Sadržaj

UVOD...........................................................................................................................2

RAZVIJANJE LINIJSKE MREŽE..............................................................................3

STABILIZACIJA LINIJSKE MREŽE.........................................................................4

ORTOGONALNA METODA SNIMANJA DETALJA..............................................5

POSTUPAK SNIMANJA........................................................................................6

POSTUPAK IZRAČUNA KOORDINATA................................................................9

ZAKLJUČAK.............................................................................................................15

LITERATURA...........................................................................................................16

1
UVOD

Tema ovog završnog rada je Računanje koordinata malih točaka. Tema je dio
predmeta Analiza i obrada geodetskih mjerenja. Kroz rad objasniti ću ključne
pojmove kao što su linijska mreža, instrumentarij za mjerenje ortogonalnom
metodom, te sve vrste malih točaka a to su točke na liniji u produžetku linije i na
okomici. Prvi dio rada objašnjava ortogonalnu metodu snimanja detalja i
instrumenatrij koji je potreban na terenu i način na koji se on koristi, najveću ulogu
ima pentagonalna prizma.

Drugi dio rada prikazuje računanje koordinata nepoznatih točaka, odnosno

malih točaka. Prikazati ću izvod iz kojeg su nastale formule po kojim računamo
koordinatne razlike između poznatih točaka i nepoznatih malih točaka. Iz mjerenja
koja sam dobila od nastavnice prikazati ću računanje u trigonometrijskom obrascu
22. koji je predviđen za računanje nepoznatih točaka linijske mreže. Uz sve to biti će
priložene skice izmjere.

Ortogonalna metoda je jedna od numeričkih metoda izmjere. Koristila se

većinom u izgrađenim mjestima, a zbog njezinih nedostataka danas se više ne koristi
toliko često, možemo reći da ju je zamijenila polarna metoda.

2
RAZVIJANJE LINIJSKE MREŽE

Pri postavljanju malih točaka, to jest pri razvijanju linijske mreže moramo se
pobrinuti o par stvari:

1. Dužine ordinata ne smiju prijeći maksimalnu dužinu

2. S linija treba biti moguće snimanje svih detaljnih točaka
3. Linijsku mrežu treba projektirati da bude što manja linija snimanja, zbog
ekonomičnosti, a zbog točnosti mreže linijska mreža treba imati što manje
redova linija

Male točke se uvijek trebaju postaviti da se mogu iskoristiti za više linija mjerenja.
Liniju mjerenja treba postaviti da se s obje strane mogu snimiti sve detaljne točke do
maksimalnih vrijednosti. Detaljne točke koje se ne mogu snimiti okomicama s
linijske mreže, snimit će se posebnim metodama.

Linije mjerenja se dijele na:

1. Linije prvog reda – leže između poligonskih točaka izvan vlakova poligonske
mreže
2. Linije drugog reda – leže između poligonskih točaka i malih točaka na
poligonskim stranicama ili između malih točaka na poligonskim stranicama
3. Linije trećeg reda – leže između malih točaka na linijama drugog reda i tako
dalje

Slika 1. Linijske mreže

3
STABILIZACIJA LINIJSKE MREŽE

Stabilizacija malih točaka:

1. Na poljoprivrednom zemljištu – drvenim kolcima 5 × 5 × 25 do 40 cm, sa

zabijenim čavlima na gornjoj plohi
2. Na gradskim cestama i ulicama – željeznim klinovima promjera od 1.0 do
1.5 cm, dužine od 15 do 25 cm ili željeznim cijevima otvora od 2 do 3 cm
identične dužine

Keramičke cijevi ukapaju se od 20 do 30 cm ispod površine terena, gvozdene

cijevi, klinovi, drveni kolci i od 2 do 5 cm ispod terena. U gradovima i naseljima se
stabilizacija linijske i detaljne mreže na uređenim prometnicama uklapa u ravnini s
terenom.

Male točke se u gradovima u pravac utjeruju instrumentima. Izvan gradova

kod točnih premjera također instrumentom. Na poljoprivrednom zemljištu ako je
stranica kraća male točke se utjeruju trasirkama ili odokativno, ili pomoću durbina.

