmišljaš o
njoj?”
“Da”, kimnula sam.
“O čemu razmišljaš?”
“Oh, ne znam. Pretpostavljam da razmišljam o tome kako će izgledati
njezina dječja soba i što bismo sve mogli raditi zajedno kako bude odrastala.
Učiti je hodati.”
“I pecati”, dodao je Mason, a meni se srce malo slomilo.

106
 BaP & BD
I jesam razmišljala o tome. Često. I još se uvijek nisam odlučila bi li mi
slomilo srce kada bih to radila bez tate ili bi mu to ipak malo pomoglo da
zacijeli.
“Da, i pecati”, rekla sam tiho.
“Misliš li da ćeš biti previše zaštitnički nastrojena mama?”
“Zašto? Planiraš je odvesti na skakanje padobranom?”
“Ne dok ne bude imala barem petnaest godina.”
“Osamnaest”, usprotivila sam se.
“Onda neka bude osamnaest. Ne, ja sam razmišljao o tome kako ću je
učiti popravljati automobile i jahati konje.”
“Ti jašeš?” upitala sam.
Kimnuo je. “U Montani imam rođake koji posjeduju ranč. Prije bih
odlazio tamo svakoga ljeta pomoći im. Moji su roditelji mislili da je važno da
upoznam svijet iz svih uglova.”
“Pa, bilo što povezano sa životinjama u redu je što se mene tiče”, rekla
sam. “Samo joj nemoj dopustiti da liječi tvoje pacijente ili nešto slično dok ne
završi medicinski fakultet.”
“Već smo odlučili da će ići na medicinski fakultet?” upitao je nasmijavši
se.
“To je obiteljski posao”, slegnula sam ramenima. “Čini se vjerojatnim,
zar ne? Osim toga, za njezinu prvu proslavu Noći vještica možemo je obući u
malenu kuru i dati joj maleni stetoskop. Koliko bi to slatko bilo?”
“Zaista si puno razmišljala o tome, ha?” nježno je upitao.
Kimnula sam. “Puno. I želim najbolje za nas. I zato... kada završimo s
jelom, mislim da bismo se trebali vratiti k meni i saznati što je u toj omotnici.
Kukavica sam i vrijeme je da napokon to razriješimo.”
Kimnuo je ohrabrujući. “Mislim da bismo trebali učiniti to.”
Prvi sam put shvatila da je on oduvijek htio otvoriti omotnicu. Samo je
čekao mene. A iščekivanje ga je zasigurno ubijalo. Mislim da sam se u tom
trenutku malo zaljubila, i umjesto da se tome opirem, prihvatila sam taj
osjećaj i pustila ga da se omota oko mene poput tople dekice.

107
 BaP & BD
Čekali smo račun, koji je on, kao pravi džentlmen, platio, a zatim smo
išetali na ulicu isprepletenih prstiju.
“Sviđa mi se pomisao na malenu tebe”, rekao je.
“Malenu mene?” upitala sam.
“Da.” Njihao je naše ruke naprijed-natrag između nas. “Možda će biti
veterinarka. Dijelom na mene, dijelom na tebe.”
“Ima smisla.” Uzdahnula sam. “Što god bude postala, znamo da će biti
pametna.”
“Ako bude imala i pola tvoga mozga, bit će sasvim u redu.”
“Ja bih rekla isto to za tebe.” Stali smo ispred moje zgrade i nagnuo se
kako bi me poljubio upravo u trenu kada je na moje rame pala kapljica kiše.
Polako sam omotala ruke oko njegova vrata i prepustila se poljupcu, vukući i
povlačeći svoj jezik u ritmu s njegovim, sve dok mi se nije zavrtjelo.
Nisam znala odugovlačim li ili me jednostavno ponio trenutak, ali što
god to bilo, kada sam se odmaknula, posljednje što sam željela bilo je poći za
njim unutra.
Umjesto toga htjela sam ostati ovdje na kiši, u njegovu naručju, udišući
neizvjesnost obitelji za koju sam tek sada shvatila koliko je očajnički želim.
Prošlo je toliko vremena otkad sam posljednji put imala obitelj koja je
bila cijela i sretna i dobro. Dobiti ovo dijete... dobiti priliku popraviti
slomljene komadiće svoga srca koje je za sobom ostavila smrt moga oca... bio
bi takav blagoslov. Ali morala sam učiniti taj strašni prvi korak.
Mason me primio za ruku i uveo me u zgradu, zastavši tek kada je
došao do ulaznih vrata.
Izvukla sam ključeve i otključala ih, zatim ga uvela unutra, ignorirajući
iznenadnu napetost u prsima.
“Vrijeme je za drugu rundu”, rekla sam, pronašavši šibice i upalivši
svaku svijeću u prostoriji dok cijelo mjesto nije ispunilo sjajno žuto svjetlo.
Mason je otišao u moju spavaću sobu, a kada se opet pojavio, držao je bijelu
omotnicu - i našu sudbinu - u svojim rukama.

108
 BaP & BD
Duboko sam udahnula, a zatim opet uključila stanicu koja je puštala
indie folk, zatvorivši oči dok je glazba ispunjala moju glavu i umirivala
neumorno udaranje moga srca.
“Ne moramo ovo učiniti.” Njegov duboki glas odzvanjao je prostorijom,
a ja sam opet otvorila oči zatekavši Masona kako me čeka.
“Ne”, rekla sam načinivši još jedan korak prema njemu i visokoj svijeći
na sredini moga stolića. Iako su mi u trbuhu oživjeli živci, znala sam da je
vrijeme. “Želim znati. Konačno.”
Kimnuo je. “Onda saznajmo.”
Pružio mi je omotnicu, a ja sam trepnula. “Ali mislila sam …”
“Bila si strpljiva sa mnom i pristala si na moj ludi plan. Ti bi trebala
otvoriti omotnicu.”
Snažno sam progutala, kimnuvši. “U redu, dobro, ali primakni se tako
da vidimo u isto vrijeme.”
Načinio je još jedan korak prema meni, omotavši ruku oko mojih
ramena dok sam držala omotnicu u rukama koje su sada počele drhtati.
To je bilo to. Trenutak istine.
“Što god pisalo na ovom papiru...” počela sam, ali nisam pronašla riječi.
Odmahujući glavom, navlažila sam usne rekavši: “Možda bismo trebali
odbrojavati?”
“To je izvrsna zamisao. Na tri?” upitao je.
“Na tri”, složila sam se.
“Jedan”, rekao je.
“Dva”, uzdahnula sam.
“Tri.” Istodobno smo izgovorili posljednju riječ i izvukla sam posljednji
komadić papira iz omotnice i zurila u njega dok me Masonova ruka privila
tako blizu svojih vrućih, snažnih prsa.
Ali riječi nisu bile ispravne i postale su mutne. Nisu bile one riječi koje
sam očekivala. I kada bih noću zatvorila oči?
To nisu bile one riječi koje sam viđala u snovima.

109
 BaP & BD
Masonova ruka skliznula je s mojih ramena i zakoračio je unatrag prije
no što sam se okrenula prema njemu.
“Nisam trudna”, rekla sam obamrlim usnama, iako sam samo zbog tih
riječi iznenada poželjela briznuti u plač. “Je li ti laknulo?”
Čula sam samu sebe kako to izgovaram i učinilo mi se poput jeke dok
sam pokušavala umiriti iznenadan val mučnine koji me preplavio.
“Ne”, rekao je kratko, a njegov je plavi pogled bio usmjeren na moj. “Ni
najmanje.”
“Ni meni”, priznala sam, prešavši drhtavom rukom preko očiju. “Sranje.
Koliko je ovo precizno?”
“Precizno je, Bren.”
Preplavile su me zbunjenost, strah i razočarenje. “Mislim da trebam
piće.”
Ugasila sam svijeću na stoliću i krenula prema malim kolicima s pićima
na ulazu. Pažljivo sam odabrala najbolju bocu viskija koju sam imala - iako je
to, zapravo, bila i jedina boca - i nalila nam dvije čaše.
Vrativši se prema njemu, ispružila sam čašu, a on ju je uzeo bez riječi.
“Mislila sam...” započela sam, ali sve o čemu sam razmišljala sada je
zvučalo glupo. Nevažno.
Otpila sam gutljaj pića i trznula se okusivši oštar drvenasti okus viskija
koji me pogodio još jače s obzirom na to da tako dugo nisam popila piće.
Nisam mogla. Ne kada sam mislila da sam trudna.
Milijun mi je pitanja prolazilo glavom, ali nisam imala hrabrosti
postaviti nijedno od njih. Umjesto toga, smjestila sam se na kauč i zurila u
čašu, pitajući se što će ovo značiti za mene. Što će značiti za nas. Sada nije
imao razloga ostati ovdje, truditi se da ova veza uspije. A ja nisam imala
razlog tražiti to od njega.
Prije samo nekoliko sati skupa smo sanjarili o djevojčici koja je pametna
i hrabra i predivna, svečano obećali da smo zajedno, ali to se dogodilo još dok
je u igri bilo potencijalno dijete. Sada kada znamo da ga nema? Nisam mogla
znati kako su se Masonovi osjećaji mogli promijeniti. Možda je ovo bio kraj
puta.

110
 BaP & BD
Ali bilo je više od toga. Imala sam osjećaj da je, iako nikada nije bilo
djeteta, dijete među nama nestalo. Kao da su sve moje nade i snovi o djetetu
koje sam toliko željela uništeni u tom jednom strašnom trenutku. I baš poput
tragedije, nestanak nade za sobom je ostavio tugu. “Dakle”, rekao je Mason,
otpivši gutljaj pića.
Učinila sam isto zatim rekavši: “Dakle.”
Zurili smo jedno u drugo, iznenada svjesni ogoljene, napete
neugodnosti koja nikada nije bila više prisutna... čak ni onoga dana kada su
mi noge bile u držačima. Što je, pretpostavljam, imalo smisla, jer iznenada
više nije preostalo što reći. Nismo imali što raditi, što planirati. Vitamini koje
mi je dao bili su beskorisni. Svi naši prošli razgovori o toj temi bili su samo
glupi snovi. Sada je sve to nestalo, a zamijenilo ga je nemilosrdno, sveprisutno
razočarenje.
“Moram ustati rano”, rekla sam. “Pitam se …”
“Da, naravno. Ionako je bolje da krenem. I mene čeka naporan dan”,
rekao je i iako smo oboje znali da samo smišljamo glupe izgovore, kimnula
sam. Očito smo oboje trebali neko vrijeme da sve to obradimo, a za to nam
vrijeme nije bila potrebna publika. Bilo je mnogo toga što smo morali
prihvatiti.
Slijedila sam ga do vrata, uzevši njegovu do pola punu čašu mahnuvši
mu i pomirivši se s iznenadnom tišinom u stanu.
“Noć”, rekao je ukočeno.
‘“Noć”, uzvratila sam prije no što sam zatvorila vrata stana.
Nije bilo slatkih zagrljaja, nježnih poljubaca za laku noć, obećanja da će
zvati sutra.
Duboko sam udahnula i krenula prema kolicima s alkoholnim pićima
kako bih si još natočila, i shvatila sam da mogu na dosta toga biti zahvalna.
Na mnogo toga. Sada se neću morati seliti ili iskusiti kakav je financijski teret
imati dijete. Neću iskusiti jutarnje mučnine ili žudjeti za nečim. Neću imati
strije ili piškiti kada se prejako nakašljem. Neću se udebljati. Aleluja, zar ne?
Neću imati bebu.
Drhtavim rukama prinijela sam viski ustima i otpila dobar gutljaj.

111
 BaP & BD
Pogledala sam prema vratima iza sebe, zatim se naslonivši sve dok
leđima nisam dotaknula drvo vrata. Kliznula sam sve do poda, pognuvši se
sve dok mi glava nije počivala na koljenima, a ja svijet promotrila iz ugla iz
kojega se činio velikim i preplavljujućim.
Neću imati bebu.
Nisam to mogla shvatiti jednako kao ni zašto težina gubitka tako
snažno i duboko pritišće moja prsa. Naslonivši glavu na vrata, opet sam
pokušala duboko udahnuti, ali sam umjesto toga, kada se suza skotrljala niz
moj obraz i kapnula na majicu, počela jecati.
Prva, zatim još jedna i još jedna, sve dok nisam plakala, oplakujući
gubitak nečega što nikada ni nije bilo moje. Neću imati Masonovu bebu.

