UVOD

Redoslijed radova primjenjene geodezije obrnut je od redoslijeda radova

u geodeziji. |Da bi se to pobliže objasnilo, potrebno je prije ukratko ponoviti
svrhu same geodezije.! Glavni zadatak geodezije je izrada planova i karata manjih
ili većih dijelova zem ljine površine, i Radovi koji su potrebni da bi se došlo do
plana ili karte mogu se grubo podijeliti u slijedeće geodetske operacije:
- razvijanje mreža (trigonom etrijske, poligonske, linijske),
- detaljno snimanje,
- nivelman.
A
i Ove se geodetske operacije vrše na terenu i daju podatke za slijedeće
radove u uredu:
- računanje (uglavnom koordinata),
- izradu planova, originala,
- reprodukciju planova.

Što je to plan ?
1Plan je točna, horizontalna, istinska i vjerna predstava terena u ortogo-
nalnoj projekciji u određenom mjerilu.^ Neke od pojmova definicije plana potrebno
je pobliže objasniti.l Istinska predstava terena-zemljišta znači da sve što se nalazi
na terenu, prirodni ili um jetni objekti, mora biti prikazano i na planu,i /Vjerna
predstava terena pak znači da oblici svih objekata moraju biti vjerno prikazani
na planu. To posebno dolazi do izražaja u predstavljanju reljefa, odnosno
konfiguracije terena.
O rtogonalna projekcija je takva projekcija kod koje je svaka točka
projicirana okom ito na ravninu projekcije/Kako je ravnina projekcije plana hori­
zontalna to je i pravac projiciranja svake točke vertikalan. Planovi se proizvode

za različite svrhe. Navesti ćemo najvažnije.

- evidencija zem ljišta za potrebe katastra,
- kao podloga za projektiranje na zem ljištu.

Znači, planovi se koriste kao podloga za projektiranje slijedećih objekata:

- komunikacija, kao što su ceste, željeznice, plovni kanali itd,
- hidrotehničkih objekata, kao što su brane itd,
- industrijskih objekata,
- izgradnju i regulaciju naselja i gradova.
 ZNAČAJ I ZADACI PRIMIJENJENE GEODEZIJE

Proizvod geodezije je plan. Plan s lu ži kao podloga za projektiranje.

Primijenjena geodezija bavi se projektiranjem na planovim a i što je još značajnije
prijenosom projekta s plana na teren. / Šem atski bi se to m oglo prikazati na
slijedeći način:

teren --------* geodezija --------- * plan

p la n -------- - primj. geodezija --------* teren

G lavni zadatak primijenjene geodezije je prijenos projekta s plana na

teren. Osim toga, primijenjena geodezija bavi se praćenjem i kontrolom izvođenja
radova prilikom izgradnje objekta. Nakon radova, m etodam a primijenjene geode­
zije obavljaju se nužne kontrole stabilnosti i vertikalnosti već izgrađenog objekta.

Geodetski stručnjak na radovima primijenjene geodezije dolazi m eđu

prvima r.s gradilište, sudjeluje sa svojim znanjem i stručnošću u izvođenju
objekta te napušta zadnji gradilište. š to više, na objektim a kao Sto su brane-za-
ustave, ostaje i dalje da s potrebnom pažnjom i točnošću prati stabilno st
objekta dok god on postoji.

- 2 -
 PROJEKT

Na planovima i kartam a vrše se proučavanja-studije, odnosno p ro jek ti­

ranja budućih objekata.^Na objektim a kao što su ceste, željeznice, buduća um jetna
jezera s branama, odnosno svi objekti koji pokrivaju veće dijelove zem ljine površi­
ne, dolazi do neophodne suradnje stručnjaka različitih djelatnosti-jG eolozi, geofi-
zičari, hidrolozi, hidrotehničari, građevinari, geodeti i drugi moraju usko s u ra đ i­
vati da bi jedan projekt mogao biti dovoljno prostudiran. Izgradnjom novih
objekata neminovno se mijenjaju prirodni odnosi na površini zem lje kao i
njezinoj u n u tra š n jo s t Kod toga se javlja i problem zaštite čovjeka i njegovog

životnog prostora-ekološki problem i.

| Suradnja geodetskog stručnjaka prilikom projektiranja neophodna je

uvijek kad se radi o projektiranju na planovima i kartam a. Plan i kartu je stvorio
M ~ 'S\a. V : s-
geodet.jtiedino on može b iti mjerodavan da rastum ači sve prednosti nekog plana
u vezi sy njegovim sadržajem, kvalitetom , m jerilom i drugini osobinam a plana.

š to je projekt ? j
Projekt, u ovom s lu ča ju m isli se na projekt budućih objekata većih
dimenzija na zemljinoj površini, sačinjavaju svi geodetski planovi kao i planovi
samoga budućeg objekta sa crtanim , računskim i pisaćim m aterijalim a za neki
objekt koji se predviđa iz g r a d itij
\Za projekt je potrebno izraditi.
- geodetski plan za ucrtavanje budućeg objekta,
- crteže samog objekta,
- računanja, numerički podaci objekta,
- pismena obrazloženja za cijeli objekt kao i za njegove dijelove. To
su različiti predračuni troškova, troškovnici, analize cijena i slično. .■

Izradi projekta treba posvetiti veliku pažnju. Sama izrada projekta rie
sudjeluje u velikom postotku u cjelokupnom trošku izvedbe novog objekta. Taj
postotak obično se kreće od 2-4% ukupne cijene izvedbe. Svaki i najmanji
nedostatak projekta odrazit će se u samom izvođenju, gdje su troškovi ispravke
višestruko veći .4 Projekt obuhvaća tehničke planove i račune kojim a se određuju
oblici, dimenzije, troškovi i drugi bitni elem enti izvedbe novog objekta.

- 3 -
 Izrada projekta može se podijeliti u tri faze:

- idejni projekt,
- generalni projekt,
- izvedbeni (de taljni, glavni) p r o je k t^ J

Idejni projekt

[idejni projekt ima uopćeni karakter. Ne sadrži niSta detaljno, već samo
iy ^ ! prve zam isli o budućem objektu. )LNa primjer, ako se radi o nekoj novoj cesti
koja će povezivati mjesta A i B, nova cesta, odnosno trasa može prolaziti preko
m jesta C Sto bi bila jedna od varijanti. Takvih varijanti može biti predloženo
viSe. Sve predložene varijante ucrtaju se na karte mjerila M = 1 : 50 000 ili
M = 1 : 100 000, obićno različitim bojama, plavom, crvenom itd. obilaze se na
terenu, geodetskim rječnikom, rekognosciraju se.j Komisija, sastavljena od odgo­
varajućih stručnjaka i predstavnika zainteresiranih organa vlasti odlučuje se za

jednu od predloženih varijanti. Na tem elju rjeSenje prilazi se izradi orjentaclonog

troškovnikaJj M nogi od idejnih projekata zavrSavaju se u toj fazi, jer se na ide-
> V
jnom projektu ustanovljuje da li je moguća izgradnja odnosno/ da li -je moguće
nam aknuti sredstva za njegovu izgradnju.i Koja od predloženih varijanti će biti
usvojena ovisi o mnogo činilaca. O sim vrijednosti radova^ cijene koStanja izvedbe,
mora se uzeti u obzir i/svrsishodnost budućeg objekta^ tj. da li će po slu žiti u
punoj mjeri svr^i za koju je namijenjen. Dalje, koliko će stajati njegovo održa­
vanje kao i niz drugih faktora od kojih će ovisiti konačna odluka za usvajanje,
odnosno odbijanje neke od varijanti.

Generalni projekt /

|Odobrenjem idejnog projekta, koji može biti predočen u viSe varijanti i

pronalaženjem odgovarajućih novčanih sredstava za daljnju studiju, pristupa se
izradi generalnog projekta. U tu svrhu potrebno je im ati planove terena koji će
biti obuhvaćeni usvojenom varijantom.) To je obično uski pojas terena koji se
može najbrže snim iti aerofotogram etrijskom m etodom , h Kao dopuna snimanja
Oi1,101'<•' •"
s lu žiti će tahimetrija.j Na tem elju Snimka terena izrađuju se planovi sitnijeg
mjerila i to M = 1 : 5 000, M = 1 : 2 500, M = 1 : 2 000, na kojime će biti posvećene

- 4 -
posebna pažnja konfiguraciji terena, odnosno na planovftna, slojnicam jiJ G eneralni
projekt je dublja studija usvojene varijante budućeg objekta, posebno Sto se tiče
osi trase.1 Os trase je linija koja se dobije presjekom vertikalne ravnine položene
sredinom budućeg objekta s terenomi; U horizontalnom sm islu to je os trase, a
u vertikalnom sm islu to je uzdužni profil trase.ji Os trase iskolči se na terenu.i
T . ^^
Zatim se na terenu os trase^ direktno ispravlja i ispravak unosi u terensku skicu
i kasnije na planu projekt ispravlja.

Uopće, projekt se ne može uzeti kao nešto statično. Projekt je živa tvo-
revina koja se stalno mijenja prema boljem u bilo kojem pogledu. Ta nastojanja
na poboljšanju projekta moraju posebno biti usredotočena na kvalitetu budućeg
objekta, na njegovu što efikasniju eksploataciju, njegovo Što jeftinije održavanje
itd.
> Iskolčena os trase na terenu pokazat će sve prednosti, odnosno nedo-
:'j v ■'".i ■
: .V
statke. predložene-lvadjante- projekta.!'Geodetski stručnjak će zajedno sa svim
o stalim zainteresira Arm stručnjacim a davati prijedloge na poboljšanju trase”. \U
generalnom projektu izrađuje se predračun troškova koji se sastavlja na tem elju
aktualnih cijena radne snage, korištenja strojeva, materija!a\j i svih. o stalih
elemenata koji čine jedan građevinski troškovnik. Predračun se daje za cijeli
objekt kao i za pojedine dijelove objekta. U dijelovima se obično izražava u
jedinici, na primjer za jedan kilom etar ceste. Paralelno s izradom generalnog
projekta traže se odgovarajuća novčana sredstva, zatvara se financijska konstru-
(.«
kcija za samu izvedbu objekta.

Izvedbeni projekt '

Izvedbeni se projekt radi, kao što mu-sam-naziv kaže, za izvedbu-gradnju

objekta.\ Izvedbeni projekt naziva se još i detaljni projekt ili glavni projekt.^ D eta­
ljni projekt izrađuje se na planovima krupnog mjerila M = 1 : 1000, M = 1 : 500^
a za potrebe posebno točnih radova na objektima, kao što su m ostovi, petlje,
tu n e li i sl. i krupnijeg mjerila. Za potrebe izrade izvedbenog p ro je k ta 1de taljn o
se snima uski pojas terena lijevo i desno od usvojene osi trase,'; koja je na te-
f—'*
renu definitivno iskolčena. Izrađuju se planovi na kojima moraju biti ucrtane
Slojnice i ispisane kote terena.!

- 5 -
 Rad na izvedbenom projektu mora b iti precizan, jer se na tem elju njega
iskolčava konačan oblik novog objekta i na tem elju toga iskolčenja vrše svi g rađe­
vinski radovi na objektu, šem atsk i pregled radova na izradi projekta izgledao bi
ovako:
- prve ideje, idejni projekt,
- usvajanje jedne od predloženih varijanti,
- izrada generalnog projekta,
- odobrenje definitivne varijante gen. projekta,
- obilježavanje osi trase na terenu,
- detaljno snimanje terena lijevo i desno od osi trase i izrade plana

kao podloge za izvedbeni projekt,

- odobrenje izvedbenog projekta i konačno
- izvođenje odnosno gradnja novog objekta.

; Prije samog projektiranja treba ustanoviti da li postoje planovi terena

na kojima će se izvoditi novi objektni Ti planovi m oraju ' o d g o v a r a j postavljenim
uvjetima to čno sti projektiraitji^iPlanovi se mogu naći u katastarskim uredima ili
arhivi mapa tf«{wbfečke^ geodetske upravgi Kad je plan pronađen,[on se mora ispi­
ta ti s obzirom na kvalitetu papira na kojem je izrađen kao i na sam sadržaj
plana.ljPod ispitivanjem kvalitete papira podrazumijeva se da li se je papir plane
deformirao uslijed promjene temperature i vlage u zrakuj U koliko se ustanovi
da je kvaliteta papira dobra, prelazi se na ispitivanje sadržaja plana.| Plan ne
smije biti zastario. Isve Sto je na terenu mora biti i na planuj ( istinska predstava
terena! ) iu tu svrhu plan se uspoređuje sa stvarnim stanjem na terenu, to se
zove IDENT IFIK ACIJA^

Plan se u tu svrhu kopira i kopija nosi na teren.¡‘ U koliko na terenu

postoje manje promjene, one se odmah snime i podaci snimanja unose na radnu
kopiju plana. Može se p o s tu p iti kao i kod redovnog snimanja u geodeziji da se
formira skica snim anja.'T o se zove REAMBULACIJA.
Sve te poslove m ožem o ukratko navesti:
- pronalaženje plana,
- ispitivanje kvalitete papira,
- identifikacija i reambulacija,
- plan spreman kao podloga za projektiranje.

- 6 -
 6 i ...1— o ' ' !~'5
Ako ne postroji plan terena na -kojem se-predviđa izgradnja novog obje­
kta ili ako nije odgovarajuće kvalitete po papiru i po sadržaju, o dnosno ako su
na terenu to lik e promjene da se ne bi isplatila reanjbulacija, onda je potrebno
u cijelosti snim iti teren i na tem elju tog snimka izraditi novi plan koji će
odgovarati zahtijevim a projekta.

Deformacija papira

Priiikom ispitivanja kvalitete papira plana, treba im ati na um u da se

papir uslijed promjene vlage i temperature steže, usuh, ili rasteže, rasteg, Sto
se sve skupa zove deformacija plana. I kod najkvalitetnijih papira uvijek postoji
usuh ili rasteg plana, jedino ne smije biti valovitosti papira! Najmanja će deform a­
cija biti na planovim a koji su izrađeni na plastičnim folijam ^/ Kako se plan defo­
rmira tako se i sadržaj na planu deformira.pive dužine koje su -brie ucrtane pri­
likom izrade plana, nakon stanovitog vremena deformir-3t ce se na planu, postat
će za malu veličinu kraće ili duže.; A ko se .sad prilikom projektiranja ucrtavaju
nove linije ili dužine na plan, one moraju biti prilagođene planu./ M oraju se
također proporcionalno sm anjiti ili povećati,, prema tom e da li plan ima usuh
ili rasteg.
i O sim sadržaja na planu postoji i decimetarska mreža.
Kako za nju
I (-
znam o teoretsku vrijednost svakog kvadrata kao i okvira planaJ|to možem o
pom oću nje i odrediti deformaciju svake dužine i kuta na planu.^ Kad se jeda­
nput ustanovi deformacija plana, ona se mora i dalje prom atrati i računati njeno
djelovanje dok god se plan koristi. Uslijed deformacije plana, na planu se defo­
rmiraju:
- dužine,
- kutevi,
- površine.
\U primijenjenoj geodeziji proučavati će se deformacije dužina i kuteva,
dok se izrada planova bavi deformacijom površina.) Treba spom enuti da moderna
proizvodnja visoko kvalitetnog papira za planove proizvodi papir na koji će im ati
m ali utjecaj promjena vlage i temperature. Osim toga u praksi izrade planova

danas se sve više koriste plastične folije ne samo zbog jednostavnije reprodu-
kcije-kopiranja, već i zbog njihove vrlo male osjetljivosti jia promjenu dimenzija
uslijed promjene vlage i temperature

- 7 -
 Usprkos vrlo male osjetljivosti m odernih m aterijala, potrebno je ipak

pratiti eventualne promjene na planu.

METODE PROJEKTIRANJA 1

Prerna načinu izrade projekta imamo slijedeće metode projektiranja:

- grafička metoda projektiranja,
- analitička m etoda projektiranja,
- grafičko-analitička metoda projektiranja.
Koja će se metoda projektiranja prim ijeniti, zavisi o traženoj to čn o s ti,
posebno o to čn o sti iskolčenja i izvođenja budućeg objekta.

Grafička metoda projektiranja \y'

Projektiranje ovom m etodom vrši se direktno na planu crtaćim priborom,'

__ -A
olovkom , kvalitetnim ravnalima, trokutim a i ostalim crtaćim pom agalim a. To je
najjednostavnija i najčešće primjenjivana metoda projektiranja.^Točnost ove m eto ­
de je-manja od analitičke m e to d e i ovisi o kvaliteti i j^nifeknostT projektanta.
Posebno dolazi do izražaj^ njegovo osjetilo vida, njegova-pedantnost i-visoki
stupanj odgovornosti i p o u z d a n o s tijp ri -izradi projekta, i Točnost grafičkog
projektiran j^=iakWđer-evis i o mjerilu plane/ na kojem se projektira.

Točnost grafičkog projektiranja određuje se pomoću izraza:

P = o • mj gdje je,
p . . . pogreSka projektiranja predstavljena-na herenu, t e e *.0~$
o . . . najmanja dužina koju ljudsko oko može zapaziti, a iznosi u pro­
sjeku 0.2 mm kod savjesnog rada,
m . . . nazivnik mjerila plana , m =
Jr M

Primjer:

O drediti točnost grafičkog projektiranja za mjerilo plana M = 1 : 1000.

p = 0.2 mm ■1000 = 0.2 in.

- 8 -
 što znači da će položaj svake točke projektirane na planu M = 1 : 1000,
na terenu biti točan u okviru 0.2 metra. To je dovoljna to čn o s t za grube radove
u gradnji, kao Sto su zem ljani radovi i slično. Za točnije radove izvođenja po tre­
bna je veća to čno st u projektiranju, Sto se ne može postići grafičkom m etodom
projektiranja.

Na grafičku metodu projektiranja osim toga utječe i deform acija papira

na kojem se projektira. Deformacija papira nastaje uslijed promjene vlage i te m p e ­
rature. Kako su elementi projektiranja točka, dužina i kut, to će se pri de fo rm a­
ciji papira deform irati i dužina i kut. Ako postoje u projektu i krivulje, one će
se također deformirati, no njihova se deformacija m ože svesti na deform aciju
kuta i dužine. Krivulja se može podijeliti po sekantam a (tetivam a) pođ različitim
kutevima prema osi X.

Prema tome u deformaciji papira m ožem o razm atrati:

- deformaciju dužine na planuv
- deformaciju kuta na planu.

Potrebno je joS napomenuti da se u proizvodnji papira, najveća de fo rm a­

cija očekuje u smjeru izlaženja papira Ispod valjka, a najmanja o k o m ito na taj
smjer. Osim toga papir nije jednako kvalitetan po cijeloj površini. Na planu postoji
decimetarska mreža pomoću koje se može razm atrati deformacija plana u cjelini
kao i u dijelovima i na taj način navedene nedostatke papira u produkciji manje
ili više obuhvatiti.

-f- Deformacija dužine na planu [/''

Dužina na planu može biti različito postavljena s obzirom na smjer.

/ Smjer dužine određuje se pomoću decimetarske mreže, odnosno pom oću sm je­
rnog kuta.jSm jerovi osi Y i X su dva glavna smjera po kojima se mjeri de fo rm a­
cija papira. Dužina na planu može-biti položena u smjeru jedne ili druge osi,
ali je najčešće položena koso s obzirom na te osi. j

Razm otrim o deformaciju ne planu mjerila M = 1 : 1 000,1 Teoretska vrije­

dnost jedne i druge osi, odnosno njihove vrijednost, kad je pian pravljen, bila je

- 9
750.0 • 500.0 mm.\ Sada kad želim o projektirati na planu, m oramo isp itati plan,' S
U

preciznim ravnalom izm jeriti ćem o dužine osi i na taj način odrediti deform aciju
po osi Y i X . (U koliko sm o izm jerili iste vrijednosti, 750.0 • 500.0, plan nema defo­
rmacije.! Ako mjerenjem osi dobijemo bilo koju drugu vrijednost, s tim da je
najveća dopuStena razlika plus ili minus 3.0 mm od teoretskih vrijednosti, plan
ima deform aciju. Prema slici razm otrim o u općenitom obliku deform aciju dužine.

X 'i - 4 h /j* ■/'

v- ; {■<OtooC//. ptcifoo

<\
4*

D užina D položena je prema osi Y pod smjernim kutem "V" (n i). Kako
je već rečeno,/papir se deform ira u različitim smjerovima različito/[Da bi se odre­
dila njegova deformacija, mjere se obje osi. Dužina koja je u smjeru samo jedne
od osi im at će deform aciju samo te osi.; U koliko je koso položena prema osima
(prem a slic i) djelovat će obje osi. Dužina D deformira se na planu za veličinu
"dD". U nažem primjeru dužina ima rasteg,( A k o su se osi cijelog lista Y i X
deform irale u Y ' i X ', odnosno njihova deformacija je dY ' i d X '( Proporcionalno
su se deform irale i koordinatne razlike dužine "D", y i x, u y ' i x', odnosno za
dy i dx. Prema tom e m ožem o staviti:

/ dy dY' „ 7 dx dX' ,,
/ — ----- y “ " ~x ’ o

To su također i deformacije na jedinicu dužine po jednoj i drugoj osi,

Uy0 i UxQ. V rijednosti d Y ' i d X ' odredimo na temelju formule,
pogreška 3 "treba” - "ima"J

- 10 -
 dY ' = Y - Y '
dX' = X - X'
dy = Uy0 • y
dx = Ux0 • x
Iz-manje-sitfce^deformacija dužine iznos i: lb
*n|
dD = dy • sin v * dx • cos v
dD = Uy0 • y • sin v + UxQ- x ■cos v
y = D • sin v x = D • cos v
dD = Uy0 • D • sin v ■sin v + UxQ ■D ■cos v ■cos v, i konačno
1 dD = Uy0 • D • s in 2 v +
■ Uxn • D • c o s 2 v j __________
Primjer:
D etaljni lis t mjerila M = 1 : 1000, dimenzija 750.0 • 500.0, izmjerene
su veličine po osi 749.0 i 499.0^ ^ -O ^5^"

Usuh na jedinicu dužine: UyQ Ux0 = '5^0 ^

!T¡O
Na istom planu izmjerena je i dužina D = 200 m i njen sm jerni kut
v * 3 0 °. Deformacije te dužine iznosi:

dD = • 2Ć)0 • sin2 30° ♦ ■200 • cos2 30° , dD = 0.4

Točna dužina: D = 200 + 0.4 = 200.4 m.

¡JZa točnije određiyanje deformacije dužine uzimaju se u obzir sam o oni
decim etarski kvadrati na kojima se dužina nalazi.j Kod toga treba odrediti koliko
se smije svaki decimetarski kvadrat najviše deform irati.|obično se uzme po kva­
dratu najviSa dopuštena deformacija, plus ili m inus 0.3 mm J
—J

Sl.

-i i -
 Primjer:
Prema slici, D = 300 m. v = 30°. Izmjerena su na planu tri, odnosno
četiri kvadrata:

Sl. 3

V' = 399.2 X" = 299.3

'! — V X - K
đ Y ' = 4D0.C - 399.2 = 0.8, d X ' - 300 - 299.3 = 0.7
A
Uy = —— TT 0 7
400 ’ N U *° ' 300 X

_3_
300 — - = 0.7
dD ' T ' 300 ' l i 4 300

Dužina 300 očitana s plana mora biti popravljena za + 0.7, jer je usuh:
300 + 0.7 = 300.7 m.
^/jDužine koje leže u smjeru jedne od osi, imaju popravku samo za onu os
u čijem smjeru leže.f (slika 2. na strani 11 ) ,|_U smjeru Y smjerni kut je v = 9GC,
u smjeru osi X, v = 0 ° J Ako te vrijednosti uvrstim o u izraz za deformacije
dužine, dobivamo:

LdD = 1 • D • UyQ » 0 ■ D ■ Ux0 = D ■ Uy0 u osi Y_;

(_jlD = 0 ■Đ • Uy0 + 1 ■D • Ux0 = D • UxQ u osi X.

Kod toga treba napomenuti da se deformacija na planu može odrediti i

kad plan nema decimetarske mreže, kao Sto je to slučaj kod starih planova. M eđu ­
tim , projektiranje na takvim planovima ne dolazi u obzir zbog njihove zastarjelo-
sti, jer viSe ne odgovaraju niti po sadržaju na terenu, niti po danas posve novim
uvjetima kvalitete.papira ili plastične folije na kojima se izrađuju moderni planovi.
 f Grafičko određivanje koordinata točaka

O sim Sto se dužina može odrediti s plana, kako je to predočeno u pri-

jaSnjem poglavlju^dužinu m ožem o odrediti s plana najtočnije da očitam o koordi­

nate njezinih krajnjih točaka A-t "B- na planu i zatim u 8. form ularu izračunam o
njezinu vrijednost i njezin smjerni kut. ^

i ;
;x*
■
ii
i
a;
* i!
i
L i-

Sl. 4 Sl. 5

Prema slici,\ unutar jednog decimetarskog kvadrata o čitam o pom oću

majzekovih trokuta vrijednosti po osi Y, lijevi i desni y. Isto tako očitam o po
osi X, gornji i donji x.|Žbroj očitanja po jednoj i drugoj osi m orao bi dati te o ­
retsku vrijednost veličine kvadrata )|00.0 • 100.0 mm ~ " L j Uslijed deformacije
papira, a i pogrefike očitanja, zbroj očitanih vrijednosti neće dati teoretsku
vrijednost "L". PogreSka će se izračunati po izrazu: ^ "T” ""
p = "treba” - "im a” lj
/ dy = L - ( yj + yd )< d* = L - ( xg + xd ) ;

Vrijednosti dy i dx mogu im ati najveću dopuštenu veličinu od 0.3 mm.

Popravke py i px odrediti će se proporcionalno veličini očitanih vrijednosti, a na
tem elju popravke na jedinicu dužine.
Koordinate točke A prema slici,

^a ~ + -1 Py + xd * px

dy dx
py = yl T>'lT4 >đ
v" Px x d + xg
 X fl = X n +x. + x . • -
Ya Y0 + *1 yl yj +yd a o d d x j +Xg

dy
) = X0 ♦ x . • ( 1 ♦ d* - )
Y a = Yo + y\• < 1 + a 0 d X , + X
V yd d g

xd +x + L-( xd +x )
yi+yd +L ~( yi +?d )
Y a = Y o +yr X„ = X 0 +x , ----- s----------—
a 0 d x, +x
^1 + 'v d d g

Y a = Y"0 + ^ 1 v. +y , X a " X o * xd
"1 1d Xd + *g

Primjer:
O čitane su koordinatne razlike unutar dec. kvadrata i pročitane su
koordinate lijevog donjeg ugia dec. kvadrata:

y j = 47.9. yd - 51.9
xg . 53.3
xd = 46'4
Y 0 = 5564 100.0
X 0 = 5 068 200.0 b3.3
Koordinate točke po točnoj form uli:
47S A b1,9
100
Y = 5 564100.0 + 47.9 = 5 564148.0
99.8
A6A 5 068 200
100
X = 5068 200.0 +46.4 = 5068 246.5

Sl. 6

Isto računanje koordinata možemo obaviti na slijedeći način:

yj = 47.9 + 0.1 = 48.0 xd = 46.4 +
• 0.1 = 46.5
yd = 51.9 +
■0.1 = 52.0 x = 53.3 + 0.2 = 53.5
_g_____________________
99.8 +0.2 =100.0 = 99.7 + 0.3 =100.0
Ya = 5 564148.0 X a = 5 068 246.5
Kako se radi o vrlo malim popravkama, 0.1, 0.2 i najviše 0.3, to je ovaj
zadnji način isto tako točan, ali je i preglednijL

- 14 -
 + Deformacija kuta na planu

O d re d iti k u t s plana nije tako jednostavno kao odrediti d u žin u s plana.

I 't'?
U prvom redu/ne postoji 4akav instrum ent, -u -stvarr, precizni kutom jer s kojim
m ožem o izm jeriti kut na planu, kao što možemo točno izm jeriti k u t na terenu.
¡Najtočniji instrum e nt za mjerenje kuta na planu je polarni transporter.) Njegova
'to č n o s t je oko 2' - 4 'J što je često daleko od to čno sti zahtjeva projektiranja
kao i kasnijeg iskolčenja,i Iz tog razloga nema smisla uopče računati deform aciju
kuta, kad se sam kut ne može to čno odrediti s plana.! Iz geodezije znam o da kut
izm eđu dva pravca m ožem o dobiti računskim putem, razlikom sm jernih kuteva. \
Prema slici, ako očitam o grafički koor-
-■
v* !*}t1'<(' ~
~
dinate točaka A, B, C, na prikazani Tia-
čirv, onda m ožem o u 8. form ularu iz
koordinata izračunati smjerne kuteve.- ]

vb i vc

i a iz smjernih kuteva izračunam o potre­

bni k u t a:
c b
a= v - v
a a

T ak o - so la n a određen kut a oslobođen Sl. 7

je utjecaja deformacije papira.

Kao zaključak, kod grafičke metode projektiranja, mora se-osobito voditi

briga o deform aciji papira^'Mora se odrediti deformacija papira prije samog proje­
ktiranja, k o ntrolirati deformaciju tokom projektiranja i napokon odrediti ponovno
deform aciju papira prilikom prijenosa projekta ne teren iskolčenja.

\
 Analitička meteda projektiranja

Kod ove metode projektiranja, uz grafički prikaz projektta,; svaka točka

projekta mora im ati poznate svoje koordinate, Y i X , kao i nadm orsku visinu,
kotu "H". /Elementi projekta, kao Sto su pravac, dužina, k ut, kriivulja, mogu se
izraziti pom oću form ula iz analitike^ a na tem elju poznatih koordinata točaka
koje određuju te elemente. Kod toga projekt mora b iti prikazan i grafički na
planu, ali sad grafički prikaz služi viSe za orijentaciju.

Kod analitičke metode projektiranja, pravac je zadan jednadžbom.. Ako

prolazi kroz dvije točke koje su zadane po koordinatama ta jednadžba glasi u
m atem atskom koordinatnom sustavu:
x ty r ~ ->'/-■- -i
JZ a
Y - y, -----
Y - Yt = x- _-y - * {X ’ X ») ^ to*3-*;
■ ■.

^O k o m iti pravac na zadani ima koeficijent smjera o b rn u t i sa protivnim

predznakom.-
X 2 - X,
Y - Yj = - — --- ^ (X - X ,)
1 2 1 i

Sl. 8

I tako redom dalje, možemo izraziti analitički bilo koji elem ent projekta.
.Analitička metoda zahtijeva rjeSavanje velikog broja računskih operacija. U novije
vrijeme razvojem računarske tehnike, odnosno računara m anjih ili većih kapaciteta,
om ogućeno je brže rješavanje kompleksnijih zadataka u projektiranju. Kako je na
taj način rjeSena sporost te metode, a s tim povezani i povećani troSkovi, tc će
se analitička metoda projektiranja sve viSe koristiti zbog njene veće točnosti.

- 16 -
 Grafičke - analitička metoda projektiranja -+

Ta se metoda koristi u projektiranju kad se za sve dijelove projekta ne

tra ži ista točnost.' Kako je^grafička metoda brža i jeftinija to će se i dijelovi pro­
jekta kod kojih se ne traži veća to čn o s t, projektirati samo tom m etodom , a kod
projekta kompleksnijih objekata, gdje se tra ži veća točnost, projektirat će se i
analitičkom metodom;|Na pr. projekt neke ce s te .;Za dijelove trase, gdje se u g la ­
vnom predviđaju zemljani radovi, taj dio projekta može biti projektiran samo
grafičkom metodom. O bjekti na trasi, koji su u izvođenju to čniji i čija je izgra­
dnja skuplja, kao Sto su m ostovi, petlje, tuneli i dr. oni će se projektirati i
grafički i analitički.

Kad je projekt izrađen u bilo kojoj fazi, ori podliježe reviziji, tj. ponov­
nom ispitivanju, ispravkama, dopunam a, odnosno projekt se stalno mijenja da bi
se poboljšavao u tom sm islu da bi kvaliteta buduće izvedbe bila Sto bolja, Sto
jeftinija. Bolje je poboljšavati projekt na vrijeme, jer je njegova izrada pa i
poboljšavanje mnogo jeftinije, nego ispravak gradnja objekta na tem elju slabo
obavljenog projektiranja. Projektantim a su često postavljeni rokovi izrade
projekta, koje oni ne mogu kod savjesnog rada zadovoljiti. U teSkim uvjetima
» za održanje na tržištu , cijena projekta kao i rokovi njegove izrade prvi su na
udaru u borbi za dobivanje poslova u projektnim radnim organizacijama. Najgori
su oni projekti koji se izrađuju na brzinu i koji teže manjim troškovim a na
izradi samog projekta. Praksa je pokazale da su uvijek je ftiniji projekti im ali za
sobom nepotrebno skuplju izvedbu, odnosno izgradnju objekta.

Primjer analitičkog projektiranja

Prerna postojećoj regulacionoj liniji, koja je određena točkam a A i B,

treba projektirati novi blok zgrada u naselju. Točke A i B zadane su svojim
koordinatam a. Veličina bloka mora biti 100 * 100 metara. Također treba projek ti­
rati i susjedne regulacione linije na razmaku od 25 metara. Kao rezultat a n a liti­
čke obrade projekta, treba odrediti koordinate svih uglova regulacionih linija. U
svrhu grafičke obrede projekta treba pronaći plan terena na kojem će se proje­
ktirati. Na to m planu prvo treba nanijeti po koordinatama točke A i B. Povući
okom ice u zadanom snjeru u- točkam a A i B.

- 17 -
O blik ov ati kvadrat na planu i povući paralele, prema slici.

Koordinate točaka A i B:
A . . . Ya = 5 550 035.26 X a = 5 080 309.12
B . . . Y b = 5 550131.11 X b = 5 080 337.63

U 8. form ularu izračunam o dužinu i smjerni kut:

v j = 73°26'07" D = 100.00 m.

A ko projektiram o analitički, ali pom oću form ula geodetskog računanja,

prvo ćem o odrediti koordinate točaka C i D okom itih pravaca na zadanoj udalje­
nosti od 100.00 m.
dy = D • sin (v + 270°) dx = D • cos (v » 270°)
dy = 100 • sin 343°26'07" dx = 100 • cos 343 °26'07"
dy = - 28.51 dx = 95.8S

- 18 -
Za točku C: Y = Y + dy = 5 550 035.26 + (- 28.51) = 5 550 006.75
c “
X c = X a + dx = 5 0 80 309.12 + 95.85 = 5 080 4 04.97

Za točku D: Y đ = Y b + dy = 5 550 131.11 + (- 28.51 ) = 5 550 102.60

X d = X b + dx = 5 080 337.63 + 95.85 = 5 080 433.48

Koordinate raskrSča A r A 2, A3. Njih ćemo računati od točke A prema

izrazima:
Točka A : dy = D ■sin ( v + 90 ) dx = D • cos (v + 90 )
dy = 25-sin 163°26'07" dx = 25 • cos 163°26'07''
dy = 7.13 dx = - 23.96
Y a - Y a + dy = 5550035.26 + 7.13= 5550042.39

X &1 = X a + dx = 5080 309.12 - 23.96 = 5080 285.16

Točku A j računati ćemo po redu nakon točke Aj:

dy = D • sin (v * 180°) dx = D • cos (v +
• 180°)
dy = 25 • sin 253°26'07 " dx = 25 • cos 253°26'07 "

i M»1 • 1000

Sl. 10

- 19 -
 dy = - 23.96 dx « - 7.13
Ya2 = Yfll + dy « 5550 042.39 - 23.96 = 5550 018.43
X„ = X « ♦ dx * 5080285.16 - 7.13 = 5080278.03
°z “i

Točku A j računati ćemo po redu nakon točke A 2:

dy - D • sin ( v ♦ 270° ) dx = D • cos ( v + 270°)

dy = 25- sin 343°26'07" dx = 25 • cos 343°26'07"
dy = - 7.13 dx = + 23.96
Yg3 = Y a ♦ dy = 5550 018.43 - 7.13 = 5550011.30

* a 3 = X a2 + dx = 5 080 278.03 + 23.96 = 5080301.99

Za ko ntrolu , možemo opet izračunati koordinate točke A:

dv = D • sin v dx = D . cos v
dy = 25 • sin 73°26'07" dx = 25 ■cos 73°26*07"
dy = + 23.96 dx = + 7.13
Ya * Ya + dy = 5550 011.30 + 23.96 = 5 S50 035.26
X a = X a3 + dx = 5 080 301.99 ♦ 7.13 = 5080 309.12

Na isti načina možemo izračunati koordinate uglova raskršća:

- od točke B, točke B,, Bz, B3

- od točke C, točke C ,, C 2, C3
- od točke D, točke D ,. D2, D3

Računanje koordinata možemo obaviti i pom oću zatvorenog poligonskog

vlaka. U koliko želim o analitički, form ulom , prikazati pravac kroz točke A i B,
tada ćem o primijeniti jednadžbu pravca kroz dvije točke. U slijedećem primjeru
uzeti će se od vrijednosti, koordinata samo onaj dio koji se predviđa mijenjati.
O sim toga, treba paziti da se radi u geodetskom koord. sustavu, u kojem
jednadžba pravca glasi:

xb - xa
Yb - Ye

- 20 -
 Uzet ćem o ishodiste u točki, po osi Y = 6 S^O 000.00, a p o osi
X = 5 080 300.00.
K oordinate točaka A i B biti će sada:
Ya = 35.26 Xa = 9.12
Y b = 131.11 X b = 37.63

Jednadžba pravca kroz točke A i B:

37 61 - 9 1?
X - 9-12 = i t ii ' * ( Y - 35.26 ) X = 0.30 • Y - 1.37
lv5x.li ~

Jednadžba pravca okom itog na pravac AB, a prolazi točkom A }:

X - (- 14.84 ) = - — •( Y - 42.39 ) X = - 3.36 • Y + 127.59

U .o U

Jednadžba pravca paralelnog pravcu AB, a prolazi točkom A r

X - (-14.84 ) = 0.30 • ( Y - 42.39 ) X = 0.30 • Y - 27.56

Za k o ntro lu računanja, sjecište oba pravca, paralelnog i o k om ito g , mora

dati koordinate točke A t. Izjednačimo obje jednadžbe po X:

- 3.36 Y + 127.59 = 0.30 Y - 27.S6 iz tog Y = 42.39

uvrstim o za X: X = - 3.36 • 42.39 + 127. 59 X = - 14.84

Negativne vrijednosti koordlnatnih razlika javljaju se zbog novog ishodi­

šta Y = 5 550 000, X = 5 080 300.
D obili smo ¡ste koordinate točke A ,: Yaj = 5 550 042.39
X aj = 5 080 285.16

- 21 -
 4 PRIJENOS PROJEKTA U PRIRODU - ¿ v t

i Kad je projekt nekog objekta gotov, tj. kad je ucrtan u planove g rafi­
čkom metodom ili ako je također izražen u vidu analitičkih rješenja analitičk o m

m etodom , podnijet predračun troškova i zatim projekt odobren od nadležnih s tru ­

čnih i organa vlasti, može se pristupiti njegovom prijenosu na te re n .'Z a prijenos
na teren kaže se obično "iskolčenje projekta". 1Prijenos projekta na teren vrši
se na temelju podataka-elemenata za iskolčenje. Prije samog prijenosa, podaci
se moraju na planu odrediti i za samo iskolčenje pripremiti. Podaci se određuju
očitavanjem s plana ili računanjem] Zatim se podaci upisuju u već z a to p rip re m lje ­

nu skicu ili zapisnik iskolčenja, koji se nosi na teren^Na temelju podataka-elem e­

nata obilježavan je-iskolčenje i pomoću odgovarajućeg pribora i instrum entarija
svaka točka se na terenu obilježi kolcem.

