1

Katedra za prometnice i geodeziju

GEODEZIJA
Vjebe

Split, veljaa 2009.

UVOD
Skripta je pisana za potrebe vjebi iz predmeta Geodzija na Graevinsko
arhitektonskom fakultetu u Splitu. Programom je predvieno dva sata auditornih,
konstruktivnih i/ili terenskih vjebi tjedno. Za konstruktivni dio vjebi (obrada zadanih ili
vlastitih mjerenja prikupljenih na terenskim vjebama) neophodno je posjedovati
kalkulator s mogunou raunanja trigonometrijskih funkcija. Prije svakih vjebi potrebno
je proitati kratke upute i opis vjebe iz ove skripte, te se tako upoznati s geodetskim
instrumentima te metodama i postupkom rada i obradom prikupljenih podataka.

Studenti prije svake terenske vjebe od predmetnog nastavnika dobivaju obrazac

za raunanje (formular) u koji zapisuju izmjerene ili oitane vrijednosti olovkom. Obrazac
za raunanje potrebno je uredno prepisati kemijskom olovkom, te ga takvog predati
predmetnom nastavniku u dogovoreno vrijeme (najvie tjedan dana nakon obrade).
Prije izlaska na kolokvij potrebno je predati izraunate i uredno prepisane obrasce za
raunanje Informacije i gradivo o sadraju vjebi, obrasci za raunanje, te pregled
bodova iz kolokvija i testova mogu se nai na web stranicama predmeta (1
gradst_katedre.php?itl_katedra_id=8).

Na kraju semestra svakom e studentu biti vraeni njegovi formulari s vjebi.

SADRAJ
Predvieni program vjebi za predmet GEODEZIJA:
Vjeba 1 Koritenje karata
Upoznavanje sa sadrajem topografske karte,
Oitavanje polarnih i pravokutnih koordinata s karte
Vjeba 2 Transformacija koordinata
Vrste koordinatnih sustava,
Pretvaranje koordinata iz jednog sustava u drugi transformacija i konverzija
koordinata
Vjeba 3 Mjerenje horizontalnog kuta
Postavljanje teodolita (horizontiranje i centriranje instrumenta)
Mjerenje horizontalnih kutova girusnom metodom pomou teodolita
Obrada sakupljenih podataka
Vjeba 4 Niveliranje odreivanje visinskih razlika
Upoznavanje s nivelirom
Odreivanje visinske razlike metodom geometrijskog nivelmana
Obrada sakupljenih podataka
Vjeba 5a Raunanje smjernog kuta
Raunanje polarnih koordinata, smjernog kuta () i duljine (d) iz zadanih
pravokutnih koordinata u projekciji (y, x)
Vjeba 5b Raunanje poligonskog vlaka
Raunanje pravokutnih koordinata (y, x) prijelomnih toaka u poligonskom vlaku
Vjeba 6 Upoznavanje s GPSom
Upoznavanje s radom GPS ureaja
Vjeba 7 - Trigonometrijsko mjerenje visina
Odreivanje visinske razlike izmeu toaka mjerenjem zenitnih daljina

Vjeba 1: Koritenje karata

CILJ:

Upoznavanje sa razliitim vrstama karata i planova, topografskim

kljuem,te oitanje koordinata s karte.

PRIBOR:

Dva trokuta i estar

Vrste karata
Karta (zemljovid) je kodirana slika geografske stvarnosti, koja prikazuje odabrane objekte
ili svojstva, rezultat je kreativnosti i izbora autora, a oblikovana je za upotrebu kad su
prostorni odnosi od najvee vanosti. To je slika zemljine povrine ili nekog njenog dijela
prenesena na ravnu plohu u odreenom mjerilu. Objekti na Zemljinoj povrini prikazuju
posebnim oznakama (topografskim znakovima), a njihov meusobni raspored i
povezanost su isti kao i na povrini Zemlje. Podaci na kartama sakupljeni su i mjereni na
terenu: nazivi, nadmorske visine, geografske (geodetske) i pravokutne koordinate i slino.
Karta mora sadravati osnovne elemente (mjerilo, koordinatna mrea, osnovne
geodetske toke) te dopunske podatke (podaci o projekciji, legenda, godina izdanja i
sl.). Kartografske elemente dijelimo na:
a) Fiziko - geografske elemente - prikaz reljefa, mree, raslinja i voda, geolokog
sastava;
b) Drutveno - geografske elemente - naselja i objekti od posebnog znaenja,
prometnice, industrijske i druge drutvene djelatnosti;
c) Ostale elemente - topografski znakovi, nadmorske visine, nazivi ...
Prostorne podatke u Republici Hrvatskoj prikuplja i obrauje Dravna geodetska uprava
(www.dgu.hr; slike 1 i 2). Prikupljeni podaci prezentiraju se u vidu standardne ponude
proizvoda: katastarskih planova (slika 1 i 2), osnovnih dravnih (slika 3) i topografskih
karata (slika 4), fotogrametrijskih snimaka i ortofotokarata (slika 5), DMR (digitalnim
modela reljefa) i GIS aplikacija.
Topografske karte nazvane su po najveem mjestu kojeg podjela obuhvaa i dodan mu
je redni broj podjele (npr. Zagreb broj 320, Ivani Grad 321, Bjelovar 322 ). Svaka karta
mjerila 1:100 000 dijeli se na 4 karte mjerila 1:50 000 kojima se jo pridodaju brojevi od 1
do 4. (npr. Zagreb 1 (320-1), Zagreb 2 (320-2)), a karta mjerila 1:50 000 dijeli na 4 karte
mjerila 1:25 000 kojima se opet pridodaju brojevi od 1 do 4. (npr. Zagreb 1-1 (320-1-1),
Zagreb 1-2 (320-1-2)). Podjela je prikazana na slici.

Podjela Hrvatske osnovne karte (HOK) i topografskih karata (TK25) na

listove

Slika 1. Podjela Hrvatske osnovne karte na listove

Slika 2. Podjela Topografske karte na listove

Slika 3. - Katastarski plan mjerila 1:1 000

Slika 4. - Detalj katastarskog plana

Slika 3. - Hrvatska osnovna karta (1:5 000)

Slika 4. - Topografska karta (1:25 000)

Slika 5. - Ortofoto karta mjerila 1:5 000

Mjerilo duina ili linearno mjerilo predstavlja odnos diferencijala duljine luka u projekciji
prema odgovarajuem diferencijalu luka na plohi elipsoida ili kugle kojima se
aproksimiraju Zemlja, ostala nebeska tijela i nebeski svod. Ili jednostavnije mjerilo je odnos
izmeu udaljenosti na karti i stvarnih udaljenosti u prirodi. Dvije su vrste mjerila: brojano
(numeriko) i grafiko (linearno) (slika 6 gore).
Napomena: Linearno mjerilo mijenja se na karti od toke do toke, a u danoj toki
mijenja se promjenom azimuta, pa se razlikuju: mjerilo po meridijanima, mjerilo po
paralelama, mjerilo po glavnim pravcima. Ako u nekoj toki u odreenom pravcu nema
deformacija, mjerilo duina jednako je jedinici.
Brojano ili numeriko mjerilo (slika 6) prikazuje odnos udaljenosti na karti i u prirodi
izraen u obliku odnosa (1:50000) ili razlomka (1/50000). Brojnik nam pokazuje iznosi duina
na karti, a nazivnik duinu u prirodi.
Grafiko ili linearno mjerilo (slika 6) nam grafiki prikazuje odnos duina na karti i u prirodi,
pa se vrijednosti usporeuju bez raunanja oitavanjem. Za tonije mjerenje koristimo
popreno mjerilo.
Na poprenom (transverzalnom) mjerilu (slika 6 dolje) mjerenu vrijednost oitamo tako
da kilometre itamo na desnoj strani mjerila, stotine metara na lijevoj strani mjerila, a
desetke metara na numeraciji paralelnih linija.

