ISPITIVANJE I REKTIFIKACIJA NIVELIRA

Svi geodetski instrumenti podložni su različitim pogreškama koje nastaju uslijed dugotrajnog
korištenja, neispravnog rukovanja instrumentarijem itd.

Točnost mjerenja nivelira ovisi o više različitih čimbenika. Uz pravilne postupke pri mjerenju,
vrlo je važna ispravna funkcija i položaj svih dijelova nivelira. Na ispravnu funkciju i položaj
utječe ispravnost ugađanja instrumenta i različiti vanjski uvjeti. Kod svih geodetskih
instrumenata javljaju se neizbježne vremenske promjene u položaju pojedinih dijelova, kao
posljedica transporta ili neispravnog rukovanja. Da bi se izbjegao utjecaj ovakvih pojava,
potrebno je redovito provoditi kontrolu instrumenta. Kontrola se obavlja svakako prije
transporta instrumenta, a posebno prije samog provođenja mjerenja. Osnovna kontrola obavlja
se prije odlaska na teren, a na terenu se najčešće obavlja osnovna provjera i rektifikacija.

Za razmatranje ispravnosti funkcije nivelira i postavljanja, potrebno je razmotriti nekoliko osi.

To su glavna os, geodetska vizurna os, os nivelacijske libele, os dozne libele, a kod
specifičnih konstrukcija nivelira s durbinom koji se okreće potrebno je razmotriti i položaj
mehaničke osi durbina. Važno je napomenuti da su sve ove osi zamišljene - određene su
položajem mehaničkih i optičkih dijelova i libela nivelira.

Glavna os nivelira je vertikalna os (VV). Ona za vrijeme mjerenja mora biti vertikalna u
prostoru. Odstupanje vertikalne osi od tog položaja nazivamo pogreškom vertikalne osi.
Sljedeća osnovna os nivelira je vizurna os (KK). Ona mora biti horizontalna u prostoru.
Horizontalnost vizurne osi je jedan od najvažnijih uvjeta da bi mjerenje visinskih razlika
nivelirom bilo moguće, budući da je ono zasnovano na mjerenju pomoću horizontalne vizurne
osi.

Može se zaključiti sljedeće: pri vertikalnom položaju glavne osi geodetska vizurna linija
odnosno geodetska vizurna os mora biti horizontalna u prostoru. Ako se dogodi odstupanje od
tog uvjeta, kao posljedica se javlja pogreška mjerenja visinske razlike pri nejednakim
udaljenostima mjerne (nivelmanske) letve od nivelira.

Glavni uvjeti nivelira moraju biti ispitani i provjereni. Ispitivanje i ispravljanje odstupanja od
tih uvjeta nazivamo rektifikacijom nivelira.

Provođenje postupka rektifikacije ovisi o konstrukciji nivelira, tj. radi li se o niveliru s

libelom ili niveliru s kompenzatorom.
 Ispitivanje i rektifikacija nivelira s libelama

Niveliri s libelama dijele se na nivelire s elevacijskim vijkom i bez elevacijskog vijka.

Elevacijski vijak omogućuje zakretanje durbina za male iznose u odnosu na horizont. Većina
nivelira ima ugrađen elevacijski vijak.

1. Niveliri s elevacijskim vijkom

Kod nivelira s elevacijskim vijkom, ispituje se uvjet da je os libele (LL) okomita na vertikalnu
os (VV). Ovaj uvjet povezan je sa osnovnim uvjetom da vertikalna os mora biti horizontalna u
prostoru. Kod preciznih nivelira vertikalna os postavlja se vertikalno pomoću nivelacijske
(cijevne) libele.

Postupak započinje grubim horizontiranjem. Cijevnu libelu dovodi se u smjer dvaju

podnožnih vijaka i vrhuni elevacijskim vijkom. Nakon toga, gornji dio nivelira okreće se za
180 °, a libela se ponovno postavlja u smjer dvaju podnožnih vijaka. Ako libela ne vrhuni,
pola otklona mjehura ispravljamo podnožnim vijcima u smjeru kojih je libela postavljena, a
drugi dio otklona ispravlja se elevacijskim vijkom.
Taj rektificirani položaj elevacijskog vijka naziva se nultim ishodišnim položajem. Kada je
elevacijski vijak u spomenutom položaju, uvjet okomitosti osi libele na vertikalnu os je
ispunjen.
Postupak se nastavlja okretanjem gornjeg dijela nivelira za 90 ° u smjeru trećeg podnožnog
vijka i vrhunjenjem libele pomoću njega. Nakon ovog, završen je postupak horizontiranja -
glavna os nivelira je vertikalna.

