Kendall Ryan - Hitched 3 - Zlokobna Klauzula - PDOC

Book as passion & BalkanDownload
1
Hitched
Zlokobna klauzula
KENDALL RYAN
S engleskoga prevela
Jelena Pataki
2
O KNJIZI
Sve sam upropastio. Prekršio sam osnovno pravilo i

zaljubio se u svoju lažnu ženu, a potom učinio najgoru stvar koju
muž može učiniti. Vratiti je bit će gotovo nemoguć zadatak, ali
nikada nisam posustao pred izazovom i bogme ne namjeravam ni
sada. Olivia će biti moja i jedva čekam da zatrudni sa mnom.
Ne želite propustiti posljednji nastavak u Noinoj i Olivijinoj
ljubavnoj priči, a posebno način na koji će ovaj neobuzdani
alfamužjak iznova osvojiti svoju nevjestu, jednom i zauvijek.
3
PRVO POGLAVLJE
Olivia
Prestrašile su me snaga i dubina osjećaja koje sam razvila
prema svom novopečenom mužu. Naš brak trebao je biti puki
pravni sporazum - poslovni ugovor s ciljem ugađanja dionicima.
Ali uskoro se pretvorio u nešto puno veće.
Protegnem ruke iznad glave i tiho uzdahnem. Okrenem se
na njegovu praznu stranu kreveta, upijajući ostatke njegove
tjelesne topline.
Ponekad mi je još uvijek teško povjerovati u to. Osjećam se
poput nove Olivije: opušteno, zabavno i optimistično. Budalast
osmijeh koji ne silazi s mojih usana? Prava ludost. Naravno,
možda je to zato što je Noah brižan, nježan i velikodušan u
krevetu... i ima ogroman kurac. Potonje je tek šlag na torti.
Zamalo se zahihoćem.
Ako već moram biti u lažnom braku, drago mi je da je riječ
o Noi. Proteklih nekoliko tjedana uistinu smo se povezali i
zbližili, više nego što sam mislila da je moguće. Vjerujem mu,
oslanjam se na njega i konačno sam dopustila svojoj ledenoj
vanjštini da se malčice otopi. I jesam li spomenula sjajan seks?
Kad smo već kod seksa... Bože, pa gdje je on? Trebao je
donijeti kondom iz kupaonice, ali to je trebalo trajati otprilike
četrdeset pet sekundi, a čekam već cijelu vječnost da se vrati i
uzme me.
5
Nestrpljivo frknuvši, prebacim noge preko ruba našega

golemog kreveta pa gola i bosih stopala otapkam niz
hodnik. Vrata kupaonice pritvorena su, ali otvore se kada ih
nježno pogurnem.
Noah stoji pred umivaonikom, gol kao od majke rođen. U
jednoj ruci drži paketić s kondomom, a u drugoj malenu, ali oštru
srebrnu iglu.
Koji kurac?
Nisam ni primijetila da sam uzdahnula sve dok se njegova
glava ne trzne uvis.
Srce mi naglo potone u pete.
Noah problijedi i ostane zuriti u mene razrogačenih, gotovo
unezvijerenih očiju. Je li to odraz krivnje ili sam ga samo uplašila
iznenadivši ga? Ne znam što je gore.
Uzmaknem u hodnik pritišćući dlan na usne. Ne, ne, ne...
Noah tupo spusti pogled na sadržaj u svojim rukama, kao
da nema pojma kako se ondje našao, a potom ga zavitla u
umivaonik poput vrelog predmeta. “Olivia... ččekaj, nije, nisam.“
poviče za mnom.
Ali već bježim, a dah mi se u jecajima otima iz grla.
Prije manje od pet minuta govorio je o tome koliko bi sjajno
bilo ševiti me bez kondoma. Nastojao me namamiti na
nezaštićeni seks. Pomislila sam da samo želi intimnost —
približiti mi se, sjediniti se sa mnom bez prepreka, kožom
o kožu. Ali kanio je nešto drugo. A nakon što me nije
uspio uvjeriti da mu to pružim... odlučio se poslužiti silom.
Koji se vrag događa?
Odjednom sve sjedne na mjesto sa zastrašujućom jasnoćom.
To objašnjava zašto se doimao pomalo čudno — ponekad
nemiran, a ponekad malčice premiran — otkad smo se suočili s
6
Bradom. Nešto sam naslutila, ali nisam mogla odrediti o čemu je

točno riječ, stoga sam to otpisala kao vlastitu paranoju i
pridavanje prevelikog značenja besmislenim stvarima. Pomislila
sam da je vjerojatno pod stresom zbog posla i zabrinut za
budućnost tvrtke.
Pokazalo se da je moj instinkt sve vrijeme bio u pravu.
Lagao mi je. I to ne bilo što... nastojao me natjerati da zatrudnim,
željela ja to ili ne. Zadrhtim pri pomisli da sam za dlaku izbjegla
katastrofu. Da upravo u tom trenutku nisam ušla u kupaonicu,
da sam pričekala samo još jednu minutu...
Ali zašto bi to uopće učinio, zaboga? Noah kojega ja
poznajem teško da je obiteljski tip, obuzet željom da se skrasi i
postane otac.
Ali opet, očigledno ga ne poznajem toliko dobro kao što
sam mislila.
Odjurim u spavaću sobu i navučem prvi komad odjeće koji
ugledam - ljetnu haljinu u kojoj sam danas išla u spa centar i koju
je Noah netom zgulio s mene. Moram se pokriti. Moja golotinja
odjednom više nije seksi ni intimna. Samo sam izložena, a ne
mogu biti gola pred strancem.
Čujem njegove korake za sobom. “Pahuljice, dopusti mi da
objasnim.”
“Miči se od mene!” gotovo kriknem. Mrzim kako zvučim,
mrzim to koliko sam uzrujana i koliku moć Noah posjeduje nad
mojim osjećajima. Želim urlati, a ne cviljeti. “Koji ti je vrag? Jesi li
jebeno poludio? Kako možeš objasniti... to što si učinio?”
“Ne bih to uistinu učinio.” Noah iskrivi lice kada riječi
provale iz njega, kao da mu grebu grlo pri izlasku.
7
“Učinio što? Krišom probušio rupu na kondomu kako bi

mogao potajno ubaciti svoju jebenu spermu u moju maternicu?
Jer se stvarno činilo da radiš upravo to!”
“Možeš li me samo na trenutak poslušati? Pomislio sam na
to iz pukog očaja. I mrzim činjenicu da mi je takvo što uopće palo
na pamet. Nikada ne bih mogao...”
Trebam odgovore. Sve do jednoga. Jebeno odmah. Sve što
mi daje jest besmisleno baljezganje.
Teško uzdahnuvši, Noah provuče prste kroz kosu. Izgleda
vrlo srdito, ali ne na mene — njegov izraz usmjeren je na njega
samoga.
“Dođi. Moraš nešto vidjeti... nešto što sam ti odavno trebao
pokazati.” Navuče hlače s vezicom, naizgled ne želeći biti gol kao
ni ja.
Noah mi ponudi svoj dlan, ali ne primim ga. Trenutačno ga
ne želim dodirivati. Pričekavši trenutak, spusti ruku i okrene se.
Slijedim ga u dnevni boravak gdje uzme svoju aktovku koja
stoji pokraj naslonjača. Dok prebire po mapama s indeksnim
karticama, upita me: “Učinila bi sve kako bi spasila tvrtku, zar
ne?”
Naberem čelo, iživcirana i zbunjena. “Naravno da bih. Ali
kakve to veze ima s tvojim pokušajem da me napumpaš?”
Pronađe mapu koju je tražio, okrene je na pretposljednju
stranicu i gurne mi je u ruke. “Evo. Pročitaj ovaj dio.”
Prepoznam dokument. Riječ je o ugovoru o nasljedstvu koji
smo potpisali na dan vjenčanja. “Zašto mi pokazuješ nešto što
sam već pročitala? Znam što piše u njemu.”
“Ne, ne znaš, inače sada ne bismo razgovarali o ovomu.”
Noah ponovno pokaže na dio koji želi da pročitam.
8
Tiho otpuhnuvši, počnem čitati tekst podno njegova prsta,

sve brže pomičući oči i postajući sve živčanija.
A potom ugledam ono o čemu Noah govori.
Po vjenčanju, Noah Tate i Olivia Cane pristaju konzumirati brak

i podariti nasljednika. Rečena trudnoća trebala bi nastupiti devedeset
dana nakon potpisivanja ovog ugovora.
Srce mi prestane kucati. “M-moramo podariti
nasljednika?!” uzviknem.
Noah mračno kimne. “Naše nasljedstvo nije konačno dok
ne dobijemo dijete ili barem dok ne pokažemo pozitivan test za
trudnoću kao dokaz da je na putu. A tvrtka je dotad u njihovim
rukama.”
“Uprava ima apsolutnu moć”, promrmljam u nevjerici.
“Nama pripada tek jedno mjesto kao i svim ostalim članovima
uprave, jedan glas među brojnim drugima. Nemamo nikakvu
prednost zbog toga što smo vlasnici tvrtke.”
“Upravo tako.” Izvuče dokument iz mojih drhtavih
dlanova i okrene ga na posljednju stranicu. Onu koja sadržava
moje ime ispisano vlastitim zavojitim rukopisom.
To samo pogoršava stvar — spoznaja da sam sama,
svojevoljno, potpisala tu jebenu stvar. Obvezala sam se na te
sulude, užasne uvjete, a da pritom nisam ni znala što činim.
Osjetim mučninu u želucu. Od svih pravnih dokumenata
koji su mi ikada prošli kroz ruke, upravo sam taj potpisala bez
čitanja. Zato što sam mislila da znam što predstavlja. Vjerovala
sam tati i Prescottu da će mi pružiti sve potrebne informacije.
Dovraga, ponajprije sam vjerovala da tati i Billu Tateu neće pasti
na pamet propisivati glupa sranja u oporuci. I vjerovala sam da
će me Noah upozoriti na probleme.
9
Krv mi zabubnja u ušima pa se lagano zanjišem. “Dakle, u

tome je stvar? Pokušao si osigurati našu nadmoć nad tvrtkom?”
“Isprva sam vjerovao da naše naslijeđe ovisi isključivo o
braku. Potom sam na dan vjenčanja... pa, na dan
prvoga vjenčanja... pročitao klauzulu o nasljedniku i pomislio
da si zato pobjegla. Ali kada si potpisala ugovor, vjerovao sam da
znaš što činiš. Nakon otprilike tjedan dana shvatio sam da nemaš
pojma na što si pristala. Potom jednostavno nisam znao kako da
ti kažem. Sve je išlo tako dobro... tvrtka, ali i mi. Nisam želio
uništiti sve tako što ću nešto nepromišljeno izjaviti. Čekao sam
prave riječi, pravi trenutak.”
Ne mogu više šutjeti i slušati Noina opravdanja.
Trenutačno nisam raspoložena za isprike, a glavom mi bruji
milijun drugih, važnijih pitanja.
“Ali kako... zašto? Zašto su nam očevi to učinili?” Glas mi
drhti od zbunjenosti, užasa i svježeg naleta bijesa.
Ponovno pritisnem dlan na usne, kao da to može spriječiti moje
emocije da provale i razlete se posvuda po snježnobijelom sagu.
“Zato što su znali, jednako kao i ja, da smo suđeni jedno
drugome. I to ne u smislu lažnoga braka, nekakve
predstave isključivo radi javnog ugleda i posla, nego istinski. Za
vezu koja će se othrvati zubu vremena.”
Ti to mene zajebavaš? Odmahnem glavom u nevjerici. “Ne
mogu. Lagao si mi. Naši su mi očevi lagali.” Još uvijek ne mogu
prihvatiti istinu. Njihova izdaja - nema druge riječi za to -
jednostavno je odveć zapanjujuća.
“Načelno govoreći, nisu. Samo nisi pročitala...” Noah
mudro umukne kada ga prostrijelim pogledom.
10
Duboko udahnem pa polako izdahnem. Odjednom imam

osjećaj kao da se ispuhujem poput balona. Nestaje sve što me čini
Olivijom Cane.
“Sto ćemo sada?” upita Noah.
“Otkud ja znam? Ja sam završila.” Glas mi je ravnodušan -
odveć tih, odveć spokojan.
On zamišljeno trepne. “Molim?”
“Rekla sam da sam završila. Dosta mi je svih tih sranja.
Zatvori tvrtku, prodaj je, učini što god moraš. Jebeno me nije
briga.”
Klauzula o nasljedniku prevelika je žrtva. Toliko sam se
trudila i odricala radi Tate & Cane Enteprisesa. Sve drugo u svom
životu stavila sam na sporedno mjesto. Provela sam brojne
naporne godine školujući se i radeći na mjestu očeve desne ruke.
Tolike duge dane i kasne noći. Dala sam Tate & Caneu svoju dušu;
zamalo sam Noi dala svoje srce. Ne mogu im dati i svoje djelo. A
da i ne spominjem sljedećih osamnaest godina svog života, dok
dijete ne odraste.
Stoga je moj jedini izbor... otići. Napustiti Tate & Cane,
napustiti tatu, napustiti Nou. Dosta mi je muške nadmoći za cijeli
život. Sita sam dopuštanja svima osim sebi da upravljam
vlastitom sudbinom.
Noah razjapi usta. “Ne možeš... ne misliš ozbiljno.”
“Da se nisi usudio reći što ja mislim. Više nećeš odlučivati u
moje ime.”
Takva vrsta očinskog sranja upravo je razlog zašto sam
toliko pobjesnjela. Noah je donio niz odluka o stvari koja bi iz
temelja preobrazila moj život. Pretpostavio je kako ću reagirati na
klauzulu o nasljedniku i odlučio da mi ne može povjeriti istinu,
11
stoga ju je odlučio prešutjeti te mi gotovo uvalio neplaniranu,

neželjenu trudnoću.
A ja nisam imala jebenog pojma što se događa. Živjela sam
u blaženom neznanju, misleći da je sve u redu, a Noah je sve
vrijeme skrivao taj ogromni problem preda mnom. Oduzeo mi je
moć da donesem bilo kakvu odluku za sebe. U najboljem slučaju,
ponio se kao glupi, kukavički kreten; u najgorem slučaju,
postupio je sa mnom kao s kakvim bezumnim ljubimcem,
gurajući me u život za koji nisam sigurna želim li ga uopće.
I sada se još usuđuje stajati ovdje, gledati me u oči i govoriti
o tome što je najbolje za mene.
Trepnuvši kako bih odagnala bijesne suze, naglo se
okrenem od Noe i zaputim natrag u spavaću sobu. Počnem bacati
odjeću i kozmetiku u svoju torbu, isti onaj smeđi kovčežić koji
sam ponijela sa sobom za prve noći u našem penthouseu. Još se
uvijek sjećam te prve noći. Nije se zbila tako davno, ali imam
osjećaj kao da pripada nekom drugom životu. Bila sam oprezna,
nesigurna o tome što osjećam prema tatinu vjenčanom poklonu, a
Noah me smirio dočekavši me slatkim, vrelim poljupcima...
Tako glupa. Oduvijek sam bila glupa. Kad samo i pomislim
da sam se istinski počela nadati... Vezati uz Nou, vjerovati mu,
razmišljati o sebi kao o nama. Mislila sam da sam nešto naučila
nakon pakla koji sam prošla s Bradom, ali izgleda da nisam.
Sudbina je zbilja okrutna kurva. Kakvi su izgledi za takvu
nesreću? Bila sam u samo dvije veze u životu i obje su
bile katastrofalne. Imam li na čelu ogroman neonski znak na
kojem piše ISKORISTIME ili nešto slično?
Ali ovoga sam puta barem srezala stvar u korijenu prije
negoli je nastupila kakva ozbiljna šteta. Možda sam
potratila nekoliko mjeseci na Nou, ali bolje i to nego one dvije
12
godine s Bradom koje su isisale život iz mene. Uostalom, nije

da sam se zaljubila u seronju, zar ne? Barem ću ga moći izbaciti iz
svoga života nakon žurnog razvoda... ili barem nastojim samu
sebe uvjeriti u to.
Spremivši kovčeg, uzmem torbicu i projurim pokraj
šokiranog Noe, napuštajući mjesto koje sam upravo počela zvati
domom.
13
DRUGO POGLAVLJE
Posljednja dva dana provodim sjedeći u mračnom stanu i

napijajući se dok posve ne otupim.
Ali nije upalilo, zato što još uvijek osjećam svaku emociju
ispisanu na Olivijinu licu nakon što me zatekla u kupaonici s
kondomom i iglom. Izdaja, gađenje, posvemašnja bol. Mrzim
samoga sebe jer sam joj nanio takvu bol. Zakleo sam se da je
nikada neću povrijediti. Mislio sam svaku riječ zavjeta koji sam
joj izrekao onoga dana na plaži. Ali sada te riječi predstavljaju
nešto više.
Olivia više nije djevojka u koju sam se zaljubio i s kojom
sam se htio igrati mame i tate. Postala je moje sve. Postala je žena
koja me osvojila usprkos svemu...
A ja sam samo kreten koji ju je iznevjerio.
“Svjestan si što to znači, zar ne?” upita Sterling.
“Što?” prasnem. Nisam siguran zašto sam ga uopće
pozvao. Dosad nije učinio ništa osim što me iživcirao.
Ah, tako je. Nisam ga pozvao. Nakon što se dva dana nisam
pojavio na poslu, upao je u penthouse govoreći da me mora
dozvati pameti.
“Jedini razlog zašto si toliko uzrujan zbog svega jest taj što
je voliš.”
Važem njegove riječi, premećući ih po glavi. Ne želim ni
pomisliti na riječ koja počinje slovom lj. Ne sada kad je otišla pa
14
nemam blage veze postoji li i najmanja šansa da je

vratim. Umjesto toga, ustrajem: “Nisam uzrujan.”
Nasmije se. “Ne, u pravu si. Uništen si. Slomljen. Posve
shrvan.”
U kurac. Teško uzdahnem, nemoćan usprotiviti se.
“Kog si vraga mislio da će se dogoditi?” upita.
Slegnem ramenima, sit njegove okrutnosti za moje dobro.
“No, dobro. Možeš šutjeti koliko te volja. Ali ako je zbilja
voliš, a znam da je tako, znaš što moraš učiniti, zar ne?” Kada ne
odgovorim, nestrpljivo kaže: “Idi po svoju djevojku, ti glupa
budalo.”
Da je barem tako lako. Ne znam kamo je otišla, a usprkos
raspitivanju, nisam saznao ništa korisno. Ne želi odgovoriti na
moje pozive. Od Freda nema koristi. A Camryn mi također ne
želi reći.
“Vjeruj mi, pokušao sam.”
“Dakle, predaješ se? U tom slučaju imaš sreće. Zato što
nema tog problema koji striptizete i boca viskija nisu u stanju
riješiti.” Sterling se naceri.
Iako znam da me samo pokušava isprovocirati da nešto
učinim, svejedno ispustim zvuk gađenja. Stari Noah sve bi riješio
pijančevanjem, ali u posljednje vrijeme pica koja ne pripada
Oliviji zanima me kao i ljubljenje sa Sterlingom.
“Ništa od toga”, zarežim.
“Stari, smiri se.” Sterling zakoluta očima i prekriži
gležnjeve, priuštivši mi pogled na svoje šarene čarape. “Jebeni
Noah Tate nabavio je ženu. Želio si se pretvarati da se ništa neće
promijeniti, želio si da povjerujem da će sve biti kao i dosad.”
“Što želiš reći?” Tolerancija spram njegova britanskoga
dupeta u mom stanu smanjuje se iz sekunde u sekundu.
15
“A promijenio se cijeli jebeni svijet, uključujući sebe. Igrao

si na pobjedu, kao i uvijek. Otkad te poznajem.” Kimnem,
poražen. Gad je u pravu. Oduvijek sam igrao na sigurno kada je
riječ o Oliviji. “Nego, što da učinim?”
“Mene pitaš? Već sam ti rekao svoje mišljenje.”
Nasloni svojih sto osamdeset i nešto centimetara na poleđinu
mog kauča i mračno se naceri. “Čini mi se da si već iskoristio
trik s izvlačenjem zvijeri iz jazbine.”
Protrljam lice dlanom. Neugodno. Nasmijem se, usprkos
tmurnom raspoloženju. “Bože, ne mogu vjerovati da smo
se zapravo služili time.”
“Hej, tim smo trikom osvojili blizanke Murelli.” Njegov ton
odražava autoritet u tom području.
“Svejedno, ne misliš li da je bilo jebeno djetinjasto što smo
za izazov znali izvlačili kite kako bi ženske slinile nad
njima?” Sterlingov dječački izgled i britanski naglasak,
upotpunjen mojim šarmom i oštroumnošću, nekoć su nam
priskrbljivali obilno žensko društvo. Ali kad bismo se
osjećali nestašno i trebali dodatno zapeti kako bismo obavili
stvar, predstavljali smo dvostruku nevolju vadeći svoje alatke -
a obojica smo bili impresivni po tom pitanju.
Mračno se osmjehne. “Dakle, želiš mi reći da joj nikada nisi
pokazao svog malenog prijatelja?”
“Ne budi jebeni idiot. Naravno da jesam.” U baru, tijekom
našeg prvog spoja. Vrlo otmjeno od mene.
Nasmije se, glasno i resko u inače tihom stanu. “I svejedno
je otišla? Jebote, to je jednostavno tužno.”
Prstima stisnem korijen nosa. Ponekad se ponaša kao jebeni
tinejdžer. Nikada nije bio zaljubljen. Nikada nije iskusio ništa
slično kao ja s Olivijom.
16
“Njezin odlazak nema nikakve veze s manjkom tjelesnog

zadovoljstva.”
Prestane se smiješiti.
“Otišla je zato što sam joj lagao.” Spustim glavu u dlanove.
“Jednostavno sam joj trebao odmah reći.”
Sterling me pljesne po leđima. “Glavu gore. Olivia je
odrasla žena, trebala je pročitati ugovor. Ali da, pomalo si ispao
pička jer joj nisi rekao.”
To sam već znao. Hvala na zakretanju noža, prijatelju.
“Ako smo završili, odoh u teretanu. Moram razbistriti
glavu.”
Sterling kimne i ustane. “Završili smo. Samo zovi ako me
zatrebaš.”
“Hoću.”
Sterling izađe dok ja uzimam svoju sportsku torbu i
nazuvam tenisice. Moram se malo ispuhati inače ću poludjeti.
Uskoro sam u teretani, topćući na traci za trčanje dok mi
znoj curi niz leđa. Iako je vježbanje naporno, zahvalan sam što
više ne sjedim unutar četiri zida našega penthousea. Odveć je tih i
prazan. Olivia je na odlasku spakirala samo ono najnužnije, a
redovi njezine odjeće i seksi cipela s visokim potpeticama još
uvijek stoje pokraj mojih u ormaru spavaće sobe.
Povećam brzinu na stroju i borim se protiv bola izazvanog
manjkom kisika u svojim plućima. Disanje mi postane preplitko,
ali nije me briga. Trčim žešće. Brže.
Spustivši pogled na sat na zaslonu trake, shvatim da sam
ondje tek šest minuta. Stvarno? Šest jebenih minuta? Tip koji je
vikendima s lakoćom trčao osam kilometara u Central Parku?
Zašto svaka minuta bez nje u mom životu djeluje kao
vječnost?
17
Dio mene ne želi priznati, ali... možda je Sterling imao

pravo. Moji osjećaji zapravo potječu od slomljena srca. Da, srce
mi još uvijek tuče, ali slomljeno je. Nikada u životu nisam
spoznao ljubav kakvu osjećam prema Oliviji. Također sam naučio
da ni tvrtka ni moja karijera nisu vrijedne njezina gubitka. Sav
novac na svijetu ne znači ništa ako u životu nemam ljubav. Svoju
ženu, uza se.
Sterling je bio sasvim u pravu. Volim je.
Dlanom pljesnuvši crveno dugme, zaustavim traku i
udišem duboko, okrepljujuće.
Znam kako mogu doskočiti tom problemu. Biti muško
znači suočiti se s time. Moram se ispričati Oliviji.
Ponovno. Natjerati je da me ovoga puta posluša.
Nažalost, s obzirom na to da ne odgovara na moje pozive,
morat ću igrati prljavo.
Istuširam se i presvučem u svlačionici, utvrdivši svoj plan.
Nakon što se bacim u akciju, brzo će upaliti.
Na putu kući iz teretane, natipkam poruku.
NOAH: Pahuljice, riječ je o tvom tati. Zdravlje mu se pogorsalo.

Gdje si?
Potrebno je tek nekoliko sekundi da mi mobitel zatreperi u

ruci. Ali umjesto da odgovori na poruku, Olivia me zove.
“O, moj Bože. Sto se dogodilo? Je li mu dobro?” Glas joj je
paničan i mrzim što to moram učiniti. Ali moram. Moram je
vidjeti. Moram je iznova pridobiti.
“Znam da si bijesna na mene, ali gdje si? Doći ću po tebe.”
18
Olivia priguši jecaj. “Kod Davida sam u planinama.