Na terenu postoje već izgrađeni objekti tako zvana postojeća situacija.

Na terenu može biti razvijena poligonska i linijska mreža. U koliko je projektirani
objekt vrlo veiik i prostire se na većoj površini, onda se u svrhu njegovog o b i­
lježavanja razvija posebna mreža kvadrata. Ta se rnreža kvadrata mora tak o đ e r
projektirati paralelno sa samim budućim objektom. Tu suradnju geodetskog
stručnjaka s ostalim projektantim a mora biti potpuna.

Znači.psvaka točka projekta može se iskolčiti na osnovu:

- postojeće situacije,
- poligonske mreže,
- mreže kvadrata. [

O d osnove za iskolčenje ovisi kako će se pripremiti podaci za iskolčenje.

T'
|Podaci za iskolčenje su kutevi i dužine koji se određuju od osnove za iskolčenje
prema projektiranoj točkiiiSvako se iskolčenje točke mora odmah i k o ntrolirati.
Znači, ^osim elemenata iskolčenja, moraju se odmah s plana odrediti i elem enti
kontrole./To s u obično kosa odmjeranja, frontovi, poprečna odmjeranja itd. Dime-
/- —
nzije su kolca, koji se koristi u iskolčenju 4 - 4 - 3 0 cm.

- 22 -
 \Iskolčenje na osnovu postojeće, situacije
Prerna slici, [projektirana točka
,y
se iskolči izm eđu već postojećih^ ¡Posta-
vi se linija iskolčenja A i B ^N a tu lini­
ju ortogonalno se iskolče točke proje­
iA
ktiranog o b je k t a ^ K ontrola iskolčenja
izvrSi se pom oću frontova objekta kao /
i pom oću odmjeranja od susjednih već V
postojećih o bjekataj |Također se kontro- V
B
liraju i pravi kutevi tam o gdje oni po­
stoje}
✓"O Frontovi objekta uzm u se s gra- Sl. 11

đevinskog projekta, gdje su oni također

upisani kao dimenzije zidova.(Kao linija iskolčenja može se uzeti i prednji fro n t
' ■
— (3P,
parcele, koji je orjentiran prema cestil[|Postojeća situacija se koristi kao osnova
za iskolčenje kod iskolčenja jednog objekta i kad se ne traži veća točnost.}

f iskolčenje na osnovu poligonske i linijske mreže

/
/
!
j /

Sl. 12

( Za točnija iskolčenja, koristi se poligonska ili linijska mreža^To je u s lu ča­

ju iskolčenja gradskih naselja, cesta, željeznica i uopće većih objekata koji se p ro ­
stiru na većoj površini ili su opet dugački i u s k iju slučaju da su u pitanju prom e­
tnice, takvi se poligonski vlakovi zovu operativni poligonski vlakovi.\ Prije sam og
iskolčenja objekta na terenu se postave vlakovi. Izmjere se njihovi elem entf/izra-
čunaju koordinate pol. točaka i nanesu na plan na kojem je i objekt projektiran. \
Elem enti iskolčenja tj. kutevi i dužine uzmu se s plana od poligonskih točaka ili
od polig. strana. Poligonski vlakovi moraju biti priključeni na trigon. m režu..
 ^ Iskolčenje na osnovu kvadratne mreže
!, E/
Za posebno kompleksne objekte kao Sto su rafinerije, veliki industrijski
pogoni i sl. gdje postoji velika mreža cijevovoda, instalacija podzem nih i nadze-
m nih^ m o ra se za takav g usti detalj i postaviti mreža gustih točaka na osnovi
kojih če se i taj detalj is k o lč iti ^Paralelno s projektiranjem takvog objekta pro­
jektira se zajedno na planu i mreža kvadrata,/s koje će se taj objekt iskolčiti.
Prilikom projektiranja mreže kvadrata vodi se računa o slijedećem:

- osi mreže kvadrata moraju se postaviti paralelno s osima

objekta,
-i stranice kvadrata trebaju se odrediti prema gusto ći detalja,
koji treba iskolčiti, obično 50 ili 100 metara,
-; mreža kvadrata mora biti tako projektirana, da se kasnije
prilikom izgradnje, uniSti Sto manji broj točaka.

Vrhovi kvadrata stabiliziraju se kao poligonske točke kamenjem propi­

sanih dim enzija. M režu kvadrata treba priključiti na trig o n c—.ctrijcku i nii’elma-
nsku m režu i izračunati koordinate vrhova kvadrata. Mreža kvadrata ima svoje
osi Y' i X ', koje stoje pod kutom a' prema osima trigonom etrijske mreže.
Ishodiste mreže kao i krajnje točke osi, posebno treba obilježiti kamenom većih
dim enzija ili betonskom krnjom piram idom , visine iznad terena oko 1.50 m.

Gornja ploha piramide mora im ati takve dimenzije da se može na njoj centrirati
instrum ent. U sredini te plohe ubetonira se srediSnji vijak onog instrum enta
koji će se k o ristiti na radovima iskolčenja. Taj se vijak mora zaStiti od korozije
i uništenja pocinčanom kapom koja je u sredini šuplja a ima isti navoj kao i
srediSnji vijak.

Sl. 13

- 24 -
 Sl. 14 Sl. 15

Postupak iskolčenja mreže kvadrata imao bi slijedeći raspored:

Prvo se iskolči ishodište od poligonskog vlaka, najtočnije ortogonalnom
m etodom , s tim da su elem enti iskolčenja y0 i k 0 određeni analitički. Zatim se isko­
lči jedna os iz ishodišta polarnom m etodom . Kut iskolčenja izračuna se prema slici:

« = 360° - ( v 2
0 - a ')

Smjerni k u t izračuna se u 8. form ularu iz koordinata točake T2 i O.

K ut a.' je sm jerni kut osi kvadrata mreže, a mora biti određen prilikom proje­
ktiranja same mreže. Kada je ishodište i jedna od osi iskolčena, onda se postupa
geodetskim redoslijedom. Ishodište se određuje kao t gonometrijska iii p o lig o ­
nska točka mjerenjem na terenu potrebnih elemenata, s točnošću koja odgovara
projektu. Isto tako se na terenu ponovo odredi smier iskolčene osi, ali .sad
opažanjem prema susjednim trigonom etrijskim ili poligonskim točkam a. Na taj
način odredi se točno smjerni kut te osi mreže kvadrata.

U ishodište se postavi instrum ent, Uvizira se u krajnju točku iskolčene

osi, i u tom smjeru ukopa se na svakih 50 ili 100 m. točno u vizuru poligonski
kamen. Okrene se alhidada za 90 stup. i opet postavi pol. kamanje na svakih 50
ili 100 m. S tim su iskolčene osi mreže kvadrata. Zatim se instrum ent premjesti
na susjednu točku u osi, Uvizira na krajnju točku osi, okrene alhidada za 90 stup.
i ukopa kamanje, itd. Izvrši se kontrola postavljanja na taj način da se s druge
osi instrum entom ponovo uviziraju već postavljene točke, koje moraju biti točno
u pravcu. Kad je mreža iskolčena, na temelju terenskih podataka izračunavaju se
koordinate svih točaka mreže kvadrata, kartiraju se na plan, i moraju pasti na
iste već prije projektirane točke mreže kvadrata. Koordinate mogu biti izračunate
u državnom koordinantr.om sustavu ili u sam ostalnom koordinatnom sustavu.

- 25 -
 Visinski se mreža priključi na najbliže repere. Priključak se izvede
tehničkim nivelmanom. Nadmorske visine tjemena kvadrata-njihove KOTE-odrede
se kao dopunski reperi. Kad je cijela mreža kvadrata na terenu stabilizirana i
sva tjem ena imaju koordinate i kote, ona sad može p o s lu žiti kao osnova za
iskolčanje samog projektiranog objekta., Bez obzira kakva je osnova za iskolče­
nje, prema njoj se moraju odrediti elem enti iskolčenja, odnosno priprem iti
podaci za iskolčenje-; Pripremiti podatke za iskolčenje znači sastaviti zapisnik i
skicu iskolčenja. Za razliku od geodezije, gdje se skica i zapisnik popunjavaju
podacima snimanja na terenu, u primijenjenoj geodeziji skica i zapisnik iskolče­
nja sastavljaju se u uredu na tem elju podataka s plana.^

■f Priprema podataka za iskolčenje

Pripremiti podatke za iskolčenje znači odrediti po izabranoj metodi

iskolčenja i to grafički s plana ili analitički, elem ente iskolčenja, kut i dužinu*
da bi se točka iskolčila na terenu. U koliko se elem enti iskolčenja uzimaju s
plana, tj. grafički, to se zove grafička priprema podataka za iskolčenje. Za veću
to čn o s t elem enti se određuju računsko-analitičkom metodom.. Može se kom bini­
rati jedna i druga metoda pripreme podataka za iskolčenje.

•*

» Grafička priprema podataka za iskolčenje

Kod ove metode pripreme podataka kut se i dužina direktno određuju

s plana pom oću kvalitetnih pomagala -kao što su metal n a m je r ila s noniusom,
majzekovim tro ku tim aj4-drugim.[Kod toga treba uzeti u obzir deformaciju plana.)
Svaki podatak, koji se uzime s plana mora se popraviti zbog usuha ili rastega
papira.| Deformacija papira određuje se na isti način kaico je to objašnjeno kod
projektiranja. Predznak popravke kod uzim anja podataka s plana je suprotan
od onoga kad se projektira,(tj, kad se kut i dužina unose na plan.
Primjer:
Ako plan ima usuh, dužinu treba popraviti za veličinu
dD = UyQ • D • sin 2 v +
■ Ux0 • D • cos 2 v
Kod projektiranja će popravka im ati predznak -, a kod uzimanja podata­
ka s plana +
■.

- 26 -
 f Analitička priprema podataka za iskolčenje

Svaka točka projekta mora im ati uz svoj prikaz na planu i svoje koordi­
nate i visinu. Elementi za iskolčenje svake točke odrediti će se pom oću fo rm u la
iz analitike.

Sl. 16

| Zadatak je odrediti elem ente iskolčenja, apscisu i ordinatu y i x za to čk u

A kod ortogonalne metode iskolčenjaJT očka A iskolčuje se od poligonske strane
T,, T^.j Treba odrediti:
\ -

1. Jednadžbu pravca kroz točke Tj i Tz

2. Jednadžbu pravca kroz to čk u A, a okom it je na pravac
T T -j . . . . L.
3. Presjecižte tih dvaju pravaca, to čk u A j, odnosno njene k o or­
dinate
4. U 8 form ularu, iz koordinata točaka A t, T, i točaka A v A
izračunati vrijednosti dužina apscise x i ordinate y.

Osim elemenata iskolčenja treba odrediti i elemente kontrole. To je za

gornji primjer dužina Tj, A, ¡također iz 8 form ulara.
 4 Grafičko-analitička metoda pripreme podataka za iskolčenje

U k o lik o se za pojedine elemente projekta tražiL točan položaj na planu

i terenu, kao ¿to-su osi objekta,/ os mosta, os brane, os ceste, os tunela itd,
te osi m oraju biti izražene analitičkim izrazima* Kod priprema podataka za iskolče-
nje za te osi, podaci se moraju odrediti analitički./Za zemljane radovef na o b je ­
ktim a nasipa, iskopa i dr, elem ente iskolčenja dovoijno je točno uzeti direktno
s plana ili s crtanih profila.

- 28 -
 + METODE ISK OLČEN A - OBILJEŽAVANJA

Svaka točka projekta može se iskolčiti na terenu pom oću slijedećih

metoda:
f- jortogonalne metode,
polarne metode,
V7 metode presjecanja,
lučnim presjekom.

Iskolčene točke se moraju kontrolirati. O bično se kontrola vrši fronto-

vima objekata, odnosima izm eđu pojedinih sam ostalnih objekata, udaljenostim a
od već postojećih objekata. J3ez obzira na kontrole može-se pretpoctavit4-da je
svaka točka iskolčena, s izvjesnom pogreškom ._Točnost iskolčenja ovisi od:

' P '
^ m etoda,'kako je objekt projektiran (g ra fičk i ili a n a litičk i)

>- metode, &eJco su uletrpodaci- za iskolčenje

osnove za iskolčenje
jiztetode iskolčenja

.Svaku pogrešku m ožem o sm atrati kao rezultantu uzdužne i poprečne

pogreške s obzirom na sam objekt ili s obzirom na postojeće objekte^

Primjer:
Iskolčenje novog objekta po regulacionoj lin iji A-B:

SL 17

- 2S
 Iz slike se vidi da poprečna pogreška s obzirom na regulacionu liniju
lom i liniju. Sto se nikako ne može dopustiti- Uzdužna pogreSka nema većeg zna­
čenja. O bratno je kod iskolčenja osi mosta. Treba paziti na dužinu m osta, na
uzdužnu pogreSku. Elem enti m osta, bilo čelični ili armirano-betonski, biti će
kasnije izrađeni na tem elju podataka s projekta. Ti elem enti m oraju točno
odgovarati onima na ležajevima stupova m osta koji su iskolčeni. Smjer pogreSke
ima osobito veliku važnost kod iskolčenja tunela i uopće kod dugačkih i uskih
objekata.

Kod svih navedenih metoda iskolčenja, elementi iskolčenja su k ut i

dužina. Da bi te elemente prenijeli s plana na teren s potrebnom točnoSću, potre­

bno je poznavati postupak iskolčenja. Zato geodetski stručnjak m ora imati:

- skicu iskolčenja
- zapisnik iskolčenja
- odgovarajući pribor i naravno kolce.

U skicu i zapisnik iskolčenja upisuju s podaci za izabranu metodu iskolčenja.

"/ Skica iskolčenja

Skica iskolčenja može se form irati po propisima "Pravilnika za državnu

izmjeru" ili Sto je češći slučaj prakse, na terenu na dobrom crtaćem papiru form a­
ta "A4", odnosno veličine papira 210 • 297 mm. Na skici se odabere povoljno m je­
rilo koje može biti mjerilo piana na kojem je ucrtan projekt, ili ako je projekt
s mnogo detalja i krupnije mjerilo.[^)bično su to mjerila M = 1 : 1000 i M = 1 :
SOO^j'Mora se imati na umu da će na skici biti upisano mnogo podataka koji m o­

raju biti pregledno upisani da se zna na što se odnose. Na skici se ucrta okvir
decimetarske mreže da se mogu prvo nanijeti sve točke čije su koordinate
poznate.\To su obično točke osnove za iskolčenje, poligonske i linijske mreže,
f.

ili mreže kvadrata. Za manje objekte, kao Sto je iskolčenje sam ostalnih zgrada,
kuća, ukoliko se iskolčavaju od postojeće situacije, ucrta se prvo ta situacija,
postojeće zgrade, međe, za što je sigurno da se može dobro i točno identificirati
na terenu. Na skici se ucrta projekt. Kod toga treba paziti, ako je potrebno da
se poveća sitniji detalj, a krupniji za to smanji da bi bilo mjesta za upis

- 30 -
 podataka.\S plana se dobro našiljenom olovkom i majzekovim trokutima, ili
drugim kvalitetnim priborom očitaju elementi iskolčenja i upisuju u skicu na
već predviđena mjesta za upiSj. Kod ortogonalne metode to su apscisa i ordinata.

1 Kod polarne i metode presjecanja točke za iskolčenje prvo se numeri­

raju redom na planu, skici i zapisniku iskolčenja^Vako da se zna na koju se
točku odnose elementi iskolčenja.' Na skici se odmah upisuju i elementi kontrole
iskolčenja.

\ Zapisnik iskolčenja

To je obično tahimetrijski zapisnik u kojem se upisuju horizontalni kut

i horizontalna dužina za svaku točku koja se ’iskolčava. Za polarnu metodu isko­
lčenja uz skicu obavezno ide i zapisnik iskolčenja.'^Svaka točka dobiva broj koji
je isti u skici i u zapisniku. !

fs T ia * -
uo aiz vERT MC8IZ
L IŠ U
20? VHU8A
°\2 / l>*
KUT KUT OOSJCCAK K CW U IN A
R> ha lc iv i

o 105
o 203 0 - 00-00
, i* 1.52
R *U 0
106 o 106 «14-52-12

i i %-a-u 11 Z
-,r.
! 1 97-06-06 6

I <

Sl. 18

- 31 -
 i iskolčenje dužina
rm
U godeziji, kod mjerenja dužina, obje točke/koje definiraju dužinu, o b i­
lježene su kolcem ili kamenom na terenu. Na te oznake stave se trasirke i na
uobičajen način izm jeri dužina lancem. Kod mjerenja s daljinom jerom postupak
je drugačiji, ali je bitno da su obje točke dužine na terenu poznate.) U primjenje-
noj geodeziji, kod iskolčenja dužine, samo je jedna točka dužine poznata i
obilježena na terenu i poznat je smjer prema drugoj točkici Vrijednost dužine
dobijem o s plana, ubilježim o u skicu ili zapisnik iskolčenjaJJCod toga m oram o
voditi računa da je dužina uzeta s plana, horizontalna { plan je . . . horizontalna
predstava terena ). Ako se dužina iskolčava na kosom terenu, treba uzeti u
obzir redukciju, ali sad s predznakom plus. Osim toga treba uzeti u obzir sve
one pogreSke koje m ožem o očekivati kod iskolčenja. To su iste one pogreške
koje smo im ali kod mjerenja dužine, m eđutim sad u suprotnom sm islu.

U zm im o na primjer, pogrešku dužine lanca. Neke je kod lanca kasnije

ustanovljeno da je kraći od 50 000 m. Sve će izmjerene dužine s takvim lancem
biti predugačke. Popravka će im ati predznak minus. Kod iskolčenja s takvim
lancem, iskolčene dužine su prekratke. Popravka ima predznak plus.

O sim pogreSke lanca im amo još:

( £ ) pogreSke uslijed netočnog postavljanja lanca u pravac,

¡3 pogreške uslijed promjene temperature,

- pogreSke uslijed netočnog poklapanja krajeva lanca,
ci)pogreške uslijed lančanice,
pogreSke uslijed prekomjernog ili nedovoljnog zatezanja lanca,
( 3 pogreške uslijed netočno određene redukcije.

Pogreška uslijed netočne dužine lanca:

p = 1 — 1' 1 . . . . dužina lanca koja se piše ns njemu

1' . . . dužina lanca odeđena kompariranjem

popravka na 1 m: d s = —p

- 32 -
 Primjer:

i = 50 000 m, 1' = 49. 997 m. dl = -- -? 03 = 0.000 06

50

Ako se iskolčava D = 215.64 m, onda popravka iznosi:

dD * 215.64 . 0.00006 = 0.013 m.

Znači, s takvim lancem treba iskolčiti dužinu 215.64 + 0.01 = 215.65.

Ako je lanac kraći nego Sto na njemu piSe, popravku treba dodati i obrnuto.

Pogreška uslijed promjene temperature

Svaki lanac ili čelična mjerača vrpca dugačka je o no lik o k o liko na njoj
piSe samo kod određene temperature. Ovdje se m isli samo na nove vrpce ili
lance koji su čitavi, koji nisu nigdje "krpani". Za točnija iskolčenja dužina, lanac
ili vrpcu treba komparirati. U tom slučaju lanac ili vrpca mora d o b iti od u s ta ­
nove, koja je izvršila kompariranje svjedodžbu ( atest, certifik at ). U svjedodžbi
moraju biti navedena temperatura lanca u m om entu kom pariranja kao i sila za te ­
zanja. Ako se iskolčava kod neke druge tem perature popravka će se računati
na tem elju izraza: •
p • t = 0.0000125 • 1- (t - t 0 )

gdje je: k = 0.0000125 . . . koeficijent istezanja čelika,

1............................... dužina lanca ili vrpce,
t ............................ temperatura lanca u m om entu iskolčenja,
t Q ............................temperatura lanca prilikom kompariranja.
Primjer:
Koliko je dugačak lanac kod t = + 5°. ako je t 0 = 20°.

pt = 0.0000125 • 50.000 • (S °- 20°) = - 0.009375 = - 0.009 m.

Lanac je dugačak 50.000 - 0.009 = 49.991 m.

S takvim lancem, ako ne pazimo na popravku zbog tem perature, do bit ćem o kod

iskolčenja prekratke dužine. Na primjer, treba iskolčiti dužinu D = 154. 36 m.

Popravka će za tu dužinu biti:

pt = 0.0000125 . 154.36 . (- 15 ) = - 0.0289 = 0.029 m.

Znači treba iskolčiti 154.360 * 0.029 = 154.389 m.

- 33 -
 Pogreška uslijed nepoklapanja krajeva lanca

Kod uobičajene to č n o s ti mjerenja dužine krajeve lanca označim o na te ­

renu s brojačima. Iz iskustva je poznato da je to najopasnija pogreška čiji je

karakter slučajnost i teško je odredljiva. Kod iskolčenja dužina nećemo koristiti

brojače. U tu svrhu, prvo ćem o na kraj lanca zabiti kolac. Ponovno ćemo zate­
zati lanac i sada na kolcu o značiti kraj lanca.

Popravka uslijed lančanice

Kod iskolčenja dužina, ovu pogrešku m oramo obavezno isključiti iz

rada. Ako se iskolčava preko takvog terena, gdje dolazi do ugiba lanca, nećemo
iskolčavati s lancem već s o p tičk im ili elektro-optičkim daljinom jerom .

Pogreška uslijed netočnog postavljanja lanca u pravac

Ako postavljam o lanac u pravac prostim okom . pom oću trasirki, pogre­
šku m ožem o odrediti na tem elju izraza koji je isti kao i kod redukcije dužina:

D 2 - D '2 = e2
(D + D ') • (Đ - D ') = e2

SL 19

Primjer:

0.1 2
Ako je lanac izvan pravca 0.10 m, pogreška je r = -0 ^ = 0.0001 m.

Vi&imo da je kod uobičajene to čno sti postavljanja lanca u pravac pogreška

tolika da se može zanemariti.
 Pogreška uslijed prekomjernog ili nedovoljnog zatezanja lanca

U svjedodžbi kompariranja lanca ili vrpce mora biti navedena veličina

sile kojom se zatezao lanac ili vrpca prilikom kompariranja. Ta ista sila m ora
b iti prilikom iskolčenja dužine, ako se traži veća točnost iskolčenja. U tu svrhu
m oram o zatezati lanac ili vrpcu pom oću dinamom etra. Pogreška koja se javlja
uslijed razlike u sili zatezanja:

S - S0

t'Me je: S . . . sila zatezanja prilikom iskolčenja,

S 0 . . . sila zatezanja prilikom kompariranja,
M. . . m odul elastičnosti čelika lanca 20000 kg na 1 m m 2,
P . . , povrSina poprečnog presjeka lanca u mm ,
» d . . . dužina lanca.

Pogreška uslijed netočno određene redukcije

Z nam o iz geodezije da približna form ula za redukciju k sih dužina na

ho rizo nt glasi:

h2
r
2•D

U koliko je visinska razlika Hh” pogrešno određena za izvjesnu veličinu

’dh”, onda će i redukcija biti pogrešna za:

(h+dh)2 h2+ 2dh • h dh2 h2 2dh • h dh2

p 2 • D 2 • D 2 • D 2 -D 2 •D

Zadnji član možemo zanem ariti, jer je vrlo mali, jer su pogreške u
određivanju visinskih razlika vrlo male.

h2 dh - h
r„ = —— — +
p 2 •D D

Drugi član je pogreška redukcije zbog pogrešno određene visinske ra­

zlike. Taj član osobito dolazi do izražaja kod velikih visinskih razlika, a m alih
dužina.

- 35 -
 To su strm i tereni, gdje treba biti pažljiv na određivanju visinske razli­
ke. Sve nabrojene pogreške koje treba uzeti u obzir kod iskolčenja dužine imaju
više teoretski karakter. Prilikom iskolčenja dužine uz prim jernu pažnju u obzir
dolaze samo pogreške, odnosno popravke zbog promjene tem perature i zbog
netočne dužine lanca. Kod kosih terena, strm ih, treba paziti na redukciju dužine
ako je dužina kratka.

) Osim pogrešaka koje su navedene, na to čn o st iskolčenja dužine utječe i:

■
-) kategorija terena na kojoj se iskolčuje,
j pribor i instrum entarij s kojim se iskolčuje,
7 osobno iskustvo i kvaliteta stručnjaka koji iskolčuje.

Dužine se iskolčavaju osim s lancem i s instrum entom , optičkim ili

elektro-optičkim daljinom jerom . Takvih instrum enata ima veliki broj. S njima
možemo odm ah iskolčiti horizontalnu dužinu ukoliko imaju autoredukcioni
uređaj. Točnost tih instrumenata mora odgovarati zahtjevu to čn o s ti iskolčenja.
Danas postoje elektro-optički daljinomjeri čija je pogreška plus ili m inus 1 mm
bez obzira na veličinu dužine. To su daljinom jeri visoke to čn o s ti i koriste se
kod iskolčenja dužina, u iskolčenju osi objekata, kao što su osi m ostova, brana,
tuneia i drugo.

S obzirom na podjelu popravki dužina možemo ih podijeliti prije ili

tokom iskolčenja. Ako se popravke mogu odrediti prije iskolčenja, dužinu za
njihovu vrijednost popravimo i tako popravljenu dužinu na terenu iskolčim o.
Ovaj postupak se primjenjuje, ako se ne traži veća to čno st iskolčenja. Na p ri­
mjer, kod popravke redukcije na horizont. D užinu na planu očitam o s m etalnim
mjerilom i noniusom i popravimo je zbog deformacije papira. Ako je dužina na
planu s izraženim gustim slojnicama, znači da je teren kos pa čak i strm. O č i­
tam o također na planu između slojnica kote krajnjih točaka dužine, odnosno
vrijednost kota dobijemo interpolacijom.

(P rim jer:
( I
Dužina očitana na planu D = 39.2 m_

Popravka za dedormaciju rM'+ = 0.1 m

' - ------ ' 39.3 m - J
y >j%^ rJ i / '

- 36 -
 Kota točke A H = 125.2.
Kota točke B H s 130.4
dh * 5.2

51. 20

__dh_ 5.2^
Redukcija: = 0.34 = 0.3 m.
2 ■D 2 • 39.3

Dužina za iskolčenje, po kosom terenu,

39.3 + 0.3 = 39.6 m.j Stručnjaci koji imaju
veću praksu iskolčavaju horizontalno
dužinu tz. "Staflanjem ", tako da dužinu
prenesu na teren držeći lanac ili vrpcu
horizontalno. H orizontalnost lanca ko­
ntrolira se sa strane pom oću viska. Ta­
kođer i sve ostale popravke, koje dolaze
u obzir, daju se dužini s odgovarajućim
predznakom i upiSu u skicu i zapisnik
iskolčenja. Ako se traži veća točnost
iskoičenja, popravke za dužinu određuju
se u m om entu iakolčenja. Sl. 21
 f ISKOLČENA HORIZONTALNOG KUTA NA TERENU

I U geodeziji, pri mjerenju horizontalnog kuta, odnosno opažanju njego ­

vih krakova^-pravaca; na terenu su obilježeni vrh kuta-stajaliSte instrum enta,
pravci su signalizirani trasirkam a ! koje su postavljene na obilježene krakove
(kolac ili kamen)./U primijenjenoj geodeziji prilikom iskolčenja kuta, na terenu
su obilježeni stajalište i samo jedan k rak iiD ru g i krak se iskolčuje. Vrijednost
kuta se dobije s projekta, grafičkom ili analitičkom metodom i upiSe u zapisnik
iskolčenja. Prema zahtjevu to čn o s ti s te odolitom odgovarajućeg podatka
(1 ", 0.1', 1'), kut" se iskolčava tako da se instrum ent postavi na točku A i
vizira na točku B JN a lim bu se pom oću repeticionog uređaja namjesti vrijednost
0-00-00. Kod toga m oramo paziti kakav repeticioni uređaj ima teodolit. Postoje

danas dvije vrste repeticionih uređaja.

1. Nađe se 0-00-00, a zatim vizira.

2. Prvo se v izira , a zatim nađe 0-00-00.

Kod prvog tipa repeticionog uređaja, koji imaju manje ili više svi stariji
te o do liti, traženje nule na teodolitu je nešto teže, jer se opažač mora okretati
oko stajališta dok ne nađe nulu. Zatim treba o tk o čiti repeticiju i s otkočenim
lim bom tra žiti vizuru na točku B. Nakon toga treb zakočiti repeticiju i teodolit
je spreman za iskolčenje kuta. Kod drugog tipa repeticionog uređaja prvo se
vizira u točku B, a zatim se repeticionim vijkom okrene lirnb da je čitanje na
njemu 0-00-00. Repeticioni vijak ima svoj poklopac ili kočnicu, koju treba nakon
nam ještanja na nulu vratiti na početni položaj, odnosno s poklopcem repetici­
onog vijka pokriti vijak da prilikom iskolčenja kuta ne bi nehotično s njim
okrenuo lim b./K ad je na limbu 0-00-00, okreće se alhidada do vrijednosti kuta,
zakoči, i na terenu na potrebnoj dužini u smjeru vertikalne niti nitnog križa
postavi trasirka. ■Ispod trasirke zabije se kolac. -U koliko je potrebno točnije
isko lčiti kut, na kolcu se postavi tanki čavao vertikalno i točno u pravac prema
vertikalnoj niti i zabije u kolac.

Ako podatak instrum enta nije odgovarajući za točnije iskolčenje kuta

onda se postupak donekle mijenja. Isko lči se kut na opisani način, čavao se ne
zabije do kraja. Sad se kut mjeri u viSe girusa, koliko je potrebno da se po sti­
gne zadovoljavajuća točnost. Dobijena vrijednost kuta a' je različita od proje­
ktiranog a. za ostatak " d a ”.

- 38 -
 da = a - a'
O s tata k "d a " obilježi se linearno direktno na terenu.

Sl. 22

Primjer:
Treba na terenu isko lčiti kut <x = 54°27'15 " instrum entom podatka
P = 1'. Prvo ćem o isko lčiti 54°27'. Kako je u pitanju veća to čno st, privremeno
ćemo na postavljenom kolcu zabiti čavao. Is ti kut ćem o opažati u viSe girusa,
prema zahtjevu to čn o sti, a u 2. form ularu izračunati aritim etičku sredinu iz
svih girusa. Neka je to vrijednost oc' = 54J 26'3Q". O statak do to čno g kuta

iznosi:
54°27'13"
54c26'30"
45"

Tu vrijednost direktno iskolčitno linearno na zadanoj dužini, npr.

D = 50 m. Postavimo poznati omjer kuta i luka na kružnici:

n 4S”
1 : 2 r 7i = 45" : 360 , iz toga 1= -^— ^ 77 - 50 = O .Q li m.

Od privremeno zabijenog čavla odmjerimo okom ito na pravac vrijednost

0.011 m, u smjeru povećanja kuta i zabijemo definitivno čavao u kolac. Prilikom
iskolčenja kuta na terenu treba obratiti pažnju na iste izvore pogrešaka koji se
javljaju i kod mjerenja kuta. Treba paziti na:

a) Vertikalnost trasirki. Kod točnijih iskolčenja vizirati na iglu,

b) to čno st centriranja instrum enta. Kod točnijih iskolčenja ko ristiti

optičko i prisilno centriranje.

- 39 -
 r '¡¡i 'V.
I c) točnija iskolčenja, vizirati u oba položaja durbina, radi uklanjanja
eventualne-kolimacione pogreSke i pogreške horizontalne osi instru ­
menta,
d) na strme vizure, na horizontiranje instrum enta,
e) na kraće pravce, na viziranje, po m ogućnosti vizirati na samu biljegu

točke,
f) na instrum entu č ita ti i nam ještati određene vrijednosti na lim bu
najvećom m ogućom točnošću. To se posebno odnosi na sekundne
teodolite, gdje se čita pomoću koincidencije.

U radu na terenu, treba stalno pratiti situaciju u vezi s točnoSću iskolče­

nja. Kod iskolčenja kuta dobro je znati neke jedinične vrijednosti. Na primjer, k o li­
ko 1 m inuta u kutu iznosi na daljini od 100 m po luku? Ili kraće, 1' na 100 m = ?
Postavimo opet omjer luka i kuta:

1 • 2 r n = 1' = 360° 1 * -------100 = 0.029 m. ili 3 cm.

3438'

Riječima, 1 m inuta na 100 metara iznosi po luku 3 cm. Ako se to sad

zapam ti, uvijek m ožem o na terenu računati na pamet bilo koju m alu vrijednost
luka prema zadanom kutu. Npr. 2' na 300 m je 18 cm, itd. Sad kad znam o kako

se iskolčuje kut i dužina, m ožem o p'ijeći na pojedine metode iskolčenja.

- Ortogonalna metoda iskolčenja točke

Kod ove metode iskolčenja,j^za svaku

to čk u projekta moraju se od date osnove odre­
diti elementi iskolčenja, apscisa "x" i ordinata
"y". ¡Vrijednosti apscise i ordinate očitaju se
na planu pomoću majzekovih tro ku ta, od osno­
ve, koja može. biti postojeća__situacija, pol.

mreža, ili mreža kvadrata^ Poprave se za

deformaciju papira. Na skici iskolčenja cijeli se
detalj približno ucrta zajedno s osnovom za
iskolčenje. Zatim se na odgovarajuća mjesta
upiSu očitani podaci. Također se upišu i očitane
kontrole iskolčenja.

- 40 -
 | Da bi se dobila veća to čn o st vrijednosti apscise i ordinate, očitaju se
koordinate točke A, na poznati način u okviru decimetarskog kvadrata; Iz koo­
rdinata točaka osnove za iskolčenje Tt, T2, . • - • , i točke A, izrčunaju se smje-
2 3 r ,
rni kutevi v ( i v p i dužina "D" u 8 . form ularu, !

K ut a :
9 21
a = Vj - Vj. Apcisa i ordinata:
x = D • cos a , y = D ■sin a.
Primjer:

^-.Na planu su očitane i popravljene koordinate projektirane točke A.

O sim toga poznate su koordinate poligonskih točaka o 170 i o 178, kao osnove
od koje će se iskolčiti točka A i koje su na terenu stabilizirane propisanim ozna-
ka ma-kamenom.
Y X
o 170 5 588 318.25 4 749 022.43
o 178 5 588 396.38 4 749 098.88
> A S 588 362.85 4 749 076.08

Trigonometrijski form ular broj 8 :

Radi jednostavnosti računanja, od koordinata će se uzeti samo za one
vrijednosti koje se mijenjaju.

o 178 396.38 98.88 0.71 475

o 170 318.25 22.43 0.69 939
+ 78.13 + 76.45 - 92.01 190 1.02 198
154.58 -1.68 90 °37'22'' 4S°37'22" 109.31

t.A 362.85 76.08 0.63 927

o 170 318.25 2 2 .4 3 0 .7 d 898

+44.60 + 53.65 + 10.85 635 0.83 1321

+98.25 + 9.05 84°44'22,! 3 9 °4 4'1 4" o9.77
K u t a:

a = 45°37'22" - 39°44'14" = 5 °5 3 '0 8 "

Apscisa i ordinata.
x = D cos a - 69.77 • cos S 'S 3 '0 8 "= 69.40 m.
y = D • sin a = 69.77 • sin 5 °5 3 '0 8 " = 7.15 m.

- 41
 Dužina 69.77 može p o s lu žiti kao kontrola.
Računanje eiemenata iskolčenja po ortogonalnoj kao i po polarnoj m eto­
di iskolčenja, zahtijeva veliki broj računanja posebno u geodetskom 8. form ularu.
Kako se danas sva ta računanja obavljaju pomoću stolnih ili m alih-džepnih raču­
nara, to je potrebno poznavati programe pomoću kojih se ta računanja vrše.
Ovdje će biti prikazan program za 8. form ular za računar CASIO Fx.

[ K l ! dX j H rT! d X - JY i

E j I IN V | CEI i Y :

i Ya ] I r - p I fd x l Ir - p !

|~~=1 - » d V ( M R ) f = l — d X + dY
m

OD 1 3 - D □ D L=J

[ 3 l * - y 1 1* - y !

| INV ] [dT j 1 INV |

n o

E Z ) - * I v i - * * E ] - * d X - d Y t * " ! -> *5

Program za 8. form ular kod ostalih računara je sličan. Svaki korisnik

računara može si sam sastaviti program bez većih teškoća, posebno ako računar
ima ugrađeni m ali podprogram R - P.

/O rto g o n aln a metoda iskolčena koristi se kod iskolčenja gradskih regu­

la c io n i osnova, osi komunikacija! i općenito tam o gdje se traži veća točnost.
Ova m etoda primjenjuje se na terenu I. kategorije kao i tam o gdje postoji gusta
mreža točaka geodetske osnovel Ograničena je dužinom ordinate jer se s pri
zrnom može iskolčavati samo do 30 metara. Duže ordinate mogu se iskolčiti s
instrum entom , m eđutim to je dosta nespretno i dugotrajno.