4
ORTOGONALNA METODA SNIMANJA DETALJA

Orotogonalna metoda snimanja detalja se koristi na ravnom terenu kada je

linije snimanja moguće dovoljno približiti objektu koji se snima. Pribor koji se
koristi kod orogonalne metode je dvostruka pentagonalna prizma, tri trasirke i mjerna
vrpca, a za izmjeru udaljenosti su potrebna dva opažača.

Slika 2. Dvostruka pentagonalna prizma

Slika 3. Trasirka

Slika 4. Mjerna vrpca

5
POSTUPAK SNIMANJA

Na krajnje točke linije snimanja se postave trasirke. Na mekom terenu se

zabodu u zemlju, a u gradovima (asfalt, beton) se učvrske pomoću posebnog stativa.
Viskom koji se postavi uz trasirku ili doznom libelom se provjerava da trasirka stoji
uspravno.

Slika 5. Ortogonalno snimanje detalja

Prilikom mjerenja prizma se drži u ruci na udaljenosti od 10 do 50 cm i

koincidiraju slike trasirki u kućištu. Da bi se to postiglo prizma se pomiče naprijed –
natrag, okomito na liniju snimanja, koju definiraju trasirke na krajnjim točkama.

Slika 6. Koincidencija trasirki u pentagonalnoj prizmi

6
 Pomicanjem po liniji snimanja na jednu ili drugu stranu poklopiti će se i slika
treće trasirke. To je mjesto nožišta okomice na liniju snimanja. Na pronađeno nožište
okomice, spuštamo visak i odmjeravamo udaljenosti od jedne trasirke po liniji
snimanja do nožišta. To predstavlja apcisu , a ordinatu u lokalnom koordinatnom
sustavu, koji definira linija snimanja, odmjeriti ćemo do nožišta okomice pa do treće
trasirke. Ako je potrebno snimiti veći broj detaljnih točaka na jednu liniju snimanja,
tada je po apcisnoj osi moguće zategnuti mjernu vrpcu i učvrstiti je čeličnim
klinovima. Vrpca se dotjeruje u pravac okom koincidencijom krajnjih točaka. Ako je
linija snimanja dulja od duljine vrpce postavlja se međutočka ili se signalizira
trasirkom. Vrpca tijekom mjerenja stoji na tlu te se time olakšava pronalaženje
nožišta okomice i smanjuju se pogreške mjerenja.

Slika 7. Princip rada na terenu

Snimanje detalja orotogonalnom metodom je zbog točnosti (± 0.05 m)

graničeno do max. 50 metara. Kod kraćih ordinata točnost je znatno veća. Metoda je
pogodna za snimanje detalja, u gradovima gdje je razvijena poligonska i linijska
mreža. Metoda nije pogodna za strmi i nagnuti teren jer se slike trasirke ne mogu
pravilno koincidirati.

Prilikom mjerenja potrebno je voditi detaljnu skicu kartiranja. Linija snimanja

se u skici označava kao crta - točka debljine 0.25 mm, a okomica se crta trajnom
isprekidanom linijom. Detaljne točke ne dobivaju posebne oznake već se mjesto
točke označava malom točkicom, a njihove koordinate (apcisa i ordinata) se bilježe u
skicu. Apcisa se bilježi uz nožište okomice u smjeru okomice, a odmjerava se od
početne točke do nožišta okomice. Ordinata mjerena od nožišta okomice do detaljne
točke se u skici upisuje iznad crtkane linije pripadne ordinate. Na skici se uz nožište
okomice uvijek označava oznaka pravog kuta.

7
 Za kontrolu važnijih detaljnih točaka poželjno je i dodatno koso odmjeravanje
kako bi se računanjem pravokutnog trokuta provjerila točnost mjerenja. Nakon što su
sve detaljne točke snimljene na liniju snimanja, potrebno je odmjeriti duljine svih
frontova između tako snimljenih točaka. Front je udaljenost između dvije snimljene
susjedne detaljne točke koje pripadaju istom objektu ili granici vlasništva. Ako se
front ne može direktno mjeriti može se osigurati na neki drugi način: poprečnim
odmjeranjem od snimljenih detaljnih točaka ili geodetskih točaka te snimanjem
krajnjih točaka da dvije linije snimanja.