Nekoliko sati vožnje od New Yorka. Noah, molim te, reci mi je li
dobro?”
“Bit će dobro. Pošalji mi adresu u poruci pa ću je utipkati u
uređaj za navigaciju. Stižem.”
“Dobro. Hvala ti.”
Trebao bih odahnuti od olakšanja. Umjesto toga, osjetim
kako mi ljubomora opsjeda misli. “Samo još jedna stvar... tko je
do kurca David?”
Umjesto odgovora, Olivia nestrpljivo otpuhne i spusti
slušalicu. No, dobro.
Mobitel mi zazvoni primivši poruku s adresom pa odjurim,
nemajući što raditi osim tri se sata pržiti u neizvjesnosti o tome
tko je do kurca taj tip kome je otrčala da je utješi.
Nakon sata vožnje, prekipi mi. Nazovem Camryn.
“Tko je dovraga David?” prasnem čim se javi.
“Bok i tebi, mrgude”, frkne Camryn.
“Camryn, reci mi.”
Duboko izdahne pa čujem kako stišava televizor u
pozadini. “Dakle, uspio si prodrijeti do nje?”
“Upravo idem po nju u kuću tog nekog tipa. Zaslužujem
znati koji se vrag događa.”
Ona se sarkastično nasmije. “Ahaaa. Jednako kao što je
i Olivia zaslužila znati da si joj sve vrijeme radio iza leđa
i pokušavao je napumpati.”
Pretpostavljam da je sve izašlo na vidjelo. Ali što sam
očekivao? Obratio sam se najboljem prijatelju za savjet; logično je
da je Olivia jednako postupila. Duboko udahnem.
19
“Nisam joj radio iza leđa, dovraga. Ubijala me cijela ta

stvar. Postalo je očito da Olivia nije pročitala ugovor i nastojao
sam shvatiti kako učiniti pravu stvar.”
“U kojem to svijetu ‘prava stvar’ predstavlja sabotažu
kondoma i prisilnu trudnoću?”
“Volim Oliviju i želio sam budućnost s njom. Dijete bi s
vremenom došlo na red, zar ne?” Maleno punašno čudo njezinih
plavih očiju i krezuba osmijeha. Pomisao na to izmami osmijeh na
moje lice.
“Ali nikada nisi ni pitao što Olivia želi. Samo si
pretpostavio. I namjeravao si na silu prodrijeti u njezinu
maternicu bez obzira na sve.”
Zaškrgućem zubima. “Nije bilo tako.” Samo što, jebi ga, jest.
Svjetski sam kreten.
“U govnima si, Noah. Čak ti ni čarobni kurac od dvadeset
dva centimetra s okusom jagode ovoga puta neće pomoći.”
“Aha”, promrmljam. “Skužio sam.”
“Sretno.“
Spustim slušalicu i ponovno provjerim upute. Camryn mi
nije bila od pomoći, ali nema veze. Uskoro ću stići onamo i vratit
ću svoju ženu.
Pritisnem papučicu gasa i pojurim cestom, približavajući se
onomu što nosi budućnost.
***
Zaustavivši se na kružnom prilazu ispred proklete vile

ugrađene u planinu, ponovno provjerim jesam li na pravoj adresi.
Bogme, tko god bio, David živi u jebenom skijaškom odmorištu,
20
kako se čini. A sudeći po odsustvu automobila na prilazu, pitam

se jesu li on i Olivia sami unutra... i kako provode vrijeme.
Uspinjući se ulaznim stubama, pripremam se na ono što ću
možda zateći unutra. Ali prije negoli stignem i pokucati, velika
staklena vrata otvore se, a Olivia se pojavi na dovratku bijesna
pogleda u očima.
“Ne mogu vjerovati”, zareži i odjuri unutra.
Slijedim je zamjećujući ugodno uređenje u ruralnom stilu i
gurmansku kuhinju s rustikalnim drvenim stolom za deset osoba.
“Olivia, ja...”
Zastane pred golemim kaminom koji se uzdiže do greda
nadsvođenog stropa. “Okoristio si se zdravljem mog oca
kao pregovaračkim sredstvom”, prezirno otpuhne. “Zar ti
ništa nije sveto?”
Drži se ukočeno, ali vidim da joj dlanovi dršću. “Oprosti
zbog toga.”
Zakoluta očima. “Nazvala sam ga čim smo završili
razgovor. Bio je kod kuće i odmarao se, rekao je da mu je sasvim
dobro.” Načas spusti pogled. “Dobro, nije mu dobro. Ali ništa se
nije promijenilo.”
Približim se i uhvatim njezine drhtave dlanove svojima.
“Kada stvari pođu po zlu, bježiš. Takva si. Učinila si to kada su
nam tek rekli za ugovor. A potom i na našem vjenčanju nakon što
te Brad ucijenio. Pa i sada, nakon što sam sjebao. Pravi parovi ne
bježe od svojih problema. Moramo zajedno poraditi na tome, a to
znači razgovarati.”
Olivia istrgne dlanove iz mojih. “Izvrsno, pretvorila sam se
u uho. Jedva čekam čuti kako ćeš se razgovorom izvući iz ovoga.”
21
Začujem korake za našim leđima i promatram kako

Olivijino lice postaje bezizražajno dok pogledom, pretpostavljam,
slijedi Davida. Zatomivši poriv za mrštenjem, okrenem se.
David je naših godina, rudlave smeđe kose i ugodna
osmijeha. “Bok. Oprostite što vas prekidam.” Podigne dlanove.
“Ja sam David. Noah, pretpostavljam?”
“Jedan jedini. Jesi li uživao s mojom ženom?”
On se prestane smiješiti pa suzi oči. “Ne znam na što
aludiraš, ali Olivia mi je stara prijateljica s fakulteta. Kad
me nazvala i rekla da joj treba mjesto na kojem bi mogla
odsjesti nekoliko dana daleko od grada, primio sam je.”
Olivijina ruka na mom ramenu zaustavi me. “Ne budi
kreten, Noah. Nisam sigurna hoću li ti uopće i dalje biti žena
nakon ovoga.”
Želudac mi se stisne pa progutam knedlu u grlu. “Dobro.
Ali vrijeme je za polazak.” Nemam volje družiti se s
njezinim kompanjonom u njegovoj vili.
Olivia prijeđe na drugi kraj prostorije, bespogovorno kao
što sam i očekivao, pa zagrli Davida i poljubi ga u obraz. Tiho
razmijene nekoliko riječi, nakon čega je on još jednom zagrli, a
potom se zaputi prema izlaznim vratima potpuno me
ignorirajući.
Slijedim je u stopu, kratko kimnuvši Davidu.
Bojim se da nas na povratku u grad čeka duga i tiha vožnja.
Prvih petnaest minuta i jest. Jurimo autocestom, a jedini
zvuk dolazi od tihog brujanja klima uređaja. Kilometri se
gomilaju, a Olivia nepomično sjedi pokraj mene, zureći ravno
pred sebe u svjetla automobila ispred nas, namjerno odbijajući
pogledati me i otvoreno me ignorirajući. Blaga aroma njezina
22
parfema od vanilije i kozje krvi zadirkuje me sa suvozačkog

mjesta.
Još sam uvijek ljutit i nesiguran u to kako bih trebao
postupiti. Ne postoji vodič o tome kako biti dobar suprug, a ja
sam pošteno sjebao. Ali srce mi je na pravome mjestu.
Ipak, činjenica da se obratila drugom muškarcu radi utjehe
boli me i više nego što sam mislio da je moguće.
“Jesi li ga poševila?” konačno ispljunem, režući tišinu.
Ona se napne. “Molim?” Potom se okrene prema
suvozačkom prozoru, skrivajući lice preda mnom. “Ne budi
glup.”
“Jesi. Li. Ga. Poševila?” ponovim stežući upravljač.
“Nemaš pravo na tu informaciju.” Tiho dometne: “Jednako
kao što nemaš pravo na moju maternicu.”
“Kurac nemam.”
Odjednom naglo okrene glavu. “Što ako jesam? Bi li te to
raspizdilo? Što kad bih rekla da me lizao i ševio sve dok nisam
počela vrištati njegovo ime?”
Žestoko nagazim na kočnicu. Stanem po strani dvosmjerne
ceste. Šakama udarim o upravljač i stanem duboko i srdito
udisati šireći nosnice.
“Dovraga, Olivia.”
“Da razjasnimo. Ti si ljutit na mene?' Glasno frkne pa
prekriži ruke na prsima. “Imaš jebačka muda, znaš to?”
“Potražila si utjehu u drugom muškarcu, Pahuljice. Kako
bih se trebao osjećati? Ja sam ti muž.”
Ogorčen smijeh koji prije nalikuje cviležu provali iz njezinih
usana. “Baš si mi neki muž. Moram li te podsjećati na razne
načine na koje si u posljednja dva dana sjebao stvar?”
23
Podignem jedan prst. “Molim te, nemoj. Jadan sam,

Pahuljice. Nemaš pojma koliko mi je žao.”
Nešto bljesne u njezinim očima i načas zamijetim...
suosjećanje? A potom nestane, ustupivši mjesto njezinoj
neprobojnoj staloženosti. Točno u tom trenutku shvatim da sam u
govnima. Jedno je zamišljati kako se osjeća, ali posve je druga
priča vidjeti plamen povrijeđenosti u njezinim očima, čuti otrov u
njezinu glasu. Ovo neće biti lako.
“Jesi li to zbilja namjeravao učiniti? Napumpati me bez
ikakva prava glasa?”
Progutam knedlu i čvršće stisnem upravljač. “Neću ti lagati.
Prošlo mi je kroz glavu. Ali tada sam shvatio da ne mogu. Ne bih
mogao živjeti sa sobom kada bih ti učinio takvo što.”
“A kada sam te ulovila u kupaonici?”
“Bio je to trenutak zbunjenosti. Slabosti. Očaja. Kunem ti se,
ne bih to učinio.”
Kimnuvši, spusti pogled na svoje dlanove. “Samo me
odvezi kući.”
“Imam nešto bolje na umu.”
***
Nakon što se u predgrađu zaustavim pred obiteljskim

imanjem obitelji Cane, Olivia otkopča pojas pa iziđe iz
automobila bez i jedne jedine riječi. Nazvao sam Freda
tijekom vožnje i zamolio njega i Prescotta da održimo kratak
sastanak.
Fred stoji u predvorju. Dok se približavamo, nelagodno
premjesti težinu s noge na nogu.
24
“Bok, tata”, kaže Olivia kratko ga zagrlivši. Možda je ljutita

i na njega, ali čovjek je star i bolestan, i otac joj je. Nešto mi govori
da će mu oprostiti znatno prije nego meni.
Fred nakrivi glavu u smjeru radne sobe. “Sjednite unutra.
Prescott i ja stižemo.”
Dok se krećemo prema njegovu uredu, progutam i
posljednji tračak ponosa jer znam da taj razgovor neće biti lagan.
Iskoristio sam Fredovo povjerenje — preveslao njegovu
djevojčicu. Osjećam se manjim od makova zrna.
Zauzmemo mjesta na suprotnim stranama stola od
mahagonija i čekamo.
Olivia me presječe pogledom. “Zašto si me, pobogu, ševio s
kondomima ako si me trebao natjerati da zatrudnim?” prosikće.
“Zato što si ti tako željela.” Glas mi je blag, a Olivijine su oči
oprezne, kao da želi shvatiti moju pravu motivaciju. Mrzim taj
dio našeg odnosa. Mrzim što sam joj lagao i što ne znam kako
ispraviti stvar. “Željela si da spavamo zajedno. Naravno da sam
to i sam želio, ali ti si vodila glavnu riječ. Pokušao sam ti pružiti
ono što želiš. A što se tiče trudnoće bez tvog pristanka, nikada to
ne bih mogao učiniti.”
Namršteno izvije usne. Više ne djeluje toliko srdito, koliko
zbunjeno. Zuri u platinastu burmu na svojoj lijevoj ruci,
opetovano je vrteći na prstu dok čekamo.
25
TREĆE POGLAVLJE
Olivia
Prescott stigne za otprilike deset minuta pa zauzme mjesto
pokraj tate. Ravnomjerno smo raspoređeni oko konferencijskog
stola, kao da se jedni drugima ne želimo pretjerano približiti.
U djetinjstvu sam se znala igrati u tatinoj radnoj sobi,
upravo pod ovim stolom. Njegova poznata površina od
mahagonija glatka je i hladna pod mojim znojnim dlanovima. Sa
svakim blagim pokretom moje ruke, burma mi kucka o ulašteno
drvo poput sata. Broji li sekunde od čega ili do čega, u to nisam
sigurna. Još sam manje sigurna u razlog zašto nisam skinula taj
prokleti prsten i bacila ga u rijeku Hudson.
Budući da nas je prisutno samo četvero, atmosfera bi
trebala biti opuštena; na kraju krajeva, obitelj smo, osim
Prescotta. Ali ukočenija je i nelagodnija nego na uobičajenom
poslovnom sastanku. Zapravo, ne mogu pogledati ni jednome od
tih muškaraca u oči - osobito Noi. Svaki put kada pokušam, moje
se emocije iznova uskomešaju i zaprijete provaljivanjem, toliko se
žestoko kovitlajući da nisam sposobna ni odrediti što točno
osjećam. Nisam trebala sjesti nasuprot njemu, ali druga
mogućnost bila je približiti mu se.
Način na koji je Noah izmuzao priliku da danas razgovara
sa mnom, iako sam mu jasno dala do znanja da ne želim
razgovarati... Još uvijek ne mogu vjerovati da se odvažio na to.
26
Ionako sam bjesnjela na njega jer mi je prešutio istinu o klauzuli o

nasljedniku. Reći mi da je tata na umoru bilo je samo gomilanje
laži. Zar je zbilja vjerovao da će mu dodatna varka pomoći u ovoj
situaciji?
Prozrela sam njegov plan, dakako, ali to nije važno. Važno
je koliko se odlučnim Noah čini ukopati se. (Iako si ne mogu
pomoći, a da se ne osjećam pomalo uvrijeđenom zbog njegove
prozirne laži. Koliko me glupom smatra? Nazvala sam oca čim
smo prestali razgovarati.)
Povrh svega toga, počeo me rešetati čim je kročio u
Davidovu kuću, optužujući me da sam pustila razne penise u
svoju vaginu. Koji kurac? Ponašao se kao da sam ja ta koja
je učinila nešto loše pa moram objasniti svoje ponašanje. Čak i da
jesam poševila Davida, moj seksualni život više nije Noina stvar.
Izgubio je sva svoja supružnička prava onog trenutka kada je
odlučio preda mnom skrito moju neizbježnu trudnoću.
Nije mi čak ništa ni rekao nakon što je upao. Samo je
ustrajao u govorenju da nikada ne bi učinio ništa mojemu tijelu
bez moga pristanka — u potpunosti proturječeći prizoru na koji
sam nabasala one noći - i cendrajući o tome koliko se kaje.
Uvidjela sam da mu je iskreno žao što je narušio moje povjerenje,
ali to ne znači da me svejedno nije povrijedio. Neću mu oprostiti
glupe, sebične odluke samo zato što su mu se obile o glavu. Taj je
šupak posijao, a sada neka žanje... daleko, daleko od mene.
Iako, kada već govorimo o sjemenu, jedna stvar koju je
rekao natjerala me da razmislim. Kada sam ga upitala zašto smo
koristili kondome ako me već pokušavao napumpati, iznenadio
me rekavši tek: “Zato što si ti tako željela.” Kao da je razlog očit.
Kao da su mu moje misli i moje želje bile glavni prioritet. Još
27
uvijek nisam sigurna što da mislim o tome, s obzirom na sve

ostalo što se nedavno dogodilo.
A nekako, usprkos svoj ljutnji, povrijeđenosti i sumnji,
zatekla sam samu sebe kako pristajem na hitan sastanak s njime,
tatom i Prescottom. Naravno, samo privremeno, kako bih
pokušala ostaviti taj kaos za sobom, ali ipak... Kako me taj
muškarac uvijek uspijeva nagovoriti da nešto učinim? Kako me
jedan pogled u njegove prodorne tamne oči uvijek nagna da mu
povjerujem?
Možda sam jednostavno sita bježanja pred katastrofama.
Noah me onim komentarom pogodio u živac. Kako bilo, željela
sam nekakav zaključak. Konačan svršetak ove priče, lišen
budućeg žaljenja i premišljanja. Kraj.
Iz kojeg god razloga, sjela sam u Noin automobil. Dopustila
sam mu da me odvuče iz odmorišta Catskills i vrati u civilizaciju.
A poslije dvosatne vožnje, sjedim u kući u kojoj sam odrasla - i
nemam izbora, nego izravno se suočiti s našim problemom.
Dajem sve od sebe kako bih potisnula emocije i pronašla
staložen, razumni stav koji mi najbolje odgovara u poslu. Ovo
nije trenutak za prepuštanje negativnim osjećajima. Ne smijem
dopustiti svojoj zbunjenosti, ljutnji i tuzi da me preplave...
ponovno. Noah je sazvao sastanak kako bi sve raščistio i uvjerio
se da svi sve znaju. Ako dobro prođe, možda ćemo moći početi
raditi na sređivanju tog kaosa. Pričekat ću povratak kući, u
vlastiti prostor, kako bih vrištala, plakala, čupala kosu ili što god
moje ranjeno srce poželi.
Samo što više nemam vlastiti prostor. Sranje, umalo sam
zaboravila. Što ćemo učiniti s tim problemćićem? Osim ako ne
izbacim Nou iz penthousea ili unajmim hotelsku sobu za doglednu
budućnost, morat ću ga viđati svake večeri. Morat ću se nositi s
28
njegovim srnećim pogledom dok me slijedi po prostoriji, nijemo

me preklinjući da shvatim njegovu stranu priče i prihvatim
njegovu ispriku. Morat ću gledati njegovo lijepo lice i osjećati
toplinu njegova isklesanog tijela, iako ne znam hoću li ikada više
biti spremna dopustiti mu da me dotakne. Morat ćemo nastaviti
živjeti u svom bračnom domu... iako nemam nikakav osjećaj da
sam u braku.
Tata prekine moje turobne misli otvorivši raspravu. “Noah
me telefonom obavijestio o tome što se događalo proteklih
nekoliko dana”, počne.
Ah, sjajno. Iako smo došli raspravljati o tome, nadam se da
Noah nije otkrio previše pojedinosti. Čvrsto stisnutih usana,
kimnem tati da nastavi. “I što kažeš?”
Njegove čupave, prosijede obrve poskoče uvis. “Zgrožen
sam, dakako! Silno mi je žao što je došlo do toga. Ni Bill ni ja
nikada vas nismo namjeravali prevariti.”
“A kako se to onda dogodilo?” upitam. “Zašto se ta čudna
stvar s trudnoćom uopće našla u njegovoj oporuci? Kako je
dospjela u ugovor o nasljedstvu?”
Tata čvrsto stisne dlanove na stolu i uputi mi krotak,
gotovo molećiv pogled. “Nepromišljeno smo dodali klauzulu o
nasljedniku u svoje oporuke. Obojica smo željeli
unuke... najiskrenije smo željeli vidjeti vas dvoje zajedno i
obitelj koju biste jednog dana stvorili. Mislili smo da ćete se
usprotiviti pa da ćemo otpisati cijelu stvar. Bile su to puste želje.”
“Ali Bill Tate umro je ranije nego što je itko mislio”, objasni
Prescott, “stoga je klauzula o nasljedniku neopaženo
i neosporeno dospjela u njegovu oporuku. A poslije se
morala uvrstiti u ugovor o nasljedstvu.”
29
“Isuse, preturala se poput neželjenog gosta”, promrmlja

Noah.
Otvoreno se oglušim na njegove riječi. “Ali zacijelo se nešto
dalo učiniti. Pitati kojeg suca može li proglasiti klauzulu
nevažećom i djelomično je opozvati...” Ili barem pronaći nekakvu
rupu u zakonu ili trik uz pomoć kojeg bismo je ispunili, a da
zapravo ne zatrudnim.
“Da, mogli smo potražiti druge mogućnosti”, kaže Prescott.
“Surađivao bih s vama na rješenju da se bilo tko među vama
pobunio.”
Tata se nagne naprijed. “Nakon što se nisi pobunila, ostao
sam blago iznenađen, ali pomislio sam da se zacijelo slažeš s
obzirom na to da si potpisala ugovor.”
Istu je stvar rekao i Noah. U sebi zastenjem zbog
podsjećanja na moje potpisivanje ugovora, a da ga prije toga
nisam pročitala od riječi do riječi.
“I pomislio sam, čovječe, možda će im biti zabavno
pokušavati zatrudnjeti. To bi vam odvratilo misli od rasula u
kojem se nalazi tvrtka.” Tata teško uzdahne, lica izborana
od starosti, umora i kajanja. “Silno mi je žao, dušo. Želio sam da
vas to naslijeđe spoji i usreći, a ne da vas rastavi i ojadi. Osjećam
se grozno, kao da smo i Bill i ja iznevjerili vlastitu djecu.”
Progutam knedlu koja mi se odjednom stvori u grlu. “Ali
kako ste znali? Kako ste mogli biti toliko uvjereni da je ispravno
spojiti nas?”
“Zato što je oduvijek bilo očito da ste stvoreni jedno za
drugo. Sve ste vrijeme zaljubljeni. Otkad ste se upoznali, kada ti
je bilo tri godine, a njemu pet.” Tatino lice razvedri blag, topao
osmijeh. “A vaše su se majke slagale. Sve četvero poznavali smo
svoju djecu... mogli smo uočiti znakove.”
30
“I mama je mislila da je to dobra ideja?” ispalim.

“Ako se dobro sjećam, možda ju je upravo ona i
predložila.”
Zapanjeno trepnem. Sve sam vrijeme pretpostavljala da su
taj ugovoreni brak smislili naši očevi. Jesu li cijele naše obitelji
jebeno lude? Ili su... bile u pravu? Četvero ljudi, među kojima je
dvoje vodilo međunarodnu tvrtku vrijednu više milijardi dolara,
nije moglo potpuno pogriješiti...
Prescott izgleda jednako nelagodno kao što se ja osjećam.
Vjerojatno se po dolasku nije nadao zateći usred emocionalnoga
bojnog polja.
“Čak i kao mala djeca, bili ste nerazdvojni”, nastavi tata. “U
određenim prilikama doslovce. Svađali ste se kao pas i mačka, ali
sve bi nakon pet minuta nekako završilo na smijehu i zadovoljnoj
igri. Uvijek ste željeli sjediti jedno pokraj drugoga kad smo
objedovali ili gledali film, ili bilo što slično. A kad bismo vas
pokušali premjestiti...” Tata se nasmije. “Ah, kako biste se
naljutili na nas! Tijekom posjeta zabavnom parku za tvoj četvrti
rođendan, Olivia, Bill je pokušao odvesti Nou u muški zahod pa
ste oboje zamalo dobili histerični napadaj. Majke su vas morale
odvesti zajedno u ženski zahod gdje ste se držali za ruke ispod
zida između pregradaka.”
Molim? Kako to da dosad nisam čula tu priču?
I što je još važnije, kakve veze ima sa svime?
“Otad je prošlo više od dvadeset godina”, pobunim se.
“Teško mi je shvatiti poveznicu sa sadašnjom situacijom.”
Sudeći po napetom izrazu na Prescottovu licu, slaže se sa
mnom. Ni jedno od nas nije očekivalo nostalgično prizivanje
uspomena.
31
Ali jednom kad tata počne brbljati, nemoguće je zaustaviti

ga. “Ah, imam ja desetke priča o vama dvoma. Tijekom prvog
zajedničkog ljetovanja naših obitelji na plaži - sva ljeta prije toga
bila si premalena da bi putovala daleko od kuće - Noah je
slučajno sjeo na tvoj dvorac od pijeska pa si počela plakati, stoga
ti je napravio novi i pronašao morsku zvijezdu kojom ga je
ukrasio.”
“Mislim da se zapravo sjećam toga”, zamišljeno kaže Noah.
“A ti si meni dala sladoled nakon što je moj ispao.”
“Evo jedne tijekom koje si možda bila dovoljno stara da je
se sjećaš. Olivia, tijekom tvoga prvog dana osnovne škole, neki te
dječak gnjavio na igralištu, a Noah ga je udario posred zubi,
osiguravši si put ravno u ravnateljev ured. A cijelim je putem
marširao s osmijehom na licu, spreman podnijeti bilo koju kaznu
koja ga očekuje. Zbog tebe.”
Sada kad ju je tata spomenuo, prisjetim se te priče.
Pretpostavljam da su neke stvari ostale iste. Isti taj scenarij - kada
mi je Noah priskočio u pomoć - odigrao se s Bradom, ne jednom,
nego dva puta, i to za kratko vrijeme. A također bi učinio sve za
Rositu. Noah još uvijek ima izražen osjećaj za pravdu, istu onu
crtu zaštitničke suosjećajnosti.
Jednostavno mu je previše stalo do ljudi. I pristupa životu
srcem, a ne glavom. Počela sam cijeniti tu naglu osobinu kao
novopridošlu perspektivu na radnome mjestu, šarm
u neuobičajenoj romansi i seksi žar u krevetu. Nije da ja ne marim
za druge, samo mi je lakše ostaviti osjećaje po strani kako bih
jasnije sagledala situaciju, dok Nou toliko snažno zaokupljaju da
im se nikada ne može posve othrvati.
Sudeći po načinu na koji je govorio o našoj dužnosti prema
Tate & Caneu, bilo je jasno da ga izjeda pomisao na otpuštanje
32
zaposlenika. Dovoljno, pretpostavljam, da ga paralizira i spriječi

da mi kaže istinu sve dok ga nije oslobodio očaj.
Ali to ništa ne mijenja. Ne briše njegove laži niti zacjeljuje
moje izdano povjerenje. Njegova općenita osjećajnost ili brižnost
ne predstavljaju problem u ovoj situaciji. Da mu je iskreno stalo
do mene, ne bi toliko dugo skrivao istinu i nasmrt me prestrašio
one noći. Možda je najbolji muškarac na svijetu što se tiče vodstva
tvrtke, ali svejedno ne mora biti pravi muškarac za mene.
“Ne zaboravi što se dogodilo idućega dana”, kaže Noah,
nesvjestan mojih uskovitlanih misli. “Taj mi se isti klinac narugao
jer sam upao u nevolju - iako se on izvukao, govno malo — stoga
ga je Olivia udarila u dragulje i također završila u ravnateljevu
uredu.”
Tata prasne u smijeh. “Zbilja? Nikada nisam čuo za to.
Pretpostavljam da mi je Susie ipak prešutjela neke
stvari.” Nakrivi glavu u mom smjeru. “Ali to samo potvrđuje
moje riječi. Čim ga je netko počeo zadirkivati, dojurila si i
spremno im očitala bukvicu.”
Kako čudno. Zacijelo sam se s godinama smirila... zato što
je jedino drugo objašnjenje to da sam sličnija Noi negoli sam
mislila.
“To nije jedini put da me spasila.” Noah mi uputi svoj
dražestan osmijeh, stisnutih očiju, a ja jednostavno ne uspijevam
skrenuti pogled. “Čekao bih posljednji trenutak prije početka
školskih projekata, potom bih paničario i molio te za pomoć, a ti
bi kolutala očima i korila me, ali uvijek bi me savjetovala i
nadgledala moj rad. Ni sam ne znam koliko si puta...”
“Reći ću ti”, sarkastično odvratim. “Otprilike petnaest,
možda dvadeset puta.”
33
“Priznajem, došlo mi je iz guzice u glavu tek nakon što sam

maturirao”, kaže Noah, uzdišući.
“Tek tada? Nije mi se tako činilo.”
Noah podigne dlanove i slegne ramenima. “Dobro, u redu,
nakon što sam diplomirao. Ali kome nije?”
Tata se ubaci: “Imala si i ti svojih blesavih trenutaka, dušice.
Kada je Noah našao prvu djevojku — tada si, mislim, imala
dvanaest godina — mjesecima si bila živčana. Iz vedra bi neba
sasula tiradu o tome kako te ‘nije briga za tog glupog kretena i da
može činiti što god ga je volja’, iako nitko u prostoriji nije rekao
suprotno. Ili uopće načeo tu temu.” Moji obrazi planu, a Noah
prasne u smijeh. “T-tata!” vrisnem.
“O, moj Bože, to je savršeno.” Noah se smije. “Mogu to
zamisliti. To je posve nalik tebi.”
Oštro zurim u njega i dalje se rumeneći. “Začepi.”
“Ali iskupio ti se”, kaže tata. “Za tvoj petnaesti rođendan
poklonio ti je uramljenu fotografiju prvih sto znamenki broja 7t,
napisanih u binarnom sustavu brojeva.”
Sada Noah lagano porumeni. “Isuse, to je bilo tako glupo.
Pomislio sam, hej, voli brojeve, matematiku i takve stvari, zar
ne?”
Odmahnem glavom. “Ne, jako mi se svidjelo. Još uvijek visi
na zidu u mojoj sobi na katu.”
On trepne. “Zbilja? Zadržala si taj glupi poklon? Čudi me
što ga se uopće sjećaš.”
“Nisam toliko glupa. Naravno da ga se sjećam.” Shvativši
koliko sentimentalno zvučim, pohitam dometnuti: “Te si
noći slupao svoj prvi automobil na putu u ladanjski klub pa sam
se ponudila prošetati s tobom kako ti ne bi bilo neugodno. Ali na
kraju smo pričekali autobus jer nisam ni slutila koliko će biti
34
teško prehodati osam kilometara u visokim

potpeticama. Zakasnila sam na vlastitu rođendansku zabavu sat i
pol.”
“Ali je li ti žao što si potratila to vrijeme?” upita Noah
zaigrano podižući obrve.
“I te kako žalim što sam nakon toga s tobom pokušala
plesati tango. Stopala me bole čim pomislim na to.”
Iako se također sjećam ljetne noći ispunjene povjetarcem i
punom mjesečinom dok mi se Noah smiješio, a moje prijateljice
umirale od zavisti što sam se tako dramatično pojavila sa
zgodnim maturantom koji čak nije ni pohađao našu školu...
“Kad smo kod poklona”, kaže tata, “što s onime kada si išla
u treći razred pa ti je Noah poklonio naušnice od platine i
dijamanata? Još uvijek nisi imala ni probušene uši, a ispalo je da
ih je Noah ‘posudio’ iz majčine kutije s nakitom.”
Prescott nestrpljivo pročisti grlo. “Ne bih želio prekidati, ali
možemo ii se vratiti na raspravu o ugovoru?”
Čekaj, u pravu je. Kog vraga radim? Došli smo razgovarati
o klauzuli o nasljedniku i spašavanju našega nasljedstva. Kako
smo se uvukli u obiteljske priče? Prisjećam se svoje prošlosti s
Noom, a na kocki je budućnost naše tvrtke.
Odmahnem glavom kao da mogu otjerati svu tu budalastu
nostalgiju. “Slažem se s Prescottom. Zašto razgovaramo o tome?
Nismo ovdje kako bismo pjevali Kumbaya i razmjenjivali
simpatične anegdote. Došli smo riješiti ozbiljan problem...
problem koji si ti zakuhao, ako si zaboravio.”
Izgovorivši to, malčice opuštena atmosfera iznova utone u
grobnu tišinu.
“Ne bih tako sročio svoj prigovor”, kaže Prescott nakon
nelagodne tišine, nastojeći biti pristojan.
35
“Pitala si kako smo Bill i ja znali da ste suđeni jedno

drugome”, blago odvrati tata.
Naglo ustanem odgurnuvši stolac uz škripu kotačića.
Trenutačno nisam sposobna za to. Željela sam, ali jednostavno
jebeno ne mogu. Mozak mi ne radi dok tata i Noah zure u mene.
Moram otići odavde ako mislim dovesti svoje osjećaje u red i
shvatiti što ću sljedeće učiniti... pod pretpostavkom da uopće
postoji nešto što bih mogla učiniti.
Zatomim poriv da se ispričam zbog toga što sam atmosferu
učinila napetom, što sam prekinula naš sastanak, zbog svega.
Nisam ja ta koja je sjebala stvar - Noah je.
Umjesto toga promrmljam tek: “Ispričajte me. Moram
razmisliti o mnogim stvarima.”
Izrekavši to, okrenem se i napustim tatinu radnu sobu dok
mi u glavi toliko glasno bruji da ne čujem viče li tkogod za
mnom.
36
ČETVRTO POGLAVLJE
“Možeš li mi dodati sok od naranče?”

To su prve riječi koje mi je Olivia uputila u posljednjih
nekoliko dana. Od našeg suočavanja u uredu njezina oca, kruća je
i ledenija nego ikada prije. Ne mogu joj zamjeriti. Nastojao sam se
ugurati i zaposjesti njezinu maternicu kao da je riječ o mojemu
igralištu.
“Izvoli.” Pružim joj tetrapak preko kuhinjskog ormarića.
Sjedi za pultom uz laptop i pecivo dok ja pečem jaja na štednjaku.
Ovo je naš prvi vikend kod kuće nakon svega što se
dogodilo i još uvijek nemam pojma na čemu smo ni što učiniti
kako bih je iznova osvojio.
Umjesto promišljanja o načinima na koje ćemo dovesti taj
kaos u red, sastanak s njezinim ocem pretvorio se u
dražesno prizivanje uspomena kojem je Olivia uskoro stala na
kraj.
“Gala je večeras”, dobacim spuštajući jedno jaje na tanjur.
Prije nekoliko tjedana kada smo odgovorili na poziv,
pretpostavka je bila da ćemo zajedno doći na dobrotvorni banket
- da će Olivia biti moja pratilja, moja bolja polovica. Naravno,
riječ je o poslovnom događaju, ali bit će hrane, šampanjca i plesa.
To je spoj, u svakom smislu riječi.
“Aha”, odvrati ne sklanjajući pogled sa zaslona laptopa.
“Dobro. Auto dolazi po nas u sedam.”
37
“Bit ću spremna”, hladno odvrati.

