FAKULTET ZA PRIMJENJENU EKONOMIJU

SEMINARSKI RAD

KAPITAL

STUDENT: MENTOR:
RIJAD MILIĆ Prof.dr. SRPKO KOSORIĆ

Istočno Sarajevo, 2017.

SADRŽAJ
1. ŠTA JE KAPITAL ................................................................................. 3
1.1. Opće karakteristike kapitala ...................................................... 3
2. OBLICI I KLASIFIKACIJA KAPITALA .......................................... 4
2.1. Konstantni i varijabilni kapital .................................................. 4
2.2. Fiksni i opticajni kapital ............................................................. 4
2.3. Ostale podjele kapitala ................................................................ 5
3. PONUDA KAPITALA ........................................................................... 6
4. POTRAŽNJA KAPITALA ................................................................... 8
5. KRUŽNI TOK KRETANJA KAPITALA ......................................... 10
6. RADNA SNAGA .................................................................................. 13
6.1. Ponuda i tražnja za radnom snagom ....................................... 13
6.2. Vrijednost radne snage .............................................................. 14
6.3. Produktivnost rada, nominalna i realna plata ........................ 15
7. KAPITAL I PROFIT ........................................................................... 16
7.1. Profit je zarada od kapitala ...................................................... 16
7.2. Neto dobit ................................................................................... 16
8. EKONOMSKI POLOŽAJ PREDUZEĆA ........................................ 17
9. KONCENTRACIJA, CENTRALIZACIJA I AKUMULACIJA
KAPITALA ............................................................................................ 18
10. ZAKLJUČAK ...................................................................................... 19
11. LITERATURA .................................................................................... 20

2
 1. ŠTA JE KAPITAL?
U osnovne elemente proizvodnje spadaju: zemlja, rad i kapital.
Kapital je ekonomska vrijednost koja se ulaže u proizvodnju ili neku drugu ekonomsku
djelatnost s osnovnom svrhom da se uveća, dakle da donese neku dobit.
Kapital se može posmatrati sa više aspekata:
- Kao pokretač ili sudionik u proizvodnji,
- Kao temelj za stvaranje profita (dobiti)
Svrha ulaganja kapitala prvenstveno je usmjerena na njegovu tzv.“oplodnju“, odnosno da
donese veću vrijednost od prvobitne (uložene).
Osnovna činjenica jeste da kapital nije prirodno dobro, te se mora ili proizvesti ili posuditi.
Kapital može imati oblike fizičkog i finansijskog karaktera (fiksni i obrtni kapital):
- Fizički kapital podrazumijeva tvornice, objekte, strojeve i tome slično
- Finansijski kapital podrazumijeva novac u gotovini, vrijednosne papire, licence...

1. OPŠTE KARAKTERISTIKE KAPITALA

Jedna od centralnih kategorija kapitalističkog načina proizvodnje predstavlja kategorija
kapitala. Ona sadrži i održava suštinu kapitalističkih odnosa proizvodnje, raspodjele, razmjene
i potrošnje. To znači da ova kategorija sublimira u sebe sve opšte i specifične karakteristike
kapitalističke robne proizvodnje.
Naime, pod pojmom kapitala se ne podrazumjeva bilo kakva novčana, odnosno materijalna
vrijednost, niti sredstva za rad, ili predmeti rada, niti nekretnine u kojima se obavlja proces
proizvodnje, poslovni prostori, kao ni sve ostalo što bi predstavljalo materijalno bogatsvo
pojedinca, grupa ili društva u cjelini. Navedeni elementi nemaju svojstva kapitala, ali ga
mogu imati pod određenim uslovima. Da bi postali kapital, potrebno je da postoji specifičan
proizvodni odnos; oblik svojine i načini prisvajanja, status radne snage, mogućnost stvaranja
dodatne vrijednosti oplodnjom postojeće...Tek pod tim uslovima, svi činioci proizvodnje
skupa sa svim uloženim materijalnim dobrima i vrijednostima, sa svrhom da omoguće
dodatnu vrijednost, postaju kapital.
Isključivo pod tim okolnostima, roba postaje robni, novac novčani, sredstva za proizvodnju
postaju konstantni, a radna snaga varijabilni kapital, proizvodnja dobija oblik proizvodnog, a
promet prometnog kapitala. Takođe, ustupljeni odnosno pozajmljeni novac dobija oblik
zajmovnog kapitala, dividende mogu predstavljati akcijski kapital, novac uložen u kupovinu
zemljišta zemljišni kapital.
Kapital ima oblik u kojem se pojavljuje, način kretanja, dinamičkog je karaktera i stalno
mijenja oblik svoje egzistencije. Pri tome dobija i vrši određene funkcije u procesu kretanja i
vječitog nastojanja da vlasniku, sve dok ima svojstvo kapitala, odbaci što veći dohodak u
obliku profita, kamate, dividende, zemljišne rente ili nekog drugog izvedenog dohotka. Javlja
se u više različitih oblika: konstantni (postojani), varijabilni (promjenjivi), fiksni (stalni),