- 42 -
 4~ Polarna metoda iskolčenja točke

U ovoj metodi elem enti iskolčenja su kut a i dužina Dl I O načinu

određivanja tih elemenata ovisi i točnost iskolčenja, ( Za približna orjejitacioua
iskolčenja dovoljno je da se na planu mjerilom očita dužina, a kut pom oču o b i­
čnog kutom jerajjZa točnija iskolčenja grafički se očitaju koordinate točke unutar
decimetarskog kvadrataj Također moraju biti poznate koordinate točaka Tj, T2,J
linije od koje će se točka iskolčiti. Iz koordinata točaka A, T ., T, izračunaju se
-feiv *
kao i kod ortogonalne metode smjerni kutevi i dužine., Za iskolčenje je potreban
■
f- ^
kut a i dužina Tj, A. ;

/
/

A
/

Sl. 24

/ Iz smjernih kuteva nađe se kut a :

2 a i
(X = Vj — ___ I

Dužina Tj, A dobije se iz koordinata odgovarajućih točaka.| ¡Na terenu

se pronađe točka Tt, na njoj se centrira instrum ent, navizira T2 s vrijednošću
0-00-00, okrene alhidada za kut a ili (3 6 0 °- a ), u tom smjeru se iskolči
dužina T t , A i na kraju dužine zabije kolac, točka A.

Primjer:

Iz primjera za ortogonalnu metodu iskolčenja dovoljno je uzeti elem ente

kut a = 5 ° S 3 '0 8 " i dužinu D = 69.77 m i s njima na terenu isko lčiti na opisan
način točku A. Vidimo da za obje: metode iskolčenja koristim o iste e>lemente p ra­
vokutnog trokuta A, A,, Tj.

- 43 -
 i Katete tro k u ta su apscisa i ordinata ortogonalne metode iskolčenja. a
hipotenuza D i kut a su elem enti polarne metode iskolčenja. M ožem o pomoću
odgovarajućih form ula izraziti elemente jedne metode pomoću elemenata druge
metode.

Sl. 25

Iz slike form ule glase:

/ Zadano je D i a, računa se: Zadano je x i y, računa se:

x = D • cos a, v = D • sin a, tg a - — , D2 = x 2 + y 2
x

Računari koji se koriste u tehničke svrhe opremljeni su podprogramima

koje sadržavaju gornje form ule. Usvojene oznake na tim računarima za elemente
ortogonalne metode su "R", prema engleskom rectangular, a za polarnu metodu

je ”P".
Prelaz iz jedne metode u drugu označen je sa:
R —* P, odnosno P — - R.
O bjasniti ćemo prim jerim a na računarima koji se najviše koriste u pra­
ksi. HP 65 ( Heu lett - Paokard)

- 44 -
 R —* P zadano: x = 4, y = 3.

Tipke Rezultat

DSP 0.0000 4 deo. radi min. i sek.

□ s
deg { [TI [ enter 3.0000

0
4.0000
E
R D 5.0000

36.8699 a u dec. stupnju

DMS 36° 52' 12" a

O brnuto:
P —• R Zadano: D = 5.00 m a = 36°52'12"

Tipke: Rezultat:

DSP □0 0.0000 4 dec. radi min. i sek.

jjTj | deg j 0.0000

36.5212 j enter j 36.5212

DMS 36.8700 a u dec. stupnju

0
— r
1

5.0000

R —* P 4.0000 x

g * - y I 3.0000 y

Isti program za računar CASIO fx:

R — P
Tipke Rezultat:
4.00 INV R —- P 3.00 5.00
x —y INV o ' " 36° 52'12"

P— R
Tipke: Rezultat:

5.00 INV P — R 36°52' 12" = 4.00

x -y 3.00

45
 Polam a metoda is k o lč e n a koristi se na terenim a II. i III. kategorije^
Dužine se iskolčuju pomoću lanca, ako je to moguće, inaće pom oću optičkih ili
elektro-optičkih daljinomjera.

Nakon Sto je objekt iskolčen, njegovo iskolčenje mora se kontrolirati.

Ako je to neka zgrada, onda se kontroliraju njezini frontovi, koji moraju biti
isti kao i dimenzije koje su naznačene u građevinskom projektu. J! Pravi kut
kontrolira se pomoću jednakih dijagonala^ itd.

\
Kako se ova metoda uglavnom koristi u p rak s i,'to ćemo razm otriti nje­
nu točnost. Uslijed pogrešaka u kutu i dužini, da i dD, nećemo dobiti točan po ­
ložaj točke A već A*. PogreSku položaja točke "u" m ožem o rastaviti na uzdužnu
dD i poprečnu "p". Iz slike se može odrediti poprečna pogreSka,

p = D • sin da.

ii

T,

Sl. 26

Uzdužna pogreSka je u stvari pogreSka dužine D. Ukupna pogreška

položaja točke "u":

u = ]/ d D 2 + p 2 = ] / d D 2 +DZ- s in 2 d a .

PogreSka u kutu je obično mala veličina, pa umjesto funkcije sin m ože­

mo uzeti sam kut u lučnoj mjeri,

sin da = p " = 206265"

P

u . | /d D 2 * ( d . - ^ ¿ 7

- 46 -
 Ovdje treba objasniti pojam tzv. relativne pogreške. Relativna pogreška
je odnos same pogreške prema mjernoj veličini. Ako smo mjerili neku dužinu
"D" u dva smjera, razlika izm eđu oba smjera je "p". Relativna poprečna je:

R = P
KP D

Primjer:
Neka se predviđa pogreška iskolčenja po dužini 1 dm na 200 m. To je
relativna pogreška. Ako želim o is k o lčiti dužinu 50 m, onda ćemo im ati uzdužnu
pogrešku od:

dD = - — • 50 m = -m • 50 m = 0.025 m.
200 m 200 m

Za pogrešku u kutu pretpostavim o da će biti 2'. Tada će ukupna pogre­

ška točke biti:

u= i/ 2 .5 2 + (5 000 --- -— ) 2 = l / ć . 25 +9 = 4 cm.

J v 3438' 1 1

; Metoda iskolčenja točke presjecanjem

Elem enti ove metode su dva kuta,'[Oni se mogu odrediti približno na

planu kutom jerom ili točno pom oću smjernih kuteva. Smjerne kuteve d o b iti
ćemo iz koordinata točaka Tj, T2, A.

Na terenu nađemo točke osnove Tt , Tz. Na točku T, postavimo teo d o ­

lit, uviziramo Tz sa 0-00-00, okrenemo alhidadu za kut a ili (360°- a ) \u to m
smjeru iskolčim o dva kolca, ispred i iza predviđenog položaja točke A.
 Sl. 27
Na kolcim a se zabiju čavli i između njih razapne tanka Špaga. Isto se
tako p o stup i i na to čk i T2 s kutom g. Sjecište Špaga dati će točan položaj
točke A. Tu še zabije kolac, a ako je potrebno zbog veće to čn o s ti i u kolac
čavao. Ova metoda je najtočnija metoda iskolčenja točke pod pretpostavkom da
se iskolčeni pravci u to čk i A sijeku pod približno pravim kutom. Iz toga razloga
potrebno je razm otriti točnost ove metode.

Sl. 28

Elem enti iskolčenja su kutevi a i g. Prema tome možemo pogriješiti

u njihovom određivanju. Neka su te pogreSke da i đp. Odmah možemo reći da
su te pogreSke vrlo male veličine kuta, pa ćemo umjesto funkcija tih kuteva
uzeti njih same u lučnoj mjeri. Prema slici, uslijed pogreSke kuta da (d a )
nastati će poprečna pogreška d ,, a pogreške kuta dfi (d g ) poprečna pogreška d 2-

- 48 -
 , b . b da"
a , = ------ • sin da = ----- ------
sin y ' sin y * p"

0 — ■ sin dp = —;---
d 2 = —;--- a — d Č”
sin y " sin y '' P

Kutevi y % y " = Y '. Y"-

PogreSke d t i d 2 čine s ukupnom pogreškom du tro k u t A t, A 2 , A.

U koliko kod točke A uzmemo da je pravi kut, onda m ožem o staviti:

/ b • da \2 / a • dg \2
du = [idj + d 2 = j '' ssin
in y ‘ • ^p "" '
/ ' csin
\ in y " •• rp. * ' )

M ožem o pretpostaviti da su kutevi a i £ određeni i iskolčeni jednakom

točnošću, pa možemo staviti da je da= d® = d. Isto tako m ožem o uzeti i da su
kutevi y ’ i t " jednaki, y ' = y " = y . Pa imamo:

d - f . ( a‘ +b 2 ) = — i — _ . y 7 7 b j
du = [/ sin y ' P" '' sin vy •• np r

0 0
Ako je kut presjeka y = 90 , sin 90 = 1, pa imamo:

du = ——77- ■ [/ a “ + b'

SL 29

Sa smanjivanjem kuta ”y ' ' ” povećava se pogreška "du”. Ako je kut pre­
sjeka samo y = 30°, sin 30 ' = 0.5, ukupna, pogreška je dvostruko veća, jer je:

du = ---- «--- . [/ a 2 + b 2 p 2 ■- 5 — • V a 2 + b 2
0.5 • p"

- 49
 Primjer:
a = 100 m, b = 150 m. Pretpostaviti Cemo pogrešku po kutu S = 2'.

du = -- --- • ] / 1002 + ISO2 = 0.11 m.

3438' y

U koliko je kut presjeka y = 30 °, ukupna pogreška biti će dvostruko veća:

du = 2 • 0.11 = 0.22 m

Prema tom e to čn o s t iskolčenja točke m etodom presijecanja ne zavisi

samo od to čn o s ti kojom se kutevi a i g određuju i iskolčuju, nego i od toga
pod kojim se kutem ■
, y " pravci "a" i ”b" tih kuteva sijeku, kao i od dužina tih
pravaca.

Metoda iskolčenja točke lučnim presjekom

Elem enti iskolčenja ove metode su dvije dužine. Na terenu se nađu

točke Tj i T2 osnove iskolčenja. Od točke Tj opiše se luk čiji je polumjer
dužina b, a oko točke T2 * luk čiji je polumjer c, prema već prije predviđenom
smjeru koji se odredi na tem elju projekta. Prosjccičtc: tih dvaju lukova dati će
položaj točke A. U koliko je zbroj dužina b + c manji od 50 metara, onda se
0 lanca stavi u točku Tt , a zbroj b + c na lancu u točku Tz . Primi se lanac
na vrijednost b, i nategne na predviđenu stranu. Točnost ove metode je dosta
mala, pa se ona koristi samo kod približnih iskolčenja i kao kontrola već isko-

lčenih točaka po drugim m etodama.

T,

Sl. 30

50 -
 Osiguranja točaka na gradilištima

Kod gradnje velikih objekata kao Sto su ceste, željeznice, industrijska

postrojenja i sl. često se javlja potreba za osiguranjem već iskolčenih točaka.
Na takvim gradilištim a gdje je veliki prom et različitih građevinskih strojeva,'
teSko je sačuvati na duže vrijeme iskolčene točke. Kolci u zem lji su izloženi
uništenju, jer radovi na terenu zbog kojih su oni i postavljeni, kasne iz bilo
kojih razloga.! U tu svrhu neke važnije točke, odnosno kolce, treba na terenu
sačuvati kroz duže vrijemeJ To će se postići osiguranjem bilo da se same kolce
zaStiti znakovima upozorenja ili fizičkim preprekamaj koje se ne daju na biio
koji način uništiti. U koliko i to nije moguće, 1oko točke na sigurnija m jesta
postavi se pravilno niz od 3, 4 ili više točaka, pa se kasnije uniStena to čk a
rekonstruira od tih pom oćnih točaka.

Prema slici, točke A, B, C 1 D

; 7 , q c
postavljene su oko iskolčene točke E \ JD B
\
tako daleko da se tokom gradnje ne
mogu uniStitLjfiPoložaj točke E može se
uvijek obnoviti na temelju presjeka lin i­
ja AB i CD. Kada je na temelju već' prije
X
spom enutih metoda točka iskolčena,
odnosno na terenu zabijen kolac prema

projektu, zavrSen je cijeli niz operacija

u primijenjenoj geodeziji po redoslijedu:
Sl. 3!
- na planu je točka određena projektom ,
- na planu je također naneSena osnova za iskolčenje,
- određeni su elementi iskoičenja od osnove,

- form irani su skica i zapisnik iskoičenja,

- s potrebnim instrum entarijem i priborom točka se iskolči na terenu.

Točka je osnovni element projekta. Dvije točke, po geometriji, o d re đu ­

ju pravac, odnosno dužinu kao dio pravca. Kako se iskolčava pravac, tema je
slijedećeg poglavlja.

- 51 -
 iSKOLČENJE PRAVCA

Kada su dvije točke iskolčene na terenu, često je potrebno da se

izm eđu tih točaka ostvari pravac na terenu, tj. da se pravac iskolči./ Pravac se
može u cjelini iskolčiti za potrebe polaganja cijevi vodovoda, kanalizacije, raznih
vodova. Također se može isko lčiti samo nekoliko točaka pravca C, D, . . izm eđu
Sj
krajnjih točaka A, B.l Kako ćemo iskolčiti pravac to ovisi u prvom redu o tom e
da li se krajnje točke dogledaju ili se ne dogledaju^ Ako se krajnje točke d o g le ­
daju, približno ćemo pravac iskolčiti prostim okom , a točnije pom oću in stru ­

menta.' To je česti zadatak geodezije, a i svakodnevnog života.

Sl. 32

U geodeziji je stalno, prilikom mjerenja dužina, potrebno lanac p o s ta ­

vljati u pravac. Isto tako i u primjenjenoj geodeziji, jna krajnje se točke postave
trasirke ili ako je pravac dugačak,-odgovarajući signali koji moraju b iti u očljvi
na većim dužinam a/ Na jedan kraj dužine, iza postavljene trasirke na to čk i A
(k o lc u ), stane jedan stručnjak, a figurant se s trasirkom postavi p ribližn o na
m jesto gdje treba postaviti novi kolac, m eđuto čk u^ Stručnjak gledajući preko
svoje trasirke na onu u točki B, davanjem fig u ran tu signala rukom ili zastavi­

cama,) postepeno utjera njegovu trasirku u pravac, točka C, tako da se sve tri
trasirke poklapaju.; Na mjestu trasirke C zabije se kolac( Na isti način postave
se u pravac i sve ostale potrebne točke.f U koliko se pravac želi točnije iskolčiti,
iV-
onda se na točku A postavi teodolit, centrira, horizontira, te vizira točno na
točku B, gdje mora biti čavao u kolcu.jPribližno, na mjestu točke C figurant drži
drugi kolac.j Prvo se kolac lagano zabija u zem lju stalno vizlrajući vertikalnom
niti nitnog križa sredinu kolca. Kad je kolac zabijen to lik o da je još oko 5
centim etara izvan zemlje, u njega se zabije čavao, točno po smjeru vertikalne niti.

•32
 Poseban zadatak iskoičenja pravca Q
je produženje pravca preko vec iskošenih
točaka A i B. Nove točke C, D, . . izvan
su pravca, točno u produženju, j Točke
C, D . . . mogu se golim okom postaviti
približno u pravac, a točno instrum entom . Sl. 33

Instrum ent se postavi na onu krajnju točku preko koje se želi prod užiti pravac, f
Prema slici to je točka B.

Uvizira se u točku A s_potrebnom točnošću. Zatim se durbin okrene

oko horizontalne osi za 180“^, Vizira se sada naprijed i na približno određenom
mjestu postavi se kolac C, te na već objašnjeni postupak iskolči točka-kolac C.
Instrum ent se sada prem jesti na točku C, Uvizira B okrene durbin za 180° i

iskolči slijedeća točka D, te tako redom sve ostale potrebne točke.] A ko se

traži precizno iskolčenje pravca u produženju, treba se paziti na kolim acionu
pogrešku teodolita, vizurna os mora biti okom ita na horizontalnu. Z nam o da u
geodeziji, kod mjerenja kuteva, tu pogrešku uklonim o tako da viziram o svaki
pravac a oba položaja durbina. Aritm etička sredina iz čitanja u oba položaja
neće biti opterećena kolim acionom pogreškom. Tako isto i u primjenjenoj g e o ­
deziji, u zadatku iskoičenja pravca u produženju, vizirati cemo na to čk u A, u
prvom položaju durbina, okrenuti durbin za 180° i iskolčiti kolac C, ali čavao
ne zabiti do kraja. Ponovo se Uvizira točka A, ali sad u drugom poiožaju durbina,
okrene se za 180° i na istom kolcu C vidi da li se vertikalna nit poklapa sa
čavlom na kolcu C. U koliko se poklapa, instrum ent nema kolimacione pogreške.
U koliko se ne poklapa, zabilježi se novi položaj čavla na kolcu, točka C '.

A
Sl. 34
Za točan položaj točke C uzme se sredina. Sad se instrum ent centrira
na tu sredinu i postupak produženja nastavi na već opisani način. Ako se isko-
Ičava pravac na strmom terenu gdje se durbin instrum enta kod viziranja mora
jako nagnuti, treba povećati pažnju i na horizontiranje, tj. na vrhunjenje a lh id a ­
dne libele. Ako je pogreška I. uslova "i", a durbin je nagnut pod visinskim

kutom ”<p", onda će utjecaj pogreške I. uvjeta teodolita biti izražen fo rm u lo m ,

p! = i • tg <p.

- 53 -
 Približno pravac može produžiti i sam figurant tako da se postavi sam
s trasirkom u produženje dok se ne poklope sve tri trasirke. S prizmom se
također može pravac iskolčiti tako da se na približno mjesto postavi stručnjak s
prizmom i krutim viskom. Zatim se u prizmi ^promatra dok slike trasirki ne
koincidiraju. Prizma je u pravcu i ispod krutog viska zabije se kolac.

Spomenuti slučajevi iskolčenja -pcavca-bili su mogući uz uvjet da se

krajnje točke prave* dogledaju^ Sasvim je druga situacija kad se krajnje točke
ne dogledaju/Zu tom slučaju postoji viSe metoda iskolčenja pravca. Koja će se
vj '
metoda koristiti zavisi od:
- dužine pravca,
- situacije na terenu,
- potrebnoj točnosti,
raspoloživom priboru i insrumentariju.
No bez obzira na te momente pravac se uvijek iskolčuje prvenstveno
prema zahtijevima točnosti pa i ekonomičnosti, tj. brzine rjeSavanja zadatka na
terenu. ¡Postoje slijedeće metode iskolčenja pravca kad se krajnje točke ne
dogledaju: j
- iskolče3je"pravca metodom postupnog približavanja,

- iskolčenje pravca metodom umetanja,

/ - ) iskolčenjs pravca pomoću dvije točke izvan pravca,

-j iskolčenje pravca primjenom cosinusovog poučka,

- iskolčenje pravca pomoću poligonskog vlaka,

fv'-) iskolčenje 'pravca pomoću samostalne trigonometrijske mreže,
, 'C-Viskolčenje pravca pomoću postojeće geodetske osnove.

- f Iskolčenje pravca metodom postupnog približavanja

Ovo je približna metoda iskolčenja pravca kad se krajnje točke ne
dogledaju.

Sl. 35

- 54 -
 Na lijevoj slici prikazan je profil terena izm eđu točaka A i EL . Na
desnoj slici je situacija ili tlo c rt terenaJlNa kolce A i B postave se trasirke, a
dvije osobe postave se s trasirkam a približno na pravac AB.^ O sobe se postave
tako da osoba s privremene točke C vidi trasirku na B, a osoba s privremene
točke D vidi trasirku na A, JDsoba sa C utjera u pravac CB trasirku na D j.
Zatim osoba sa D t utjera trasirku na~~C u pravac D t, A<j na novi po lo žaj C j . j
Postupak se ponavlja sve dok trasirke na konačnom položaju C n i D n nisu u
pravcu. Pomaci su sve manji, dok se konačno osobe u C n i D n više ne m iču.

A C* D„ B

Sl. 36

U koliko želim o povećati to čno st postavljanja u pravac točaka C n i D n

na kolsc C n postavimo te odolit i izmjerimo kut A C nB. V rijednost tog kuta biti
će blizu 180 stupnjeva.

c„

Sl. 37

Pomicanjem teodolita po glavi stativa mogli bi instrum e nt to čno posta­

viti u pravac, stalno mjereći kut i pomicajući instrum ent po glavi stativa sve
dok ne bi kut bio točno 180 stupnjeva. Kolac ispod viska instrum enta bio bi
također u pravcu. No kako je to dosta mučan i dug posao to se ne preporuča.
Bolje je samo izmjeriti kut A C nB i metodom umetanja to čno is k o lčiti pravac.

- 55 -
 Iskolčenje pravca metodom umetanja
^ i j .- ■
. W 'h i £iiS 7 . ir./'/V-
Kod ove metode izm jeri se kut A C nB = a i dužine i D 2. Zadatak
je odrediti dužinu "ej do točke E koja se nalazi na pravcu AB.

o Sl. 38

■
' -• , rT ii
e = D j • sin 3 = D z • sin

Kako su kutevi 3 i y m ali to m ožem o staviti: !r~

\
cV

• 3c = --
sin &"- sin y =
j

Te zato točku C m oram o odrediti tako da je blizu pravca AB, odnosno

da je kut 8 vrlo mali.

e = D1 3” _
= D2 ,
P P

Da bi odredili kuteve 3 i y , produžim o pravac A C n L Dobijemo k ut 8 "

koji je vanjski kut trokuta A C nB.

S = 180 - a , također 8 = 3 +y

i sin 3 D2 3"
IDalje postavimo omjere: ------- = —-- = -- r = m
sin y Dj y'
• V' • •*, -C
Veličinu ”m” m ožem o odrediti jer su poznate vrijednosti dužina D j i D 2.
Dalje imamo:

3" = m • y" > uvrstim o u izraz za 8= 3 +Y

Ctf
A

8 " = m • y * y " = (m + 1) • y ” 1z ovoga

m +1

8"
3" = m ■ y ” = m
m +1

- 56 -
 Na terenu, kut<p,(<p = 90° - y, ) isko lči se instrum entom , a to je pra­
vac e = CD. Po tom pravcu odm jeri se dužina Me” zabije kolac koji se sad nalazi
u pravcu AB. Na isti način m ožem o odrediti još točaka koliko je potrebno na
pravcu AB.
Primjer:
v '
[ Na to čk i C n. do koje se-došlo m etodom postupnog približavanja izmjeri
se kut A C ^jii = a i dužina D 1, D 2-

( a = 179°42' 00 " , D 1= lOOm, , D z = 120m.

K ut S iznosi:

S = 1 8 0 °- a = 180°-179°42'00" = 18'= 18'• 60" = 1080"

m =— = —— 1.20 3" = 1.2 • = 5 88" = 9'48"

D, 100 1.2 +1

1080"
Y = ------ = 492" = 8 '12"
1.2 + 1 ---------
Za kontrolu ukupno = 18'uO"

D užina Me”:

6" 588 **
e = D. • ---- = 100 • -------- = 0.29 m ili po drugoj
1 p" 206265" P J

form u li za kontrolu:

Y" 492"
e = D 2 • - 1— = 120 --------- = 0.29 m
p" 206265"

K ut <p = 90°- y = 8 9 °S 1 '4 8 "

¿_Ova metoda koristi se kod kraćih pravaca, gdje se mogu izm jeriti
dužine bez većih poteškoća^M jerenje dužina m ožem o izbjeći, primjenimo metodu
iskolčenja pravca pomoću dvije točke izvan pravca

- 57 -
 ~f- Iskolčenje pravca pomoću dvije točke izvan pravca

'/> - *'¿0 ■/ /

Sl. 39

Za razliku od predhodne metode^ postave se dvije pom oćne točke s

obje strane pravcaJ'Te dvije pomoćne točke C i D postave se tako, da se izm eđu
njih može m jeriti dužina "e" i da je ta dužina približno okom ita na pravac AB^
Zadatak je na terenu odm jeriti dužine e } i e 2, od točaka C i D da bi se dobila
točka E na pravcu •A B j Prema slici izračuna se povrSina tro kuta ABC:

P = a Kako su točke C i D vrlo blizu pravca AB,

to m ožem o uzeti da je b , + c , = a gdje je "a" dužina AB. Sad ir:..imo:

b , +c t
P =

Površinu istog trokuta ABC možemo dobiti razlikom povrSina tro k u ta

AFB i AFC.
v+ c. h •v h •v h •c .
P = -----L . h ------ = ----- ♦ — ——
2 2

sin (180°- a ( ) = sin a, = sin o j = — h = b[ -sin St

bt

Vrijednost za "h" uvrstimo u izraz za povrSinu trokuta,

b t ■ci
P = ------- ■sin Sj. Kako oba izraza za povrSinu

tro kuta odnose se na isti trokut ABC, to ih možemo izjednačiti:

- se -
 b i + Cj bj • c t
e, = ■sin 8t Izlu čim o "e '

b , • c,
e = ----- — . Sin s Sj je m ali pa m ožem o
bj + c t

b i • Gj
s t a v it i: e, =
1 b, + c, p"

Na isto takav način m ožem o odrediti i dužinu "e 2M.

b 2 * C2 S 2

&2 b 2 + c2 p"

Kako je dužina ”e" približno okom ita na pravac AB, to m ožem o staviti

da je: bj = b 2 = b i c t = c 2 = c, pa imamo:

b ■c Sj b • c h2
g - — . — e o = - r ■ —
1 b +c p ‘‘ b-t -c p

,................ ej SV , 5," 4 e i +e2 S'i + 82

p o d ije lim o ih --- * - ~ T ~ ' ---- + 1 = + 1. ------ = ----- 7----
e2 ”2 e 2 ° Z e 2 °2

e Sj + S 2
Budući da je e t + e 2 = e, Sto je na terenu i z m j e r e n o --- = -------- pa
e 2 ° 2

S 2
imao konačno: e , = e • ---- ----, isto tako i za "e<"
2 8, + S 2

SV
e, = e
Sj + S 2

I Na terenu dužine i e z odmjere se od točaka C i D, jedna prema

drugoj.I/Za kontrolu, oba kraja tih dužina moraju u istu točku E, koja se nalazi
na pravcu AB^J
Primjer:
Na terenu su izmjereni kutevu otj = 179°58'40"

«2 = 179°57' 50"

Također je izmjerena dužina e = 4.60 m, koja je približno okom ita na

pravac AB. )
SJ' » 5 , " = 180°- a, = 180°- 179°58'40"= 1'20" = 80"

SV = SV* = 180°- a , = 180°- 179°57'50" = 2'10" = 130"

- 59 -
 e, = 4.60 • Q0„ +130„ = 1.75 m. e 2 = 4.60 • Q0„ ^ 13Q„ - 2.85

Za kontrolu et + e 2 = e 1.75 + 2.85 = 4.60

-4— Iskolčenje pravca primjenom cosinusovog poučka

¡Česti je zadatak u praksi da osim Sto treba iskolčiti cijeli pravac,

nekad je potrebno isko lčiti samo nekoliko točaka na pravcu. Prema slici,
zadatak je na terenu isko lčiti točke Tj, T 2 ............. na pravcu AB. Točke A i B
ne dogledaju se, i radi toga treba na terenu izabrati položaj točke C tako da
se s nje vide točke A i B. Izmjere se dužine "b" i "c" lancem ili daljinom jerom
i k u t a. Po cosinusovom poučku odredi se dužina "a".

Sl. 40

a2 = b2 + c2 - 2 b c ■cos a

Zatim se odrede kutevi p i y po sinusovom poučku.

\ • R b . c
\ sin p = — - • sin a, sin y = — ' sin a
a a

Ako se želi cijeli pravac iskolčiti, stavit ćemo instrument u točku A,

vizirali sa 0-00-00 na točku C i okrenuti alhidadu za 360-g. To možemo isto
tako obaviti i oat točki B sa kutem y- U koliko je zadatak iskolčiti samo neko­
liko točaka na pravcu AB, onda ćemo to obaviti sa dužine AC. Ako su točke
T j, T 2, . . . prema projektu na već određenim međusobnim dužinama, npr.

- 60
3r a„ . . . . onda ćemo izabrati ortogonalnu metodu iskoičenja točaka, ako to
situacija na terenu dopušta, i odrediti elemente iskoičenja X jys, x2 y2, . . . na
tem elju projektiranih dužina a r a 2 , . . .

x i = a i ' cos P x2 = ( a 1 + a 2 ) - cos $ . „ .

7 i = at ■ sin p y 2 = (at + a 2 ) • sin g ...

Ako teren ne omogućava primjenu ortogonalne metode, može se k o ris ti­

ti polarna metoda sa elem entim a iskoičenja kut p i dužine a t, + a 2 ..................
Ako oper prema zadatku nisu određene dužine ap a^, . . . već se točke Tj, T, ,
. . . mogu proizvoljno postaviti po dužini AB, onda elementi ortogonalne
metode mogu se odrediti tako da se apscise Xj, x2 , . . . odrede p ro izv o ljno ,
a po-potrebi-situacije^ na herenu, obično okrugle vrijednosti (5 , 10 m . . . ),
a ordinate prema stei:

y, = ■tg &

y2= x2 ' P

~ t- Iskolčenje pravca pomoću poligonskog vlaka

U slučaju iskoičenja dužih pravaca, kad nije moguće rijeSiti zadatak

samo s jednom pom oćnom točkom , postavlja se više pomoćnih točaka, odnosno
razvija se poligonski vlak, Ovaj slučaj iskoičenja pravca primjenjuje se kod p o ­
stavljanja dalekovoda, probijanja šumskih prosjeka, iskoičenja tunela u pravcu,
probijanja novih ulica kroz već izgrađene dijelove naselja itd. Postupak na
terenu je slijedeći: Točka A pravca AB, uzme se kao prva poligonska to čk a, a
točka B kao zadnja.!/Što bliže pravcu razvije se poligonski vlak A, Tj , . . .Tn , B.

- 61 -
 „ Sl. 42
Na poligonskim točkam a mjere se prelom ni kutevi g, ; “ . f ‘ ^ ao ‘
poligonske strane D ,, . . Dn - Na slici prikazan je vlak od tri um etnute točke.
'3 rlak se računa u vlastitom koordinantnom sustavu s tim da se kao Y-os uzme
prva poligonska strana AT,, a okomica na nju u točki A kao X-osyPrem a tom e,
prvi smjerni kut strane AT, iznosi 9 0 °. O s ta li smjerni kutevi izračunaju se na
poznati način; svaki smjerni kut jedne poligonske strane jednak je smjernom
kutu predhodne poligonske strane plus mjereni plus, minus 180°.
Pa imamo za naš primjer:

v* = 90° v 2 = vj[ + g, ± 180°

v 3 = v 2 + p, ± 180°
2 1 2
v b = v 3 + p , ± 180°
3 2 3
Koordinatne razlike:
dy, = D, dy 2 = D 2 • sin v2 dy 3 = D 3 • sin v 3 dy 4 = D 4 • sin

dx, = 0 dx„ = D , • cos v2 dx, = D., • cos v3 dx = D • cos

1 £. 2 j ^ J 9 * 4 4
Koordinate poligonskih točaka:
Ya = 0 Y, = D , Y 2= Y, +dy2 Y3 =Y2 +dy 3 Y b = Y 3 +dy4

Xa = 0 X,= 0 X 2= X, + dx^ X^ = X 2 + dx 3 X ^ = X 3 + dx 4

¡U ovom primjeru koordinate za prvu točku vlaka, točku A, zadali smo

ih proizvoljno 0,0| M eđutim , bolje je dati koordinatam a prve točke neke okrugle
vrijednosti da bi se izbjegle negativne vrijednosti koordinata slijedećih točaka
kao npr. : YQ = 10 000.00, X 0 = 10 000.00, Sad kad su poznate koordinate i
to č k ^ B , može se u 8. form ularu izračunati i sm jerni kut dužine AB:

- 62 -
 o d n o s n o i v* -%'a ± 180°
x b-xa
Kutevi za iskolčenje pravca AB:

a = va ‘ v a & = v?b “ v?
vb
K ontrola računanja,/po zbroju kuteva u m nogokutu:

&i + ^ &3 ' • • • • " a " ^ = (n 2) 180°

i
j ’ostupak iskoičenja na terenu je slijedeći:

^ Na t o č k i A p o s ta vi se in stru m en t, Uvizira p o lig o n s k a to č k a Tt sa

0-00-00, okrene alhidada za 360 - a, i iskolči na pravcu AB prva točka C J/To

<,
je-ujedkro~f smjer vršenja radova. Kad su radovi gotovi, točka C na isti način se

rekonstruiraj! Zatim se instrum ent premjesti u točku C, Uvizira A, okrene durbin

za 180° te iskolči točka D, itd.f Kod toga treba paziti na kolim acionu pogrešku
instrum enta ako se traži velika to čn o s t.1
. Na drugom kraju dužne, u to čk i B,
iskolči se na isti način kut p i ide se prema točki A .v ^ ovom slučaju nema
kontrole kuteva oc i p.! ©a fei se d@bila k »ntreia, zatvori se poligonski vlak,
produži se preko točke B s druge strane dužine AB, s tim da završi u točki A.
To je ustvari zatvoreni poligonski viak. Na taj način dobiju se još dva kuta za
iskolčenje f i

Y = v,

- 63 -
 Primjer:
Da bi se iskolčio pravac AB, na terenu je položen poligonski vlak
A-1-2-3-B. U vlaku su mjerni kutevi i dužine:

B, = 163°04'12" d j = 102.42 m
32 = 151°26' 24" d 2 = 88.54 m
3 3 = 156°02'46" d 3 = 76.08 m
d 4 = 68.24 m

K oordinantni sustav položen je tako da os Y leži u smjeru prve

poligonske strane A-Tt , a ishodiste k o o r d in a tn o g sustava je točka A, s koordi­

natama:
Y a = 10 000.00
X a = 10 000.00
Kod izbora osi, najbolje je uzeti onu stranu za os Y ili os X , koja je
relativno najviše usmjerena prema sjeveru ili istoku, radi lakSe orijentacije.
Smjerni kutevi:

v cil = 90° 0 0'00"

P j = 163° 04'12" - 180°
v* = 7 3 °0 4 'i2 "
p 2 = 151°26'24" - 180°
v3 = 4 4 °3 0 '3 6 "
P 3 = 156°02'46" - 180°
v* = 20°33' 22"

Koordinatne razlike i koordinate pol. točaka:

dyi = d i • sin v la = 102.42 ■ sin 90° 102.42

dx, = d , • COS Vg = 102.42 • cos 90° 0 .00

dy 2 = d 2 • sin v 2 = 88.54 • sin 7 3 °0 4 '12” = 84.70

dx 2 = d 2 - cos = 88.54 • cos 73° 04' 12" = 25.78

dy 3 = d 3 ■sin v 3 = 76.08 • sin 44° 30' 36" = 53.33

dx 3 = d3 • cos v 3 = 76.08 ■cos 4 4 °3 0 '36" = 54.25

= d 4 ■sin ^ = 68.24 • sin 20°33' 22" = 23.96

dx 4 = d* ■ COS Vg = 68.24 • cos 20° 33' 22“ = 63.90

- 64 -
 Koordinate:

A Y a = 10 000.00 X a = 10 000.00
+ 102.42 0.00

Ti Yi = 10
102.42 X, = 10 000 . 00
+ 84.70 + 25. 78

T, Y, = 10 187.12 x2 = 10025..78
+ 5 3.33 + 54. 25

t 3 Y, = 10 240.45 X3 = 10
080.,04
+ 23.96 + 63..90

B Yb = 10 264.41 Xb = 10 143..94

Smjerni kut dužine AB, ( 8 . form ular):

B Y b = 10 264.41 X b = 10 143.94
A Y a = 10 000.00 X a = 10 000.00 - 3.38 964 1.83 695

264.41 143.94
408.35 - 120.47 106 °26'13" 61°26'13"

Kutevi iskolčenja:

uj = 90°0 0'0 0" v® = 241°26' 14”

vj?
a = ______________
- 6 1°26' 14" v*a =________________
- 200°33'22"
a = 28°33' 46" &= 40°52'52"

Za kontrolu zbroj kuteva u peterokutu A, Tj , T2 , T3 , B, mora biti:

(n - 2) • 180 .

3, = 163°04' 12"
3 2 = 151°26'24"
P 3 = 1S6° 02' 46"
a = 28°33' 46"
P - 40° 52' 52"
540°00'00".

Postupak iskolčenja:

S instrum entom na stajalištu A, vizira se točka Tt , i iskolči kut a.

U koliko postoji m ogućnost na terenu, podaci iskolčenja provjere se prije radova
na taj način da se pravac prvo iskolči, kod tunela, "preko brda". Is to se obavi
i iz točke B, s kutem P, također s kontrolom "preko brda". Isti prim jer je
prikazan na slici na strani 66.

- 65 -
000 I 1=
 Iskolčenje pravca pomoću mreže trokuta

Kad treba isko lčiti duži pravac, kilom etar ili više, i kad s uobičajenim
metodama i uobičajenom točnošću ne možem o postignuti potrebnu sigurnost
to čno sti u iskolčenju pravca, pravac se iskolčava pomoću posebne mreže tro k u ta
koja će garantirati visoku to čn o st radova na iskolčenju. Poznato je iz teorije
pogrešaka da se povećanim brojem elemenata za mjerenje nagomilavaju pogreške.
Npr. ako se mjere dužine lancem, kraće dužine su točnije. Slučajne pogreške
rastu s drugim korijenom iz broja prilika za pogrešku. Sistemske pogreške rastu
sa samim brojem prilika za pogrešku. S dužim vlakom rastu i prilike za pogre­
šku tj. povećava se broj kuteva i dužina na kojima možemo pogriješiti. Istina,
u to m slučaju povećava se i broj mjerenja za svaki element da bi se donekle
ublažio utjecaj neminovnih pogrešaka. U koliko se na pogreške ne obrati dovo­
ljna pažnja, povećani broj kuteva i dužina u vlaku, odnosno njihove popratne
neizbježne pogreške mogu to lik o nerasti da ugroze to čno st iskolčenja dužeg
pravca. Iz tih razloga krajnje točke pravca A i B, uključe se u posebnu mrežu
trokuta, m ikrotriangulaciju. U mreži su dom inanta mjerenja kuteva. Mjere se i
dužine ali a manjoj mjeri. Izmjere se samo nekoliko dužina, koji se zovu bazisi.
Mjerenja dužina obavljaju se s e le k tr o o p tič k im daljinom jerim a visoke točnosti.
U tro ku tim a mjere se svi kutevi s sekundnim teodolitim a.