112
 BaP & BD
DVADESETO POGLAVLJE
Mason

Imao sam osjećaj da držim dah još otkako sam sinoć izašao iz Brenina
stana.
Kako je ponedjeljak prolazio, bilo je gore no inače - sivo, kišno nebo i
spoznaja da ću provesti ukočeni ručak samo s jednim roditeljem umjesto s
oba. Jer ću ih od sada uglavnom tako viđati - odvojeno.
Nakon drugog zakazanog pregleda danas odvukao sam se u ordinaciju,
odlučan da ću odraditi nešto posla ako ni zbog čega drugog, onda kako bih
imao osjećaj da sam nešto postigao unatoč ovom pljusku razočarenja i
zbunjenosti.
No čim sam sjeo, Trent je ušetao za mnom, pokucavši na otvorena vrata
prije no što je zakoračio pred moj stol.
“Zašto nisi spreman krenuti?”
Zatvorio sam oči, zatim ih opet otvorio, pokušavajući skriti
ozlojeđenost i opću premorenost. Nakon što sam sinoć stigao kući, gotovo
uopće nisam spavao. Umjesto toga sam cijelu večer proveo šećući se naprijed-
natrag, razmišljajući o Bren, pitajući se jesam li trebao ostati duže kako bih je
utješio. Nakon što je saznala da neće biti ništa od potencijalnog majčinstva,
ponio sam se kao potpuni seronja prema Bren, a trebao sam biti njezina
stijena. Ne bih je krivio ako mi više ne bude vjerovala. Ali... možda mi nikada
i nije vjerovala.
Iako nikako nisam mogao znati točno što joj je na umu. Nije odgovorila
na poruku koju sam joj poslao sinoć kada sam došao kući, i činilo se kao da joj
je potrebno prostora. Već sam jedanput pogriješio pritisnuvši je i nisam to
namjeravao ponovno učiniti.
“Stari, što se događa?” upitao je Trent.
“Žao mi je, čovječe. Samo sam rastresen. Kamo sam trebao ići?”
Trentova usta pretvorila su se u tanku liniju, i nagnuo je glavu u stranu.
“Naš je dan na odjelu neonatologije. Moramo biti tamo za deset minuta, i

113
 BaP & BD
očito putem moramo stati kako bismo pokupili kavu prikladne veličine za
tebe.”
“Dobro sam”, ispalio sam.
“Ispod očiju imaš ljubičaste vrećice. A sada, hajde. Uzmi kaput. Ja
častim kavom.”
Učinio sam što je zatražio, a zatim krenuo za njim niz hodnik, zastavši
samo kako bih svoju pomoćnicu uputio koje pozive treba primiti, a za koje
treba zapisati poruke. Najvažnije je, naravno, bilo da me nazove ako Bren
nazove u ordinaciju. Iako, naravno, sada kada smo znali da nije trudna, to nije
imala razloga učiniti.
“Znaš što? Samo zapiši sve poruke”, ispravio sam se, zatim krenuo za
Trentom kroz otvorena vrata u široki, slabo osvijetljen atrij.
Kišne su kapi prošarale široki stakleni krov i nakratko sam pogledao
gore prije no što sam se opet okrenuo Trentu.
“U redu, vjerojatno bih trebao uzeti kavu”, priznao sam.
“Nemoj zezati”, rekao je Trent, i dalje me vodeći kroz pokretna vrata i
na ulicu. Naša privatna ordinacija nije bila daleko od bolnice - što je bilo
zgodno kada bi pacijentice dobile trudove - i, srećom, pokraj njih se nalazio
Starbucks.
Ušetao sam u slabo osvijetljeni kafić i stao u red, samo djelomično
svjestan da je Trent i dalje pokraj mene dok sam čekao. No nakon što sam
naručio, stajali smo kod pulta za preuzimanje narudžbe, a perifernim sam
vidom vidio da me oprezno proučava.
“Što je bilo?” upitao sam.
“To bih ja tebe trebao pitati. Cijeli si dan poput zombija. Voliš ići na
neonatologiju, a sada se čak i ne smješkaš.”
“Samo sam loše raspoložen danas”, rekao sam.
Kada su me prozvali, Trent je zaškiljio prema meni i uzeo sam svoju
kavu.
“Sigurno ti je zaista teško ako nisi raspoložen za novorođenčad”, rekao
je Trent kratko se nasmijavši.

114
 BaP & BD
“Znam, znam. Gle, stvari su u zadnje vrijeme čudne. Osim toga, što je s
tim ispitivanjem? Zašto za promjenu ne bismo razgovarali o tebi?”
“Jer sam ja sabran. A ti, s druge strane…”
“Hej”, rekao sam. “Gle, kasnije idem na ručak s mamom, i samo sam
zbunjen zbog toga kako će biti sada kada mi se roditelji rastanu. Mislim da
ljudi uvijek planiraju da će te stvari proći u prijateljskom tonu, a onda se
pretvore u krvoproliće.”
Trent je odmahnuo glavom. “Ne, ne mislim da se radi o tome.”
“Ali kažem ti da jest.”
“Gle, shvaćam da je sve to s roditeljima čudno.”
“Više je nego čudno. Cijeli ih život poznajem samo kao par, i ovo će
sada biti prilagodba. Preboljet ću.”
Trent je kimnuo. “Moji su roditelji već dugo razvedeni. Isprva će biti
neobično, i bit će gore kada opet počnu izlaziti, ali bit će sve u redu.
Poznajem tvoga tatu već dugo. Nije čovjek koji će pustiti da stvari postanu
gadne ako on ikako na to može utjecati, a tvoja se mama čini divnom.”
“Znam. To je istina.” Duboko sam udahnuo. “I pretpostavljam da ni to
nije sve.”
“Ne?” rekao je Trent. “Šokiran sam.”
“Samo mi udovolji, u redu?” rekao sam. “Bren i ja smo sinoć otvorili
omotnicu.”
“I mislio sam”, rekao je Trent kimajući.
“Sada imaš i sposobnost čitanja misli?”
“Ne, Bren me zvala i otkazala ugovoreni pregled”, rekao je Trent.
“Sada barem znam da joj telefon i dalje radi. Za to osobno nemam
dokaza.”
Trent je slegnuo ramenima. “Ljudi se na različite načine nose s
problemima. Ali hej, izbjegao si metak, zar ne?”
“Da.” Uzdahnuo sam. “Samo bih htio da se tako i osjećam.”
“A ne osjećaš se?”

115
 BaP & BD
“Ne. Mislim, pomislio bih da ću biti oduševljen što ipak neću dobiti
dijete s ženom koja mi je gotovo potpuni stranac, ali u ova protekla dva
tjedna smo se zbližili, znaš? Čak iako se radi o tako kratkom razdoblju,
osjećam kao da sam zaista povezan s njom.”
Trent me poveo kroz pokretna vrata bolnice, ali nije ništa rekao.
“Što je?” upitao sam.
“Ne znam, stari. To je baš duboko sranje.”
Kimnuo sam. “Znam. Ludo je. Nema smisla da se osjećam razočarano.”
“A kako se ona osjeća?”
“Ne znam. Otišao sam gotovo odmah nakon što smo saznali i otada mi
ne odgovara na poruke. No činila se uznemirenom kao i ja. Čini mi se kao da
sam je uspio navesti da mi se malo otvori, a ta ju je novost opet zatvorila,
čvršće no prije.”
“Možda je uzrujana”, rekao je Trent. “Je li htjela djecu? Ni jedno ni
drugo ne postajete mlađi. Biološki sat otkucava i sva ta sranja.”
“Htjela je dijete, barem mislim. Nije to izrazila upotrijebivši toliko
riječi, ali mislim da smo oboje željeli dijete.”
“Pa, dijete se neće dogoditi, pa, po mom mišljenju, moraš razmisliti.”
“O čemu?”
“Primjerice o tome želiš li se, sada kada nećete biti obitelj, i dalje viđati
s tom djevojkom i možda s njom jednom imati i obitelj.”
“Želim. Apsolutno. Ali ako mi ne želi odgovoriti na poruku …”
“Onda moraš smisliti kako se vratiti na pravi put. Mason kojega ja
poznajem ne odustaje na prvu naznaku izazova.”
Ušetali smo na odjel neonatologije i prišla nam je sestra, izvijestivši nas
o tome koju novorođenčad treba uzeti i nositi ili nahraniti. Uzeo sam prvu
djevojčicu na koju je pokazala - sićušno stvorenje s osjetljivom ružičastom
kožom i hrpicom tamne kose.
Uzevši bočicu od sestre, nahranio sam malenu, ljuljao je u naručju,
zatomivši još jedan val žaljenja dok sam gledao u njezine široke plave oči. Bila
je savršena na sve načine. Predivna. Baš onakva kakvom sam sinoć barem na
jedan kratki, sjajni trenutak zamišljao vlastitu kćer.

116
 BaP & BD
“Jesi li u redu?” upitao je Trent ljuljajući dječaka.
Kimnuo sam. “Da. Samo sam shvatio da si barem jednom u pravu, stari.
Moram nešto smisliti, i to brzo. Ako ne budem, pustit ću ženu koju želim da
pobjegne.”
Sada je jedino pitanje bilo što točno trebam učiniti kako bih je natjerao
da shvati da je medu nama postojalo nešto više od djeteta koje nikada i nije
bilo tamo.
“E, sada si na pravom putu. Sranje, možda je trebaš odvesti nekamo za
vikend, učiniti neku veliku gestu i sve to”, rekao je Trent. “Žene vole ta
sranja.”
Bio je u pravu. Morali smo se opet usredotočiti na nas dvoje. Početi
iznova. Na nekom mjestu koje je potpuno drugačije od svih mjesta na kojima
smo bili kada smo razmišljali o tome da ćemo možda postati obitelj. Prilika da
počnemo iznova.
Pogledao sam u dijete koje sam držao u naručju, zatim je vratio u
njezinu kolijevku te izvukao telefon iz džepa kute.
“Trent, bi li me danas mogao zamijeniti?” upitao sam.
Trent se namrštio. “Da, može. Je li sve u redu?”
Kimnuo sam. “Sasvim u redu. Učinit ću to.”
“Učiniti što?”
“Odvesti Bren.”
Trent se zahihotao. “Nisam mislio danas, stari.”
“Trenutak nikada neće biti bolji.”
Ako mi ne odgovara na poruku, moram joj poslati takvu da joj ne
preostane ništa nego odgovoriti na nju.
Brzo sam natipkao, “Spremi se. Krećemo za sat vremena. ”
Zatim sam, začuvši signal koji mi je javio da je poruka poslana, nazvao
zoološki i zatražio da me spoje s glavnom osobom zaduženom, za ugrožene
životinje. Tada sam pričekao dok liniju nije ispunio jasan, žustar ženski glas.
“Mandy iz gradskog zoološkog vrta. Kako vam danas mogu pomoći?”

117
 BaP & BD
“Bok, Mandy. Ovdje Mason. Zovem u vezi s rasporedom Bren
Matthews.”
Nastupila je kratka pauza, a zatim je rekla: “Što u vezi s njim?”
“Pa, imam nekoliko pitanja. Prvo, je li ona tamo danas?
“Nije sve do popodneva”, odgovorila je polako. “Danas radi dokasno.
Zašto?”
“Je li moguće raspored izmijeniti tako da Bren ne dođe na posao
nekoliko dana? Važno je.”
Još jedna stanka. “Je li to dr. Bentley?”
“Jest.”
Napravila je dužu stanku i utroba mi se stisnula, ali onda je progovorila.
“Mislim da to mogu srediti, Masone”, rekla je Mandy. “Pretpostavljam
da je to iznenađenje?”
“Jest.”
“Pa, zabavite se i nemoj dopustiti da ti moja cura kaže ne. Zna biti
tvrdoglava.”
Zbog njezinih me riječi preplavilo olakšanje, ali bio sam tek na pola
puta do cilja. Još uvijek nisam imao pojma hoće li mi se moj očajnički pokušaj
obiti o glavu ili ću pridobiti Bren.
“Neću.” Poklopio sam, a zatim pogledao u Trenta. “Mogu drugačije
rasporediti termine zakazane u idućih nekoliko dana, ali mimo toga, jesi li
siguran da ćeš moći sve preuzeti?”
Kimnuo je. “Držat ću sve pod kontrolom. Pošalji plan puta kada ga
budeš imao samo da znam kada ćeš se vratiti.”
U mom se džepu oglasio telefon i iskopao sam ga ugledavši Brenin
odgovor.
“Ne mogu. Večeras radim. ”
Brzo sam natipkao odgovor:
“Ne radiš. Ponesi odjeću za toplo vrijeme."

118
 BaP & BD
Znao sam da je pročitala moj odgovor i, kada nije odgovorila u idućih
pet minuta, krenuo sam u akciju. Mogu to shvatiti i kao potvrdan odgovor.
Idućih sat vremena protekao je u žurnom kupovanju prtljage i karti,
zajedno s last-minute rezervacijom vile, ali kada sam sat vremena kasnije
konačno stigao na Brenina vrata, imao sam dubok osjećaj zadovoljstva. Ovo
će uspjeti. Nisam sumnjao u to. Samo sam morao navesti Bren da to uvidi.
Pokucao sam na vrata, a ona su se odmah otvorila. Bren je stajala
okrenuta prema meni, ruku prekriženih preko vitkoga tijela, i smiješila se
dok sam pogledom upijao njezinu lijepu ljubičastu ljetnu haljinu.
“Spremna?” upitao sam.
“Zvao si moju šeficu?” upitala je oprezno me promatrajući.
“Da, ali bilo je važno. I imam dar za tebe kojim ću se iskupiti za to.”
Uzeo sam malenu ružičastu vrećicu s odgovarajućim ružičastim ukrasnim
papirom i pružio joj je. Trenutak ju je sumnjičavo promatrala, a zatim ju je
uzela i gurnula ruku u nju izvukavši tamnoplavi bikini.
“Bikini?” rekla je.
“Za naše putovanje. Sada mi reci da si pripremila odjeću. Kupio sam ti i
kovčeg.”
Prošao sam pokraj nje ušavši u kuću, zatim krenuo u njezinu spavaću
sobu zatekavši malenu gomilu odjeće na krevetu.
“Rublje ili prtljaga?” upitao sam.
“Uh, prtljaga. Ali nisam sigurna…”
“Moramo se na neko vrijeme maknuti od svega. Priznajem da je moja
zamisao glupa, ali moramo o svemu ponovno razmisliti i početi iznova.
Imamo privatnu vilu na Kajmanskim otocima idućih nekoliko dana i sve je
sređeno. Avion nas čeka i sve je spremno. Samo trebaš pristati, Bren. Pristani
riskirati. Sa mnom.”
Trepnula je, u ruci držeći bikini. A zatim su njezine široke, okrugle oči
postale još veće. “Ti si ovo isplanirao? Iako nismo...”
Nije morala reći posljednju riječ i pala je neizgovorena među nas. Oboje
smo znali o čemu je riječ.