3
opticajni (cirkulirajući), industrijski (proizvodni), trgovački (prometni), zajmovni
(kamatonosni), zelenaški, akcijski, zemljišni, bankovni, finansijski, robni, bankovni kao i u
drugim pojavnim oblicima.

2. OBLICI I KLASIFIKACIJA KAPITALA

Sve oblike kapitala moguće je razvrstati i podijeliti prema određenim kriterijumima na
nekoliko osnovnih grupa.

3. KONSTANTNI I VARIJABILNI KAPITAL

Konstantni kapital je uložen u sredstva za proizvodnju, koja prenose samo dio

sopstvene vrijednosti na nov proizvod, nakon okončanja svake faze proizvodnje i prometa.
Time njegova ukupna vrijednost u odnosu na stanje prenijete i novostvorene vrijednosti,
sadržane u vrijednosti novog proizvoda, ostaje nepromijenjena, odnosno konstantna.
Neutrošeni dio vrijednosti konstantnog kapitala nalazi se u vrijednosti sredstava za
proizvodnju, sve dok se ona potpuno ekonomski ne pohabaju, a utrošeni dio njihove
vrijednosti je prenesen na nov proizvod i egzistira u obliku vrijednosti sredstava amortizacije.
S tog stanovišta vrijednost konstantnog kapitala ostaje nepromijenjena.
Međutim, to nikako ne znači da se ne mijenja vrijednost elemenata koji ulaze u
konstantni kapital (sredstva za rad, oruđa rada, mašine, alati, sirovine...). Do promjene njihove
vrijednosti dolazi usljed promjene stepena produktivne snage ljudskog rada u proizvodnji
sredstava za proizvodnju, ali time nije promijenjena uloga konstantnog kapitala u procesu
proizvodnje nove vrijednosti i stvaranja viška vrijednosti.

NOVAC → SREDSTVA ZA RAD → KONSTANTNI KAPITAL

Varijabilni kapital, s druge strane, investiran u radnu snagu sa svojstvom robe, ima
sposobnost da reprodukuje sopstvenu vrijednost, čak i da stvori iznad toga suvišak vrijednosti
u obliku viška vrijednosti.
,, Onome dijelu kapitala koji se preobraća u radnu snagu, mijenja se vrijednost u procesu
proizvodnje. On reprodukuje svoj vlastiti ekvivalent, a povrh njega još i jedan suvišak, višak
vrijednosti koji se i sam može mijenjati, koji može biti veći ili manji. Iz postojane veličine
ovaj se dio kapitala pretvara u promjenjivu ( varijabilnu).“
Odatle varijabilnost dijela kapitala uloženog u radnu snagu, koja u kapitalističkom
načinu proizvodnje postaje varijabilni kapital.

NOVAC → RADNA SNAGA → VARIJABILNI KAPITAL

*Karl Marks: Kapital, Tom I, online izdanje

4
4. FIKSNI I OPTICAJNI KAPITAL

Konstantni kapital treba strogo razlikovati od fiksnog ili stalnog, a varijabilni od opticajnog ili
cirkulirajućeg kapitala. Bitan osnov njihovih razlikovanja predstavlja ponašanje pojedinih
dijelova vrijednosti u obrtu kapitala. Fiksni kapital se u obrtu ponaša tako što samo dio svoje
vrijednosti prenosi na nov proizvod za vrijeme od jednog obrta. Dio konstantnog kapitala, koji
se odnosi na vrijednost sredstava za rad, čini fiksni kapital.
Nasuprot tome, opticajni kapital se ponaša u obrtu tako što cjelokupnu svoju vrijednost
prenosi na vrijednost novog proizvoda za vrijeme jednog obrta. U opticajni kapital spada dio
konstantnog kapitala, koji se odnosi na vrijednost predmeta rada i cjelokupan varijabilni
kapital u koji spada ukupna vrijednost radne snage.