Tijekom računanja mreža se izjednačuje odjednom, što pridonosi većoj

to čnosti. Prema slici na strani 70, to je manja mreža trokuta, mjere se dužine
A-Tt i B-T^. Mjere se tako đer svi kutevi u svakom tro ku tu , što omogućava
izjednačenje a i povećava broj uvjeta koje mjereni elem enti moraju zadovoljiti.
Nakon izjednačenja mreže po teoriji najmanjih kvadrata, računaju se koordinate
svih trigonom etrijskih točaka. U tu svrhu osniva se posebni koordinatni sustav.
Kao os Y poslužit će strana A-T,. Ishodište sustava je točka A a okomica u
njoj os X. Iz izjednačenih i popravljenih kuteva i dužina mreže koji su mjereni,
računaju se sve ostale strane trokuta. Zatim se računaju koordinate točaka-vrhova
trokuta na isti način kao i u poligonskom vlaku. Najvažnije je dobiti smjerni
kut strane A-B, tj. pravca koji se iskolčava. Iz tog smjernog kuta kao i odgo­
varajućih smjernih kuteva strana mreže računaju se kutevi za iskolčenje. Pravac
se iskolčava s obje strane.

- 67 -
 Kutevi s točke A: Kutevi s točke B:

Sl. 45

Iskolčenje kuteva a, (5, y> VI"Si se na isti način kako je to objašnjeno

u slučaju poligonskog vlaka. Kako je pravac dugačak, to se također mora paziti
na kolim acionu pogreSku kao i na sve ostale pogreške instrumenta. Obavezno
se mora raditi s priborom za optičko i prisilno centriranje.

Iskolčenje pravca pom oću postojeće triangulacije

Točka A i B pravca, koji se iskolčava, uključuje se u postojeću trig o n o ­

m etrijsku mrežu. M etodom presjecanja odrede se koordinate točaka A i B. Ako
se iskolčenje pravca vrši preko točaka državne triangulacije treba im ati na umu
s kolikom točnošću možemo računati s obzirom na kvalitetu točnosti trigonom e­
trijskih točaka na koje se točke A i B priključuju. U koliko kvaliteta zahtjeva
mjerenja i iskolčenja prelazi to čno st državnih trigonom etrijskih točaka, mrežu
treba o sam ostaliti, i cijeli postupak obaviti kao u predhodnom objaSnjenju.

V 68 v
 O b ila ž e n je prepreka

Kao poseban zadatak u prim ijenjenoj geodeziji je slučaj kod iskolčenja

pravca kad se pravac mora isko lčiti a da se ne m ogu neki objekti kroz koji

pravac prolazi ukloniti. Pravac se mora nastaviti istim smjerom u iskolčenju i

nakon takvog objekta. Prema slici, od točke A treba se isko lčiti pravac prema
točki B.[Na točki A Uvizira se prema 'datej- to čk i Tj i iskolči k u t ou-Dalje se
nastavlja s iskolčenjem po postupku produženja pravca, točke A j, A 2 . . . do
točke C koja se nalazi pred preprekom koja se ne može u klo niti, ona se mora
zaobići.

----- G
B

Si. 46

U točki C pod kutem 3. prema situaciji na terenu iskolči se dužina "a",

odnosno točka D*''lsto tako situacija mora d o p u s titi da se s točke D m ože opet
iskolčiti ista dužina "a" pod kutem gama koji mora biti:

Y * (180°- 3) + (180°- 3) = 180°

Y = 2 • 3. ~ 180°

Na taj način dobit ćemo točku E, koja mora biti opet na pravcu AB.
Da bi dalje nastavili u istom pravcu, prema to čk i B, u točki E stavi se in s tru ­
ment, iskolči kut 3, odnosno u pravcu točka F. iDalje se nastavlja kao produže-
nje pravca.
 ■ VISINSKA ISKOLČENJA

Svaka točka projekta osim svog položaja, koordinata, mora im ati i

poznatu iz projekta nadmorsku visinu. U primijenjenoj geodeziji kao i uopće u
tehnici građenja 4iadmorske visine kraće se nazivaju KOTE.( Obilježavaju se
slovom HJ^Visinski odnos prema ostalim točkam a moguće je odrediti razlikom
visina, odnosno visinskom razlikom . Točka A ima svoju kotu Ha, točka B kotu Hb.
Njihova visinska razlika je dH = Hb - Ha.

Sam projekt s obzirom na njegovo visinsko predstavljanje im at će pose­

bne dijelove elaborata. Tu će visinsko projektiranje doći do većeg izražaja. Ti dije­
lovi elaborata projekta su uzdužni presjek-profil i poprečni presjeci-profili. Ti
presjeci uglavnom izrađuju se za dugačke i uske objekte kao što su ceste,
željeznice, trase različitih vodova, dalekovoda električne mreže, kanala, regula­
cija rijeka s popratnim zaštitnim nasipima i m nogi drugi. ^Njihova najvažnija kara­
kteristika, njihova os-os objekta. '¡Ona prolazi sredinom budućeg objekta.
UZDUŽNI PRESJEK NEKOG OBJEKTA JE PRESJEK VERTIKALNE
RAVNINE POLOŽENE KROZ OS OBJEKTA S OBJEKTOM ILI S TERENOM.
POPREČNI PRESJEK NEKOG OBJEKTA JE PRESJEK VERTIKALNE
RAVNINE POLOŽENE O K O M IT O NA OS OBJEKTA, S OBJEKTOM ILI TERENOM.

KN

SL. 48

- 70 -
 Može pstojati samo jedan uzdužni presjek, dok poprečnih presjeka
rrl'tfe biti bezbroj. I u uzdužnom i u poprečnim presjecima moraju b iti prikazane
postojeće kote terena kao i po vertikali odgovarajuće kote objekta. Na slici je
p:prećr.i presjek nasipa. Na tem elju kote terena projektirana je kota planum a
-.asipa. Visinsko projektiranje m ože se također obaviti grafički, analitičk i, i
kr-r.rlr.Irar.o grafičko-analitičk-LJKod projektiranja visina, treba im ati na um u
tr-ir.cst s m]'.rr.s, se one određuju u geodeziji. U nivelmanu čitam o na letvi mm
D-žir.e pak mjerimo s lancem na cm točno. Znači, omjer to čn o s ti određi-
• i r.2 terenu je 1 : 10. Taj omjer zadržava se i u projektiranju. Npr. kod Izrade
profila-presjeka, m jerilo za visine je uvijek 10 puta krupnije nego za
z .t.r .i. Visine su to lik o to čno prikazane kako točke terena tako i projektirane
:>!.<■= da je često dovoljno grafičko projektiranje. U izuzetnim slučajevim a
; =■.*.,'eva visoke to čnosti, kao Sto je npr. projekt tlačne cijevi kod hidrocentrala,
rrc 'e k l po visini mora se dati i analitički.

Zadatak je visinskog iskolčenja da svaka točka uz položajno m ora biti

: visinski iskolčena.[Točka je na terenu predstavljena kolcem prilikom iskolčenja]

Gornja površina kolca nakon visinskog iskolčenja mora im ati onu kotu kojet je
određena projektom . Za male visinske razlike izm eđu projektirane visine i visine
-2 mog terena, kolac će stršati iznad terena ili će biti malo ukoo&n u teren. :Za
’; j 1a-—
• eće visinske razlike, izm eđu terena i projektirane visine, kolac će b iti zabijen
toliko da je iznad ter,ena S crru[Pokraj kolca će biti zabodena drvena tablica,
dimenzija 40 • 10 • 1 cm, na kojoj će biti upisana razlika do kote kojft-je trebao
biti postavljen kolac./'Npr. ako je projektirana kota točke 107.92 m, a visina
terena 104.22 m i Razlika iznosi 3.70 i to liko bi trebao kolac stršati iznad terena.^
„Mjesto toga kolac se zabije da je malo van terena, npr. 104.27 t^ JJRazlika do
projektirane visine, tj. 107.92 - 104.27 = 3.6S m, biti će upisana na tab lici i to s
predznakom pius, jer će se tu nasipati. U slučaju iskopa predznak je m inus.

- 71 -
 t Priprema podataka za visinsko iskolčenje
¿ ir ilr p p & %[/
|Na istu skicu iskolčenja proioiaja-to&aka iskolčenja projekta, upisuju se

kote projektiranih točaka/ M e đ u tim , kako su točke visinski bolje prikazane na

crtanim uzdužim i poprečnim profilim a, to će ti crtani profili p o s lu žiti um jesto
[ćć>/f
skice i zapisnika is k o lč e n ja .U tu svrhu crtani uzdužni i poprečni p ro fili se
kopiraju, i kopije služe za teren kao skica i zapisnik iskolčenja., Na skici isko-
lčenja ucrtaju se samo osnovni podaci projekta, kao Sto je os u slučaju isko ­
lč e n a ceste, željeznice, svi potrebni reperi, poligonske točke, j Uz skicu moraju
biti priloženi svi položajni opisi repera koji su navedeni na skici.*

4 Projekt nivelmanske mreže

Da bi se jedna točka visinski iskolčila, u njenoj blizini mora postojati

jedna točka na terenu čija je kota poznata.|fz& približna iskolčenja ta poznata
točka može biti neka dobro definirana po visini kao što je ugao kamenih stepe­
nica, ugao Šahta, i sl. Za točna iskolčenja to mora biti rcpcrj U kclik c r.s terenu
nema repera u blizini budućeg objekta, to se reperi moraju postaviti na vrijeme,
prije iskolčenja. Za veće objekte kao što su ceste,Cuzduž trase postavi se niz
repera ne dalje od 100 m) radi lakšeg priključka na trasu.\Znači treba postaviti
nivelmansku mrežu, a koju treba tako đer projektirati paralelno s projektom
-saja^g objekta-jlProjekt nivelmanske mreže treba sadržavati:
( :. -if!tV
.■
’*I
-V}i
- (jpreglednu kartu terena u m jerilu M = 1 : 5 000, M = 1 = 10 OOOj Na
k a rti treba u n ije ti sve postojeće repere za ono područje koje je
obuhvaćeno projektom .
- način stabilizacije repera,
- proračun to čno sti nivelmanske mreže, metoda rada u nivelmanu, nnčin
pbrade rezultata mjerenja,
- predračun i analiza troškova postavljanja i mjerenja nivelmanske mreže.

Reperi koji služe neposredno za iskolčenje točaka zovu se operativni

reperi. Oni su u blizini trase, ne dalje od 100 m. Kako se na trasi minira, isko­
pava i nasipa to će i teren u blizini trase biti izložen pomacima u horizontalnom
i vertikalnom smislu. Istina, ti pomaci su vrlo mali, no kako se mora im ati u
vidu točnost nivelmana, a s tim i repera, {čita se na letvi na m m !) treba obra-

- 72 -
titi pažnju na visine repera tokom radova na objektu. Slijeganja terena su nemi-
r.ovna, i to će utjecati na visine repera u blizini trase. Iz toga^ razloga posta­
vljaj- se kontrolni reperi dalje od budućeg objekta, gdje radovi na objektu neće
-'.jecati na kote tih repera. Kote od operativnih repera stalno će se kontrolirati
cd kot-a kontrolnih repera. Kod iskolčenja kota-nadmorskih visina na terenu
rizlLkujemo:
- iskolčenje projektiranih kota točaka
- iskolčenje projektiranog horizontalnog pravca
- iskolčenje projektiranog kosog pravca
- iskolčenje slojnice-izohipse
- iskolčenje projektirane horizontalne ravnine
- iskolčenje projektirane kose ravnine.

— Iskolčenje projektirane visine točke

si. so

>Visine pojedinih točaka iskolčavaju se nivelirom od najbližih repera.

Očita se na letvi koja se postavlja na reperu, čitanje lr.l;Kota repera H r zbroji
se s tim čitanjem i dobije kota vizure Hv:

Hv = Hr + lr {

- 73 -
 / Na već određenom poloZaju stavi se kolac i na kolac letvaJiJColac se
postepeno zabija u zem lju dok na letvi ne bude očitanje:

lc = H v - H p _

gdje je Hp projektirana visina kolca. U slučaju da je premalo čitanje na letvi,

prvo se iskopa jam a u zem lji pa zatim zabija kolac (n a slici kolac B). Za velike
visinske razlike izm eđu projektirane visine i visine ter na, koristi se drvena
tablica s oznakom plus ili minus.) U koliko se traži veća to čn o st, npr. na mm
točno, tada kad je kolac zabijen približno na
1-2 cm točno, uvrti se u njega vijak. Izvijačem
se vijak okreće lagano dok nije točno na
projektiranoj visinhj

Primjer:

Kota repera je H r = 113.454. S projekta je oči­

tana visina-kota Hp = 112.528. Pri horizontalnoj
vizuri, nivelirom je očitana letva na reperu Sl. Sl
lr = 1.06S. Kota vizure je H v = 113.454 + 1.063 = 114.517. Sada se letva stavi r.z.
kolac, koji je iskolčen po situaciji ali nije do kraja zabijen u zem lju. Čitanje na
letvi mora biti 1^ = 114.517 - 112.528 = 1.989, tada je kolac na projektiranoj visini
112.528. Praktički se na terenu radi na cm točno. Jedino u slučaju iskolčenja
kota za potrebe radova visoke to čno sti radi se na mm, pa i 0.1 mm točno.

- f Iskolčenje projektiranog horizontalnog pravca

Iz geometrije znam o, d a je svaki pravac određen sa dvije točke. Da bi

se iskolčio horizontalan pravac potrebno je prije iskolčiti dva kolca-točke na
istu visinu,! na način kako je to objašnjeno u predhodnom poglavlju. Naravno,
ako je u pitanju horizontalan pravac onda moraju oba kolca biti iskolčena na
istoj visini. U koliko je potrebno između njih postaviti još niz kolaca na istu

visinu, m eđutočaka, to ih možemo postaviti na dva načina:

- pom oću križeva za viziranje

- pom oću nivelira

- 74 -
 Pomoću križeva za viziranje

To su drveni križevi, dimenzija visine 1 metar, a gornja letva dugačka

je oko 0.80 m. Garnitura ima tri križa, obojenih crveno, crno i bijelo. Jedan
radnik postavi crni križ na već postavljenom kolcu, a drugi radnik crveni križ
na drugom postavljenom kolcu. Treći radnik postavi se na približno predviđeno
mjesto za međutočku, s bijelim križem. Jedan od radnika na točki A ili B, od
oka, utjera prvo u pravac bijeli križ, po vertikalnoj letvi, a zatim po horizonta­
lnoj letvi po visini.

Sl. 52

Pomoću nivelira

Nivelir postavimo iza točke A (B). Ako je automatski, uvrhunimo samo

doznu libelu i provjerimo da li funkcionira automatski uređaj. Prislonimo letvu,
koja je stavljena na kolac, na cijev durbina i očitamo na letvi gornji i donji rub
objektiva. Aritmetička sredina iz oba čitanja je visina vizure nad kolcem, odnosno
visina instrumenta.

. *g + ld
v 2 " ‘

- 75 -
 A C D B

Sl. 53

Letvu prem jestimo na kolac B. O čitam o pri horizontalnoj vizuri, čitanje

koje m ora biti jednako "i". Zakoči se alhidada nivelira. Letva se prem jesti na
potrebno m jesto izm eđu kolaca A i B. Prvo se letva postavi u pravac, ispod
letve lagano zabije kolac, i stavi na njega letva. Kolac će biti na istoj visini
kad je čitanje na letvi "i". Postupak se ponavlja na svim m eđutočkam a. Tada će
svi kolci A, B, C, D, . . . biti na istoj visini.

Iskolčenje projektiranog kosog pravca

^P o s tu p a k iskolčenja kosog pravca je isti kao i kod horizontalnog pravca,

s tim Sto krajnje točke A i B nisu na istoj visini. (

Pomoću križeva za viziranje

Na terenu iskolčim o koliko je potrebno m eđutočaka.

Sl. 54

- 76 -
 Pomoću nivelira

Postavimo nivelir pokraj kolca A. O dredim o visinu instrum enta "i".

Ako je auto m atsk i nivelir, potrebno je kod postavljanja instrum enta, da je jedan
Podnožni vijak u smjeru pravca AJB. Iskolčenje kosog pravca najbolje je obaviti
nivelirom s libelom . Prema slici, čitanje na to čk i A, i = l v učini se u m om entu
kad libela vrhuni. Čitanje na to čk i B mora biti isto "i".

Sl. SS

Z atim prem jestimo letvu na kolac B. Ako je autom atski nivelir, p o d n o ­

žnim vijkom koji je u smjeru pravca AB, podiže se ili spušta vizura, dok se na letvi
ne očita 1^ = i. Ako je klasični nivelir s libelom , vizira se podiže ili spužta
pomoću elevacionog vijka. Do Čitanja "i" sada libela neće više vrhuniti. U oba
nivelira doveli smo na isti način vizuru u paralelan položaj s projektiranim
kosim pravcem. M eđutočke se iskolče tako da na kraju svakog zabijanja kolca
u zemlju mora čitanje na letvi biti "i". Za strm ije vizure koristi se te o d o lit koji
ima libelu na durbinu. Naginjanje durbina vrši se pom oću vijka za fino pomicanje

durbina. U koliko durbin nema libelu, čitanja na prvoj letvi, na kolcu A, učine
se kad je durbin horizontalan, odnosno kad je čitanje na vertikalnom lim bu
90-00-00, sa libelom vertikalnog limba da vrhuni pom oću njezinog vijka. Ako je
teodolit s autom atskim vertikalnim indeksom (bez libele vert. lim b a), onda
čitanje na vertikalnom lim bu mora biti također 90-00-00 s tim da se laganim
udarom prsta provjeri da li autom atski uređaj funkcionira. Iskolčenje ho rizo ­
ntalnog i kosog pravca radi se kad treba polagati različite vodove (vodovod,
plinovod, kanalizacija i dr.) u zemlju.

- 77 -
 4- Iskolčenje projektirane Slojnice

Sl. S6

1v_'Isko lčiti slojnicu-izohipsu, znači isko lčiti na terenu krivulju čije sve
točke imaju istu nadmorsku visinu-kotu.! Na planovim a i kartama slojnica je
izražena na metar vrijednosti. Slojnicu na terenu treba iskolčiti kod gradnje
brana ili zaustava. kad će se iza brane fo rm irati um jetno jezero.j Potrebno je
znati do koje visine će se voda podignuti kad se brana zavrSi i tu visinu treba
na vrijeme pokazati cvim zainteresiranim a to su obi.’ ;o vlasnici zem ljišta koja
će se p o topiti. Često kod potapanja velikih riječnih dolina, kao Sto su kod nas
dolina Neretve, Drine, Cetine, Dunava, Vrbasa i mnogih drugih potrebno, je
podizati postojeće ceste i željeznice na više kote.

Sl. 57

- 78 -
 Gradnja novih prom etnica, iznad budućeg jezera m oguća je tek onda
kad se zna granica najvišeg vodostaja budućeg jezera, odnosno slojnica toga
vodostaja. Da bi se slojnica iskolčila potrebno je prije postaviti niz repera oko
budućeg jezera od kojih će se slojnica iskolčiti. Repere treba povezati na p o s to ­
jeću nivelmansku mrežu i odrediti im nadmorske visine. Samo iskolčenje S lojn ice

od repera izvodi se po točkam a, na način kao Sto se iskolčava jedna to čk a po

visini. Postavi se nivelir u b lizini repera, očita letva na reperu lr, izračuna kota
vizure:
Hv = H r + lr

SL. 58

Izračuna čitanje na letvi za projektiranu slojnicu, ls = H v - H s. P rakti­

čki na terenu figurant se prem ješta s letvom gore dole po terenu dok se ne
pročita na letvi ls. To m jesto se obilježi. S jednog stajališta nivelira m ože se
na taj način obilježiti mnogo točaka lijevo i desno do 100 m. od stajališta.
Spojnica niza tako iskolčenih točaka dati će slojnicu.

- Iskolčenje projektirane horizontalne ravnine

Iskolčenje horizontalne ravnine prema podacima s projekta d o lazi u

obzir kod iskolčenja sportskih terena (ig ra lišta ), kao i kod iskolčenja podova

- 79 -
tvorničkih hala, J natkritih sportskih terena, grubih zatrpavanja neravnina na
terenu u priprem i za regulaciju prom etne mreže novih gradskih naselja i dr.
H o rizon talnu ravninu možem o is k o lčiti pomoću:

- nivelira
- kvadratne mreže
- profila

Pomoću nivelira

Ovu metodu iskolčenja horizontalne ravnine možemo nazvati i m etodom

razbacanih točaka. Prvo se iskolči jedna ili više točaka te ravnine, na način kako
je bilo prikazano u iskolčenju jedne točke po visini. Pokraj jedne točke postavi
se nivelir i očita horizontalna vizura na letvi, a to je visina instrum enta "i".
K ontrolira se "i” na jož kojoj već iskolčenoj točki. Pri stalnoj horizontalnoj
vizuri okreće se durbin i na potrebnim mjestima zabijaju se kolci, sve dok č ita ­
nje na letvi koja je na njima postavljen ne bude isto ”1".

Pomoću kvadratne mreže

Ova metoda se koristi kada se želi neki neravni teren isplanirati, izravnati.

Sl. 59

80
 Ako nije dovoljno horizontalnu ravninu iskolčiti pom oću mreže kvadra­
ta, jer se teren to lik o lom i u vertikalnom sm islu, na potrebnim m jestim a mreža
kvadrata proguSćuje se s profilim a. Npr. ako izm eđu kolaca 1 i 2 teren je to lik o
neravan da nije dovoljno visinski prikazan samo s točkam a 1 i 2, onda se taj
odsječak terena joS progusti s m eđutočkam a u pravcu pa tako nastaje p rofil 1,
a, b, c, d, 2. Kote točaka a, b, c, d, odrede se nivelirom i usporede s proje­
ktiranom kotom horizontalne ravnine.

AHvHp-H?

“ H-H. X =nts-ms*i

Sl. 62

4- Iskolčenje projektirane kose ravnine

Kosa ravnina iskolčava se na terenu kad su u pitanju iskolčenja većih

ploha, kao Sto su gradskih trgova, parkirališta kod kojih je potrebno izvesti
odvodnju povrfiinske vode] ¿Karakteristična su dva pravca kose ravnine, pravac
najvećeg pada (pravac po kojim će oticati voda) i okom ito na njega horizontalan
pravac./ Pravac najvećeg pada odredi se na projektu na tem elju nagiba u posto-
■sJ

cima, %. Nagib u postocim a je visinska razlika krajnjih točaka pravca na dužini

od 100 metara.

uX = ■100

AH-552

- 82 -
 Npr. ako je pravac kose ravnine u smjeru najvećeg pada dužine 264 m.
i na to m pravcu je visinska razlika 5.52 m. Nagib u postocim a iznosi:

u% = T~ - 100 * 2 09%
¿ 04-

Sto znaći, da na svakih 100 m. pad ili uspon (ovisi o sm jeru) je 2.09 m etara.
Projektiranu kosu ravninu možemo iskolčiti:

- pomoću kvadratne mreže

- pomoću profila
- pomoću nivelira.

Pomoću kvadratne mreže

Na terenu se iskolči mreža kvadrata na isti način kako je bilo opisano

kod horizontalne ravnine. Sad m eđutim kote kolaca neće se uspoređivati sa
istom visinom horizontalne ravnine. Kote točaka kose ravnine su različite i njih
treba prije izračunati na tem elju nagiba u postocim a.

Hf^= n3 42

Sl. 64

Prema slici, ako je kota projektirane kose ravnine prve točke 112.62 m.
a nagib je zadan u % = 2.0%, u smjeru najvećeg pada, u smjeru kolaca 1, 2, 3.

Slijedeća točka kose ravnine, točka 2, imati će kotu:

112.62 + 2.0% • 20 m = 113.02 m.

točka 3: 113.02 + 2.0% • 20 m = 113.42 m. itd.

- 63 -
 Na drvenim tablicam a upiše se razlika kota izniveliranih kolaca i pro­
jektiranih visina kose ravnine. D alji je postupak na terenu isti.

Pomoću profila

Isto kao i kod horizontalne ravnine, veće neravnine terena izm eđu
kolaca mreže kvadrata snima se pom oću profila i usporede s projertiranim visi­
nama točaka kose ravnine na istim mjestima.

Sl. 65

Prvo se iskolče dvije točke pravca najvećeg pada a to je u stvari kosi

pravac. Pravac okom it na njega je horizontalan pravac. Dvije točke to g pravca
imaju istu kotu. Postavi se na terenu nivelir na sjecištu tih dvaju pravaca, tako
da je neposredno uz kolac A. O čita se horizontalna vizura. Z atim se vizira na
letvu kolca B i namjesti na isto čitanje naginjanjem durbina pom oću podnožnog
ili elevacionog vijka. Za kontrolu, okrene se durbin za 90 stupnjeva Uvizira letva
na kolcu C. Okrene se durbin za 180° Uvizira letva na kolcu D. I opet čitanje
mora biti isto, jer je pravac CD horizontalan. Na taj način doveli sm o durbin
instrum enta da se prisilno okreće u ravnini paralelnoj projektiranoj kosoj ravnini
Nove točke iskolčiti ćemo tako da u bilo kojem smjeru postavim o kolac i zabi­
jamo ga--sve dok čitanje na letvi koja je na njemu ne bude isto kao na kolcima
A, B. C, D. Iskolčenje kose ravnine s automatskim nivelirom dosta je složeno
i r.e preporuča se.
 PRIJENOS VISINA U DUBOKA OKNA ILI NA VISOKE ZGRADE

Prijenos visina u duboka okna

Sl. 66

Ako okno nije dublje od 4 m. onda se prijenos visina m ože izvršiti

nivelm anskom letvom. Za dublja okna postupak je slijedeći: na koso pričvršće­
nom drvenom stupu objesi se početak lanca ili vrpce. Lanac ili vrpca ‘moraju
im ati svjedodžbu o obavljenoj komparaciji. Donji kraj lanca uroni se u bačvu s
vodom da se lanac ne njiše. Na lancu, na mjestima čitanja pričvrsti se m alo
m etalno ravnalo s milimetarskom podjelom. Na dnu okna, uzida se reper čija se
kota određuje. Reper mora biti uzidan bar mjesec dana prije da se visinski s ta ­
bilizira. Radi se s dve nivelira iz razloga što čitanja na lancu C i B moraju biti
istovremena. To iz razloga da se izbjegne pogreška uslijed eventualnog pom icanja
stupa na kojem je lanac obješen. Iz slike se vidi da osim čitanja na lancu
moraju se čita ti i letve ne reperu R, čija je visina poznata, i reperu A čija se

- 85 -
visina određuje. Nadmorska visina-kota repera A:

Ha = H, l r - (C - B) - le

Za preciznija određivanja, treba uzeti u obzir pogrešku koja nastaje

uslijed istezanja lanca radi vlastite težine. Pogreška se računa prema form uli:

G • 1 000 . #. h
h • (d ) u mm.
10 • M “ '“ 2

Za praktične potrebe može p o s lu žiti približn a form ula:

p = 0 000 000 2 gdje je:

G . . . . specifična težina čelika (7.8)
d . . . . dužina lanca
h . . . . visinska razlika
M . . . . m odul elastično sti čelika ( M = 20 000 kg. na 1 m m 2).
O sim ovog utjecaja istezanja lanca treba uzeti i u obzir utjecaj prom je­
ne temperature:
pt = k • d • ( t - t Q )

Prijenos visina u duboka okna vrši se kod rudarskih mjerenja, kod

gradnji podzem nih željeznica, vertikalnih okna u gradnji tunela i dr.

Prijenos visma na visoke objekte

Prerna slici treba odrediti visinu rčpera A na zgradi. Poznata je visina

repera R. Na pogodnom m jestu objesi se lanac, i na njemu se čitaju istovremeno

čitanja B i C. Nadmorska visina repera A:

H a = H r + l r + (C - B) - la

Sl. 67

- 86 -
 PRIJENOS VISINA PREKO ŠIROKIH RIJEKA

Kod gradnje mostova preko Širokih rijeka nivelmanska mreža s jedne i

s druge strane rijeke mora b iti jedinstvena cjelina. Kod rijeke Širine do 100 m .
reperi se m ogu nivelirati da se koriste obične nivelmanske letve. Potrebno je
samo o b ra titi pažnju da se niveliranje obavi kad je temperatura iznad vode i
iznad tla podjednaka. Uslijed nejednakog zagrijavanja zraka iznad vode i tla
dolazi do refrakcije ili lom a vizure prolazom kroz više slojeva zraka različite
gustoće. Vizura se lom i kao i kod prolaza kroz staklenu leću. Iz iskustva je
poznato da se vizura lom i tako, da ima konkavni oblik okrenut prema zem lji i
da je na m jestu stajališta instrum enta tangencijalna na refrakcionu krivulju.
Kad postoji refrakcija svi opaženi predm eti ili točke imaju veći visinski k u t "ep"
nego kod stabilne atm osfere.

Sl. 68

Sve točke su za vrlo m ali kut "podignute". (U tjecaj refrakcije u pu­

stinji je poznat pod im enom "fatem organe"). Utjecaj refrakcije mora se posebno
uzeti u obzir kod dužih vizura. Za prijelaz nivelmana preko širokih rijeka gdje
je vizura duža od dopuštene m aksim alne vizure, postupak određivanja visinske
razlike dvaju repera koji se nalaze s obje strane rijeke je poseban zadatak. Na
svakoj strani rijeke postave se dva repera, s tim da sva četiri repera m oraju
biti u pravcu. Stabiliziranje repera mora odgovarati najvišim zahtjevima to čno sti.
Postavljanje repera mora b iti na vrijeme učinjeno da se reperi u vertikalnom
smislu učvrste. Koristi se nivelir s dugačkim durbinom i planparalelnom pločo m

ispred objektiva. Libela mora im ati kontinuirano podjeljenje. Letva su invarne.

- 87 -
 Niveliranjem iz sredine odrede se točne visinske razlike dhab i dhccj,
između repera A i B te C i D. Zatim se nivelir postavi iza repera A, Točno u
pravcu A, B, C, D. čita se kod horizontalne vizure na ietvi repera A. Na letvi
repera B mora biti čitanje:

= * ^hat,

Ukoliko nije, namjesti se na to čitanje s elevacionim vijkom, i eventu­

alno uvrhuni libela s njezinim korekcionim vijkom. Nakon toga vrSe se čitanja
na letvama na drugoj strani rijeke, na reperima C i D. Kako su letve daleko,
na letvama su pričvršćene posebne marke na koje se vizira. Na vizurnim marka­
ma podjeljenja su Sira. širina ovisi o dužini vizure. Ako se kroz durbin jasno
vidi debljina podjeljenja od 1 cm, na daljini od 50 metara onda će se na daljini
od 500 metara jasno vidjeti debljina od 1 dm. Za vrlo dugačke vizure upotre­
bljavaju se dvije marke. One se postavljaju na letvu simetrično niže i viSe od
horizontalne vizure. Razmak tih maraka na letvi računa se po formuli:

d = 0. 0004-D gdje je D dužina

vizure. Određuje se elektro-optičkim daljinomjerom. Kako
se horizontalna vizura ne može očitati točno na većoj
100mm
daljini, jer se ne može procijeniti točno na mm, to se 100mm
vizira na gornju i donju marku na ietvi. Jasno je da 100 mm
libela neće više vrhuniti. Otklon mjehura libele prati se
na njenoj podjeli u parsevima. Kođ toga se čita na po­
djeli libele, lijevi i desni kraj mjehura libele. Odklon sre­ SL. 69
dine mjehura od marke libele dobije se kao aritimetička sredina krajeva mjehura.
Vrijednost jednog parsa u sekundama y ("y") mora biti poznata.

Sl. 70

88 -
 Visinski kut vizure, prema horizontalnoj vizuri, < p ("tp "):

9" = Y” ’ n m . . . . točno m jesto marke na letvi,

n . . . . broj parseva.

Odsječak na letvi " d l" , za koliko se podigla ili spustila vizura:

dl = • D l c = m - dl
P c

gdje je D točno određena dužina elektro-optičkim daljinom jerom . U sli­

jed refrakcije kut "<p”, neće biti točno određen. Refrakcija "podiže" vizirane
točke. Čitanje na letvi je pogrešno, za kut d<p. Isto tako i odsječak na letvi "dl"

za manju vrijednost " r " je pogrešan. M eđutim , ako se istovremeno vizira s obje
strane, onda je utjecaj refrakcije jednako vrijedan.

Sl. 71

Visinska razlika s A na C:

dh' = lc - la = d c ~ r) - la
Visinska razlika s C na A:

dh" = lc - la = lc - U'a - r)
Visinska razlika oslobođena utjecaja refrakcije:

dh' + d h " (l'c- r) - l a+ lc - d'a - r) ( Vc - l'a ) + ( lc - la )

dh = — ^— = ---------- 2 = 2--------

Postoji također utjecaj zakrivljenosti zemlje. Zakrivljenost zem lje u

prvom približavanju možemo' uzeti da je u obliku kugle. Za još to čnija razm a­
tranja zemlja je elipsoid, a u stvarnosti zemlja je geoid.
 Sl. 72

Prema slici, utjecaj zakrivljenosti može se predočiti na zem lji kao kugli

s polum jerom R = 6 370 km.

Đ*
z : D = D : 2R

Za dužinu vizure D = 500 m. = 0.019 m.

2 •' 6 370
Znači da na dužini od 500 m. zakrivljena ploha zem lje je "is p o d " hori-
zontalne vizure za 19 mm. Za to lik o su čitanja na letvi na toj dužini veća.
M eđu tim ako se vrše obostrana određivanja visinske razlike, utjecaj zem ljine
zakrivljenosti, u aritm etičkoj sredini biti će poništen, jer je jednak u oba pravca.
Glavni uvjet nivelira je da vizurna os mora biti paralelna s glavnom tangentom
na marki libele. Može se predpostaviti da taj uvjet nije nikad do kraja zadovo­
ljen. Uvijek ostaje neka pogreška, koja je istina veoma mala, ali koja će na većoj
dužini im ati utjecaja. Čitanja na daljoj letvi biti će će pogrešna za malu vrije­
dnost " i" . Da bi se utjecaj i te pogreške smanjio odnosno otklonio, iskoristit
će se rad sa dva nivelira. Njihove pogreške su ij i i2.

R azm otrim o sada zajednički utjecaj svih elemenata na određivanje

visinske razlike izm eđu repera A i C. Točna visinska razlika od A na C :

dh' = la - l c

gdje je c = l'c - ii - r - z

dh' = la - ( \ć ~ ¡i - r - z ),
 la . . . čitanje na bližoj letvi za koje se pretpostavlja da nije o pte re­
ćeno pogreškama.

lć ■- . čitanje na daljoj letvi, koje je opterećeno pogreškama resfrakcije

" r " utjecaja zem ljine zakrivljenosti ”z", i pogreškom nivelira ” i1”.

Visinska razlika od C na A:

d h " = ( l'a - i 2 - r - z) - l c, gdje je

la . . . čitanje na daljoj letvi, koje je opterećeno pogreškam a refrakcije

"r " utjecaja zemljine zakrivljenosti z, i pogreškom nivelira i 2.

lc . . . čitanje na bližoj letvi za koje se predpostavlja da nije optere­

ćeno pogreškama.

TI

A ritm etička sredina biti će oslobođena pogreške utjecaja zem ljne za k ri­
vljenosti i refrakcije ako su mjerenja obavljena s jedne i s druge strane isrovre-
neno.
dh' + dh" i, - r - z ) + ( I'4 - i 2 ~ r “ z
dh =

( l a - lc ) M l'a - lc ) ♦ ( i t - ¡2
dh =

Iz gornjeg izraza se vidi da je još ostao utjecaj pogreške instrum enata

( ij - i2). Radi toga je potrebno da instrumenti zamijene mjesta. Konačna visinska
razlika biti aritm etička sredina iz 4 mjerenja:

- 91 -
 dh' +d h " + d h " ' + d h '"' + it - i 2 + i 2 - h dh' + d h " + d h '" + d h '"'
dh = -----------
4 4

Vidi se iz izraza da odgovarajućom organizacijom rada mogu se iz rezu­

ltata mjerenja sm anjiti pa i u k lo n iti utjecaj pogrešaka instrum enta. Kako su
reperi A, B, C, D u blizini gradilišta, to se njihove visine moraju kontrolirati
od daljih kontrolnih repera. K o ntrolni reperi postavljaju se izvan m ogućih u tje ­
caja radova na gradnji (m iniranje, slijeganja).

KRUŽNI LUK

Na dugačkim i uskim objektim a kao Sto su ceste, željeznice i dr. kara­

kteristična je linija koja prolazi sredinom objekta. To je os trase. O na se sastoji
od pravaca i krivina. Krivine mogu biti jednostavne koje se sastoje samo od
jednog kružnog luka. M ogu biti složene od viSe kružnih lukova različitih
polumjera. Isto tako mogu biti složene ne samo od kružnih lukova već i od
drugih krivulja kao Sto su kubna parabola, klotoida. R azm otrit ćemo prvo
jednostavnu krivinu koja se sastoji od samo jednog kružnog luka. Iz trasiranja
je poznato kako nastaje na trasi kružni luk. Ako se žele spojiti dva mjesta
cestom, najednostavnije bi bilo to napraviti cestom u pravcu. N o uslijed razli­
čitih prirodnih i umjetnih objekata koje treba zaobići a posebno na brdovitom
terenu treba svladati uspone i padove dolazi kod projektiranja takve trase da
l'akvu trasu nije moguće voditi samo u pravcu. Potrebne su i krivine.