Slika 6. Primjer brojanog, grafikog i transverzalnog mjerila

Koordinatne mree
Kartografska mrea je predodba (slika) koordinatnih linija u ravnini, odnosno u nekoj
kartografskoj projekciji. Kartografska mrea koja je predoena slikama meridijana i
paralela naziva se osnovnom kartografskom mreom. Meridijan je linija na Zemljinom
sferoidu (rotacijskom elipsoidu) dobivena presjekom tog sferoida ravninom iji se rubni
pravac podudara s obrtnom osi te sfere. Paralela je linija na Zemljinoj sferoidu dobivena
presjekom te sferoida ravninom okomitom na obrtnu os te sfere. Ekvator dijeli Zemlju na
sjevernu i junu polutku i on je nulta paralela.
Kartografska projekcija je nain preslikavanja plohe elipsoida ili kugle u ravninu.
Najee se zadaje analitiki - osnovnim kartografskim jednadbama x = f1(, ), y = f2(,
), gdje su , geografske koordinate na elipsoidu ili sferi, a x, y koordinate u ravnini
projekcije. Prema svojstvima preslikavanja dijele se na konformne, ekvivalentne,
ekvidistantne i uvjetne projekcije. Po poloaju pola normalne kartografske mree dijele se
na uspravne, poprene i kose projekcije. Po obliku mree meridijana i paralela uspravnih
projekcija dijele se na konusne, cilindrine i azimutalne projekcije. Posebna skupina
kartografskih projekcija su geodetske projekcije, odnosno projekcije za potrebe dravne
izmjere.
Geodetska koordinatna mrea (slika 7) je bitno drugaija od pravokutne koordinatne
mree. Ona se sastoji od meridijana (podnevnika) i paralela (usporednika).
Geodetska irina ( lambda +90N do -90S) je u stupnjevima mjeren kut izmeu neke
toke na Zemljinoj povrini i ekvatora, mjeren u pravcu meridijana.
Geodetskaska duina ( fi +180W do -180E) je u stupnjevima mjeren kut izmeu neke
toke na zemljinoj povrini i poetnog meridijana, mjeren u pravcu paralela. Poetni
meridijan je Greenwich-ki meridijan.
Visina je vertikalnu udaljenost od projekcijske povrine. S te 3 koordinate poloaj toke na
Zemljinoj povrini je potpuno odreen.

Slika 7 Zemljopisna koordinatna mrea

Gauss-Krgerova projekcija je konformna poprena cilindrina projekcija kod koje se

srednji meridijan zadanog podruja preslikava se kao pravac i slui kao os x
pravokutnoga koordinatnog sustava u ravnini. Srednji meridijan podruja preslikava se
bez linearnih deformacija ili je linearno mjerilo uzdu njega konstantno.
Napomena: U engleskom govornom podruju projekcija je poznatija pod nazivom
Transverse Mercator projection.
Pravokutna koordinatna mrea uzima svaki trei meridijan kao osnovni meridijan te
meridijanske zone. Osnovni meridijan podijelimo s brojem 3 i dobijemo koja je
meridijanska zona, tako je meridijan 18 sredinji meridijan 6. meridijanske zone. Od
sredinjeg meridijana se uzima po 130' istono i zapadno kao granica te meridijanske
zone. PRIMJER: 6. meridijanska zona je od 1630' do 1930''.
Pravokutne koordinate se oznaavaju sa x i y, i oznaavaju udaljenosti u metrima.
Vano je napomenuti da je u geodeziji je koordinatni sustav obrnuto orijentiran od
matematikog - x na ordinati, a y na apcisi. Koordinata x oznaava okomitu udaljenost
od ekvatora u metrima, a koordinata y oznaava udaljenost od sredinjeg meridijana te
meridijanske zone u metrima. Sredinjem meridijanu se daje vrijednost 500 000 m radi
izbjegavanja negativnih koordinata. Vrijednosti zapadno od sredinjeg meridijana su
manje od 500 000 m, a vrijednosti istono od sredinjeg meridijana su vee od 500 000 m.
Kod y koordinate prva znamenka oznaava meridijansku zonu (5 ili 6), druga znamenka
oznaava je li toka istono ili zapadno od sredinjeg meridijana, a zadnjih 5 znamenki
nam govori za koliko je udaljena toka od sredinjeg meridijana te meridijanske zone.
PRIMJER: y = 5570250 m.
5 oznaava 5. meridijansku zonu (15),
5 - koordinata vea od 500000 m; toka se nalazi istono od 15 meridijana,
70250 m - toka udaljena od 15 meridijana.
Zbog zaobljenosti Zemlje dolazi do pribliavanja osi x, a taj se kut pribliavanja naziva
meridijanska konvergencija.
Princip odreivanja koordinata na topografskoj karti (slika 8):
Na rubu okvira karte nalazi se podjela geodetskih koordnata - irine i duine (, )
u stupnjevima (puna i prazna polja), vrijednost podjele je 1'. Da bi dobili sekunde podjelu
dijelimo na 60 dijelova. Podjela za geodetsku irinu razliite je veliine od podjele za
geodetsku duinu (nisu iste duine).
PRIMJER: Traimo geodetsku irinu od 45 15' 10'', prvo oitavamo poetnu
vrijednosti na rubu karte. Neka je poetna vrijednosti 45 10'. Od ruba na lijevoj/desnoj
podjeli odbrojiti 5 polje nagore, vrijednost 4515'. 6-to polje interpolirati, za 10'' (60:10=6) traena geodetska irina je na prvoj estini 6-tog polja.
Isti postupak ponovimo za geodetsku duinu, s tim da gledamo donju ili gornju
podjelu. U dobivenim tokama povuemo okomice na podjelu, sjecite okomica daje
zadane geodetske koordinate. Iz te toke moemo opet oitati pravokutne koordinate,
ili ih ne moemo izraunati.
Kod itanja pravokutnih kartezijevih koordinata (x, y) postupak je obratan, iz
toke izvuemo okomice na skale, interpoliramo polja skale, te oitamo njihove
vrijednosti.

Slika 8 Princip odreivanja geodetskih koordinata na topografskoj karti

Ucrtavanje toaka na karti pravokutnim koordinatama

PRIMJER: odreivanje koordinate x=6078 250 i y=6530 800 na karti 1:25000.

Na osi x potraimo vrijednost x=6078, a na osi y vrijednost y=6530, Pratimo gdje se te dvije
vrijednosti sijeku. Sad smo dobili toku izmeu 4kvadrata. S obzirom da x raste prema
gore, a y prema desno, na kvadrant je od sredita gornji desni.

10

Kartografski prikaz terena

a) Prikaz reljefa
Za prikazivanje reljefa na kartama koriste se izohipsama i znaajnim visinskim tokama
(kotama). Izohipsa je zamiljena crta koja na zemljovidu povezuje toke iste nadmorske
visine. Donja slika prikazuje neko brdo presjeeno ravnim plohama. Linije presjeka su
izohipse.
Visina izmjerena od prosjene razine morske povrine i izabrane toke naziva se
apsolutna (nadmorska) visina. Razlika izmeu dvije apsolutne visine naziva se relativna
visina (visinska razlika).

Slika 9. Prikazivanje visina na karti

Okomita razlika izmeu dvije izohipse zove se ekvidistanca. Vodoravna udaljenost
izmeu dvije izohipse zove se interval ili ekvidistancija. Ona za zemljovid 1:25 000 iznosi 10
m, za 1:50 000, a za 1:100 000 iznosi 20 m. Izohipse se oznaavaju smeom bojom. Kada
izohipse ine zatvoreni krug kao to je na slici, udubljenja oznaavamo crticom (slika 10
lijevo), a uzvienja ostaju prazna ili je na njima oznaava visina toke (kota). Pad terena
prikazuje tako da se na izohipse dodaju crtice (padnice) u smjeru pada terena (slika 10 u
sredini). Pomone izohipse se koriste kada je teren blaeg nagiba ili ga treba zornije
prikazati. Izuzetno strme padine i ponore oznaavamo kombinacijom izohipsi i pomonih
crtea (slika 10 desno) .

