8.

Fotogrametrija (objasniti stereoskopski efekt, terestrička – svrha;

aerofotogrametrija – svrha, signalizacija točaka, let aviona, preklapanje
snimaka; ukratko LIDAR i satelitska fotogrametrija)

Za određivanje trodimenzionalnih svojstava objekta koriste se dvije snimke

(stereopar), koje nastaju snimanjem sa dva različita stajališta, tzv. stereoskopskim
snimanjem. Rekonstrukcijom trodimenzionalnog objekta iz stereoskopskog
modela se bavi stereofotogrametrija, koja se primjenjuje kako u aerofotogrametriji
tako i u terestričkoj fotogrametriji. Objekti se snimaju fotogrametrijskim kamerama,
koje su posebne građe i kalibracije

Stereoskopski efekt primijenjen u stereofotogrametriji se zasniva na gledanju s

dva oka (binokularni vid). U prvoj fazi razvoja binokularnog vida postoji samo
istovremeno zapažanje slika iz oba oka. U drugoj mozak stapa slike oba oka u
jednu. Treća faza, koja se naziva stereoskopski vid (prostorni, trodimenzionalni),
uključuje i osjećaj dubine.

Stereoskop je instrument koji opažaču omogućava dobivanje dojma

trodimenzionalnosti objekta – stereoefekt, promatranjem dvaju fotografija, lijevim
okom lijeve fotografije, desnim okom desne fotografije. Fotografije nastaju
snimanjem istoga objekta sa različitog stajališta, a stajališta su na razmaku baze
b. Centar za vid u mozgu te dvije slike kombinira u jedinstvenu trodimenzionalnu
sliku.

Jedna od podjela geodezije je podjela prema vrsti izmjere:

- mjerenja na samom objektu - podrazumijevaju se svi oblici terestričkih mjerenja
(ortogononalna i polarna metoda, geometrijski i trigonometrijski nivelman);
- fotogrametrija (slikovna mjerenja) i daljinska istraživanja - odnose se na sliku
objekta ili registriranje signala objekta.

Fotogrametrija je pogodna izmjeri prostornih objekata i omogućava bezkontaktnu

izmjeru, tj. objekti se pri izmjeri ne dotiču.

Fotogrametrija (foto- + -gram + -metrija), znanost i umijeće određivanja oblika,

veličine kao i položaja nekog objekta snimanjem, mjerenjem i interpretacijom
fotografskih snimaka. Zasniva se na činjenici da snimka nastaje prema određenim
geometrijskim i optičkim zakonitostima, pa je njihovim poznavanjem moguće na
osnovi snimke djelomično ili u potpunosti rekonstruirati snimljeni objekt.

Fotogrametrijska mjerna metoda zasniva se na matematičkom modelu centralne

projekcije, pri čemu se prostorni, trodimenzionalni objekt preslika
dvodimenzionalno u ravninu. Na osnovi dvije slike (analogne ili digitalne
fotografije) istog objekta, slikane sa različitog stajališta (na razmaku baze b), se
1
stvara virtualni trodimenzionalni objekt, koji se predočava svojim tlocrtom (tzv.
situacija) i visinskim prikazom (reljef).

Fotogrametrijsko snimanje se ne obavlja na samom objektu, već s udaljenosti. U

geodeziji se aerofotogrametrijom znatno ubrzava i olakšava izmjera zemljišta i
izrada karata, dok se u inženjerstvu primjenjuje pri trasiranju prometnica, u
hidrotehnici, urbanizmu i prostornom planiranju. Aerosnimke se primjenjuju i u
arheologiji, geologiji i geografiji, a primjenjuju se i u vojne svrhe. Terestrička
fotogrametrija se već dulje vrijeme primjenjuje u kriminalistici, arhitekturi i zaštiti
spomenika kulture, dok su novi digitalni postupci znatno proširili primjenu, npr. u
medicini i industriji. Fotogrametrijskim se postupcima mogu pratiti i pomaci
ledenjaka, deformacije zgrada, ili pojava i širenje pukotina na dijelovima
konstrukcija. Konačno, bez fotogrametrije nije zamislivo ni kartiranje i proučavanje
površine planeta.