119
 BaP & BD
“Isplanirao sam sve jer sam mislio ono što sam rekao. Ti me usrećuješ. S
djetetom ili bez njega. I ako pitaš mene, savršeno je vrijeme da uzmemo
kupaće kostime i pobjegnemo od ovog groznog vremena.”
Dok sam govorio, po prozoru je lupkala kiša, a ona je pogledala oluju
vani kimnuvši i okrenuvši sjajne oči prema meni. “Dobro. Da. Da, otići ću s
tobom.”
Zajedno smo spakirali njezine stvari i krenuli prema aerodromu. Žurili
smo kako bismo prošli sigurnosne provjere i stigli do izlaza, ali kada smo se
smjestili u avion i poletjeli, Bren se okrenula prema meni ružičastih obraza.
“I, što si isplanirao kada dođemo tamo?”
“Mislim da se trebamo vratiti osnovnim stvarima. Ovoga puta sve
odraditi kako pristoji.”
“Misliš, ponovno ćeš me upoznati?” upitala je.
Slegnuo sam ramenima. “Možda. Želiš li se pretvarati da smo dvoje
stranaca koji su slučajno rezervirali istu kuću i moraju dijeliti krevet?”
“Sviđa mi se pomisao na to da imamo samo jedan krevet.” Oči su joj
zaplesale od uzbuđenja, a mene je preplavio val žudnje.
Jebiga, ovo bi zaista moglo uspjeti.
U glavi sam načinio bilješku da pošaljem Trentu članstvo za klub
ljubitelja piva.
“I meni”, rekao sam rukom joj pomilovavši obraz kada sam joj se
približio i nježno je poljubivši. “Drago mi je, Ashley Brennan Matthews ”
“Drago mi je, Masone... neko-srednje-ime Bentley”, rekla je.
Nasmijao sam se. “Andrew.”
“Mason Andrew. Sviđa mi se.” Kimnula je odobravajući.
“Želim ti nešto reći”, rekla je, a glas joj je postao nježniji.
“Možeš mi reći sve, znaš to.”
Kimnula je, duboko udahnuvši, pripremajući se za ono što joj je već
bilo na umu. “Trebala sam ti ovo odavno reći. Izgubili smo moga tatu kada mi
je bilo šesnaest... ”

120
 BaP & BD
Posegnuo sam i primio je za ruku, mazeći je po poleđini zglobova u
nježnim krugovima. Nisam očekivao da će izabrati ovaj trenutak kako bi se
konačno otvorila, ali bio sam zahvalan što me pušta bliže sebi.
“Tako mi je žao. Rak?”
Kimnula je. Osjećao sam se kao budala zbog svih onih trenutaka u
kojima sam joj govorio o svojoj mami - ženi koja je dobila svoju bitku, dok
Brenin tata nije. Zamišljao sam kako joj je teško moralo biti slušati moje
priče. Nije ni čudno što je odlučila ostati tiha i stoički to izdržati.
Cijeli sam je razgovor držao za ruku, pozorno je slušajući, čak i
obrisavši zalutalu suzu koja je u jednome trenutku pobjegla i skotrljala se niz
njezin obraz. Kada je završila, činilo se kao da joj je laknulo, kao da ja nekako
mogu ponijeti dio tereta koji ju je vukao dolje toliko godina. Nakon toga dugo
nismo razgovarali, samo sam je nastavio držati za ruku svojim prstima mazeći
njezine.
Zatim je naslonila glavu na moje rame i stavili smo slušalice, oboje se
smjestivši kako bismo prije no što zaspimo pogledali film koji su prikazivali za
vrijeme leta.
Nakon što smo stigli, trebalo nam je dobrih sat vremena kako bismo
došli do vile, s obzirom na to da je bila odvojena od ostalih hotela koji su bili
više prilagođeni turistima. Bila je to malena kuća na obali s bijelim pijeskom,
imala je vanjski jacuzzi, bazen i tuš koji su nas mamili da uživamo u
predivnom zalasku sunca.
Ja i Bren, sami.
Baš kao i u mom stanu, bila su tu dva staklena prozora s pogledom na
ocean čiji su se valovi kotrljali, a kada sam je poveo u malenu sobu,
uzdahnula je.
“Što?” upitao sam.
Odmahnula je glavom. “Tako je predivno. Nisam mogla ni zamisliti
nešto nalik na ovo. Mislim, jednoga sam se trenutka spremala za posao, a
idućega sam ovdje. Kaži mi, hoće li ti to prijeći u naviku?”
“Što to?”
Pogled joj se raznježio. “Da mi cijeli svijet preokreneš naopako, i to na
najbolji mogući način.”

121
 BaP & BD
“Ako mi dopustiš”, rekao sam, i posljednji se sloj leda koji je u mojim
prsima rastao od sinoć otopio.
“Dobro.” Kimnula je. “Želim to.”
Dok se Bren raspakiravala, pripremio sam nam pića od namirnica koje
sam unaprijed naručio, zatim izvukao svježu ribu iz hladnjaka i uključio
roštilj.
“Možda ti bikini neće biti potreban”, rekao sam. “Ovo je mjesto prilično
osamljeno.”
“Imat ću to na umu”, rekla je zakoračivši u kuhinju u svom sićušnom
tamno plavom kupaćem kostimu. Uzela je svoje piće iz moje ispružene ruke,
a zatim rekla: “Pričekajmo s ribom. Idemo samo pogledati zalazak sunca,
dobro?”
“Dobro.” Kimnuo sam, krenuvši za njom na terasu i sjevši pokraj nje na
vrtnu ljuljačku.
“Ovo je bilo baš romantično od tebe, znaš?”
“Drago mi je što ti se sviđa”, rekao sam, i dok sam je promatrao na
večernjem svjetlu koje je polako iščezavalo, imao sam osjećaj da i dalje
zaslužuje više. Sve ono što bih joj ja mogao dati, nikada neće biti dovoljno. S
djetetom ili bez njega, zbog toplog vala koji sam osjećao u prsima kada bih
pogledao Bren, shvatio sam nešto - dat ću sve od sebe kako bi ovo uspjelo.
Koliko god teško postalo.

122
 BaP & BD
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
Bren

“Zaista nevjerojatan dan.” Uzdahnula sam i stropoštala se na krevet,

bolnih mišića i drhtavih nogu.
“Razvalila si na planinarenju. Zadivila si me.” Mason je sjeo na madrac
pokraj mene smiješeći mi se.
Proveli smo dan pješačeći kroz predivne Kristalne spilje, nakon čega je
uslijedilo veslanje na dasci u Karipskom moru.
Bilo je uzbudljivo i iznenadilo me koliko se naše osobnosti poklapaju.
Od trenutka kada smo stigli u raj, Mason i ja slagali smo se oko svake odluke.
Preskočiti doručak i uzeti kavu za van ili sjesti na opuštenu užinu? Odrijemati
ili poći u šetnju plažom? Bilo je lijepo vidjeti kako se dobro slažemo, kako je
lako bilo biti s njim.
Vidjela sam i kako se nosi s izazovima. Primjerice, kada smo došli do
pulta tvrtke za iznajmljivanje automobila i saznali da su nešto zabrljali s
našom rezervacijom i da nemaju slobodnih automobila sljedeća tri sata, na
trenutak sam se rastužila. Pokušao je organizirati savršen vikend, ali tek što
smo sletjeli, nešto je već pošlo po zlu. Duboko sam udahnula, okrenuvši se da
vidim kako će Mason reagirati. Ali umjesto da se uznemiri, prihvatio je
situaciju. Dogovorio je da nas odvezu do unajmljene kuće i ugovorio da nam
kasnije dovezu još bolji automobil. Zbog sjećanja na to sam se nasmiješila.
“Što je sljedeće na rasporedu?” upitala sam, gotovo se bojeći čuti što bi
mogao reći. Sav taj rajski obilazak me iscrpio.
“Hmm.” Mason je ispružio ruke kako bi mi izmasirao ramena. “Pomalo
si rumena od svih aktivnosti danas. Želiš li odrijemati?”
Odmahnula sam glavom. Nisam bila pospana. “Možda bismo mogli
ostati doma.”
“Razmišljao sam da se odemo ohladiti u bazen i ponesemo smrznuta
pića.
“Kao da mi čitaš misli.”

123
 BaP & BD
Sagnuo se i utisnuo mi nježan poljubac na usta. “Savršena si.”
Rekao mi je to toliko puta da sam mu počinjala vjerovati. Omotavši
ruke oko njegova vrata, privukla sam ga kako bih ga opet poljubila. “Hvala ti
za sve ovo.”
Pogledao me u oči raznježenog pogleda. “Ne umišljam - i ti ovo osjećaš,
zar ne?”
“Ovo?” izazivala sam ga, smiješeći mu se samodopadno. Nije li bila
javna šala da muškarci nisu sposobni razgovarati o svojim osjećajima? Što se
tiče Masona i mene, bilo je obrnuto. On je bio tako otvoren i brižan, a ja sam
bila suzdržana.
Primio me za ruku i prislonio je na svoje srce. “Da. Ovo. Sve što se
razvija između nas.”
Ravnomjerni otkucaji njegova srca pod mojim dlanom ubrzali su se.
Kimnula sam. “Događa se brzo, ali da, itekako to osjećam.”
U tom sam trenutku osjetila da je želio reći još nešto, možda čak i riječ
na V. Njegove su oči već otkrivale ono što usne nisu govorile. Ali jedina stvar
koja me plašila bila je koliko je snažna bila moja želja da mu sve to uzvratim.
Utisnuvši još jedan poljubac na moje čelo, Mason je ustao. “Idi se
preodjenuti u kupaći kostim, a ja ću nam pripremiti pina colade.”
“Savršen si”, promrmljala sam.
“Pazi, Bren. Nemoj se zaljubiti u mene.” Nacerio mi se preko ramena.
“Pa, dr. Bentley. Bi li vam to bio problem?” Dio mene nije mogao
vjerovati koliko su moje riječi bile odvažne, a drugi dio mene? Ona ja koja je
željela biti nepromišljena i bestidna i osjećajna? Ona se već zaljubila u njega.
Onoga dana kada mi je donio prenatalne vitamine. Još i više kada je ostao uz
mene čak i nakon što je saznao da nisam trudna. Većina bi muškaraca
pobjegla, osjetivši olakšanje na pomisao da ih dijete neće zarobiti. Ali ne i
Mason.
Njegov izraz lica postao je ozbiljniji, a oči su me vatreno gledale. “Meni
ne. Samo budi spremna dati mi se zauvijek.”
Zatim se njegova čvrsta guza uputila prema kuhinji, a ja sam ostala
ležati dok mi je srce tutnjalo. Možda još nismo bili dovoljno hrabri izgovoriti

124
 BaP & BD
te dvije riječi, ali u srcu sam znala što osjećam - preplavljujuću ljubav, kakvu
sam mislila da nikada neću iskusiti.
Taj je muškarac nadaren u spavaćoj sobi, zna kuhati, staložen je, drag,
romantičan i strastven u vezi sa svojim poslom porađanja novorođenčadi.
Osim toga, dijeli moju ljubav prema životinjama. Ne samo to, prihvaća moj
ludi strah od vezanja, daje mi prostor koji mi je potreban kako bih nam ja
dopustila da se zbližimo.
Zaljubljivala sam se snažno i brzo, i nisam željela stati.
Nakon što sam nekoliko trenutaka kasnije ustala iz kreveta, uzela sam
kupaći kostim iz otvorenog kovčega koji je ležao u podnožju kreveta i
krenula prema kupaonici.
Kada sam se našla u njoj, s lica mi je nestao smiješak. Savršeno. Upravo
sam dobila mjesečnicu. Od svih dana, to se moralo dogoditi baš danas. Na
odmoru... zaista, svemire? Poželjela sam svojoj maternici pokazati srednji
prst, ali to mi sada ne bi koristilo. Preodjenuvši se, uzela sam torbicu sa stola i
krenula natrag u kupaonicu. Uvijek sam u njoj držala zalihu za hitne
slučajeve, ali to neće biti dovoljno. Kasnije moram pronaći trgovinu.
Dala sam si trenutak da se saberem, i tada sam shvatila stvarnost
situacije. Imala sam trideset godina, uskoro trideset i jednu, i imala sam
neredovite mjesečnice. Liječnik mi je jednom spomenuo da ženina plodnost
nakon tridesete nije nešto s čime se treba poigravati.
Nisam mogla ne primijetiti da mi ruke drhte dok sam ih prala. Nešto o
čemu dosada nisam baš mnogo razmišljala - želja da imam dijete, da pružim
dijete ovom savršenom muškarcu u kojega se zaljubljujem - odjednom se
učinila veoma važnom. Mason je htio djecu jednoga dana. Što ako ja ne
mogu...? Bi li me i dalje želio? Ne bih htjela da se osjeća kao da mora biti sa
mnom ako ne mogu biti majka.
Moram dane koji su nam preostali iskoristiti najbolje što mogu, a zatim
moram poći k liječniku i moliti se da sve bude u redu.
Prisilivši se da duboko udahnem, svezala sam kupaći kostim i svezala
kosu u konjski rep.
“Mace?” zazvala sam, zakoračivši u hodnik. “Promjena plana.”