Savršeno će odigrati svoju ulogu - ljupke supruge,
profesionalne izvršne direktorice, vesele gošće banketa. Njezina
krinka večeras će stajati čvrsto na mjestu. Moj cilj bit će probiti tu
masku.
“Vidimo se onda.”
Uzmem ključeve s kuhinjskog ormarića i zaputim se van.
Nema šanse da provedem dan u njezinoj zaglušujućoj
tišini. Ispričao sam se, molio, pa čak i uključio njezina oca u
razgovor, ali i dalje se ljuti.
Neka joj bude. Odsad pa nadalje ili ćemo to riješiti i uspjeti
kao par - ili nećemo. Potez je na njoj.
***
“Dakle, ovako živi jedan od najboljih odvjetnika na

Manhattanu? Lijep stan.” Stojim nasred Sterlingove svježe
obnovljene garsonijere u središtu Manhattana, procjenjujući
nedavnu doradu.
“I trebao bi biti, koliko ga plaćam, ali hvala.”
Sterling je prije šest mjeseci kupio zadnji kat starinske
zgrade u obnovi. Po završetku, može se pohvaliti
modernom kuhinjom, posve novom kupaonicom, otmjenim i
ulaštenim parketima te hladnim neutralnim nijansama
zidova. Lijepo je urešeno umjetninama i gomilama knjiga za
ukras, pa čak i jastucima s uzorkom na sivoj sofi, ali nije
ženstveno. Samo skladno, kao da ga je uređivala žena. Ispunjava
me čežnjom za domom.
“Nećemo ostati ovdje. Dođi.” Sterling uzme svoj novčanik i
mobitel pa se zaputi prema vratima.
38
“Kamo?”
“Idemo van. Tamo kamo sam te trebao odvesti i prvi put.
Uskoro se nađemo u svom omiljenom muškom klubu,
sjedeći za šankom s pogledom na pozornicu i dvjema kriglama
piva pred sobom.
“E, ovo je mjesto za utapanje tuge”, opušteno dometne
Sterling.
Pogled mi odluta do sredine pozornice na kojoj sitna
plavuša rastura po šipki za striptiz. Ali mislim da mi je kurac
slomljen, zato što usprkos njezinoj predstavi nije nimalo
zainteresiran. Nula. Ništa. Spustim pogled na svoje krilo tjerajući
kitu da se pokrene. Želeći vidjeti hoće li reagirati, trznuti se, bilo
što da se uvjerim da nije slomljena. Nije mi mogla slomiti kurac,
iako mi je slomila srce, zar ne?
Sterling se nalakti i oštro se zagleda u mene. “Želiš čuti
moju veličanstvenu, jedinstvenu teoriju života?”
“Imam osjećaj da ćeš mi je svejedno ispričati, stoga može.”
Dobacim mu kiseo osmijeh i otpijem još jedan gutljaj svog pića.
“Zašto se zakačiti za samo jednu, tešku ženu, kad postoji
toliki izbor?”
Okrene se promatrajući predstavu na pozornici. Žene svih
oblika i veličina tresu svojim oblinama radi našeg užitka. Ovo je
najveći striptizklub u gradu, a izbor je beskonačan. Od vitkih
trkačica skromna poprsja i čvrstih guzica bez udubina do putenih
božica čije se goleme grudi njišu dok koračaju. Od riđokosih za
koje instinktivno znate da su opasne, preko platinastih plavuša
koje su vjerojatno divlje u krevetu do povučenih brineta iz
maštarija o savršenoj djevojci iz susjedstva koju gaji svaki
muškarac. Ali ne sviđa mi se ni jedna od njih. Ono, nimalo.
39
“Nisam zainteresiran”, protisnem, osjećajući kako mi se

grlo steže. Koji mi se vrag zbio? Bio sam jebeni Noah Tate —
stručnjak u svom području, profesionalni šarmer i provokator
seksa za jednu noć.
“Ma daj, jebote”, zastenje Sterling. “Ni jedna?”
Odmahnem glavom. “Ne.” Ni jedna među tim ženama nije
ni do koljena uglađenoj, sofisticiranoj ženi koja je noću grijala moj
krevet, a danju me i dalje držala na oprezu. Tjera me da
mukotrpno zaradim svaki tračak napretka koji ostvarim s njom.
Osjećaj izaziva ovisnost. Bilo koja od ovih žena rado bi pošla sa
mnom kada bih zatražio. Gdje je zabava u tome?
Sterling zareži, tiho i frustrirano. “Nemoguć si.”
Oštro ga pogledam. “Da, a tvoj je život savršen i ispunjen.
Da jest, ne bi bio na ovakvome mjestu.”
Znam da sam u pravu. Sterling se ne otvara često, ali prema
onomu što mi je rekao, znam da je većinom nezadovoljan na
poslu i teško mu je živjeti ovdje dok je cijela njegova obitelj još
uvijek u Velikoj Britaniji.
Ali podigne dlan u zrak, ne uvrijedivši se. “Samo sam ti
pokušavao pomoći. Smiri se.”
Nema mi pomoći. Samo neispunjene potrebe koja mi
proždire dušu i tijelo. Moram vratiti Oliviju. Moram biti u njoj.
Obilježiti je. Natjerati je da shvati da mi pripada. Dok nas smrt ne
rastavi.
Otpijem još jedan gutljaj, svjestan da ću večeras dobiti svoju
priliku.
40
PETO POGLAVLJE
Olivia
Dobrotvorna gala večera izgleda prekrasno. Najbolja,
najslasnija hrana poslužena je na dugačkim stolovima uz jedan
zid raskošne dvorane za banket. Glazbenici u frakovima sviraju
živahni bluz na pozornici postavljenoj na suprotnom kraju
dvorane.
Širom ogromne prostorije stotine uglednih uzvanika druže
se, smiju i plešu. Konobari u bijelim košuljama glatko se provlače
kroz gomilu noseći srebrne pladnjeve s hors d’ouvres i visoke čaše
šampanjca. Visoki prozori otvoreni su, propuštajući svjež
povjetarac koji podiže moju toaletu od šifona i poigrava se oko
mojih otkrivenih ramena i leđa.
Ali ja ne mogu uživati ni u čemu od toga, zato što mi
klauzula o nasljedniku i dalje visi nad glavom, zastirući sjenom
sve ostalo.
Prije samo tjedan dana, silno bih se ponosila ušetati ovamo
držeći Nou pod ruku. Nažalost, on izgleda stravično zgodno u
svom smokingu. Ali nakon onoga što je učinio, ne želim ga blizu
sebe. Ne želim se pretvarati da smo vedar, zaljubljen mladi par i
smješkati se kao na fotografijama. Zato što jednostavno ne mogu
iz mozga izbrisati ono što sam vidjela.
Taj letimični trenutak u kupaonici natjerao me da
posumnjam u cijeli naš odnos. Imam osjećaj kao da smo se vratili
41
na početak. Prije nego što sam ga upoznala, prije nego što sam
počela gledati na njega kao na nešto više od napornog, lijenog
plejboja. Prije nego što sam se (gotovo) zaljubila. Moram iznova
odlučiti mogu li mu vjerovati.
A čak i ako odlučim vjerovati mu... što tada? Da mu
dopustim da me napumpa? Da žrtvujem svoje tijelo i svoju
budućnost u zamjenu za tvrtku koja će možda i onako propasti,
ma što mi poduzeli? Neće me natjerati da rodim dijete. Ako, i
kada budem rodila, bit će to zato što ću biti spremna na
roditeljstvo. A daleko sam od vjerovanja da je Noah osoba koju
pritom zamišljam pokraj sebe.
Noah prekine sumoran tijek mojih misli obujmivši me oko
struka i položivši suprotan dlan na moj kuk. Ukočim se pod
njegovim dodirom. Bora između njegovih obrva produbi se;
jamačno je zamijetio moje trzanje.
“Kriste, Pahuljice, pokušaj se opustiti”, promrmlja ispod
glasa.
“Još sam uvijek ljutita na tebe”, kažem krajičkom usana, i
dalje se vedro smiješeći. Napor da održimo privid sreće
već ostavlja traga na mojim živcima.
Noino se lice smrkne iako nastoji suspregnuti poriv za
mrštenjem. “Ljuti se koliko god želiš, samo se ne ponašaj tako.
Moramo izgledati skladno. Posljednje što tvrtki treba jest da
mediji počnu širiti tračeve o nestabilnosti naše veze.”
“Znam to, samo...”
Noah me prekine. “Ne gledaj, ali ono je izvršni direktor
Acentix Telecoma.” Nakrivi glavu u smjeru sjedokosoga gospodina
koji nam prilazi. “Ponašaj se prirodno. Dotakni mi ruku ili nešto.”
“Ne bih, hvala”, prosikćem upravo u trenutku kada
muškarac potapša Noino rame.
42
“Noah Tate, dripče jedan.” Nasmije se, glasnije negoli je

potrebno - prostorija nije toliko bučna. “Kako si? Je li ovo ljupko
biće tvoja supruga?”
Noah pogleda u mene, prebrzo da bi itko zamijetio. Znam
na što misli: Za sada. Ali glatko odvrati. “Ponosim se reći da jest.
Olivia, jesi li upoznala Caleba Tyrella?”
Kimnem g. Tyrellu. “Da, na svim Acentixovim sastancima s
klijentima.” A taj me idiot svejedno nije zapamtio.
“Ah, da, naravno. Kako bih zaboravio takvo lijepo lice?”
Caleb mi namigne.
Obično bih pristala na njegovu igru otrcanog, starački
perverznog očijukanja. Ali večeras nemam strpljenja za muške
gluposti. Samo kimnem i nasmiješim se, ukočenije nego prije.
“Dušo, ruke su ti prazne. Pođimo uzeti čašu prosecca.” Noah
me odvede od g. Tyrella izgovarajući se na odlazak do šanka.
Stegnem čeljusti. Zašto se morao ubaciti na takav način?
Takvo očigledno upletanje situaciju čini samo još neugodnijom
nego što jest.
Na sreću, g. Tyrell naoko ne primjećuje da se nešto događa.
“Ma koliko bih volio čavrljati, moram se vratiti svojoj ženi prije
nego što postane ljubomorna.” Iznova iritantno namignuvši u
mom smjeru, udalji se i nestane u gomili.
“Koji ti je vrag večeras?” zareži Noah ispod glasa čim se
klijent dovoljno udalji da ga ne može čuti.
“Moraš upravljati baš svime, zar ne?” obrecnem se u
odgovor. Mogla sam mudro postupiti u toj situaciji, da mi je
samo pružio priliku. Samo zato što mi je bila potrebna njegova
pomoć s Bradom, ne znači da Noah mora neprestano izigravati
mog princa na bijelom konju.
43
“U redu. Ako se želiš svađati, barem pođimo na neko

privatno mjesto pa onda napravi scenu kakvu god jebeno želiš.”
Uzvratim mu jednako mrka pogleda. “Sjajna ideja.” Noah
odmaršira kroz ulazna vrata dvorane za banket. Slijedim ga dok
naizgled nasumce zamiče u uski hodnik. Čak i straga, izgleda
jednako bijesno kao što se i sama osjećam - ramena su mu
ukočena, a koraci duži nego obično, tjerajući me da jurim za
njime.
Zamor razgovora iz dvorane postupno utihne prepuštajući
nas zveckanju naših cipela na mramornom podu. Stigavši do
garderobe, Noah naglo otvori vrata. “Izvoli.” Slijedi me unutra i
zatvori vrata za nama, okivajući nas tamom.
Vratim se svojoj tiradi kao da nisam ni prestala. “Što misliš,
jebote, što mi je? U stanju sam glumiti sretnu ženu za novine, ali
nemoj očekivati da uživam u tome.”
Jedva razaznam kada Noah odmahne glavom. “Oboje
znamo da to nije sve. Već si danima hladna prema meni. Ako
želiš nešto reći, reci. Slušam.”
Što je to s muškarcima i nerazumijevanjem osnova
komunikacije? “Već sam jasno izrazila svoje osjećaje. Samo ti se
ne sviđa dobivena poruka.”
“Ma daj...” Uzdahne. “Izađi mi u susret. Znam da sam
svjetski sjebao i žao mi je, ali stvari između nas u
posljednje vrijeme ne vode nikamo. Možeš li mi barem natuknuti
na čemu sam? Hoću li zauvijek ostati u tvojoj nemilosti? Samo mi
reci što da učinim, kako da to popravim.”
“Nije tako lako. Misliš da mi možeš samo kupiti cvijeće pa
da ću zaboraviti što sam vidjela one noći? Da će klauzula o
nasljedniku nestati iz ugovora pa ćemo naslijediti tvrtku i živjeti
sretno dovijeka?”
44
“Rekla si da odustaješ. Od tvrtke, braka ili možda i jednoga

i drugoga - nije da sam te mogao pitati za pojašnjenje dok si jurila
kroz vrata. Ali zašto si onda još uvijek ovdje?” Noina silueta
podigne ruke u zrak. “Ako me toliko mrziš, zašto se već nismo
razveli? Hoćeš li nam pružiti drugu priliku ili nećeš? Ostat ću uz
tebe ili ću otići ako zbilja nema nikakve nade, ali neću ostati ako
ćeš se samo iživljavati na meni.”
Progutam knedlu, susprežući poriv da zaplačem od
puke tjeskobe i frustracije. “Ne znam, dobro? Čak i da
povjerujem sve što si rekao - kako me nikada ne bi natjerao da
zatrudnim bez mog pristanka - što slijedi? Što ćemo učiniti?
Ako ne dobijemo dijete, nećemo dobiti ni nasljedstvo.”
“Ako mi povjeruješ?” Frkne u nevjerici. “Nisi sigurna ni u
to? Ajme, pa stvarno ti nisam drag.”
Sumnjam da može vidjeti kako kolutam očima, ali svejedno
to učinim. “Ah, baš se pitam zašto. Ne postoji ni jedan razlog na
svijetu zašto bi žena bila nepovjerljiva prema muškarcu koji je
lagao kao pas o stvarima koje bi mogle odrediti njezinu
budućnost.”
“Rekao sam da mi je žao. Napravio sam jebeno ogromnu
pogrešku, dobro? Nisam ti rekao iako sam trebao, zato što sam se
bojao da ću te izgubiti i upropastiti tvrtku i...”
“Tvrtka će svejedno propasti!” objasnim naizgled stoti put.
“Da si nešto ranije rekao, mogli smo zajedno smisliti rješenje.
Umjesto toga, čekao si do posljednjeg trenutka.”
“Je li spašavanje Tate & Canea pravi razlog tvoje
silne napetosti? Zato što ti samo želim pomoći s time.”
“Molim te, nemoj mi reći da mi se nabacuješ”, odvratim
svojim najsarkastičnijim, najledenijim glasom.
45
“Ne, nije mi to bila namjera.” Glas mu se pomalo stiša,

poprimivši svilenkast ton. “Iako, ako želiš...” Nagne se prema
zidu, opkolivši me svojim rukama.
Okrenem lice od njega. Zbog njegove blizine, teško mi je
razmišljati. “Ne, hvala.”
“Pošteno. Samo sam želio reći da smo partneri - možemo
smisliti rješenje tog problema, samo mi dopusti da ti
pomognem.”
Zašto se još uvijek nije odmaknuo? Oštar miris njegove
kolonjske vodice stvara laganu maglicu u mojoj glavi. “Mislim da
imam pravo biti malčice sumnjičava prema muškarcu kojeg sam
ulovila s jebenom iglom.”
Noah namrgođeno otpuhne. “Vidiš što želim reći? Ponovno
to spominješ, a već sam se ispričao i objasnio što se dogodilo.
Vrtimo se u krug.” Glas mu iznova postane molećiv, zavodljiv.
“Molim te, Pahuljice. Ne odbacuj me. Učinit ću što god treba.
Samo mi reci. Reci što želiš i klečat ću — preklinjati za oprost i
učiniti sve što poželiš, spreman nadoknaditi svoju pogrešku.”
Njegov topao dah škaklja mi obraz dok govori. Taj glas
pravi je grijeh i liže moju samokontrolu poput plamenih jezičaca.
Pokušam odgovoriti: “S-spreman si nadoknaditi svoju
pogrešku u bilo kojem trenutku. I to s bilo kojom ženom.”
“Znaš da to nije istina. Možda sam nekoć bio takav, ali
sada... imam jednu ženu. Ulovila si me zauvijek. Nikada više
neću biti zadovoljan ni s kime osim s tobom.”
Njegove ruke odjednom zgrabe moja gola ramena, a usne
strastveno prekriju moje.
Izdahnem u njegova usta. Oči mi se bespomoćno sklope.
Nisam ni shvatila koliko sam žudjela za ovim dodirom, ovom
bliskošću, sve dok Noah nije probudio vatru u meni. Ali sada
46
sam bolno svjesna svakog trenutka koji je prošao otkako smo

posljednji put vodili ljubav.
Još sam uvijek ljutita na njega. Kvragu i njegov seksi
osmijeh, kvragu njegov opako vješt poljubac koji me ošamućuje
više nego sve večerašnje piće... ne želim ga željeti. Ali želim ovo.
Blagi Bože, možda mi je čak i potrebno.
Stoga si dopustim predaju.
U redu je, sve dok šuti. Dok god me ne podsjeća da smo
Noah Tate i Olivia Cane, nasljednici tvrtke na rubu propasti, nad
čijim glavama poput oštrice giljotine visi neizbježna odluka
uprave.
U ovom trenutku, pod pokrovom tame, anonimni smo.
Samo običan muškarac i žena, par životinja izgladnjelih jedna za
drugom. Mogu se pretvarati da je ovo puki seks, puki odušak, i
to ne zato što sam još uvijek ovisna o Noi usprkos svemu što se
dogodilo između nas. Mogu se pribrati - vratiti svojoj javi, ljutnji,
povrijeđenosti i brizi, svim smlavljujućim odgovornostima moga
obiteljskog imena - nakon što mi tijelo bude zadovoljeno.
Osjetivši istraživački pokret Noina jezika, otvorim usta i
uzvratim mu žestokim poljupcem. On ispusti slabašan
zvuk iznenađenja, a potom zareži od zadovoljstva. Usne mu se
na mojima izviju u samodopadan smiješak.
Zar misli da me pridobio? Morat će razmisliti još jednom,
zato što ga namjeravam natjerati da zavrijedi svaki
tračak napretka. Sljubim usne o njegove, a kada mi nježno
gricne donju usnicu, uzvratim mu snažnim ugrizom. Zastenje
pa mi uzvrati jednakom mjerom. Uskoro naši poljupci
postanu nešto više od borbenog plesa jezika i tihog žamora
užitka.
47
I dalje proždirući moja usta, nagne se prema meni i stjera

me uza zid tako da križima udarim o policu. Trznem se osjetivši
hladai metal na goloj koži. Potom me gurne još malo, za svaki
slučaj, tjerajući me da izvijem kralježnicu i podignem bradu
izlažući vrat. Hladnoća police upija mi se u kožu kroz tanko
platno haljine i kostriješi dlačice na rukama. Ali već mi je toliko
vruće da jedva zamjećujem bilo što od toga. Osjetila su mi posve
zaokupljena Noinim dodirom, okusom i mirisom.
Zadigne moju večernju haljinu i uhvati me, jagodicama
prstiju nepodnošljivo klizeći uz moja gola bedra. Točno znam
kamo ide i želim ga ondje smjesta.
Podigavši mi pojas gaćica, prsti mu kliznu preko moga
središta jednim laganim potezom. “Bez obzira na sve, Pahuljice,
uvijek si vlažna za mene.” Glas mu je grub od požude, ali kretnje
su mu odmjerene.
“Z-začepi i poduzmi nešto”, dahnem.
“Kako želiš.”
Nježno mi pogladi klitoris, na što mi krv stane ključati, a
srce bubnjati dok guram kukove naprijed. Presporo. Mučenje.
Konačno, moja potreba nadjača ponos pa zamolim: “Još.”
“Nadam se da si spremna.” Rekavši to, Noina
samokontrola ispari. Strgne mi gaćice i gurne tri prsta u mene.
Glava mi zamalo udari u zid kada je zabacim. Zarijem
nokte u njegova ramena, potičući ga, jače, jače. Gura prste u mene
i povlači ih naprasitim pokretima ruke. Svejedno nije dovoljno,
želim njegov kurac, debeo i dugačak. Ali nisam toliko izvan sebe
da bih zaboravila da smo na javnome mjestu. Stoga se zadovoljim
onime što imam.
Na određeni način, ovo grubo prstenjačenje bolje je od ševe.
Služi samo meni, samo za moj užitak. Osjećam njegovu čeličnu
48
erekciju na unutarnjoj strani svoga bedra i to kako se željno trza,

ali neće me dobiti sve dok ne odlučim da je zaslužio. Posegnem
ispod ruke koju pomiče i kroz hlače ga zgrabim za prepone, samo
kako bih osjetila koliko je krut i čula kako frustrirano stenje od
požude.
I učini to. Zvuk je naprasit i ispunjen potrebom. Tjera moju
picu da mu snažnije steže prste, dršćući dok mi njegovo očajničko
režanje bruji tijelom.
Ruka mu je iznenađujuće pristojna zamjena za kurac. Pri
svakom pokretu, korijenom palca masira mi klitoris i
dotiče mjesto u meni zbog kojeg mi vrele munje sijevaju žilama
i uvrću prste u cipelama Manola Blahnika. Sve prazne vješalice
na policama oko nas zveče pred njegovom silinom.
“Brže, dovraga”, prostenjem između nasrtaja. Njegovi
pokreti izbijaju mi zrak iz pluća u oštrim, grlenim provalama —
prigušenim režanjem koje nas oboje podsjeća da sam još uvijek
bijesna kao sam vrag.
“Tražila si.” Brže me nabija rukom pa zagrizem donju usnu
dovoljno snažno da mi ostane masnica.
Odjednom prekine naš poljubac, ostavljajući me bez ičega
što bi prigušilo moje stenjanje, pa spusti usne kako bi mi sisao i
grizao vrat. Želim mu reći da ću ga ubiti ako ostavi trag, ali više
nisam sposobna oblikovati riječi. Mogu se samo držati za njega i
grepsti mu ramena. Izvijem kukove i raširim koljena kako bih ga
nagnala da uđe još dublje. Nabija me o zid najjače što može dok
se držim kao da mi život ovisi o tome, dašćući i dršćući dok me
obuzima sve snažniji užitak.
Bedrima prikliještim njegovu podlakticu kada se konačno
strovalim preko ruba. Nemoćan nastaviti gurati punom snagom,
Noah savije prste kako bi masirao moju g točku i dlanom trlja moj
49
klitoris. Divlje dršćem otvarajući usta u znak nijemog vriska dok

mi uzastopni valovi zasljepljujuće vrućine pulsiraju cijelim
tijelom. Noah nastavlja pomicati ruku dopuštajući mi da iscrpim
orgazam do kraja.
Lagano se spuštajući iz visina, osjećam kako se još uvijek
stežem oko njegovih prstiju, čvrsto napinjući mišiće, opuštajući ih
i iznova napinjući, svaki puta sve slabije. Lice mi postane
grimizno kada pomislim koliko zapravo Noah osjeti. Prepoznao
je točan trenutak kada sam počela svršavati i trenutak kada se
moj orgazam konačno povukao. U ovakvom stanju ništa ne mogu
sakriti pred njime.
Izvuče prste uz tih, gnjecav zvuk. Oči su mu mračne od
požude dok prinosi prste usnama i liže ih. Koljena mi malčice
zaklecaju. Bože, nepodnošljivo je seksi.
Prišavši mi, ovije ruku oko mojih golih leđa i poljubi me,
ovoga puta nježno. Osjećam svoj okus na njegovim
usnama. Toliko sam slaba da utonem u njegov zagrljaj bez
razmišljanja. Kurac mu je još uvijek tvrd kao kamen u mojoj
ruci. Instinktivno posegnem pa mu otkopčam hlače i
uzvratim zadovoljstvom kakvo mi je upravo pružio. Čak i kroz
smoking, tijelo mu je toliko toplo, unatoč svježem zraku koji
dopire iz ventilacijskih odvoda na stropu i hladnoći koju
dosad nisam ni zamijetila...
Odjednom mi se uvuče pod kožu pa zadrhtim, trepnuvši
kao da sam se upravo prenula iz sna. Čekaj... što to radim? Jesmo
li mi to upravo?... Stegnem čeljusti. Maglica izazvana požudom
brzo se diže i, dovraga, shvatim da sam napravila ogromnu
pogrešku. Trebala sam i dalje biti bijesna na njega, ali ponovno
sam dopustila svom libidu da me svlada. Kako je moguće da se to
neprestano događa?
50
Trgnem ruku s Noinih prepona kao da sam se opekla.

Prepuštanje zadovoljstvu bilo je dovoljno loše, ali prepuštanje
želji da ga zadovoljim... Ponašam se kao da vodimo ljubav. I ma
koliko pokušavala uvjeriti samu sebe da je u pitanju bila čista
navika, znam da nije. Željela sam ga zadovoljiti u jednakoj mjeri
kao što sam i sama željela svršiti.
“Što nije u redu?”
Noin glas još uvijek je promukao, spreman za moj dodir,
stoga zatresem glavom kao da mogu otjerati taj zavodljivi zvuk.
“Već znaš.”
Obrazi mi plamte od srama dok navlačim gaćice i
zaglađujem suknju. Previše sam mu dopustila. Još uvijek
posjeduje ogromnu seksualnu moć nada mnom. Upravlja mojim
tijelom kao marionetom, a ostatak mene bespomoćno ga slijedi.
“Hej, kamo ćeš? Što sa mnom?”
Oglušivši se na Noinu pobunu, izjurim iz garderobe kao da
me štogod goni. Kao da mogu pobjeći od vlastitih osjećaja. Naglo
otvorim vrata... i nađem se oči u oči s g. Tyrellom koji korača niz
hodnik. Zbunjeno raširi oči.
“Izgubila sam se na putu do zahoda”, ispalim i odjurim u
glavnu salu najbrže što mogu s obzirom na svoje
visoke potpetice.
51
ŠESTO POGLAVLJE
Ako se Olivia i dalje ljuti, u redu. Neka joj bude. Ali ako
prošla noć čemu služi, onda dokazuje da kemija između nas nije
iščeznula. S mojim prstima duboko u sebi, raspala se, grebući moj
sako, proždirući moja usta, očajnički hvatajući zrak. Može hiniti
ravnodušnost koliko god želi, ali znam pravu istinu.
I još je uvijek ovdje, zajedno sa mnom u našem stanu. Nije
pokrenula postupak razvoda niti je počela tražiti novi smještaj ili
bilo što slično. Stoga moram vjerovati da, duboko u sebi, još
uvijek osjeća nešto prema meni. Njezin je otac imao pravo - u
djetinjstvu smo bili silno usklađeni, pružajući si međusobnu
podršku tijekom svakoga prijelomnog događaja. Istini za volju,
spavam na kauču, ali barem nije otišla.
Jednostavno ću morati pronaći način kao je nagnati da
povjeruje u te osjećaje, pokazati joj da nam je mjesto zajedno.
Uvjeriti je da sretan završetak kakav je oduvijek priželjkivala nije
puka maštarija - nego da postoji i da ga možemo ostvariti. Ali
postalo je očito da ću morati igrati prljavo. Stoga sam se okrenuo
prijateljima i njihovoj pomoći. Za ovo će mi trebati cijela vojska.
“Gdje je Olivia?” upita Camryn na ulasku, pogledom
pretražujući naš prazan stan.
“U spa centru.” Povedem je prema blagovaonici koju sam
uredio. Danas sam naručio Oliviju na tretman - europski tretman
čišćenja lica, masaža vrućim kamenjem, manikura, pedikura i
52
nešto što se zove feniranje, a rečeno mi je da se odnosi na njezinu

kosu. “Imamo barem četiri sata”, dometnem.
Olivia misli da je tretman samo moj najnoviji pokušaj da joj
se ispričam, ali zapravo mi je trebao izgovor da ne bude kod kuće
kako bih mogao održati ovu sesiju prikupljanja ideja. Camryn
kimne. “Pomoći ću kako god mogu.”
Pogledam je kao da je vidim prvi put. Njezine vragolaste
zelene oči blistaju, a lice joj je otvoreno i znatiželjno. “Otkud
promjena raspoloženja?” upitam. Jednom mi je prilikom rekla da
ne navija za mene.
Camryn sjedne na visoki stolac za kuhinjskim pultom.
“Eto.” Prebaci svoju dugu kestenjastu kosu preko jednog ramena.
“Vidjela sam koliko si odgovarate. U samo nekoliko mjeseci,
iznimno si pozitivno utjecao na nju. Manje je radila, a više se
smijala. Nije bila usredotočena samo na crnčenje.” Kimnem,
upijajući svaku riječ.
“Također je imala razloga uživati u životu — nešto što ju je
nasmijavalo, a to nešto bio si ti."
Samodopadan smiješak raširi moje usne. “Potpuno se
slažem.”
“Ali...” Napući usne kao da je upravo okusila limun.
“Gadno si usrao.”
Moj osmijeh iščezne. “Jesam.”
“Svjetski. Ono, totalno zajebao preko svake granice.” Okej,
Isuse, skužio sam. Prekinem je prije nego što mi utrlja još malo soli
u ranu. “Zato sam vas danas i pozvao ovamo. Počet ćemo čim
Sterling stigne.”
Zvono se oglasi najavljujući njegov dolazak.
“Mi o vuku...”, promrmljam i priđem interfonu kako bih ga
pustio unutra.
53
Sterling se naceri i pljesne me po ramenu nakon što uđe.