Slika 10. Oblici slojnica

b) Prikaz vodene mree
Vodene povrine se prikazuju plavom bojom, mali potoci (crtice), vei potoci (tanka
linija), rijeke (debela linija). Stajaice (mora, jezera) ako na karti zauzimaju povrinu 2
mm2, crtaju se u mjerilu. Kod veih povrina izobatama se spajaju toke jednakih dubina,
odnosno crta se podvodni reljef. Movarno podruje je iscrtano crticama.
c) Prikaz raslinja i geolokog sastava podruja
Povrine obrasle niskim raslinjem su bijele boje s odgovarajuom oznakom, a povrine
obrasle visokim raslinjem zelenom bojom i pripadajuom oznakom. Podruje obraslo
nekom kulturom je omeeno linijom. Oznake unutar povrina se crtaju crnom ili zelenom
bojom. Kod veih mjerila ispisane su i neke vrijednosti vezane za raslinje, npr. kod uma se
ispisuje sastav ume, visina drvea i gustoa ume.

11

d) Prikaz drutveno-zemljopisnih elemenata

Na topografskim zemljovidima se prikazuju naselja i objekti od posebnog znaenja tako
da su na krupnijim mjerilima prikazana su sva naselja. Naglaeni su objekti od posebnog
znaenja koji mogu posluiti za orijentaciju (crkve, damije, groblja, stadioni). Osnovne
karakteristike oblika naselja na karti su predstavljene priblino. Komunikacije se prikazuju
posebnim oznakama. eljeznike pruge se crtaju crnom crtom koja s okomitim crticama.
Asfaltirane ceste su oznaene crvenom bojom i pokraj njih broj cesti i irina. Dalekovodi i
telefonski stupovi su oznaeni crnom linijom. Posebni elementi kao to su vijadukti,
mostovi, nasipi i slino imaju svoje oznake. Prikaz objekata obuhvaa oznake za
industrijska poduzea te objekte drutvene djelatnosti kao to su: uprava, zdravstvo,
kolstvo, sudstvo, telekomunikacijski promet itd. Posebnu grupu znakova ine znakovi
granica, koje se crtaju crnom isprekidanom crtom (crta-toka) uz koju je povuena
debela crvena crta.
Ostale oznake
Nazivi se prikazuju crnom bojom, a nazivi hidrografskih objekata plavom. Veliina slova
naglaava vanost objekta. Topografski znakovi su dogovoreni simboli koji predstavljaju
objekte na terenu, a ije se sredite poklapa s objektom u prirodi. Topografski su znakovi
objanjeni u legendi
Elementi okvira zemljovida
Unutarnji okvir karte ine podaci o geografskim koordinatama i mree pravokutnih
koordinata.
Vanjski okvir karte sadri potrebne podatke o karti:
a) elementi za mjerenja (mjerila, ekvidistanciju, magnetsku deklinaciju i njen prirast,
meridijansku konvergenciju ...),
b) podaci o projekciji, poetnom meridijanu, oznaka lista,
c) podaci o izdavau (izdava, godina izdanja, godina mjerenja...),
d) legenda - topografski znakovi.

12

Mjerenja na karti
Mjerenja ravnih linija (slika 11) estarom uzmemo udaljenost koju elimo izmjeriti i
preneseno udaljenost na grafiko mjerilo na karti i oitamo vrijednost udaljenost u
metrima. Grafiko mjerilo na karti 1:25000 podijeljeno je po 25 metara.

Slika 11. mjerenje ravnih linija na karti

Najlaki nain mjerenja zakrivljenih duljina je krivinomjerom (kurvimetrom) koji se postavi
u nulti poloaj, a zatim pokree po karti linijom koju elimo izmjeriti. Na skali krivinomjera
oita se udaljenost za mjerilo karte na kojoj smo mjerili.

Slika 12. mjerenje zakrivljenih linija na karti

Mjerenje azimuta (smjernog kuta) najlake je na karti oitati pomou kompasa ili
kutomjera. Oitamo ga tako da na podjeli oitamo vrijednost azimuta od pravca sjevera
u smjeru kazaljke na satu.

Slika 13. Mjerenje smjernog kuta na karti

Mjerenje visina na karti obavlja se tako da krenemo od poznate visine pratei izohipse
do nae toke, te zbrajajui ili oduzimajui vrijednosti izohipsi dolazimo do vrijednosti
traene visine. Ako je traena visina izmeu dvije izohipse, njenu vrijednost odredimo
interpolacijom izmeu dvije izohipse koje omeuju toku u kojoj traimo visinu.

13

Mjerenje prostornog kuta

Prostorni kut je kut izmeu vodoravne ravnine s naim okom i pravca koji prolazi kroz
toku koju opaamo. On nam slui da vidimo koje su toke na terenu vidljive, a koje nisu.
Odreuje se na karti tako da izmjerimo relativnu visinu izmeu dvije toke (razliku visina),
te njihovu meusobnu udaljenost. Podijelivi razliku visine (u metrima) sa udaljenou (u
kilometrima) dobit emo prostorni kut. Formula izgleda ovako: (0-01) = N (m) / D (km).
Mjerenje nagiba terena na zemljovidu
Nagib terena je kut izmeu vodoravnog pravca i pravca koji ide padinom (slika 14
lijevo). Najlaki nain mjerenja nagiba na karti je direktno oitavanje na nagibnom
mjerilu.
POSTUPAK: u estar uzmemo razmak izmeu dvije izohipse (slika 14 sredina) na padini koju
elimo izmjeriti. Zatim na nagibnom mjerilu (slika 15 desno) pomiemo estar jednim
krakom po vodoravnoj liniji, a drugim krakom po vrijednosti izohipse koju smo mjerili. Kada
se ta irina estara poklopi (slika 15 desno), na donjoj skali oitamo nagib terena u
stupnjevima. Ako je teren jako strm, moemo uzeti razmak do 5 osnovnih izohipsi, ali onda
pripazimo da na nagibnom mjerilu uzimamo vrijednost tih izohipsi.

Slika 14. Mjerenje nagiba terena

Toke geodetske osnove

U katastarskim zavodima i ispostavama postoje popisi toaka geodetske osnove
(trigonometri, reperi), prikazanih na kartama. Na slikama iznad prikazan je dio karte i
popisa u tablici (trig.toke broj 103 i 104; slika 15). Na zemljovidu vidimo da su te toke
okruene. U tablici su navedeni svi podaci o toj toki (pravokutne i geografske
koordinate, visina i oznaka toke te napomena npr. podnoje kria na tornju crkve).

Slika 15. Toke geodetske osnove

Legenda
Svi simboli i znakovi koji se pojavljuju na topografskoj karti objanjeni su na legendi (slika
16).

14

Slika 16. - Legenda

15

Vjeba 2: Transformacija koordinata

CILJ:
Ovladavanje koordinatnim sustavima u prostoru i ravnini (projekciji) te
osnovnim operacijama s zadanim koordinatnim sustavima i datumima.
Koordinatni sustavi mogu biti prostorni (trodimenzionalni - 3D) ili ravninski
(dvodime-nzionalni 2D - projekcije). U ravninskom koordinatnom sustavu (kartezijev
koordinatni sustav ili polarni koordinatni sustav) poloaj toke odreen je pomou dviju
koordinata, dok je u prostornom koordinatnom sustavu toka odreene pomou tri
koordinate.
Osnovne operacije s koordinatama:
Konverzija koordinata je postupak prebacivanja koordinata iz jednog u drugi
koordinatni sustav na istom datumu - primjer: iz geodetskog (, , h) u kartezijev
koordinatni sustav (x, y, z) i
Transfomacija koordinata je prebacivanje koordinata iz jednog u drugi referentni
koordinatni sustav na razliitim datumima primjer: Hermanskoegel WGS84.
Transformacija koordinata rauna se programom GeoTrans (Geographic
Translator ver. 2.4.2. (slika 17), koji se moe slobodno skinuti sa web adrese Nacionalne
geoprostorne agencije SADa (National Geospatial Agency) http://earthinfo.nga.mil/
GandG/geotrans, na kojoj se takoer nalazi i naputak za instalaciju programa.