Znači, izm eđu pravca postavljaju se i krivine. Krivine znače promjena

smjera pravca i služe za postepeno prelaženje iz smjera jednog pravca u smjer
drugog pravca. Kružni luk postavlja se između dva pravca koji se zovu tange-
ntni pravci jer tangiraju kružni luk. Kružni lukovi na jednoj trasi različitih su
polumjera a prema zahtjevima vozno-tehničkih propisa za pojedine vrste i kva­
litete prometnice. U trasiranju prvo se polažu tangentni pravci na planu prema
uvjetima projekta. Zatim se na terenu ovi iskolče i njihov položaj popravlja sve
dok se ne dođe do o ptim alnog rjeSenja koje će zadovoljavati uvjete koji se
postavljaju u projektu. Kad se dođe do definitivnog rješenja za tangentne pravce,
njihov presjek na terenu se obilježi s poligonskim kamenom i to je tjeme kru
žnog luka. Tjeme kao jedna od najvažnjih točaka kružnog luka mora im ati svoje
koordinate. Ako je dovoljno točno za dalje radove na projektiranju i iskolčenju
kružnog luka

- 92 -
onda se koordinate tjem ena odrede grafički s plana. Za točniju obradu projekta
i kasnije to čno g iskolčenja kružnog luka, koordinate tjemena odrede se na
terenu. To moZe biti tako da se tjeme uključi u operativni poligonski vlak koji
se postavlja obvezno uz trasu, i da je tjeme poligonska točka. Tjeme se može
u slučaju te žih terenskih prilika odrediti presjecanjem.

Elementi kružnog luka

Sl. 74

Tangentni pravci zatvaraju tjemeni kut beta (3)- Kružni luk zadan je
polum jerom i središnjim kutem alfa (a ). Polum jer "R " zadan je projektom prema
zahtjevu zadatka i uvijek je poznata veličina. Središnji kut ” a " računa se na
tem elju poznatog tjemenog kuta "3 ". Osim središnjeg kuta a računaju se još

i slijedeći elem enti kružnog luka:

t . . . . tangenta kružnog luka

b . . . . bisektrisa kružnog luka
L . . . . dužina kružnog luka
x sk . . apscisa sredine kružnog luka SK
Jsk . . . ordinata sredine kružnog luka SK
 Glavne točke kružnog luka:

PK . . . početak kružnog luka

SK . . . sredina kružnog luka
KK . . . kraj kružnog luka
T . . . . tjeme
0 . . . . srediste

SrediSnji kut a:

a + 90° * 90° + ß = 360°

a = 180° - ß K J (/. '^ 0'

D užina tangente
ta: T, PK = T, KK = t
-'■1 i . ^ - ji
'k A. a
t = R • tg
2

Dužina bisektrise T, SK = b

Aj D
— b = OT - R = --- -— ---- R
cos
H 2

Iz trigonom etrije znamo da je:

sec
a 1
2 a
cos ——

b = R • ( sec —— 1)
2

D užina luka L:

,o
L : 2Rn = a : 360

2R7t R TT
L = --------- • a = -------- • a
360°-------- 180°

Koordinate sredine kružnog luka:

apscisa:
 n •
~ t ''
r- ll
orđinata:
ySk * R - R • cos - g = R • (1 - cos -— )
2 2

Na terenu se od tjemena iskolče tangente u smjeru susjednih tjem ena,

kolci PK i KK. Za točku SK, postavi se na tjeme instrum ent i iskolči pola kuta
P. U to m smjeru iskolči se bisektrisa. K ontrola iskolčenja obavi se pom oću

xsk» Xsk.

Tablice za računanje elemenata kružnog luka

U form ulam a za elemente kružnog luka su slijedeći izrazi koji sadrže

trigonom etrijske funkcije:

a a ot cc
tg ~2~' sec ~2-- 1 ’ sir‘ ~2~’ 1 ~ cos ~2~’

za polovične središnje kuteve, kao i cijeli središnj k u t za dužinu luka:

TT
a
180

U tablicam a Dr. Žnidaršiča izračunate su vrijednosti za gornje izraze,

za sve kuteve od 0 stup. do 180 stup, za parne m inute i za polum jer R = l. V ri­
jednosti izraza koji su izm eđu parnih m inuta dobiju se interpolacijom . M ora se
napom enuti, da su na svakoj strani upisani cijeli središnji kutevi ot, ali su
vrijednosti Izraza računati za njihove polovične vrijednosti.
Primjer br.l.

R = 100 m
P =140°
a= 40°

Iz tablica za k ut a = 40° •

tg - = 0. 36 397 t = 100 • 0. 36 397 = 36. 40 m.

sec - 1) = 0. 06 418 1 = 100 • 0. 06 418 = 6.42 m.

sin = 0 .3 4 202 xsk = 100 • 0 .3 4 202 = 34.20 m.

- 95 -
 1 - cos = 0. 06 031 ysk = 100 • 0. 06 031 = 6. 03 m.

a = 0 . 69 813 L = 100 • 0. 69 813 = 69. 81 m.

180°

Primjer br. 2:

R = 1 000 m.
3 = 122 °46'
a = 57°14'
180°00'

tg = 0.54 560 t = 1 000 • 0. 54 560 = 545.60 m.

sec - 1) = 0. 13 915 b = 1 000 • 0.13 915 = 139.15 m.

sin ~ = 0. 47 895 xsk = 1 000 • 0. 47 895 = 478. 95 m.

1 - cos ~ = 0 . 12 216 ysk = 1 000 • 0 . 12 216 = 122.16 m.

a = 0. 99 891 L = 1 000 • 0. 99 891 = 998. 91 m.

180°

Primjer br. 3:

R = 220 m.
p = 1 37° S7' 24"
a = 4 2 °0 2 '3 6 "
180°00' 00 "
Iz ovog primjera vidimo da moramo iz tablica naći interpolacijom vrije­
dnosti izraza za elemente kružnog luka. Prikazaćeino primjer interpolacije za
tangens kuta a. Za vrijednost kuta 42°02' u tablici je 0. 38 420. Za 36"
m oram o interpolirati. Tablična razlika za 2' = 120" je 33. Prema tom e za 36" je,

33
36 = 9.90 = 10 pa imamo ukupno:
120

tg - f- = 0.38 420 + 0. 00 010 = 0. 38 430 t = 220 • 0. 38 430 = 84.55 m.

sec ( - 1) = 0. 07 130 b = 220 ■0.07 130 = 15.69 m.

- 96 -
 sin-TT * 0.35 872 x sk * 220 -0.35 872 * 78.92 m.

1 - cos * 0.06656 jgjj a 220 • 0.06656 * 14.64 m.

- 2— • ot = 0.73379 L = 220 0.73379 = 161.43 m.

180°

Računanje elemenata kružnog luka pomoću računara

Elem enti kružnog luka mogu se računati pom oću računara koji m ora
im ati sve trigonom etrijske funkcije, kao i barem dvije memorije.

Prmjer br. 3, tak o đer pom oću računara:

R = 220 m
3 = !3 7 °S 7 '2 4 "
a = 42°Q 2'36"
-|- = 21°01'18" = 21°. 0217

Za računanje s računarom moramo raditi s kutem * kojeg treba izra­

ziti u decim alnom stupnju. Stavi se u memoriju tako izražen kut a i računaju

izrazi tg — sec-^- - 1, sin-^-* 1 - c o s i m nože s ”R”. Za dužinu luka "L”,

uzima se dvostruka vrijednost kuta u memoriji i m noži s " n " i ”R", a dijeli s 180°.

- 97 -
 ODREĐIVANJE TJEMENOG KUTA

Iz izraza za elemente kružnog luka vidi se da m oramo im ati poznati

polum jer s projekta, i tjemeni kut 3- Tjemeni kut £ može biti zadan na više

načina:

- na planu, pomoću grafičkih koordinata i smjernih kuteva,

- na terenu mjerenjem direktno ili indirektno,
- na terenu konstrukcijom,
- na planu grafičkom konstrukcijom .

Određivanje tjemenog kuta na planu

Ti

Sl. 75

Očitaju se grafički koordinate tjemena T0, Tj, T2, unutar decimetarskog

kvadrata svakog tjemena na poznati način. U 8. form ularu izračunaju se smjerni
kutevi: v° i v 2. Iz smjernih kuteva tjem eni kut: (Sj « - v2 .

- 98 -
 Određivanje tjemena kuta na terenu

Ako su na terenu tjemena obilježena kamenom ili kolcem , kad god

terenske prilike dopuštaju tjem eni kut se direktno izmjeri, kao što se mjeri i
svaki poligonski kut, u jedan ili dva girusa. M eđutim terenske prilike često ne
dopuStaju direktno mjerenje tjem enog kuta. Bilo to iz razloga Sto se na tjeme
ne može postaviti instrum ent, bilo Sto se ne mogu dogledati susjedne tjemene
točke ili su tjemena nepristupačna. U tim slučajevima pristupa se indirektnom
određivanju tjemenog kuta.

^2

Sl. 76

Kod zahtjeva manje to čno sti i kod manjih terenskih prepreka izvrSi se
paralelan pomak tangentnih pravaca. Ka tjemenu Tj na kojem se ne može p o sta­
viti instrum ent, postavi se odgovarajući signal. Na susjednim tjem enima trasirke
s tim da se između njih može postaviti prizma i iskolči pravi kut. Dužina
okomice može biti proizvoljna. Na svakom pravcu, na tri mjesta iskolči se ta
okomica. Dovoljno su dvije okomice, treća je radi kontrole. Preko okomica
postave se pom oćni paralelni pravci, koji se sijeku u pom oćnom tjemenu T ’.
Tjemeni kut p, jednak je tjemenom kutu na točki Tp koji se sada direktno
izmjeri. \Kod većih prepreka kao na pr. kad je tjeme palo na rijeku, ili tjem e u
stijeni, uglavnom tjeme je nepristupačno, prvo se na tangentnim pravcima
postave dvije pomoćne točke A i B.

- 99 -
 Pomoćne toćke moraju se dogledati, da bi se izm eđu njih m ogia
izm jeriti dužina i kutevi delta ( 8 ) i theta ( $ ) .

Sl. 77

Tjemeni kut odredi se iz tro k u ta A, B, Tt-

& + (180° -S)+ { 180° - §•} - 180 °

& = ( & + & ) - 180°

središnji kut ot:

a = 180° - 0
a = 180° - [(8 +&) - 180°]
a = 3600 - iS -h -& )

Kako se od tjemena ne može odm jeriti tangenta da bi se iskolčile točke

?k' i KK, to se one iskolčavaju od točaka A i B. U tu svrhu treba izračunati
vrli'ifve dužina A, PK i B, KK.

A.PK p AT, - t B,KK = B,Tt - t ■ * ■,

A.T, : d = sin (180° - 0-): sin 3 B,Tj : d = sin (180° - 8 ) : sin 3 f

 Dužine A,PK i B,KK iskolčuju se od kolaca A i B, po tangentnim pravci­
ma. Kod toga treba paziti na pravac iskolčenja. Ako su dužine A,Tj i B,T, veće
od tangente onda je smjer iskolčenja prema tjemenu i obratno. Za to čk u SK
treba prije na dužini "d" naći točku D. Ta se točka dobije presjekom dužine "d ”
i dužine 0 ,T r A nalitički koordinate te točke dobiju se presjekom tih dviju
dužina, ukoliko su koordinate krajnjih točaka dužina A, B, O, Tj poznate.
Trigonom etrijski, točka D dobije se pomoću dužina A,D i B,D iz tro k u ta A ,D ,T t
i trokuta B,D,Tr sinusovim poučkom .

A.D : A,Tj = sin : sin <p gdje je cp = 180° - (180° - S + —

A,D = A,Tj • o
sin <p 2

B,D = B,T. • -
sin ^

Za k o ntrolu računanja A,D + B,D = d.

Za iskolčenje sredine kružnog luka SK, trebaju biti poznati elem enti

kut <p it})) i dužina D,SK.

D,SK = D,T, - b Dužina D,Tj iz trokuta A,D,Tj i B,D,T

D,Tj : A,Tj = sin S : sin <p

sin 9-
isto tako D,T. = B,T •
1 sin <p

Nra terenu se prije mora iskolčiti točka D. Od točaka A i B odmjere se

dužine A,D i B,D, jedna prema drugoj i za kontrolu moraju pasti na isto m jesto,
kolac D. Sada se na tom kolcu postavi instrum ent, Uvizira A ili B i isko lči kut
c ili i}i. U tom smjeru iskolči se dužina D,SK. U koliko terenske prilike d o p u šta ­
ju, iskolčenje glavnih točaka kontrolira se pomoću elem enata xsj, i ysjc Ako se
pomoćne točke A i B nikako ne mogu dogledati, onda se na pogodnom mjestu
postavi još jedna pomoćna točka C sa koje će se vidjeti točke A i B.

- 101
 Slučaj kad se pomoćne točke ne dogledaju

Sl. 78

Izmjere se dužine "a" i "b ” i kutevi delta (S ), theta (-8- ) i betat (Pj).
U to čk i C povuku se paralelni pravci s tangentnim pravcima. Tjemeni kut p
dobije se u točki C prema slici 81:

U 8 0 °- d) +0 +(180°- -9-) = središnji kut: u = 180° - [C&1* 8 +&) - 360° ]

0 = (p , + S+ S-)- 360° a = 540° - (0 , + h + & )

Kako je polum jer određen projektom to možemo izračunati elemente

kružnog luka (t, b, x gjc, y L ). Da bi odredili odsječke A,PK i B,KK za isko-
lčenje točaka PK i KK prvo se mora odrediti dužina ”d ” = A,B. Ta dužina se
odredi iz trokuta A,D,C. Dužina "d" odredi se cosinusovim poučkom , a kutevi
5' i & ' po sinusovom poučku (trig . forin. br. 13).

d = |/ a 2 + b 2 - 2 ab • cospj

sin o' : sin p = b : d s in & ' : sin p, = a : d

b a
sin 8' = ~r~ ■ sin 0, sin = — ■sin ¡3,
a 1 cl 1

102 -
 Kad je poznata dužina ”d" onda se m ogu odrediti i dužine A,T i B,T u
tro k u tu A,B,T. Dalje se računa i radi na terenu kako smo to prikazali u pre th o ­
dnom slučaju. U koliko za rješenje zadatka nije dovoljna samo jedna točka
između pom oćnih točaka A i B, onda se izm eđu njih postavlja više točaka
odnosno poligonska vlak.

-T-- -

\
*y

Sl. 79

Točka A uzima se kao ishodište pom oćnog koordinatnog sustava, u

kojem je tangentni pravac A,T os X. O kom ica na njega u točki A, ishodištu, je
os Y. Na terenu se postavi niz točaka, kod toga se pazi da ih bude što manje,
2, . . . Mjere se poligonski kutevi £ , £ 2 ......... i poligonske strane d (, d 2, . .
Osim toga mjere se i kutevi o i ■
& prema s u sjed n im tjemenima. Računaju se u
‘.9. form ularu koordinate p o lig o n s k ih točaka A ,1 ,2 ,3 , . . . B. Iz ko o rd in a ta
točaka A i B računa se u 8. f o rm u la ru sm jerni k u t i dužina " d ”. Da bi
odredili tjem eni kut 3. prije se m ora odrediti k u t epsilon (e) u točki B .

e = 180° -(& + &') gdje je &' = v® -

Tjemeni kut
£> = 180° - ( v ab + e )

Dalje se zadatak rješava prema prethodnim slučajevima.

- 103
 Određivanje tjemenog kuta na terenu konstrukcijom

Kad se ne traži velika točnost u određivanju tjem enog kuta, tada se

može on na terenu odrediti i bez teodolita. Potrebno je im ati samo trasirke,
mjeraču vrpcu i prizmu. Teren oko tjemena mora biti pogodan za rad s vrpcom
i prizm om .
Kod ovog određivanja tjemenog kuta im am o dva slučaja:

/l.'i tjemeni kut p < 90°

2 j tjjemeni kut 3 > 90°

Tjemeni kut beta ( P ) < 90°

Na produženju prvog tangentnog

pravca odm jeri se okrugla dužina ’’a".
T akođer od tjemena T odmjeri se ista
dužina u smjeru slijedećeg tjemena.
Krajevi svih tih odmjeranja obilježe se
kolcim a A i B. Izmjeri se između tih
kolaca dužina "b". Kut u točki T trokuta
A,B,T je središnji kut <x kružnog luka
jer je:
a = 180 - P

Središnji kut a odredimo na temelju

izraza: b
a.
sin ~
— = - Sl. 80
a -a

Primjer:
Na terenu je odmjerena veličina a = 40.00 m. Izm eđu točaka A i B izm je­
reno je b = 66.65 m.
a 66.6S
sin = 0.83 313 a = 112°S0'32"
2 80.00

Tjemeni kut P > 90°

Od tjemena T odmjerimo po tangentnim pravcima istu okruglu dužinu

"c". Njihov kraj označim o s kolcima A i B. Od kolca B spusti se okomica "e"
na produženje prvog tangentnog pravca " d ” i izmjeri se. Kutevi u točkam a A i
B jednaki su.

- 104 -
 Kako je kut u tjemenu T tro ku ta TBC središnji, jer je a = 180 - (5. O n
je također vanjski kut trokuta ABT. Iz toga im am o da su kutevi u to čk am a A
i B jednaki polovici središnjeg kuta. Iz tro kuta ABC:

a e .. . , ,
tg — = — gdje je f = c +d

Sl. 81

Ukoliko želim o m ožem o odrediti direktno iz mjerenih dužina na terenu

sve elemente kružnog luka, m oramo izm jeriti i dužinu "h ”.

_ a. „ e
t = R tg — = R - t-

h -f
b = R • ( sec - 1 ) = R - ( -y- - 1 ) = R ■ jer je

2 _h
cos sec
h f

xsk = R • sin - j- = R •

ysk = R-l 1 - cos - y ) = R ' ( 1 - - f ) -

105 -
 Određivanje tjemenog kuta na planu konstrukcijom

Za približna, orjentaciona, određivanja tjemenog kuta često je dovoljno

to č n o odrediti tjem eni kut na planu istom konstrukcijom kao i na terenu. S pre­
ciznim m jerilom i majzekovim tro ku tim a prvo se nacrtaju na projektu svi potre­
bni elem enti a zatim izmjere, kako je to bilo prikazano na primjerima terenskog
određivanja pom oću konstrukcije. Središnji kut a izračuna se na tem elju tih
elem enata. Tjemeni kut 3 = 180° - a .

ISKOLČENA DETALJNIH TOČAKA KRUŽNOG LUKA

Da bi se kružni luk definirao na terenu, osim glavnih točaka, PK, SK,

KK, potrebno je iskolčiti niz detaljnih točaka, izm eđu glavnih. Postoji više metoda
iskolčenja detaljnih točaka. Po to čno sti mogu se podijeliti u dvije grupe:

- točne metode iskolčenja,

- približne metode iskolčenja.

Kada će se koja metoda koristiti na terenu, zavisi od zahtijeva to č n o ­

sti, odnosno da li su iskolčenja privremena radi orijentacije, ili su definitivna,
za sam u izvedbu radova kad moraju biti točna. Isti tako, za manje važne obje­
kte, na pr. kao što su šumske ceste, koje se rade samo za potrebe šumarija u
izvlačenju drva, dovoljne su približne metode za samu izvedbu te ceste. Detaljne
točke moraju se iskolčiti dovoljno gusto da definiraju kružni luk, a ne mnogo-
kutnik. Detaljne točke moraju biti na svakih 5 - 1 0 metara, što zavisi od
polum jera "R" odnosno zakrivljenosti luka. Što je m anji "R" to je veća zakrivlje­
nost, s tim je potrebno i da su detaljne točke na manjoj međusobnoj udaljenosti.

Točne metode iskolčenja

1. O rtogonalna metoda od tangente

2. Ortogonalna metoda od tetive
3. Polarna metoda od tangente
4. Polarna metoda po obodu kruga

- 106 -
 5. Poligonska metoda iskolčenja d.t.
6. Metoda iskolčenja lukova m alih polumjera

Približne metode iskolčenja

1. Četvrtinska metoda
2. M etoda uzastopno produženih tetiva

Ortogonalna metoda iskolčenja od tangente

Ova m etoda se koristi kod ravnih i čistih terena i kad se tra ži veća to č ­
nost iskolčenja.

Sl. 82

Elementi iskolčenja su pravokutne koordinate apscisa x i ordinata y za

svaku točku kružnog luka. Apscisne osi su tangente od PK i KK. Apscise se mogu
proizvoljno zadavati prema situaciji na terenu, okrugle vrijednosti 5, 10, 15, . . . m,
ili se određuju na temelju zadanog malog središnjeg kuta delta ( o ).

- 107 -
 Ako se apscise zadavaju, x( = 5 m, x2 s 10 m, . . . ordinate se računaju

na temelu apscisa:
yl - R - O^Aj gdje je 0 ,A j = ]/ R2 - x 2

yx - R -

y, = R - ]/ R 2 - x2

odnosno općenito:

yn = R - V R2 - x

Pola kružnog luka iskolčava se od PK, a pola od KK s istim elem entim a

iskolčenja. Iste vrijednosti za ordinate mogu se naći u tablicam a Dr. Žnideršića

- tablice 2.
Primjer računanja:
R = 20 m
Xj = 2 m y, = 20 - ]/ 202 - 22 = 0.10 m

x2 = 4 m y„ = 20 - j / I O 2 - 42 = 0.40 m i t. d.

Kod ovog načina određivanja elemenata iskolčenja nema pogodne metode

kontrole iskolčenja. Tetive izm eđu iskoičenih točaka PK, 1, 2, .. nisu jednake,
a njihovo računanje je dosta složeno. Ovaj nedostatak može se u k lo n iti ako se
elem enti iskolčenja k'oordinata x i y računaju pom oću malog srediSnjeg kuta
delta (S ). Taj kut zadaje se u okruglim vrijednostima 1°, 2 ° , . . .

y1= R - A 10 A jO = R c o s S

Xj = R • sin S y, = R- R cos S = R (1 - cos S )

x2 = R ■sin 2o y7 = R i 1 cos 2 5 )

xn = R ■sin n S y = R ■(1 - cos n 6 )

Za kontrolu iskolčenja, računa

se tetiva izm eđu dviju točaka - kolaca
a koja je jednaka za sve iskolčene točke. Sl. 83

- 108
 . 5 2 t S
S1U ~~2 = ”r ’ = "^Rr iz to Sa t = 2 R • sin —

Zadnja tetiva, izm eđu zadnje detaljne točke N i SK:

a
— - n sS
t_ = 2 R • sin
z 2

Ortogonalna metoda od tetive

Za ovu metodu teren izm eđu točaka PK i KK mora biti pogodan za rad.
Može se iskolčavati od najveće tetive PK, KK, ili od tetiva PK, SK i SK, KK.
O bjasniti ćemo od najveće tetive PK, KK. Postupak od manjih tetiva je sličan.
Prvo se izmjeri tetiva PK, KK = t r Ona mora biti jednaka, izračunatoj
po izrazu:
t , = 2 R ’ sin-^- t 2 = 2 R-sin-~- •

Tetiva PK, KK uzme se kao apscisna os. Od sredine tetive, od točke C,

detaljne točke iskolčavaju se na jednu i drugu stranu s istim elem entim a. Uko~
liko nije moguće iskolčavati od tetive PK, KK, iskolčava se od tetiva PK, SK i
SK, KK, od točke D. Vrijednosti za apscise xr x2 .. . mogu se zadati u okruglim
vrijednostima S, 10 .. m, ili se zadaje mali središnji kut S , o2 . . . i na tem elju
njega računaju i apscisa i orđinata.

xt, xg . . . zadane okrugle vrijednosti.

Ordinate:

yt = v - Sj gdje je v = R - OjC R - R • cos , s, = R - y~Rz - x?-

yi = R - R • cos — ( R - ]/ R 2 - x 2 )

y, = ]/ R 2 - xj - R • cos

y2 = l / R 2 " x2 - R ‘ cos ~J~

y = - R • cos
n ' n 2

- 109 -
 Sl. 84

U koliko se zadaje m ali središnji kut 8 u okruglim vrijednostima s tu ­

pnja, tada se mora računati i apscisa i ordinata.

Apscise: Ordinate:

= v- s, = R - R - cos —-— ( R - R •cos 8 )

Xj = R • sin 8 y ( = R • cos 8 - R • cos

x2 = R- sin 2 6 = R- cos 28 - R • cos

xn = R • sin n yn = R • cos n 8 - R • cos —

Ako se iskolčava preko manjih tetiva t 2, t. j. PK, SK odnosno SK, KK,

tada će apscise i ordinata im ati i slijedeće izraze:

y ' = R • cos 8 - R • cos i t.. d.

- 110
 Sl. 85

Vrijednosti apscisa i ordinata možemo računati na jednostavniji način,

•mc do nekih vrijednosti za pojedine vrijednosti polum jera R.
y : x * x : ( 2R - y )

y 2R -y

Ordinate su srazmjerno male s

obzirom na polumjer R, pa gornji izraz
možemo pojednostaviti.

2
V =
2 R

Primjer:

x = 25 m, R = 200 .

25 2
y = ~2^200 = L562 m ‘

- Ili -
 2S
Ako uzmemo u obzir vrijednost y, y = ————--- ■= 1.567.
Z * zU U - l. D O Z

Razlika izm eđu te dvije vrijednosti je 0.005 m, Sto je s obzirom da je

to čno st iskolčenja obično na cm dovoljno točno.
Na ovaj jednostavan način računanja apscisa, apscise se mogu računati:

za R = 200 m do najveće apscise od 2S m

za R = 300 m do najveće apscise od 35 m
za R = 400 m do najveće apscise od 50 m i t. d.

Polarna metoda od tangente

Za ovu metodu iskolčenja potrebno je poznavati poučak o obodnom i

srediSnjem kutu kružnice.

"O bodni kut, to je kut izm eđu tangente

i tetive kružnice, jednak je polovini sre­
dišnjeg kuta nad istim lukom .”
U istokračnom tro ku ta 0,A,B:

P + p «- h = 180°

2 P = 180° - S

_8_
P = 90°
2
obodni kut:

9 = 90° (9 0 ° - — :
Sl. 87
<p

Elementi iskolčenja polarne metode su obodni kut — i tetiva "t". Sredi­

šnji kut je obično zadan u okrugloj vrijednosti 1°, 2 ° . . . Dužina tetive na tem elju
zadanog kuta delta (5 ) i projektiranog polumjera "R".

t = 2 R • sin —

Kod toga treba paziti da razlika između dužine tetive i dužine luka
nad istim kutom delta, ne pređe vrijednost 1 2 cm, što je obično točnost iskolčenja,

- 112
 SL 88

Primjer:

8=2° R * 300 rr.

Dužina luka: Dužina tetive:

2 -n -R . nn 8
■8 t = 2 R • sin ——
360°

Razlika:

1 - t = 2 R • ( ——-- • 8 - sin — ~
V 360° 2

V rijednosti u zagradi mogu se također naći i u tablicam a Dr. Žnide-

ržiča, s tim da se prvi izraz mora dijeliti s 2.

71 8 = 0.01 745 sin — — = 0.01 745.

Iz gornjih vrijednosti vidi se da razlike luka i tetive za k u t 8 = 2 ° nema,

za traženu to čno st od 5 decimala.
Postupak iskolčenja na terenu. Instrum ent se stavi na točku PK ( SK.KK ).

Uvizira se tjeme s vrijednosti na limbu 0-00-00. Okrene se alhidada za — •

s

- 113 -
 U to m pravcu iskolči se tetiva, čiji je kraj kolac prve detaljne točke.
A lhidada se dalje okrene za 8 / 2 . Početak vrpce za odmjeranje tetive stavi se
u detaljnu točku 1, a kraj dužine tetive u smjeru vizure, drugog kuta gdje je
točka-kolac 2. Za točku 3, alhidada se opet okrene za 8 /2 , početak vrpce stavi
se na kolac 2, i u presjeku vizure i kraja dužine je točka-kolac 3. Isti postupak
je za sve ostale točke. Kad se je iskolčila zadnja detaljna točka N, za kontrolu
iskolčenja svih detaljnih točaka, zadnja tetiva od točke N do SK mora biti
jednaka izračunatoj:

—a - n8i
t 7 = 2R- sin --- -----

Druga polovina kružnog luka iskolčava se od točke KK, prema SK na isti način.

Polarna m etoda po obodu kruga

Ova metoda se koristi kod Iskolčenja detaljnih točaka kružnog luka u

zaraštenom terenu, a primjenjuje se također kod iskolčenja tunela u ki ivini. E le­
m enti su isti kao i u prethodnoj metodi ( mali središnji k u t o i tetiva t ). Jedino
je postupak na terenu drugačiji. Kod prethodne metode, od tangente, instrum ent
stoji cijelo vrijeme na točki PK (K K ). Od nje se iskolčavaju sve detaljne točke.
Kod ove metode instrum ent se također premješta s točke na točku. Prva de ta­
ljna točka iskolči se od PK. Sada se instrument prem jesti na detaljnu točku 1.
Uvizira se točka PK, namjesti na limbu 0-00-00. Okrene se alhidada za
180° + 8, i u to m smjeru iskolči ista tetiva, kolac 2. Postupak se ponavlja sve
do zadnje točke N, čija je udaljenost do SK jednaka zadnjoj tetivi:

o(
— - n8
t z = 2R ■sin —----— —-

U iskolčenju tunela točka SK ne postoji. Iskolčenje se nastavlja do

kraja kružnog luka, do točke KK. Kontrola iskolčenja vrši se pomoću druge
metode, obično pomoću metode iskolčenja detaljnih točaka pom oću poligonskog
vlaka.

114 -
 Primjer računanja elemenata iskolčenja glavnih i detaljnih točaka

Projektom je određen polum jer R = 1 000. Na terenu je izmjeren tjem eni

kut: M 102°S4'12"

a = 180° - p = 77° 0 5 '4 8 " ~ = 3 3 °3 2 '5 4 " = 32°5483

Iz tablica kao i pom oću računara dobiju se vrijednosti izraza:

tg- 0.79 681 t = 796.81 m sec~~ - 1 = 0.27 864 b = 278.64 m

2

<x
sin = 0.62 318 xsk = 623.18 m 1 - cos-|- = 0.21 792 ysk = 217.92
2

TC' 0L
= 1.34 559 L = 1345.59 m.
180°

Elem enti iskolčenja de taljnih točaka za ortogonalnu metodu od tangente.

Zadani: x 5 = 10.00 m yt = R - ]/ R2 - x£ ~ 1000 - ]/i000 2 - IO 2 - 0.05 m.

x9 ~ 20.00 m yz = 0.20 m i t. d.

Vrijednosti za ordinate m ožem o tako đer naći u tablicam a II. Ako je

zadan srediSnji kut <*,' tada se apscise i ordinate računaju na tem elju njega. Na
primjer 8 = 1 °. Iz tablica koriste se vrijednosti trigonom etrijske funkcije
sin b / 2 s tim da se traže za dvostruki kut.

Xj = R • sin 8 = 1000 0.01 745 = 17.45 m

x? = R- sin 2 8 =1000 • 03.490 = 34.90 m i t. d.

Ako se vrijednosti apscisa računaju pom oću računara, onda se u m em o ­

riju stavi vrijednost kuta ”8" u decim alnom stupnju. M no ži s 1, 2, 3, . . . . tra ži
sin toga kuta i množi s ”R”. O rdinate se računaju na isti način, s tim da se iz
tablica traži vrijednost 1 - cos~^-, za dvostruki kut "h " .

ys = R (1 - cos S ) = 1 000 • 0.00 015 = 0.15 m.

y2 = R • (1 - cos 2 8 ) = 1 000 ■0.00 061 = 0.61 m i t. d.

isto tako i ordinate se mogu računati pom oću računara kao i apscise.

- 115 -
 Za kontrolu iskolčenja, računa se tetiva izm eđu iskolčenih točaka, koja
mora biti jednaka izmjerenoj na terenu.

t = 2 R • sin = 2 ■1000 ■0.00 873 = 17.45 m

Elem enti iskolčenja detaljnih točaka polarnim metodama su proizvoljno

izabrani k ut (obično okrugla vrijednost ) i na tem elju njega izračunata tetiva.
Za gornji primjer:
S = 10 t = 2 R • sin ~y = 17.45 m.

Poligonska metoda iskolčenja detaljnih točaka kružnog luka

Ova metoda koristi se u teškim terenskim uvjetima. Kod polaganja

trase u kanjonima rijeka i kod iskolčenja tunela u krivini. Kako se ovom m eto ­
dom dobije relativno m alo detaljnih točaka na kružnom luku, onda se izm eđu
njih detaljne točke postavljaju po drugim metodama. Na terenu postavi se
poligonski vlak približno gdje će biti kružni luk, pod slijedećim uvjetima:

1. Vlak vezati na najbliže trigonom etrijske točke

2. Vlak postaviti što bliže kružnom luku
3. Dvije poligonske točke obavezno postaviti na tangentne pravce

U poligonskom vlaku izmjere se kutevi i dužine i izračunaju koordinate

poligonskih točaka. Osim poligonskih točaka potrebno je odrediti koordinate
tjemena i središta kružnog luka. Koordinate tjemena mogu se odrediti grafički,
ukoliko je to dovoljno za postavljene zahtjeve točnosti. Ako je moguće na
terenu, tjeme se uključi u poligonski vlak i u njemu odrede koordinate. Tjemeni

kut dobije se :

e - v* - vt6

116 -
 Sl. 69

Koordinate središta mogu se odrediti na dva načina:

- kao mala točka na okomici, ili
- kao točka u poligonskom vlaku
Kao mala točka na okomici
Kao mala točka na okomici, koordinate središta se odrede tako da se
tangentni pravac uzme kao linija računanja. Prema slici 93, dužina T,T„ iz koor­
dinata tjemena. Za kontrolu, koordinate iste točke mogu se dobiti preko slijedeće

FT \
’ </
 Kao točka u poligonskom vlaku

Kao točka u poligonskom vlaku 1, PK, O , KK, 6, u kojem su svi elem e­

nti poznati i prikazani na slici 93. Iskolče se prvo glavne točke PK i KK polarnom
m etodom od pol. točaka 1 i 6.
Na primjer za PK kut je y:

Y = 360° - (v a - ), a dužina 1,PK = 1,T, - t.

1 1 *

Slično se odrede i elem nti iskolčenja za točku KK.

Detaljne točke na kružnom luku

2', 3', 4', . . . iskolče se od poligonskih
točaka 2, 3, 4, . . . U tu svrhu potrebno
je poznavati elemente iskolčenja, kuteve
9 2,cp3, ... i dužine 2, 2', 3, 3 ' , . . . Da
bi izračunali te elemente, potrebno je
poznavati koordinate središta i odgova­
rajućih poligonskih točaka. Iz slike, kut
cp2 i dužina 2, 2 ' za detaljnu točku 2 ':

Sl. 91

9
Y 2
= v2 - v 1
0 2
2, 2' = R - 2, 0

Postupak na terenu je da se instrum ent stavi na to čk u 2, Uvizira 1, a lh i­

dada okrene za kut 9, i u to m smjeru iskolči dužina 2, 2'. Isti je postupak i za

sve ostale točke. Kako se ovom metodom dobije mali broj detaljnih točaka na
kružnom luku, umetanje novih detaljnih točaka izm eđu iskolčenih vrši se drugim
metodama. Za približna iskolčenja, elementi iskolčenja poligonske metode mogu
se odrediti približno sa plana. Prvo se na plan moraju nanesti po k o o rd in a ta m a
poligonske točke. Preciznim mjerilom očitaju se s plana dužine 2, 2' 3, 3 '. ..
kutevi 9 Z, 9 .. . mogu se uzeti kao polovina izmjerenih poligonskih kuteva.
To je točnije ako je vlak bliži kružnom luku. U koliko vlak siječe kružni >uk,
elem enti presjeka očitaju se s plana.

118
 Metoda iskolčenja kružnih lukova malih polumjera

U gradnji objekata čiji je obiik u kružnom luku m alog polum jera, kao
Sto su zaobljenja pločnika na raskršćim a ulica, tram vajskih pruga i slično, često
je moguće kružni luk iskolčiti u cjelini. U tu svrhu se prvo iskolči središte
kružnog luka kao i točke PK i KK, tako da se od tjemena odm jeri tangenta "t"
u smjeru susjednih tangenata, to su točke PK i KK. Na njima se iskolče okomice
dužine R. Za kontrolu obje okom ice m oraju pasti na isto m jesto, središte O.
Dalje se iskolči cijeli kružni luk tak o da se u središte stavi nula vrpce i vrpca
odmota za R i opiše kružni luk kao šestarom na papiru.

Sl. 92

Ako se ne može cijeli luk isko lčiti kao na prethodni način, onda se u
pogodnom smjeru na terenu privremeno iskolči promjer 2 R i postave trasirke
na kolce A i B, S pentagonalnom dvostrukom prizm om postavim o se približno
u kružni luk. Potražimo u prizmi jednu od trasirki, a drugu preko prizme. Kad
obje trasirke koincidiraju prizma je na kružnom luku, što se i na terenu obilježi
kolcem. Tu je i pravi kut na obodu kruga koji je jednak polovini središnjeg
kuta od 180°. Pomičući se po obodu kruga s prizm om može se isko lčiti po
volji broj dataijriih točaka.

119 -
 PRIBLIŽNE METODE ISKOLČENA DETALJNIH TOČAKA

Četvrtmska metoda

Kad se ne traži veća točnost u iskolčenju i kad se nema instrum ent

na raspolaganju mogu se detaljne točke iskolčiti i jednostavnim priborom . Ako
je teren ravan i čist koristi se četvrtinska metoda.

Sl. 93

Prvo se iskolče glavne točke PK i KK na poznati način. Izmjeri se te ti­

va izm eđu njih. Kontrolira se izračunatom vrijednošću pomoću formule:

ct B
s = 2R • sin — ili s = 2 t • sin —

Elem enti iskolčenja su ortogonalnom metodom, apscisa i ordinata.

Apscisna os je tetiva "s", a ordinata je visina kružnog luka "h", koju ćemo o d re ­

diti iz tro ku ta SK, S, KK i S, KK, A.

h : -77- = : ( 2R - h ) 2 R h - hz = -~
2 2 4

Kako je h 2 relativno mala veličina prema 2R h, to je m ožem o zane­

m ariti, pa imamo :

2 2
2R h = iz toga h - --

120
 Sa — i h iskolči se SK-. Dalje se
iskolčavaju detaljne točke 1 i 1' s elementima
iskolčenja tetivom st i visinom h r

s, = 2R • sin ——
‘ 4

Visina h t iz slike stoji prema svojoj tetivi st :

h. =
.2
= h2 +( - ^ ) 2 ,
_

Sl. 94

te opet zanemarim o h2, a ostalo uvrstimo u izraz za h t:

h, = Sto tnači da je svaka slijedeća okom ica

32 • R 4 ’

četvrtina prethodne (četvrtinska m e to d a!).

hi L _ h2
^2 h.