“Spreman si vratiti svoju curu?”
“I te kako.”
Opustim se i povedem ga u blagovaonicu. Podrška mog
najboljeg prijatelja silno mi znači i ulijeva mi tračak nade da je
možda ipak moguće. Na kraju krajeva, Sterling je oduvijek bio
moj glas razuma. Ako on vjeruje u mene, možda uistinu mogu
uspjeti.
Pokažem Sterlingu da sjedne. Učini to smještajući se pokraj
Camryn za pultom. Promatraju me opreznih lica. Stojim pokraj
štafelaja s velikim blokom papira i flomasterima koje sam kupio
posebno za ovu priliku. Stol je zakrčen plakatom, ljepljivim
papirićima i dodatnim flomasterima. Usrdno se nadam da ćemo
danas uspjeti smisliti učinkovit plan. Nikada ništa u životu nisam
toliko snažno želio kao što želim popraviti svoj odnos s Olivijom.
Vratiti nas na staro, sretno mjesto na kojem smo se nalazili.
U djetinjstvu sam vječito zavidio svojim roditeljima.
Naravno, proveo sam godine i godine iživljavajući se i upuštajući
se u besmislena osvajanja, ali u dubini duše oduvijek sam znao
da želim jednu ženu i da ću se s vremenom skrasiti. Dosegnuti
onu vrstu ugodne prisnosti koja dolazi s monogamnom vezom i
posvećenošću. A sada, upravo kada sam uvidio koliko dobro
može biti — naglo sam ostao bez svega toga zahvaljujući
vlastitim glupim pogreškama.
Pročistim grlo. “Kao prvo, hvala oboma što ste danas došli.
To mi puno znači.”
Sterling kimne kako bih nastavio. Camryn djeluje pomalo
sumnjičavo, ali ostane šutjeti i čeka da nastavim.
“Kao što je Camryn već rekla, da, svjetski sam sjebao. I ne
namjeravam opravdavati svoje ponašanje. Samo vam želim reći
54
da sam očajan i na izmaku snaga. I da volim Oliviju... vjerojatno

sam je oduvijek volio.”
Camrynino se lice smekša pa se nasloni u svom stolcu,
polažući dlanove na krilo.
“Pozvao sam vas ovamo kako biste mi pomogli smisliti
strategiju uz pomoć koje ću vratiti svoju ženu.”
Ponovim riječi koje sam jutros vježbao pod tušem, zastajući
kako bih zapisao OPERACIJA: VRATITI OLIVIJU na list bloka na
štafelaju.
Začujem Camrynino hihotanje i pogledam svoju prisilnu
publiku. Sterling zuri u mene razjapljenih usta kao da sam sišao s
uma.
“Što je?” obrambeno upitam. Jedva da sam počeo, a oni mi
se smijulje iza leđa poput djece.
“Olivia te promijenila.” Nasmije se Camryn. “Stari bi Noah
improvizirao.”
Načas razmislim o njezinim riječima. Upravo kada zaustim
kako bih pitao je li to toliko strašno, Sterling me prekine.
“I stari bi Noah naručio pizzu i pivo.”
Camryn se nato razvedri. “Ah, pizza zvuči sjajno. Još nisam
ručala.”
Izvučem mobitel iz džepa i dobacim ga Sterlingu. “Dobro,
naruči pizzu. A pivo je u hladnjaku. Ali morat ćemo poraditi na
ovome i morat ćete mi pomoći da smislim strategiju.”
Camryn mi salutira dok Sterling prislanja mobitel na uho
kako bi naručio dvije velike pizze.
Prošlo je pet minuta, a moj strateški sastanak već je jebeno
skrenuo s puta.
55
***
Papirnati tanjuri s koricom pizze nalaze se posvuda po

stoliću za kavu, zajedno s nekoliko polupraznih boca piva. Plakat
koji sam kupio pretvorio se u gomilu žvrljotina nakon što je
Sterling izazvao Camryn na partiju vješala i križić-kružića.
Stafelaj prikazuje veliki crtež penisa za koji me Camryn
ozbiljna lica uvjerila da je ključan za vraćanje Olivije. Trenutačno
se smiju i svem tom kaosu dodaju riječi poput vulve i skrotuma.
Poželim ih oboje ispljuskati.
Svi njihovi prijedlozi bili su glupi i besmisleni. Ovo
poslijepodne bilo je ogroman gubitak vremena i preostaje mi tek
sat prije negoli se Olivia vrati kući.
“U redu. Dosta je bilo.” Oduzmem im olovke. “Ako ovo ne
namjeravate shvatiti ozbiljno, gubite se. Oboje.”
Camryn ustane i zijevne. “Nemam ništa protiv. Idem kući...
Moram odrijemati.”
Sterling me potapša po leđima - iz suosjećanja ili kako bi se
narugao mom današnjem trudu, nisam siguran. “Smislit ćeš
nešto, prijatelju. Znam to.”
“Hvala”, odvratim, neuvjeren.
Ispratim ih pa stanem detaljno obilaziti stan, motajući
iskorišteni papir i skupljajući flomastere. Bacim ostatke našega
ručka u koš pa se strovalim na krevet, uzimajući njezin jastuk i
grleći ga, okružujući se njezinim mirisom. Tupo zurim u strop.
Pogledam na sat. Imam četrdeset minuta prije nego što se
Olivia vrati, a još uvijek nemam pojma što ću joj reći nakon što
56
stigne. Kako da je nagnam da povjeruje u nas, dovraga? Prošlo je

nekoliko dana, a nisam ništa smislio.
Iznova ustajući, počnem koračati amo-tamo. Ugledavši
crnu lakiranu kutiju na svom ormaru, zastanem i uzmem
je. Držeći kutiju u rukama, sjednem na krevet. Ne prisjećam
se često prošlosti; sama prisutnost podsjetnika u mom
domu obično je dovoljna. Ali danas mi je potrebna pomoć.
Izvadim sve predmete, držeći ih i pomno promatrajući prije
negoli ih jedan po jedan odložim na krevet pokraj sebe. Majčin
medaljon. Kožni straničnik iz njezina omiljenog ljubavnog
romana prepunog zavrnutih rubova stranica. Novčić koji je moj
otac dobio u New. York Stock Exchangeu onoga dana kad je
njegova tvrtka postala dioničko društvo. Promočeni podmetač iz
restorana s morskim plodovima u kojem je zaprosio mamu.
Narukvica prijateljstva koju mi je Olivia poklonila u šestom
razredu, izvitoperenih i izblijedjelih niti. Nasmiješim se i odložim
je dok proučavam ostatak blaga koje sam odlučio sačuvati.
Pregledavši razne sitnice koji mi znače u životu, stignem do
posljednjeg predmeta na dnu kutije. Presavijena lista novina koji
sadržava majčinu osmrtnicu.
Sam osjećaj mekog, trošnog papira u rukama kostriješi
dlačice na stražnjoj strani mojeg vrata. Sto bi mislila o meni?
Primoran sam pomno razmisliti o svom životu. Odvio se
tako da ga jedva prepoznajem. Gdje sam pogriješio? Stavio sam
nevažne stvari ispred ljubavi. Ako tvrtka propadne... pa što?
Morat ćemo potražiti drugi posao? Ogromna stvar, jebote.
Naravno, ne želim izgubiti tvrtku i promatrati svoje
prijatelje i zaposlenike kako nastoje iznova posložiti svoj život.
Ali što se tiče mojega života, brak mi je puno važniji od imena
tvrtke na potvrdi o plaći. Kako bih spasio te poslove, kako bih
57
spasio vlastiti ugled, stavio sam sve ispred svoje žene. Ako mi
Olivia pruži drugu priliku, neću to ponoviti.
Rastvorim novinski papir, krhak od starosti, i stanem zuriti
u riječi koje sam već toliko puta pročitao:
Dahlia Emerson Tate prerano je napustila ovaj svijet. Preselivši

se u Sjedinjene Države kao tinejdžerica, pohađala je Smith College te se
udala za Williama Tatea iz Briar Grovea u New Yorku. Za sobom
ostavlja supruga i bistrog, nježnog i znatiželjnog sina Nou. Čvrsto je
vjerovala da je njezin sin njezino najveće postignuće, a njegov odgoj
predstavljao joj je najveći užitak u životu.
Mama je i te kako bila svjesna važnosti ljubavi i obitelji.

Vjerojatno bi sada bila razočarana mnome.
Knedla u mom grlu poveća se pa prisilno uvučem zrak u
pluća. Godinama nisam plakao zbog majčine smrti, ali nešto u
njezinu gubitku sada mi se čini bolnijim nego ikada prije. Možda
zato što sam uništio jedinu dobru stvar u svom životu, a ona nije
ovdje kako bi mi udijelila savjet, potapšala me po glavi ili čvrsto
zagrlila.
“Žao mi je, mama”, promrmljam. “Popravit ću to već
nekako. Učinit ću te ponosnom. Obećavam.”
58
SEDMO POGLAVLJE
Olivia
Stigavši u kozmetički salon, shvatim da me Noah
predbilježio za sve živo. Časti me europskim tretmanom za
čišćenje lica, francuskom manikurom i pedikurom, masažom
vrućim kamenjem i friziranjem. Letimično popizdim jer me
Noah naručio pod imenom “Gđa Tate” umjesto “Gđica Cane”,
ali zanemarim to. Kako god... riječ je o besplatnom danu u spa
centru, a nakon svega što se proteklog tjedna dogodilo, zbilja mi
treba malo opuštanja. Ako je to njegov način poniznog
ispričavanja, prihvatit ću ga.
Ali toliko sam napeta da se ne uspijem opustiti sve do
masaže, više od sata nakon početka tretmana. Iako ležim
na trbuhu zatvorenih očiju dok mi sitna plavokosa maserka trlja
bolne i ukočene mišiće, moje misli ne mogu si pomoći, a da
iznova ne odlutaju do istog onog područja na kojem sam već
danima zapela.
Sve sam vrijeme pretpostavljala da ćemo Noah i ja nakon
vjenčanja postati vlasnici tvrtke. Ta dodatna prava i odgovornosti
koja bi natjerala upravu da nas posluša i bude sklonija rizicima, s
obzirom na to da bismo preuzeli većinu tereta u slučaju
da njihovo kockanje ode kvragu. Ali jebena klauzula o
nasljedniku znači da nasljeđivanje Tate & Canea više ne dolazi u
obzir.
59
No, je li to zbilja kraj svijeta? Postoji li i dalje kakvo drugo

rješenje?
Za nekoliko tjedana članovi uprave sastat će se kako bi
glasali i odlučili o sudbini naše tvrtke. Ali pitanje još uvijek nije
riješeno. Još uvijek moraju odlučiti - hoće li zadržati Tate & Cane
ili će ga prodati. I profesionalno će pristupiti tom izboru.
Sve se svodi na to koje će im rješenje donijeti više novca.
Koliku ćemo vrijednost vjerojatno postići u budućnosti
u usporedbi s iznosom na koji mogu nagovoriti drugu
tvrtku kako bi nas otkupila. Dugoročna spram kratkoročne
dobiti. Rizik i nagrada.
Čak i kako sada stvari stoje, tvrtka nije grozan ulog. Pod
novim vodstvom funkcionira prilično dobro; dobit nam
posljednjih nekoliko mjeseci pouzdano raste. Ali naša postupna
promjena ne predstavlja zapanjujući povratak koji bi rasplinuo
bojazni uprave. Još uvijek predstavljamo nesiguran ulog u većoj
mjeri nego što bi uprava željela.
Ako ne možemo upotrijebiti svoje vlasničke povlastice u
svrhu snažnijeg utjecaja... pa, to nas i dalje jamačno
onesposobljuje, ali naš poraz nije konačan. Samo ćemo se
morati pokazati neophodnima na druge načine. Moramo
pokazati dvije stvari: Tate & Cane više vrijedi živ nego mrtav. I
vrijedi više dok smo za njegovim kormilom Noah i ja nego bilo
tko drugi koga će uspjeti iskopati.
U redu, dakle, pokazat ćemo im nove brojke. Nekakva
blistava, privlačna predviđanja koja dosad nisu vidjeli. Ali
na temelju čega? Ne možemo tek tako smisliti hrpu
grafikona. Dovoljno se razumijem u financije da mogu malčice
nategnuti statistiku, ali mora postojati nešto što uopće
možemo nategnuti. Optimistična su predviđanja jedno; bezočno
60
laganje nešto posve drugo. Čak i ako nam uspije

kratkoročno zavarati upravu, samo ćemo se poslije uvaliti u
probleme, a namoliti još jednu priliku neće biti lak zadatak.
Teško uzdahnuvši, pokušam opustiti svoja ukočena ramena
kako bi maserka mogla odraditi svoj posao. Vraški mi je teško
opustiti se s obzirom na sve te primisli.
Nema drugog načina — potrebni su nam čvrsti dokazi kako
bismo potvrdili svoju čarobnu prognozu. Potreban nam je pun
klinac novih klijenata ili barem obećavajućih prilika, i to što prije.
Ali već mjesecima radimo punom parom. Sve smo pokušali.
Svima smo se obratili. U ovom trenutku, samo bismo gnjavili iste
ljude i usput ih beskrajno živcirali. Koliko bi to bilo jadno? Nitko
ne voli gnjavatore. A nisam čak ni sigurna imam li još uvijek
snage za to.
Osim ako... ako ih uspijemo nagnati da oni dođu k nama,
umjesto da mi naganjamo njih. Možemo li stvoriti scenarij u
kojem će korporativni velikani zapravo željeti saslušati naše
ponude? Ili barem nešto što će ih učiniti podatnijima,
opuštenijima, sklonijima poslušati i iskušati nove stvari.
Opuštena, ležerna atmosfera...
Besplatna hrana i piće uvijek su jamstvo uspjeha, čak i u
slučaju milijardera koji si svakako mogu priuštiti. U idealnom
slučaju, radi uštede na vremenu, okupili bismo što veći broj
potencijalnih klijenata u istoj prostoriji kako bismo ih sve zajedno
obradili umjesto zakazivanja brojnih pojedinačnih sastanaka
tijekom nekoliko tjedana.
Ali to bi moralo biti nešto značajnije; morala bi to biti
prokleto najbolja zabava u povijesti ovoga grada.
Nadahnuće mi sine poput munje. Dahnuvši, naglo se
uspravim na stolu za masažu.
61
“Gđo Tate? Nešto nije u redu?” upita me maserka,

prestrašivši se.
“Ne, sve je u redu.” Zapravo, u najboljem redu. Ne mogu se
prestati ceriti od uzbuđenja; vjerojatno misli da sam poludjela.
“Oprostite na naglosti, ali moram ići. Slobodno mi naplatite
puni sat.”
Ne pričekavši njezin odgovor, jurnem iza zastora i pošaljem
Noi poruku dok navlačim odjeću.
OLIVIA: Nađimo se u mom uredu. Imam plan.
Ako me instinkt ne vara, zauvijek ćemo vratiti tvrtku na

pravi put.
***
Ovako kasno, posebno nedjeljom navečer, zgrada je posve

prazna. Već sam boravila ovdje u neobičnim satima, a takav
sveprožimajući spokoj uvijek me ispunjava jezom, kao da sam
jedina preostala osoba na planetu. Ali sada sam na zadatku, stoga
jedva zamjećujem. Tišina ustupljuje mjesto hitrom, odmjerenom
odjekivanju mojih koraka dok se krećem prema uredu.
Prije nego što začujem Nou kako se približava hodnikom,
već sam natipkala priopćenje za javnost i šibnula ga New York
Timesu. Bum! Podignem stisnutu pesnicu u zrak, osjećajući se
razdragano zbog iznenadnog prepada koji se spremam poduzeti
nad poslovnim svijetom.
Noah uđe u moj ured bez kucanja. “Koji se vrag događa?
Rekla si da imaš ideju?” Ne mora dometnuti: Bolje ti je da bude
jebeno fantastična s obzirom na to da si me u nedjelju navečer dovukla u
62
ured. Zacijelo je sve napustio kako bi dojurio ovamo - na sebi ima

traperice i staru majicu, a kosa mu je razbarušena.
“Imam. Već sam poslala priopćenje za javnost.” Duboko
udahnem kako bih odagnala treperav osjećaj u svom želucu.
“Zamisli ovo - priredit ćemo najveću, najbolju gala-večeru u
povijesti New York Cityja. Pozvat ćemo sve
korporativne velikane iz tvrtki koje smo željeli pridobiti, ali
nismo znali kako se dočepati sastanka s njima. Na početku ćemo
prikazati kratku prezentaciju - ne dulju od deset minuta -
tek nekoliko odvažnih, učinkovitih, dojmljivih video
isječaka naše tvrtke na djelu, rezultata koje smo postigli za svoje
klijente...” Odmahnem glavom. “A potom ćemo se družiti.”
Noah još uvijek stoji na dovratku, škiljeći u mom smjeru
kao da ne može u potpunosti shvatiti što mu govorim. “Dakle,
želiš reći... priredit ćemo zabavu?” sumnjičavo upita. “To je taj
veličanstveni plan zbog kojeg sam navukao hlače i dojurio s
druge strane grada?” Glas mu je ozbiljan, ali mračan osmijeh na
njegovu licu govori mi da se zapravo ne ljuti. Otkrila sam da
postoji vrlo malo stvari koje ne bi učinio za mene.
Gorljivo kimnem. “Upravo tako. To će sve riješiti.”
“Morat ćeš me uvjeriti.”
Nemoćna nastaviti sjediti na mjestu, poskočim i stanem
koračati uskim prolazom između zida i svoga stola. “Koliko si
puta prisustvovao konferenciji ili čemu god, pa si na kraju
odslušao toliko prezentacija da se više i ne sjećaš tko je što
promovirao, zato što su sve bile apstraktne, dosadne i gotovo
identične? Ako želimo da nas ljudi upamte, moramo biti
upečatljivi. To znači da moramo biti svježi i drukčiji -i zabavni. Ta
će zabava istaknuti Tate & Cane u njihovim glavama i stvoriti
psihološku poveznicu između nas i raznih pozitivnih osjećaja.”
63
Noah se spusti u stolac pred mojim stolom, kao da je klijent

kojem predstavljam ponudu — što pretpostavljam da i jest.
“Kužim što želiš reći, ali svejedno djeluje vrlo zbunjujuće i
napadno. Teško da će jamčiti uspjeh.”
“Znam da ta ideja sa zabavom nije siguran ulog, ali nije ni
pucanj u prazno. Pričanje priča dokazana je
marketinška strategija.”
“Za reklamiranje sadržaja da, ali!...”
“Tijekom kontaktiranja s nama, klijenti ne prihvaćaju samo
naše usluge — prihvaćaju ideju nas kao ljudi, na osobnoj razini.
Našu karizmu, osobnost ili što već. To nije nužno mudro ili
razumno, ali dio je ljudske prirode. Društvena smo, emocionalna
bića... snažno vrednujemo odnose, priče i ‘instinkte’, čak i kada
na svjesnoj razini ne znamo što činimo.”
Upravo sam od Noe naučila koliko je to važno. Zamalo
prasnem u smijeh shvativši ironiju vlastitih riječi. Toliko smo se
puta prepirali oko posla na ovakav način, ali sa suprotnih strana
stola. Makar samo nakratko, pretvorila sam se u
Nou, optimističnog i intuitivnog društvenjaka, a on se pretvorio
u mene, praktična i analitički nastrojena pesimista.
“Umjesto da zaspemo ljude suhoparnim brojkama”, kažem,
“koje je teško pratiti i još teže zapamtiti, pružit ćemo im Tate &
Cane s kojim će se moći poistovjetiti. Prikazat ćemo vlastiti posao
prikazujući same sebe. Dvoje novih, mladih izvršnih direktora
spremnih na nekonvencionalno razmišljanje i pomicanje granica.
Ljudi obožavaju takve priče!”
Dok se cerim Noi, njegove vlastite usne počinju se izvijati
uvis. “Dobro, dobro... možda ima nešto u tome.”
Prekrižim ruke i nakrivim glavu, hineći uvrijeđenost.
“Možda;? Molim te, obuzdaj svoj entuzijazam.”
64
Nasmije se. “U redu, Pahuljice, to je jebeno fantastična

ideja. Kada si ono rekla da će se održati zabava?”
“Sljedeće subote.”
“Tako brzo? Dovraga, čeka nas puno posla.” Ali Noah se i
dalje smiješi. Moje ushićenje očito je zarazno. “Pretpostavljam da
bismo trebali početi.” Protrlja ruke i uputi mi širok osmijeh na
koji sam čekala od njegova dolaska.
“Odmah?” pretpostavila sam da će se željeti vratiti onomu
čime se već bavio kod kuće.
“Ima li boljeg trenutka?” Zastane kako bi pogledao na sat.
“Zapravo, hajdemo najprije večerati.”
Želudac mi složno zakruli pa se oboje nasmijemo.
Zaboravila sam da nisam jela od doručka, prije nego što sam
otišla u spa centar. Kad smo već kod toga...
“Hvala ti na tretmanu. Bilo je savršeno. Zbilja, hvala ti.”
Kimne. “Drago mi je da si uživala.”
Raspravljamo o naručivanju pizze ili hrane iz kineskog
restorana, nazovemo potonji pa navalimo na dostavne kartonske
kutije na dugačkom hrastovu stolu u jednoj od soba za sastanke.
Dok proždiremo peciva s jajima i choiv mein rezance, Noah upita:
“Čuva li tvoj tata još uvijek bocu viskija za klijente u ladici svog
stola?”
Progutam zalogaj riže. “Aha. Zašto?” Kada se Noah mračno
osmjehne, odmahnem glavom. “Nema šanse. Nećemo se napiti...”
Ali tada zastanem. Zato što... zapravo, zašto ne? Slavljenički sam
raspoložena, a jedno piće uz večeru neće me ubiti.
“Hajde, jedno piće. Najviše dva”, Noah kaže nehajno
mašući rukom. “Kupit ćemo mu drugu bocu. Vjerojatno neće ni
zamijetiti da se nešto promijenilo.”
“Oskvrnjujemo tatinu zalihu alkohola poput tinejdžera.”
65
“Da, nije li to nostalgično? Mislim da to nisam

napravio od... trećega srednje?”
Nasmijem se iako kolutam očima. “Može, nazdravimo.
Mislim da smo zaslužili.”
“O, da, to želim čuti.” Noah ustane. “Odmah se vraćam.”
Nakon nekoliko minuta vrati se noseći zdepastu kristalnu bocu
viskija boje meda, napola punu, i dvije čašice bez drški.
“Žao mi je, nema leda”, kaže nalijevajući piće. “Izgleda da
ćemo morati piti čisti viski.“
Nisam sklona žesticama, ali slegnem ramenima. “Nema
veze. Sigurno ću preživjeti.”
Privučem svoju do vrha punu čašicu i prignem se stolu
kako bih otpila gutljaj — pa smjesta počnem kašljati. O, Bože,
prenaglila sam s “preživljavanjem”. Čini mi se kao da sam
udahnula vreo dim, zbog načina na koji mi prži grlo pri prolasku.
Uh... ljudi to svojevoljno piju?
Noah se nasmije i uputi mi zloban pogled, ali uskoro se i
sama počnem smijuljiti.
Kuša vlastito piće pa cokne usnama od zadovoljstva.
“Kvragu, baš je dobro.”
“Kako to možeš piti?” upitam kriveći lice.
“S vremenom postane dobro... baš kao ti.” Izbjegne moj
šaljiv zamah ruke.
Dok proždiremo svoju kinesku večeru, nabacujemo
planove za zabavu uključujući temu, hranu, ukrase i goste. Jedna
čaša viskija nekako postanu dvije, pa i tri. Čini se da je bolji što se
više pije.
Iako još uvijek ne znam na čemu smo, raspoloženje je
veselo. Moj nalet nadahnuća i optimizam koji povlači za sobom
66
odviše je snažan da bi ga podrivala bilo kakva nelagoda u našem

odnosu. Nada me ošamuti snažnije nego tatin viski.
Ustanem kako bih bacila svoju praznu kartonsku kutiju od
hrane, a prostorija se lagano zaljulja. U redu, možda se omjer
nade i viskija izjednačio.
“Opa, hej”, kaže Noah ustajući na noge. Posegne i umiri me
položivši dlan na moj kuk.
Okrenem se... i zateknem mu se puno bliže nego što sam
očekivala. Ako načinim samo jedan korak naprijed, završit ću u
njegovu naručju. Atmosfera se preobrazi iz poslovne u napet
sastanak dvoje starih ljubavnika preplavljenih seksualnom
privlačnošću i prošlošću.
“Jesi li dobro?” Glas mu je tih i uglađen, opčinjavajući
poput alkohola.
“A-aha”, odvratim, odjednom još smućenija. “Ti?”
Zašto sam to rekla? Zacijelo sam pijanija nego što mislim.
Ali Noah odvrati ozbiljnim glasom i uz lagani osmijeh, kao da
moje pitanje ima savršenog smisla.
“Trenutačno se osjećam prilično dobro.” Zastane, a potom
dometne: “Ali mogao bih biti i bolje.”
Nekako, i ne primijetivši, nagnem se bliže. Ili sam mu
neprestano bila toliko blizu, samo nisam primijetila škakljanje
njegova daha na svojim usnama? Udahnem njegov poznat oštar
miris i osjetim kako mi koljena iznova klecaju.
“K-kako to misliš?” upitam.
“Ovisi o tebi”, odvrati. Potom iznova oklijeva. Palcem
prijeđe mojom donjom usnom. “Lijepo je ponovno vidjeti tvoj
osmijeh... Nedostajala si mi.”
Još bliže. Atmosfera u sobi za sastanke, nekoć vedra i
jednostavna, zadržava dah dok zurimo jedno u drugo. Pogled u
67
Noinim tamnim očima posve je ozbiljan. Ali ako se

pomno zagledam, vidim kako nešto tinja u njima. Zbog mene.
Ne znam tko načini prvi pokret, ja ili on. Prevalimo
udaljenost prirodno i neizbježno kao da padamo. Znam samo da
su njegove usne tople, meke i tako ukusne, tako ispravne na
mojima. Prepustim se i čujem ga kako uzdiše dok nam se jezici
isprepleću.
“Nedostajala si mi”, čujem kako mrmlja o moje usne. “Jako
si mi nedostajala, Pahuljice.”
Naš se poljubac produbi, postavši užurban i divlji. Njegove
vrele ruke svuda su po meni - na mojim grudima, stražnjici,
bedrima, naizgled posvuda odjednom — i prže me kroz odjeću.
Nalik sam karameli, rastapam se i sljubljujem s njime. Odjednom
shvatim da je, što sam je više odgađala, naša pomirba tim više
eksplozivnija.
Zadnjom ložom udarim o konferencijski stol. Izgubim
ravnotežu pa se nespretno stropoštam na njega. Ne prekidajući
naš poljubac, Noah klizne između mojih raširenih koljena i
zadigne mi pamučnu suknju kako bi gladno privio cijelo svoje
tijelo uza me, kao da me se ne može zasititi. Savršeno si
pristajemo, prsa o prsa, njegova kruta dužina koja se nesmiljeno
upire o moj trbuh. Kada mi podigne nogu kako bi me privukao
još bliže, bez razmišljanja ovijem listove oko njegovih koščatih
kukova i prije nego što mi se s usana otme iznenađeni povik.
Ponovno spusti usne, mameći moje da se razdvoje dok
jezikom tako umješno miluje moj. Njegovi topli dlanovi masiraju
moje grudi, a ja posegnem između nas, otkopčavajući mu hlače.
Potom ga uhvatim rukom, uživajući u svakom pokretu, svakom
teškom uzdahu i stenjanju koje izmamljujem iz tog krupnog,
seksi muškarca - dokazima da je moj i samo moj. Nitko ga drugi
68
ne može nagnati da reagira na takav način. Kurac mu je topao i