ZADANO: Koordinate oitane sa topografske karte mjerila 1:25 000 u Gauss

Krugerovoj projekciji
Mogunost
odabira naina
upisa, jedinica i
Postupak
raunanja
Zadavanje
poetnog datuma,
projekcije i
koordinata

Zadavanje
konanog datuma,
projekcije i
koordainata

Slika 17. Izgled programa GeoTrans

NAPOMENA:
GeoTrans koristi matematiki, a ne geodetski koordinatni sustav to
znai da su x i y koordinate obrnute prema koordinatama proitanim sa karte.
U programu ne postoji ponuen ETRF datum, pa za naa raunanja koristimo
WGS84, odnosno ITRF datum. Razlika izmeu ova dva globalna datuma je zanemariva.
U programu treba koristiti toke, a nikako zareze za prikazivanje decimala.

16

PROCEDURA RAUNANJA:
TRANSFORMACIJA KOORDINATA U PROJEKCIJI (2D)
Raunanje transformacije koordinata iz 5. zone (lijevo) i 6. zone (desno) Gauss Krugerove
projekcije (slika 18), zadane u gornjem prozoru, u HTRS96/TM projekciju, prikazanu u
donjem prozoru.

Slika 18. Raunanje transformacije koordinata

17

KONVERZIJA KOORDINATA NA ROTACIJSKOM ELIPSOIDU (3D)

Transformacija koordinata iz projekcije HTRS96/TM (2D) na rotacijski elipsoid u geodetske
koordinate (prijelaz iz donjeg prozora u gornji).
Konverzija geodetskih koordinata u globalne pravokutne (3D kartezijeve) koordinate
(prijelaz iz gornjeg prozora u donji; slika 19).

Slika 19. Raunanje konverzije koordinata

18

Vjeba 3: Mjerenje horizontalnog kuta

CILJ:

Nauiti postavljati teodolit i pomou njega mjeriti horizontalni kut.

Prikaz:

U mnogim granama inenjerstva u kojima se koristi geodezija potrebno je

izmjeriti kutove s relativno visokom tonou. Tonost kojom se danas oitavaju kutovi na
teodolitima priblino iznosi oko stotinke sekunde.

Teodolit je instrument za mjerenje horizontalnih i vertikalnih kutova. Teodolit slui i za

odreivanje poloaja toaka u pravcu ili ravnini. Prvi poloaj teodolita je onaj kada se
vertikalni krug nalazi sa lijeve strane to je njegov osnovni poloaj.
Teodolite dijelimo na osnovi njihove grae, posebno krugova i ureaja za oitanje na:

Mehanike teodolite

Optike teodolite

Elektronike (digitalne) teodolite

Osi teodolita (slika 20):

VV glavna (vertikalna) os
HH horizontalna (nagibna) os
KK vizurna (kolimacijska) os
LL os alhidadne libele

Slika 20. - Osi teodolita

Teodolit se sastoji (slika 21) od:

podnoja podnona ploa sa tri vijka. Spaja se sa stativom pomou centralnog

vijka

gornjeg okretnog dijela - alhidade koja se okree oko glavne (vertikalne) osi,
dalekozora, libele, vijaka za fini pomak dalekozora i alhidade, repeticije,
vertikalnog kruga (limba)

horizontalnog kruga (limba)

dalekozora koji se okree oko horizontalne osi zajedno sa vertikalnim krugom.

Osnovni dijelovi dalekozora su objektiv, nitni kri i okular.

19

Slika 21. Sastavni djelovi teodolita

1 dioptar za grubo viziranje (nian)
2 nastavak za dodatnu libelu
5 okular za itanje limbova
6 okular dalekozora s vijkom za izotravanje dioptrije
7 vijak za izotravanje slike vizirane toke (fokusiranje)
8 vertikalni krug (limb)
9, 10 repeticijski vijak
11 podnoni vijci
12 vijak za privrivanje instrumenta na podnoje
14 zrcalo za usmjeravanje svetosti za itanje limba
15 objektiv dalekozora
17 okular optikog viska
18 podnoni vijak
19,20 podnona ploa
21, 22 centralni vijak
23 kuka za vjeanje viska
25 glava stativa
26 vijak za fino viziranje vertikalno
27 vijak za fino viziranje horizontalno
28 konica dalekozora
29 prebacivanje V/Hz oitanje
30 konica alhidade

20

POSTAVLJANJE TEODOLITA
Za mjerenje kutova teodolit se postavlja na stativ iznad geodetske toke. U nekim
sluajevima teodolit se direktno postavlja na geodetsku toku ako se ista nalazi na
stabiliziranoj (fiksnoj) podlozi kao to je betonski stup.
Stativ se sastoji od tri noge i glave stativa. Noge stativa izrauju se od drva ili aluminija, a
zavravaju sa metalnim iljcima koji se nogom utiskuju u podlogu (zemlju ili drugo). Noge
stativa su u veini sluajeva promjenjive duljine, a mogu biti i stalne duljine. Noge se
spajaju sa ravnom ploom glave stativa koja u sredini ima otvor promjera 30 50 mm, a
kroz iju sredinu prolazi centralni vijak za pritezanje teodolita na glavu stativa.
Prije mjerenja glavna os teodolita mora se dovesti u vertikalni poloaj (u smjer sile tee),
teodolit se nalazi u radnom poloaju.
Centriranje teodolita
Centriranjem teodolita treba njegovu vertikalnu os postaviti tako da prolazi oznaenim
centrom toke stajalita. Centriranje se izvodi pomou obinog, krutog ili optikog viska.
Horizontiranje teodolita
Horizontirati teodolit znai da treba glavnu os teodolita dovesti u smjer vertikale (smjer sile
tee). Horizontiranje je vana operacija jer svako odstupanje glavne osi od ispravnog
poloaja utjee na ispravno mjerenje kutova.
Terenski postupak centriranja i horizontiranja instrumenta
U praksi se postupak horizontiranja i centriranja izvodi brzo na slijedei nain: glava
stativa se postavi priblino iznad stajaline toke i horizontalno u prostoru. Teodolit se
centralnim vijkom privrsti za glavu stativa. Promatramo kroz okular optikog viska i
pomicanjem podnone ploe teodolita dovedemo da nitni kri optikog viska pogodi
stajalinu toku. Odstupanje dozne libele popravimo dizanjem ili sputanjem nogara
stativa.
Slika toke stajalita e se pritom vjerojatno malo pomaknuti. Sada je potrebno
horizontirati teodolit. Alhidadna libela se postavlja u smjer dva podnona vijka i vrhuni,
zatim se libela zarotira za 90 stupnjeva u smjer treeg vijka i ponovo vrhuni. Precizno se
centrira instrument pomicanjem po glavi stativa. Ako treba, ponovlja se postupak
horizontiranja teodolita.

21

Procedura terenskih mjerenja:

Nakon centriranja i horizontiranja teodolita odabiru se pravci prema vizurnim tokama
(antene). Izotrimo sliku nitnog kria (dioptriranje), grubo viziramo, izotrimo sliku opaane
toke uz ponitenje paralakse. Fino viziramo odabranu toku, te oitamo horizontalni
krug.
Girusna metoda mjerenja horizontalnih pravaca (kutova). Pravce prema tokama A, B i
C viziramo u smjeru kretanja kazaljke na satu i oitamo horizontalni krug. Za kontrolu na
kraju ponovno oitamo pravac na poetnu toku. Okrenemo instrument u drugi poloaj i
viziramo iste toke, ali sada u suprotnom smjeru, od toke A prema toki C, B i za kraj
ponovo oitamo pravac prema toki A.
Iz dobivenih mjerenja odredimo dvostruku kolimacijsku pogreku, sredinu izmeu I i II
poloaja, te reduciranu sredinu. Na kraju raunamo horizontalne kutove izmeu pravca
A-B, A-C, i B-C.