Na terenu imamo jednostavan postupak. Nakon Sto je iskolčena točka

SK, trasirka se premjesti na nju, na polovici nove tetive Sj iskolči se okom ica
h.. Na taj način dobijemo dvije detaljne točke 1 i 1'. Dalje se nastavi sa tetivam a
s2 kao apscisama i visinama h2 kao ordinatama. Dobiju se četiri detaljne točke.
U koliko je potrebno nastavlja se na isti način dalje.

Metoda uzastopno produženih tetiva

Ova metoda koristi se u iskolčenju detaljnih točaka kružnog luka u

teSkim terenskim uvjetima. To su doline rijeka u brdskom terenu, kad nema
mnogo prostora za rad. Može se koristiti i kod davanja prvih, orijentacionih,
elemenata za iskolčenje tunela u krivini. Elementi iskolčenja su koordinate x i y
za svaku detaljnu točku. Apscisa se određuje proizvoljno prema prilikam a na
terenu. O rdinata se računa na tem elju zadane apscise. Za točku 1, ordinata y :

y, = R - ] / R 2 -

121
 Sl. 95

Prva detaljna točka iskolči se na tem elju elem enata xt, yt . M ože se
s
također isko lčiti i polarnom m etodom , pomoću kuta i dužine tetive ”t" koja
se može zam ijeniti s apscisom x r

. S t x,
Sm 2 = 2R = 2R

Također to m ožem o dobiti i iz trokuta PK, A, 1

.
sin —s y\ = —
= — y\
2 t xt

Izjednačim o ove dvije jednadžbe,

yi xi . . xi . _ xi2
-— = — iz toga, y. = --- odnosno 2y, = ---
x, 2R * 71 2R ’ R

Druga detaljna točka iskolči se tako da se preko tetive produži ista

vrijednost apscise, točka B, gdje se spusti okomica B,2. Dužina te okomice izra­
čuna se na slijedeći način:

B,2 : Xt = Xj : R

122
 Kod ovog omjera uzeli sm o da su tro k u ti 1, B, 2 i 1, 2, 0 slični. U to-
čki B, kut u iskolčenju je 9 0 ° , a u ovome izvodu uzima se da je 90° — —
8
Kako je kut 5 ( —— ) m ali, a osim toga ova metoda je približna to se gornji
omjer može uzeti za točan.

x2
B, 2 = odnosno B, 2 = 2y. ,
K.

Sto znači da je slijedeća okom ica dvostruko veća od prve. Točka 3 i sve ostale
imaju apscisu x t i ordinatu B, 2.

- 123 -
 ISKOLČENA KRUŽNICE

Kod iskolčenja objekata kružnog oblika kao što su tem elji industrijskih
bazena za naftu u rafinerijama, tem elji cisterni za plin i razne eksplozivne teku-
čine, kod iskolčenja kružnog toka prometnica-rotora, tem elji paviljona, zgrada
kružnog oblika i dr. dolazi u obzir iskolčenje cijele kružnice. Jednadžba kružnice
iz analitike,
x2 + y 2 = R 2

SL 96

Prvo se iskolči na terenu središte kružnice O. O ko središta opiše se

kružnica mjeraćom vrpcom zadanog'-^olumjera prema projektu. U koliko se iz bilo
kojeg razloga na može opisati kružnica na terenu vrpcom, ili je kružnica s
prevelikim polum jerom , onda se kružnica iskolčuje na slijedeći način.

Iskolči se opet središte O. Na njega se stavi instrum ent i u bilo kojem

smjeru iskolči polumjer R, kolac A. Zatim se alhidada okrene za 90° i opet
iskolči polum jer R, kolac B, zatim kolac C i kolac D na isti način. Sad se in stru ­
ment postavi na kolac A, Uvizira O i okrene alhidada za 90° i polum jerom R
iskolči točka IV. Okrene se alhidada za još 180° opet iskolči R, točka I. Postu­
pak se ponovi na točkama B, C i D. Iz središta se odm jeri polum jer R prema
točkam a I, II, III, IV i dobiju točke, kolci, E, F, G i H. Na taj način smo dobili
8 kolaca na kružnicL Između ovih točaka mogu se sada iskolčiti detaljne točke
bilo kojom metodom iskolčenja det. točaka kružnog luka. Npr. ortogonalnom
metodom od tangente. Stave se trasirke u A i I. Razvuče lanac od A prema I.
Apscise se zadaju proizvoljno napr. 5, 10, 15 m, . . .
 ili D IV

Sl. 97

O rdinate se računaju na tem elju Izraza y = R - ]/ R- - x2 , ili ako

se zadaje m ali središnji kut delt.a 1°, 2 ° ,.. onda se računaju i apscisa i ordinata

na tem elju izraza :

x = R • sin 8, y = R • (1 - cos 5 ).

Tako izračunati elem enti koriste se do točke F, tj. za -jr- kružnice.

7
Isti elementi mogu se koristiti i za svih ostalih —— dijelova kružnice samo što
O
se mora na terenu prem ještati lanac i trasirke, od A prema IV, pa zatim od D

prema IV i tako redom za cijelu kružnicu.

- 125 -
 ISKOLČENA ELIPSE

U zaobljenjim a koja se vrše u obliku elipse, često je potrebno is k o lčiti

cijelu elipsu ili samo njezin dio. Iz analitike znam o definiciju elipse. To j$ geo­
m etrijsko m jesto točaka za čiju svaku točku je zbroj udaljenosti od dvije stalne
točke, žarišta, konstantan a iznosi dvostruku vrijednost velike osi "2a". U biti
elipsa je krivulja koja se nalazi itm eđu dviju kružnica čiji su polum jeri "a" i "b".

Jednadžba elipse:

JL + J L « ,
a2 b2

a . . . velika poluos
b . . . mala poluos

Sl. 98

Iz projekta se mora znati veličina obih osi. Elipsa se m ože isk o lčiti na
više načina. No zajedničko svim metodama je da se prvo iskolče četiri glavne
točke elipse A, B, C, D. IJ tu svrhu prvo se iskolči središte elipse O. Na njega
se stavi instrum ent i u zadanom smjeru iz projekta iskolči velika poluos "a”,
kolac A. Z atim se okrene alhidada za 90° i iskolči m ala poluos "b", kolac B.
Zatim isto tako kolci C i D. Detaljne točke iskolčavaju se prema zahtjevima
to čnosti. Ako je to manja točnost kao na primjer is k o lčiti u parku nasade u
obliku elipse, onda se to može obaviti t. z. vrtljarskom m etodom . .

Po vrtljarskoj metodi prvo se iskolče žarišta elipse Ft i Fr Vrijednost

velike osi ”2a" odreže se na tankom užetu. Početak užeta stavi se u prvo
žarište, a kraj u drugo žarište. Zatim se uže nategne s trasirkom i obilazi oko
žarišta i opiše elipsa. M ože se iskolčiti po volji broj detaljnih točaka. Za veću
to čno st ko risti se ortogonalna metoda. Velika os je apscisna os. Apscise se
odrede proizvoljno, okrugle vrijednosti i na tem elju njih izračunaju ordinate.

-*I * 1 a2 y 2 + b 2 x 2 = a 2 b 2
a2 b2

- 126 -
 Iskolčenje složenih krivina

Č esto je potrebno u projektiranju trase postaviti ne samo jedan kružni

luk već više kru žnih lukova, različitih polum jera, nastavno jedan za drugim . Isto
■
%
tako potrebno je postaviti lukove suprotnih smjerova istog ili ra zličitih polum jera.
Potreba za takvim složenim krivinama javlja se u trasiranju na visinski razvije­
nom terenu. To su trase u brdim a, planinam a. Sama konfiguracija terena nalaže
projektantu često da slijedi tok slojnica. Slojnice koje manje ili više vizuelno
predstavljaju o blik terena mogu se pojednostavljeno zam ijeniti s kružnim lukovim a
različitih polum jera. Projektant mora "u tis n u ti” u takve Slojnice svoju trasu.
Razum ljivo je da će projektant u ovisnosti važnosti trase odnosno dopuštenih
predviđenih trofikova u radovima, tu trasu uvlačiti u teren, gdje će trasa im ati
manje polum jere, a s tim i manje kvalitetna, ili će opet "izvlačiti" iz terena,
biti će veći polum jeri, biti će kvalitetnija, ali i s tim skuplja u izvođenju
zem ljanih radova nasipa i usjeka. Kod projektiranja složenih krivina m ogu nastati

slijedeći slučajevi:
- složene krivine različitog smjera, protukrivine,
- složene krivine istog smjera,

- serpentina.

Protukrivina

Protukrivina su dva kružna luka koja su postavljena na različitim stra ­

nama istog tangentnog pravca. Zove se još i ”s” krivina ili reverzni luk. Izm eđu
tangentnih pravaca TQ, Tt, Tz, T3 postavljena su dva kružna luka supro tnih sm je­
rova. Prvi luk završava u točki I, točka infleksije, gdje počinje drugi k ružni luk,
a to je KK prvog luka, odnosno PK drugog luka. Mogu biti istog ili različitih
polum jera. Točku infleksije treba isko lčiti na terenu i na taj način podijeliti
protukrivinu u dva posebna kružna luka koja se onda svaki za sebe na poznati

način iskolčuju.
Rješenje se sastoji u tom e da se izračunaju vrijednosti tangenata t t i
t 2 čiji je zbroj za k o ntrolu, jednak dužini drugog tangentnog pravca.

t , + t 2 = Tt,T2, druga tangenta: t 2 * T, T2 - t,

- 128 -
 Sl. 101

Prva tangenta računa se na tem elju poznatog prvog tjem enog kuta
: prvog polum jera Rj.

ai
t , = R t • tg —

Drugi tjem eni kut isto mora biti poznat. Drugi polum jer R z :

ao
^2 ^2 ’ *2

Postupak iskolčenja sastoji se u tom e da od tjemena Tt i T2 se iskolče

obje tangente jedna prema drugoj. Za kontrolu krajevi im moraju pasti u istu
*.očku, točku infleksije I. Dalje se iskolčava svaki kružni luk posebno.

Složene krivine istog smjera

Oba kružna luka nalaze se na istoj strani tangentnog pravca i nasta­

vljaju se jedan za drugim . KK prvog luka je PK drugog luka. Za razliku od
prijašnjih slučajeva u projektiranju, projektom su zadane dvije različite dužine
tangente od istog tjemena. Znači ne može biti jedan luk, nego dva. Zadatak se
rješava* da se izm eđu tih nejednakih tangenata konstruiraju dva kružna luka
različitih polumjera.

- 129 -
 Na planu prilikom projektiranja, na osnovi zadanih tangenata t , i t 2 i
određenog tjem enog kuta P konstruiraju se kružni lukovi L, i Lr Kod to g a si
sami zadajem o dužinu prvog polum jera Rt, a koji će b iti ovisan o prilikam a na
terenu. ZnaCi zadano je t t, t 2, p, R r
%* ^

Treba odrediti otj, oc2 ............. središnji kutevi oba kružna luka,
R z ................... polum jer drugog kružnog luka,
t't, t'2, ........... tangente kružnih lukova,
t 3 .................... zajednička tangenta.

Ako su zadane tangente t j i t 2, zadane su i glavne točke kru žnih lukova

PK i KK. Točka PK je početak prvog kružnog luka, a točka KK kraj drugog
kružnog luka. Zadatak se sastoji u određivanju točke B, koja je zajednička točka
oba kružna luka i koja predstavlja kraj prvog i početak drugog kružnog luka.

O pis konstrukcije:
tj +• t 2
Izračuna se srednja tangenta t = -- -—

i nanese od tjem ena po tangentnim pravcima, točke A i C. U tim točkam a povuku

se okomice i dobije središte O. Iz tog središta opiše se pom oćni k ružni luk od
A do C . Iz PK povuče se okom ica, zadanog polum jera Rt, točka O ,, središte
prvog kružnog luka. M e đ u tim kod odabira RJt treba paziti na to k slijedeće
konstrukcije. Iz središta O povuče se okomica na polum jer Rj, to čk a F. Iz O
opiše se kružnica polum jera OF. Sada se iz privremenog središta O j povuče
tangenta na kružnicu polum jera OF, ali s druge strane te kružnice. Sad treba
paziti da li je dobro odabran polum jer R,. Naime, ova druga tangenta na kružnicu
polum jera OF mora sjeći pom oćni kružni luk, točku B. Točka B je kraj prvog
kružnog luka i početak drugog kružnog luka. Kako njezin položaj ovisi o središtu
O j, odnosno o R p treba paziti na izbor polumjera Rj. Točka B treba fo rm irati
takva dva kružna luka koja će najbolje odgovarati zahtjevim a projekta i situacije
na terenu. Sada se iz KK povuče okomica polum jera R^ koja siječe Rj u to čk i
0 2, središtu drugog kružnog luka. Iz oba središta, O j i 0 2, opišu se odgovara­
jući k ružni lukovi. Prvi od PK do B. Drugi od B do KK. Prvi središnji k u t a t
je kut izm eđu oba polum jera R t . O n se odredi u tro k u tu O .O j, F.

“t OF U " 1 _ t2
tg 2 O jF Rj - r = 2-( R, - R )

- 130 -
 *

Sl. 102

Sim etrala kuta a t prolazi kroz točku O i siječe prvi tangentni pravac
u točki D, tjeme prvog kružnog luka. U to j to čk i se nalazi isto kut što
izlazi iz o k o m ito sti tangenata i polum jera. Na dužini O jB nalaze se oba p o lu ­
mjera Rj i R2 i srediste C>2. K ut izm eđu oba polum jera R2 je drugi središnji
kut cr2. Po istom poučku o k om itosti on se nalazi i u to čk i E. Njega m ožem o
izračunati iz tro ku ta D,T,E.
»
a 2 = 1 8 0 °- (P ♦ a ,)

- 131 -
 Njegova sim etrala siječe drugi tangentni pravac u to čk i E, tjem e drugog
kružnog luka. Dužina DE je zajednička tangenta t 3. t 3 = t'j +t'2

Nju m ožem o izračunati iz istog trokuta D,T,E.

DE = t , = TD • S! n gdje je TD = t. - t'.
3 sin a 2 1 1

a,
Tangenta prvog kružnog luka: t'j = Rj • tg

Tangenta drugog kružnog luka: t'2 = DE - t'j

a 2
Polum jer drugog kružnog luka: Rz = t'2 • ctg ---

Postupak iskolčenja:
Od tjemena odm jerim o dužine zadanih tangenata tj i t^, kolci PK i KK.
Od kolca PK odm jerim o dužinu tangente t'j, kolac za tjem e D. Isto tako od KK
odm jerim o tangentu t'2, kolac za tjeme E. Od tjemena D i E opet odm jerim o
iste tangente. Oba kraja tangenata moraju pasti u istu točku B. U koliko se
točke D i E ne dogledaju onda postavim o instrum ent u točke D i E, uviziramo
u tjeme i okrenemo alhidadu za a ( ili ol r Dalje svaki kružni luk posebno isko-
Ičimo po jednoj od metoda iskolčenja det. točaka.

Iskolčenje serpentine

U projektiranju trase na strm im terenima, kada treba svladati veće visi­

nske razlike, često nije moguće dovesti trasu na brdski prijevoj sa jednostavnim
rješenjem koje je uobičajeno u trasiranju. Ako su točke A i B kroz koje trasa s
obzirom na kote mora proći, visinska razlika izm eđu tik točaka ja zadana, o d n o ­
sno nepromjenjiva veličina. Iz izraza za nagib

u% = • 100
D

vidimo da je kod zadanog nagiba i nepromjenjive visinske razlike, jedino m oguće

mijenjati horizontalnu dužinu "D". To se zove razvijanje trase. Dijelovi trase

rr.oraju ići jedan iznad drugoga. Spajanje takvih dijelova trase jedino je m oguće

- 132 -
serpentinom , odnosno zm ijolikom krivuljom ( latinski serpenta = zm ija ). Serpe­
ntine se uvijek javljaju kad treba svladati velike visinske razlike prilikom prelaza
trase preko planina. To su redovno sve postojeće ceste preko Velebita i drugih
visokih planina*

Serpentina je k ružni luk čija je dužina veća od polovine kružnice, a sre-

diSnji k u t je veći od 180°. O bično je tjeme serpentine nepristupačno i glavne
točke serpentine PK, SK, KK, određuju se kao i kod nepristupačnog tjemena
kružnog luka.

Sl. 103

Na produženjim a tangentnih pravaca postave se pom oćne točke A i B.

Na terenu izmjere se kutevi <p i i dužina ”d". Tjemeni kut je

P = 180° - ( cp + 4» ) '

SrediSnji kut a + 9 0 ° + tp + i|) + 90° * 540°

ot * 360° - ( <p + ip )

¿2 bi iskolčili točke PK i KK m oraju se prije odrediti odsječci A,PK i B,KK.

- 133 -
 Točka Sk iskolči se tako da se in s t r u m e n t stavi u to čk u C, U v iz ir a A
iii B, okrene alhidada za ili y 2 . U to m smjeru iskolči se dužina C,SK. Na
taj način dobili smo tri glavne točke serpentine. Serpentinu m ožem o podijeliti
na dva jednaka kružna luka, od PK do SK i SK do KK. Iskolčenje tih kružnih
lukova obaviti će se na jedan od poznatih načina.

Primjer računanja elemenata iskolčenja točaka na trasi

U prethodnim sadržajim a obrađena je trasa, koja se sastoji od pravaca

i krivina. Poznato je kako se iskolčavaju pravci, a kako krivine, bilo jednostavne
koje imaju samo jedan kružni luk, bilo složene. Zajedničko je kod krivina da se
iskolčavaju od tjemena direktno ili indirektno. Takav postupak iskolčenja krivina
e dosta spor i složen, jer se krivina iskolčava posebno, a posebno pravac. Razvo-
iem mjerne i računarske tehnike om ogućeno je danas da se trasa iskolčava u cje­
lini. U tu svrhu koristi se operativni poligonski vlak koji se svakako mora p o sta­
viti radi snimanja uskog pojasa terena oko trase. Sa istih poligonskih točaka
sada se i iskolčava trasa. Prije toga potrebno je izračunati elem ente iskolčenja
po potrebi ortogonalnom m etodom ili polarnom m etodom iskolčenja. Radi toga
svaka točka na trasi mora im ati koordinate.

U slijedećem primjeru biti će prikazano računanje elem enata iskolčenja

.»dne jednostavne trase koja se sastoji od dva pravca i jednog kružnog luka.
Kđ.d je u projektu definitivno određena os trase, očitaju se na planu koordinate
svih tjemena trase. Iz koordinata tjemena u 8 . fo rm ularu izračunaju se smjerni
<-tevi i dužine tangentnih pravaca. Na terenu se iskolče tjem ena i provjeri da li
-.-asa odgovara na terenu kako je zam išljena u projektu. U koliko se i na terenu
tr&S2 usvoji, prelazi se na iskolčenje cijele trase. Na trasi postoje glavne točke
<23 i detaljne točke. Sve se one zajednički jsk o lče . Koordinate svih točaka na
trasi računaju se u 22. form ularu. Linija računanja je tangentni pravac izm eđu
t err.ena. Sve točke ili su na liniji ili su na okom ici.
 Koordinate tjemena: Koordinate poligonskih točaka:
Y X Y X
T0 5 465 022.10 5 015 563.90 01 5 464 931.67 5 015 551.64
T| 5 465 329.20 5 015 592.70 02 5 465 084.65 5 015 587.45
T2 5 465 142.80 5 015 820.50 03 5 465 285.07 5 015 596.23
04 5 465 289.56 5 015 707.45
05 5 465 219. 06 5 015 833.09

U 8. form ularu izračunaju se smjerni kutevi v® i v 2 .

T0 22.10 563.90

Ti 329.20 592.70 - 1-20 697 10.66 319

-307.10 - 28.80
-335.90 +278.30 309°38'33" 264°38'33" D = 308.45

T2 142.80 820.50
Tt 329.20 592.70 0.09 995 - 0.81 826
-186.40 +227.80
+ 41.40 +414.20 5 0 42'28'' 3 2 0 °4 2 '2 8 '' D = 294.34

Tjemeni kut: 3 = v^2 - v°

£> = 320°42'28" - 264°38'33" = 56°03'5S'’

Središnji kut kružnog luka: a = 180°00'00" - 3

a = 180°00'00'' - 56°0 3'SS" = 123°56'0S"

Polum jer kružnog luka: R = 60 m.

Sad kad su poznati polum jer i srediSnji kut mogu se računati elem enti
kružnog lu k a .
a 123° 56'05"
t = R ■t g — = 60■ tg ————— ---- = 112.69 m.
2 2

a 123°56'05"
b = R • ( sec — - 1 ) = 60 • f s e c --------- -1 ) = 67.67 m.

a 123° 56'OS"
= R - s in — = 60 • s in ---- ^---- = 52.96 m.

ysk = R (1 - c o s ) = 60 •( 1 - 123 °5 6 ° a - )= 31.80 m.

L = -^-2- • a = ■6° — — • 123° 56'05" = 129.78 m.

180° 180°

- 136 -
 * 05
\
\

Sl. 104

Sada kada su poznati elem ntl' kružnog luka, m ože se preći na računanje
koordinata točaka na trasi. Koje ćemo točke uzeti u obzir kod računanja ovisi
o tom e kakva se želi gustoća točaka kod izvođenja radova na trasi. Kod pravca
potrebno je to lik o , koliko zahtjeva situacija prilikom zem ljanih radova. U kru-
žr.om luku treba definirati na terenu kružni luk, a ne m nogokutnik. Točke na
trasi računaju se u 22. form ularu kao male točke na liniji ili kao male točke
r.a okomici. U naSem primjeru računati ćemo koordinate slijedećih točaka; na
pravcu, početak, koji već imamo kao točku TQ, prvi hektom etar, 1, Hm i početak
krivine PK. Na kružnom luku, sve detaljne to čk e čije su apscise 5, 10, . . a
ordinate izračunate po fo rm u li :

y = R - y Rz - x 2

..i se iste vrijednosti ordinata mogu dobiti iz tablica Dr. Znideršiča. Način raču-
*
r.artja je prikazan na slici 108.

137
T rigonom ertijski fo rm u lar br.. 22 :
Y X
562 465 022.10 15 563.90 T
xo
337 100.00 + 99.56 +9.34
465 121.66 15 573.24 * 1 Hm
95.76 + 95.34 +8.94
465 217.00 15 S82.18 PK
10.00 + 9.96 +0.93
465 226.96 1S 583.11
- 0.84 - 0.08 + 0.84
465 226.88 15 S83.95 D.T.l
10.00 + 9.96 + 0.93
465 236.84 15 584.88
- 2.S9 - 0.24 + 2.58
465 236.60 15 S87.46 D.T.2
10.00 + 9.95 + 0.93
465 246.55 15 588.39
- 4.61 - 0.43 + 4.S9
465 246.12 1S 592.98 D.T.3
10.00 + 9.96 + 0.94
465 256.08 15 593.92
- 7.24 - 0.68 + 7.21
465 255.40 15 601.13 D\T. 4
10.00 + 9.96 + 0.93
465 265.36 15 602.06
—
**—
**

- ll.SS - 1.08
in
O

465 264.28 15 613.56 D.T.S

2.96 + 2.95 + 0.28
465 267.23 15 613.84
- 4.97 - 0.47 + 4.94

465 266.76 15 618.78 SK

59.73 + 59.47 + 5.58
465 326.23 15 624.36

+31.80 + 2.97 - 31.66

465 329.20 15 592.70 T,
308.45
31.80 - 31.80

- 138
 Sl. 105

K oordinate točaka za drugu polovicu kružnog luka, od SK pa dalje

prema KK, računam o od druge tangente na isti način. Nedostatak ovog načina
računanja je u tom e da se prvo moraju znati elem enti ortogonalne metode
.skolčenja, x i y, koje onda uvrštavamo u 22. form ular. O sim toga mora se
•sčunsti svaka polovica kružnog luka posebno. Jednostavniji način je da se
^sbiraju točke po potrebi na samom kružnom luku i za njih se računaju
toordinate. Razmak točaka po luku izabere se proizvoljno. U koliko su točke na
trasi stacionirane, koristi se njihova stacionaža za računanje razmaka točaka na
tru žn o m luku.

- 139 -
 Stacionaža

Stacionaža točke na trasi je njezina horizontalna udaljenost od početka

trase. Piše se u slijedećem obliku, kao na pr. 25 + 453.23. To znači da je točka
udaljena od 25 kilom etara 453.23 metara. *
Stacionaža točaka na trasi računa se na slijedeći način:
Početna točka trase, tjem e T0, ima stacionažu 0 + 000.00.
Stacionaža početka prve krivine:

STpki = ToTi " = 308.45 - 112.69 = 195.76

Stacionaža sredine prve krivine:

STski = STPki * ~T = 195-76 + = 260 67

Stacionaža kraja prve krivine:

STfck, * STsla * r ■ 260.67 * ^ 5 2 . • 325.56

Stacionaža početka druge krivine:

ST pk2 = ST kkl + T ,T 2 - ( t j + t z) = 325.58 + 294.34 - (112.69 + 95.23) = 412.00

D alje se računa na isti način. Kod računanja stacionaže točaka mora se

biti vrlo pažljiv iz razloga Sto svaka slijedeća stacionaža je na tem elju prethodne.
Prema tom e pogreSka u računanju stacionaže prenosi se dalje na sve ostale točke.
Na tem elju stacionaže glavnih točaka trase (PK ,SK ,K K ) određuju se stacionaže

- 140 -
 Da bi m ogli računati koordinate točaka po kružnom luku, potrebno je
znati koordinate srediSta kružnog luka i barem jedne točke na kružnom lu k u. To
može biti bilo koja točka, ali najpraktičnije je im ati koordinate početka krivine PK.
Prema slici izračunaju se prema 22. fo r­
mularu. Kao mala točka na liniji, točka
PK i kao mala točka na okom ici za sre­
diste O. Te se točke računaju zajedno
sa svim o stalim točkam a na pravcu.
Koordinate neke točke na kružnom luku
računaju se na tem elju slijedećih izraza,
koji se izvedu prema donjoj slici 111.
Sl. 107

Iz koordinata točaka O i PK izračuna se prvo polum jer kružnog luka

i smjerni k u t u 8 . form ularu.

Sl. 108

- 141 -
 Iz dužine kružnog luka "1" izračuna se odgovarajući središnji kut:

Smjerni kut polum jera točaka.

vi - ''„P k - S,

Koordinatne razlike:

dy, = R • sin v* dxj = R • cos v*

i „ n
dyn = R • sin v " dx n = R • cos v o

Koordinate prve točke:

= Y0 ♦ dy j X, = X 0 + dx,

Koordinate bilo koje to č k e :

Y n = Yo * dyn X n " X o + dx n

Kod računanja se mora voditi računa o smjeru kružnog luka. Luk u

desno povečava smjerne kuteve, luk u lijevo smanjuje smjerne kuteve. U izrazu
za središnji kut "o ”, prema smjeru kružnog luka odredi se i predznak polum jera:

Za ovaj način računanja koordinata

točaka na kružnom luku može se lako izraditi
na džepnim računarima program, ako su raču- Sl. 109
nari opremljeni sa podprogram om P — * R.

Na slici je prikazan isti kružni luk kao i u prethodnom prim jeru, ali
sa stacionažom glavnih i detaljnih točaka. Gustoća detaljnih točaka određena je
prema zahtjevu gustoće točaka koje moraju biti iskolčene na svakih 10 metara.
Prvo se izračunaju koordinate točaka središta O i točke PK, kao male točke na
liniji i na okom ici u 22. form ularu.

- 142
 T rigonom etrijski form ular br. 22
465 022.10 15 563.90 To
195.76 + 194.90 + 18.28
465 217.00 15 582.18 PK
- 60.00 - 5.60_________ + 59.74
465 211.40 15 641.92 O
+ 60.00 + 5.60 - 59.74
112.69______________________________ + 112.20_________ + 10.52
308.4S + 60.00 - 60.00 465 329.20 15 592.70 Tj

Sad kad znam o barem dvije točke kružnog luka (0 ,P K ), m ožem o preći
na računanje koordinata bilo koje točke na kružnom luku. Ovdje se m ora napo­
m enuti da se smjerni kutevi računaju uvijek od polum jera O.PK, a koordinate
od sredigta.

Form ular za računanje koordinata točaka na luku:

PK 465 217.00 15 582.18 v pk

o
O 465 211.40 15 641.92 174°38'41" R = 60.00
1 = 4.24 S = - 4 ° 0 2 '5 6 "
v hm 170o 35.4S/-

+ 9.80 - 59.19
2 Hm 465 221.20 15 S82.73
1 = 14.24 S = - 13° 35'53"
161 ° 0 2 '4 8 "
+ 19.49 - 56.75

DTi 465 230.89 15 585.17

1 = 64.91 8 = - 61° 5 9 '0 4 "

vQ
sk 112 0 39'37"
+ 55.37 - 23.12
SK 465 266.77 15 618.80

143 -
 -tr ii 2‘

Sl. 110

Kada znamo koordinate točaka koje treba iskolčiti, bilo na pravcu bilo
na luku m ožem o izračunati elemente iskolčenja ortogonalnom ili polarnom m eto­
dom. Ti elem enti se izračunaju od o p e ra t^ n o g poligonskog vlaka koji se nalazi
u blizini trase. Kod toga treba paziti da su elementi, iskolčenja, ordinata kod
ortogonalne metode ili dužina kod polarne metode Sto kraći. To iz razloga jer
se kraće dužine točnije iskolčavaju.
* v'
U zm im o iz našeg primjera to čk u Pk. i izračunajm o za nju elem ente iskol­
čenja. Točku PK iskolčiti ćemo od poligonske strane 02 - 03.

Koordinate:

02 5 465 084.65 5 01S 587.45

03 5 46;- 785.07 5 015 596.23
PK 5 4oS 717.00 5 015 582.18

Kod elemenata ortogonalne metode mogu biti u računanju slučajfevi da

je točka u smjeru računanja naprijed, natrag, u produženju linije. O rdinate su

lijevo ili desno. Radi orjent^nje, ik o je točka naprijed i desno onda su i x i y
pozitivni. O s ta li smjerovi su regativ ni. Iz slike 114. se vidi da se prvo izračunaju
smjerni kutevi i dužine iz k i.rdiai~ a ( 8. fo rm u lar ). Zatim kut " a " .

- 144 -
 • ¿0° VH
,0<-' J-Č^
.A

(6^- ■ °\ h
\

.1 \
-f. V*.Q'

Sl. 111

Na računaru koji mora'obavezno imati podprograme P —• R i R —- P,

izračunaju se još i elementi ortogonalne metode x i y.

Za naš primjer:

a = 4°47'19" x = 131.99
d = 13?! 46 y = 11.06

U ovom slučaju točka PK bi se iskolčavala od točke 02 polarnom meto­

dom. Vidimo da je dužina d = 132.46 predugačka, ako bi se iskolčavala sa
optičkim daljinomjerom. Ako bi iskolčavali od 03 elementi će biti:

a = 350°50'46" x = 68.62
d - 69.50 y = 11.06

Sto je povoljnije jer je dužina d = 69.50 kraća.

- 145 -
 PRELAZNA KRIVINA ( Prelaznica )

Na jednostavnijim trasam a objekata, kao Sto su obrambeni nasipi na

rijekama, regulacija vodotoka, različiti kanali ( za navodnjavanje, odvodnjavanje,
plovni kanali ) os trase sastoji se samo od pravaca i krivina. Krivine su obično
jednostavni k ružni lukovi. N a objektim a kao Sto su ceste i željeznice, gdje se
kreću vozila m anjim ili većim brzinam a, potrebno je uzeti u obzir, kod projek ti­
ranja trase, djelovanje svih sila koje se javljaju u kretanju vozila na pravcu i u
krivini. Iz fizike je poznato da na tijelo koje se kreće pravocrtno djeluju slijedeće
sile:
- pogonska sila, sila koja vozilo stavlja u gibanje

- sila inercije, sila koja želi vozilo zadržati u stanju u kojem se vozilo

nalazi

- sila trenja, sila koja se javlja na mjestu gdje vozilo dotiče podlogu
na kojoj se kreće. Ovdje m oram o spom enuti i otpor zraka koji m e đ u ­
tim nije bitan ako se razm atraju samo sile važne za oblikovanje osi
trase.

- sila gravitacije, koja ravnomjerno opterećuje gornje tri sile i zavisi

od težine vozila. Ako se razm atra kretanje samo jednog vozila m ože­
m o je zanemariti.

Ako se vozilo kreće po krivini neminovno se javlja joS i centrifugalna

sila . Njezina fo rm ula glasi:

m ■v ?z ... . T, m • v2
K = — ---- ili općenito K = ------
R P

gdje je : m . . . masa vozila

v . . . brzina vozila
R . . . polum jer kružnog luka odnosno krivine
p . . . promjenjivi polum jer

Iz izraza za centrifugalnu silu, vidi se da je ona proporcionalna masi,

odnosno te žin i vozila. Teža vozila kao Sto su kam ioni teže svladavaju krivine.
U krivini moraju mnogo više sm anjivati brzinu puni kamioni od praznih, a posebno
oni kam ioni čije je težiSte viSe.

- 146 -
 Smjer djelovanja sila kad se vozilo kreće u pravcu i krivini:

c e n trifu g a ln a
sila
silo trenja pogonsko sila sila trenja

sila . n e r o j e PK

S l. 112

Smjer djelovanja centrifugalne sile je o kom it na smjer djelovanja o stalih

v
sila - radijalan. Centrifugalna sila djeluje bočno na vozilo prema van. Želi vozilo
izbaciti iz smjera kretanja. U laskom vozila u krivinu, u točku PK, centrifugalna
sila naglo nastaje u punoj veličini. V ozilo prim a bočni udar prema van. Ako je
nespremno i nepripremljeno za primanje te sile, vozilo se zanaSa, k lizi tan ge­
ncijalno, po rezultanti djelovanja svih sila. Kod toga se najveća naprezanja
javljaju na mjestima gdje vozilo dotiče svoju podlogu, tj. na kotačim a. Tu o d lu ­
čujuću ulogu igra sila otpora kao i visina težišta! .vozila. Ako je te žište vozila
nisko, vozilo će tangencijalno k liziti po podlozi. U koliko je težiSte visoko, vozilo
će se prevrnuti.
O sim mase vozila, tako đer važan element za ponašanje vozila u krivini
je brzina vozila. Posebno iz razloga Sto centrifugalna sila raste s kvadratom
brzine. U zm im o jedno vozilo sa različitim brzinama kretanja, a radi jednostavnosti
razmatranja sa istom masom, m = 1, i na istoj krivini, R = 1.

Za brzinu od 30 k m /s a t uzet ćemo da je brzina jednaka 1. Kt = 1

Za brzinu od 60 k m /s a t uzet ćemo da je brzina jednaka 2. K2 = 4
Za brzinu od 90 k m /s a t uzet ćemo da je brzina jednaka 3. K3 = 9
Za brzinu od 120 k m /s a t uzet ćeno da je brzina jednaka 4. K4 = 16

Iz ovoga razm atranja se vidi da je kod dvostruko veće brzine ce n trifu ­

galna sila četverostruko veća, kod trostruke deveterostruko veća itd. Prom etni
stručnjaci bi rekli da je brzina najopasniji element kretanja vozila. Sva upozo-
renja^u bilo kojem vidu (p ro m e tn i znakovi ), u glavnome su usredotočena na
brzinu kretanja vozila.

- 147
 Polum jer kružnog luka odnosno krivine MR"djeluje o brnuto proporciona­
lno. Kod m alih polum jera, govoreći vozačkim izrazom , oštrih krivina, cen trifu ga­
lna je sila veća. U takvim krivinama potrebno je sm anjiti brzinu da bi se krivina
svladala. Kod većih polum jera, blažih krivina, centrifugalna sila je manja, da bi
*v
u ekstrem nom slučaju, kada je R = °°, a to je pravac, ta sila bila jednaka nuli.
Na slici je prikazano djelovanje centrifugalne sile u kretanju vozila na pravcu i
krivini.

i/

+•*
PsKK
C , <*-/
r 'v ? . v 4-'
0 * 2 / *
v
vV
vV. V
o <

Sl. 113

U laskom vozila u točku PK, vozilo prima naglo u cijeloj veličini centri­
fugalnu silu. To je kritična točka kretanja vozila. Ako je vozilo uspjelo svladati
cen trifugalnu silu, opterećeno s njom kreće se po kružnom luku - krivini, do
točke KK. U toj točki naglo prestaje djelovanje centrifugalne sile. V ozilo dobija
opet bočni udar, ali sad u suprotnom smjeru, u smjeru središta. Dakle točke
PK i KK su kritične točke kretanja vozila s obzirom na centrifugalnu silu. Da
vozilo ne bi prim alo odjedanput cijelu veličinu centrifugalne sile, već postepeno
od 0 vrijednosti do vrijednosti "K" prema fo rm uli, postavlja se izm eđu pravca i
krivine prelazna krivina - prelaznica. Kako samo ime te krivulje kaže ona služi
zato da vozilo postepeno - u prelazu - prim i centrifugalnu silu. odnosno da se
njoj prilagodi. Iz toga razloga karakteristika prelazne krivulj- mora biti takva
da -u početku je slična pravcu, sa vrlo velikim polum jerim a zakrivljenosti.
Postepeno se polumjeri smanjuju, prelaznica se sve više zakrivljuje. do konačne
vrijednosti polum jera "R", koji je jednak polum jeru kružne krivine u koju
prelaznica ulazi.
O sim navedenih karakteristika prelaznica mora b iti takva krivulja kod
koje će se bez poteškoća moći odrediti elem enti za njeno iskolčen je. Da bi se
mogla postaviti prelaznica izm eđu pravca i krivine, mora se napraviti mjHSt«» za

- 148 -
 ~U tu svrhu pravac i krivina moraju se skratiti približno za istu vrije­
dnost. O sim to g a kružni luk se mora pomaći unutra. *

Sl. 114

Krivulje koje se koriste kao prelaznice su kubna parabola kod željeznica,

a kod cesta klotoida.