Snimanje kamerom sa zemlje se bavi terestrička fotogrametrija (lat. terra –

zemlja). Postoji više vrsta kamera koje su u primjeni. Fototeodolit je
fotogrametrijska kamera povezana s teodolitom, što omogućava orijentaciju
snimanja. Fototeodolitom se stereoefekt (stereopar → stereomodel) ostvaruje
snimanjem s dvaju različitih položaja.

Stereokamera služi snimanju na bliskim udaljenostima, a postoji ih više vrsta. Kod

jedne vrste stereokamere su na krajevima cijevi fiksno montirane dvije jednake
kamere, čiji je razmak projekcijskih središta fiksan (baza snimanja). Druga od
stereokamera je fotografski aparat s dvama jednakim objektivima, udaljenima
najčešće 65 mm (razmak očiju), kojim se istodobno snimaju dvije snimke istoga
objekta radi stvaranja stereoskopskoga modela.

Primjena terestričke fotogrametrije

Primjenjuje se pri snimanju pročelja (fasade objekata), pri dnevnim kopovima
(površinski iskopi – određivanje kubatura masa), kanjona i svih drugih objekata
(vertikalnih i kosih) kod kojih je potrebno snimanje horizontalnom i kosom osi
snimanja, gdje zakazuje aerofotogrametrija. K tome se primjenjuje u inženjerskoj
geodeziji, mostogradnji, tunelogradnji, za ispitivanje pomaka i deformacija
građevina te za izrade nacrta spomenika kulture (zaštita spomeničke baštine).

Fotogrametrijska kamera se kod aerofotogrametrije nalazi u letjelici, avionu ili

dronu. Kamere mogu biti širokokutne ili uskokutne, mogu imati jedan ili više
objektiva (multispektralne).

Primjena aerofotogrametrije je u izmjeri terena, izradi karata i planova, u

prometnicama (DMT digitalni model terena). Radi se o stereoskopskoj izmjeri -
2
stereoizmjeri, snimanjem terena s preklapanjem snimki, koje omogućava
stvaranje trodimenzionalnog efekta - stereoefekta. Fotogrametrijska restitucija
(izrada karata) se nekoć na analognim snimkama (fotografijama) provodila na
stereoautografima, dok se danas ona ponajprije odvija digitalnim postupcima uz
pomoć računala.

Izrada plana leta aviona

Na karti sitnog mjerila područja predviđenog za izmjeru se izrađuje plan leta
aviona: redovi kojima avion leti, relativna visina leta aviona (h; visina aviona nad
terenom), definiranje uzdužnog preklopa od 60-70% (u smjeru leta aviona) i
poprečnog preklopa od 20-30% (preklop između redova). Na osnovi traženog
mjerila karte i žarišne duljine kamere (f) se određuje mjerilo snimanja (ms ) te
visina leta aviona (npr. za kartu 1:1000 ~ mjerilo snimanja 1:5000). Na mjestu
preklopa snimki se stvara stereoefekt. Uzdužni i poprečni preklop osiguravaju
preslikavanje svakog dijela terena, jer tijekom leta aviona nastaju pogreške.

Fotosignalizacija na terenu
Za potrebe apsolutne orijentacije
stereomodela potrebno je na terenu
obilježiti (signalizirati) određeni broj
geodetskih točaka (poznate x, y, H)
ili u njihovu nedostatku neke
markantne detalje, kojima se naknadno određuju koordinate (x, y, H). Točke se
signaliziraju obično bijelim križevima, koji se na travnatu terenu izrađuju od
najlona, na asfaltu se bojaju, a na krškom terenu je moguće izraditi humke od
kamenja u obliku križa ili koristiti neku drugu boju radi kontrasta na kamenoj
podlozi. Veličine križa, njihovih krakova, ovise o mjerilu karte. Primjerice za kartu
1:1000 će duljina kraka križa iznositi 20 cm, za 1:5000 će iznositi 50 cm,...