Slika 22. Girusna metoda mjerenja pravaca

1.

Demonstriranje postavljanja (horizontiranja i centriranja) te mjerenja teodolitom.

Instrukcije kako postaviti teodolit iznad stajaline toke nalaze se na kraju vodia
kroz ovu laboratorijsku vjebu.

2.

Opaati etiri (4) zadane vizurne toke girusnom metodom. Svaki student moe
izmjeriti najmanje dva kuta.

Slijediti navedene korake pri pomaku na slijedei horizontalni kut:

a.
Izotriti sliku nitnog kria (dioptriranje), grubo vizirati prvi pravac, izotriti sliku opaane
b.
c.

d.

e.

toke, fino vizirati toku, te oitavati horizontalni krug (slika 23).

Grubo vizirati drugi pravac, koji se nalazi u smjeru kazaljke na satu, te ponoviti
postupak kao kod prvog pravca.
Za kontrolu ponovo oitati prvi pravac. Ovakav niz mjerenja (opaanja) kuteva
naziva se prvi polugirus i izvodi se u I poloaju dalekozora teodolita (kad vertikalni
limb stoji na lijevoj strani instrumenta).
Okrenuti instrument u drugi poloaj (zaokrenuti alhidadu i dalekozor za 180
stupnjeva preko zenita) i vizirati iste toke, ali sada u suprotnom smjeru, od toke A
prema toki C, B i za kraj ponovo oitamo pravac prema toki A. Oitali smo sve
toke u dva polugirusa, odnosno u jednom punom girusu.
Razlika izmeu prvog i drugog oitanja iste toke trebala bi se razlikovati za 2c=III= max 30" (dvostruka kolimacijska pogreka).

22

Pokupiti opremu, oistiti je i vratiti u skladite. Provjeriti imate li POTPUNE terenske biljeke.
Instrument se NE nosi dok je na stativu. Instrument se NE sprema u kutiju mokar.

Ignorirati oitanje
vertikalnog kuta

Slika 23 . - Oitanje HZ 2480 55 15

Primjer raunanja formulara:

Podaci izmjereni na terenu upisuju se u kolone 1, 2, 3, 4, i 5 (slika 24).

Slika 24. Primjer raunanja girusne metode

23

24

Dodatak: Kako postaviti instrument za mjerenje kuta (drugi nain)

Vodi je napisan je da bi pomogao studentima usvajanje procedure uspjenog
postavljanja (horizontiranje i centriranje) instrumenata za mjerenje kutova (teodolita ili
totalnih stanica) iznad odreene (stajaline) toke.
1. Zapoeti postavljanjem stativa iznad toke s rairenim nograma i ispruenim za oko
treinu. Pri tom metalna glava stativa treba biti u priblino horizontalnom poloaju
(slika 25).

Slika 25. Postavljanje stativa

2. Montirati instrument u centar metalne glave stativa pomou centralnog vijka koji se
nalaze na gornjem dijelu glave stativa i navoja na podnonoj ploi instrumenta.
Provjeriti podnone vijke koji bi se trebali nalaziti na sredini svoga navoja (slika 26).

Slika 26. Postavljanje instrumenta na stativ

3. Ostavljajui jednu nogaru na zemlji, druge dvije nogare (one blie) pomicati
gledajui istovremeno kroz optiki visak. Okretati i pomicati stativ dok se u optikom
visaku ne pokae stajalina toka. Nije se potrebno nalaziti tono iznad centra toke,
dovoljno je biti blizu. Nastaviti radnju sve dok glava stativa ne doe u horizontalan
poloaj. Ova radnja zahtijeva malo strpljivosti da bi se instrument dobro postavio na
toku. Nagaziti na papuicu i time zabiti nogara vrsto u zemlju (slika 27).

25

Slika 27. Centriranje instrumenta

4. Namjetati podnone vijke dok se toka ne nae u centru optikog viska (slika 28).

Slika 28. Namjetanje podnonih vijaka

5. Grubo horizontirati instrument namijetanjem nogara stativa. Pri tome dozna libelu kazuje
na kojoj strani treba podii ili spustiti nogare. Izabrati dvije nogare koje se namjetaju, dok
trea ostaje na svojoj visini. Kada su nogare namjetene, nagaziti na papuice nogara,
radi sprjeavanja pomicanja koje uzrokuje pogrenim centriranjem (slika 29).

26

Slika 29. Grubo horizontiranje instrumenta

6. Konano grubo horizontirati instrument namjetanjem podnona vijaka. Podnoni se vijci
ne smiju okretati za vie od dva puna okreta da se mjehuri dozne libele instrumenta
dovede u centar. Ukoliko je to potrebno, ponoviti podizanje i/ili sputanje nogara da bi se
instrument bolje horizontirao. Imajte na umu da je za ugodno gledanje kroz ovaj instrument
potrebno postaviti na oku ugodnu visinu (slika 29).
7. Nakon to je instrument grubo horizontiran, okrenuti alhidadnu libelu u smjeru paralelnom s
dva podnona vijka od kojih je jedan blii doznoj libeli (slika 30). Ne dirati vijak blii doznoj
libeli, drugi vijak namjetati dok se mjehuri libele ne nae u sredini cijevi.

alhidadna
libela

Slika 30. Precizno horizontiranje instrumenta

8. Rotirati instrument za 90 stupnjeva, ime se rotira podnona ploa. Namjestiti trei
podnoni vijak dok mjehuri ne doe tono u centar. Ne namjetati podnoni vijak najblii
doznoj libeli iz bilo kojeg razloga (slika 30).
9. Provjeriti poloaj instrumenta gledajui kroz optiki visak. Ukoliko se stajalina toka ne
nalazi tono u sreditu optikog viska, tada namjestiti poloaj instrumenta poputanjem
zavijenog centralnog vijka te paljivim pomjeranjem instrumenta po glavi stativa dok nije
centriran. Nikako ne rotirati bazu instrumenta. Provjeriti jo jednom horizontiranje (koraci 7 i
8), osigurati poloaj instrumenta iznad toke, i on je spreman za rad.

27

Vjeba 4: Niveliranje
Cilj: Visinske razlike se odreuju uglavnom primjenom geometrijskog trigonometrijskog
ili barometrijskog postupaka. U ovoj se vjebi usvaja koncept nivelmanskog vlaka (slika
31), odreivanja visinskih razlika i udaljenosti detaljnih toaka koristei autoredukcijski
nivelir i teleskopsku letvu.
Oprema:

Potrebna je slijedea oprema:

a. Drvene ili aluminijske nogare
b. Nivelmanska letva
c. Autoredukcijski nivelir
d. Kalkulator

Slika 31. Skica stajalita i detaljnih toaka nivelmanskog vlaka

28

Mjerenje visinske razlike

Nivelmanska letva treba biti vertikalno postavljena u prostoru, to se postie doznom
libelom.
Koritenjem nivelira, visinske razlike se odreuju oitanjem na nivelmanskim letvama koje
se postavljaju vertikalno pomou dozne libele na toke na kojima se odreuju visinske
razlike. Pri tome, vizurna linija treba biti u horizontalnoj ravnini. Nivelir se postavlja na stativ
u pravilu u sredinu izmeu toaka ija se visinska razlika odreuje (slika 32).

Slika 32. - Mjerenje visinske razlike toaka niveliranjem iz sredine

PRIMJER:
la = odsjeak na letvi a - ZADNJA = 2356 mm
lb = odsjeak na letvi b - PREDNJA =1623 mm
hAB= la lb = ZADNJA PREDNJA = 0,733 m
Za odreivanje visinske razlike izmeu udaljenih toaka potrebno je postupno prenositi
visine od toke do toke.
Visina neke toke na Zemljinoj povrini je udaljenost te toke od srednje nivo plohe mora.
Nivo ploha mora odreuje se dugogodinjim opaanjem s instrumentima
mareografima.