Ispitivanje glavnog uvjeta nivelira

Os libele (glavna tangenta) mora biti paralelna s vizurnom osi.

Za ispitivanje glavnog uvjeta nivelira najčešće se primjenjuje postupak niveliranja "iz sredine
i s kraja".
Na točke A i B postavljaju se mjerne letve na razmaku od 50 - 60 metara. Nivelir se postavlja
na stativ u sredinu između dviju letvi i određuje se visinska razlika između točaka A i B. Ako
očitanja na letvama imaju oznake la i lb, visinska razlika dobije se prema formuli: Δh = la - lb.
Čak i ako vizurna os nije horizontalna, visinska razlika će biti ispravna, budući da su pogreške
očitanja letve eliminirane zbog jednakih udaljenosti nivelira od instrumenta.
Zatim se nivelir prinosi što bliže jednoj letvi i očitava se ta letva. To očitanje može se smatrati
ispravnim, budući da je pogreška očitanja iznimno mala zbog blizine letve. Očitanje na daljoj
letvi sadržavat će tada dvostruku pogrešku koja se zatim računa.

Uz niveliranje iz sredine i s kraja, primjenjuju se još dva postupka: pomoću Kukkamäki

metode i pomoću kolimatora.

Ispitivanje orijentacije nitnog križa

Horizontalna nit nitnog križa mora biti horizontalna.

Ovaj uvjet provjerava se kod svih nivelira, budući da se očitanja letvi provode uz pomoć
horizontalne niti. Nakon horizontiranja nivelira, horizontalnom niti se vizira dobro vidljiva
točka na rubu vidnog polja. Durbin se vijkom za fini pomak pomiče tako da vizirana točka
klizi duž niti. Ako točka ne ostane na niti nitnog križa, nit nije horizontalna pa se mora
provesti rektifikacija. Ova rektifikacija provodi se prije ispitivanja glavnog uvjeta.

2. Niveliri bez elevacijskog vijka

Uvjet okomitosti libele na vertikalnu os ispituje se kao i u nivelira s elevacijskim vijkom.

Razlika je u ispravljanju otklona mjehura libele: pola otklona mjehura ispravlja se podnožnim
vijcima u smjeru kojih je libela postavljena, a ostatak otklona ispravlja se korekcijskim
vijcima libele, budući da nema elevacijskog vijka.

Ispitivanje glavnog uvjeta nivelira obavlja se kao i kod nivelira s elevacijskim vijkom.

Ispitivanje i rektifikacija nivelira s kompenzatorima

Kod nivelira s kompenzatorima najvažnije je provjeriti ispravnu funkciju kompenzatora.

Važno je napomenuti da su kompenzatori uređaji vrlo stabilne građe i dobro provjereni pa su
slučajevi u kojima ne obavljaju svoju funkciju rijetki.
Međutim, zbog sile adhezije i pogrešaka u strukturi materijala, a posebno zbog nečistoće
ploha, njihalo koje služi kao kompenzator ostaje priljepljeno i ne obavlja postupak
kompenzacije. (Adhezija je pojava kada se dva različita materijala vežu jedan uz drugi, nakon
što su dovedeni u međusobni kontakt.) Zbog toga se treba obaviti provjera njegove funkcije.

Nivelir se postavi na stativ s jednim podnožnim vijkom u smjeru letve i horizontira. Nakon
izoštravanja slike letve započinje se zakretanje podnožnog vijka u smjeru letve, a sliku letve
promatramo u vidnom polju durbina. Ako je kompenzator u funkciji, slika letve je nepomična
sve dok se u jednom trenutku ne pomakne. U tom trenutku je kompenzator došao do granice
radnog područja. Nakon toga, podnožni vijak okreće se u drugom smjeru dok kompenzator
ponovno ne dođe do granice. Na kraju graničnih područja, dok slika još miruje, očitava se
mjerna letva. Razlika očitanja ne bi smjela biti veća od 0,2 mm.Za sva veća odstupanja,
nivelir je potrebno poslati na popravak.

Glavni uvjet kod nivelira s kompenzatorima isti je kao i kod nivelira s libelama. Ispituje se na
isti način.