NOVAC → PREDMETI RADA → FIKSNI KAPITAL

5. OSTALE PODJELE KAPITALA

Postoje neke manje značajne podjele kapitala, zasnovane na posebnim kriterijumima i

uslovima njegovog plasmana, pa tako kapital plasiran u oblasti industrije zovemo industrijski.
Moguće je kapital razlikovati i na osnovu oblika njegove egzistencije. Koncentracija
pojedinačnih kapitala, njihovo ukrupnjivanje i povezivanje u šire komplekse, dovodi do
spajanja industrijskog i bankovnog, što ima za posledicu pojavu finansijskog kapitala. Pod
finansijskim kapitalom se generalno podrazumjeva svaki novčani kapital uložen u poslovanje
sa hartijama od vrijednosti, berzanskim efektima i drugim finansijskim instrumentima.
Tako razlikujemo:

INDUSTRIJSKI KAPITAL – koji ima sva tri oblika: robni, proizvodni i novčani, i koji se
pojavljuje u svim granama privrede, pa se tako često naziva i proizvodnim kapitalom. Glavna
karakteristika je eksploatacija tuđe radne snage, prisvajanje viška vrijednosti, te njegova
podjela sa ostalim kapitalistima.
TRGOVAČKI KAPITAL – je samostalni dio industrijskog kapitala u oblasti prometa, gdje
industrijalci ustupaju dio viška vrijednosti trgovcima u obliku trgovačkog profita.
AKCIJSKI KAPITAL – kupovinom akcija povećava se osnivački kapital dioničarskih
društava, te tako nastaje akcijski kapital. Vlasnici primaju dio dobiti u obliku dividendi, a
prodajom akcija sa novčanom nadoknadom ustupaju novim vlasnicima i pravo ubiranja
dividende.
ZAJMOVNI KAPITAL – prvi oblik se pojavljuje već sa pojavom novca, kao zelenaški
kapital. To je vrsta kapitala koji se ustupa drugima na korištenje na određeni rok otplate uz
kamatu.

5
6. PONUDA KAPITALA

Razlog uvećanja buduće potrošnje posredstvom inevsticija (kapitala) jeste u produktivnosti,

odnosno djelotvornosti kapitala. Koristeći kapitalno invenzivne metode proizvodnje, prinos
po jedinici uloženog kapitala je mnogo veći od troška.
Pretpostavimo da jedna grupa (A) poljoprivrednika ne želi da štedi, odnosno želi da sve što
proizvede to i potroši. Ona će obrađivati zemlju primitivnim alatom, prinosi će biti mali i sve
će trošiti.
Pretpostavimo da druga grupa (B) donese odluku da smanji svoju potrošnju i da dio uštedi, da
poboljša tehničke uslove proizvodnje da bi proizvodila i trošila više u budućnosti.
Grafički je to moguće prikazati na sljedeći način:

Grupa B je poboljšala tehničke performanse svoje proizvodnje i ostvaruje veći nivo potrošnje
u budućnosti u odnosu na grupu koja je zbog izostajanja štednje i investicija ostala na
tradicionalnim metodama proizvodnje i niskom obimu potrošnje u budućnosti. U svakom
slučaju, da bi bilo kapitala neko mora da štedi. U savremenim tržišnim privredama štednja se
odvija posredstvom komercijalnih banaka, a u vidu finansijskog kapitala kojim se nabavlja
potrebni fizički kapital.