Nivelir

je instrument za mjerenje visinskih razlika u geometrijskom nivelmanu. Osnovni

princip bazira se na djelovanju sile tee, odnosno dovoenje vizurne osi dalekozora u
horizontalni poloaj pomou libele ili kompenzatora. Koritenjem nivelira, visinske razlike se
dobivaju iz direktnih mjerenja. Kada se vizurna os dovede u horizontalnu ravninu, visinske
razlike izmeu toaka odreuju se oitavanjem na nivelmanskim mjernim letvama koje
su vertikalno postavljene na tokama (slika 33).

29

Izotravanje
slike fokusiranje

Prsten za fino
namijetanje
Izotravanje nitnog
kria - dioptriranje

Dozna libela

Slika 33. sastavni dijelovi nivelira

Procedura terenskih mjerenja:

1.

Popuniti formular s podacima prema predloku na slici 35 prije izlaska na teren.

Pratiti sve terenske smjernice opisane na predavanjima kako bi dobili uredne i
potpune terenske podatke.

2.

Na terenu locirati referentnu toku reper R1 (vis. 100.00 m - desni gornji rub
stepenica slika 31) koji je poetna toka nivelmanskog vlaka.

3.

Zatim locirati drugu referentnu toku (desni gornji rub stepenica; slika 31) reper R2.

4.

Postaviti instrument na stajalinu toku, po mogunosti na jednakoj udaljenosti,

izmeu dvaju repera, provjeriti vidljivost obiju toaka. Radi sigurnosti treba osigurati
da nogare budu sigurno zabijene u zemlju radi izbjegavanja greaka vezanih za
postavljanje instrumenta. Vrhuniti doznu libelu na niveliru.

5.

Postaviti letvu na reper R1. Letvu lagano pridravati dok libela pokazuje okomitost.

6.

Vizirati reper R1. Izotriti nitni kri i fokusirati sliku na okularu dalekozora tako da slika
bude ista i jasana (slika 33). Sliku letve i nitnog kri na instrumentu svaki opaa
treba izotravati za sebe.

7.

Oitati gornju, srednju i donju nit nitnog kria, procijeniti milimetre. Oitanje srednje
niti nitnog kria u formular se upisuje u kolonu 5 (odsjeak na letvi). Potrebno je

30

odbiti donju nit od gornje te razliku pomnoiti s konstantom 100. Dobivena vrijednost
predstavlja udaljenost od nivelira do letve ili duljinu vizure i upisuje u kolonu 4 (u
metrima; slika 34).
8.

Nakon oitanja sve tri niti potrebno je u kolonu 6 upisati visinsku razliku, koja se
rauna tako da se od oitanja srednje niti prednje letve odbije oitanje srednje niti
zadnje letve.

9.

Ponoviti korake 5, 6, 7 i 8 za sve stranice nivelmanskog vlaka. Provjeriti udaljenost

vizure i usporedi s udaljenou prethodne vizure, duine stranica trebali bi biti
priblino jednake.

10.

Kada se nivelmanski vlak priblii objektu, mogue je opaati detaljne toke objekta
(dt 1, 2; slika 31). U terenskoj vjebi opaanje detaljnih toaka obavlja se na
stajalitu 2 (izmeu repera R2 i R3). Potrebno je ponoviti korak 7, odnosno oitati
srednju nit nitnog kria na centimetar (bez procjenjivanja milimetara). Nakon
opaanja detaljnih toaka potrebno je jo jednom oitati letvu na reperu R2, radi
kontrole pomicanja instrumenta. Kontrolno se oitanje u zapisnik upisuje u
zagradama i izuzima se iz raunanja.

11.

Visinska razlika se dobije tako da se od oitanja srednje niti na zadnjoj letvi (A)
oduzme oitanje srednje niti nitnog kria na prednjoj letvi(B; slika 32).
h=lz-lp
Visinska se razlika upisuje se u formular u kolonu 6 prije premjetanja instrumenta na
slijedee stajalite.

12.

Pokupiti opremu, oistiti je i vratiti je u kabinet. Provjeriti da li su terenske opaske

KOMPLETNE.

Slika 34. Oitanje nivelmanske letve: G 1500; SR 1422; D 1344mm

31

PROCEDURA RAUNANJA:
13.

Zbroj svih visinskih razlika [h] upie se u formular na dno kolone 6. Za kontrolu
treba izraunati sumu svih oitanja zadnjih letvi [lz], te od te sume oduzeti sumu
oitanja prednjih letvi [lp]. Razlika suma zadnjih letvi i suma prednjih letvi daje
sumu visinskih razlika (slika 35).

[h] = [lz]- [lp]

14.

Visinske razlike izmeu susjednih repera optereene su pogrekama mjerenja, koje

treba ukloniti, odnosno treba izraunati visinsko odstupanje (fH) u vlaku koje se
dobije kada se od razlike zadanih repera oduzme suma visinskih razlika (TREBA
IMA):

(HB-HA) - [h] = fh
15.

Visinsko odstupanje u nivelmanskom vlaku treba biti manje ili jednako dozvoljenom
odstupanju h:

fh h
16.

Dozvoljeno odstupanje nivelmanskog vlaka I kategorije terena, kakav je vlak u

naem primjeru (slika 31), rauna se kao:

n = 36mm u (km)
Duljina nivelmanskog vlaka u (km) rauna se zbrajanjem svih duljina vizura (kolona
4). Dozvoljeno odstupanje naeg detaljnog nivelnamskog vlaka trebala bi biti
maksimalno 20 mm.
17.

Kada smo utvrdili da je odstupanje u vlaku fh manje od dozvoljenog odstupanja h,

moemo pristupiti izjednaavanju vlaka, odnosno popravljanju mjerenih visinskih
razlika proporcionalno duinama:

vhi =

fh
di
d

Nakon ega bi trebao biti zadovoljen uvjet:

(HB-HA) - [h] = 0
Nakon raunanja popravaka svih visinskih razlika u vlaku treba biti suma popravaka
visinskih razlika vh biti jednaka odstupanju u vlaku fh. Ako je ta jednakost
zadovoljena prelazimo na raunanje definitivnih visinskih razlika:

h1 = h1' + vh1
h2 = h2' + vh2
....
hn = hn' + vhn

32

18.

Te nadmorskih visina repera:

H1 = hA + h1
H 2 = H1 + h2
...
H n = H ( n 1) + h( n 1)
19.

i za kontrolu:

HB=Hn+hn
U sluaju zatvorenog nivelmanskog vlaka, kada je vlak na poetku i na kraju
oslonjen na isti reper imamo specifinu situaciju da je HA=HB pa je suma visinskih
razlika jednaka nuli h = 0. Po analogiji je:
n

0 h = f h .
1

33

Slika 35. Primjer raunanje nivelmanskog vlaka

34

Vjeba 5a: Raunanje smjernognog kuta

CILJ:

Raunanje smjernog kuta.

Koordinatni sustavi mogu biti prostorni (trodimenzionalni - 3D) ili ravninski

(dvodime-nzionalni 2D - projekcije). U ravninskom koordinatnom sustavu (kartezijev
koordinatni sustav ili polarni koordinatni sustav) poloaj toke odreen je pomou dviju
koordinata, dok je u prostornom koordinatnom sustavu toka odreene pomou tri
koordinate.
Geodetski polarni koordinatni sustav najee se koristi kod geodetskih mjerenja i
prikazivanja prostornih koordinata. Kod njega polarnu os predstavlja pozitivan smjer osi x,
dok radijus vektor predstavlja udaljenost izmeu dviju toaka.
Smjerni je kut horizontalni kut izmeu kartografskog sjevera i izbranog smjera (slika
36). Mjeri ga se u stopnjevima [ o ]. To je smjer, koji dobijemo, kada na karti oitamo kut
izmeu meridijana i odabranog smjera.
Smjerni kut i duina izmeu dviju toaka, zadane svojim kartezijevim
koordinatama, predstavljaju geodetski polarni koordinate u ravnini (slika 1).

slika 36. - Smjerni kut izmeu dviju toaka

ZADANO: koordinate

dviju toaka A i B sa njihovim pravokutnim kartezijevim

koordinatama (ya, xa) i (yb, xb).