čvrst poput čelika dok masiram svaki njegov milimetar, nježno
trljajući kap vrele tekućine koja se pojavila na glaviću.
“Pahuljice, ja...” Noin glas bolan je od potrebe. Ali ne mora
pitati, ne mora reći ništa drugo. I meni je to potrebno.
Povučem se, tek toliko kako bih jednom rukom dosegnula
svoju torbicu i privukla je preko stola. Izvadim paketić skriven u
svom novčaniku. Noah raširi oči. Ali ni jedno ne progovara; tišina
je zaglušujuća dok otvaram kondom.
Zguli traperice i bokserice niz kukove. Ja stavim kondom
na njegov kurac. Jedva da se usuđujemo i pogledati. Trenutak je
lagan i krhak poput mjehurića sapunice; dašak stvarnosti smjesta
bi ga rasplinuo. Jedna nepromišljena primjedba, podsjetnik na
našu neugodnu situaciju i strovalili bismo se natrag na zemlju.
Ali očito je da oboje razmišljamo o kondomu. Tako malena
stvar, a tako važna u ovom trenutku. Minsko polje neugodnih,
neriješenih pitanja koja se i dalje protežu između nas, moji
osjećaji odraženi u Noinu nesigurnu izrazu. Što ovo znači u
dugoročnom smislu? Je li s nama opet sve u redu? Jesam li ja u
redu? Ili će ovo večeras biti posljednji put da smo zajedno?
Trenutačno ne mogu podnijeti odgovore na ta pitanja.
Samo želim Nou. Ne želim razmišljati o tome zašto ga
želim, vjerujem li mu ni što nas čeka. U ovom trenutku, znam
da mi predstavlja sve na svijetu.
Sklonim vlažno platno gaćica sa svoga središta. On smjesta
uđe u mene, zastajući kada usišem zrak kroz zube pa polako
prodre kada nestrpljivo pomaknem kukove. Jedan vreo
centimetar za drugim ispunjava me uklanjajući prazninu između
nas. Potom spusti usne na moje, ljubeći me gladnije i žešće nego
ikada prije.
69
Istodobno, riječi su odveć teške i odveć lake, odveć oštre i

odveć tupe. Tihi, grleni zvukovi našeg užitka ionako
predstavljaju sav oblik komunikacije koji nam je potreban.
Stoga otjeram sve druge neugodne misli i uživam u ovome, u
njemu. Osjećaj kože o kožu izbriše prošlost i budućnost,
ostavljajući samo sadašnjost. Sav moj svijet svede se na
njegovu dužinu koja me razdvaja, vruć dah i još više vruće trenje.
“Noah.” Dahnem kada posegne između nas kako bi mi
protrljao klitoris nježnim kružnim pokretima.
“Znam.” Prostenje i dalje zariven u mene do kraja. “Tako
savršeni. Ti i ja.”
U pravu je. Savršeni smo.
Stegnem se oko njega, a on zastenje.
Naši uzdasi i stenjanje nijemo nas vode prema blaženstvu
dok se zajedno koprcamo. Uskoro me Noah snažno
nabija, pružajući mi svaki svoj kruti milimetar, a prigušeni
zvuci udaranja kože o kožu tako su erotični i zabranjeni u
mračnom, tihom uredu.
Nožni mi se prsti savijaju pa se stežem oko njegove širine sa
svakim nasrtajem. Zaboravim na sve i prepustim mu se — Noi
Tateu, svom mužu, svom protivniku, svom izdajniku, svom
partneru. Tom živom proturječju, jedinom muškarcu koga se
naizgled nisam sposobna kloniti, koji moje osjećaje istodobno čini
vrlo zbunjujućima i tako bistrima.
Sutra ujutro, trebala bih se vratiti ovoj vrućoj, nježnoj
uspomeni i pokušati shvatiti što predstavlja. Možda i hoću. Ili ću
možda reći samoj sebi da sam to tek sanjala.
Ali za sada, ne pitam ništa. Samo osjećam.
70
OSMO POGLAVLJE
Promatrati Oliviju kako dominira prostorijom nevjerojatan

je osjećaj. Sve na čemu smo nekoliko posljednjih mjeseci
mukotrpno radili dovelo nas je upravo do ovoga trenutka.
“Držiš se?” upita iskravši se na trenutak od gomile koja
nastoji privući njezinu pozornost. Podižući se na prste u svojim
ionako vrtoglavim potpeticama, utisne letimičan poljubac u moj
obraz.
Od našega erotičnog susreta u sobi za sastanke prošloga
vikenda, situacija je dobra. Ne sjajna, ali dobra. Kod kuće
se ponaša pristojno i razgovara, iako se nismo posve pomirili -
ili ponovno seksali, kad smo već kod toga - i stvari djeluju
dobro. Kao da se krećemo u pozitivnom smjeru, iako iznimno
sporo.
Mirne duše mogu reći da je zabava koju je smislila Olivia
ogroman uspjeh. Tate & Cane iskazao se - naveliko, jebote. Osvojili
smo sve, od umornih i starih izvršnih direktora do mladih,
gladnih marketinških službenika spremnih na idući važan korak.
Doslovce blistam od ponosa na svoju prekrasnu ženu. Nastojim
obuzdati svoj optimizam, ali dovraga, nemoguće je ne dopustiti
trenutku da me ponese.
“Ovo je sjajno, dušo.” Stisnuvši je oko struka, uzvratim joj
čednim poljupcem u obraz. Neću prijeći granicu i iskazati joj
preveliku pažnju jer znam da nije ni vrijeme ni mjesto, te da bi joj
71
zbog toga samo bilo neugodno. Ali ne mogu odoljeti potrebi da

joj pokažem koliko mi znači njezina dražesna gesta. Silno smo se
trudili postići to. Iako još uvijek nisam siguran što nas čeka u
budućnosti, ovo predstavlja ogroman korak u pravom smjeru.
Pogled u njezinim očima nježan je, a usne krasi smiješak.
“Vidimo se poslije.”
Većinu vremena dijelili smo i vladali. Cijelu večer jedva da
smo progovorili i tri riječi, ali ne ispuštam je iz vida, a posebno ne
iz glave. Promatram je dok se iznova stapa s gomilom. Izgleda
očaravajuće u jednostavnim crnim hlačama i smaragdnoj svilenoj
bluzi. Profesionalno, ali ležernije nego inače, što savršeno
odgovara raspoloženju.
Nije riječ o zamornom poslovnom sastanku ni o politički
korektnom, neugodnom i dosadnom “poslovnom izlasku” kojih
se svi užasavaju. Doveli smo jebenu Beyonce. Dobro, nije
Beyonce, ali djevojka je prekrasna, vatrena i bogme zna pjevati.
Atmosfera je opuštena i spokojna. Konobari ne poslužuju
ohlađeni šampanjac, nego koktele s krastavcima, dovoljno snažne
da izmame osmijeh na lica čak i najukočenijih šefova tvrtki.
Kvragu, većina je bosonoga na umjetnom pijesku koji smo
dali postaviti. Lopte za plažu šutaju se uokolo. U visećim
ležaljkama odmaraju se vođe tvrtke Fortune 500 ispijajući koktel.
Ti ljudi nikada se ne odmaraju, stoga im je Olivijina briljantna
ideja pružila jedinu stvar koja im je istinski potrebna — odmor.
Možda sam zbilja utjecao na nju. Razvučem usne u osmijeh.
Zaputim se prema švedskom stolu, pogledom tražeći još
nekoga s kime bih večeras mogao razgovarati.
Hrana nije pretenciozna. Jednostavna je i podsjeća na
djetinjstvo. Maleni zalogaji. Sendviči od prženih
sljezovih kolačića, graham krekera i čokolade. Miris pečenog
72
hotdoga pronosi se zrakom, ugodan i lagan. Budući da sam

posljednji put jeo u vrijeme ručka, stanem u red pokraj
sjedokosog muškarca u kojem prepoznam prvoga čovjeka velike
tehnološke tvrtke.
Kada sretnem njegov pogled, on lagano odvrati svoj, a meni
poznat izraz preleti njegovim licem. Tip je izmožden, umoran i
vjerojatno ga čeka još četiri ili pet sati rada nakon što se večeras
vrati kući. Samo želi da ga se ostavi na miru. Posljednje što želi
jest razgovarati o poslu. Nemam ništa protiv. Sjećam se da je i
moj tata noću ostajao sjediti za stolom u blagovaonici s laptopom
dugo nakon što bismo mama i ja otišli u krevet.
“Bok, ja sam Noah.” Ponudim mu ruku pa se rukujemo. Ne
otkrijem svoje prezime ni titulu, zato što mu nevoljkost piše na
čelu poput ogromnog neonskog znaka.
“Ja sam Howard Dillon iz Spheriona, ali prije nego što
počneš...”
“Jeste li ikada jeli tacose za van?” upitam ga, cereći se kao da
sam upoznat s najvećom svjetskom tajnom. I jesam.
Zatvorivši usta, ponovno ih otvori pa odmahne glavom.
“Znaš što? Nisam”, odvrati naposljetku.
Snažnije se osmjehnem. “Čovječe, dođi da ti pokažem.”
Howard se nasmije i slijedi me do začelja reda pred
švedskim stolom.
Uskoro sjedimo prekriženih nogu na gumenom kauču i
promatramo borbu vodenim balonima, upoznajući se dok jedemo
kukuruzni čips sa začinjenom mljevenom govedinom.
Howard zbaci cipele i promigolji prstima u crnim svilenim
čarapama. “Dakle, to su tacosi za van, ha?”
Odgrizem još jedan zalogaj pa kimnem. “Neobično ukusan,
zar ne?” Riječ je o običnom tacosu u čije se sastojke po volji dodaju
73
kukuruzni čips te se može jesti vilicom. Cimer s fakulteta davno

me upoznao s tom idejom.
“Čini se da ste vi u Tate & Caneu upoznati sa svime.”
Odgrize još jedan zalogaj. Nismo čak ni razgovarali o poslu,
ali već sam ga doveo točno onamo kamo sam želio.
“Ozbiljno pristupamo radu i zabavi, a najvažnije od svega,
kužimo se u posao. Zauzet ste čovjek s puno toga na pameti. Ako
vam možemo olakšati posao, zato smo ovdje.”
Ispusti zvuk uvelike nalik odobravanju.
Pogled mi odluta do Olivije, a ona hitro podigne palčeve u
zrak. Obilazi stol po stol, dajući sve od sebe kako bi svakom
gostu ukazala jednaku količinu osobnog pristupa i poštovanja.
Vodi svaki razgovor kao da je jedini važan, kao da je osoba koja
stoji pred njom nešto najvažnije, najzanimljivije na svijetu.
Iznimno je nadarena u tome, to je sigurno.
Ne moram voditi računa o večerašnjim brojkama kako bih
shvatio da smo i više nego uspjeli u pridobivanju novih klijenata i
ugovaranju novog posla s postojećima. Najbolje od svega, sve je
bilo lako, opušteno i zabavno. Zadivljen sam. Moja je žena
nevjerojatno biće.
Poslije, bacim Howardove otpatke zajedno sa svojima i
obojici nam pribavim pivo. “Hvala što ste večeras došli.”
On ustane. “Nema problema.” Desni mu dlan nestane u
džepu, a trenutak poslije pruži mi svoju posjetnicu. “Tu se nalazi
broj moje izravne telefonske linije. Čujemo se sljedeći tjedan
nakon što se vratim iz Kine. Volio bih vidjeti što bismo mogli
postići uz pomoć mladih talenata.”
Kimnem. “Rado.” Džep mi je pun posjetnica i obećanja o
ponovnom sastanku. Ne sjećam se kada mi je posljednji put toliko
dobro išlo.
74
Dok se bliži završetak večeri, jedva čekam ispratiti sve

podijelivši im poklone na rastanku - vrećice s francuskim
čokoladicama i poklon-bon za masažu na naš račun - i nasamo
uloviti Oliviju. Ali ovdje je još barem deset ljudi, zajedno
s dvojicom korporativnih velikana koji skaču na
gumenom toboganu.
Nasmijem se i zaputim prema Oliviji kako bih sjeo pokraj
nje. Izula je štikle i sjedi na visokom stolcu zadubljena u razgovor
s Estelle iz Parrish Footivearea, ženom za koju je, kada smo tek
počeli izlaziti, Olivia mislila da je zavodim tijekom poslovne
večere. Drago mi je vidjeti da se druže poput starih prijateljica,
smijući se i smiješeći se dok razgovaraju.
Netom prije nego što im se približim, Olivia ustane sa stolca
uz ispriku da se mora javiti na poziv. Nisam siguran što bi moglo
biti toliko važno da napusti klijenta, stoga je ostanem promatrati
krajičkom oka. Nabere čelo pa stane koračati amo-tamo dok sluša
sugovornika s druge strane.
Ako je opet zove jebeni Bradford Daniels, tako mi Bog pomogao...
“Dušo?” položim dlan na njezino zapešće.
“Stižem. Hvala.” Spusti slušalicu i proguta knedlu.
“Pahuljice?”
“Moj tata.” Glas joj gotovo neprimjetno napukne. Ali taj
slabašni gubitak kontrole sve mi govori. Ako ne uspijeva ostati
pribrana u javnosti, pred tolikim gostima... što god da je čula,
zacijelo je užasno.
Znam da si nikada ne bi mogla oprostiti kada bi se slomila
pred našim gostima. Položivši dlan na njezina križa, hitro je
izvedem iz dvorane za banket i kroz ulazna vrata.
Izišavši na zrak, duboko udahne, a niz lice joj se sliju suze.
“Što se događa?”
75
“Zvala me njegova bolničarka. Voze ga na hitni prijem. Pao

je i udario glavom.”
Sranje. Od Fredove posljednje bezuspješne terapije prije
nekoliko tjedana, zdravlje mu se naglo pogoršalo. U tolikoj mjeri
da rijetko dolazi na posao te je unajmio bolničarku da se brine o
njemu kod kuće.
“Moraš ići”, kažem. “Otiđi u bolnicu i budi s njim.”
“Jesi li siguran? Što s?...” Pogled joj odluta prema zabavi,
odakle još uvijek čujemo glazbu i veselo čavrljanje gostiju.
Čvrsto stisnem njezina ramena i nagnem se kako bih joj
poljubio usne. “Sve je pod kontrolom. Ionako će sve
uskoro završiti.”
Ona kimne pa otre suze koje joj nastave bježati iz očiju
usprkos hrabrosti.
“Želiš li da pođem s tobom?” ponudim se.
Odmahne glavom. “Ne. Pobrini se da sve ispratiš i javiš se
svakom klijentu.”
Letimično se nasmiješim. “Naravno da hoću. Vidimo se
doma?”
“Da... mislim.”
Razmijenimo kratak, znakovit poljubac, a ona potom ode.
76
DEVETO POGLAVLJE
Olivia
Nakon dva tjedna i naizgled dvjesto litara kave, Noah i ja
ugovorimo sve poslove koji su započeli na našoj velikoj zabavi na
pijesku.
Čini se kao da pola New York Cityja još uvijek bruji o toj
zabavi. Financijska budućnost naše tvrtke ne može biti sigurnija
nego što jest - ostvarili smo desetak unosnih ugovora i trostruko
veću mrežu kontakata s kojima ćemo surađivati narednih godina.
Tate & Cane Enterprises sjajno posluje. Trebala bih skakati od
sreće...
Samo što me jutros po buđenju dočekala glasovna poruka
iz bolnice. Tatino se zdravlje naglo pogoršalo.
Prije dva tjedna, tijekom velike poslovne gala-večere, tata je
navodno dokasna radio u uredu — što nije smio, dovraga, ali
nikada ga nisam uspijevala zadržati podalje od posla. Nekako se
srušio u hodniku, vjerojatno na putu prema zahodu. Ali se
spotaknuo ili se jednostavno onesvijestio. Njegovateljica ga je
pronašla onesviještena i nazvala hitnu službu.
Te noći jedva sam susprezala prestravljene, bijesne suze
dok sam jurila prema bolnici. Sve užasne stvari koje su se
mogle dogoditi tati prolazile su mi glavom u grozomornom
slijedu. Sam Bog zna koliko je dugo ležao na sagu. Mogao je
umrijeti.
77
Jebeš zabavu — trebala sam biti ondje. Trebala sam ga češće

obilaziti. Dovraga, najprije sam trebala pronaći načina da
zadržim njegovo tvrdoglavo dupe u krevetu. Da sam se
više potrudila, pomnije ga nadgledala, bila bolja kći...
Glasno trubljenje iznova mi skrene pozornost na cestu.
Pokušavam se usredotočiti na to da stignem u bolnicu, a
da pritom i sama ne završim ondje. Te samokritične misli bile su
neučinkovite i prije dva tjedna, a trenutačno mozganje o njima
nije nimalo bolje. Ali svejedno me kopkaju u podsvijesti.
Nakon naizgled nekoliko sati, iako je vjerojatno prošlo tek
dvadeset minuta, stignem pred bolnicu. Ostavim automobil na
stražnjem parkiralištu, gurnem šaku kovanica u automat i
odjurim unutra. Prijavim se na recepciji, ali bolničarka mi više ne
mora govoriti kako doći do tatine sobe na onkološkom odjelu.
Već sam napamet naučila gdje se nalazi: treći kat, dva skretanja
ulijevo, posljednja vrata na lijevoj strani, broj 302. Odveć
nestrpljiva čekati dizalo, grabim po dvije stube odjednom.
Otvorivši vrata, naglo udahnem ugledavši tatu. Iako sam ga
posljednja dva tjedna posjećivala gotovo svaki drugi
dan, svejedno me plaši vidjeti ga u tako tešku stanju.
Dobrodušni div iz mog djetinjstva, blagi bog koji je oduvijek znao
što točno treba učiniti, sada leži blijed i iscrpljen u
bolničkom krevetu okružen mnoštvom cjevčica, žica i pištavih
strojeva. Smrt mu se sve više približava, polako, ali neumoljivo —
ne mora žuriti, zato što zna da će naposljetku sustići svoj plijen —
a ja nemam izbora nego zuriti zvijeri ravno u krvave, požutjele
oči.
Mrzim to.
Želim sve popraviti, odagnati sav njegov bol i tugu.
Ali nemoćna sam.
78
Kada sjednem na jedini stolac pokraj njegove postelje, tata

se promeškolji i polako otvori oči. Uspravi se uz blagi napor.
“Olivia... kako si, dušo?” Možda samo umišljam, ali glas
mu zvuči malčice promuklo.
Mračan smijeh bane mi u grlo. Leži ondje sav slab i pita
mene kako sam? “To nije važno. Jesi li ti dobro? Što se dogodilo?
Što misle, koliko ćeš dugo ostati?”
Mjesto na kojem je ozlijedio glavu i trebao šavove sada je
samo blijeda crta nad njegovom sljepoočnicom. Dobro
je zacijeljelo. Ali važno je ono iznutra. Ondje vreba bolest koju ne
mogu vidjeti ni boriti se protiv nje.
“Polako, dušice, jedno po jedno pitanje. Upravo mi se malo
vrtjelo. Vjerojatno prije od kemoterapije nego od samoga raka. Ne
znaju, još uvijek rade pretrage. Kunem se da su mi ti vampiri
isisali pola krvi. Ali liječnik kaže da bi moglo potrajati još
nekoliko tjedana, a možda čak i do...” Progutam knedlu u grlu.
Tata ne izgovori ostatak rečenice, ali znam što bi rekao. Možda čak
i do kraja.
Malčice se pomakne kako bi položio svoj znojan dlan na
moj. “Nego, reci mi kako si ti.”
Tvrdoglavi starac. Ali ako želi da mu nešto odvrati
pozornost, pretpostavljam da ga ne mogu kriviti. I vjerojatno će
ga umiriti kada čuje za naš uspjeh. Navučem džemper
preko svojih ramena, s obzirom na to da je ovdašnji uređaj za
hlađenje uvijek podešen na ledeni zrak, i nagnem se bliže tati.
“Još uvijek nisam sve izračunala...” Prije nego što je dan
otišao kvragu, namjeravala sam završiti sa svime prije ručka. “Ali
mislim da smo se većinom vratili na pravi put. Moja predviđanja
čine se boljima nego ikad prije. Rekla bih da smo na sigurnom.”
79
Sastanak uprave održat će se tek za nekoliko dana, stoga

treba pričekati njihovu odluku, ali ako ne dođe do
nekakve nepredviđene katastrofe, Tate & Cane gotovo će
sigurno umaknuti giljotini.
Tata prekine tijek mojih misli hrapavim smijehom. “Nisam
mislio na to, dušo. Želio sam znati kako si ti.”
Ah. Potreban mi je trenutak da razmislim o tom pitanju.
“Dobro”, odvratim zbunjeno sliježući ramenima.
Naravno, iscrpljena od dvotjednog, luđačkog prekovremenog
rada i slabosti zbog straha oko tatina zdravlja... Ali nije mi
ništa što dobar san ne može riješiti. Ili barem ono prvo.
“Zašto pitaš?” Zacijelo bi mu na pameti trebale biti važnije stvari.
“Zato što si mi kći i ma što da se dogodi, uvijek ćeš biti
moja djevojčica. I zato što ne zvučiš pretjerano sigurno. Jesi li
sretna? Kakva je situacija s Noom?”
E, jebi ga. Nemam pojma. Odakle da uopće počnem.
“Mislim... ne znam”, priznam.
“Još uvijek?” Podigne obrve.
“S obzirom na tvoje zdravlje i golemi posao u zadnje
vrijeme, nisam baš imala vremena usredotočiti se na
vlastiti život”, odvratim braneći se. A tatina posljednja epizoda
izbrisala je sve drugo iz moje glave.
“To nije razlog da se stavljaš na posljednje mjesto, dušice.
Jednoga dana mene neće biti, a uspjeh dolazi i odlazi po
vlastitom nahođenju, ali ti si jedino što imaš. I ljubav... ako
ispravno postupaš s njom, ljubav će uvijek biti tu da ti dade
snagu. Stoga je važno da najprije središ stvari pred vlastitim
pragom.”
80
Njegove riječi prodru ravno u moje srce. Nemoćna

proturječiti mu, kimnem. “Dobro, tata. Obećavam da ću poraditi
na tome.”
A da i ne spominjem činjenicu da je, dakako, u pravu. Ne
mogu to više izbjegavati. Nesigurnost u vezi s našim odnosom
nagriza mi dušu. Nikakva zaokupljenost poslom nije mi
pomogla.
“Pametna moja djevojčica. A sada idi i nastavi sa svojim
danom. Bit ću dobro i bez tvoga nadzora.” Namigne mi, a ja si ne
mogu pomoći, a da se ne nasmiješim.
Još jednom stisnuvši njegov dlan, poljubim mu obraz i
odmahnem glavom. “Ako ti ne smeta, mislim da ću ostati koji sat,
tata. Posao može pričekati.”
Potreba da boravim uz njega, slušam njegovo tiho disanje,
udišem mošusni miris njegova sapuna, gotovo izaziva tjelesni bol
u meni. Ne želim ni razmišljati o činjenici da će doći vrijeme kada
toga više neće biti.
Kimne. “Slažem se, dušice.”
***
Kasnije, na povratku iz bolnice u zgradu tvrtke, narančasti

znakovi prepriječe mi put kojim inače prolazim. Naglo zakrenem
upravljač, režeći dok pokušavam pronaći drugi. Od svih mogućih
dana, grad baš danas odluči pokrenuti guzicu i popraviti rupe?
Bože dragi, nemam vremena za ta sranja...
Pa, zapravo, imam i više nego dovoljno vremena. Samo mi
nedostaje strpljenja. Još nešto i možda će mi kosa planuti od
stresa.
81
Labirint jednosmjernih ulica na Manhattanu primora me na

širok obilazni put. Čekajući na semaforu toliko dugo da se kunem
da je zacijelo pokvaren, tapkam prstima po upravljaču i osvrćem
se po ulici kako bih si skratila vrijeme. Obično ne zalazim u ovaj
dio grada. Iako...
Hm, ova kuća čaja izgleda mi poznato.
Usne mi se lagano razvuku u osmijeh. Ondje sam Noi
kupila naš japanski čajnik kao dar za useljenje. Još se
uvijek sjećam te noći, prve zajedničke u našemu penthouseu.
Čajnik je bio naš zalog mira. Priznanje da još nismo složni, ali
da bismo mogli postati ako se potrudimo - ako ja budem voljna
pokušati.
Bože, bila sam silno nervozna te noći. Zbog useljenja u
blistavi novi penthouse s prekrasnim, privlačnim i
odvažnim muškarcem kao što je Noah. Prisjetivši se obzirnog
načina na koji je pristao ići polako i nježno me ljubio, gotovo mi
se čini komičnim.
Toplina mi preplavi grudi pa se moram nasmijati naglas.
Nikako nisam shvaćala poruku, stoga me sudbina morala odalamiti
posred lica. Gotovo je ironično da mi ovako malena slučajnost
govori nešto što sam već odavno trebala shvatiti.
Zaljubljena sam u Nou.
Negdje između našega zajedničkog djetinjstva i prvog puta
kada smo spavali zajedno, nepovratno sam se zatelebala u tog
prekrasnog, nepodnošljivog, strastvenog čovjeka. I dok sam bila
toliko bijesna na Nou da sam bila u stanju rigati vatru, svejedno
sam ga voljela. Pretpostavljam da je tata imao pravo o tome da smo
oduvijek bili zaljubljeni... iako ne na način na koji je vjerojatno mislio.
Ali moja euforija uskoro splasne. Bez obzira na moje
osjećaje, još uvijek ne znam na čemu smo. Ma koliko se
82
velikodušno trudila sagledati stvari iz njegove perspektive,

ma koliko mi puta rekao da je silno pogriješio i da to nikada,
baš nikada neće ponoviti, ništa ne može izbrisati činjenicu da
mi je lagao. Zatajio mi je važnu informaciju kako bi
upravljao onime što osjećam prema njemu.
Nisam ti rekao nešto čudno jer sam se bojao da ću te izgubiti
shvatljiva je ljudska slabost, ali svejedno je odraz manipuliranja.
A pri uspomeni na njega u našoj kupaonici s onom iglom, koža
mi se još uvijek ježi.
Dakle, iako ga volim, svejedno nemam pojma što učiniti s
tom informacijom. Ni što uopće želim učiniti. Srce mi je
podijeljeno između mržnje prema Noi i činjenice da mi nedostaje,
toliko da imam osjećaj kao da je nešto iščupano iz mene.
Frustrirano otpuhnem. Kad god smo zajedno, smjesta
zateknem samu sebe kako naginjem prema njemu kao da se
između nas nije dogodilo ništa loše. Naša privlačnost prirodna je
sila. Suprotni smo magnetski polovi koji oduvijek, i zauvijek,
privlače jedan drugoga.
I to ne samo što se tiče mog tijela - iako sam Bog zna da ne
mogu skloniti ruke s njega, ma koliko se trudila. Naši umovi i
osobnosti savršeno se uklapaju u međusobne praznine. Naše
poslovne strategije nisu bile dovoljne same za sebe, ali zajedno su
izvukle tvrtku iz duga. A nakon što sam iznenada morala
napustiti zabavu, instinktivno sam znala da će se Noah pobrinuti
za sve. Ja, opsesivna luđakinja kojoj je trebala cijela vječnost da
odstupi i prepusti zadatak u ruke svoje najbolje prijateljice.
Dopunjavamo jedno drugo. Toliko savršeno da ne mogu
odoljeti, a da se ne zapitam...
Možda postoji način na koji bismo ipak mogli uspjeti.
83
Posljednjih tjedana činila sam ono što uvijek činim u

neugodnim društvenim situacijama — snažno potiskujući vlastite
osjećaje i zaokupljajući se poslom, poput noja koji gura glavu u
pijesak. Nadala sam se da će se, s vremenom i prostorom, moji
osjećaji prirodno slegnuti i dopustiti mi da ih izrazim te posložim.
Ali ta taktika očito nije upalila. Ignoriranje mojih osjećaja
bilo je tek bijedna izlika za odgađanje - a ne pravi pristup
rješavanju problema. Jednostavno se uopće nisam željela baviti
tim problemom. Veza nije nešto što se može riješiti samo od sebe
uz minimalan rad. Isuse, brak je težak.
A ni moje ostale omiljene strategije također neće upaliti.
Možda sam iznimno logična i organizirana, mogu navoditi
prednosti i nedostatke po cio dan, ali to mi svejedno neće pomoći
da prodrem u samu srž problema. U konačnici, sve se svodi na
moj izbor. Moj kaotični, zastrašujući, nimalo siguran izbor.
Ako ga budem voljela... hoće li me jednoga dana povrijediti?
Mrzim to kako sve djeluje nedorečeno i bolno. Toliko sam
navikla na krute, ozbiljne brojeve, nešto za što se objektivno
mogu primiti, na dopuštanje činjenicama i brojkama i
statistikama da mi ukažu na točan odgovor ili me barem pogurnu
u pravom smjeru. Sada sam posve prepuštena sama sebi.
Pa, zapravo, nisam. Imam pomoć u svemu tomu, koja je
istodobno i dio problema i dio rješenja.
Potpun oprost jedna je stvar; još uvijek ne znam jesam li
spremna za to. Ali u ovom trenutku sve što zapravo trebam jest
zaključak. Potreban mi je nekakav smisao o tome kamo se
krećemo jer ne mogu nastaviti živjeti u tom neugodnom limbu.
Ne mogu nastaviti sa svakodnevnim životom nastojeći ne osvrtati
se ili dodirivati muškarca s kojim danju dijelim poslovni prostor,
a noću krevet. Ne mogu spavati čvrsto sklupčana, okrenuta na
84
suprotnu stranu dok onaj prostor između nas djeluje poput

pustog kilometra.
Ne možemo više lebdjeti tim nelagodnim prostorom
tjeskobno povirujući preko ruba ponora između nas, čekajući da
nas nešto ili odvuče ili gurne u provaliju. Moramo preuzeti stvar
u svoje ruke. Moramo raspraviti o tome i donijeti dobro
promišljenu odluku koje ćemo se moći pridržavati.
A što se tiče moguće prirode te odluke...
Ne želim okončati našu vezu. Jedini drugi izbor jest
nastaviti je, a to će zahtijevati povjerenje. Bi li zbilja bio kraj
svijeta da Noi pružim još jednu priliku?
Gotovo se moram nasmiješiti. Još jedan probni rok — naš
odnos naizgled se vodi obrascima. Iako bi ovaj mogao
biti najvažniji od svih. Može li se Noah preobraziti iz moje
simpatije i dragog neprijatelja u moj sretni završetak?
Ne, neću se prenagljivati. Znam samo to da nas večeras
čeka dugi razgovor.
Okrenem automobil u smjeru našega doma, čvrsto
naumivši učiniti upravo to. Ali dio mene još se uvijek nada da su
možda, samo možda... neke stvari zbilja toliko
jednostavne. Odnosno, barem jednostavnije nego što se čine u
posljednje vrijeme.
85
DESETO POGLAVLJE
Olivia je u posljednje vrijeme pod ogromnim stresom,