6
Štednja, odnosno uzdržavanje od tekuće potrošnje ima svoju cijenu. Na današnjem
razvijenom finansijskom tržištu štednja podrazumijeva posuđivanje novca uz kamatu.
Kamata je godišnji prinos na pozajmljena sredstva. Kada je u pitanju novac i njegovo
posuđivanje, onda to nosi rizik njegovog ukupnog i djelimičnog povratka. Cijena tog rizika i
neizvjesnosti je kamata.
Ponuda kapitala (štednja) onima kojima je potreban i koji žele da posuđivanjem tuđeg
(finansijskog) kapitala kupe fizički kapital uglavnom zavisi od visine kamatne stope. Takođe
zavisi i od visine dohodaka stanovništva, procjena o budućoj promjeni cijena i opšte sklonosti
ka štednji.

7
7. POTRAŽNJA KAPITALA

Domaćinstva odustaju od dijela tekuće potrošnje, ostvaruju uštede i time stvaraju ponudu na
finansijskom tržištu. Preduzeća kojima su ta sredstva potrebna traže taj kapital, ostvaruju
proizvodnju dobara za tržište, te njihovom prodajom maksimiraju svoj profit. U odlučivanju
koliko će investirati, odnosno koliko će potraživati zavisi od visine troška, odnosno visine
kamatne stope na jednoj strani, i ostvarenog prihoda od te investicije na drugoj strani.
Preduzeće će posuđivati novac sve dok je njegov prihod veći od kamatne stope koju plaća na
posuđeni kapital. Ravnoteža će se ostvariti kada se prinos od investicija i tržišna kamatna
stopa izjednače.

Cijena upotrebe kapitala je cijena izvedena iz vrijednosti roba koje se proizvode iznajmljenim
kapitalom. Ako je vrijednost roba veća, i kamata će da bude veća i obratno.
Tražnja za kapitalom ići će do tačke izravnanja graničnih troškova faktora kapital i graničnog
prihoda proizvoda.

Kriva tražnje za kapitalom je padajuća zbog zakona padajućih prinosa. Ukoliko se na jednoj
farmi neprekidno povećava kapital ( kamioni, traktori, oprema), a zemlja i radna snaga se ne
mijenjaju, kapital će se sve slabije koristiti, što će dovesti do pada prinosa po jedinici dodatog
kapitala.
Na finansijskom tržištu potpune konkurencije na osnovi odnosa tražnje i ponude, formira se
prosječna kamatna stopa.

8
Saglasno visini svog graničnog prihoda (MRPk) preduzeća ostvaruju tražnju za kapitalom.
Tržišno formirana cijena kapitala ( kamatna stopa) je visina ponude (Pk=MCk=S). To znači
da se preduzećima po toj cijeni nudi neograničena količina kapitala, odnosno da preduzeća
mogu da posude bilo koji iznos. Ako pokušaju da posude po nižoj kamatnoj stopi, pozajmicu
neće dobiti. Ako posuđuju po višoj od tržišne, obzirom na beznačajno učešće pojedinačnog
preduzeća na finansijskom tržištu, to neće uticati na promjenu (rast) cijene kapitala.

Na drugoj strani, na strani domaćinstva, visina kamatne stope je, takođe, beskonačno elastična
kriva, ali ovdje kao zadata kriva tražnje od strane preduzeća, po kojoj domaćinstva mogu da
ponude beskonačne iznose kapitala zbog njihovog malog pojedinačnog učešća.

9
8. KRUŽNI TOK KRETANJA KAPITALA

Kružni tok ekonomske aktivnosti predstavlja složen proces kretanja ukupnog društvenog