125
 BaP & BD
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
Mason

Trgovina je bila otprilike veličine ostave, iako je u njoj bilo manje

izbora nego u ostavi. Ušetao sam unutra i pregledao preskupe higijenske
potrepštine, zatim žurno zgrabio što mi je trebalo i krenuo prema pultu.
Na blagajni je bio mladić i tipkao na mobitel. Kada sam se približio,
podignuo je pogled.
“Što ima, stari?” rekao je sa smiješkom.
“Samo sam došao uzeti nešto”, rekao sam mu odloživši kutiju tampona
na pult.
“Ženski problemi, ha?” upitao je skenirajući žarko ružičastu kutiju.
Ukočeno sam se nasmiješio, a on se, budala, nasmijao.
“Sigurno je zaista voliš kada si došao ovamo kupiti to”, šalio se klinac.
Samo sam zurio u njega, čekajući da mi da vrećicu. Kada jest, predao sam mu
gotovinu, zatim krenuo van, odjednom postavši i previše svjestan njegova
glasa koji se ponavljao u mojoj glavi.
“Sigurno je zaista voliš. ”
Ja sam, naravno, učinio ono što bi svaki odrastao muškarac učinio u
ovoj situaciji, ali njegove su se riječi i dalje činile istinitima. To nije bila
maštarija ili sranje temeljeno na odnosu mojih roditelja. Ne više.
Volim Bren.
Zaista je volim.
Volim kako se smiješi i kako se smije. Volim kako joj lice problijedi
kada je iznenađena. čak mi se sviđa i to što me tjera da se potrudim kako bih
prodro kroz njezin tvrdi vanjski oklop. Ako je odlučila nešto ti reći, bilo je to
zbog toga jer si jedan od nekoliko ljudi vrijednih njezina povjerenja. Bila je
senzualna i njezino je tijelo reagiralo na moj dodir kao tijelo nijedne žene
prije. Bila je i predivna. Ali to mi i nije bilo toliko važno.
Bez djeteta, bez ostatka svijeta, i dalje sam želio baš nju.

126
 BaP & BD
Požurio sam do vile, odlučan da je ne preplašim svojim velikim
priznanjem, ali jednako odlučan pokazati joj što osjećam. Kada sam stigao,
zatekao sam je kako samo u bikiniju leži na plaži. Njezin gladak, ravan, bijeli
trbuh gotovo je sjao na suncu, i spustio sam vrećicu na terasu krenuvši prema
njoj.
“Donio sam ti zalihe”, pokazao sam na vrećicu približavajući joj se.
Bren se zahihotala. “Imam dovoljno za sada. Ali hvala ti.”
“Nevjerojatno si lijepa, znaš li to?” upitao sam, a ona je podignula
pogled i nasmiješila mi se, a sjaj u njezinim očima bio je prekriven sunčanim
naočalama.
“Zbog čega si tako dobro raspoložen?” upitala je, a ja sam se spustio na
koljena pokraj nje.
“Zbog tebe.” Stavio sam joj komad njezine zlatne kose iza uha. “Uvijek
zbog tebe.”
Smiješak joj se postao nježniji i nagnuo sam se kako bih je poljubio,
nadajući se da ću joj pokazati sve osjećaje koji su me preplavili na putu
ovamo. Svakim pokretom naših usta želio sam joj pokazati da je trebam, da
mi je sve.
“Želim te”, promrmljala je.
“Jesi li sigurna?” upitao sam.
Kimnula je.
“Onda me uzmi.”
Jezikom je kliznula van kako bi namamila moj, a ja sam uživao u
svakom pokretu. Upetljavši prste u svilenkaste pramenove njezine kose,
obujmio sam stražnju stranu njezina vrata, izgubivši se u osjetu njezinih
usana dok me ljubila.
Polako sam otkopčao gumbe svoje košulje i skinuo je pustivši je da
sklizne u pijesak. Bili smo potpuno sami ispred vile - kilometrima daleko od
drugih ljudi - i namjeravao sam to iskoristiti najbolje što mogu. Rukama sam
obujmio njezine predivne grudi, ali prije no što sam joj uspio skinuti bikini,
odmahnula je glavom.

127
 BaP & BD
“Nisam zaboravila zadnji put. Nisi mi dopustio. Ali sada…”Posegnula je
prema mom zatvaraču i rastvorila ga, zatim jednim pokretom svukavši moje
hlače i bokserice.
“Kako to misliš?” upitao sam, a ona ma spustila natrag na ležaljku,
ljubeći čvrste mišiće mojih prsa dok se spuštala na koljena pokraj mene.
“Želim te kušati”, rekla je. “Zadnji mi put to nisi dopustio, ali danas ne
prihvaćam ne kao odgovor. Od početka se sve vrti oko mene. Jednom i ti
trebaš biti u središtu.”
Zadržao sam dah, pokušavajući pronaći riječi kojima bih joj se
usprotivio. Nisam mario što ima mjesečnicu - sada me ne bi bilo briga ni da
ima dvije glave. No prije nego što sam pronašao riječi, guza joj se našla u
zraku, a ona se nadvila nad moju snažnu, napetu dužinu.
Uzevši me jednom rukom, obrađivala me polako, nježno, sve dok
konačno nije zatvorila usta oko mene, a ja zastenjao od zadovoljstva.
“Bren.” Pokušao sam je spriječiti, ali se pomaknula još dublje, uzevši me
u usta koliko je mogla dok je ostatak nastavila obrađivati rukom.
Promrmljao sam psovku kada se malo zagrcnula, a zatim sam se prisilio
da opet provučem prste kroz njezinu kosu, nagovarajući se da je odmaknem i
da se umjesto ovoga usredotočim na njezino zadovoljstvo. No kada sam
pokušao, samo me ispustila uz tihi zvuk plop i odmahnula glavom.
“Ne ovoga puta”, rekla je. “Želim te dovesti do kraja.”
“Ali …” pokušao sam se usprotiviti, ali opet me utišala okruživši vrhom
jezika oko moga natečenog glavića, cijelo me vrijeme gledajući duboko u oči.
Zatim je, polako oblizavši usne, opet odmahnula glavom.
“Ne želiš li mi dati što želim?” napućila je usne.
“Ja …” utihnuo sam, zastenjavši kada je uzela moju dužinu u usta, sišući
snažno i duboko sve dok nisam zatvorio oči i naslonio se, pokušavajući se
prisiliti da razmišljam o nečemu, bilo čemu osim o tome kako bi dobar osjećaj
bio prsnuti svoju vruću potrebu u njezina usta... osjetiti kako se njezino grlo
steže oko mene.
Zamišljao sam kako bi seksi bilo vidjeti kako moje sjeme kaplje na
njezine grudi dok me uzima dublje u svoja topla, vlažna usta.

128
 BaP & BD
Dok sam pomicao kukove ohrabrujući je, jezikom je mazila donju
stranu moje dužine, zastavši svako malo kako bi dražila osjetljiv vrh. U tom
bih trenutku dao sve da skine taj bikini i dopusti mi da gledam kako joj grudi
poskakuju dok me obrađuje.
“Nemaš pojma kako si seksi”, zastenjao sam.
Nasmiješila mi se, iako nije prestala pomicati ruku. “Zašto mi ne bi
rekao?”
“Ti si najseksi žena na svijetu. Svaki put kada te pogledam, želim ti
strgnuti odjeću i uzeti te baš tamo i tada.”
“O da?” gugutala je, kotrljajući jezik preko moga osjetljivog vrha dok
sam se trzao u njezinim ustima.
“Da”, zastenjao sam. “Sada je sve što želim da skineš taj gornji dio i
dopustiš mi da vidim tvoje savršene grudi, dušo.”
“Znaš li što ja želim?” upitala je, a ja sam se borio za dah gledajući je
kako me obraduje.
“Što to?”
“Želim da svršiš u moja usta i želim te gledati kako gubiš kontrolu.
Kako ti se to čini?”
Snažno sam progutao. “Moja cura uvijek dobije što želi.”
“Dobro.” Nestašno mi se nacerila opet se spustivši na koljena, uzevši me
u usta duboko koliko je mogla i nastavila me obrađivati polako i duboko.
Ovoga puta u njezinu dodiru nije bilo nježnosti. Ne, to su bile samo hitnost i
potreba i želja, obrađivala me brzo i snažno i mamila me bliže cilju.
Poigravala se jezikom, dražeći me, a tada su mi se jaja podignula,
pripremivši se za nju.
Zureći u njezine oči, uspio sam protisnuti riječi: “Svršit ću.”
Nasmiješila se, jezikom prelazeći preko moga vrha dok sam trzao i
ispreplitao prste kroz njezinu kosu. Zatvorivši oči, usredotočio sam se na
njezine tople, vlažne usne i zastenjao kada je val užitka preplavio moje tijelo,
kotrljajući se mnome poput valova oceana pred nama.
Toga sam trenutka izgubio kontrolu, stežući se i pulsirajući dok je
vruća sperma špricala iz moga kurca u njezino grlo. Nije usporila, vodila me

129
 BaP & BD
kroz to, uzimajući me dublje dok sam svršavao. Nisam mogao spriječiti
duboki zvuk koji mi se oteo iz grla, koji ni sam nisam prepoznao. Vid mi se
zamutio dok sam opet pokušavao uhvatiti dah.
Kada sam se konačno prestao trzati, odmahnula se i legla pokraj mene
dok sam se ja borio uhvatiti dah.
Okrenuo sam se prema njoj, uživajući u pogledu na njezine natečene
crvene usne.
“Vjenčajmo se.” Riječi su mi pobjegle s usana prije no što sam razmislio
o njima, ali nije bilo sumnje da sam mislio to što sam rekao. Htio sam se
svakoga dana ostatak svoga života buditi pokraj njezina lica. Htio sam dobiti
to dijete kojega smo se isprva toliko bojali. Htio sam sve - s njom. I inače je
jako plaha. Što ako zbog ovoga poželi pobjeći?
“Što?” nasmijala se, prebacivši kosu na jednu stranu i položivši glavu na
moja prsa.
“Čula si me. Želim te, Bren. Udaj se za mene.”
Ovoga se puta uspravila pogledavši me u oči. “Ako je to tvoja reakcija
na pušenje, sigurno ih nisi doživio puno u životu”, našalila se, rukom
dotaknuvši vrat, i oči su joj zasjale.
Dobar znak?
“Nije zbog toga, iako, sranje, bilo je tako dobro. Zbog tebe je. Bren,
volim te”, promrmljao sam. “Budi mi žena, dušo.”
Trepnula je, širom otvorenih očiju. “Nisi imao vremena razmisliti o
ovome.”
“Ne treba mi vremena. Znam da te volim. Volim te od prvoga trenutka.
Znam da je ovo brzo, ali savršeno si odgovaramo.”
Dugi me trenutak gledala u oči, zatim odmahnula glavom i rekla: “Gle,
uh, mislim da smo oboje malo omamljeni od ovog odmora. Ne kažem ne. Da
budem iskrena, nikada se nisam ovako osjećala. Samo želim biti sigurna da se
ne prenagljujemo. Stanimo na loptu, u redu? Razgovarat ćemo kada se
vratimo doma.”
Zagrizao sam unutrašnju stranu obraza, gledajući je i kimnuvši. Čak
sam i sada osjetio kako se udaljava od mene, a duboka bliskost koju sam
osjetio među nama sada se mrvila poput zida od pijeska.

130
 BaP & BD
Da, bilo je prebrzo zaprositi je. I znao sam da ima problema s
intimnošću, ali sam znao i što osjeća prema meni - osjetio sam to u načinu na
koji me ljubi, dodiruje.
Zašto se onda odmaknuti?
“Bren”, rekao sam, ali ustala je i počela čistiti prašinu sa sebe.
“Idem se istuširati i malo odspavati, dobro?” rekla je.
Kimnuo sam. “Jesi li sigurna, dušo? Jesi li u redu?”
Kimnula je. “Vidimo se uskoro.”
Gledao sam kako ulazi u maleni vanjski tuš, cijelo vrijeme se pitajući
trebam li je pozvati k sebi i sve razjasniti. Ali nije bilo ničega što bih mogao
popraviti. Volim je, ali ona nije rekla da voli mene. I nije se pristala udati za
mene.
Duboko u želucu osjetio sam kamen, poput onoga koji osjetiš kada
učiniš nešto nepromišljeno dok si preplavljen emocijama. Uzeo sam kratke
hlačice s pijeska i brzo ih navukao krenuvši šetati po plićaku.
Prenaglio sam se jer sam imao dobar osjećaj. Htio sam. Požurio sam
iako sam znao da je plaha, a sada mogu samo čekati da vidim što će se
dogoditi.
U daljini su se valovi razbijali o obalu. Čuo sam mlaz tuša, ali zatvorio
sam oči, usredotočivši se na razmišljanje o tome jesam li upravo napravio
najveću pogrešku u životu.