- 149 -
 •KUBNA PARABOLA

Kubna parabola ima svoju naj­

jednostavniju m atem atičku form ulu:

Y = X 3

Njezin izgled u m atem atičkom koordi­

natnom sustavu ( sl. 118 ):
Form ulu za kubnu parabolu m ožem o
pisati i u obliku:

Y = 1*X3 odnosno Y = m-X3

gdje je m. . . parametar parabole. M jesto Sl. 115

m = 1 m ožem o staviti za m bilo koju

vrijednost m = 2, 3, . . . pa ćemo dobiti parabole koje su bliže ili dalje

od osi Y. Zajedničkim njihovim crtežom dobijemo "s ta b lo " kubnih parabola.

i
111 :
>l!

Sl. 116

150 -
 Kubna parabola koja se koristi kod željeznica ima parametar:

1 X3
m = 6 •R •1 Y = 6 -R - 1
gdje je R . . . polum jer kružnog luka u koji parabola ulazi
1 . . . projekcija parabole dužine L na os X

Gornja fo rm u la vrijedi za prelaznice čija je dužina L < Form ula

3.5
po kojoj se izračuna dužina prelaznice na tem elju zadane projekcije "1";

i . 1 , 1 \2
10 ' ( 2R 5
Na projektu, odnosno na planu, prelaznica se ucrta na slijedeći način:
Prvo se ucrta k ružni luk sa polum jerom R, izm eđu tangentnih pravaca, na pozna­
ti način. Dobije se točka PK, koja to viSe nije. O d nje se odmjeri u oba smjera

približno Za to lik o se skrati pravac i kružni luk. Z atim se kružni luk po m a­

kne prema unutra za veličinu "f\ Početak prelaznice je točka PPK, a njezin kraj
je točka KPK = PK, Sto je ujedno i početak skraćenog kružnog luka.

- 151 -
 Elementi kubne parabole

Sl. 118

Projektom je obično zadan polum jer R i projekcija 1. O rdinata krajnje

točke prelaznice, točke KPK = PK, Y ^

x3 l3 l2
x = 1 Y, =
1 6 • R •1 6 • R ■1 6- R

Jedan od najvažnijih elemenata prelaznice je kut " t " Sto ga zatvara

tangenta u to čk i KPK = PK prelaznice sa osi X odnosno sa tangentnim pravcem.
Kao još jedna zadana veličina u određivanju prelaznica je i to što ta tange nta
2
siječe os X na udaljenosti -j-p od početka prelaznice, točke PPK. K ut " t " iz
trokuta A,B,KPK:
1'
Yi ĆR
tg
_L _L 2R
3 3

Apscisa središta O: xQ = 1 - R • sin t

što je točna form ula. Približna form ula može se odrediti ako se uzme da je k u t
mt " mali, pa se mjesto sin x stavi tg t:

x0 — 1 ~ R ■tg i - 1 “* R * 2r ” 2
 V eličina odmaka kruZnog luka "f" od tangentnog pravca:
f = Y j - CD *
Iz četvrtinske
*
metode iskolčenja det. točaka kružnog luka CD = h

l2 f = l2 l2 l2
8R 6R 8R 24 R 4

Sto znači da je odm ak kružnog luka jednak četvrtini ordinate krajnje točke.
O rdinata sredine kubne parabole, točke SPK:

x = — y X3 S = 12 = Yl = f
2 spk ~ 6R1 ~ 6R1 = 48R = 8 = 2

O rdinata središta:» yQ = R + f
Dužina tangente:
- točna t = PPK,T = ET + PPK,E = ( R + f ) • tg + xQ

- približna t * ( R +' f ) • tg +—

- dužina bisektrise b = SK,T = OT - R

a
OT * ( R + f ) • sec

b = ( R + f ) • sec — ■ - R

Da bi sveli ovaj izraz na poznati oblik, dodajm o i oduzm im o gornjoj

jednadžbi "f":
b = ( R + f ) • sec - R+ f - f= (R + f)-( sec ~ - 1 ) +f

Apscisa sredine krivine, točke SK:

n • sin
xsk = R , “
— + X 0' 111 r> sin —“
xsk = R- + —1

O rdinata sredine krivine: ysk = ( R *■ f ) - R-cos - R -( 1— c o s - y ) +f

Dužina cijele krivine sastoji se od dvije prelazne krivine, 2Lpjc, i ostatka

kružne krivine:
t - i-»» , , -oT , R • 7i • ( a - 2 t )
L “ 2Lpk + Lkk - 2Lpk + ^ ----

- 153 -
 D užina prelaznice: Lpk - 1
1 1 )
2

Iz slike se vidi da k ru žni luk više nije pod kutem "ot", nego sm anjenim
srediSnjim kutem ( a - 2t ). Gornja fo rm ula za dužinu cijele krivine, vrijedi
jedino u slučaju sim etrične krivine, tj. da je s obje strane kružne krivine ista
prelaznica. Kad su različite prelaznice, to su nesimetrične krivine. Kod računanja
elem enata svaka se prelaznica posebno računa.

Postupak iskolčenja

Od tjemena iskolče se u smjeru susjednih tjemena dužine tangenata,

kolci PPk. Sada su dužine tangenata apscisne osi, od koje se iskolče sve glavne
i detaljne točke na prelaznici i kružnoj krivini. Sa jedne se tangente iskolče sve
točke do točke SK. Isto tako se od druge tangente iskolči drugi dio krivine.
O stale glavne točke, SPK, KPK = PK,SK.

Točka SPK, sredina prelaznice, za nju su elem enti iskolčenja:

. d • 1
x spk * xo = 1 ' R ‘ sm t = - y yspk f
» ~2

Točka KPK = PK, kraj prelaznice odnosno početak kružnog luka:

Xk Pk = 1 y k P k = y i = ~6R~

Točka Sk, sredina kružne krivine:

xsk = R , s l n T +T ysk - R-( 1 - COS -f- ) + f

K ontrola iskolčenja točke SK može se izvesti pom oću bisektrise i pola

tjem enog kuta polarm om metodom sa stajalištem na tjemenu. Detaljne točke
iskolče se ortogonalnom ili polarnom m etodom . Kod toga treba paziti da se
točke prelaznice iskolčavaju na tem elju zadanih po v o lji apscisa (5, 10 m . .
a ordinate prelaznice na tem elju izraza y = x3/ 6R1. Za točke na kružnom lu k u,
dakle od SK pa dalje, ordinate se računaju na te m e lju izraza:

y * R + f - y R 2 - ( x - x Q)2

- 154 -
 Elem enti polarne metode računaju se na te m e lju elem enata ortogonalne

metode, a pom oću izraza d * ~jx 2 + y 2~ 1 tg a * Kod toga nam treba raču-

nar sa podprogram om R — - P.

Primjer računanja elemenata iskolčena krivine s prelaznicom

Zadano je R = 100 m, 1 = 30 m, tjem eni k u t JJ * 9 8 °2 7 '1 2 ". Treba

odrediti elem ente iskolčenja za glavne i detaljne točke.

a = 18 0 °0 0 '0 0 '' - 98°2 7' 12" = 8 1 °3 2 '4 8 "

O rdinate točke KPK = PK:

x =1 = 3° yj=-^ = = LS0 m-

1
Kut X: tg T = ~2R = = ° - 15 000 1 S 8 ° 31' 51"

Sl. 119

Apscisa srediSta:

x0 = 1 - R • sin t = 30 - 100 • sin 8°31'S1" = 15.16 m

Približna vrijednost.

»0 - f ■f - . >s.oo ra

155
 Odm ak kružnog luka: f = - = 0.38 m
4 4
Apscisa i ordinata sredine prelaznice:
f 0.38
xo = xsPk = 15-16 yspk = t = = °-19 ^
Istu vrijednost m ožem o dobiti ako uvrstim o vrijednost apscise u izraz
za kubnu parabolu:
v „ _*i = ____ = o 19 m
spk 6R1 6 • 100 • 30

Ordinata središta: yQ = R + f = 100 + 0.38 = 100.38 m

Tangenta:
rt fll0,:P '4 8 "
t = ( R + f ) - tg - y + X 0 = ( 100 + 0.38 ) • tg -- - -- - - - + 15.16 = 101.72 m

Bisektrisa:
Dl O O T ' 1 Q "

— - 1) +f =(100+ 0.38 ) -i s e c -- ~
b = ( R + f )■( sec ■ ~ 1 ) +0-38 = 32.55 m

Apscisa točke SK:

xsk = R • sin — + \q = 100-sin -1°-

3|- -8 - + 15.16 = 80.47 m

O rdinata točke SK:

ysk = R ■( 1 - c o s- y - ) + f = 100 • ( 1 - cos 81 ° 3^ ) + 0.38 = 24.65 m

Dužina cijele krivine, dvije prelaznice i kružni luk:

Kako je zadana projekcija prelaznice " 1", to se prvo mora izračunati njezina
dužina L p ^ .

Lpk = 1 + l F ' ( 2k )2 = 30-°° * )2 = 30-°7 m

Cijela krivina:
. R • 7t • ( a - 2 x ) „ 100 • 3.14 • ( 8 1 °3 2 '4 8 " - 2 • 8 ° 31'51" )
L = 2Lriir + -------------- = 2 • 30.07 + — --- ----
pK 180° 180°

L = 172.69 m.
Detaljne točke
Detaljne točke mogu se iskolčiti ortogonalnom ili polarnom m etodom .

O rtogonalna metoda

Elementi iskolenja ortogonalne metode apscisa i ordinata odrede se

tako da se apscise uzmu proizvoljne ( 5, 10 m . . . ), a ordinate se računaju po­
moću osnovne formule kubne parabole:

- 156 -
 ' 6R1

Na pr. x = 5 m = 0.01 m
6 • 100 • 30

IO 3
x = 10 m
1 6-100-30
= 0.06 m itd.

Po gornjoj fo rm u li računaju se detaljne točke na prelaznici do krajnje

točke prelaznice PKP = PK. Dalje su točke na kružnoj krivini. Apscise za te točke
računaju se pom oću izraza: i

y ■R f - y R 2 - ( x - x Q)2

Za naS primjer apscise su veće od veličine 1 = 30 m.

x = 35 m y = 100 + 0.38 - ] /1002 - (35- 15.16)2 = 2.37 m.

x = 40 m y = 3.S1 m itd.

Polarna metoda

Elem enti polarne metode kut i dužina računaju se na tem elju elem enata
•n
ortogonalne metode po poznatim form ulam a prelaska u polarnu metodu R —* P,

tg <p = iir d = Y x•*2 +

+y
v i2

Na primjer, za d.t. čija je apscisa x = 25 m, a ordinata y = 0.87 m.

0 87
tg <P » “ = 0.03 480 <p = 1 °5 9 '3 5 "

d = ]/ 252 *■ 0.872 = 2S.02 m

/V0?. -
0.67
Y b y 35"____
PPK
O
o

Sl. 120

157
 U prethodnom primjeru bili su zadani polum jer R i dužine projekcije
prelaznice ”1". U koliko je zadana dužina prelaznice "L”, onda se prvo mora
¿ ra č u n a ti njezina projekcija ” 1" po form uli:

Dalje se računaju svi ostali elem enti prema već izračunatom primjeru.
U tablicam a Sarrazin -a, tablice III, na tem elju zadanih R i L izračunati su elem e­
nti prelaznice 1, xQ = a, f i k ut i... U zm im o za naš primjer um jesto 1= 30 m,
dužinu same prtelaznice L = 30 m. Za R = 100 iz tablica 1 = 29.932 m,
xQ = a = 14.643 m, f = 0.368 m, kut i = 8 °4 7 '4 2 ". Istu dužinu projekcije do b i­
jemo po gornjoj form uli.

Kubna parabola sa form ulom Y = — — - može se ko ristiti kao prela-

znica sam o za objekte gdje se ne predviđaju velike brzine, kod željeznica do 120
k m /sa t. To su trase gdje se postavljaju kraće prelaznice, odnosno gdje je dužina

prelaznice manja od -r-r- •

Nedostaci ovih prelaznica su slijedeći:

- točka KPKnije PK iz razloga što ordinata Yj = Y k pjc nije ista sa Y p k .

- polum jer prelaznice ”p " je veći od polum jera kružnog luka “R” u
koji ona ulazi

- tangenta u KPK nije ista sa tangentom PK

Za trase gdje se predviđaju veće brzine, moraju se staviti i duže prela-

:~.ce. Form ula za takvu prelaznicu, kubnu parabolu, sada ima oblik:

Po ovoj form uli izračunate su vrijednosti ordinata u tablicam a III, Sarra-

r'.r.ovih tablica.

- 158 -
 KLOTOIDA

Prelazna krivina u obliku klotoide postavlja se kod projektiranja m ode­

rnih cesta i autocesta. Klotoida je krivulja višeg reda. Njezina osnovna definicija
je sadržana u fo rm u li C = p • L, gdje je

C . . . konstanta
p ... polum jer zakrivljenosti u nekoj točki klotoide
L . . . dužina klotoide,

a što znači da se polum jer klotoide mijenja sa njezinom dužinom . Što je dužina
klotoide veća polum jer je manji. U svom početku dužina klotoide je nula, a p o lu ­
mjer je beskonačan. S rastom dužine klotoide polum jeri se počinju smanjivati.
Teoretski razm atrano dužina klotoide postaje beskonačna, a polum jeri postaju
vrlo mali, približuju se vrijednosti nula. Klotoida teži točki. Na donjoj slici
prikazana je klotoida u m atem atičkom koordinatnom sustavu.

Sl. 121

Ta točka O nalazi se na sim etrali, na pravcu koji sa osi X zatvara kut

od 45°. Kut što ga zatvara tangenta u bilo kojoj točki klotoide sa osi X je kut
Klotoida s'e stalno zakrivljuje u obliku spirale, pa je i spirala njezino drugo
ime. Naziva se i još lučna radioida. Različiti nazivi dolaze od m atem atičara koji

su je i proučavali.

Konstanta "C " određuje položaj točke O po form uli:

x 0 = y0 = ± - y ■ = ♦ 0.88 6?3 • J / IT

- 159 -
 Konstanta C može se po volji zadati. Ona će određivati d u žinu k lo to ­
ide i njenu zakrivljenost. Veća konstanta klotoide, manja zakrivljenost.

za C = 1 x0= y0 = ± — ■]/tt • 1 = ± 0.88 623

2

za xQ = y0 = ± 1.25 332

cg
u
za C = 10 x0 = y0 = ± 2.80 250

za C = 100 x0 = y0 = ± 8.86 227 itd.

O stale form ule klotoide ako su zadane konstanta i dužina klotoide.

Polumjer: Kut t:

P--£ f i 379 2957795

Koordinate:
LS L3 L7
40C 2 ' 6C 3 3 6 -C3
Projekcija klotoide:

1 = L •( 1 - 0.10 -(-¿ -)2

Za računaje klotoide mogu biti zadane i druge kombinacije elem enata.

Znači, osim gornje kombinacije, zadani C i L mogu biti zadani:
C i p ( R ),
L i p ( R ),
T i p ( R ),
Ti C
Na sto lnim računarima kao i na džepnim računarima koji im aju m agne­
tne kartice, mogu se sačiniti programi prema željenim zadanim kom binacijam a

za računanje koordinata x i y i svih ostalih elemenata.

Primjer računanja klotoide sa zadanom konstantom C = 10. D užine klo-

tc.de zadaju se po volji.
Lt = 1 xt = 1.00 y{ = 0.02
Lz = 2 x 2 = 1.99 y 2 = 0.13

Ls = 5 xs = 4.22 ys = 1.85
x s = 71°37'11" p 5 = R = 2.00

Ljo = 10 x io = 1-84 y 10 - 2.61

p = R = 1

- 160 -
 Kako je zakrivljenost "z" o brnuto proporcionalna s polum jerom "p ",

z = odnosno
P

C 1 L
lz C * p • L, P - -r z

zakrivljenost je veća Sto je manja konstanta klotoide.

Na taj način moZe projektant birati k lo to id u koja odgovara kružnom

luku kojeg je već u projektu odredio. Polum jer k lo to ide u njezinoj zadnjoj to čk i
KPK = PK moZe biti po izboru jednak polum jeru kružnog luka u kojeg klotoida
ulazi. Kod kubne parabole to nije bilo moguće. K onstanta "C " m ože se također
odrediti na tem elju osnovnih fizikalnih zakona. V ozilo koje se kreće po prela-
znicl prilagođava se centrifugalnoj sili. Ako se u prelaznici jo5 i nadvisi vanjski
Tub kolnika, ili kod željeznica vanjska tračnica, onda će se centrifugalna sila
poništiti. Ako na jednoj prelaznici, duZine "L ", počinjem o nadvisivati visinski rub
u to čk i PPk, nadvišenje će rasti do konačne vrijednosti "h ” u to čk i KPK = PK.

gdje je u% porast poprečnog nagiba u

prelaznici. Isti nagib dobijemo prom a­
trajući vozilo u poprečnom nagibu.
L
Kako je k u t nagiba poprečnog profila
relativno m ali, to m ožem o staviti da je
sin 9 jednak tg <p. Sl. 122

h = a • sin <p = a • tg <p = a ■

gdje je a . . . razmak izm eđu kotača vozila

K . . . centrifugalana sila
G . . . sila gravitacije G = mg.
 v4
g ~P~

1 _G v a v
h 3 a
G g P g P

* a v av * av
L • u = — • — ovoga
g P Lug ug L

U izrazu za polum jer ” p", vrijednosti 2a "a", "v 2", "u", "g" m ožem o
uzeti da su više ili manje konstante.

av *•
C =
ug

gdje *će k o nstanta ovisiti o brzini vozila ( v 2 ) koja se predviđa na budućem

objektu i o nagibu prelaznice "u ”. U vrstim o konstantu C za polum jer

P = odnosno zakon zakrivljenosti klotoide C 3 p • L

K onstanta "C ” zove se parametar klotoide. Ako je desna strana u m n o ­

žak dviju dužina, polum jera p i dužine klotoide L i lijeva strana može se prika­
zati kao kvadrat b ro ja , C = A 2, pa imamo:

A 2 = p •L

Za krajnju točku klotoide, KPK = PK, gdje je polumjer p * R-

A2 = R • L

Kako je klotoida krivulja višeg reda, m atem atički dosta kom plicirana
krivulja, potrebno je poznavati iz viSe m atam atike diferencijalni i integralni raćuri
da bi se m ogle izvesti potrebne form ule za elemente klotoide. Z ato će ovdje
biti napisani samo krajnji izrazi osnovnih jednadžbi za elemente 1, yj , y i to na
tem elju zadane dužine klotoide ”L” i polum jera kružnog luka ”R" u koji klotoida
ulazi.
1 . . . apscisa točke KPK = PK, odnosno projekcija klotoide na os X:

1 = L [1 - 0.10 • ( - ~ f + 0.00463 •( f - ]

. . . ordinata točke KPK= PK:

- 162 -
 yl ‘ 6£T■ [ 1 - 0 . 0 7 - 0 . 0 0 2 3 . ( J j-

Ordinata bilo koje točke klotoide za zadanu apscisu x

.3 _ .,2

6RL L ' 2RL ' 2RL

Kut " t" , što ga zatvara tangenta u točki KPK = PK sa osi X:

T o=
= _L_ . 5 7 O 2957795
2R 2R

Ostali elementi mogu se izvesti na temelju slike:

Sl. 124

dR paralelni odmak kružne krivine

dR » yj - R • (1 - cos t ) = yj - 2R ■sin 2 ~ -

Apscisa središta "O", xQ ili apscisa središta klotoide "d", točke SPK:

xQ = d = 1 - R • sin i

Ordinata središta "O":

y0 * R + dR

e . . . projekcija tangente na os X, subtangenta:

7-163 J
 e = yj • ctg t

omega = u . . . kut Sto ga zatvara tetiva klotoide u to čk i PPK sa

osi X:
tg (J = —
cp . . k ut Sto ga zatvara tetiva i tangenta u to čk i KPK = PK.
<p = T “ (J

Elementi iskolčenja kružne krivine sa prelaznicom klotoidom

Tangenta: t » ( R + dR ) • tg — +d

Bisektrisa: b = ( R + dR ) • s e c ( ——-- 1 ) + dR

Apscisa sredine kružnog luka, točke SK:

xsk = R- sin - ~ - ♦ d

O rdinata sredine kružnog luka, točke SK:

ysj_ = R • ( 1 - cos ) + dR

D užina cijele krivine = 2 pr.elaznice ostatak kružnog luka:

L-2-L +L = 2L + 3 Z L _ J J L _ 2 lL
L 1 pk kk Z L pk 180

U projektu je obično zadano:

R . . . polum jer kružne krivine

L . . . dužina prelaznice
& . . . tjem eni kut
a . . . središnji kut

Sve ostale vrijednosti dobijemo na tem elju fo rm u la ili, iz tab lica Dr.
2nlderšiča. Glavne točke PPK, SPK, KPK = PK, SK iskolčim o pom oću slijedećih
elemenata.
PPK pom oću tangente
dR
SPK pom oću "d" i y
spk 2

- 164 -
 KPK * PK pomoću 1 i y.
B
SK pomoću xsj^ i ysjc. Točka SK kontrolira se pomoću kuta - y i
bisektrlse. Detaljne točke mogu se iskolčiti ortogonalnom ili polarnom metodom.

Ortogonalna metoda

Apscisa se zadaje proizvoljno ( 5, 10, 15 m . . . }, a ordinate se računa­

ju na temelju formule:
y [ l. 0.25 • ( )2 * 0 .1 2 - l-g-
190 3
Na primjer: R * 400 m x*= 190 m y = ~p—r ^ r — ■ ■ » 14.29 m.
D * *#UU * zuu
L * 200 m
190 2
drugi član = .(0.23- 2 • 400 • 200 ’ * °-0117 ’ 1429 =0-17 m -

1902 i
treći član = ( 0.12 • 0 — )4 = 0.0003 • 14.29 = 0.004 m.
Z* 4 0 0 • ¿ 0 0
koji se moZe zanemariti.
y * 14.29 + 0.17 = 14.46 m
Na temelju te formule računaju se ordinate klotolde do njene krajnje
točke KPK = PK. Dalje, ordinate na kruZnom luku, računaju se na temelju izraza:
y = R+dR-]/R 2 - ( x - d )2
do točke SK. Druga prelaznica i dio kružnog luka iskolčavaju se od druge tange­
nte. Ako je krivina simetrična, s obje strane kruZne krivine je ista prelaznica,
koriste se Isti elementi iskolčenja. Samo se na terenu premještaju trasirke, lanac
i drugi pribor na drugi tangentni pravac. Ako je krivina nesimetrična, elementi
iskolčenja računaju se posebno za svaku prelaznlcu i dio kružnog luka do točke SK.

Primjer računanja elemenata iskolčenja

Zadani su R = 400 m, L = 200 m, 3 = 102°12'36"

a = 7 7 °4 7 '2 4 ''
1 8 0 °0 0 '0 0 "
Iz tablica Dr. Znlderšiča, izvade se svi elem enti k lo to ide za zadane R i L.
1 = 198.7S4
d = 99.792
yj - 16.592
dR = 4.157

165 -
 e = 64.981

' t = 1 4 °1 9 '2 6 "

u = 4 °4 6 '2 0 "
<p = 9 °3 3 '0 7 " •
*

E lem enti iskolčenja:

t = C R + dR ) • tg — +đ = ( 400 + 4.157} • tg ^ 24 + 99.792 = 425.8S

a ' 77°47'?4''
b = ( R +dR ) • ( sec-g— 1) +dR = (4 0 0 +4.157)-( sec-----y- - - 1) +4.157 * 119.28

a 77°47'24''
xsk = R - s i n y + d = 400- s in --- ----- + 99.92 = 350.95

cc 7 7 °4 7 '7 4 "
ygk = R- (1 - cos— ) + dR = 400 • ( 1 - cos --- ) •*- 4.157 * 92.84

L = 2L 2 , 2Q0 , M O J U * • ( 77047,24" - 2-14°19,26'‘ ) =

Pk 180° 180°

Postupak islolčenja za glavne točke:

Za PPK: od tjemena se odmjeri dužina tangente t = 42S.85 m

Za SPK: lanac se premjesti sa nulom u PPK

i tj /I 1C 7
Apscisa d = 99.792 m, a ordinata y . = ----- = — -- = 2.08 m
spK 2, L

Za KPK = PK: 1 = 198.754 m, yj = 16.592 m

Za SK: xgk = 350.95 m, ysk = 92.84 rri

Iskolčenje točke SK može se kontrolirati tako da se s tjem ena iskolči

kut:
& 102° 12'36''
= 51°06'18" i dužina bisektrise 119.28 m.

Detaljne točke klotoide mogu se isko lčiti ortogonalnom ili polarnom

m etodom . Postoje tablice Dr. ŽniderSiča za obje metode.

- 166 -
 Ortogonalna metoda

Iz tablica za R ■ 400 i L » 200 vrijednosti za x 1 yi

x * 10 y = 0.00 ><' 2>jo\^tX7 o d tf fc u ^JM C
x - 20 y * 0.02
¡'¡'W.'(UUo ■ ^ (za, ¿v^VaZvu'O//)
x - 30 y = 0.06
\X
& «L
x - 80 y * 1.07

x » 180 y « 12.27
x * 190 y = 14.46
i zadnja točka KPK = PK:
1 »= x = 198.75 y = 16.59
Dalje su točke na kružnoj krivini, čije se ordinate računaju na temelju
Lzraza;
|y ■ R dR - ]/ R 2 ~ ( x - d ) 2 j *-a
za x * 200 y * 400 + 4.157 - y 4 0 0 2 - (200- 99.792 )2 - 16.91
x ■ 210 y = 19.64

x * 340 y = 84.31
za točku SK: x = 350.95 y = 92.84

Sl. 125
- 167 -
 Ako nemamo tablice, elemente klotoide možemo računati pomoću
računara s programom klotoide. Za gornji primjer, zadani su polumjer R * 400
i dužina klotoide L = 200, odnosno konstanta C * L • R * 80

Polarna metoda

Elementi polarne metode iskolčavanja, kut i dužina, mogu se odrediti na

više načina. Najjednostavnije se .određuju na temelju ortogonalnih elemenata,
pomoću form ula prijelaza iz jedne metode u drugu, odnosno na računaru pomoću
R —* P. Na primjer, uzmimo jednu točku iz prethodnog računanja.

Sl. 126

x = 80 y = 1.07

-- d » y 802 +1.072 « 80.01

I r t g u * — 5777in" 0.01338 u « 0°45'59"

oU.UU

Ako se iskolčava optičkim daljinomjerom DAHLTA RDS, onda smo

ograničeni dužinom vizure. Kod dugačkih prelaznica i k tome još i kružnih
krivina, iskolčenje se mora obaviti s više stajališta. Osim dužine prelaznice mora
se voditi računa i o njenoj zakrivljenosti. Ako je klotoida jače zakrivljena onda
će se njena tetiva, odnosno vizura na terenu, više razlikovati od samog luka
klotoide. Da bi iskolčenje bilo u okviru uobičajene točnosti, ta razlika ne smije
biti veća od 1 - 2 cm. Ispitati ćemo tu razliku na klotoidl L * 50, koja ulazi u
kružni luk polumjera R = 100 m. Iz tablica Dr. Žnideršiča ili pomoću formula
dobijem o elemente iskolčenja za krajnju točku KPK » PK.

1 = 49.68.8
= 4.148

- 168 -
 Elem enti polarne metode za istu točku,

d = ]/ 49.688 2 + 4.1482 = 49.863

4. 14 ft
tg = -^ ¿ qq« 0-08 348 u = 4 °4 6 '1 9 ”

KPK-PK

IU4

Sl. 127

Razlika izm eđu luka klotoide i njene tetive za krajnju točku KPK = PK,
iznosi L - 1 = 50.000 - 49.863 = 0.137. Ako sad ne bi pazili na tu razliku, isko-
ičenjem tetive od 50.000 m, pogreška bi bila veća od dopuštene. Na polovini
iste klotoide L = 25 m, apscisa je po form uli:

2
) = 24.96
Orđir.ata:

x-3 ................... , x2,2 , 24.9b3 ____24.962 ,2

6RL a . 0.22857- !,.0 .2 2 8 S 7 ) ( F i 5 5 ^ ) ' . ° . S 2

0.52
Štiva d = V 24.962 + 0.522 = 24.97 m, tg u = = 0.02 083
24.96

u = 10 11' 36 "

Ako bi iskolčiti točku na temelju zadane dužine klotoide L = 25, m orali

i s k r i t i dužinu tetive d = 24.97, da bi na tom mjestu luk klotoide bio 25 m.
Zr.z'.. ukoliko se želi točno iskolčiti polarnom m etodom , elem enti iskolčenja
- r- au se računati na temelju elemenata ortogonalne metode, odnosno na
pomoću podprograma R — • P.

- 169 -
 Postupak računanja

Zadani su polum jer R kružne krivine, dužina klotoide L, tjem eni k u t fi.
tem elju R i L iz tablica Dr. ZniderSiča izvade se o sta li elem enti klotoide.
:c;e tako đer programi za stolne i džepne računare za određivanje elem nata
to:de. Za razliku od tablica, u tim program im a mogu biti različite kombina-
zadanih elemenata. Osim zadanih R i L, mogu biti C i L, C i R, k u t t i C,
. i R itd., što olakSava rjeSavanje različitih problem a u projektiranju. Dalje,
tem elju određenih elemenata klotoide i k uta 3, odnosno a, a = 180° - ft,
ačunaju se elem enti iskolčenja za glavne točke PPK, SPK, KPK = PK, SK, a
su tangenta, bisektrisa, xsk, ysk i dužina cijele krivine, a koja se sastoji od
;e prelaznice i kružnog luka.

Elem enti iskolčenja za detaljne točke odrede se na tem elju zadanih veli-
a lukova klotoide. O bično za svakih 5 m klotoide. Na tem elju zadanog luka
toide računam o prvo apscisu na tem elju form ule

X = L ■(1 - 0.10 • ( )2 * . . . )

a zatim ordinatu na tem elju apscise, pom oću form ule

y - m U - 0 . 2 2 8 5 7 8 - i^ -
*0
Na tem elju apscise i ordinate, računaju se elem enti polarne metode,
žlna i kut pom oću podprogram a R — * P. U koliko se iskolčava elektro-optičkim
‘jlr.omjerom, za kojeg nema ograničenja dužine vizure, sve točke m ogu se
c lčiti sa jednog stajališta, a to je PPK. Ovaj način računanja elem enata polarne
toče poveća obujam rada u uredu, ali zato smanjuje rad na terenu.

Za iskolčenje polarnom m etodom postoje koriste tablice Dr. ZniderSiča.

ollko se koriste te tablice onda se duže i jače zakrivljene klotoide moraju
o l i ’ vati sa više stajališta Sto povećava rad na terenu. Kod takvih k lotoida
. a se razlika izm eđu tetive Sto je na terenu vizura, odnosno dužina "d", i
>■
:* klotoide. U koliko se koriste podaci iz tablica o tome se mora voditi računa,
i.r.je se iskolčavati polarnom m etodom sa stajalištem u PPK do izvjesne
t i . r.e točke koja će postati novo stajalište za slijedeće detaljne točke na
Za jako dugačke klotoide postoje četiri stajališta.

- 170 -
 S obzirom na dužinu klotoide broj stajališta je slijedeći:

- za L od 10-50 m samo jedno stajalište u to čk i PPK,

- za L od 60-100 m dva stajališta. Prvo u PPk, a drugo na p o ­
lovini klotoide
- za L veće od 100 četiri stajališta, u PPK, na ~ — - k lotoide,
1 3
na —— klotoide i na — klotoide.
2 4

PREKLAPANJE PRELAZNICA

Kod projektiranja trasa cesta ili Željeznica, gdje se trasa sastoji od pra­
vca, prelazne krivine i kružne krivine, mora se paziti da kod dugačkih prelaznica,
a kraćih kružnih krivina ne dođe do preklapanja prelaznica. N orm alan slučaj je
da postoji pravac, prelaznica i kružna krivina.

Sl. 128

Iz slike se vidi da je središnji kut veći od dvostrukog kuta t. Ako

se produži prelaznica, kut t će se također povećati* U krajnjem slučaju, kraj
prelazne krivine PPK = PK, a početak kružnog luka pasti će u to čk u SK, sredi-
kružnog luka. Također će se poklopiti točke PK i KK kružnog luka, odnosno
kružnog luka više nema, njegova dužina Luj. postaje nula.

- 171 -
 Sl. 129

Iz slike se vidi da je a = 2 t. Ovaj slučaj se može do p u stiti u ko liko

nije prijelaz iz jedne prelaznice u drugu oštar. To zavisi o tjem enom kutu beta.

Sl. 130 S l 131

Slučaj koji se ne može dopustiti u projektiranju je da se prelaznice

još više produžuju dok ne nastane njihovo preklapanje.

Sl. 132

172 -
 Iz slike se vidi da je kut cr manji od 2 t . U koliko dođe do preklapanja,
c-.o se m o 2e u k lo n iti smanjivanjem dužine prejaznice ili povećanjem polum jera
kružne krivine, a prema form ulu za k u t t:

L
T ~ 2R

Projektant će sam odrediti koji će se elem ent m ijenjati da bi sm a­

njivao kut " i ", Sto ovisi o situaciji na terenu. To je obično prevelika dužina

prelaznice "I/\

Primjer preklapanja

Za zadani polum jer R = 100 m, dužinu klotoide L = 100 m i tjem eni

kut £3 140°. Središnji kut a = 4 0 ° .

x° = — -■ 57.°2957795 = 2 8 °3 8 '5 2 " 2x = 5 7 °1 7 '4 4 "

ZK

Usporedivši srediSnji kut a sa 2 t, 40° < 57°17'44"„ ko se odlučim o

za smanjenje dužine prelaznice na pr. L = 90 m, kut t je 2 S °4 6 '5 9 ", Sto je joS
uvijek prevelika prelaznica. Također i za L = 80. Za L = 70 m, k u t x je 2 0 °0 3 '1 2 ",
Sto je vrlo blizu. Ako se odlučim o za L = 60 m, kut i je 17° 11' 19". To je
konačno rješenje jer 2\ = 3 4 °2 2 '3 8 " i manje je od kuta a.

Iskolčavanje krivine od operativnog poligonskog vlaka

U svim primjerima iskolčenja krivine, krivina se iskolčavala od tjem ena.

Prvo se je iskolčila tangenta od tjemena da bi se dobila točka PPK. Sav ostali
slijed iskolčenja išao je od te točke. Kod toga se treba paziti da Ii je krivina
sim etrična, tj. na obje strane kružnog luka je ista prelaznica. U tom slučaju ele­
menti iskolčenja su isti od jednog i drugog tangentnog pravca. Ako je krivina
r,esimtrična, tj. prelaznice nisu iste, elementi iskolčenja moraju se računati za
svaku prelaznicu posebno do točke sredine kružnog luka SK. Poznato je da se
u b jizini trase postavlja tzv. operativni poligonski vlak. On služi da se teren
j blizini trase detaljno snimi u svrhu izrade plana koji će po slu žiti kao podloga
za detaljno projektiranje, a koje se zove izvedbeni projekt.

- 173 -
 Taj isti poligonski vlak može po slu žiti i za iskolčenje osi trase. K oordi­
nate poligonskih točaka su poznate. Da bi se točke na trasi m ogle is k o lčiti sa
teg vlaka, potrebno je prije odrediti elemente iskolčenja za svaku to čk u na
trasi. M etode iskolčenja su ortogonalna ili polarna. Za svaku to čk u na trasi
treba izračunati koordinate.
U zeti ćemo isti primjer za računanje elem enata iskolčenja, koji sm o
im ali kod trase samo sa kružnim lukom , bez prelaznice.
Polumjer kružnog luka R = 60 m, sa prelaznicom dužine L = 40 m.
3 = 56° 03'55", ' a = 180°- 56° 03'55" = 123° 56'05".
Iz tablica Dr. Znideržiča ili pom oću računara odrede se elementi:
10 *30 c *a c **
l = 39.558 t= ( R +dR)- tg-|-+ d = ( 60 +1.107 )-tg + 19.926 = 134.69
d =19.926
vt = 4.409 b = (R +dR)-(sec-^--l) +dR = (60+1.107 )•( sec 123-
° -^— — - 1) +1.11 = 70.02 m
i Z Z

dR = 1.107
e = 12.734 xsk = R-sin— + d = 60 • s i n ---- ----- + 19.926 = 72.89

t = 19°05'55"
a 1°3°S6'05"
u = .6°21'37" ysk = R ’ (1 ” co s^ r ) + dR = 60-( 1 - c o s ^ - | ---- ) +l . 107=32.91
c = 12 °44'18''
( ot —2 x ) ■R ■n
L = 2L pk + Lkk = 2 L pk
180°

= 2 . 4 0 , ( 123Q56' 05" . r 2 -l9O° 5;55;:)-6 0 -3: l l = ^ ?8 m

180°

O r.
vm

Sl. 133

174 -
 Elem enti iskolčenja za detaljne točke o rtog o nalno m m etodom m ogu se
do b iti ta k o đ e r iz tablica ili se m ogu računati na tem elju fo rm u la. Kod to g a se
mogu sastaviti programi na računarima da bi se olakSalo račifnanje. A ko sam i
računam o elemente iskolčenja, m oram o razlikovati da se na prelaznici uz zadanu
apscisu ( 5, 10 m . . ), ordinata računa po fo rm u li

y ' T £ r [' * ° - 228578 ]

cok se na kružnoj krivini računa po fo rm uli

y = R + dR - ]/ R 2 - ( x - d )2
53
Na pr. za x = 5 m y = 6Q . 4Q = 0-01 m itd. sve do

35 3
apscise na prelaznici x = 35 m y = —— ----- = 2.98.
6 • 60 • 40
Zadnja apscisa je 1 = 39.558 i za nju je ordinata yj = 4.409 m, a to je to čka KPK.
Dalje su točke na kružnom luku. Prva točka ima apscisu x = 45 m, ordinata je

y = R + dR - ]/ R 2 - ( x - d )2 = 60 +1.107 - ]/ 602 - (4 5 - 19.926 )2 = 6.60 m.

Zadnja detanjna točka na kružnom luku ima apscisu x = 70 i ordinatu

y = 28.05. Nakon te točke još se iskolči sredina kružnog luka SK sa elem entim a
xsk = 72.89 i ysk = 32.91.

SL 134

175
 Na slici 137. dane su sve glavne i detaljne točke sa svojim elem entim a
iskolčenje ortogonalnom m etodom u ko liko bi iskolčenje radili sa tan g e ntno g
avca.
Ako se iskolčenje vrši od operativnog poligonskog vlaka, za svaku to čk u
trasi m oram o izračunati koordinate. Računanje koordinata m ožem o obaviti u
. form ularu s tim da su poznate koordinate tjem ena. Iz gornjeg primjera uzmi-

o D.T.3 sa apscisom x = 50 m i ordinatom 9.19 m.