kapitala ili nekih njegovih dijelova u oblasti procesa proizvodnje i procesa prometa. Kapital-
vrijednost, u svom kružnom kretanju, stalno prolazi kroz niz međusobno povezanih i
uzajamno uslovljenih faza. Jedna od njih čini oblast proizvodnje, a druge dvije predstavljaju
sferu prometa društvenog kapitala. U svakoj od ovih, pri određenoj dinamici, ukupni kapital
uzima, napušta i ponovo dobija posebne, različite oblike i njima odgovarajuće specijalne
funkcije. Tako unutar prometa u kojem se, inače, ostvaruje niz preobražaja, kapital uzima
oblik novčanog i oblik robnog kapitala, dok u oblasti proizvodnje ona postoji u obliku
proizvodnog kapitala.
Dakle, u svakoj svojoj fazi kapital je vezan za neki određeni oblik (novčani, proizvodni,
robni). “Kapital koji u toku svog cjelokupnog kružnog kretanja uzima ove oblike i opet ih
napušta , a u svakome izvršava funkciju koja mu odgovara, jeste industrijski kapital –
industrijski u tome smislu da obuhvata svaku granu proizvodnje koja se void kapitalistički”
(Karl Marks).
Unutar ovog cjelokupnog procesa kretanja kapitala prvobitna vrijednost se povećava
kvantitativno za veličinu ostvarenog viška vrijednosti. Ta mogućnost oplodnje kapitala i
stvaranja viška vrijednosti pomoću prvobitne vrednosti kapitala predstavlja unutrašnju svrhu i
osnovnu ponudu kapitalističkih načina proizvodnje. Na tome se zasnivaju ciljevi plasmana
kapitala, neprekidnost obnavljanja njegovih tokova, različitost oblika koje dobija u kretanju,
uzajamna povezanost faza kroz koje prolazi i ponovno vraćanje na oblik u kome se na
početku celokupnog procesa pojavio (novčani oblik).
Proces kružnog kretanja ukupnog društvenog kapitala započinje sa kretanjem novčanog
kapitala. Na tržištu kapitala i rada, za raspoloživu količinu novca (N) kapitalisti kupuju robe
(R) posebne vrste i kvaliteta, čija je ekonomska funkcija da služe i da se koriste kao sredstva
za proizvodnju (Sp) i radna snaga (Rs). Njihovo proizvodno kombinovanje i povezivanje u
oblasti prometa u kome se novac pretvara u robu, radnu snagu  i sredstva za proizvodnju (N-
R<Sp+Rs) ima za cilj oplodnju vrijednosti i stvaranje viška vrijednosti (profita), a do toga
može doći jedino u oblasti proizvodnje (P).
U ovoj fazi kapital dobija oblik proizvodnog kapitala. Njegovo kružno kretanje se ovdje
ostvaruje kroz neprekidno obnavljanje procesa proizvodnje kao procesa stvaranja robne
vrijednosti uvećane za vrijednost viška vrijednosti. Ova funkcija  proizvodnog kapitala time
se ne završava nego, naprotiv, time počinje ponovo da se ostvaruje. Proces uvećanja kapitala,
za veličinu viška vrijednosti, stvara nove prilike za periodično obavljanje uloge proizvodnog
kapitala. On svoje kružno kretanje započinje i završava ne samo procesom proizvodnje
vrijednosti i viška vrijednosti nego i njihovom reprodukcijom, stalnim obnavljanjem istog
procesa, ali uz kvantitativno uvećanje njegovog konačnog rezultata (viška vrijednosti).
Iz proizvodne sfere kapital ponovo prelazi u oblik prometa i tamo dobija oblik robnog
kapitala. Njegovu polaznu tačku, u ovoj fazi kružnog kretanja, predstavlja robna vrednost

10
oplođena viškom vrednosti (R´ ili R+r). Ali da ne bi došlo do prekida kružnog kretanja
robnog kapitala, pa otuda i do zastoja reprodukcije ukupnog društvenog kapitala, neophodno
je da se proizvedene robe uključe u promet i na tržištu pretvore u novac (R´-N´). Ovdje je
prvobitna vrijednost kapitala uvećana za dio ostvarenog viška vrijednosti realizovanog u fazu
prometa kao suvišak novca iznad njegove početne sume (N´ ili N+n).
Ako se cjelokupno kretanje kapitala prikaže šematski, onda ono ima sledeći oblik:

N—R <Sp+Rs……P…..R´(R+r)—N´(N+n)—R<Sp+Rs……P…..R´(R+r)