131
 BaP & BD
DVADESET I TREĆE POGLAVLJE
Bren

Sjedila sam u ordinaciji, njišući nogama naprijed-natrag dok sam slušala

kucanje kazaljki sata sa zida iza sebe. Iskreno, sat - uz moju sklonost
paničarenju - bilo je jedino što me držalo budnom. Još sam uvijek osjećala jet-
lag od jučerašnjeg leta i iako sam kratko razmišljala o tome da otkažem
termin, znala sam da to nema nikakve veze s mojom iscrpljenošću.
Ne, imalo je veze sa strahom. Tamna sjena užasa ukorijenila se duboko
u meni, prekrivši svaku moju misao, a otkako smo se vratili u grad, ona je
ojačala, prijeteći da će me ugušiti. U mojoj je dobi mogućnost za trudnoću
postajala manja. Znala sam to.
Ali to što s trideset godina imam neredovite mjesečnice?
To nije mogao biti dobar znak.
Zar ne?
Opet sam pogledala u čeličnu kvaku vrata, nagovarajući je da se okrene
i pusti liječnicu unutra. Sestra mi je već izmjerila temperaturu, izvagala me,
izmjerila mi tlak i odradila sve ostale pretrage koje su radili svaki put kada
bih došla u ordinaciju. Uz malo sreće, nikome neće spomenuti tko je točno
pacijentica u sobi za preglede B, ali ako bude...
Pa, o tome ću se kasnije brinuti.
Zasada svu energiju moram usmjeriti na to da privolim vrata da se
otvore.
Moguće je da sam pod stresom i brinem se bez razloga. Jednostavno
neću znati sa sigurnošću sve dok se ne pojavi liječnica.
A nakon još nekoliko prijetećih otkucaja sata, to se i dogodilo.
Pogledavši u tablet koji je držala u ruci, nasmiješila mi se i zatvorila
vrata. Pažljivo je prišla stolcu s kotačićima ispred malenog sivog pulta, a
zatim se okrenula prema meni.

132
 BaP & BD
Udarivši dlanovima po koljenima, rekla je: “Pa, gospođice Matthews,
pogledala sam vaš karton, i koliko sam shvatila, brine vas vaša plodnost, zar
ne?”
Drhtavo sam kimnula. “Radi se o tome da sam ovoga mjeseca
mjesečnicu dobila prilično kasno, a onda je trajala samo kratko prije no što je
opet nestala.”
Stisnula je usne, izgledajući kao da se duboko koncentrira na svaku
riječ koju sam izgovorila, a zatim je nakrivila glavu u stranu, pustivši da joj se
smeđi konjski rep razlije po pultu iza nje.
“Je li se to već i prije dogodilo?”
Kimnula sam. “Jedanput ili dvaput.”
“Smijem Li biti otvorena s vama, gospođice Matthews?”
“Bren”, ispravila sam je. “I da, apsolutno.”
Želudac mi se stisnuo i ispreplela sam prste u krilu.
“U pravu ste što ste se zabrinuli. U dobi od trideset godina sporadične
ili neredovite mjesečnice nisu baš dobar znak. Ali nema razloga za strah, u
redu?”
Nema razloga za strah? Osjećala sam se kao da je ona veliki zločesti vuk
koji puše u moju kućicu od drveta i za sobom ostavlja samo prašinu. Cijelo
zemljište ničega, mjesto gdje ni korov ne bi izrastao. Mislima mi je prošlo
Masonovo lice, slomljeno i razočarano, ali prisilila sam se da kimnem i
poslušam što će sljedeće reći.
“Ovako, na kartonu piše da ne planiraš začeti u skorije vrijeme, ali
možemo napraviti još nekoliko pretraga i vidjeti Što se događa. Tada ćemo
znati koje mogućnosti imamo.”
“A ako sam …” započela sam, zatim utihnula i pokušala ponovno. “Ako
ne mogu zanijeti prirodnim putem, koje mi mogućnosti ostaju?”
Liječnica je privila tablet na prsa, prekriživši ruke preko njega. “Pa, ako
postoji nekakav problem, što možda i nije slučaj, možeš se odlučiti za davanje
jajašaca.”
“Što to znači?”

133
 BaP & BD
“Zapravo bismo zamrznuli tvoja jajašca za surogat majčinstvo ili in
vitro oplodnju, ovisno o problemu zbog kojega ne možeš zanijeti.” Liječnica
je znalački kimnula. “Isto tako, sada bi, u dobi od trideset godina, moglo biti
vrijeme da počneš shvaćati začeće malo ozbiljnije. Do dobi od trideset i šest
tvoja bi jajašca mogla postati prestara, što znači da ne bi dolazilo u obzir
zamrznuti ih i, naravno, trudnoća bi mogla biti rizičnija. Do toga imaš još šest
godina, ali to je nešto o čemu trebaš razmisliti ako zaista želiš imati djecu.”
Kimnula sam, pokušavajući prikriti paniku koja se mnome širila poput
bolesti.
Duboko udahnuvši, pokušala sam progovoriti, ali liječnica je podignula
dlan kako bi me spriječila.
“Gle, Bren. Znam da ti ovo zvuči strašno. Samo zapamti da bi to moglo
biti samo privremeno. Katkad stres ili prehrana ili čak i okolina mogu imati
velik utjecaj na naše cikluse. Ne bih se prerano počela brinuti.”
“Jeste li sigurni?” upitala sam.
“Potpuno. A sada ću, samo kako bismo bile sigurne, poslati sestru da
prikupi uzorke za test plodnosti, i nazvat ću te za tjedan dana kako bih te
obavijestila o nalazima. Nazvat ću te kakve god bile vijesti, pa se nemoj
zabrinuti kada vidiš da te ja zovem.”
“Hvala vam.” Uzdah olakšanja zaglavio je u grlu i opet sam se naslonila,
zureći u strop dok je ona izlazila iz prostorije, a sestra se vratila.
Zatvorivši oči, čekala sam dok mi je objašnjavala testiranje. Već su
imali uzorak urina i krvi, dakle trenutačno im je nedostajao samo još dio moje
duše. Ali, ovisno o vijestima koje će mi priopćiti liječnica sljedeći tjedan,
možda uzmu i dio nje.
Kada je sestra otišla, brzo sam se odjenula i izašla iz prostorije
pobrinuvši se da platim prije no što sam izašla iz ordinacije i našla se u
širokom, tihom atriju.
Ovo će, znala sam, biti najstrašniji dio mojega puta - gori i od posjeta
liječnici. Jer, s obzirom na to da sam idiotkinja, promaknula mi je činjenica da
se ordinacija liječnice kod koje sam ugovorila pregled nalazi u istome
hodniku kao i Medicina za žene Bentley.
Naravno, Mason je dosada vjerojatno već satima u uredu, ali to nije
značilo da je meni bilo imalo manje stresno proći pokraj njegovih staklenih

134
 BaP & BD
dvokrilnih vrata. A kada se iza mene oglasilo zvonce s njegovih vrata nakon
što sam prošla pokraj njih, srce mi je skočilo u grlo.
Razmišljala sam trebam li se okrenuti i suočiti se sa sudbinom, ali
uskraćena mi je ta odluka kada sam začula poznat, dubok glas iza sebe.
“Bren, što radiš ovdje?” upitao je Mason. Okrenula sam se, a vrućina se
već sjurila u moje obraze.
“Ništa.” Odmahnula sam glavom. “Ništa. Baš izlazim, zapravo. Nisam ti
namjeravala poremetiti dan.”
“Baš sam krenuo na ručak, zapravo. Želiš li mi se pridružiti?”
“Gospođice Matthews!” Živahan ženski glas prekinuo nas je i okrenula
sam se zatekavši sestru kako korača prema meni u ruci noseći moju jaknu.
“Ostavili ste kaput”, rekla je pristojno kimnuvši Masonu.
“Dr. Bentley”, rekla je.
“Hej, Marlene”, uzvratio je, a ona se okrenula na peti i krenula natrag u
ured.
Mason ju je promatrao dug trenutak, a zatim se okrenuo prema meni,
promatrajući me.
“Što je to bilo?” upitao je.
“Imala sam ugovoren pregled, to je sve.”
“I nisi mi rekla?” upitao je. Nisam morala biti genij kako bih čula
povrijeđenost u njegovu glasu, kao da sam ga izdala u nekoj podloj aferi
zamjene liječnika, ali ignorirala sam to, ukočivši ramena i duboko udahnuvši.
“Gle, ne želim razgovarati o tome.”
“Ne postoji mnogo toga o čemu želiš razgovarati”, odvratio je.
“Što bi to trebalo značiti?”
“Treba značiti da, ako nešto nije u redu, ja imam pravo znati. Kada
dvoje ljudi mare jedno za drugo i pokušavaju stvoriti vezu, dijele stvari.”
Odmahnula sam glavom. “Uvijek te samo razočaram, Masone. Više ne
postoji dijete koje nas veže. Možda je bolje da jednostavno napravimo
stanku.” Nadala sam se da neće čuti bol u mom glasu. Samo sam htjela
pobjeći. Jer sam već osjetila da će mi srce pući. A kada se smrvi, možda se više

135
 BaP & BD
nikada neću oporaviti od toga. Bolje da ga zalijepim sama, napravim čisti rez i
pomolim se da se ne raspadne.
“Ne misliš to. Nakon otoka i …”
“Što ćeš učiniti? Ugovoriti putovanje svaki put kada se prisjetimo svojih
životnih okolnosti? Nikada ne bismo napustili to mjesto”, rekla sam. “Žao mi
je, ali moram ići.”
Pokušao me primiti za ruku, ali otrgnula sam se i krenula prema
pokretnim vratima, ne potrudivši se okrenuti kada me zazvao. Bila sam jasna
i - najvažnije od svega - znala sam da, ako se okrenem i pogledam ga, više
nikada neću moći otići.
Ali otići je bilo ispravno. Mason je želio djecu. Znala sam to od
trenutka kada sam mu rekla da sam možda trudna, a još više od onda kada
smo oboje bili tako razočarani što nisam.
A ako ja nisam mogla imati djecu? Kakvo bih čudovište bila kada bih ga
zavaravala i lišila ga nečega što je toliko želio?
Potisnuvši još jedan val panike, ušla sam u automobil i odvezla se do
jedinoga mjesta na kojem sam znala da ću moći razmisliti o mogućnostima
koje su mi preostale. Zoološki je danas bio zatvoren zbog nekog
konzervacionističkog praznika, ali znala sam da ću bez obzira na to moći ući.
Kada sam stigla, na parkiralištu se osim žarko narančastog Fiata nije
nalazio ni jedan drugi automobil. Bio je to Mandyn automobil.
Zveckajući ključevima dok sam hodala, ušla sam i krenula do ureda
svoje prijateljice. Bio je prazan.
Čudno.
Kada bude vidjela moj auto, nema sumnje da će nazvati, ali za sada sam
ionako željela biti sama. Zadržavši dah, krenula sam prema nastambi geparda
i zakoračila u Cocoino i Nibsovo sklonište. Samo što sam, umjesto divnog
tromog psa i njegova prijateljski raspoloženog prijatelja geparda zatekla
Mandy koja je mazila geparda u svojem krilu.
“Što se događa?”
Gepard se nije potrudio pogledati me, ali Mandy je stisnula usne, ne
prestavši ga nježno maziti po glavi.