PROCEDURA RAUNANJA:
Smjerni kut izmeu dviju tokama A i B je kut izmeu paralele s osi X (u toci A) i smjera
proti drugi toki (toki B). Izraunamo ga kao:

tg AB =

yB y A y AB
=
xB x A x AB

y AB i x AB su koordinatne razlike toaka A i B. udaljenost izmeu toaka dobijemo

pomou poznatoga izraza:

d AB = y 2 + x 2
Veza koordinatnih razlika, smjernog kuta i duine glasi:

35

y AB = d AB sin AB
x AB = d AB cos AB
Smjerni kut imati vrijednost izmeu 0 i 360. U kojem kvadrantu se nalazi smjerni kut
(trigonometrijska funkcija tangens) ovisi o predznaka koordinatnih razlika. Pri odreivanju
kvadranta smjernog kuta treba voditi rauna da se matematiki i geodetski koordinatni
sustavi razlikuju (slika 37).

Slika 37. - Matematiki koordinatni sustav (lijevo) i geodetski koordinatni sustav (desno)
Slijedea tablica prikazuje povezanost predznaka koordinatnih razlika i kvadranta u
kojem se smjerni kut nalazi.
Tablica 1. Povezanost predznaka koordinatnih razlika s kvadrantom
kvadrant

I.

II.

III.

IV.

+90

+180

+270

Smjerni kut u toci B na toku A je za 180 razliit od smjernog kuta u toci A (slika 36),
stoga je:

AB = BA 180

36

Vjeba 5b: Raunanje poligonskog vlaka

CILJ:

Nauiti raunanje poligonskog vlaka, sve provjere i raunanje kontrole

kvalitete (tonosti) mjerenja koristei zadana terenska mjerenja.
Poligonski vlak je geodetska osnova koja se postavlja unutar trigonometrijske mree ili
samostalno. Slui za potrebe izmjere zemljita u poloajnom i visinskom smislu te za
potrebe iskolenja objekta.
Poligonske toke povezane u poligone tvore poligonsku mreu. Zajedno s ostalim
vrstama geodetskih toaka tvore matematinu osnovu za geodetsku izmjeru. Koordinate
poligonskih toaka izraunamo na osnovi mjerenih poligonskih stranica i prijelomnih
kutova. Prijelomni kut je kut izmeu dviju poligonskih stranica. Vrh kuta predstavlja
poligonska toka. Poligonska stranica je stranica izmeu dviju poligonskih toaka.
Poligoni mogu imati razliite oblike. To su:
prikljueni poligon,
zatvoreni poligon,
slijepi poligon,
Prikljueni poligon (slika 37) povezuje dvije toke (trigonometrijske ili poligonske), ije
koordinate poznajemo.

slika 37: prikljueni poligonski vlak

37

PROCEDURA RAUNANJA:
U poligonskom vlaku moramo poznavati koordinate toaka A, B, C, D. Mjerimo vezne
kutove 1, 5 (nazivaju se tako jer povezuju poligonske i zadane toke), prijelomne
kutove 2, 3, 4, i poligonske stranice d1, d2, d3, d4. Na osnovi zadanih i mjerenih
veliina moramo izraunati nepoznate koordinate poligonskih toaka 1, 2 i 3 (slika 38).
Tako:

ZADANO: toke A(ya, xa), B(yb, xb), C(yc, xc), D(yd, xd)

MJERENO: 1, 5, 2, 3, 4, d1, d2, d3, d4

NEPOZNATO: 1 (y1, x1), 2(y2, x2), 3(y3, x3)

Slika 38. Osnovni elementi poligonskog vlaka

Koordinate nepoznatih poligonskih toaka izraunavamo pomou opaanih smjernih
kutova izmeu toaka poligona. Najprije iz zadanih koordinata izraunamo poetni
smjerni kut c i zavrni smjerni kut b :
d

tg ca =

y a yc
xa xc

tg bd =

yd yb
xd xb

Smjerne kutove raunamo na sekundo tono.

Da bi izraunali nepoznate koordinate poligonskih toaka moramo izraunati
koordinatne razlike y i x, poevi od prve zadane toke A. Koordinatne razlike izmeu
toaka poligona jednostavno izraunamo na osnovi poznatih smjernih kutova
poligonskih stranica. Njih izraunamo pomou mjerenih prijelomnih kutova. Najprije
pogledajmo vezu izmeu smjernih i prijelomnih kutova (slika 39).

38

slika 39. Raunanje poetnog smjernog kuta

Smjerni kut n-te stranice dobijemo, ako smjernom kutu prethodne stranice pridodamo
prijelomni te zbroju dodamo, ili oduzmemo 180:

nn +1 = nn 1 + n 180o
180 dodajemo kada je suma manja od 180, ako je suma vea onda oduzimamo 180.
Za poligonski vlak na slici smjerne kutove raunamo na slijedei nain:

1a = ac + 1 180o
12 = 1a + 2 180o
32 = 12 + 3 180o
b3 = 32 + 4 180o
bd = B3 + 5 180o
Smjerni kut

bd

smo na poetku izraunali iz koordinata toaka B i D i obje vrijednosti bi

trebale biti jednake. Radi pogreaka koje se javljaju pri mjerenju prijelomnih kutova,
smjerni kutovi nee biti jednaki.
Iz gornje jednadbe dobijemo:

bd = ac + [] n 180o
Tako e izraunati smjerni kut B odstupati od smjernoga kuta koji smo izraunali iz
koordinata. To odstupanje nazivamo kutne nesuglasice i oznaavamo ga s f.
Izraunamo ga po jednadbi:
D

) (

f = bd + n 180 ac + []
"TREBA" "IMA"

pri emu je n broj prijelomnih kutova (broj "beta") u poligonu.

Kutna nesuglasica f mora biti manja ili jednaka doputenoj nesuglasici . Ako je kutna
nesuglasica manja od doputene, ravnomjerno je razdijelimo na sve mjerene kutove.
Izraunamo popravke za mjerene prijelomne kutove, tako da kutnu nesuglasicu
podijelimo s brojem prijelomnih kutova (bez ostatka). Popravke su u sekundama i cijeli su
brojevi, ne decimalni. Raunska kontrola izraunavanja popravki prijelomnih kutova:
[v] = f

39

S popravljenim prijelomnim kutovima izraunamo konane smjerne kutove poligonskih

stranica te pomou njih koordinatne razlike (koordinatne razlike raunamo na toliko
decimala, na koliko su zadane izmjerene poligonske stranice):

y1 = d1sin1a

x1 = d1cos1a

y 2 = d2 sin12

x 2 = d2cos12

y 3 = d3 sin 32

x 3 = d3cos 32

y 4 = d4 sin b3

x 4 = d4cosn b3

Suma izraunanih koordinatnih razlika morala bi biti jednaka razlici koordinata zadanih
toaka A i B:

[y] Yb Ya

[x ] Xb Xa

Radi pogreaka mjerenja poligonskih stranica dolazi do takozvanih koordinatnih

nesuglasica:

fy = (yb ya) [y]

TREBA -

fx = (xb xa) [x]

IMA

Koordinatne nesuglasice fy i fx porazdijelimo na koordinatne razlike i to razmjerno

duinama poligonskih stranica. Izraunamo popravke vy i vx:

v y i =

fy
d
[d] i

v x i =

fx
d
[d] i

Raunska kontrola izrauna popravaka koordinatnih razlika je:

[vy] = fy

[vx] = fx

Izraunate popravke pridodamo koordinatnim razlikama. (Predznak popravke ovisi o

predznaku koordinatne nesuglasice). Tako dobijemo popravljene koordinatne razlike y'i
in x'i:

y'i = yi + vYi

x'i = xi + vXi

S popravljenim koordinatnim razlikama izraunamo koordinate poligonskih toaka:

Y1 = YA + y'1

X1 = XA + x'1

Y2 = Y1 + y'2

X2 = X1 + x'2

Y3 = Y2 + y'3

X3 = X2 + x'3

YB = Y3 + y'4

XB = X3 + x'4

Zadnja raunska kontrola je ta, da moramo s zbrojem koordinatnih razlika, poevi od

zadane toke A doi tono u zadanu toku B. Moe lako doi do razlike jedne do dvije
brojke na zadnjem decimalnom mjestu, radi zaokruivanja.
Sva raunanja upisujemo u trigonometrijskom obrascu broj 19.
}

40

Vjeba 6: Upoznavanje s GPS om

Svrha vjebe:Stjecanje iskustva rada s osnovnim GPS prijamnikom razumijevanje
moguih pogreaka te koncept opetovanog oitavanja na svakom rubu
parcele.

