Pojam komunikacije

Uzmemo li u obzir činjenicu da je Svjetska zdravstvena organizacija

definirala kvalitetu komunikacije kao jednu od pet vještina neophodnih za
zdrav i sretan život, a u duhu Sokratovih nastojanja da se riječi brižljivo
definiraju prije upotrebljavanja, na početku je korisno odrediti sam pojam
komunikacije. Termin komunikacija potječe od latinskog pojma
communicatio što znači priopćiti. Komunikacija je stoga pojam u društvenim
znanostima koji općenito označava sveukupnost različitih oblika veza i
dodira između pripadnika društva, a posebno prenošenje poruka s jedne
osobe ili skupine na druge. Zbog toga komunikacija je društveno vrlo važna.
Ona omogućuje povezano djelovanje ljudi, koje leže u osnovi svih
društvenih pojava.

Mnogi autori bave se definicijom komunikacije. Za S. Pricea (Media

Studies, 1994.) komunikacija je u najkraćem, induvidualna proizvodnja
nekog simboličkog sadržaja u skladu s nekim kodom, koji anticipira prijem
tog sadržaja kod drugih subjekata, u skladu s istim kodom. Ch. H. Cooley
još davne je 1909. godine napisao da se pod pojmom komunikacije
podrazumijeva mehanizam pomoću kojega ljudski odnosi egzistiraju i
razvijaju se, a čine ga svi simboli duha sa sredstvima njihova prenošenja u
prostoru i njihova očuvanja u vremenu. Komunikolog Paul Watzlawick et
al. (1974.) smatraju da je komunikacija conditio sine qua non ljudskog
života i društvenog uređenja. Veliki broj i drugih autora smatra
komunikaciju funkcionalno nužnim preduvjetom za svaki društveni sustav i
osnovnim društvenim procesom. Komuniciranje je suštinski element
čovjekovog sporazumjevanja, kooperiranja i ukupnog djelovanja u društvu,
smatra Franc Vreg.

No, nažalost pojam komunikacije se u literaturi ne koristi jednoznačno.

Postoji, zbunjujuće mnoštvo definicija koji se podudaraju s drugim
pojmovima kao št su npr. reakcija, interakcija ili ponašanje. Upravo iz tih i
drugih razloga Kethleen K. Reardon svoju studiju o Interpersonalnoj
komunikaciji (1998., 13.-14.) započinje s navođenjem šest osnovnih značajki
ljudske komunikacije. To su:

1. Ljudi komuniciraju iz mnoštva različitih razloga.

2. Komuniciranje rezultira namjeravanim, ali i ne nemjeravanim
učincima.
3. Komunikacija je obično obostrana.
 4. Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu
utječu u nejednakoj mjeri.
5. Komunikacija se dogodila i onda kada nije bila uspješna.
6. Komuniciranje uključuje uporabu simbola.

U knjizi More Than Words, autori R. Dimbleby i G. Burton (1992.) ističu da

komunikacija ima tri suštinske odlike:

1. Komunikacija je proces ostvarivanja veze među ljudima. Te veze

mogu biti između dvije osobe, između dvije ili više skupina i između
pojedinca i skupine. Po svojoj strukturi te veze mogu biti izravne i
neizravne.
2. Komunikacija je aktivnost. Čak i kada «pasivno» čita neku knjugu,
sluša, gleda osoba je komunikacijski aktivna.
3. Komunikacija se uči. Ljudsko biće ne uči da komunicira, ono uči
kako da komunicira u svrhu zadovoljavanja svojih potreba.

Još 1976. godine Frank E. Dance američki teoretičari nabrojali su 126

definicija komunikacije. Ovaj broj jasno ukazuje ne samo na složenost i
sveobuhvatnost pojma komunikacije, već isto i na mnoštvo subdisciplina i
specijalističkih teorija koja za predmet istraživanja imaju komunikaciju.
Aleksandar Bogdanić u svojoj knjizi Komunikologija (1996., 31.-32.) citira
knjigu The Function of Human Communication: A Theoretical Approach
(1976.) Frank Dancea koji nude 15 kriterija za razvrstavanje definicija
komunikacije. To su:

1. Simboli ili riječi ili govor (komuniciranje je verbalna razmjena ideja);

2. Razumijevanje (proces u kojem razumijemo druge i trudimo se da oni
nas razumiju);
3. Interakcija, odnos (ove definicije određuju komunikaciju kao odnos,
ili preciznije kao su-odnos);
4. Smanjenje neizvjesnosti (ove definicije stavljaju težište na na
određenje uzroka i/ili svrhe komunikacije);
5. Proces (težište je stavljeno na dinamičku prirodu komunikacije);
6. Prenošenje, transmisija, razmjena (u definicijama ovog tipa, težište je
na kategoriji međurazmjene);
7. Vezivanje, povezivanje (ove definicije razumiju komunikaciju kao
integrativni proces);
8. Zajedništvo (u definicijama ovog tipa komunikacija se razumije ka čin
objavljivanja neke poruke, čime ona postaje zajednička nekoj
skupini);
9. Kanal, sredstvo, način, ruta, prijenosnik (težište je na samim
medijima preko kojih se odvija komunikacijski proces);
10. Replikacija pamćenja (komunikacija se razumije kao proces
oživljavanja pamćenja);
11. Diskriminacijsko djelovanje (komunikacija se razumije kao ciljni
proces promjene ponašanja u odnosu na početni stimulans);
12. Pobuda (ove definicije ukazuju na vrijednost i značenje cilja i motiva
koji determiniraju izvjesnu komunikacijsku situaciju);
13. Namjera (ukazuje se na trenutak svjesne namjere da se utječe na
ponašanje i mišljenje primatelja);
14. Moć (definicije ovog tipa ukazuju na ideološki trenutak koji strateški
različiti pozicionira pošiljatelja, odnosno primatelja poruke) i
15. Vrijeme, situacija (ove definicije ukazuju na element vremena,
odnosno konteksta u kojemu se komunikacija odvija).