Skica računanja:

D.T.3 ■

• 4 (I 6 T,
II *

Sl. 135

Trigonom etrijski form ular br.22:

Y X
0.99 562 465 022.10 15 563.90 T
o
0.09 337 173.76 + 173.00 + 16.22
465 195.10 15 580.12 PPK
50.00 + 49.78 + 4.67
465 244.88 15 584.79
- 9.19 0.8b - 9.15
465' 244.02 15 593.94 D.T.3

84.69 + 84.32 + 7.91

465 328.34 15 601.85
+ 9.19 + 0.86 - 9.15
308.45 +9.19 - 9.19 465 329.20 15 592.70 T,

Detaljnu točku 3 iskolčiti ćemo sa poligonske točke o3, jer je ta točka

- 176 -
Koordinate točaka: Y X
02 5 465 084.65 5 015 587.45
03 5 465 28S.07 S 015 596.23
d.t.3 5 465 244.02 5 015 593.94

Sl. 136

Iz koordinata točaka izračunam o smjerne kuteve i dužine u 8. form ularu.

Na taj način dobili smo elem ente polarne metode iskolčenja. Na tem elju tih
elemenata izračunamo pom oću podprogram a u računaru P — - R elemente o rto ­
gonalne metode. Iz prethodnog primjera obrađen je cijeli postupak računanja
elemenata iskolčenja jedne točke od operativnog poligonskog vlaka, a koji se
sastoji od slijedećih dijelova: o

- određivanje elemenata iskolčenja krivine ( tangente, bisektrise . . .),

- računanje koordinata točaka krivine na tang. pravcu,
- računanje elemenata iskolčenja od pol. vlaka.

Ako se postupak računanja vrSi posebno za svaku točku na trasi, računa­

l e je dosta sporo. Na sto lnim računarima mogu se izraditi programi koji će sva

':!u n a n ja obuhvatiti u jednu cjelinu za sve točke odjedam put. Kad se elem enti
računaju u takvom programu treba paziti na izbor poligonske točke sa koje će
se pojedine točke na trasi iskolčiti. Taj izbor u prvom redu ovisi o situaciji na

terenu i dužini vizure. Kraće vizure iskolčuju se točnije.

 S'ADVIŠENJE VANJSKOG RUBA KOLOVOZA

Poznato je da bi se vozilo prilagodilo djelovanju centrifugalne sile u

kretanju po kružnoj krivini, izm eđu pravca i kružne krivine postavlja se ppelazni-
ca. O sim toga, da bi se sm anjilo odnosno poništilo djelovanje centrifugalne sile
u kružnoj krivini, vanjski rub kolovoza kod cesta, a kod željeznica vanjska tračn i­
ca moraju se nadvisiti. Poprečni presjek- profil kolovoza ima m ali nagib prema
h o rizo ntali. Na vozilo koje se kreće po takvom kolovozu više ne djeluje ce n trifu ­
galna sila u cijeloj veličini, već njezina komponenta. Na vozilo tako đer djeluje i
sila gravitacije, no m eđutim ne u cijeloj veličini, već samo njena kom ponenta.
C entrifu g aln a sila djeluje horizontalno, a sila gravitacije vertikalno. Iz slike, da
bi vozilo bilo u ravnoteži, obje komponente moraju se izjednačiti.

mv 2
mg • sin <p = — —— cos <p
I\. 1

h
sin 9 = —j—

h _ v-
1 = Rg

h . . nadvišenje
i . . kod željeznica, razmak
izm eđu tračnica, 1 = 1.51 m
g . .. 9.81 m /s e c 2 Sl. 137

1 v2 v2
h = — • — = 0.153 • — nadvišenje kod željeznice.
E R r

Kod cesta nadvišenje, odnosno poprečni nagib, ovisi još o sili trenja.
Si.a trenja zavisi o materijalu kojim je pokrivena gornja površina ceste.

Prelazna rampa

Nadvišenje vanjskog ruba kolovoza, a kod željeznica vanjska tračnica,

r . 3*.; kroz cijelu prelaznicu. Nadvišenje je nula u PPK, raste kroz cijelu prela-
r_ . .rr.a vrijednost "h" u točki KPK = PK. Taj rast nadvišenja u prelaznici
; :e z'eiazr.a rampa.

178
 U kružnoj krivini nadvišenje ostaje isto do KPK = KK. U to j to č k i nadvi-
Senje počinje se smanjivati, do točke PPK, gdje opet ima vrijednost nula. Dalje
u pravcu nadvifienja nema jer nema ni centrifugalne sile.

Sl. 138

O sim nadviSenja, u prelaznici kao i u kružnoj krivini Širina kolnika se

proSiruje. Vrijednosti proSirenja određuju se prema posebnim propisim a koji su
zadani u građevinskim tablicama.

179 -
 RAČUNANJE KUBATURE ZEMLJANIH RADOVA

Računanje kubature je računanje zapremine, volumena, pravilnih Ili

nepravilnih tijela. U primijenjenoj geodeziji računanje kubature dolazi*u obzir
kod gradnje kom unikacija, kod regulacije vodenih tokova, u m elioracijam a kod
iskopa kanala. Nadalje u pripremi zem ljišta za gradnju aerodroma, stadiona i
uopće gdje se javlja potreba za iskopom, nasipanjem i prevozom zem lje, šljunka,
pijeska odnosno rasutog materijala. Rad na takvoj vrsti posla vrednuje se i
plaća po kubičnom metru. Jedinica za računanje kubature je kubični m etar.
Jedan kubični m etar je pravilno geometrijesko tijelo, kocka veličine:

1 metar dužine, 1 metar širine i 1 metar visine ili

1 m • 1 m • 1 m = 1 m3
1 m3 = 10 dm • 10 dm • 10 dm =1 000 d m 3
1 m3 = 100 cm • 100 cm • 100 cm = 1 000 000 cm 3

ili obrnuto:

1 dm 3 = 0.001 m3 1 cm 3 = 0 .0 0 0 001 m3

V idim o da je 1 kubični decimetar tisući dio 1 kubičnog metra. U radu

kod računanja kubatura takva mala jedinica nema praktičnog značenja. Kubature
se računaju na 0.1 m 3 točno. To je desetina 1 kubičnog metra. M anje jedinice
kao što su 't d m 3, 1 c m 3, kao i veća jedinica od 1 m 3 kao što je 1 k m 3 imaju
samo teoretsko značenje u računu kubature. Tijela čiji volum en-kubatura dolazi
u obzir za računanje su poznata tijela iz stereometrije. To su pravilne ili
nepravilne prizme te stožac i piramida.

Kubatura pravilnih prizmi

Pravilne prizme mogu biti s trostranom , četverostranom i višestranom

bazom. Sve prizme jednakih baza ili osnova i jednakih visina imaju isti obujam .

V = B •v
gdje je:
B . . . površina baze
v . . . visina pri/me.

180 -
 Kocka je najjednostavnija prizma. Sve veličine strana su jednake i oko-

jedna na d ru g u .

V=a-a-a = a3

Prizma čije strane su različitih veličina zove se paralelopiped.

1
i
-*.
a i
1
!
I 0
J ------ >-
*
s
s
.' 0

Sl. 140

Trostrane prizme imaju tro k u t kao bazu. To može biti pravokutan ili
koji tro ku t.

Sl. 141 Sl. 142

Kod računanja kubature prizme najjednostavnije je izračunati povrSinu

pom nožiti s visinom prizme.

Nepravilne prizme

U računanju kubature nepravilnih prizmi, dolaze u obzir prizme s

.r.orr bazom i nejednakim visinama.

- 181 -
 Trostrana baza:

h, +h? + h ,
V = B ' - 3 -

gdje je:
B . . . povrSina baze
Četverostrana baza:

hi +h 2 +•h 3 + hi
V = B — ----- t -- - Sl. 143
4

Kod prizma čije su visine raz­

ličite, površina baze pom noži se s ari­
tm etičkom sredinom visina.
Volumen stožca:

v = .r 2 v
3

Volumen piramide:
Sl. 144
V - - ^

Sl. 145

Točnost računanja kubature

Računanje kubature u primjenjenoj geodeziji vrSi se na različite načine

i različitom točnošću. Eiementi kubature, dužina, Širina i visina, odnosno dubina

edr.og objekta mogu se uzeti s plana, crtanih profila ili s terena. Prema karakte­
ristikama objekta račun kubature možemo podijeliti na račun kubature kod komu-,
r.lkacija, cesta, željeznica, kanala, znači dužih i uskih objekata i račun kubature

- 182 -
kod većih površina gdje su dužina i Širina objekta podjednake. To su zem ljani
radovi u gradnji stadiona, aerodroma i sl. S obzirom na to čno st računanja kuba-
ture, načina dobivanja elemenata kubature, ona je najviSe ovisna o visini ili dubini
objekta. O načinu dobivanja visine dobijemo podjelu i po točnosti:

- visine se dobiju s plana, približna točnost,

- visine se dobiju s crtanih profila, veća to čno st,
- visine se dobiju s terena, najveća to čno st računanja.

Kubatura se računa:

- prije radova - inform ativno,

- tijekom radova - kao osnova za isplatu,
- poslije radova - za kontrolu.

Prije radova, kubatura se računa na temelju podataka dobivenih s plana

na kojem je ucrtan objekt. Visine se računaju na tem elju slojnica ili kota točaka.
Ovako izračunata kubatura po slu žiti će kao osnova za određivanje broja radnika
i strojeva, koji će raditi na zem ljanim radovima.Tijekom radova, kubatura se odre
đuje na tem elju prijavljenih vagoneta, vagona, broja žlica bagera i slično.

Kubatura se računa:
- svakodnevno,
- polumjesečno,

- mjesečno,
- četvrtgodišnje,
- po zavrSetku radova.

Poslije radova, kubatura se računa za kontrolu dobivene kubature koja

se je obračunala tijekom radova. Kontrola računanja vrSi se na taj našin da se
teren nivelira prije i poslije radova. Mjerodavna je ona kubatura dobivena na
temelju kontrole. Bez obzira na način dobivanja kubature, nemoguće je to čn o
c "rediti kubaturu. Veličina pogreSke zavisi od više faktora:

- točnosti plana ( mjerilo ).

- načina zem ljanih izvođenja radova,
- profila na temelju kojih se računa kubatura,
- oblika reljefa zemljišta,
- veličine kubature,
- geometrijskog oblika nasipa iskopa.
Uvijek je relativno točnija veća kubatura.

183
 Metode računanja kubature

Računati kubaturu možemo na osnovu:

- visinskih razlika ( veće povrSine ),

- profila kod dugačkih i uskih objekata,
- slojnica ( inform ativno ).

Računanje kubature na osnovu visinskih razlika

Sl. 146

Da bi se objasnila ova metoda poslužiti ćem o se odm ah prim jerom .

Površinu ABCD treba isplanirati na visinu 62.00 m. Teren je podijeljen i iskolčen
kvadratnom mrežom. Nivelmanom su određene kote ( nadmorske visine ) kolaca
na uglovima kvadrata. Svaki kvadrat je baza nepravilne prizme, čije visine nisu
jednake. Baza prizme je pravilna, veličine prema slici, 20.00 • 20.00 = 400 m 2.
Razm otrim o kvadrat broj 2. Kako su svi kolci ispod planirane visine ( projekti­
rane), to ćem o im ati samo nasip. Gornja baza ima kotu 62.0, a donja ima
različite kote, te je nepravilna. Um jesto nepravilne stvarne prizme, računa se
kubatura za pravilnu čija je visina jednaka aritm etičkoj sredini visinskih razlika.

Visina pravilne prizme:

0.4 + 0.5 + 0.3 + 0.6

v = ;--------- = 0.45 m

184 -
 Volum en prizme, odnosno kubatura:

V = B • v = 400 • 0.45 = 180.0 m 3

Ovako dobivena kubatura je na osnovu četverostrane prizme. Isti kvadrat

možemo podijeliti na dva jednaka pravokutna tro ku ta. Tako ćem o do b iti dvije
*

trostrane prizme.

Kubatura prve prizme:

v , = 2 0 _2 g , 0.4 * 0.5.» 0:3 c 8Q m3

Kubatura druge prizme:

20-20 0.4 + 0.6 + 0.3 . ,, 3

2 - — 2---------- 3------- ' 86 67 m

Zbroj obje kubature daje: = 166.67 m 3

Kubatura pomoću trostranih prizmi je točnija. Razlika 180 - 166.67 =

13.33 m 3 je pogreška koja izražena u postotku iznosi 8.0 X. Računanje pom oću
ietverostranih prizmi je brže i primjenjuje se kad ;u visinske razlike male. Na
,5 tl način možemo dalje računati sve ostale kvadrate. Za približna računanja
c .b atu re kote uglova kvadrata mogu se odrediti s plana pomoću slojnica. Kote
.glova odrede se interpolacijom. Daljnje računanje je isto.

Sl. 147
 U prethodnom primjeru imali smo u kvadratu samo nasip. U drugim
¿-.»¿ratima imamo također samo nasip ili samo iskop. Računanje kubature na
pr.mazani način, pomoću prizmi, točan je jedino ukoliko postoji samo nasip ili
SKCp. Ako postoji unutar jednog kvadrata i nasip i iskop računanja se mora
.zvršLti pomoću trostranih prizmi.

Primjer: kvadrat b r. 9

Treba isplanirati prikazanu površinu na slici na kotu 62.0 m. Ukoliko

bi računali po formuli
h, + h? +
■h-i
v ■B— -z- -

s ti m da se uzmu u obzir predznaci i to za nasip a za iskop

20 -20 - 1.4 - 2.2 + 0.9

V = 180 m 3

Sl. 148

Ovako izračunata kubatura daje nam samo razliku između iskopa i

r.asipa. U našem primjeru ima 180 kubika iskopa više nego nasipa. No, potrebno
]e znati koliko ima iskopa i koliko ima nasipa u jednom kvadratu. Z a to je
potrebno posebno izračunati kubaturu tijela ABCD i posebno tijela BCEFGH.
Tijelo ABCD je trostrana piramida.

Veličine x i y dobiju se na tem elju omjera:

x : h 3 = a : ( hj +
■h 2 )

y : h 3 - c : ( h 2 + h3 )

- 186 -
 Sl. 149

h3 • a h3 • c
~ ~ hj + h 3 y = h 2 «■h 3

8 3
Kut <p: sin <p = — a = c • sin 9 c = —;---
c sin <p

Površina tro k u ta ABC:

_ x-y . sin «p a h3 • c sin <p

P » . _ _ . 5 i n 9

a 2 • h"
P =
2•( hj + h 3 ) • ( hz + h 3 )

B •v
Kubatura piramide: V * — -— B = P • v = h3
o

a 2 • hUi2
V =
6 •( h t + h3 ) • ( h , + h3 )

Prema primjeru, iz slike treba izračunati kubaturu tijela, ako uvrstim o

apsolutne vrijednosti visina: = 1.4, h 2 = 2.2, h 3 = 0.9, a = 20 m.

20 2 • 0.9 3 ___ _ 3
6'( 1.4 + 0.9 ) • ( 2.2 + 0.9 ) m

To je kubatura tijela ABCD, nasipa. Kubatura tijela iskopa BCEFGH,

dobije se da se izračunatoj razlici zbroji nasip: 180 m 3 + 6.8 m 3 = 186 m 3. Prema

tome, kubature zem ljanih radova za veće povrSine računaju se po form ulam a
prizmi, tro stranih ili četverostranih. Kod toga treba paziti da li je samo iskop
i’. i'r.asip. U koliko ima i jednoga i drugoga u jednoj prizmi, onda se kubatura
rj^ u ra tako da se prvo izračuna razlika iskopa i nasipa, a zatim samo iskop ili
r.asip ), a potom se dobije zbrajanjem nasip ( iskop ).

187 -
 RAČUNANJE KUBATURE NA OSNOVU PROFILA

Kod dužih i uskih objekata, kao Sto su ceste, željeznice, kanali i sl.
zem ljanih radova računa se na osnovu poprečnih presjeka - «profila.
I/»

■ tu . takav profil sadrži profil terena i um jetni poprečni profil koji se radi na
te me I. u profila terena. Profil terena može se dobiti:

- s plana, približna točnost,

- na tem elju snirpanja terena.

U m jetni profil, ucrtava se u projektiranju na tem elju pro fila terena.

nasip
usj e k ( iskop )

planum

S l.150

Cijeli objekt dijeli se po karakterističnim poprečnim p rofilim a, te se

Između njih računa kubatura. Svaki poprečni profil ima oblik pravilnog ili
nepravilnog trapeza. Kod nasipa, gornja strana trapeza zove se planum . Kod
.skcpa - usjeka, planum je donja strana trapeza. Bočne strane trapeza zovu se
p r k o s i . Pokosi se predstavljaju u obliku omjera, 1 : m, Sto znači da na jedinicu

■i.ne dolazi ni jedinica horizontalne dužine.

Kubatura na osnovu profila računa se po form ulam a:

- WINKLER-a
- MURZO-a
- SIMPSON-a.

To su autori koji su se bavili različitim pristupim a za računanje istog

tijela kubature. Za računanje kubature isti autori dali su točne j približne
rcrmule. Kod nas se koristi uglavnom W inklerova približna form ula.

188 -
 To su dijelovi I, II, III, IV. Ako se podsjetim o na jednadžbe za volum en
vidjeti ćemo da je potrebno znati površinu baze "B" i visinu prizme,
svih tijela je ista, a to je razmak izm eđu profila "d”. Baze su različite.
1 je pravilna trapezoidna prizma sa bazom pravilnim trapezom f j . Tijelo
I i n sa bazom pravilnim četverokutom površine-.

p - ( p +. p +p )
r Z V r l 3 4 ‘

III je piram ida s bazom P3. Tijelo IV je također piramida s bazom P4.

Kubature, odnosno volum eni tih tijela:

I: Vj = Pt ' d

II je klin, a to je polovina pravilne četverostrane prizme:

V 2 = (v P 2
- v( Pi + P3 + P4 ) ) • —
2

III je trostrana piramida:

V3 = P3 • -i-
3
IV je također trostrana piramida:

V = P ■—
4 r* 3
ura cijelog tijela A B C D A j B j C j D j iznosi:

+ V2 + V 3 + V 4

d d_
d + ( P2 - -
i )) + P3
PI + P3 + P4 2 3

P2 Pl P3 P4 P3 p4
< P. 2 2 2 2 3 3

, P> P2 3- P3 - 2-P3 3 P 4 - 2-P4

' Yz z
2 o
6 6
o

p,
Pi +
+ p2
P2 P3 ^ p*
P4
= d ■ 1 2 6

Površine profila P i P? odrede se kao površine trapeza. Ako je teren

■ntalan onda je trapez pravilan, gornja i donja strana su paralelne. U tom
u površina je trapeza po poznatoj form uli:

^ a +b
P = -- -— • h

'■ dužine gornje i donje strane trapeza, odnosno profila, a "h”

profila.

190 -
 Ako je profil nepravilan, kod kosog i razvijenog terena, površina takvog
"r.ože se računati pom oću više metoda. Jedna od m etoda je da se trapez
tako da dijelovi predstavljaju pravilne površine likova pravokutnika, tro-
r. Ako je profil nacrtan na m ilim etar papiru, onda se površina računa
'itn im planim etrom. Također površina nepravilnog profila može se
pom oću polarnog planim etra. Površine P3 i P4 izračunaju se na slijedeći

x : ( h 2 - hj ) = m : 1
x = ( h 2 - hj ) • m

Površina:

x ( H2 ~ h j )
P3 = ( h 2 hj ) m

Može se uzeti da su površine trokuta P3 i P4 p ribližn o jednake, pa

/ ! ; ¡\

■, / hi!
!
,
2
'
ii
' v.
^
1 " K <
ii i|h*f■hli1,
i — m---- *

Sl. 153

( h2 - ht ) :
P3 ♦ P4 = 2 m = ( h 2 - hj )2 • m.

• rstim o u jednadžbu za kubaturu:

P, + P2 ( h 2 * h, ]' ■m
V = d • ( ——z— ------ --- j ------ )

To je točna W inklerova jednadžba za kubaturu. Kod pribliZne jednadžbe

član u zagradi izostavlja.

Pi + P2
V = d

191
 Ova približna jednadžba vrlo pojednostavljuje način računanja kubature,
= z i rri tom pogreška u računanju nije velika.

Primjer računanja na horizontalnom terenu.

Sl. 1S4

Sl. 1S5

Zadano je: Širina planum a 6 m

visina prvog planum a 5 m
visina drugog planuma 7 m
razmak izm eđu profila 100 m
nagib pokosa 1 : m = 1 :1

Površina prvog profila ( trapeza ): Pt = -- —— • 5 = 55 m 2

P o v r š in a drugog profila: P2 3 • 7 = 91 m 2

CC i ni 1 ( *7 r \2

v « := tu ra po točnoj jednadžbi: V = 100 • ( -- — ------ g--- ) = 7230 m3

55 91
Kubatura po približnoj jednadžbi: V = 100 * --- —--- = 7300 m 3

- 192 -
 \'iđi se da pogreSka u računanju kubature po približnoj jednadžbi iznosi
*: —’ odnosno izražena u postotku 0.9 %. U W inklerovoj jednadžbi kubature
::r .e se na tem elju aritm etičke sredine površina krajnjih profila.

Jednadžba Murzo-a
kftMS

Sl. 156

Iz slike vidimo da profil PQ dijeli tijelo ABCDA j B j C j D j u dva dijela

i.BCDA0BQC0D0 i A0B0C0D0A IBJC 1D r Da bi izveli jednadžbu kubature cijelog
mljela, razm otrim o kubaturu tijela između profila P, i PQ i izm eđu p rofila P0 i
r : NVinklerovoj jednadžbi.

_ Pi + Po Ps + P-6 . d
i = 1 2 6 '2
V - ( Ps * Pć d
2 = 1 2 ~ 6 2

Profil PQ je na sredini tijela ABCDAjBjCjDj, tj. udaljen od profila Pj

. ? . 22 polovinu razmaka "d". U jednadžbi W inklera im ali smo m ale površine
?. : ? kao baze trostranih piramida. Nove površine Ps i P& koje se javljaju
j-iZ'-'erne su površinama P3 i P^ jer su na polovičnoj udaljenosti.

193
 Kako površine rastu s kvadratom s obzirom na udaljenost to su površine

četverostruko veće.

P3
> . - 4

Kubaturu cijelog tijela ABC DA 1B1C 1D 1 dobijem o da kubature po dijelo-

-.2 zbrojimo:

p 2
, p° + p° ))
4 2 + 2 2
P i+ P2 p 5+ p 6 d
V = ( + p0
3 ’ 2

mijemmo: Pc5 = p = —P4

—
4 6 4

P , + P2 P3 + P 4 d
V = (
12 ’ ' 2

P l+ P2 Pa^ P^
2 V = ( -- r--- + P„ )- d ista kubatura po \Vinkleru:
12

P3 * P.
V )•d odbijem o donju jednadžbu od gornje:

i •d uvrstim o P3 +
■ P4 = ( h 2 - h t ) 2 • m

m ■( h 2 _ h ! ) 2
• 12

Površina srednjeg profila dobije se na tem elju aritm etičke sredine visina
'.jih profila, ali može se odrediti i izraziti na tem elju elemenata profila, a
u veličina planuma "a" i nagiba pokosa 1 : m.

✓ ,1 lc

!h = - hl - h 2
 Prema slici, povučemo nagib kosina do presjeka E.

P ,= P - P
o A 0E D 0 B0E C 0

P a ED = EM • AqM Aq M na osnovu omjera:

A o M : m = EM : 1 A o M = m ■ EM uvrstim o u PA. q _E _D 0

P = EM • m • EM = m • E M 2 = m ■( hQ + c ) 2
0^ 0

Površina drugog trokuta:

P = ER • B0R Veličinu BQR dobijemo na tem elju omjera:

“ O o

B0R : m = c : 1 BqR = m • c pa imamo:

= c- m - c = m - c 2‘ Konačno površina PQ:

B0EC0

PQ = m • ( h0 + c ) 2 - m ■c 2

U vrstim o u jednadžbu za kubaturu:

m • ( h2 - h, )2
V = ( m • ( h 0 + c )“ - m ■c~ + ----- —---- ) • d

, , ( h2 - h, )2 a
V = m - d - ( ( h n + c ) z - c 2 + ----—---- , gdje je c =
12 ’ s 1 1 2m

Ova se jednadžba Murzo-a koristi za računanje kubatura kod manjih

ira terena. Uglavnom se kubatura računa sa srednjim profilom koji se dobije

:e:r.elju aritm etičke sredine visina krajnjih profila.

h1 +
■h2
h„ =

m • ( h, - h .)“
V = l P t ------- ^ --- i ■d

Za približna računanja može se izostaviti drugi član u zagradi:

V = P0 • d

U slijedećem primjeru dati su isti elementi kao i kod računanja pom oću
:-:-rove form ule, a s 6 m, h, = 5 m, h2 = 7 m. d = 100 m, 1 : m = 1 : 1.
treba izračunati dimenzije srednjeg profila PQ.

- 195
 6

Sl. 158

Visina tog profila:

hi + h2 5+ 7
0 • 2~ ' — ~ " 6
Površina:

P0 = • 6 = 72 m 2

Kubatura po točnoj fo rm u li Murzoa:

1- ( 7 - 5 ) 2
V = ( 72 ) • 100 = 7230 m 3
12

Veličina kubature je (7230 m 3) ista kao ona dobivena to čno m fo rm u lo m

'•V.-klera. Kubatura po približn o j fo rm u li Murzo-a: V = PQ -d = 72 ■100 = 7200 m 3.
K-batura dobivena po približno j fo rm u li Murzo-a je manja za 30 m 3. Pogreška
JL-=tena u postotku iznosi 0.4%. U spoređujući rezultate računanja dobivenih na
te ~ e ’.ju približnih fo rm ula W inkler-a i Murzo-a, vidi se da je približna fo rm u la
Si-rzo-a točnija. Približna fo rm u la Winkler-a uvijek daje preveliku kubaturu,
žz'k fo rm ula Murzo-a daje n?anju kubaturu od one dobivene to čno m fo rm u lo m .
rr.b!L2r.e form ule osobito su nesigurne kad je jedan od profila jednak nuli.

Sl. 159

- 196 -
 hj = 0, h2 = 7 m, đ = 100 m, m = 1, P, = 0, P2 = 91 m 2.
Po W inkieru točna form ula:

v = 100 • ( - 1 - - i 2) = 3730 m 3

Po W inkleru pribliZna form ula:

V = 100 • ° * 91 * 4S50 m 3

0 +7
Po M urzou točna form ula: visina srednjeg p rofila h 0 = — ;p— «3 .5 . m

PovrSina srednjeg profila: PQ = — —— *3.5 = 33.25 m 2 i kubatura:

V = 100 ■( 33.25 + 1' ( ^ Q) ) = 3730 m 3

« Po M urzou približna form ula: V =• 33.25 • 100 = 332S m 3.

K ubatura računata po točnim form ulam a je ista (3730 m 3 ). Ako uspo­

redimo s to čno m kubaturom , one izračunate po približnim form ulam a W inklera
i M urzo-a približna kubatura po W inkleru je veća za 4550 - 3730 = 820 m 3.
Sto u po sto tk u iznosi 22 %. Približna kubatura po M urzou je manja za
3730 - 3325 = 405 m 3. Sto u postotku iznosi 11%.

Jednadžba Simpsona za računanje kubature

Sl. 160

197 -
 Da bi izveli jednadžbu Simpsona prije m oram o izvesti tzv. prizm oidnu
Površine su poprečnih profila P} i P0 čije su visine hj i hQ. Treba po-
cmjer površina s obzirom na njihove daljine od točke O. Površine rastu
.¿ratom daljine: 2

P r P, = < '■ < p , ' po ' " 7T

do
Volum en tijela A0BQC0D0A 1B1C 1D1 je zapravo volum en skračene piram ide.

v ■T p .d . ■ T •y ° ' X ' ( pA ' podo >

U vrstim o vrijednost za Pt:

2 3 3
1 di i d, - do
V = —— • ( P -- — • d - p d ) = —— • P • — --- a
3 0 d2 1 0 0 3 0 .2
0 o

- J_ p ( A \ +dld° + d°
<*2
„
2 , , ,2
1 / di d,d o d0
= v <1, - v - ( v - r * Po • — T— * po '
. d i d o d o

Uvrstim o vrijednosti za Pjt

V = T - ( d > • do ) • ( p . * po '- “ £ * Po )

do
Izt'zz u sredini zagrade, PQ •— — , treba zam ijeniti s Pm . Pm je površina
i
se računa na tem elju aritmetičke sredine svih elem enata krajnjih profila,
ii Pm nalazi se na daljini aritmetičke sredine daljina d t i dQ, tj. na daljini

do

p . p . l dl- l A l - d 2
m • ro 22 '

p -JL.p d,2+ 2 djd0 + dg

*m
m ~ 4a *n
0 2
o

T
1 d i2
-( po-“ T ^ p0
di
• p0 ) -
0 0
4 " <p > * 2po - ~ t * po )

d, dt
4 P m = iP + 2P 0 -~3(j— +
- P0, iz ove jednadžbe izlučim o 2P0 "T~
dn

- 190 -
 dl
2 Po • -T = 4 p m ■ p i • Po - odnosno
a0

d, i
PQ---= • { 4 P m - Pt - PQ ), Sto uvrstimo u izraz za volumen

P, * - i - - ( 4 P m - P , - P 0 ) . P 0 ) - ( d , - d 0 ), d - d .- d ,

V • T • d • ( - f P> * T • “ pm • T Po > ■T d ' ( p' ' 4 Pm * Po'

Ovo je prizm oidna jednadžba. Simpsonovu jednadžbu dobijemo tako da

rr.oidnu jednadžbu koristim o na nizu profila. Profili Pj i P3, P3 i P5, . . neka
■.a m eđusobnoj udaljenosti "d". Profil P2, P+, . . . na daljini aritm etičke sredi­
li m eđu krajnjih profila. Kubatura izm eđu profila Pt i P3:

1 d ■( P, * 4P 2 * P3 )
V. * 6
atura izm eđu profila P3 i P5 v 2=T -d-( P3 - 4 P4 + P5 )

ojim o ove kubature: V = V t + V 2 = -jr~ • d • ( Pj + 4P 2 * P3 *■P3 + 4P 4 + Pg )

eoćenito:
1
V » -g- • d • ( Pt + 4 • { P2 + P4 . . . ) ♦2 • ( P3 - Ps . . . ) >

o je jednadžba Simpsona.

Sl. 161

Za primjer računanja kubature po Simpsonu uzeti ćemo iste vrijednosti

kod primjera W inklera i Murzoa.

h, = 5 m, h 2 = 7 m, d = 100 m, 1 : m = 1 : 1.

- 199 -
 ±-------------- ^ 9 = 1 6

Sl. 162

Površina P( = 55 m , P3 = 91 m .

Površina srednjeg profila Pm = P2 , dobije se iz srednjih vrijednosti

elemenata krajnjih profila.

P2 - ^ . 6 . 72
rt

K ubatura po prizm oidnoj form uli:

V = 4 " • 1°° ‘ < 55 + 4 • 72 + 91 ) = 7233 m 3.

6

Dobijem o istu vrijednost kao i kod točnih jednadžbi VVinklera i M urzoa

' 7230 m 3 ). Kod nas se uglavnom koriste form ule W inklera. Na kraju objašnje­
n a jednadžbi W inklera, M urzoa i Sim psona potrebno je usporediti površine koje
se javljaju u tim jednadžbam a.

P i +p 2
Površina --- ----• je aritm etička sredina površina krajnjih profila.
Površina PQ je površina koja se dobije na temelju aritm etičke sredine visina kraj­
njih profila. Površina Pm je površina koja se dobije na tem elju aritm etičke sredi­
ne svih elem enata krajnjih profila.

- 200 -
 •A Č iN A K JE KUBATURE NA OSNOVU SLOJNICA

Raiur.ar.je kubature na osnovu slojnica, primjenjuje se pri većim pcv.-l:-

- :t — -adcvirr.a. kod površinskog iskopa ugljena, ruđače. U to m slučaju prvo se
-t i gornja površina zemlje, tz. jalovina. Sa strojevima skida se gornji sloj
: zato je potrebno izračunati kubaturu zemljane mase koja se mora skinu-
. zi'.rr. odvesti i negdje smjestiti- deponirati. U tu svrhu mora se im ati
c **..tetan slojni plan terena. Visinska razlika izm eđu slojnica je ekvidistancija
mž r ’ . Da bi se izračunala kubatura između dvije Slojnice, potrebno je znati
:r.u ploha koje zatvaraju gornja i donja slojnica. Kako su te plohe nepravil­
nog cblika njihova se površina određuje polarnim planim etrom .

Sl. 163

Sl. 164

- 201 -
 v .;i:_ r a nepravilnog tijela izm eđu dvije plohe, donje i gornje, koje

S-=*"lCe: Pd +Pg
V ' “ a ' dh
Za cijelo brdo biti će kubatura. * .

?: „ . p2 + p3 , p3+ p i „ pn + Pn - 1 „ „
--- • dh + -- --- • dh + -- --- • dh + . . , + --- ------dh + V_
l L 2 “

V je kubatura vrha brda koji ima oblik stožca i čija je visina d h s

.¡sina između vrha brda i pnye niže Slojnice " n".

dhs
V = ---— . p
s 3 n

AVi
amo-
amu. V\ = ——
2 - (v Pr l + 2Ll{ f2 P3 • • +P
r n-i )1 ♦ P
r n )1 + V s

Prilikom velikih zem ljanih radova na prom etnicam a potrebno je u slučaju

-asipa i usjeka, zem ljište ispod ili iznad njih konsolidirati-učvrstiti. Nekad
m ijenjati mali dio - m ikroreljef zem ljišta. Potrebno je projektirati umje-
nice. U tom slučaju računa se kubatura na tem elju stvarnih i projekti-
jjn ica. PovrSine Pt, P9, P3, . . . predstavljaju horizontalne profile zem lje
se iskopati. Kubatura izm eđu dvije susjedne Slojnice:
 k z ć računanja kubatura pomoću slojnica, kad su visinske razlike male,
najprije se podijeli kvadratnom m režom. Na planu gdje su ucrtane
. stvarne i projektirane, također se ucrta u plan kvadratna mreža koja je
i; : .: na terenu. Može se ići i obrnutim postupkom da se projektirana mreža
*
!. r.a terenu. Kod toga može dobro po slu žiti i decimetarska mreža na planu
e-cišta mreže imaju poznate koordinate, pa se onda s postojećih poligonskih
ca na terenu sjecišta mogu iskolčiti.

Računanje kubature na osnovu kvadratne mreže

U sredifitu svakog kvadrata čija je povrSina dy • dx = dp, odredi se

polacijom visina projektirane i stvarne Slojnice. Izračuna se razlika tih visina,
iko je ta razlika onda se mora nasipati, ukoliko je m ora se iskopati.

Sl. 166

Kubatura iznosi: V = dp ■dh

Primjer računanja:

Slika 169. predstavlja plan mjerila M = 1 : 1 000 s decim etarskom

100 • 100. PovrSina svakog kvadrata decimetarske mreže iznosi:

100 m • 100 m = 10 000 m2 = 1 hektar.

~ kvadrantu razlika izm eđu stvarne i projektirane visine iznosi:

107.4 - 107.3 = + 0.1 m.

■2 r.asipa u tom kvadrantu iznosi:

10 000 m 2 • 0.1 m = 1 000 m 3.

- 203 -
 —¿ o . i k i se to radi tako da se na paus papir nanese decimetarska rr.re-
•žki druga kvadratna mreža, s upikiranim središtem kvadrata. Za cijel.
•;.e se posebno sve razlike visina u središtim a kvadrata sa predznakom *,
sa predzr.akorr. Ove sume pom nože se s površinom kvadrata.

Računanje kubature na osnovu Slojnice kod planiranja površina

Sl. 167

Pod planiranjem površine zem ljišta podrazumijeva se poravnanje terena

dobije horizontalna ploha, ili kosa ploha. Prema primjeru prikazanom na
reba površinu ABCD poravnati da se dobije horizontalan plato. Konfigura-
prikazana slojnicama, ekvidistance 1 m. Treba poravnati teren da se dobije
ntalna površina kote 97.5 m. Prema slici lijevo od Slojnice 97.5 treba nasi-
i
desno iskopati. Traži se kubatura usjeka i nasipa. Crtkana krivulja prikazu-
sjek terena s projektiranom horizontalnom površinom. Da se izračuna
-ra treba prije odrediti površine omeđene slojnicama i okvirom plana.

Površine pod nasipom:

P96 = Aaa', P97 = Abb' , P97 5 = AMNC.

Kubatura nasipa:

P97 + P97.5 _h
h * --- - - - - - 2

204 -
 Prvi član računa se kao volumen s t o ž c a s ;s . r :• rr. h,. Za visinu hj uzme
2 visina od točaka A aa<. Drugi član rač-r.a se kao kubatura izm eđu
r.ice. Treči član također, samo je visina u p o la manja.

Površine pod iskopom-usjekom:

P97 s = MNDB , P9g = cc'DB , P „ = dd'DB , Pi0Q = ee D

Kubatura usjeka:

,r f>97.S+f>98 h ^98 + ^99 ^99 + P 100 1

v - ---- 5 -------5- - ----- 5 ----- h * ----- 5 ------ h * p,oo ^ - ' h2

Zadnji član računa se kao kubatura stošca s srednjom visinom točaka ee’D.

Računanje kubature kod iskopa temelja zgrada

Sl. 168

To je poseban slučaj računanja kubature. Prilikom iskolčenja ugio'-a zgra-

i se odmah niveliraju. Nakon zaVršetka iskopa zemljanih radova, čr.o teme-

. se nivelira. U koliko su strane iskopa vertikalne, računa se kubatura po

ima prizmi. Prema slici kubatura iznosi:

V= a - b - h + d- e- h

"h" visinska razlika između visina prije i p osl ij e iskopa. Ako su strane
kose, onda se kubatura tijela iskopa dijeli r.a odgovarajuća geometrijska
riz me , piramide.

- 20S -