Potrebna oprema: Grmin Geko 201 runi GPS prijamnik

Procedura:
1.

Pratiti predloak za vjebu koji se nalazi na kraju ove laboratorijske vjebe. Uzeti est
1 minutnih oitanja na tokama HAINES i ECKL u dva razliita vremena i grupu od
est 1 minutnih oitanja na svakom rubu parcele.

2.

Go to the North Lawn i locirati irok otvoren prostor daleko drva ili od bilo koje
druge prepreke (travnato podruje oko toke K dobro je za paljenje GPSa).

3.

Dok se prijamnik inicira ili zapoinje s radom (initialize), to bi trebalo trajati do 5

minuta,

provjeriti

podeavanje

(configuration).

Prema

dolje

navedenim

instrukcijama podesiti prijamnik (unit):

a.

Podeavanje (Setup):
Jedinice (Units):

Position Format: UTM/UPS

Datum (Map Datum): WGS 84

Jedinice (Units): Metri

North Reference: Pravi (True)

Sustav (System):

b.

GPS Mode: EGONOS

Na zaslonu prijamnika (Trip Computer screen):

1. pozicija: Location
2. position: Lat/Lon
3. position: Elevation
4. position: Time of Day
Ove postavke (settings) ve mogu biti podeene, ali kako se prijamnik moe
upotrebljavati ne samo za potrebe ove vjebe, mogue je da su postavke
promijenjene.

S upaljenim zaslonom prijamnika (Trip Computer screen), zabiljeiti est oitanja na

svakom rubu parcele slijedei korake:
c.

Provjeriti je li na Satellite Page zaslonu prikazano najmanje 3 satelita, to

ukazuje na to da prijamnik prima EGONOS korekciju. Provjeriti jeste li u

41

advanced skyview modu. Ukoliko nema dovoljno satelita, saekati par

minuta.
d.

Zapoeti hodati prema tokama HAINES i ECKL sa udaljenosti od 20 metara.

e.

Zaustaviti se tono iznad stajaline toke i saekati itavu minutu prije

oitavanja koordinate.

f.

Oitati UTM koordinatu (Zona 5) i visinu za svaku toku. Ova e se mjerenja

dalje koristiti u vjebi 7. Takoer treba oitati vrijeme (time - EST) u kojem je
oitanje uzeto.

g.

Ponoviti korak d prilazei iz drugog smjera, i ponoviti postupak od koraka d do

koraka f, sve dok se ne zabiljei 6 oitanja.

h.

Ponoviti korake za sve rubove parcele.

i.

Na kraju, vratiti se na dvije poznate toke, ECKL i HAINES i oitati drugu

skupinu od est oitanja.

4.

Ugasiti GPS prijamnik i vratiti ga instruktoru.

42

43

44

45

46

Vjeba 7: Trigonometrijsko mjerenje visina

CILJ:

Nauiti postavljati teodolit i pomou njega mjeriti vertikalnilni kut.

ZADATAK:

Odrediti nadmorsku visinu toke T (stajalina toka) metodom

trigonometrijskog mjerenja visina na osnovi opaanja vertikalnih kutova
do zadanih toaka na terenu

Vertikalni kut je kut iji krakovi lee u vertikalnoj ravnini. Ako jedan krak lei horizontalno,
govorimo o visinskom kutu (), a ako jedan krak lei u vertikali, govorimo o zenitnoj
udaljenosti (z).
Mjerenje vertikalnog kuta radimo s preciznim teodolitom, iji dalekozor ima nitni kri s tri
horizontalne niti (gornja, srednja i donja nit).
U prvom poloaju instrumenta viziramo signal s gornjom, srednjom i donjom niti, te istim
redom upisujemo u formular. U drugom poloaju instrumenta redoslijed viziranja je donja,
srednja, pa gornja nit, te se tim redom upisuju opaanja u formular.
Napomena: u drugom poloaju dalekozora treba uzeti u obzir da su niti, gornja i donja,
zbog okretanja dalekozora zamijenjene u svom poloaju. Nakon n girusa izraunava se
srednja vrijednost vertikalnog kuta.
Trigonometrijsko mjerenje visina je postupak odreivanja visinskih razlika na osnovi
mjerenja vertikalnih pravaca (kutova) i raunanja primjenom trigonometrijskih formula.
Osnovi princip je da se visinske razlike dobiju rjeavanjem pravokutnog trokuta u kojem
e biti izmjerena horizontalna duljina d ili kosa duljina d.
h = d tg = d ctg z
h = d sin = d cos z
h visinska razlika izmeu horizontalne osi teodolita i mjesta gdje vizura pogaa signal

47

Osnovni princip:

Za odreivanja konane visinske razlike

izmeu terenskih toaka A i B, moramo izmjeriti visinu instrumenta (visina horizontalne osi
iznad stajaline toke) i visinu vizirane toke (visinu signala, tj. udaljenost od toke B do
mjesta na signalu koje je vizirano sa srednjom niti nitnog kria).
= h + i l
Ukoliko je poznata nadmorska visina toke A (HA), onda se moe dobiti i nadmorska
visina toke B (HB) kao:
HB = HA + H

Slika 40. Trigonometrijsko mjerenje visina

Mjerimo: zTA, ( T ), i, l
A

Raunamo:

h'TA = dHctg zTA + i l

h'TA = dHtg zTA + i l

pri tom su:

i visina instrumenta
l visina signala
z zenitna udaljenost ( vertikalni kut)

Izraunavanje visinske razlike:

Zadane su nam ravninske koordinate toke A (YA, XA) do koje mjerimo zenitnu
udaljenost (vertikalni kut),

ravninske koordinate toke T (YT, XT), iju nadmorsku visinu odreujemo,

nadmorsku visinu toke A (HA)

48

Iz trigonometrijskog obrasca 1v, TO1v, prepiemo mjerene vrijednosti opaanih vertikalnih

kutova TA te vrijednosti visine instrumenta i i visine signala l.
Sam postupak raunanja obavimo u slijedeim koracima:
1. Iz ravninskih koordinata toaka T i A izraunamo horizontalnu udaljenost dH
toaka A i T:

dh =

(xA xT )2 + ( y A yT )2

2. Priblinu visinsku razliku izraunamo pomou pribline jednadbe:

h'TA = dHtg TA + i l
3. Izraunamo popravak zbog zakrivljenosti Zemlje (R= 6 370 000 m):

vR =

d h2
2R

vr = k

Izraunamo popravak zbog refrakcije (k je koeficijent refrakcije k = 0,13):

d h2
2R

Tona jednadba, uzimajui u obzor oba popravka, sada glasi:

1 k 2
htA = d htg TA + i l +
d h
2R

Kada

izraunamo

visinsku

razliku,

odredimo

nadmorsku visinu stajalita:

HT = HA + hAT = HA hTA
Panja! hAT = hTA
NAPOMENA:Visinsku razliku hAT izrauna svaki student u grupi za svoja mjerenja,
jednako tako in nadmorsku visinu stajalita.
Vjebu je potrebno predati kao slijedeu skupinu podataka:

tehniki opis

raunanje za svakoga studenta u grupi

terenski zapisnik (trigonometrijski obrazac broj 1v)

skica

49