Orbitalna / satelitska fotogrametrija

Kod orbitalne fotogrametrije je digitalna kamera / skener smještena na satelitu.
Skeneri se dijele na pasivne i aktivne sustave. Pasivni sustavi obuhvaćaju
elektromagnetska zračenja u području vidljive svjetlosti do toplinskih zračenja
(optičkomehanički skener – Multispektralni skener (MSS): Thematic Mapper (TM) i
US-LANDSAT. Aktivni sustavi obuhvaćaju radarske metode snimanja; mikrovalni
impulsi (λ 1 – 30 cm) se odašilju i primaju s istog odašiljača. Prednost im je
mogućnost snimanja pri svim vremenskim uvjetima i u svako doba dana, kao i na
područjima prašuma (zrake dospijevaju prilikom snimanja do terena). Nedostatak
su izrazito visoki troškovi; primjer ERS-1 (European Remote Sensing Satellite,
1991).

3
Svi spomenuti sateliti obilaze Zemlju sinkrono Suncu, što znači da prelaze Ekvator
uvijek u istom mjesnom vremenu. Obuhvaćaju područja s obje strane Ekvatora i
nakon nekoliko dana se ponovo nađu na početnoj točki (isti mjesni horizont). Za
razliku od orbitalnih satelita Europski meteorološki satelit Meteosat je
geostacionaran i leti na 36000 km, prividno stoji uvijek nad istom točkom.

LIDAR je tehnologija prostornog laserskog skeniranja iz zraka i sa zemlje:

-lasersko skeniranje iz zraka ALS (eng. Airborne Laser Scanning); - lasersko
skeniranje sa zemlje TLS (eng. Terrestrial Laser Scanning). Osim prostornog
skeniranja LIDAR služi i praćenju fizikalnih procesa u atmosferi, omogućuje vrlo
precizno mjerenje brzine, smjera kretanja i gustoće čestica u atmosferi. Tada se
obilježava kraticom DIAL (eng. DIfferential Absorption LIDAR)

4
10. PRIKAZ RELJEFA NA KARTAMA (kratko povijesno, naglasak na
topografskim kartama – objasniti pojam ekvidistancije, crtež nekoliko
točkastih, linijski i površinskih signatura)

- na starim ili tzv. historijskim kartama: neka vrsta nacrtnog prikaza – crtež
brežuljaka, tzv. “krtičnjaci” , tu metodu prikaza reljefa naslijedio prikaz šrafama,
koji se primjenjuje na starim topografskim kartama, sve do uvođenja slojnica

- na fizičkim kartama Zemlje (karte sitnijih mjerila, atlasne karte, školske karte)
reljef se prikazuje hipsometrijskom skalom boja - ovisno o klimatskom području

- zeleno - nizine; smeđe brda – planine tamnije; bijelo - područja vječnog snijega

- na topografskim kartama se za prikaz reljefa koristi samo sepija (svijetlo smeđa

boja) i sljedeći sustav prikaza:

1) slojnica ili izohipsa

2) kota
3) signatura ili kartografski znak
4) crtež stijena
5) sjenčanje ili fotiranje

1) Slojnica ili izohipsa

- na karti povezuju mjesta iste nadmorske visine

- ekvidistancija (e) je vertikalni razmak nivo ploha koje sijeku topografsku plohu
(u praksi je to vertikalni razmak između horizontalnih ravnina)

2) Kota
- označava visinu neke točke na površini Zemlje u odnosu na srednju razinu mora
- služe nadopuni prikaza reljefa
- kote uz pomoćne slojnice trebaju na karti biti uključene u tolikoj mjeri, da visina
bilo koje točke određena na karti ne odstupa od svoje prave visine u određenom
iznosu
3) Signatura ili kartografski znak
- pojednostavljeni prikazi stvarnog oblika reljefa, koji ne mogu biti prikazani
slojnicama
- postoje točkaste, linijske i površinske signature

5
6