136
 BaP & BD
“Nibs je jutros umro”, promrmljala je, a grlo joj je bilo začepljeno zbog
suza koje je suzdržavala.
Trepnula sam, ostavši bez daha. “Što? Ne, bio je savršeno zdrav.”
Mandy je odmahnula glavom. “Dogodilo se iznenada. Čini se da je imao
leukemiju, a mi nismo primijetili.”
Srce mi se sledilo. “Jadna Cocoa.”
Mandy je kimnula. “Pokušat ćemo dovesti novoga psa, ali...”
Nije morala završiti. Svi smo znali kako obično završe gepardi koji
nastave živjeti bez svojih pasa i psi koji nastave živjeti bez svojih geparda.
Moglo je doći do depresije, zbog čega bi prestajali jesti i funkcionirati. A
nakon nekog vremena? Ta ih je depresija mogla ubiti.
Nikada se nisam osjećala povezanijom sa životinjom u zoološkom vrtu
za cijeloga svog života. Jedva sam se spasila od situacije između mene i
Masona, a sada kada sam gledala ovu životinju u tolikoj boli, bio mi je to
potreban podsjetnik da ljubav jebeno boli.
Kome je to bilo potrebno u životu?
Pažljivo sam zakoračila prema Cocoi, a kada se nije pomaknula, počela
sam je maziti zajedno s Mandy.
“Što tebe dovodi ovdje na neradan dan?” upitala je. “Nisam još nikome
rekla za Nibsa.”
“Ne, samo sam ih došla posjetiti. Željela sam razmisliti o nekoliko stvari
i mislila sam da bi ovo bilo dobro mjesto za to.”
Mandy je kimnula. “Dakle, posjet liječniku nije dobro prošao?”
Uzdahnula sam. “Ne baš.
“Ali ne mogu ti ništa reći dok ne naprave pretrage. Pa sada čekaš i pitaš
se, zar ne?”
Kimnula sam. “Kako si znala?”
Uputila mi je malen, tužan smiješak. “Jer sam prošla sve to.”
“Ti...?” pitala sam, a ona je kimnula.
“Godinu dana nakon što smo se vjenčali, odlučili smo zasnovati obitelj,
ali...” Slegnula je ramenima. “Pa, stvari se nisu odvile onako kako smo

137
 BaP & BD
planirali. Bilo je potrebno nekoliko godina i nekoliko pobačaja kako bih
začela. Tada je to, naravno, bilo grozno. Osjećala sam se kao da sam
iznevjerila muža.”
“Tako mi je žao, Mandy. Ne mogu vjerovati da mi to nikada nisi rekla”,
rekla sam.
Slegnula je ramenima. “Bilo je to nekoliko teških godina, ali na kraju je
sve ispalo dobro.”
Duboko sam udahnula, zadržavši dah, a zatim ga polako ispustivši.
“Mason toliko želi dijete.”
“Je li ti to rekao kada si mu rekla?”
“Ne.” Nisam je pogledala u oči jer sam duboko u sebi znala da svoju
upitnu plodnost samo upotrebljavam kao zid kojim ću se ograditi od nečega
što me toliko plašilo. Ljubavi. Budućnosti. “Nisam mu rekla. Nisam željela
vidjeti njegov izraz lica. Ne želim njegovo sažaljenje.”
“A što je sa suosjećanjem?” upitala je Mandy.
“Postoji li razlika?”
“Postoji samo jedan način da saznaš”, rekla je Mandy premještajući
Cocou u moje krilo i čisteći se. “Gle, moram krenuti. Pobrini se da zaključaš
kada odeš, u redu?”
Kimala sam gledajući je kako odlazi, ali tada se okrenula i rekla. “Ne
možeš živjeti život u strahu, mala.”
“Što ako je to jedina stvar koja mi odvlači pažnju od toga koliko mi se
srce slama?” upitala sam je, a pogled joj se raznježio.
“Katkad moraš pustiti da se slomi. To je jedini način na koji će
zacijeljeti. Poput zanoktice. Otkineš je i koža opet naraste.”
Nasmijala sam se. “To je grozna metafora.”
“Ne plaćaju me da budem spisateljica.” Izašla je iz nastambe, a ja sam još
jedan dugi trenutak zurila u geparda u krilu, mazeći joj krzno dok je tužno
cviljela.
Prvo sam izgubila oca. Sada sam možda izgubila i priliku da i sama
postanem majka - priliku da imam vlastitu obitelj koja bi bila ispunjena,
sretna i potpuna.

138
 BaP & BD
Nagon da iščeznem i nestanem u svojoj teškoj situaciji, onako kako je to
učinila moja majka, bio je snažan, gotovo me preplavio. Ali moja majka si je
dopustila da utone u svoju tugu, i do čega ju je to dovelo? Čak i sada,
godinama kasnije, dopušta da joj život prolazi, ne živi ga.
Tugovanje je proces, a ne doživotan zatvor, i bez obzira na to što
liječnica kaže, morat ću se suočiti s očevom smrću i svojom (ne)sposobnošću
da postanem majka.
Ali to nisam morala učiniti sama.
Ne prvi put, ali pomislila sam na Masona onoga dana na pijesku, dok je
moja ruka počivala u njegovoj, a on me pitao da mu budem žena. Rezervirao
je putovanje samo za mene. Uvijek je iznova davao sve od sebe za mene.
A što sam ja učinila za njega? Ništa. Nisam imala pristojnosti ni reći mu
što osjećam. No to je bilo nešto što mogu promijeniti.
I prvi put u svom životu željela sam razgovarati o tome.

139
 BaP & BD
DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE
Mason

To je bilo to. Kraj.

I nakon svega što smo prošli - nakon svih puteva za koje sam mislio da
ju je sudbina njima dovela k meni - Bren je otišla kao da joj nisam bio ništa.
Polako, kao da na ramenima nosim težinu svijeta, vratio sam se u ured i
zamolio pomoćnicu da do daljnjega ne prima pozive za mene.
Tada sam, kada sam bio siguran da sam potpuno sam, otvorio gornju
ladicu stola i izvukao kutiju s prstenom koji sam jutros kupio. Iz nje je blistao
prsten s dijamantom u sredini, i proučavao sam njegovo filigranski
isprepleteno srebro, cijelo se vrijeme suzdržavajući da ne bacim prokletu
stvar na drugu stranu prostorije. Želudac mi se zgrčio i zarežao sam.
Kako sam mogao biti tako glup?
Na sve mi je načine pokazala da nije spremna, razvila je zastave u
svakoj postojećoj nijansi crvene. A ja sam ih odlučio sve ignorirati.
Zaškripavši zubima, gurnuo sam prsten natrag u ladicu i krenuo prema
vratima. Danas ne mogu primati pacijente, ne ovakav, i znao sam da me može
smiriti samo jedno mjesto.
“Otkaži moje termine. Danas se ne osjećam dobro”, rekao sam
pomoćnici, prošavši kroz vrata i krenuvši prema automobilu, usput ne
pogledavši nijednu osobu u oči.
Dodavši gas, uključio sam se na autocestu, slijedeći poznate izlaze sve
dok se nisam zaustavio pred zgradom od cigle koju sam tako dobro poznavao.
Drveće ispred nje njihalo se na vjetru i nakratko sam pogledao u njega. Zatim
sam krenuo do vrata i pokucao s pomoću alke.
Podignuo sam tešku zlatnu dršku ispustivši je najprije jedanput, zatim
još jedanput, čekajući da s druge strane vrata začujem korake. Nakon trećeg
pokušaja konačno sam čuo lagano tapkanje stopala po drvenom podu pa sam
se odmaknuo i čekao da majka otvori vrata.
Kada jest, nisam se ni trenutka više mogao suzdržavati.

140
 BaP & BD
“Moram razgovarati s tobom.”
Pustila me unutra i prije no što je počela ulijevati kavu, već sam joj
pripovijedao cijelu tužnu priču. Kako sam pokušavao pronaći Bren nakon
naše avanture za jednu noć, o umišljenoj trudnoći, putovanju koje sam
isplanirao. Rekao sam joj čak i stvari koje većina muškaraca ne bi priznala
svojim majkama, samo kako bi mogla iskopati neki detaljčić koji sam previdio
i kako bih sve mogao ispraviti.
“Pa, ta se djevojka zaista doima posebnom”, rekla je majka kada sam
konačno završio.
“Nije samo posebna - ona je savršena.”
Mama se tužno nasmiješila. “To je mnogo informacija odjednom. Nisam
znala da sam gotovo postala baka.”
Kimnuo sam. “Samo ne razumijem zašto je ugovorila pregled kod
Marlene Thomas, a ne kod mene, i onda mi još nije rekla.”
Mama je podignula obrve. “To je dio koji ne možeš shvatiti?”
“Pa, da.” Slegnuo sam ramenima. “Ima li još što?”
“Zezaš se?” Otpila je veliki gutljaj kave, promatrajući me preko ruba
šalice. “Katkad si baš sin svoga oca, znaš?”
“Pretpostavljam da to nije kompliment, s obzirom na predstojeći
razvod, ha?”
Majka se nasmiješila. “Tvoj je otac drag i pametan i smiješan na sve
najbolje načine. Ali kada je riječ o ženama... pa, iskreno, kada mi je rekao
čime se bavi, nisam mogla vjerovati.”
“Što bi to trebalo značiti?”
“Pa, prvo, gospodine, nije li očito zašto nije došla k tebi ili ti rekla?”
Stisnula je zube, zatim počela nabrajati na prste. “Tridesetogodišnja žena s
neredovitim mjesečnicama. Što misliš zašto je otišla k liječniku?”
Trepnuo sam. “Ja ne...”
“Onda te nisu trebali pustiti da završiš medicinski fakultet”, rekla je
uputivši mi topao smiješak koji je uklonio napetost. “Dovoljno sam dugo
udana za liječnika da ti i bez diplome kažem što je ta djevojka radila.”

141
 BaP & BD
“Misliš da je u pitanju plodnost?” upitao sam, u mislima prolazeći kroz
razgovor s Bren, kada mi se u želucu oblikovala hladna kugla straha. Prvi je
put otkako sam naletio na nju u uredu, logika nadišla emocije.
“Pa, da imaš pacijenticu s njezinom poviješću bolesti, kakve bi pretrage
napravio?”
Istinitost njezinih riječi urezala mi se u kožu i naslonio sam se,
razmišljajući. “Ali, u redu, i da je došla zbog testiranja plodnosti, zašto nije
došla k meni?”
“K čovjeku čije je dijete mislila da nosi ni tjedan dana prije? To i nije
baš najprirodniji izbor, ne misliš li tako? Rekao si joj da si razočaran što
nećete dobiti dijete. Misliš li da je htjela da ti budeš osoba koja joj će joj reći
da možda nikada neće imati djece?”
Dah mi je zastao u prsima i polako sam odmahnuo glavom.
“Pretpostavljam da nikada o tome nisam tako razmišljao.”
“Ali tako jest.” Majka je odložila kavu na stol među nama, zatim se
naslonila na jastuke na sofi. “Dakle, dušo, ima potpunog smisla što je otišla k
dr. Thomas.”
“Ali to nije dio zbog kojega bih se trebao brinuti?” Odmahnula je
glavom.
“Bi li me prosvijetlila, oh, ti mudra?” upitao sam. Sklopila je ruke.
Ispustivši dugi dah, rekla je: “Još se nisi zapitao što se događa u glavi te
djevojke da se svaki put kada joj se približiš prepadne i pobjegne?”
“Pa, rekla mi je da je čudna kada se radi o intimnosti.”
“Da, ali zašto? Znaš li nešto o njezinoj prošlosti? O dečkima koji su je
ostavili? Je li odnos među njezinim roditeljima bio loš?”
“Sranje.” Ledena nit spoznaje penjala mi se kralježnicom. Najvažnija
veza koju žena ima jest ona s njezinim ocem. Bren je svoga izgubila kao
djevojčica, prije no što je sazrela u uspješnu odraslu osobu i davno prije no što
je na to bila spremna. Nisam mogao ni zamisliti kako je to izgubiti roditelja,
osobito tijekom tih strašnih tinejdžerskih godina.
Mama je nastavila. “Pretpostavljam da si joj rekao za moj rak i razvod,
ali nije ti uzvratila istom mjerom?”

142
 BaP & BD
Trepnuo sam, pokušavajući se usredotočiti na majčine riječi kako bi
počele imati smisla. “Izgubila je oca”, konačno sam izgovorio.
Mama je kimnula. “Boji se napuštanja. Moj je prijedlog da odeš k njoj.
Što je duže pustiš da se krčka u svojim mislima, više će sama sebe uvjeriti da
je pravilno postupila kada te ostavila. To zbog čega bježi, neće samo tako
nestati. Kako bi došao do njezina toplog srca punog ljubavi, morat ćeš je
oljuštiti sloj po sloj. Ako je vrijedna toga, morat ćeš pokušati.”
Kimnuo sam. “Hoću. Hvala, mama.”
Ustala je s kauča nježno me potapšavši po ramenu. “Uvijek. Zapravo si
me uhvatio na odlasku.”
Zagrlio sam mamu na odlasku i krenuo doma, a zbog očajničke potrebe
da vidim Bren gotovo sam se polukružno okrenuo i otišao ravno k njoj. Ali
trebao mi je trenutak da razmislim, smislim plan - pronađem prave riječi.
Nisam namjeravao dopustiti da ovako završimo. Proveo sam cijeli život
tražeći svoju savršenu partnericu i konačno sam je pronašao. Samo je moram
navesti da i ona to uvidi.
Kada sam se zaustavio pred svojim stanom, Brenin auto već je bio
parkiran ispred. Nebo je poprimalo zlokobnu nijansu sive, a u daljini je
tutnjala grmljavina.
“Bren”, izdahnuo sam. “Nisam te očekivao vidjeti ovdje’’
Gurnula je pramen zlatne kose iza uha. “Oprosti, puno me toga mučilo,
a kada sam sjela u automobil, samo sam krenula voziti. Završila sam ovdje.”
Snažno je izdahnula, a oči su joj bile jednako tamne kao i nebo iznad nas.
“U redu je. I ja sam razmišljao o tome kako trebamo razgovarati.”
Bren se trznula kada je zagrmjelo.
“Hajde.” Povukao sam je prema kući.
Kada smo ušli, izuli smo se i poveo sam je u dnevni boravak. Želiš li
štogod popiti?” upitao sam je kada smo prolazili pokraj kuhinje. Bren je
odmahnula glavom, zastavši ispred prozora.
Trenutak smo samo zurili jedno u drugo, nijedno nije željelo prekinuti
napetu tišinu.
“Bio si u pravu.”