U ovom slučaju prvobitna vrijednost kapitala prolazi kroz fazu kupovine činilaca proizvodnje
(N—R <Sp+Rs) i tom prilikom uzima oblik novčanog kapitala. Sljedeća faza je proces
proizvodnje vrednosti i stvaranje viška vrijednosti (……P…..R´)- u kome kapital dobija oblik
proizvodnog kapitala. Najzad, prvobitna vrijednost kapitala dolazi u oblast prometa gde se, u
novčanom obliku, vrši realizacija proizvedene vrijednosti i ostvarenog viška vrijednosti (R´-N
´), a kapital stiče oblik robnog kapitala.
Iz toga slijedi zaključak da se cjelokupno kružno kretanje društvenog kapitala sastoji iz
procesa kretanja novčanog kapitala, kružnog kretanja proizvodnog kapitala i kružnog kretanja
robnog kapitala. Svaki od ovih oblika pretpostavlja druge oblike kretanja, tako da među njima
postoji stvarno jedinstvo, međusobna uslovljenosti uzajamna povezanost. Svi se ti procesi
ostvaruju kontinuirano i do njihovog prekida dolazi samo u izuzetnim prilikama, kad nastanu
ekonomske krize i sl. Tako se održava kontinuitet kružnog kretanja kapitala sve dok on, bez
zastoja, prelazi iz jedne u drugu fazu reprodukcije kapitala i kroz to uzima nove oblike
egzistencije. A to znači da se predujmljeni kapital u procesu kontinuelnog kretanja,
istovremeno, nalazi djelimično u fazi proizvodnje vrijednosti i stvaranja viška vrijednosti,
drugim dijelom vrši funkciju kapitala, a treći njegov dio uzima oblik robnog kapitala u kome
se, na tržištu, robe pretvaraju u novac.
U prvoj fazi prometa kapital se pretvara iz novčanog u robni kapital, da bi se u drugoj fazi, u
procesu proizvodnje, oplodio i uvećao za višak vrijednosti.
Ovo kretanje se naziva kružni tok kapitala. Ako to kretanje posmatramo kao ciklus, a ne
pojedinačan proces, onda govorimo o obrtu kapitala. Što je brži obrt, brže se realizuje višak
vrijednosti, povećava se njegova količina, te se stiče mogućnost proširene reprodukcije
kapitala.
Kružni tok R-N-R je potpuno završen čim prodaja gotovog proizvoda donese novac koji će
kupovina neke druge robe opet odnijeti.

11
Šema: kružni tok kapitala

12
9. RADNA SNAGA
Tržišna privreda predstavlja tržišnu valorizaciju svih faktora proizvodnje i bez jedinstva svih
faktora proizvodnje nema ni tržišta. Pored ponude i tražnje roba na tržištu roba, vrši se ponuda
i tražnja radne snage na tržištu rada.

Tržište rada je sastavni dio cjelokupnog tržišta i tržišnog mehanizma. Ekonomska dimenzija
tržišta radne snage se manifestuje na više načina:
- tržište je mehanizam koordinacije i dovođenja u vezu zainteresovanih aktera;
- odnosi razmjene se baziraju na ekonomskom interesu;
- ne postoje prethodne garancije a ni obaveze za zainteresovane aktere;
- ujednačavanje nivoa zarada;
- definisanje nivoa preduzetničkog rizika;
- mobilnost radne snage.

10. PONUDA I TRAŽNJA ZA RADNOM SNAGOM

Tražnja za proizvodima, preko proizvodne funkcije, određuje tražnju za radnom snagom.

Ponuda radne snage na tržištu, odnosi se na ponudu pojedinaca (domaćinstava) u odnosu na

nivo i vrstu obrazovanja, stručnosti i drugih elemenata, predstavlja volju pojedinaca da
sudjeluju u radnom procesu. Dakle, pojedinci, ljudi, na tržištu radne snage nude svoje fizičke i
umne sposobnosti za radni proces (proizvodnju ili uslugu), za koju dobiju nadnicu, dohodak.
Osnovni ishod za tražnjom na tržištu su ljudske potrebe, a tražnja za određenim proizvodima
određuje potrebe za tražnjom radne snage.