većim nego obično. Osim što upravlja tvrtkom i oprezno korača
po tlu naše krhke, još uvijek nezacijeljene veze, suočila se s
očevim narušenim zdravljem.
Dugo smo se pretvarali da će živjeti vječno. Ali činjenica je
da mu nije dobro. Prognoza je tmurna i moguće je da ovoga puta
neće izići iz bolnice. Više od ičega na svijetu želim da to mogu
popraviti, da mogu ukrasti Oliviju i zaštititi je od sve boli koja
slijedi.
Zajedno smo izgubili već troje roditelja, ovo ne bi trebalo
biti nepoznato područje. Ali stvar je u tome da se nikada
ne priviknete. Nikada ne možete istinski pripremiti svoje srce
na prazninu koja će boljeti bez ikakve mogućnosti zacjeljenja.
Uzdahnem i ustanem s kauča. Olivia će uskoro doći kući i
namjeravam je dočekati s večerom. Ako postoji i najmanji način
da joj uljepšam dan, naravno da ću to učiniti.
Poprživši rajčice i češnjak u bijelom vinu, kuham lonac
tjestenine kada začujem otvaranje vrata.
“Ima li koga?” upita Olivia.
“U kuhinji sam.” Dovršim rezanje kruha s koricom i ugasim
štednjak upravo kada Olivia uđe.
Uputi mi potišten osmijeh. Znam da joj posjeti ocu teško
padaju. U tom trenutku odlučim da više neće ići k njemu bez
86
mene. Iako to nikada nije priznala, možda joj šteti samostalan

boravak u bolnici. Trebao bih biti ondje kada joj zatreba netko na
koga bi se oslonila i komu bi se izjadala.
Bosa je, što znači da je nadvisujem za dobrih sedamnaest
centimetara, stoga je privučem u čvrst zagrljaj. Tijekom
višemjesečnog suživota, naučio sam da se smjesta nakon
ulaska lišava tih sprava za mučenje koje naziva cipelama, nakon
čega ih pažljivo odlaže u svoj ormar. Izgleda sjajno u
potpeticama, ali podsjetim samog sebe da joj 'poslije izmasiram
stopala.
Olivia položi glavu na moja prsa. “Razmišljala sam...
moramo razgovarati.”
Kimne. “Da, ali prvo: ugljikohidrati.”
Nasmije se. “Predobro me poznaješ.”
Olivia uzme tanjure i ubruse pa postavi stol dok ja cijedim
tijesto i stavljam ga u domaći umak, dodajući obilnu količinu
ribanog parmezana.
Uživamo u večeri uz čašu ohlađenog bijelog vina na kauču
dok televizija tiho radi u pozadini. Sve djeluje tako prisno i
uobičajeno.
Nakon što pojedemo, promatram Oliviju dok odnosi
tanjure u kuhinju. Povila je kosu u nehajnu punđu na vrhu glave i
iako na sebi još uvijek ima poslovnu odjeću — otmjenu crnu usku
suknju i krem svilenu bluzu s dugmićima oko vrata — izgleda
opušteno.
Dok je promatram kako nam toči po još jednu čašu vina,
odjednom mi sinu dvije stvari: volim je i ne mogu
nastaviti ovako. Ne mogu je djelomično imati, moliti za njezinu
pažnju, živjeti i raditi uz nju kao da me to ne dira, a potom je
87
bjesomučno ševiti kada odluči da je to u redu. Ne želim njezine

mrvice, želim je u potpunosti.
Kada iznova sjedne pokraj mene, spreman sam joj sve to
reći. Da sam dosegnuo granicu i da je vrijeme da odluči - sve ili
ništa. Ali Olivia me pretekne.
“U posljednje sam vrijeme puno razmišljala o nama”, kaže
nesigurnim glasom. Proguta knedlu i odloži čašu vina na stolić za
kavu pokraj moje.
“O čemu si razmišljala?” okrenem se sučelice njoj na kauču,
potičući je da nastavi.
“Ne mogu više ovako.” Odmahne glavom kao da se otresa
neugodne misli.
Želudac mi potone. Kao da strmoglavo jurim ususret
katastrofi koju nikako ne mogu izbjeći.
“Mrzim to što ne znam na čemu smo, i ono što možda
slijedi.” Izvrne dlanove u krilu, izgledajući nelagodno.
“A što želiš da slijedi?” Gotovo zadržim dah dok čekam
njezin odgovor.
“Samo želim... da bude bolje. Kao što je bilo prije. Ja...
zaljubljivala sam se u tebe, Noah”, promuca.
Zaljubljivala. Srce mi poskoči. Ne tako davno, ta riječ od
jedanaest slova nagnala bi me u trk. Ali sada i ovdje, sišavši s
Olivijinih savršenih usana... nikada nisam čuo slađi zvuk. Želim
je zgrabiti i snažno poljubiti, zadovoljiti je upravo ovdje na kauču.
Pokazati joj koliko mi je zapravo nedostajala.
Ali obuzdam svoj ushit i natjeram se na oprezan korak. Još
nismo izišli na čistinu.
Isprepletem naše prste i povučem je k sebi. “Onda nemoj
prestati.”
Olivia me pogleda. “Bojim se.”
88
“I ja”, priznam. Oboje shvaćamo da smo, ma što da slijedi,

zajedno u tome. I bit će to dva posve predana srca, a ne samo
posao. To mi se čini puno krhkijim i stvarnijim negoli sam
zamišljao.
“Što to znači?” upita.
Privučem je bliže tako da mi gotovo sjedi u krilu.
Jagodicama milujući njezin obraz, utisnem blag, čedan poljubac u
njezine usne. “Znači da smo zajedno u tome, ovoga puta stvarno,
kao muž i žena. Nema popravaka, ma što da se dogodi. Nije me
briga što će biti s tvrtkom... želim samo tebe. Želim naše dane i
noći i sve između toga. Ne mogu podnijeti pomisao da te nemam.
Želim biti muškarac koji će stajati uz tebe tijekom svih životnih
uspona i padova.”
A bit će brojni, u to nema sumnje. Već smo zajedno
prebrodili mnoge oluje, ali oboje smo sazreli u dovoljnoj mjeri da
znamo da vjerojatno nismo prošli ono najgore. Ali upravo zato
želim biti njezino utočište i snaga.
Tužan osmijeh raširi joj usne. “I ja to želim.”
“I tako mi je jebeno žao što ti nisam rekao za klauzulu o
nasljedniku. Kunem se da nikad...”
Podigne dlan, odmahujući na moju nebrojenu ispriku.
“Znam, Noah. Molim te, nemoj. Ne moramo to ponavljati. Ako to
učinimo, ako nastavimo, želim da znaš da ti obećavam kako neću
spominjati tvoje pogreške i zamjerati ti na njima.”
Kimnem. “Hvala ti. To je više nego što sam zaslužio.” I još
jedan razlog zašto je savršena žena, iako mi se ne sviđa što je
upotrijebila riječ ako. Za mene nema ako. Već je previše volim da
bih se suzdržavao. Moje srce u njezinim je rukama i ne mogu
ništa osim čekati njezinu odluku.
89
“Ali to s djetetom...” Gricka donju usnicu, pogledom

pretražujući moj. “Dijete je nešto o čemu ćemo morati
razgovarati. To će doći poslije. Znatno poslije... ako uopće.
Još uvijek promišljam o tome.”
Srce mi se uspne u grlo. Pri pomisli na Oliviju bujnu od
mog djeteta, zamalo mi se zavrti u glavi. Spoznaja da
ta mogućnost nije otpisana, da je riječ o odluci koju ćemo možda
zajedno donijeti... neopisivo mi znači.
“U redu”, odvratim nastojeći ostati pribran. “Samo želim da
budemo par. To je sve što sam ikada želio — pravu priliku s
tobom. Znam da smo ušli u ovaj brak pod
neuobičajenim okolnostima, ali za mene to nije lažni brak. Nikada
i nije bio.” Nagnem se i ponovno je poljubim, nježno i blago.
“Što želiš reći?” Odmakne se kako bi me upitno pogledala.
Slegnem ramenima. “Kada je Sterling očekivao da pošizim
zbog ženidbe, nisam to učinio. A kada su svi mislili da ću se
uplašiti, nisam ustuknuo. Ti si sve što sam ikada želio. Jedina
djevojka koja se činila otpornom na moj šarm, jedina osoba s
kojom nikada nisam na miru, s kojom mogu raspravljati satima.
Najljepša žena koju sam oduvijek želio, a s kojom nikada nisam
dobio priliku biti. Sada si moja i sada kad sam te dobio, neću
zabrljati. Obećavam ti.”
“Noah...” Ispusti tih zvuk odobravanja.
“Odsad pa nadalje, sve ćemo dijeliti. Obećavam da ću
otvoreno i iskreno razgovarati s tobom. Obećavam da ću te
uključiti u svaku situaciju, ma koliko neugodna bila. Mi smo
partneri u zločinu. Do kraja. Molim te, ne smiješ otići. Volim te.”
Olivia gricka usnu, prepuštajući me agoniji. Potom se
nasmiješi. “Ne idem nikamo. I ja tebe volim.”
90
Silovito spojim usne s njezinima. Odjednom me preplave

sve emocije - ljubav, požuda, sreća... imam osjećaj kao da ću se
rasprsnuti. Podignem je s kauča i odnesem u našu spavaću sobu.
Sobu koju smo protekla tri tjedna dijelili u krutoj tišini. Ali
više nije tako jer, čim polegnem Oliviju nasred kreveta, svučem
njezinu suknju i gaćice u jednom potezu, a ona otvori usta
iznenađeno dahnuvši. Slijedi njezina bluza, zajedno s čipkastim
grudnjakom.
“Hej, macane...” Nasmiješi mi se s takvom glađu da mi se
kurac trzne. “Igrajmo pošteno.”
Prevučem majicu preko glave dok me Olivijini vješti prsti
oslobađaju remena. A potom ležim pokraj svoje žene: njezina
topla koža na mojoj, njezini poljupci na mom vratu, a svijet se
vraća u savršenu normalu.
Dugo se ljubimo. Imam osjećaj kao da je se ne mogu zasititi
njezina mirisa kozje krvi, njezinih tihih uzdaha. Ali potreba da joj
budem bliže -'u njoj, da je posjedujem - nadjača sve ostalo.
“Moram voditi ljubav s tobom”, promrmljam joj u usne.
Prvi put izgovaram te riječi nekoj ženi. Voditi ljubav. Ali
tada shvatim, upravo je to u pitanju.
“Da”, šapne.
Posegnuvši preko noćnog ormarića, izvadim kondom iz
ladice. Međutim, promislivši još jednom, vratim se pa izvadim još
jedan i bacim ih na krevet pokraj nas.
Olivia se nasmije. “Netko je večeras ambiciozan.”
Nego što. Predugo sam čekao da je uzmem. Ako dobro
obavim svoj posao, ujutro će biti bolna i iscrpljena.
Poderem paketić, ali Olivia me pokrije, nježnije i blaže nego
što bih to učinio sam. Moja potreba da joj budem bliže nadjačava
91
svaki drugi poriv, kao da je ovo sjedinjenje važnije od svih drugih

puta kada mi se predala, zajedno.
Naši prijašnji intimni susreti proizašli su iz prijevare. Istina,
bila je voljna, ali večeras je posvećena. Dala mi je svoje srce,
oprostila sve moje prijestupe, a želja da joj pokažem koliko mi to
uistinu znači nepogrešiva je potreba. Nije moja djevojka ili lažna
zaručnica ili druga polovica ugovorenog braka. Ona je moja žena.
I imam osjećaj da će biti potreban trud kako bih je nagnao da to
shvati, ali u ovom trenutku, samo želim da joj bude dobro.
Povučem je gore tako da opkorači moje kukove. Potom je
uspravim, namještajući se u nju. A kada se spusti, zateknem se u
raju. U raju. Ona zabaci glavu i polako, tiho zastenje.
“Zauvijek...”, prostenjem, čvrsto primajući njezine kukove
dok upravljam našim tempom. Polako i lagano, tako da mogu
uživati u svakom uzdahu, stenjanju, svakom stezanju njezine
utrobe.
“Noah”, šapne položivši dlanove na moje trbušnjake dok
me potiče da ubrzam tempo. “Brže. Još.”
“Daj mi se.” Podignem kukove, obilježavajući je.
“Tvoja sam.” Spusti se na mene, vrlo duboko.
Srce mi preplavi ljubav prema toj nevjerojatnoj ženi i
svladaju me emocije. Iznova i iznova prodirem u nju potvrđujući
sve ono ispravno u našem sjedinjenju.
“Moja”, zarežim.
“Uvijek.” Dahne, već hvatajući zrak od zadovoljstva.
Uvijek.
92
JEDANAESTO POGLAVLJE
Olivia
“U zaključku, bilo bi u najboljem financijskom interesu
uprave da zadrži Tate & Cane Enterprises', dovršim bez
daha pogledavajući Nou. “Što kažeš?”
“Sjajno. Mislim da ćemo uspjeti.” Umorno se osmjehne.
“Kao što sam rekao i nakon naših posljednjih dviju
proba.” Grickam usnicu koju sam tijekom noći već svu
izranjavala. “Da pokušamo još jednom? Ne znam je li moj
govor uvjerljiv onoliko koliko bi mogao biti. I možda bih
trebala napraviti onih nekoliko dodatnih slajdova koje sam
spominjala. Argument nam uvijek može biti snažniji...”
Noah posegne i stisne moje rame kako bi me prekinuo, ali i
ohrabrio. “Pahuljice. Smiri se. Prezentacija nam je dobra. I jedan
je ujutro - iscrpljen sam, a siguran sam da si i ti. U ovom će nam
trenutku više pomoći dobar san nego stotinu grafikona.”
“Dobro, dobro.” Poraženo uzdahnem. Sam spomen riječi
san potakne me na zijevanje.
“Vidiš? Dopusti da te odvedem u krevet.”
Izvijem usne i lagano podignem obrvu zureći u njega.
“Kakav je to ton? Mislila sam da želiš spavati.”
Uzvrati mi osmijehom. “Ne brini se, želim. Seks može
pričekati sutra navečer, nakon što razvalimo prezentaciju
i spasimo svijet.”
93
Još jedan poriv za zijevanjem prekine moje smješkanje dok

me Noah odvodi u krevet.
Te večeri, još se uvijek pobjednički smijući, nagrnemo kroz
ulazna vrata svojega penthousea poput dvoje fakultetlija koji su
upravo diplomirali.
“Uspjeli smo! Spasili smo cijelu jebenu tvrtku!” glasno
povičem zbacujući cipele s potpeticama. Čak i uz sav naš trud,
teško mi je povjerovati da smo uspjeli uvjeriti upravu da ostavi
Tate & Cane na životu. Iako smo zbog neispunjene klauzule o
nasljedniku ostali bez dionica, svejedno smo zadržali svoja radna
mjesta na čelu tvrtke. I dalje možemo zadržati nasljedstvo, a
upravo smo to i željeli.
“Nego što da jesmo. Bili smo nezaustavljivi.” Noah me
podigne uhvativši me oko struka i vrti hodnikom, zbog
čega iznenađeno i uzbuđeno zacičim. “Spasila nas je tvoja
briljantna ideja sa zabavom, Pahuljice.”
“I ne pokušavaj hiniti skromnost. Ne bih se uspjela izboriti
s onom užasnom gomilom posla da nije bilo tebe.” Šaljivo ga
pljesnem po ramenu — jedinom dijelu njegova tijela koji mogu
dosegnuti u ovom položaju. “A sada me spusti kako bih nam
natočila piće.”
“Još jedna sjajna ideja. Otvorit ću lijepu, hladnu bocu
šampanjca.” Noah me spusti na noge, svuče svoj sako i baci ga
preko naslona stolca.
“Već si ga stavio na hlađenje?” upitam slijedeći ga prema
kuhinji.
“Sinoć sam pomislio da ćemo, ako pobijedimo, poželjeti
slaviti, a ako izgubimo, da ćemo željeti utopiti tugu.”
“Kakvo povjerenje. Trebao si mi reći da si bio uvjeren u
našu pobjedu.”
94
Slegne ramenima, uputivši mi nakrivljen smiješak. “Da, ali

pobijedili smo, zar ne?”
Izvadim dvije visoke čaše iz ormarića dok Noah uzima
šampanjac iz hladnjaka i vadi čep. U praskavom otvaranju boce
šampanjca postoji nešto čarobno — djeluje poput minijaturne
proslave samo po sebi. Noah do vrha natoči naše čaše.
“Za uspjeh u poslu, za teško izvojevane pobjede... i za
nepobjedive parove”, kaže, podižući čašu u zrak.
“Za sve to.” Podigavši vlastitu, kucnem čašom o njegovu i
otpijem obilan gutljaj uživajući u prštanju slatkih mjehurića na
mom jeziku.
“Nego, gdje je moj čestitarski poljubac?”
Zakolutavši očima, nagnem se i ovlaš mu poljubim usne.
On zažamori od zadovoljstva i pokuša me privući bliže,
ali odmaknem se.
“To je sve?” pobuni se.
“Pusti me da najprije popijem jednu čašu šampanjca. Još
nisam gotova s uživanjem u uspjehu.”
Iskapivši svoju prvu čašu, Noah nam natoči još jednu
rundu. “Čemu ćemo ovoga puta nazdraviti?”
“Hmm”, zamišljeno odvratim. “Prvom si zdravicom pokrio
puno toga. Što kažeš na... dobru ženidbu?”
Noah trepne, a potom kimne dok mu se lijeni osmijeh širi
licem. “Sviđa mi se to.”
Kucnemo se čašama dok se i sama smiješim. Pretpostavljam
da sam ga iznenadila. Ali on, i sva radost koju mi donosi, najprije
su iznenadili mene.
Noah ispije piće, zadovoljno uzdahnuvši. “Ovo je sjajno.”
Složno kimnem. “Znam. Bože, tako je divno što nam odluka
uprave više ne visi nad glavama.”
95
“Pa, i to.” Naceri mi se. “Ali također sam govorio o

provođenju vremena s tobom kod kuće. Ne mogu se prisjetiti
posljednjeg puta kada smo ovako razgovarali i zabavljali
se.” Naša razdvojenost nije bila isključivo rezultat
prezaposlenosti. Također nisam bila sigurna na čemu smo i s
teškoćom sam pronalazila čvrsto tlo u našem odnosu. Ali sva ta
bol pripada prošlosti — razgovarali smo o svojim osjećajima,
rekli sve što je potrebno, a sada nastojimo zaboraviti cijelu
tu ružnu epizodu.
Osjetivši moju nesigurnost, Noah posegne pa ispreplete
prste s mojima. “Oprosti, nisam htio pokvariti raspoloženje. Samo
sam mislio... pa, drago mi je ponovno te vidjeti sretnu.”
Ne skrećući pogled, prinese moj dlan svojim usnama
i poljubi mi članke smiješeći se, jednako kao što je to učinio onoga
dana kada sam pristala izlaziti s njime. Taj sudbonosni sastanak
odigrao se prije manje od tri mjeseca, ali čini se kao da se zbio u
nekom drugom životu - možda zato što sam ja postala druga
osoba. Tko je mogao i pomisliti da će naš odnos procvjetati na
ovakav način? Da mi je netko rekao da ću se preko ušiju
zatelebati u Nou Tatea, možda bih ga pljusnula. Bila bih
zgrožena.
Malčice promuklim glasom, Noah dometne: “Kad već
govorimo o zabavi... Dođi ovamo, ljepotice.”
Vrućina u njegovim tamnim očima otjera sve druge misli iz
moje glave. “Dobro, ali večeras želim iskušati nešto novo.”
On postane zainteresiraniji. “Da?”
Posegnem i uhvatim njegovu kravatu. Disanje mu se ubrza
dok otpetljavam čvor i izvlačim dugu svilenu vrpcu boje crnoga
vina iz ovratnika njegove košulje.
96
“Želim da mi staviš povez na oči”, kažem, bespomoćno

osjećajući kako mi se obrazi malčice rumene. Moram se naviknuti
na izgovaranje takvih stvari ako želim biti udana za tog boga
seksa.
Njegove se oči rašire, od nevjerice, ali i od uzbuđenja. “Jesi
li sigurna?”
“Da. Vjerujem ti.”
I želim mu pokazati da mu vjerujem. Nisam ni približno
spretna na jeziku kao što je on, ali tim činom -
potpunim prepuštanjem svojega tijela i užitka u njegove ruke -
znam da će shvatiti poruku, snažnije nego da mu tek riječima
poručim da mu opraštam.
Kada me Noah poljubi, snažno, prodorno i vrlo iskreno, oči
me zapeku od suza radosnica. Jasno je da shvaća.
Kada se odmakne, oboje ostanemo pomalo zadihani. Bez
riječi uhvati moju ruku i povede me niz hodnik. Ušavši u spavaću
sobu, okrene se sučelice meni, i dalje me držeći za ruku.
“Dopusti da te razodjenem”, kaže već pomalo hrapavim
glasom.
Progutavši knedlu, kimnem.
Sporošću koja istodobno djeluje obožavajuće, ali i
frustrirajuće jer me čini nestrpljivom, oslobodi me mog
poslovnog ruha. Najprije bluze, otkapčajući dugme po dugme, a
potom suknje, rastvarajući je i svlačeći niz noge. Ljubi me dok
poseže oko mojih leđa kako bi mi otkopčao grudnjak. Gaćice su
posljednje na redu.
Naposljetku ostanem stajati gola pred njime. Večeras, s
Noom, mogu predahnuti od uloge visokopozicionirane izvršne
direktorice. Trenutačno sam samo Olivia - žena koja spremno
iščekuje dodir svog muža.
97
Pogurne me kako bih se opružila na krevetu, a potom

sjedne pokraj mene i zaveže mi kravatu oko glave tako da
mi prekriva oči. Vidim samo tanak snop svjetla na dnu svog
improviziranog poveza. Osjećam kako madrac upada kada
klekne nada me, oslanjajući se na ruke tako da je jedino mjesto na
kojem se naša tijela dodiruju povremeni dodir
njegovih pamučnih hlaća i mojih nogu.
Načas jedini zvuk tvori naše prigušeno disanje. Potom
Noine usne okrznu moju ušnu školjku pa glasno uzdahnem.
Stane se spuštati mojim tijelom ljubeći ga, posvećujući se
svakom osjetljivom području kao da uživa u mom okusu.
Nemoćna predvidjeti njegove pokrete, svaki dodir doživljavam
kao ugodno iznenađenje. To što ga ne mogu promatrati na
djelu predstavlja drukčiju vrstu slatke muke — voljela bih vidjeti
njegove pune usne na svojoj koži i oči blistave od vatrene
požude.
Nadoknadim taj nedostatak dlanovima. Zarijem prste u
njegovu raštrkanu kosu, uživajući u njezinu osjetu i načinu na
koji mu zastane dah svaki put kada ga od uzbuđenja mrvicu
presnažno počupam. Milujem mu ramena i leđa kako bih osjetila
njegovu kožu i čvrste mišiće pod njom. Želim upoznati svaki
milimetar njegova tijela. Možda bismo ovo jednom trebali
ponoviti, ali tako da on nosi povez na očima.
Zubima nježno zahvati mjesto na mojemu vratu zbog kojeg
mi se koljena vječno pretvaraju u želatinu. Meke, pune usne
okrznu moju ključnu kost, moja prsa, a potom i sam vrh mojih
dojki, klizeći sve niže i niže. Želudac mi treperi od uzbuđenja.
Spušta se toliko polagano da imam osjećaj kao da ću se rasprsnuti
od pukog nestrpljenja. Isuse, zar cijelu noć namjerava ići ovako
sporo?
98
Vrućina mi počne pulsirati ravno u klitorisu kada konačno

ovije usne oko jedne moje bradavice, ližući je i snažno sišući, a
drugu štipkajući i trljajući palcem i kažiprstom.
“Noah”, prostenjem, molećivo. Kukovi mi se podižu u
ritmu s pokretima njegova jezika. Već sam vrlo vlažna, osjećam
ljepljivost između svojih nogu svakog puta kada
se promeškoljim. A ako podignem koljeno, osjetim i njega;
čeličnu polugu koja se utiskuje u zatvarač njegovih
svečanih hlača. Koljenom protrljam njegov ukrućen kurac i
mračno se osmjehnem začuvši ga kako stenje.
“Večeras bi ti trebala biti u prvome planu.” Zvuči puno
napaljenije nego inače.
Ispružim ruku i slušam ga kako uvlači dah kada ga
uhvatim prstima. “Ali ovo je za mene, zar ne? U čemu je onda
problem?”
“Zločesta djevojka”, zareži. “Hoću li morati prestati i
zavezati te? Ili ćeš biti dobra?”
Odmahnem glavom. “Ne znam za dobru, ali bit ću strpljiva,
ako tako želiš.” Barem još malo. Ne znam koliko još zadirkivanja
mogu podnijeti.
“Ali neću prestati dodirivati veliki, seksi kurac svoga muža,
stoga to nemoj ni tražiti.” Nacerim se, ne mogavši si pomoći.
Poljupcem ukloni smiješak s mojih usana. “Možeš me
dodirivati gdje god želiš, nakon što svršiš za mene.”
Nakon? Sviđa mi se kako to zvuči, ali, dovraga, koliko ću još
morati čekati?
Bez daljnje rasprave na tu temu, Noah se prebaci na drugu
dojku - prstima trljajući i kružeći oko bradavice koju je prije toga
lizao. Dodir njegovih usana, jezika i zubi gotovo je odveć
intenzivan na onoj koju su njegovi prsti netom ukrutili štipanjem.
99
Potom nastavi svoju južnu putanju. Želudac mi škakljivo

poskakuje pri svakom poljupcu.
Dahnem i trznem se od nestrpljenja osjetivši iznenadni
nalet zraka na svom središtu. Platno tiho šuška — spušta se niz
plahte. Potom osjetim njegove usne kako mi ovlaš dodiruju
gležanj.
“G-grozan si.” Bespomoćno se zahihoćem. Zbilja će
preskočiti glavnu zanimljivost? Počevši s mojim ušima i spustivši
se do kraja, zar će iznova početi s mojim stopalima i kretati se
nagore? Isuse...
“Sve će ti se isplatiti, obećavam”, zaprede, a njegov vreo
dah rasprši se po mom listu.
Nastojim se natjerati na mirovanje dok usnama polako
putuje uz moje noge. Ali hrapav uzdah provali mi iz grla kada
stane sisati i gristi unutarnju stranu mojega bedra. Ne bih prestala
gnjaviti Nou kada bi mi ostavio ljubavni ugriz na vratu, ali ove
tragove nitko nikada neće vidjeti. Privatni su, intimni, njihovo
senzualno značenje namijenjeno je nama i samo nama. A pomisao
da me Noah označi kao svoju... tjera me da zadrhtim gotovo
jednako kao pred osjetom dok poljupcima ostavlja trag.
Njegovi krupni, nježni dlanovi čvrsto uhvate moja bedra i
rašire ih. Zadrhtim osjetivši njegov dah kako ponovno lebdi
povrh moje vlažne pice. Zašto se ne pomiče?
“Š-što radiš?” zastenjem.
“Samo sam zastao kako bih ti se mogao diviti.”
Obrazi mi planu. Ne sramim se svoga tijela, ali govori o
mojoj ženskoj stvari kao da promatra kakvo umjetničko djelo ili
nešto slično.
“Je li zbilja toliko?...”
“Prekrasna, jest.”
100
Obuzme me vatreni poriv da skupim bedra, ali nijemo se

borim protiv njega kako bih mu dopustila da mi se divi.
“Vruća.” Poljubi sami vršak mog brijega. “Uska.” Spusti
usne i utisne čedan poljubac mrvicu niže. “Slatka.” Još
jedan poljubac, još jedan sićušan korak bliže onomu gdje ga
želim. “Vlažna.”
Gotovo vrisnem kada njegov jezik konačno, konačno klizne
mojim klitorisom.
“Moja”, zareži.
Noah me liže i siše istom onom nepodnošljivom ležernošću
koju je netom ukazao mojem tijelu. Ignorira moje prste koji mu se
upleću u kosu i pritišću mu lice o moju srž, nastojeći ga natjerati
da jebeno požuri. Ali nimalo mu se ne žuri dok me vodi prema
orgazmu. Kao da pred sobom ima cijeli dan.
Njegov vreo, vlažan i spretan jezik neprestano se pomiče
amo-tamo nalik na lijeno mlataranje mačkina repa. Upravo mi taj
osjećaj pruža najviše užitka — samo kada bi malo ubrzao.
Blažena vrućina polako se povećava, ali, dovraga, presporo.
Osjećam kako se približavam rubu, ali ne uspijevam ga posve
sustići. Mogu samo biti strpljiva i čekati da me Noah odvede
onamo. Ovi puževi koraci izluđuju me. Bliže, bliže, milimetar po
milimetar...
Sve dok ne zastenje o moje vlažno tkivo i gurne jedan čvrst
prst u mene. Moj orgazam konačno se oslobodi, preplavljujući mi
tijelo poput oceana tople svjetlosti, i nastavlja se, nastavlja i
nastavlja, jebote...
Začujem ječanje i shvatim da potječe od mene. Njegov jezik
i dalje bičuje moj klitoris, puštajući me da iscrpim užitak do kraja,
sve do posljednje kapi.
101
Mlohavo utonem u plahte. Oporavljajući se od vrhunca, još