Slika 8. Male točke na okomici

8
POSTUPAK IZRAČUNA KOORDINATA
Koord. razlike malih točaka računaju se na temelju sličnosti trokuta

Tb
an
y 2 T2

x 2 a2 x  xb  xa
y1 T1
a1
x1

Ta y  yb  ya

Slika 9. Male točke na liniji

Nakon kontrole koordinatnih razlika ∆ y i ∆ x , koordinate detaljnih točaka biti će:

Y 1= y A +∆ y 1

X 1 =x A +∆ x 1

Kontrola računanja koordinata:

y B = y n +∆ y n +1

x B =x n+ ∆ x n+1

9
Postupak računanja kada imamo male točke na okomici

i konačno formula za izračun koordinate y male točke na okomici

i konačna formula za x koordinatu male točke na okomici

10
IZRAČUN MALIH TOČAKA NA OKOMICI
Br.
p 
a o o yn xn toč.
-0.279333

q  -10.09 670942.57 5047925.71 A

-0.960374
13.5
2 +5.92 -15.78 1
p 
670948.49 5047909.93
0.078027 25.63
12.45
2 -28.09 -4.80 2
q 
670920.40 5047905.13
0.922318 -40.05
16.29
1
+33.91 -26.83 3
1.000345 4.73 8.11 670954.31 5047878.30

-9.11 -2.28 4
20.66 -10.49 670945.20 5047876.02

+4.30 -22.77 5
8.30 19.46 670949.50 5047853.25

2 -21.01 -2.54 6
d 
670928.49 5047850.71
7996.90231 13.48 7.43

d 
-10.90 -10.87 B
89.43 m 670917.59 5047839.84

a
89.41

(yb-ya)2=
623.76062

(xb-xa)2=
7373.14169

fd 0.02

.. 

11
Grafički prikaz malih točaka na okomici

12
Računanje malih točaka na liniji

Br.
p 
a o o yn xn To
-0.279333 č.

Q  13.50 0 670942.57 5047925.71 A

-0.960374

2 -3.77 -12.97 1
p 
670938.80 5047912.74
0.078027 0
12.45
2 -3.48 -11.96 2
q 
670935.32 5047900.78
0.922318 0
16.29
1
-4.55 -15.46 3
1.000345 4.73 0 670930.77 5047885.14

-1.32 -4.54 4
20.66 0 670929.45 5047880.60

-5.77 -19.84 5
8.30 0 670923.68 5047860.76

2 -2.32 -7.97 6
d 
670921.36 5047852.79
7996.90231 13.48 0

-3.77 -12.95 B
d 89.43 m 670917.59 5047839.84

a89.41
(yb-ya)2=
623.76062

(xb-xa)2=
7373.14169

fd 0.02

.. 

13
Grafički prikaz malih točka na liniji

14
ZAKLJUČAK

Prilikom katastarskih premjera gradova i snimanja detalja u ravničarskim

predjelima, položaj točaka određivan je ortogonalnom metodom. Za prikaz visina tih
područja koristio se geometrijski nivelman. Danas se ortogonalna metoda koristi
samo u iznimnim situacijama, kao npr. za ucrtavanje pojedinačnih objekata u
katastarske planove u gusto izgrađenim područjima. Ortogonalnom metodom izmjere
detalja mjere se izravno pravokutne koordinate detaljnih točaka u bilo kojem
relativnom pravokutnom koordinatnom sustavu kojem je početna točka mjerenja
ishodište koordinatnog sustava.

15
LITERATURA

1. Slavko Macarol, Tehnička knjiga Zagreb 1968

2. Prezentacija Metode izmjera detalja, Geodetski fakultet, Zagreb
3. Skripta iz kolegija Izmjera zemljišta, Geodetski fakultet Zagreb
4. Državna geodetska uprava (2013): Tehničke specifikacije za određivanje
koordinata točaka u koordinatnom sustavu Republike Hrvatske, Zagreb.
5. Džapo, M. (2008): Izmjera zemljišta, predavanja, Zagreb: Geodetski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, ak. god 2007/2008.

16