13
11. VRIJEDNOST RADNE SNAGE

Prema Karlu Marksu „Vrijednost radne snage određuje se, kao i vrijednost svake druge robe,
radnim vremenom potrebnim za proizvodnju, pa dakle i za reprodukciju ovog naročitog
artikla“.
Prema tome, radna snaga je specifična roba, pa je i njena vrijednost specifična. Vrijednost
radne snage, ustvari je vrijednost životnih sredstava potrebnih za normalno održavanje radne
snage. Ovo normalno održavanje radne snage razlikuje se prema geografskim uslovima,
historijskim uslovima i stepenu stručnosti (složenosti rada).
Prema geografskim uslovima vrijednost radne snage razlikuje se tako što će u različitim
klimatskim uslovima radniku trebati različita količina novca za stanovanje, odjeću i hranu.
Prema historijskim uslovima, danas, osim stanovanja, odjeće i hrane, spadaju i proizvodi koja
su se nekada tretirala luksuznim dobrima – telefon, automobil, tv aparat i slično. Prema tome
je i vrijednost radne snage promjenjiva veličina, mijenja se sa privrednim razvojem i razlikuje
se od zemlje do zemlje, u zavisnosti od nivoa njihove razvijenosti.
Kao primjer, možemo navesti cijene radnog sata u Evropi, izražene u eurima:
Njemačka 26,54, Francuska 24,39, Luksemburg 24,23, Slovenija 8,98, Mađarska 3,83,
Hrvatska 4,17, Crna Gora 2,70, Federacija BIH 2,30, Republika Srpska BIH 2,25, Makedoniji
1,95 i sl. (izvor EVROSTAT).

14
12. PRODUKTIVNOST RADA, NOMINALNA I REALNA PLATA

Produktivnost rada predstavlja karakteristiku rada da u jedinci radnog vremena proizvede

neku količinu upotrebnih vrijednosti,odnosno roba. Produktivnost se naziva i proizvodnost.
To nam govori otome koliko jedinica proizvoda mogu radici da proizvedu u jedinci
vremena(na primer za jedan sat). Sličan pokazatelj je intenzivnost rada, s tim da intenzivnost
zahtjeva veće naprezanje radnika (radnik u jedinici vremena ulaže više rada). Povećana
produktivnost podrazumjeva da se sa istim utroškom rada poveća proizvodnja.
Produktivnost direktno utiče na standard stanovništva . Taj uticaj se ogleda u tome što kod
visoke produktivnosti postoji obimna proizvodnja uz raspoloživi utrošak rada , što omogućava
veću potrošnju stanovništva, odnosno viši standard. Pored toga preduzece može da očekuje i
veći profit ako povećava produktivnost.
Nominalna plata je ukupna suma novca koju radnik primi kao cijenu za svoju radnu snagu
koju angažuje u preduzeću.
Realna plata je ukupna količina proizvoda i usluga  koju radnik može da kupi za primljeni
iznos novca, za ostvarenu nominalnu platu. Veličina realne plate zavisi od nominalne plate, te
cijena roba i usluga koje radnik normalno troši.
Porast nominalnih plata javlja se kao uzrok porasta cijena roba i usluga.
Jedan od osnovnih zakona svake proizvodnje je da se realne plate ne mogu povećavati više
nego što iznosi porast društvene produktivnosti rada. To znači da ukoliko se nominalna
vrijednost plate ne mijenja, a cijene rastu, realna vrijednost plate opada, tj. za primljenu sumu
novca može se kupiti sve manje proizvoda ili usluga na tržištu. Dakle, sa porastom cijena roba
i usluga na tržištu, uz nepromjenjenu nominalnu platu, radnik postaje realno siromašniji.
Lična potrošnja zaposlenog zavisi od visine njegove realne plate i od njegovih ličnih potreba
za određenim proizvodima i uslugama. U zavisnosti od toga, radnik može da troši sve što
zaradi, da troši manje i da pri tome štedi, ili da se zadužuje kod banaka i tako u datom
momentu troši više nego što zarađuje.

15
13.KAPITAL I PROFIT (DOBIT)