143
 BaP & BD
“Bila si u pravu”, izgovorili smo istodobno, a zatim su nam se sreli
pogledi, ali oboje smo se bojali nasmijati.
Oklijevao sam čekajući da Bren započne, a zatim mi je uputila slabašan
smiješak.
“Postoje neke stvari koje ne volim dijeliti s drugima. Ali sada... s
tobom...” Odmahnula je glavom.
Nasmiješio sam se, ali nisam ništa rekao. Htio sam da mi bude spremna
reći što god ju je mučilo.
“Rekla sam ti za svoga tatu kada smo bili u avionu, ali pretpostavljam
da sam izostavila dijelove o tome kako je to utjecalo na mene.”
Želudac mi se stisnuo, ali ostao sam tih dok je ona žurno nastavila.
“Rak su mu dijagnosticirali kada mi je bilo dvanaest i tri sam godine
dan i noć gledala majku uz njegovu postelju.”
Zastala je, a ja sam nastavio šutjeti, čekajući da mi da nekakav signal da
je u redu da progovorim. Zasada je ovo bilo njezino vrijeme i dugo smo na to
čekali, pa sam ohrabrujuće kimao, unatoč nagonu da je privučem u naručje i
utješim.
“Te je tri godine bilo kao da gubim oba roditelja odjednom, znaš?
Majčina je pažnja bila usmjerena drugamo, a moj otac polako više nije mogao
raditi stvari koje smo prije radili zajedno, poput pecanja ili popravljanja
automobila. Zatim, kada je umro...” Glas joj je puknuo, i pričekao sam da
pročisti grlo, a zatim je nastavila.
“Kada je umro, kao da su mi oba roditelja umrla. Čak i sada, toliko
godina kasnije, moja mama jedva funkcionira bez njega. I dok sam bila u
nastambi geparda, razmišljala sam o takvom gubitku, znaš? Kada gepardu
umre partner, on i sam iščezne i umre. A otkako mi je umro otac, bojim se da
je to sudbina koja čeka ljude koji se zaljube. S vremenom ostaneš sam, a nije
da mogu od tebe zahtijevati da ne umreš, znaš?”
Niz obraz joj se polako skotrljala suza, a ja sam zakoračio naprijed,
zatim je primio za ruku i stisnuo je.
Dopustila mi je da je držim za ruku i nastavila. “Znam da ti se sigurno
činilo ludim, stvari su se razvijale tako dobro, a ja bih odjednom samo nestala.
To je zbog toga što sam osjetila da se zaljubljujem, a ne bih mogla podnijeti da

144
 BaP & BD
te izgubim, znaš? I što se više zbližavamo, bit će gore kada odeš...” Niz obraz
joj je kanula još jedna suza i žurno ju je obrisala.
“Samo ne želim izgubiti sebe kako je ona - moja mama - izgubila sebe.”
“Nisi izgubila sebe kada ti je umro otac”, rekao sam.
Oprezno me pogledala u oči. “Ali jesam. Cijelu sam godinu bila
izgubljena.”
“Ali sada?” odmahnuo sam glavom. “Nisi. Ne možeš provesti život
bježeći od tuge, jednako kao što ti ja ne mogu obećati da nikada neću
umrijeti. Ali ako zbog straha da ćeš nešto izgubiti budeš izbjegavala stvari
koje te usrećuju, nikada i nećeš biti istinski sretna.”
“Znam.” Kimnula je. “Jednostavno mi je teško. Biti ti blizu i znati da bi
se nešto moglo dogoditi. A kada smo saznali da ne očekujemo dijete, samo
sam pomislila, pa, pomislila sam da sam opet nešto izgubila. Iako nismo imali
što izgubiti. Osjećala sam se kao …”
“Znam što misliš”, rekao sam. “Ali bit će još prilika.”
“Možda neće”, rekla je, a tihe su se suze pretvorile u jecanje.
“Bren...”
“Trideset mi je godina”, jecala je, odbijajući da je utješim. “A s
neredovitim ciklusima …”
Utišao sam je omotavši ruku oko njezina ramena i povevši je prema
kauču. Kada smo se smjestili, položila je glavu na moje rame, a ja sam je u
tišini milovao po kosi, čekajući da opet progovori.
“Što ako ne mogu imati djecu?” prošaputala je.
“Nećeš znati dok ne dođu nalazi, ali čak i ako ne možeš, postoje razne
mogućnosti. Mnoštvo mogućnosti. To nije kraj.”
“Ali razočarala bih tebe”, jecala je i položio sam ruku pod njezinu
bradu, podignuvši joj glavu kako bih je pogledao u oči.
“Jedini način na koji me možeš razočarati jest da pobjegneš od svega što
bismo mogli dijeliti a da i ne istražiš koliko bi predivno moglo biti. Ne moram
imati dijete. Ne treba mi ništa osim tebe. Znaš li to?”
Odmahnula je glavom. “Nisam znala.”

145
 BaP & BD
“Želim te u svojem životu. Želim provesti svaki dan s tobom i ono što
sam rekao kada sam te zaprosio, i mislio sam. Ti si nešto najbolje,
najnevjerojatnije što mi se ikada dogodilo.”
“Tada me pitaj još jednom.”
“Što?”
“Pitaj me ponovno.” Šmrcala je.
Nasmijao sam se. “Nije mi ovdje prsten.” Bio je u spavaćoj sobi, u kutiji
koja se nalazila na vrhu moga ormara.
“Nije važno. Samo me pitaj.”
Pa sam to i učinio. Kleknuvši na koljeno usred sobe, uzeo sam njezinu
lijevu ruku, milujući je po prstenjaku. “Bren, volim svaki tvoj centimetar i ne
želim te napustiti dok god sam živ. Hoćeš li biti moja žena, dušo?”
Kimnula je, još uvijek šmrcajući, a zatim je uzela moju ruku. “Da,
naravno. Ništa ne želim više nego udati se za tebe.”
Cereći se poput idiota, rukom sam prošao kroz Breninu kosu,
privukavši je u nježan poljubac od kojega zastaje dah. Zatim sam, ljubeći je uz
čeljust, zastao blizu usne školjke i prošaputao. “Od sada pa nadalje, u zdravlju
i u bolesti, svaki ćemo dan živjeti u sadašnjosti. Što god se dogodilo.”
Kimnula je. “Što god se dogodilo.”
“Sada dođi. Prošlo je previše vremena.” Uzevši njezinu ruku u svoju,
odvukao sam je niz hodnik, previše željan nadoknaditi svaki izgubljeni
trenutak koji smo proveli razdvojeni.
Poveo sam je do spavaće sobe i zastao na sredini, okrenuvši je prema
velikom zrcalu koje se nalazilo na zidu pokraj noćnog ormarića. Polako sam
dogola razodjenuo Bren - danas je nosila suknju do koljena i svilenkastu
bluzu krem boje. Volio sam to što je slatka i ženstvena, ali istodobno i čvrsta.
Kada joj se odjeća našla na tlu pokraj njezinih stopala, spustio sam se na
koljena, diveći joj se nježnim poljupcima i ližući sva mjesta od kojih su joj
drhtala koljena.
“Masone”, zastenjala je gurnuvši ruku u moju kosu.
Kada sam je konačno doveo do kreveta, ovoga puta bilo mi je savršeno
jasno da ovdje pripada. Proveo sam sve one očajne tjedne tražeći je - a to je

146
 BaP & BD
bilo nakon što smo proveli samo jednu noć zajedno. Nisam joj želio reći, ali i
ja sam se jednako bojao da ću je izgubiti. Možda i više. Jer sam već sve
zamislio - naš predivan život, nju kraj sebe, jednoga dana možda i djecu.
Prvi smo put ljubav vodili strastveno, moj je kurac bio željan pokazati
mojoj novoj zaručnici koliko mu je nedostajala. Drugi je put bilo sporije,
nježno i savršeno. A kada smo završili, prisilio sam je da se ne miče i gol sam
otrčao do ormara. Bren se smijala mojoj goloj pozadini i dozivala me da se
vratim u krevet.
Ali kada sam se nekoliko trenutaka kasnije vratio s prstenom, Brenino
negodovanje zamrlo joj je na usnama, i dok su joj se u očima skupljale suze,
na prst sam joj stavio prsten, tamo gdje i pripada.

147
 BaP & BD
DVADESET I PETO POGLAVLJE
Bren

“S cipelama ili bez njih?” zurila sam u zlatne sandale pune šljokica koje
su se u trgovini činile savršenima, ali sada su se doimale pretjeranima.
“U čemu god će ti biti udobnije”, rekla je Mandy. “Ipak je riječ o plaži.”
“Onda bosa.” Gurnula sam sandale u stranu i uzela buket s ormarića.
Haljina od bijele čipke prianjala je uz moja bedra, odakle se počinjala
malo širiti. Znala sam da je to ona prava od prvoga trenutka kada sam je
vidjela u trgovini. Mandyna haljina djeveruše bila je boje pistacija i predivno
joj je stajala.
“Jesi li spremna?” upitala je.
Kimnula sam, iznenada više revna no uzbuđena. “Učinimo to.”
“Hoćeš li biti dobro ako na minutu izađem i provjerim je li sve
spremno?” upitala je Mandy.
Kimnula sam, još jedanput se pogledavši u zrcalo. “Dobro sam.”
I bila sam. Moje je srce bilo puno i sretno, i osjećala sam se nevjerojatno
blagoslovljenom.
Mandy je izašla, a ja sam nanijela još jedan sloj ruža, provjeravajući
odraz u zrcalu dok sam pokušavala strpljivo čekati, što mi nikako nije polazilo
za rukom.
“Bren?” zazvao me Masonov duboki glas. Zakoračio je kroz vrata
izgledajući primamljivo i zgodno u svom lanenom odijelu krem boje i svijetlo
plavoj košulji. Srce mi je snažno kucalo od ljubavi prema muškarcu koji će mi
uskoro postati suprug. Kada bih dopustila mislima da odlutaju do toga kako
gotovo nismo uspjeli doći dovde gdje smo sada... odmahnula sam glavom. Ne
danas. Danas će biti najbolji dan u mome životu. Bez neugodnih uspomena i
žaljenja. Pa, možda samo zbog jedne stvari. Moj nevjerojatni tata neće biti
ovdje da me isprati do oltara i ka budućnosti.
“Što radiš ovdje? Nesreća je vidjeti mladenku prije vjenčanja.”

148
 BaP & BD
Odmahnuo je glavom, a na usnama mu se razvukao smiješak. “Predivna
si, Bren. I rekao sam ti, ne postoji nesreća kada se radi o nama. Srodne duše,
zar ne?”
Prešao je prostoriju prišavši mi i privukao me u naručje.
Sretan smiješak zaigrao mi je na usnama. Rekao mi je to kada me drugi
put zaprosio.
Bilo je to pretjerano romantično, zbog čega sam kroz plač i jecaje
uzastopce govorila da.
Osobito kada mi je na prst stavio predivan prsten.
“Pa, što radiš ovdje, draga srodna dušo? Jesi li nešto trebao?”
Oči su mu postale mračne. “Samo sam te htio vidjeti prije no što počne
cijela zbrka. Svi kažu kako vjenčanje prebrzo proleti. Ne želim da se ovoga
dana prisjećam u magli. Želim pamtiti svaki trenutak proveden s tobom.”
Srce mi je zbog tih dragih riječi poskočilo u prsima, a ovi ukradeni
trenuci dobili su novo značenje. Nije mi želio reći ništa važno. Samo me htio
vidjeti.
“Ne mogu dočekati da svi odu.” Zahihotao se privukavši me blizu.
“To je grozno! Tek su stigli.” Iznajmili smo istu kuću koju smo imali i
posljednji put kada smo bili ovdje na Velikom Kajmanu, samo što smo ovoga
puta unajmili i susjednu.
“Znam, i već se veselim što će otići za nekoliko dana pa ću te imati
samo za sebe.”
“Ja tebe volim više”, promrmljao je. Bio je to njegov standardan
odgovor otkako smo postali tako otvoreni sa svojim izjavama. I iako mi je još
uvijek bilo čudno biti tako izravna, bio je to i dobar osjećaj. Ispravan.
Mason me otvorio, i od njegove sam beskrajne ljubavi i nježnog pritiska
procvjetala. Više se nisam bojala voljeti, više se nisam bojala živjeti. U životu
imamo samo jednu priliku i neću više provesti ni trenutak trateći je. A što se
tiče naše situacije s trudnoćom, ona mi je zaista u vezi s mnogočim otvorila
oči.
“Ne mogu dočekati da počnemo živjeti zajedno”, dodao je.