uvijek ošamućena od njegove siline, zahihoćem se. Cijeli ovaj dan
— pobjeda naše obiteljske tvrtke, spokoj i ljubav u našem braku
— odavno je trebao svanuti. Pretpostavljam da je prikladno što
sam morala čekati i na svoj orgazam.
Krevet se ponovno ulekne dok me njegova težina i toplina
njegova tijela nakratko napuštaju. Začujem zvečanje ladice pri
otvaranju popraćeno šuškanjem plastike, što mi govori da navlači
kondom.
Želim strgnuti povez s očiju i vidjeti njegove raširene
zjenice, nabubrjele usne, njegov kameni, orošeni kurac. Ali tada
legne na mene i snažno me poljubi prislanjajući glatki glavić na
usne moje pice.
Usišem zrak kada počne ulaziti u mene - vrlo polako,
povlačeći se pa gurajući, dopuštajući mi da se iznova prilagodim
njegovoj veličini. Iako sam vlažna od svog orgazma, svejedno
ulazi s naporom. Vjerojatno će zauvijek ostati tako. Dobra ženidba,
bogme.
S obzirom na sve obveze u posljednje vrijeme, nismo se
seksali gotovo tjedan dana — i to je tjedan dana previše, ako se
mene pita. Tako sam prokleto spremna.
Trznem kukovima uvis, dašćući: “Molim te, Noah, ševi
me.“
On ispusti tih, grubi zvuk požude. “Isuse, Pahuljice, kako bi
bilo koji muškarac mogao reći ne?“
Otme mi se dubok uzdah olakšanja kada se počne žestoko
zabijati. Svakim pokretom udara ravno o moju G-točku,
odašiljući valove užitka cijelim mojim tijelom, osjetljivim od
posljednjeg orgazma. Seks s povezom na očima posve je drukčije
iskustvo. Iznimno sam svjesna svakog njegova gruba uzdaha,
102
svakog nasrtaja njegovih kukova, svake krute vene i neravnine na

njegovu velikom kurcu.
Naslijepo pretražujem plahtu u potrazi za Noinim dlanom,
pronađem ga i čvrsto stisnem nakon što on ispreplete naše prste
— sidro je to usred oceana osjećaja koji me potresaju. Njegove
usne pritisnu moje pa se gladno predam njegovu poljupcu.
Jezikom posežem za njegovim i ispreplećem ih u slatki, vrući ples
koji oponaša pokrete naših tijela. Razdvajamo se tek kako bismo
udahnuli, ošamućeni od napora i jedno drugoga.
“Mislio sam da ću te izgubiti”, Noah zastenje u moje uho.
Izvijem kukove uvis i stegnem noge oko njegova struka,
žudeći da uđe dublje i da ga zagrlim čvršće. “Sada me
imaš”, dahnem. “Volim te, Noah... silno te volim.”
I želim još. Pokreti su nam gotovo bjesomučni dok se
pomičemo jedno drugome ususret, a užitak raste sa
svakim snažnim zamahom.
Kada me obuzme, drugi me orgazam ne preplavi poput
nježnog mora. Prohuja kroz mene nasilno poput potresa ili udara
groma, grčeći moje mišiće i tjerajući napregnut povik iz mojega
grla. Negdje usred vrtloga užitka osjetim kako Noah dršće oko
mene, u meni, stenjući moje ime poput molitve.
Klonem, nogu i dalje prebačenih preko njegova struka.
Naše naprasito dahtanje, miris znoja i seksa prožimaju zrak. Kada
se polako izvuče iz mene, osjetim laganu prazninu, ali većinom
iscrpljenost i zadovoljstvo. Čujem zvuk lateksa kako napušta
njegovu kožu, popraćen šušnjem plastične vrećice za smeće
nakon što Noah baci kondom.
Njegove mišićave ruke posegnu i povuku me na njegova
vruća prsa, još uvijek vlažna od znoja. Tiho zažamorivši,
okrenem se na bok kako bih položila glavu na njegov
103
čvrsti biceps. Nježno protegnem umorne noge. Mišići će me

sutra jamačno boljeti, ali, kvragu, i te kako je vrijedilo.
Svjetlo uplovi natrag u moj svijet kada mi Noah skine
povez. Zažmirim zato što me iznenadna svjetlost žari i zato što se
želim još malo zadržati u ovom trenutku.
“Što kažeš?” upita. “Sudeći po svim zvukovima koje si
ispuštala, zvučalo je kao da ti je bilo dobro.”
“Nevjerojatno”, uzdahnem, tonući u tupilo. Odviše sam
izmoždena da bih se brinula o svojoj iskrenosti koja
pumpa njegov ego preko svake mjere.
Ali Noah ne likuje niti me zadirkuje. Samo me nježno
poljubi u čelo. “Drago mi je da ti se svidjelo. Usput, ja tebe volim
više.”
Ovijem ruku oko njegova utegnutog struka. Priljubljeni
jedno uz drugo, odmaramo se jedno drugome u
zagrljaju, kupajući se u toplom sjaju zadovoljstva.
Teško mi je povjerovati da je situacija ovako dobra. Prije
samo nekoliko tjedana, naš se odnos nalazio na rubu propasti. A
sada smo snažniji nego ikada prije. Pravi par. Izvan sebe sam od
sreće, a ako je suditi prema ovomu noćas, Noah osjeća istu stvar.
104
DVANAESTO POGLAVLJE
Začuvši komešanje i jurnjavu pokraj vrata svoga ureda,

ustanem kako bih povirio u hodnik. Većinu jutra ne dižem glavu
od posla, provjeravajući kampanje koje je izradio marketinški tim
za sve naše nove račune. Dobar je osjećaj biti iznova zauzet
priljevom brojnih novih klijenata.
Zastanem pred stolom svoje pomoćnice. “Što se događa?”
Pogledom slijedi gomilu do mjesta na kojem stoje, istežući vrat i
zureći u plazmu na zidu sobe za odmor dalje niz hodnik. “Jesi li
gledao vijesti?” upita.
Odmahnem glavom, a ona kucne po zaslonu svoga
računala jednim drugim, obojenim noktom. “Daniels Multimedia,
jedna među tvrtkama koja nas je željela otkupiti.
Nasljednik tvrtke, Bradford Daniels... današnja je tema svih
razgovora.”
“Taj govnar”, promrmljam ispod daha. “Što je sad
izveo?” Margot porumeni zbog mojih prostih riječi.
Šezdeset osam joj je godina i za dva tjedna odlazi u mirovinu.
Ne znam kako ću bez nje. Razgovarao sam s desetkom
kandidatkinja, a dosad ni jedna nije ušla u obzir.
Potreban mi je netko sposoban, povjerljiv i, prema riječima
moje žene, netko tko me ne želi poševiti. Olivia je otpisala gotovo
sve kandidatkinje.
105
Margot otvori svoj pretraživač u kojem se prikaže CNN-ov

naslov: MLADI ŠEF UHVAĆEN U SEKSUALNO-NOVČANOM
SKANDALU!
Nagnem se preko njezina ramena, ovlaš čitajući članak, pa
saznam da je divovski kreten Brad uhvaćen na djelu. Ucjenjivao
je svoju pomoćnicu, samohranu majku i dugoročno odanu
zaposlenicu. Kada je otkrila da je pronevjerio novac i sakrio ga na
inozemnom računu koji ne podliježe porezu, ponudio joj je
dogovor. Obećao ju je promaknuti ako bude držala jezik za
zubima. Ali nije mogla živjeti s time, stoga je rekla njegovu ocu.
Navodno se ukradenim novcem koristio kako bi plaćao svoju
ovisnost o, između ostalog, pornografiji. Pomoćnica je izjavila
kako ga je nekoliko puta ulovila dok je masturbirao u uredu.
Aleluja. Obožavam kada se loše stvari događaju lošim
ljudima. Posebno s obzirom na to da će svaki pošten odvjetnik
pronaći načina da mu prišije seksualno napastovanje i stvaranje
neprijateljskog radnog okruženja uz ucjenu i pronevjeru. Gada
čeka ozbiljna zatvorska kazna.
Zgrabivši mobitel, nazovem Oliviju.
Ali uspijem reći tek halo prije nego što ispali: “Jesi li čuo?”
Glas joj gotovo podrhtava od nevjerice.
“Aha. Ovog mu mjeseca baš ne ide.”
“Ah, vjeruj mi, zaslužio je sve što mu se dogodilo.”
Kimnuvši, zaputim se u njezin ured. Kada stignem pred
njezina vrata, podigne pogled pa zatomi hihotanje prije negoli
spusti slušalicu.
“Ručak?” upitam.
Spusti pogled na sat. Nije još podne, ali sada kada sam uzeo
stanku, ne želim se vratiti za svoj stol.
“Može.” Ponovno mi se nasmiješi pa ustane od svoga stola.
106
Uživam što se Brad osramotio, ali još više uživam što je to

tek nevažna stavka na našem popisu. Nastavili smo sa životom,
kao pojedinci i kao par, a njegova prisutnost u našem životu
beznačajna je. To ne znači da nećemo svako toliko uživati
slušajući vijesti, ali neće nas zaokupiti. Ovo je naša priča, a on
više nije dio nje.
“Naručimo hranu”, predložim spuštajući se u plišani
naslonjač nasuprot njoj. “Danas imam još jedan razgovor za
posao.”
Olivia zakoluta očima. “Trenutačno ne želim razgovarati o
tome. Ne želim se svađati.’’
Neočekivano, to je postala bolna točka naših razgovora.
Moja je žena obično vrlo samopouzdana; iznenadio me njezin
silan interes za to koga ću zaposliti kao svoju desnu ruku.
Izvijem usne. Možda joj nitko nikada neće biti dovoljno
dobar. Možda je to način na koji iskazuje ljubav — zasipajući me
svojom opsesivnom potrebom za kontrolom.
Nakrivi glavu. “Nešto je smiješno?”
Hitro obuzdam svoj izraz. “Samo glupa šala koju mi je
Sterling jutros proslijedio. Slažem se, lijepo ručajmo i nemojmo
razgovarati o poslu.”
“Što bi želio jesti?” upita izvlačeći fascikl s papirnatim
jelovnicima svih lokalnih ugostiteljskih objekata.
Njezina posvećenost i organiziranost više me ne iznenađuju.
“Ti biraj”, odvratim odmahnuvši rukom. “Iznenadi me.”
Iznenađenje. To je to.
Dok Olivia pregledava razne jelovnike, izvučem mobitel iz
džepa i pošaljem poruku Camryn.
107
NOAH: Nađemo se na piću prije happy houra. Trebam tvoju

pomoć.
Camryn gotovo smjesta odgovori.

CAMRYN: Častiš?
NOAH: Naravno. 16 h u Woodys StiffPickleu.
CAMRYN: Može, šefe.
Na kraju njezine poruke stoji sličica podignutih palčeva.

Iznova spremim mobitel, skrivajući mračan osmijeh. Točno znam
što večeras trebam učiniti kako se Olivia nikada više ne bi brinula
zbog moje pomoćnice.
***
“Što se događa?” upita Camryn otpijajući gutljaj svoje

margarite od jagode.
Sjedimo za šankom. Woody’s je opušteno mjesto, sportski
bar neugledne atmosfere. Ali blizu je poslu, a što je još važnije,
nije mjesto na koje bi Olivia ikad kročila svojevoljno. Stoga
možemo biti sigurni da nas neće uloviti.
“Trebam tvoju pomoć.”
“Nevolje u raju? Opet?” Camryn se namršti. “Prilično si
učinkovit u sjebavanju, to ti priznajem.”
“Ah...” Nagnem glavu na jednu pa na drugu stranu. “Nije
to. Zapravo je sve prilično dobro.”
Barem u određenom smislu riječi. Sama po sebi, ta stvar s
pomoćnicom nije velika — znam da će mi rješenje nadoći s
108
vremenom. Ali puno se toga događa u našemu svijetu. Zdravlje

Olivijina oca pogoršava se, pomisao na to da ćemo jednog dana
možda imati dijete i, naravno, naša međusobna obveza u braku.
“Sve je zapravo prilično dobro. Samo... želim početi
ispočetka s Olivijom.”
“Ispočetka?” Tapka prstima po šanku. “Što to točno znači?
“Ti si mi rekla da je Olivia potajna romantičarka i da je
oduvijek sanjala o velikom, prekrasnom vjenčanju.”
“Pa... da.” Camryn kimne, a njezini tamnosmeđi pramenovi
poskoče. “To je istina.”
Gotovo se lecnem pomislivši na dan našega vjenčanja. Ako
se taj mlaki, sterilni sastanak uopće može nazvati “vjenčanjem”.
Trebamo novi početak. Moram pokazati Oliviji koliko mi znači. A
pravo vjenčanje bit će prvi korak prema tomu.
“Moram isplanirati jedno takvo. Bajkovito vjenčanje o
kakvom je oduvijek maštala.”
Camryn izvije usne. “Budući da ste vjenčani,
pretpostavljam da misliš na obnovu zavjeta.”
“Može i to. Nije važno kako se zove. Želim Oliviju u velikoj
pompoznoj haljini, golemu tortu, naše prijatelje i obitelj, sjajnu
hranu, bend i ples pod zvijezdama.”
Camrynin smiješak pretvori se u zubat cerek. “Slatko.
Totalno bi to trebao učiniti. Mogu li biti djeveruša?”
Sad se ja nacerim njoj. “Rekla si da nije riječ o vjenčanju.
Uključuje li obnova zavjeta svadbeni prijem?”
“Uključuje kada je osobno planiraš.”
Nasmijem se i otpijem gutljaj svoga piva. “Trebat će mi
pomoć s time. Od čega se sastojalo Olivijino vjenčanje iz snova?
Sjećaš li se bilo čega iz onog spomenara koji si spominjala?”
109
Camryn pogleda preko šanka, načas razmislivši. “Znaš što?

Ne.”
“Molim?” Zatečen sam.
Odmahne dlanom. “To su bili njezini djetinji snovi,
tinejdžerske baljezgarije. Olivia je odrasla žena. I poznaješ je bolje
i od koga. Znaš što trebaš.”
Kako ovo nisam predvidio? Svakog puta kada zamolim
Camryn za pomoć, ona pronađe način da me natjera da
sam smislim rješenje.
“Uostalom, to...” Zamahne rukom u mojemu smjeru. “To je
sjajno.”
“O čemu govoriš?” sumnjičavo je pogledam.
“Mladoženja koji smišlja obnovu zavjeta najslađa je i
najljepša stvar na svijetu. Samo naprijed, vjeruj svom instinktu,
sigurna sam da će se Olivia oduševiti. Romantično je samo po
sebi jer ulažeš trud zbog nje. U tome se sastoji prava ljubav, u
nesebičnom djelovanju radi druge osobe.”
Prije nego što se raspekmezimo, ozbiljno promrmljam:
“Hvala.”
Camryn se samo naceri i otpije još jedan gutljaj pića.
“Račun, molim vas!” povičem konobaru.
“Happy hour već završava?” upita napućivši usne.
“Oprosti što odlazim, ali očito moram isplanirati
vjenčanje.” Iskapim bocu piva pa ustanem.
“Nije to vjenčanje, nego obnova zavjeta.”
Zakolutam očima. “Semantika.” Ako uključuje seks tijekom
bračne noći koji nikada nisam doživio, bit ću sretan.
Osim toga, imam još jednu ideju — iznenađenje koje će
Oliviji večeras pokazati da je jedina žena u mom životu.
110
Odložim nekoliko novčanica i isturim bradu u Camryninu

smjeru. “Hvala na razgovoru.”
Ona slabašno mahne ispijajući margaritu. “Uvijek. Sretno.”
***
Čim Olivia stigne kući, prionemo na svoj uobičajeni

večernji ritual. Opustimo se razgovorom uz laganu večeru za
stolom, a sada uživamo u čaši vina u dnevnom boravku. Ona
lista snop kataloga koji su danas stigli poštom. Ja se pomaknem
na kauču, nervozniji i uzbuđeniji nego što sam mislio.
“Onda, čime si se bavio danas poslijepodne?” upita.
Ranije sam izišao s posla kako bih obavio nekoliko stvari,
rekavši Oliviji da ću je čekati kod kuće.
“Morao sam nešto obaviti. Zapravo sam se našao s Camryn
na piću.”
“Camryn? Zašto? Zbog posla?”
Odmahnem glavom. “Osobne stvari. Razmišljao sam o
tome da isplaniram reprizu našega vjenčanja. Pravi, potpuni pir.
Želio sam čuti njezino mišljenje o stvarima koje ti se možda
sviđaju.”
Nježno se nasmiješi, srećući moj pogled. “To je vrlo slatko
od vas, g. Tate.”
“Dakle, slažeš se?” Palcem pomilujem njezinu bradu, a
Olivia priljubi lice uz moju ruku.
“Naravno.” Utisne lagan poljubac u moje usne. “Je li ti
Camryn dala kakvu ideju?”
Namrštim se. “Ne. Doslovce je rekla da to moram sam
smisliti.”
Nasmije se. “Zvuči kao Camryn.”
111
Privučem Oliviju bliže na kauču. U posljednje vrijeme

svake smo večeri vodili ljubav, ali proteklih je dana
rastresena zbog oca i posla, i nije sasvim raspoložena. Večeras joj
moram pokazati što može učiniti dobra ševa za otpuštanje stresa.
“Razmišljala sam”, kaže privijajući se uz moj bok.
“O čemu?“
“Imam ideju za tvoju novu pomoćnicu.”
“Zbilja?”
Iznenađen sam što je Olivia razmišljala o tome. Opsesivna
kontrolorka u njoj pozabavila se odbijanjem svake kandidatkinje
koja je kročila u moj ured. Iako mi to nije previše smetalo... slatka
je kad njezina posesivnost izbije na površinu.
Podigne glavu s mojih prsa i kimne. “Rosita bi bila
savršena, Noah.”
“Rosie?” Naglo podignem obrve. “Obožavam Rosie, ali
sumnjam da je kvalificirana.” Posegnem preko stola i uhvatim
njezinu ruku. “Dušo, doista se nemaš zbog čega brinuti. Čak i da
zaposlim topmodela za svoju pomoćnicu, svejedno bih želio
samo tebe.”
“Topmodel također ne bi bio kvalificiran”, našali se. Potom
se njezin osmijeh smekša, istinski umiren. “Znam. Hoću reći, u
dubini duše znam to. I vjerujem ti. Samo, ne znam... živcira me
kada razmišljam da postoje žene koje samo žele spavati s
drugima kako bi napredovale i koje zavode muškarce kako bi
nekamo dospjele.”
Shvaćam što govori. Olivia se ubila od posla za svako
promaknuće koje je dobila. Zaslužila je to svojim vještinama i
radom, a ne zahvaljujući dužini svoje suknje ili dubini proreza na
bluzi. Uvidim da njezin otpor prema zapošljavanju fufica nema
112
nikakve veze s nepovjerenjem prema meni, nego je isključivo

vezan uz njezinu osobnu etiku.
Važnost tog razgovora postane presudna. Nisam joj je
namjeravao odmah pokazati, ali tko ga šljivi — moram
joj dokazati da me posjeduje na sve moguće načine.
Počnem otkopčavati hlače.
“Onda pretpostavljam da ovo nisam trebao napraviti...”
Povučem zatvarač i svučem bokserice.
“Ab, za Boga miloga. Što je to s tobom i izvlačenjem... opa!”
Olivia sklizne s kauča i baci se na koljena preda me, razrogačenih
očiju promatrajući moje prepone. “Koji je to vrag?”
Upozorenje majstorice tetovaža, dok joj je pištolj već zujao u
ruci, odjekne mi glavom. Jesi li siguran, prijatelju? Znaš da je ovo
trajno. Sranje, možda sam pogriješio...
Olivia položi dlanove na moja bedra i nagne se bliže.
Dok drži glavu gotovo u mom krilu, kurac mi počinje
uživati u pažnji, ukrućujući se i spremajući za akciju.
“Što si to učinio?” ponovi.
Koža mi je još osjetljiva od tinte i vjerojatno nisam trebao
skloniti zavoj, ali želio sam da je može vidjeti.
Tik iznad moje kite piše: Olivia Quinn Cane.
Učinio sam to kako bih jednom zauvijek potvrdio ljubav
prema svojoj ženi, ali s obzirom na to da zuri u mene kao da sam
šenuo pameću, nisam siguran da joj se to sviđa. Krotko se
počešem po glavi.
“Znam da je to jedna od stvari koje su ti smetale kada smo
tek prohodali. Rekla si da sam spavao s pola Manhattana.
Olivia naglo sretne moj pogled. “Sa ženskom polovicom,
da.”
113
“Iako to nije istina, danas sam učinio nešto za što se nadam

da će ti pokazati da sada pripadam tebi. U svakom smislu te
riječi.”
Prstom prijeđe otmjenim slovima. Ugrizem se za usnu zbog
njezina lagana dodira - tetovaža je još uvijek svježa pa boli kao
sam vrag, ali koža mi također treperi zbog nježnog dodira, tako
blizu mom kurcu...
“Ne mogu vjerovati da si tu stavio moje ime”, promrmlja.
Progutam knedlu, glasa promukla od emocija i požude.
“Tvoja je. Ja sam tvoj.”
Uspne mi se u krilo i strastveno me poljubi. “Nevjerojatan
si. Lud...” Nasmije se. “Ali nevjerojatan.”
“Volim te.”
“Ja tebe više”, promrmlja u moje usne.
“Nemoguće.”
Ustanem i odnesem je u spavaću sobu.
114
TRINAESTO POGLAVLJE
Olivia
Zakazali smo obnovu zavjeta tek nakon što je tata otpušten
iz bolnice na kućnu skrb. Također smo je odlučili upriličiti na
obiteljskom imanju Caneovih na kojem sam odrasla, kako ne bi
morao nikamo putovati. Ali Noah mi nije dopustio da isplaniram
išta više od toga, zato što je želio da sve bude iznenađenje.
Što god smišlja, vjerujem da će se uvelike razlikovati od
dana kada smo se zakonski vjenčali. Teško da se moglo nazvati
obredom vjenčanja; bilo je to samo pravno
sjedinjenje, potpisivanje dokumenata. Posve sigurno nije bilo
ničega romantičnog u tome. Danas ćemo biti okruženi
gomilom obitelji i prijatelja koji će se smijati, čestitati nam i
nazdraviti našoj sreći.
Još važnije, suočila sam se sa svojim osjećajima. Mogu
pogledati Noi u oči i reći mu da ga volim. Sa sigurnošću znam što
mi nosi budućnost i jedva čekam svaki trenutak.
Odnosno, budućnost u općenitom smislu. Trenutačno ne
znam ništa, zato što mi Camryn dlanovima pokriva oči i vodi me
kroz kuću. Našminkala me i pomogla mi zakopčati haljinu -
prekrasnu svijetloružičastu krinolinu nalik na princezinu, visoka
ovratnika i kratkih čipkastih rukavića -ali odbija pisnuti o Noinim
planovima. Još uvijek nisam vidjela ni što ona ima na sebi.
“Još malo”, kaže.
115
“Jasno mi je.”
Prilično sam sigurna gdje se nalazimo. Tlo pod mojim
nogama promijenio se od parketa u hodniku u meki sag, ali i
čujem žamor naših brojnih gostiju dok razgovaraju, prigušen
debelim staklom. Zacijelo smo u lođi, blizu francuskoga prozora
koji vodi na terasu i u stražnji vrt.
“Ne otvaraj oči.” Camryn skloni ruke s moga lica. Vrata
škljocnu, a buka iz dvorišta odjednom postane glasnija. “Dobro,
otvori ih!”
Cijeli vrt, i onako prekrasan na zlaćanom svjetlu kasnog
poslijepodneva, urešen je papirnatim lampionima i girlandama
paperjastih božura u svim duginim bojama. Nasred svakog stola
nalazi se buketić božura. Šank i dugačak švedski stol krcati
hranom koja nalikuje na tapase zauzima udaljeni desni kut vrta.
Na suprotnoj strani, isti glazbeni sastav koji smo unajmili za
veliku Tate & Caneovu zabavu na plaži pruža blagu glazbenu
kulisu.
A kroz sredinu travnjaka, snježnobijela traka vodi do
visokog cvjetnog luka. Pod njim se nalazi oltar za kojim ćemo
izgovoriti svoje obnovljene zavjete - i pod kojim Noah već stoji,
bolno zgodan u smokingu, blistava osmijeha upućena meni kao
da sam jedina žena na svijetu.
Moja sestra Rachel i jato drugih rođakinja okružuju terasu.
Dok stojim blejeći u sve to, pozivaju me naprijed okrećući glave
među gomilom i izazivajući pljesak. Sve žene odjevene su u
identične široke haljine do ispod koljena u prozračnim nijansama
akvamarina, kao da su djeveruše. Okrenuvši se, začudim se
ugledavši da Camryn na sebi ima jednaku haljinu.
116
“Sviđa ti se?” Nasmije se, privlačeći me u zagrljaj. “Noah

me ispitao o tvom savršenom vjenčanju. Zacijelo mi je poslao
milijun emailova kako bi sve potvrdio.”
Bend potom zasvira svadbeni marš. Djeveruše se rasprše
kako bi zauzele svoja mjesta pokraj oltara, a Camryn me potjera
ustrajući: “Hajde, čeka te muževa sočna pusa!” Trepćući kako bih
odagnala suze radosnice, prođem pokraj svojih djeveruša na putu
prema Noi. Muškarcu koji je tako brzo postao moj prijatelj, moj
mladoženja i konačno moj ljubavnik. Ne redoslijedom kako to
biva u običnim romansama, ali ništa ne bih mijenjala, zato što je
to naša priča.
Dok prilazim oltaru kako bih stala uz Nou, ugledam tatu u
kolicima na samom začelju, u društvu bolničarke koja sjedi
pokraj njega. Naravno da znam da mu nije dobro, ali osmjehuje
se kao da je ovo najbolji dan u njegovu životu.
“Izgledaš prekrasno”, Noah mi šapne uzimajući moj dlan i
milujući nadlanicu. Oči mu blistaju kao nikada prije.
Snaga emocija koje se zrcale u njima oduzme mi dah.
Mislim da taj njegov izraz neću zaboraviti dok sam živa. Osjećam
se kao cijeli njegov svijet, njegovo najvažnije blago, njegovo sve. I
obožavam to.
Noah se okrene kako bi se izravno obratio publici. “Prije tri
mjeseca, Olivia je postala moja žena. Ali kao što mnogi od vas
znaju, naše sjedinjenje nije bilo uobičajeno. Vjenčali smo se u
nepovoljnim vremenima; tvrtka u vlasništvu naših obitelji
suočavala se sa završetkom jednog razdoblja. A naša
veza također je naišla na teška razdoblja. Ali svladali smo
svaku prepreku, a naša je ljubav procvjetala usprkos
okolnostima.” Uhvativši me za ruku, okrene se prema meni, i
dalje govoreći dovoljno glasno kako bi ga naši gosti mogli
117
čuti. “Učinila si me boljim čovjekom, Olivia. Vjerujem u ovaj brak

više nego ikada prije. Silno sam zahvalan što ću provesti ostatak
života s tobom i veselim se svemu što će nam život donijeti.”
Dah mi zastane u grlu, ali on još nije završio.
“Na dan našega vjenčanja, prisegnuo sam da ću ti biti
vjeran. Obećavam da ću te poštivati, voljeti i tješiti, u zdravlju i
bolesti, u bogatstvu i siromaštvu, u dobru i zlu. Tom
popisu želim pridodati i pravu ljubav. Počašćen sam što danas
stojim ovdje, pred ovim svjedocima” - zamahne slobodnom
rukom i obuhvati cijelu publiku - “ne samo kako bih potvrdio
svoje svadbeno obećanje nego i izjavio da te volim. Oduvijek
sam te volio i uvijek ću te voljeti, dok god budemo živi.”
Noah odjednom klekne na jedno koljeno. “Uzimaš li me
ponovno za svoga muža, Olivia?”
Trepćući kako bih odagnala suze, uhvatim njegovu ruku i
povučem ga na noge. Podignem se na prste i poljubim ga.
“Uzimam”, šapnem mu u usne.
Iz gomile oko nas provale povici, zvižduci i pljesak.
Ugledam tatu i nekoliko djeveruša kako tapkaju suzne oči.
Dok sunce dotiče obzor, papirnati lampioni ožive, jedan po
jedan, preobrazivši vrt u čarobni plesni podij. Bend zasvira
laganu, sentimentalnu melodiju, a pjevačica počne pjevušiti “At
Last” Ette James.
Noah ustane, i dalje držeći moju ruku. “Hoćemo li
zaplesati, gđo Tate?”
Naš prvi ples... možda nije naš prvi ples kao bračnome paru, ali
ima isto značenje.
Približim se Noi i ovijem ruke oko njegova vrata. “Naravno.
Vodi me.”
118
Nježno se njišući jedno drugome u zagrljaju, polagano se

vrtimo u krug plesnim podijem. Položim glavu na Noino rame i
uživam u zajedničkom kretanju s njime u skladnom ritmu.
Proveli smo cijeli život blizu jedno drugome, mimoilazeći se tek
za korak. Sada smo konačno usklađeni, sljubljeni, zaljubljeni.
Kada pjesma završi, imam osjećaj kao da se budim iz sna.
Gosti nam plješću dok napuštamo plesni podij, a drugi dolaze,
službeno otpočinjući prijam.
Konobar u bijelom sakou posluži nas čašama ohlađenog
šampanjca u kojem pluta kriška jagode.
Otpijemo gutljaj, a dok mi mjehurići plešu na jeziku,
zateknem samu sebe kako iznova trepćem tjerajući suze. Prizor
preda mnom gotovo me smlavi. Svaki je milimetar ovog prijma
predivan. I sve je to djelo mog muža, za mene. Ozbiljno, kako mu to
polazi za rukom?
“Što kažeš?” upita Noah utiskujući nježan poljubac u
stražnju stranu mog vrata. “Je li sve onako kako si željela?”
“Ne.” Odmahnem glavom. “I više.” Grlo mi se steže i znam
da vidi suze u mojim očima. Trepnem tjerajući ih, odbijajući
uništiti šminku koju je Camryn nanosila cio sat.
“Volim te”, jednostavno kaže.
Priđemo glavnom stolu koji gleda na vrt i sve goste.
“Zašto si me onda davno odbio?” upitam.
On me upitno pogleda. “Kada?”
“Onog ljeta u zaljevu Puget. Nudila sam ti svoje
djevičanstvo na pladnju.”
Ispreplete prste s mojima. “Zato što sam znao da nisam
spreman za ženu kao što si ti. Nisi bila usputni tip. Bila si tip koji
se ženi. A ja sam još uvijek bio glupi klinac - samo sam se želio
119
iživjeti. Nisam bio vrijedan najvećega dara koji si mi mogla

ponuditi.”
Odgovor mu je tako iskren i tako dražestan, da mogu tek
kimnuti.
Pomogne mi sjesti, a potom nakrivi glavu prema švedskom
stolu. “Želiš da ti nešto donesem?”
“Molim te.” Od ručka je prošlo nekoliko sati.
Izravnam suknju oko sebe i pričekam, promatrajući naše
goste kako se smiju, kreću naokolo i druže. Noah se uskoro vrati
noseći dvije čaše crnoga vina i dva tanjura krcata tapasima.
“Ovo izgleda sjajno.” Noah položi tanjur preda me, ali prije
nego što navalim, čujem ga kako se smije.
Slijedeći njegov pogled, ugledam Rositu na plesnom podiju
i nasmiješim se promatrajući je kako pleše sa svojim
trinaestogodišnjim sinom koji je nadvisuje.
“Što je rekla na promaknuće?” upitam poslužujući se
prženim škampom.
S jednakom ljubavlju u očima kakvu sin gaji prema majci,
Noah se nasmiješi. “Zagrlila me, a kada sam joj rekao za
povećanje plaće, rasplakala se.”
Položim dlan na njegov. Moj dragi, nježni muž u dubini je
duše dobar čovjek i znam da sam beskrajno blagoslovljena.
“Čini se da se svi zabavljaju”, kažem prinoseći čašu
usnama. Svečani prijam za naše nevjenčanje u punom je jeku.
Noah se osmjehne. “Istina. Već vidim tko će se poslije
spetljati.”
“O čemu govoriš?”
“Ma daj, Pahuljice. Nemoj mi reći da nikad nisi igrala igru
pogađanja na vjenčanjima.”
120
Zvuči pomalo zabavno, ali svejedno zakolutam očima.