14. DOBIT (PROFIT)

Pojam PROFIT (dobit) označava čistu dobit, zaradu, odnosno pozitivnu razliku između
uloga i dobiti. Ona u suštini predstavlja zaradu od kapitala
Riječ vuče svoje korijene još iz latinskog jezika, gdje je značila "pravljene (ostvarivanje)
napretka", a direktno u bosanski jezik dolazi od francuske riječi "profit" - označava
pozitivan prihod na investiciju od strane individualca ili poslovne operacije.
Pojam profit se razlikuje od od učenja, tako postoje dva značenja: kapitalistički i marksistički.
Danas se uglavnom kapitalističko značenje profita uzima kao valjano.
15. NETO DOBIT
Nakon oporezivanja dobiti, ona se može dalje rasporediti: 
za isplatu dividende dioničarima, za ostale obveze premaulagačima,
za različite rezerve, za pokriće prenesenog gubitka iz prošle godine;
kad se sve podmiri ostatak neto-dobiti se prenosi na zadržanu dobit ili se može podijelitiu
dividende.
Neto dobit je poslovni rezultat koji u cijelosti pripada vlasnicima poduzeća. Neto dobit je
utemeljena je na prihodima i rashodima tj. razlici prihoda i rashoda.Račun dobitka i gubitka
prikazuje prihode i rashode (uključivši i poreze) tijekom izvještajnograzdoblja (najčešće jedne
godine) te razliku između prihoda i rashoda, odnosno dobit ili gubitak. Račun dobiti i gubitka
se u strukturi pozicija razlikuje ovisno o djelatnostima čije rezultate poslovnih operacija
iskazuje.
Tako je račun dobiti i gubitka u proizvodnoj djelatnosti specifičan po načinu iskazivanja
troškova za prodano, odnosno rashoda iz osnovne aktivnosti.

- Uskladištivi troškovi (izravni materijal, izravni rad, opšti troškovi proizvodnje ili
troškovi proizvodne režije)

-  Neuskladištivi troškovi (troškovi uprave i prodaje, opšti troškovi financiranja i drugi

opštitroškovi)

16
16.EKONOMSKI POLOŽAJ PREDUZEĆA

Sa ekonomskog stajališta smatra da je preduzeće ostvarilo cilj svog poslovanja u najširem

smislu riječi ako je ostvarilo povoljan ekonomski uspjeh.
U ekonomiji, utrvđivanjem finansijskih rezultata, ukoliko je preduzeće ostvarilo pozitivan
poslovni rezultat, tada razlikujemo prosječan i ekstra profit. U suprotnom, ukoliko je
preduzeće imalo negativan poslovni rezultat, tada kažemo da je psolovalo sa gubitkom.
Profit se izračunava primjenom formule:

PROFIT = UKUPNI PRIHODI – UKUPNI RASHODI

Prosječan profit (prosječna dobit, normalni profit) je minimalna naknada koja može zadržati
preduzetnikov novčani kapital i njegove preduzetničke sposobnosti i napore u datoj
aktivnosti.
Ekstraprofit je višak profita koji preduzetniku ostaje nakon podmirivanja svih troškova i
zarade prosječnog profita.

17
17.KONCENTRACIJA, CENTRALIZACIJA I AKUMULACIJA KAPITALA

Postepeno uvećavanje privatnog i državnog kapitala naziva se koncentracijom kapitala.

Centralizacija je proces spajanja već postojećih, koncentrisanih kapitala pripajanjem manjih
većim kapitalima. Potiču je konkurentska borba i kredit.
Akumulacija je upotreba viška vrijednosti ili ponovno pretvaranje viška vrijednosti u kapital.
Što je veća akumulacija, veći je i višak vrijednosti.

18
18. ZAKLJUČAK

Prva i najvažnija ekonomska odluka je potrošiti ili štedjeti. Da li se odreći dijela zadovoljstava
sadašnje potrošnje kako bi se povećala potrošnja u budućnosti? Zamjena sadašnje potrošnje
investicijama osnovni je strukturni problem u privredi. Oni koji danas manje troše više će
trošiti u budućnosti. Do veće buduće potrošnje se stiže uz pomoć ili posredstvom kapitala. Da
bi se više trošilo u budućnosti potrebno je dio postojeće potrošnje zamijeniti kapitalom.

19
19.LITERATURA

OSNOVI EKONOMIJE, Prof.dr. Srpko Kosorić, Prof.dr. Z. Babić, Prof.dr.S. Babić

OSNOVE POLITIČKE EKONOMIJE, Dr. Dragutin Šoškić
OSNOVE EKONOMIJE, Prof. Dr. Aleksa Milojević
Karl Marks – Kapital online izdanje (http://www.slobodnajugoslavija.org/index.php?
option=com_content&task=blogcategory&id=Itemid=53 )
http://www.britannica.com/capital
OSNOVI EKONOMIJE, Prof. Dr. Jovan Sejmenović

20