149
 BaP & BD
Ostala sam nepokolebljiva i zadržala svoj stan, odlučivši da ćemo živjeti
odvojeno dok se ne vjenčamo. Prošloga smo mjeseca zajedno kupili kuću, i
Mason je u njoj živio sam, uređujući je.
Ali na vjenčanju sam željela imati još nešto čemu ću se veseliti. Iskreno,
nisam mogla dočekati da se uselim.
“Imamo cijeli život pred sobom”, rekla sam mu, milujući bradicu na
njegovoj čeljusti. “A sada bježi. Idi. Moramo poći na vjenčanje.” Potapšala
sam ga po prsima i povela ga do vrata.
“Vidimo se tamo, gđo Bentley.”
Usta su mi se iskrivila u smiješak. “Vidimo se uskoro, g. Bentley.”

150
 BaP & BD
EPILOG
Mason

Proveo sam cijelo poslijepodne dovršavajući dječju sobu i nagovarajući

Bren da ne pokušava s pomoću štapa za skakanje nasilu istjerati djecu van.
Već je tjednima šetala po susjedstvu pokušavajući pokrenuti trudove, ali
dosada joj je pošlo za rukom samo osjećati se razdražljivo i iscrpljeno.
Iako je ne mogu kriviti. Prenijeti trudnoću deset dana bilo je svakome
teško, ali prenijeti je kada su u pitanju blizanci? Koliko sam ja znao, bila je to
sudbina gora od smrti.
Budući da sam bio savjestan muž, pobrinuo sam se da su joj torbe
spakirane i spremne u prtljažniku, liječnik je bio na brzom biranju i obje su
dječje sobe bile spremne. Iako smo u početku razmišljali o plavoj i ružičastoj,
Bren je željela nešto što će nam oboma nešto značiti. Stoga je soba našega sina
imala malenu ribarsku kolibu i indijanski šator u kojem će se moći igrati, a
soba naše kćeri bila je uređena poput safarija - iznad kolijevke na zidu je bila
naslikana žirafa.
Namjestio sam mobil - papige različitih boja - i uključio ga kada su se
zalupila ulazna vrata.
“Trudovi!” viknula je Bren, a ja sam požurio u dnevni boravak,
razrogačenih očiju.
Pomislili biste da ću nakon što sam pomogao na svijet donijeti toliko
djece uspjeti ostati miran u ovakvom trenutku, ali ne. Kada je bila riječ o
sigurnosti moje obitelji, sve se promijenilo u tren oka. Srce mi je skočilo u
grlo i stisnuo sam šake kako mi ruke ne bi počele drhtati.
“Koliki je razmak?” upitao sam.
“Ne znam. Prvi sam imala prije nekoliko minuta.” Bren me pogledala
divljim pogledom i primio sam je za ruku, povevši je natrag prema kauču.
“Ne, nemoj. Što ako mi pukne vodenjak?”
“Nabavit ćemo novi kauč. Želim da ti bude udobno. Podigni stopala, a
ja ću ti donijeti vode.”

151
 BaP & BD
“Ali ako sada odemo u bolnicu, neće li oni tamo izazvati trudove?”
zavapila je.
“Znaš da ne možemo otići dok ne budu svakih pet minuta.”
“Ali što ako odemo kada razmak između trudova bude pet minuta, a ja
se potpuno otvorim i djeca mi ispadnu iz auta?”
“Bit ćeš s nekime tko ih zna poroditi. Što bih, tehnički, i ja mogao
odraditi.”
Zakolutala je očima. “Da, dr. Faca. Ne puštam te ni blizu svojoj maci
osim ako nije u vrhunskom stanju.”
“Ne misliš li da si malo …?”
“Ne, ne mislim”, rekla je uhvativši se za trbuh i počevši stenjati od
bolova.
Jurnuo sam po čašu i štopericu koje sam od sedmog mjeseca trudnoće
držao u kuhinji - nikada nije naodmet biti i previše spreman - i dojurio sam
natrag do nje pruživši joj vodu.
“Hvala”, izdahnula je kada je trud završio i nagnula se natrag na
prepune jastuke te uzela čašu i otpila dug gutljaj.
“Želim da napraviš neke stvari za mene kada stignemo tamo”, rekla je
Bren staloženo.
“Što to?”
“Znaš onu dragu sestru, Suzy?”
Kimnuo sam.
“Ona će biti u prostoriji s liječnikom, u redu? I pobrini se da budeš jako
dobar prema njoj kako bi mi dala dobre lijekove.”
“Prilično sam siguran da je Trent za tebe već priredio dobre lijekove.”
Naborala je nos.
“Što je?”
“Još uvijek nisam baš oduševljena što će me poroditi tvoj najbolji
prijatelj.”
“On je drugi najbolji liječnik u gradu. Prvoga si već odbila.”

152
 BaP & BD
“Jer ćeš biti pokraj mene kako bih te mogla psovati što si me doveo u
ovu situaciju.”
“Drugačije ne bih ni htio.” Široko sam se nasmiješio, ali se tada Bren
opet primila za trbuh i zatvorila oči dišući kroz još jedan trud.
U ovoj sam situaciji bio već puno puta - uvijek emocionalno distanciran
i profesionalan - ali sada, kada sam gledao ženu koju volim u fizičkoj boli,
prsima mi se proširila bol i prvi sam se put u životu morao prisiljavati da se
opustim i ne brinem.
Uključio sam štopericu, pokušavajući ostati miran zbog Bren. “Četiri
minute. Znaš što to znači.”
Ispustila je dugi dah, zatim rukom pomilovala trbuh. “Vrijeme da
izvadimo ove klince iz mene?”
“Da.” Nacerio sam se. “Vrijeme da porodimo našu dječicu.”
Godine planiranja, a sve se svelo na ovo: bilo je vrijeme za polazak.
Neću se odvajati od svoje žene, pobrinut ću se da je zbrinuta i da joj se
posvete kako treba.
Kada sam joj pomogao da uđe u automobil, okrenuo sam se natrag
prema našoj kućici u predgrađu okruženoj bijelom ogradom i zatekao se kako
se smiješim. Do sutra ćemo biti četveročlana obitelj, zdravi, sretni i sigurni.
Ovamo sam dospio na najneobičniji mogući način, ali sada kada sam bio tu?
Nema šanse da bih ikada poželio otići. Kao da su se sve maštarije iz
djetinjstva koje sam ikada imao o svojoj budućnosti pretočile u živahan,
šareni život. Jedino što je nedostajalo bila su dva sićušna ljudska bića koje
ćemo uskoro upoznati.
“Kvragu, Masone, vozi, hoćeš li?” prostenjala je Bren opet se primivši za
trbuh.
Nagazio sam na papučicu gasa, pritisnuvši je do kraja dok smo jurili
prema bolnici, vozeći pažljivo iako mi je srce koje je divljački lupalo govorilo
da prođem kroz svako crveno svjetlo u gradu. Maknuvši jednu ruku s
upravljača, posegnuo sam prema njoj i stisnuo joj ruku. “Opusti se, dušo. Diši.
Možeš ti to.”
Bren je polako i duboko udahnula zatvorivši oči u sjedalu pokraj mene.

153
 BaP & BD
Stigli smo u bolnicu i Trentovo smireno držanje oboje nas je umirilo.
Osam sati kasnije dva novorođenčeta teška gotovo tri kilograma bila su
smještena u istu kolijevku - jedno umotano u ružičastu deku, drugo u plavu, a
ja sam ležao pokraj Bren u bolničkom krevetu privivši je uz sebe.
Koža im je bila ružičasta i bili su zdravi, i oboje su imali pahuljasti
čuperak smeđe kose.
“Tako sam nevjerojatno ponosan na tebe”, promrmljao sam poljubivši je
u kosu. “Savršeni su, baš kao i ti.”
“Jesi li siguran da nisi traumatiziran do kraja života? Ipak, upravo si me
gledao kako rađam blizance - vaginalnim putem”, naglasila je.
Nježno sam se nasmijao i privukao je još bliže. “Ni najmanje. Uvijek
sam mislio kako je posao kojim se bavim nevjerojatan - gledam kako na svijet
stiže život - ali nikada nisam shvaćao težinu toga, nikada prije nisam bio tako
neizmjerno ponosan. Gledati te danas bilo je nevjerojatno.”
Pogledao sam u Bren obrisavši zalutalu suzu s njezina obraza. Pogled u
njezinim očima bio je čista ljubav.
“Ne bih uspjela bez tebe”, promrmljala je.
Toliko se bojala pustiti me unutra, tako se bojala zaljubiti, a danas sam
znao da se tome potpuno predala.
Jer nije bila samo zaljubljena u mene, dodali smo svojoj obitelji još dva
nova člana i već sam osjetio koliko ih voli.
Majčinski su joj instinkti proradili od prvoga trenutka kada je
novorođenčad privila na prsa - njegujući ih dodirom kože o kožu i
pokušavajući ih dojiti.
“A ja ne bih ovo mogao učiniti bez tebe. Ti si moja srodna duša, Bren.”
Palcem sam zaustavio još jednu suzu.
“Prokleti hormoni. Oprosti što plačem”, rekla je savršeno šmrcnuvši. Za
ženu koja se borila s izražavanjem osjećaja, daleko je dogurala.
“Tu sam za tebe. Idućih će nekoliko tjedana biti teško, ali tu sam, i
nikada te neću pustiti.”

154
 BaP & BD
Položivši usne na Brenino čelo, osjetio sam kako je izdahnula opustivši
se. Ispunila je sve moje snove i nisam mogao dočekati da provedem ostatak
svoga života pokazujući joj koliko sam joj na tome zahvalan.

155
 BaP & BD
IZBRISANA DODATNA SCENA
Mason

Magična, čarobna pica.

To je jedini način na koji mogu opisati što osjećam.
Bilo je teško to pretočiti u riječi a da ne zvuči sentimentalno, ali ovo je
bio najbolji seks u mom životu, s najseksi ženom koja mi se ikada našla u
krevetu.
Bila je uska, a ja sam je bušio, iznova se zakopavajući do kraja. Nije bilo
mnogo žena koje su me cijeloga mogle primiti, a nijedna nije bila topla kao
Bren.
Čisti raj.
“Možeš li izdržati što ulazim tako duboko, draga?”
“Da”, dahtala je. “Baš tu. Da se nisi usudio stati.”
Nikada. “Ni u ludilu”, zastenjao sam.
Podignuvši njezino koljeno kako bih se mogao još više približiti, isturio
sam kukove, utonuvši još dublje u njezino seksi, spremno tijelo.
“Opet ću svršiti”, zastenjala je poda mnom.
Poželio sam udariti šakama o prsa. “Izvlačiš li i inače iz šešira ovakve
trikove?” prostenjao sam kroz stisnute zube.
“Ne, žao mi je.”
Žao joj je? Nasilu bih se nasmijao da i prema meni nije jurišao klimaks
poput ljutoga bika.
“Samo daj, dušo”, ohrabrio sam je. Volio sam kako je uzimala ono što je
htjela. Na njoj nije bilo ničega stidljivoga ni plahoga. Mogao bih postati
ovisan o tome da budem u njoj. Kvragu, mogao bih postati ovisan o njoj.
“Imam cijelu noć.”
“Ali ovo je četvrti... osjećam se kao čudakinja”, promrmljala je
zakopavši lice u moj vrat. “Ovo mi se nikada nije dogodilo.”

156
 BaP & BD
“Savršena si”, rekao sam joj, a to nije bilo prvi put večeras.
Znati da sam pogađao sva prava mjesta u njoj? Znati da je doživjela
višestruke orgazme - zbog mene? Bilo je to sve što je jedan muškarac želio
čuti, ali znao sam da to nije rekla samo kako bi mi pomazila ego. Osjetio sam
kako mi drhti u rukama, svaki puls svakoga puta kada bi svršila i zgrčila se
oko mene poput mengela.
Nekoliko trenutaka kasnije Bren je opet zastenjala, a ovoga je puta
njezin orgazam pokrenuo i moj, i venama su mi frcale iskre dok sam svršavao
snažnije no ikada u životu.
Dok mi je srce bubnjalo, preokrenuo sam se na leđa povukavši je sa
sobom. Bren je položila glavu na moj biceps i potapšala me po prsima.
“To je bilo.”
“Da”, zastenjao sam privukavši je bliže. Nije bilo riječi koje bi opisale
što je to bilo. Možda ćemo morati izmisliti nekoliko novih riječi - zovite
izdavača - neka ih dodaju u rječnik.
Nježno je, sretno uzdahnula, udobno se smjestivši.
Oči su mi se zatvorile i držao sam je, zadovoljnu i toplu. Čim sam
uhvatio dah, želio sam još.
Namjeravao sam samo na tren odmoriti oči. Kada su mi se otkucaji srca
smirili i kada sam doveo disanje pod kontrolu dovoljno kako bih mogao
govoriti, namjeravao sam kleknuti i zaprositi je, jer jebote: ova je žena bila
prava za mene. Poslije nje druge me nisu zanimale i učinit ću je svojom. Nije
bilo druge mogućnosti. Koliko god to zvučalo ludo, ništa me od nje ne bi
moglo odvojiti. Učinit ću ovu ženu svojom koliko god to teško bilo. Stavit ću
prsten na njezin prst, svoju djecu u njezin trbuh, i živjet ćemo sretno do kraja
života. Samo me gledajte.

Kraj

157
 BaP & BD

Dr. i gđa Bentley i njihovi slatki blizanci, Gwen i Jacob, zahvaljuju vam
na čitanju!
Puse,
Kendall

158