Samo kako bih ga zadirkivala, pokažem na Sterlinga i Camryn
koji stoje blizu šanka.
“U redu, koliko daješ za njih?” sarkastično upitam. Nema
šanse da se njih dvoje ikad spetljaju.
Noah zaškilji zureći u njih — a potom prasne u smijeh.
“Što je? Jesi li dobro?” upitam, unezvijerena.
“A zato se Sterling činio toliko razdraženim u posljednje
vrijeme. Dovraga, kako to nisam prije shvatio? Ševio je kao i
obično, ali za razliku otprije, postoji određena djevojka koju je
želio, a nije ju mogao dobiti. Pokazivao je sve znakove... samo
sam bio previše zadubljen u svoja sranja da bih zamijetio. Poslije
mu moram odnijeti pivo... i zadirkivati ga za njegovu malu
simpatiju dok me ne odalami.”
Sada i ja zurim u smjeru šanka. “Sterling i Camryn?
Stvarno?” Mozak mi još promišlja o tome. Vrativši pogled na
Nou, slegnem ramenima i nasmiješim se. Ipak, pretpostavljam da su
se i čudnije zvijezde posložile.
“Hej, Noah”, tiho kažem. “Nešto sam razmišljala. Točnije, o
tome da... dobijemo dijete.”
On se naglo okrene i zuri u mene otvorenih usta. “Kako to
misliš?”
Uhvatim njegov dlan. “Puno sam razmišljala o tome. Svi su
rekli da ti se život promijeni. Pa, kao što to uvijek činim, morala
sam stvar razložiti na dobre i loše strane. Nisam bila sigurna da
želim mijenjati naš život. Ali od one klauzule s nasljednikom
razmišljam o tome, i nakon što sam to učinila, shvatila sam...
sviđa mi se pomisao na obitelj s tobom.” Položim čelo na njegovo,
prodorno zureći u njegove tamne oči koje su mi toliko drage.
“Držim to i više nego vrijednim. I ne mislim odmah, ali možemo
121
vidjeti. Stoga, ako se i ti slažeš, željela sam da znaš... da sam

otvorena za tu mogućnost.”
Načas samo zuri u mene, blago otvorenih usta. Potom me
poljubi, vatreno i veselo. “Šališ se?” Dahne. “Lud sam za tobom.
Apsolutno se slažem s time - presretan sam, jebote.” Još me
jednom snažno poljubi. “Silno te volim. Silno me usrećuješ.”
Riječi sukljaju iz njega između vrelih, slatkih poljubaca kao da ne
može obuzdati svoje emocije ni prestati dirati me, a naše goste
tko šljivi.
Obožavam biti središte svijeta tog muškarca. Iako mi je
teško zamisliti da će bilo što nadmašiti ovaj trenutak, nekako
znam da će to našoj prvoj bračnoj noći ipak uspjeti.
122
ČETRNAESTO POGLAVLJE
Olivia
Sanjiv smiješak na mojim usnama odbija se povući. Noć je
bila čarobna. Očaravajuća. Osjećala sam se poput princeze. Ali
umjesto da me izbavi iz mračnoga dvorca, moj me princ spasio
od monotonog života i posla lišenog ljubavi. Uz Nou, sve izgleda
vedrije.
Limuzina nas ostavi ispred našega stana. Umjesto da
osjećam umor zbog kasnih sati, prštim od energije. Dok Noah
otključava ulazna vrata, iznenadi me činjenica da se značenje tog
penthousea uvelike promijenilo u mojim očima. Tata nam ga je
poklonio kao rani svadbeni poklon, ali bili smo vjenčani tek u
zakonskom smislu, a tada se nisam bila pomirila čak ni s time.
Noah i ja teško da smo se mogli nazvati prijateljima. Poklon je bio
neugodan šok. Bila sam ljutita, uplašena i ogorčena jer sam
primorana napustiti vlastiti prostor.
Prvih nekoliko tjedana Noah i ja oprezno smo postupali
jedno s drugim poput kućnih gostiju. Ali s vremenom, kada smo
se zbližili, postao je ugodno utočište u kojem smo se sastajali po
završetku napornog dana i međusobno oporavljali. Sada je to
pravi bračni dom - mjesto na kojem se ljubav rodila i pustila
korijenje. Istinski je naš, istinski dijelimo prostor, a ne tek ugovor
na kojem stoje moje i njegovo ime.
123
Noah me prene iz misli saginjući se i obarajući me s nogu -

doslovce, gurajući jednu snažnu ruku pod moja koljena, a drugu
ispod ramena.
“Š-što to radiš?” zakriještim, hvatajući ga oko vrata.
Nasmije se pa osjetim podrhtavanje njegovih prsa usprkos
sakou. “Nosim te preko praga. Što misliš da radim, Pahuljice?”
Malčice se opustim, prestavši strahovati da ću pasti. “To se
trebalo dogoditi nakon što smo se prvi put vjenčali.”
“Da, ali tada to nisam učinio. Cijeli današnji dan moj je
veliki popravak.” Snizi glas do zavodljivog mrmora. “I
to uključuje prvu bračnu noć koju nismo imali.”
Dovraga, sviđa mi se kako to zvuči. Dam mu to do znanja
protežući se kako bih poljubila njegovu čekinjama obraslu bradu.
Noseći svoju nevjestu, Noah s lakoćom prođe kroz
dovratak kao da nosi perce. “Želiš li još nekamo dok su ti kola na
raspolaganju? Na primjer, u spavaću sobu?”
“Mislila sam da ćeš mi zauvijek biti na raspolaganju”,
zadirkujem ga osvrćući se uokolo. “Hmm, što kažeš na kauč?
Mogli bismo se malo opustiti prije nego što navalimo.”
Noah me odnese u dnevni boravak i položi na kauč. Ali
prije nego što se iznova uspravi, zgrabim ga za rever i povučem
na sebe, u klupko udova i strastven poljubac od kojeg oboje
porumenimo.
“Što se dogodilo s polaganim tempom?” Glas mu je
zamjetno hrapaviji.
Uz vragolast osmijeh kojemu me on poučio, odvratim:
“Lagala sam.” Potom ga pogurnem da sjedne i prebacim noge
oko njegova krila, zajahavši ga.
Tiho zadovoljno promrmlja i poljubi me. Uzvratim mu, a
naši jezici zaplešu silovit i strastven ples. Zadignem haljinu kako
124
bih mogla protrljati kukove o njegovu rastuću erekciju. Nagradi

me grubljim režanjem koje iziskuje još. Ne prekidajući poljubac,
otkopčam mu sako. On ga zbaci i zavitla prema suprotnom kraju
kauča, puštajući ga da padne na pod. Ali kada posegnem kako
bih mu otkopčala hlače, Noah uhvati moju ruku.
“Čekaj, dušo”, kaže kao da mu činjenica da me zaustavlja
nanosi bol. “Uspori; pričekaj da uzmem kondom.” Posegne za
odbačenim sakoom kako bi uzeo novčanik.
Sada je moj red da uhvatim njegovu ruku. “Zapravo,
mislim da bismo ga večeras mogli preskočiti.”
Ugrizem se za usnu, cereći se kada mi on uzvrati gorljivim
pogledom.
“Nemoj me tako zajebavati, dušo.” Tiho zastenje. “Jesi li
počela uzimati pilule ili što?”
“Ne, ne uzimam nikakvu kontracepciju.” Znam da mu riječi
koje sam mu večeras rekla zacijelo prolaze kroz um, znatno
jasnije. “Noćas sam spremna osjetiti te u potpunosti. Samo nas
dvoje... zajedno.”
“To, jebote, dušo. Zvuči jebeno savršeno.”
Trebam ga, smjesta. Otkopčavši mu hlače, izvučem njegov
kurac i milujem ga sve dok ne ispusti zadovoljan uzdah.
Noine ruke bace se u akciju, otkopčavajući moju haljinu na
leđima, nakon čega ustanem i promatram je kako se skuplja na
podu. Čim iskoračim iz haljine, vratim se na Noino toplo krilo ne
želeći ni na trenutak izbivati iz njega.
Prstima rišem po natpisu na koji se još uvijek privikavam,
uživajući u njemu više nego što sam mislila da je moguće, a on
naglo udahne kad ga dotaknem.
“Ne mogu vjerovati da si tu stavio moje ime. To je trajno,
znaš.“
125
“I mi smo”, promrmlja ljubeći mi grlo.

Jagodicama prstiju prelazi mojim oblinama i po bijeloj čipki
mojega donjeg rublja. Ali ne mogu više čekati. Strgnem gaćice i
nabijem se na njega, spuštajući se na njegovu čeličnu dužinu uz
zadovoljan uzdah.
Noah se ugrize za usnu i prigušeno zastenje, nalik na čisto
životinjsko zadovoljstvo. “Isuse Kriste, ovo je nevjerojatno.”
Moram se složiti s njime. Nešto u osjećaju njegove vrele
kože na mojoj silno je ugodno, silno intimno i iskonsko. Osjećam
svaki detalj njegova kurca u sebi - mjesto gdje se glavić nastavlja
na batinu, način na koji se trza kada stišćem mišiće. A čak i da mi
nije nimalo drukčije, sama spoznaja da je njegov užitak veći bio bi
jebeno seksi.
Dlanovima zgrabi moje guzove, lagano me podižući i
spuštajući. Biceps mu se napinje pri svakom pokretu, a ja
se osjećam poput božice na svom tronu zbog načina na koji
mi dodiruje kožu i gricka vrat.
Vrijeme je da iskušam njegovu izdržljivost. Nametnem brz
ritam žestoko ga jašući, snažno dašćući svaki puta kada se
spustim i gurnem njegov kurac ravno do svoje G-točke. Nije nas
briga što je Noah još uvijek napola odjeven i što nismo stigli do
spavaće sobe. Ovo je medeni mjesec koji nikada nismo imali i
namjeravamo i te kako uživati u njemu.
“Olivia...”, Noah prostenje kao da mu samo izgovaranje
mog imena pričinja užitak. “Volim te. Ti si... sav moj svijet.”
Ostanem bez riječi. Posvećenost koja blista u njegovim
očima previše mi je — ne mogu disati, a kamoli govoriti. Sljubim
naše usne nastojeći pretočiti svu svoju sreću u taj poljubac,
svjesna da će shvatiti. Taj mi muškarac posve pripada. Gonio me,
ulovio, tetovirao moje ime na svojoj koži i nikada ga neću pustiti.
126
Zvuk dahtanja i pljeskanja kože o kožu ispunjava zrak.

Dahnem kada Noah gurne ruku između naših
znojnih, uskomešanih tijela i počne obrađivati moj klitoris.
Podiže kukove kako bi sreo moje pri svakom pokretu, a drugom
me rukom čvrsto drži za struk kako bi održao zahtjevan
ritam. Čas podiže glavu kako bi me poljubio, čas je spušta kako
bi zario lice u moje grudi, ližući i sišući mi bradavice.
“Svrši za mene”, zareži Noah čvršće masirajući mi klitoris.
“Prekrasna si. Dopusti mi da te zadovoljim, da te gledam...”
Nikada ništa nisam toliko željela. Mahnito se nabijam na
njega, želeći više, brže. Čekala sam cijeli dan da ga
ovako dodirujem. Vrućina između mojih nogu kovitla se...
Potom konačno bukne, preplavljujući mi tijelo
zasljepljujućim iskrama užitka. Ruke mi se stegnu oko njega, a svi
mišići zatrepere od ekstaze dok se utapam u njegovim tamnim
očima punim ljubavi.
“Tako savršena”, dahne Noah. “Osjećam kako svršavaš,
pulsiraš oko mene...” Riječi mu se rasplinu u glasno stenjanje, a
njegov kurac zavibrira u meni.
Imam osjećaj da podrhtavanje traje cijelu vječnost. Dok mu
se kurac smekšava u meni, oslonim svoje znojno čelo na Noino.
On me nježno poljubi, ovlaš spajajući naše usne.
Povrativši dah, odmaknem se kako bih mu sklonila vlažan
pramen kose s očiju, nježno mu se smiješeći. Noah je začinio moj
život na način na koji to nisam mogla ni predvidjeti. Sretnija sam,
smirenija, opuštenija i odvažnija. I ne samo zbog povećanog broja
orgazama... Iako oni jamačno ne škode.
Osjetim kapanje između svojih bedara. Osmijeh mi oslabi, a
obrazi porumene kada shvatim da je riječ o Noinoj spermi.
Nikada se prije nisam seksala bez kondoma. Očito sam znala da
127
će to uključivati njegovu spermu u meni, ali doslovce osjetiti

dokaz posve je druga priča. Istodobno je posramljujuće i
začudno, neočekivano napaljujuće.
Noah mi pročita misli. “Želiš da te očistim?”
To zvuči lijepo... i vrlo seksi, zapravo. “Ti si me uprljao,
stoga je to jedino pošteno”, zadirkujem svojega voljenog muža.
Noah ustane podižući me u naručje i odnese me u spavaću
sobu. Prislonim lice o njegov vrat i zaljubljeno uzdahnem.
128
EPILOG
Olivia
Tri mjeseca poslije
Zaklopim laptop pa uzdahnem. Ravno je pet sati. Obično

bih bila u iskušenju ostati raditi i poslije radnoga vremena, ali ne i
danas. Ponedjeljak, srijeda i petak uvečer namijenjeni su
posjetima tati. Moja mlađa sestra Rachel posjećuje ga utorkom i
četvrtkom poslijepodne s obzirom na to da tada ranije završava s
nastavom, a često s njime provodi i vikende.
Tatino zdravlje postupno se pogoršava otkad je pao one
noći tijekom gala večere koju je tvrtka upriličila. Naš posljednji
očajnički potez, noć koja je spasila našu tvrtku, također je
označila početak njegova kraja. Prije tri mjeseca tati je rečeno da
mu preostaje još mjesec života. Liječnici nisu sigurni kako je uspio
toliko nadživjeti predviđeni rok - iako tata uvijek govori: “Zato
što me moja prekrasna kći tako često posjećuje i uveseljava.”
Ali jasno je da će njegovo putovanje uskoro završiti, samo
ne znamo kada točno. Većinom je prikovan za krevet, ali
pomoćno se osoblje brine za njega u njegovu domu umjesto u
bolnici.
Ne tako davno, plakala bih bez prestanka. Ponekad još
uvijek zateknem samu sebe kako me grlo steže od suza. Ali tata je
tako pozitivan u vezi sa svime da si ne mogu pomoći, a da me to
ne utješi. Njegov manjak straha i pomirenost sa smrću pomogli su
129
mi da je i sama prihvatim. Nastojim uživati u sadašnjem trenutku

umjesto da žalim zbog neizbježnog i dopustim da uništi to malo
vremena koje nam preostaje. Kad god suze navru, dopuštam si
da ih osjetim, ali nadam se da me tuga neće posve preplaviti.
Moj automobil prede dok napuštam New York City, i
njegovu buku, smog i gužvu zamjenjujem tišinom predgrađa.
Umjesto da ga po dolasku uvezem u garažu, ostavim automobil
na ulici pred ulaznim vratima i prođem zavojitim prilazom,
uživajući u svježem zraku posljednjih jesenskih dana. Cvijeće u
vrtu izblijedjelo je i klonulo, ali lišće mu je i dalje zeleno, a ružini
grmovi i dalje su puni punašnih crvenih cvjetova. Hrast koji
zaklanja kuću mješavina je narančaste i žute boje.
Uđem u kuću. Žena u medicinskoj odori obiđe me u
glavnom hodniku. U njoj prepoznam višu medicinsku sestru koja
jednom na dan dolazi provjeriti kako je tata. Priđem glavnoj
spavaćoj sobi, koja se pretvorila u improviziranu bolničku sobu:
mehanizirani krevet, invalidska kolica, stalak za infuziju,
spremnik s kisikom, mnoštvo blago pištavih uređaja. Druga,
mlađa žena u običnoj odjeći - njegovateljica koja spava u
gostinskoj sobi - zuri u mene preko ruba knjige koju čita. Pogled
na svu tu medicinsku opremu još me uvijek pomalo plaši, ali tješi
me jer znam da je netko ovdje kako bi mu pomogao u svako doba
dana.
“Bok, tata. Kako si?” kažem prolazeći sobom. Tata sjedi u
krevetu. Danas ga zacijelo manje boli.
Podigne ruku slabašno mašući, a jato cjevčica i žica prati
njegov pokret. “Dobar dan, dušice. Najprije mi reci kako si.“
Nasmiješim mu se. Uvijek ustraje na tome, bez obzira na
sve. Nagnem se kako bih ga poljubila i sjednem u
naslonjač pokraj njega.
130
“Pa, Tate & Cane sjajno napreduje. Cijene naših dionica

najviše su u posljednjih deset godina. Dobivamo toliko poslovnih
ponuda da smo morali uposliti vanjske suradnike kako bismo
nadoknadili manjak snage.”
“Sjajne vijesti”, kaže. “Tako sam ponosan na tebe i Nou.
Učinili ste više za tvrtku nego što sam mogao i sanjati. Žao mi je
samo što Bill nije doživio taj dan, ali pretpostavljam da ću
mu morati ispričati sve o tome kada stignem u raj.” Potom mi
uputi oštar pogled, lagano podižući tanane obrve. “Uživaš li na
mjestu izvršne direktorice? Nadam se da odvajate vrijeme i za
sebe.”
“Da, obožavam ga. I pokušavamo iskoristiti vikende
za zajedničko opuštanje.”
“Zvuči kao da vam je ugodno kod kuće.”
Kimnem, cereći se. Ponekad se još uvijek raspametim zbog
činjenice da sam udana za Nou - i to sretno, ne samo zakonski. “I
imam veliku vijest.”
“Da?”
Nagnem se kako bih uhvatila tatin dlan i pogledala ga u
oči. „Trudna sam.“
Radost postupno obuzme njegovo lice kada shvati što sam
rekla. “Zbilja? Sigurna si?”
“Jučer sam bila kod liječnika na službenoj provjeri.” Obično
nije dobra zamisao obznaniti trudnoću ovako rano, ali unuče je
posljednja želja moga oca. Smijem malo trčati pred rudo.
“Ah, kako divno.” Blaženo uzdahne, a oči mu se zacakle od
suza.
Nisam bila sigurna da ću doživjeti taj trenutak sa svojim
ocem. Dražestan je i emocionalan upravo onako kako sam
i zamišljala da će biti.
131
“Kako se osjećaš? I jeste li već razmišljali o imenima?”

upita.
“Osjećam se sjajno, ne brini se. Mislili smo William ili
Frederick za dječaka, Dahlia ili Susan za djevojčicu.” Čini mi se
jedino ispravno nazvati naše dijete po jednome djedu ili baki.
Tata trepne, a potom se smije sve dok ga u tome ne prekine
napadaj kašlja. “Cijenim to, dušo, ali, za Boga miloga, nemojte
siroče nazvati Fredom. Ili ga barem iskoristite kao srednje ime, ne
kao prvo. Zastarjelo je.”
Pogledam ga. “A Dahlia nije?”
“Možda, ali o tome ćeš morati raspraviti s Noom.”
“Imat ću to na umu”, kažem smijući se. Ne puštajući tatinu
ruku, izvučem maleni presavijeni komadić tkanine iz svoje torbe.
“Ali nisam sigurna da će idućih nekoliko dana biti u stanju
razmišljati hladne glave. Jučer je bio silno uzbuđen, istrčao je
ravno iz liječnikove ordinacije i kupio ovo.” Tata odmota poklon,
dječje odjelce od mekog, blijedožutog pamuka. Smiješeći se od
uha do uha, prisloni komadić tkanine na svoje srce.
Nježno stisnem njegovu slobodnu ruku. “Dobro, tata, rekla
sam ti kako sam ja. Sada ti meni reci kako si ti.”
“Zar uopće moraš pitati, dušice? Ne mogu biti sretniji.”
Trepćući kako bih odagnala suze, odvratim: “Ni ja.”
132
DRUGI EPILOG
Uspio sam. Totalno sam je napumpao. Pravi sam jebeni

frajer. Žena mi je nevjerojatna i jedva čekam da je vidim u ulozi
majke. Zašto? Zato što će nas ovo dijete učiniti pravom obitelji,
počašćen sam što ću biti dio nje.
Još bolja vijest? U neočekivanom obratu, Prescott nas je
obavijestio da je odvjetnik koji je upravljao očevom oporukom
dobio nalog da nam prešuti kako je oporuka iziskivala da se naše
dionice stave u zakladu ako se klauzula o nasljedniku ne ispuni
tijekom devedeset dana, ali da će, ako se vjenčamo i poslije
podarimo nasljednika, dionice pripasti našem djetetu. To je još
sretniji završetak. Sve smo riješili.
To je to.
133
ZAHVALE
Željela bih zahvaliti ovim damama koje su odigrale važnu

ulogu u mom stvaranju romana Hitched: Zlokobna klauzula:
Alexandri Fresch, Hang Le, Natashi Gentile, Rachel Brookes,
Danielle Sanchez i Pam Berehulke. Silno sam zahvalna što imam
svaku od vas u svojem timu.
Velika hvala Crystal Patriarche i timu BookSparks.
I Johnu. Uvijek Johnu.
134

Kendall Ryan - Hitched 3 - Zlokobna Klauzula - PDOC

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kendall Ryan - Hitched 3 - Zlokobna Klauzula - PDOC

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Sve sam upropastio. Prekršio sam osnovno pravilo i

Nestrpljivo frknuvši, prebacim noge preko ruba našega

Bradom. Nešto sam naslutila, ali nisam mogla odrediti o čemu je

“Učinio što? Krišom probušio rupu na kondomu kako bi

Tiho otpuhnuvši, počnem čitati tekst podno njegova prsta,

Po vjenčanju, Noah Tate i Olivia Cane pristaju konzumirati brak

Krv mi zabubnja u ušima pa se lagano zanjišem. “Dakle, u

Duboko udahnem pa polako izdahnem. Odjednom imam

stoga ju je odlučio prešutjeti te mi gotovo uvalio neplaniranu,

godine s Bradom koje su isisale život iz mene. Uostalom, nije

Posljednja dva dana provodim sjedeći u mračnom stanu i

nemam blage veze postoji li i najmanja šansa da je

“A promijenio se cijeli jebeni svijet, uključujući sebe. Igrao

“Njezin odlazak nema nikakve veze s manjkom tjelesnog

Dio mene ne želi priznati, ali... možda je Sterling imao

NOAH: Pahuljice, riječ je o tvom tati. Zdravlje mu se pogorsalo.

Potrebno je tek nekoliko sekundi da mi mobitel zatreperi u

Olivia priguši jecaj. “Kod Davida sam u planinama.

“Nisam joj radio iza leđa, dovraga. Ubijala me cijela ta

Zaustavivši se na kružnom prilazu ispred proklete vile

kako se čini. A sudeći po odsustvu automobila na prilazu, pitam

Začujem korake za našim leđima i promatram kako

parfema od vanilije i kozje krvi zadirkuje me sa suvozačkog

Podignem jedan prst. “Molim te, nemoj. Jadan sam,

Nakon što se u predgrađu zaustavim pred obiteljskim

“Bok, tata”, kaže Olivia kratko ga zagrlivši. Možda je ljutita

Ionako sam bjesnjela na njega jer mi je prešutio istinu o klauzuli o

uvijek nisam sigurna što da mislim o tome, s obzirom na sve

njegovim srnećim pogledom dok me slijedi po prostoriji, nijemo

“Isuse, preturala se poput neželjenog gosta”, promrmlja

“I mama je mislila da je to dobra ideja?” ispalim.

Ali jednom kad tata počne brbljati, nemoguće je zaustaviti

zaposlenika. Dovoljno, pretpostavljam, da ga paralizira i spriječi

“Priznajem, došlo mi je iz guzice u glavu tek nakon što sam

teško prehodati osam kilometara u visokim

“Pitala si kako smo Bill i ja znali da ste suđeni jedno

“Možeš li mi dodati sok od naranče?”

“Bit ću spremna”, hladno odvrati.

“Dakle, ovako živi jedan od najboljih odvjetnika na

“Nisam zainteresiran”, protisnem, osjećajući kako mi se

“Noah Tate, dripče jedan.” Nasmije se, glasnije negoli je

“U redu. Ako se želiš svađati, barem pođimo na neko

“Rekla si da odustaješ. Od tvrtke, braka ili možda i jednoga

“Ne, nije mi to bila namjera.” Glas mu se pomalo stiša,

sam bolno svjesna svakog trenutka koji je prošao otkako smo

I dalje proždirući moja usta, nagne se prema meni i stjera

erekciju na unutarnjoj strani svoga bedra i to kako se željno trza,

klitoris. Divlje dršćem otvarajući usta u znak nijemog vriska dok

Trgnem ruku s Noinih prepona kao da sam se opekla.

nešto što se zove feniranje, a rečeno mi je da se odnosi na njezinu

Sterling se naceri i pljesne me po ramenu nakon što uđe.

da sam očajan i na izmaku snaga. I da volim Oliviju... vjerojatno

Papirnati tanjuri s koricom pizze nalaze se posvuda po

stigne. Kako da je nagnam da povjeruje u nas, dovraga? Prošlo je

Dahlia Emerson Tate prerano je napustila ovaj svijet. Preselivši

Mama je i te kako bila svjesna važnosti ljubavi i obitelji.

No, je li to zbilja kraj svijeta? Postoji li i dalje kakvo drugo

laganje nešto posve drugo. Čak i ako nam uspije

“Gđo Tate? Nešto nije u redu?” upita me maserka,

OLIVIA: Nađimo se u mom uredu. Imam plan.

Ako me instinkt ne vara, zauvijek ćemo vratiti tvrtku na

Ovako kasno, posebno nedjeljom navečer, zgrada je posve