ESEJ: Historijat istraživanja i kronologija glasinačke kulture

Student: Josipa Šimić, 48810/2018

Početak arheoloških iskopavanja i istraživanja dogodio se krajem 19. stoljeća, točnije 1880.
godine, prilikom građevinskih radova na cesti Sokolac- Rogatica. Austrijski poručnik,
zajedno s okupacijskom vojskom, otvorio je prve tumule na području Glasinačkog polja, gdje
je došlo do otkrića prvog materijala. Pronalazak Glasinačkih kolica iznjedrio je veliku
zainteresiranost i daljnja iskopavanja obavljana su za Prirodopovijesni muzej u Beču, u cilju
skupljanja materijala za njega.
Šest godina nakon, obavljena su daljnja iskopavanja tumula, čije je rezultate objavio Moritz
Hoernes, koje je pripisao halštatskom periodu.
Prva sustavna iskopavanja počela su 1888. godine, i trajala su godinu dana. Iskopavanja su
obavljena na 55 lokacija, prilikom kojih su iskopane 1234 humke.
Iste godine, Ćiro Truhelka također obavlja iskopavanja na ovom području. Na terenima mu se
pridružio i konzervator muzeja iz Budeimpešte Hampel, te dr. Hoernes, asistent bečkog
Dvorskog muzeja. Za deset dana iskopane su 63 gromile, a najznačajnija bila je Arareva
gromila kod Čavarina, zbog svoje velićine ali i zbog pronađenih predmeta. Rezultati su
objavljeni i u Sarajevu i u Beču. 1895. godine iskopavanja su vršena u okolini
Rusanovića i Rogatice. Oko Rogatice su istražene gromile kod Plješevice, Zagorice, Osova i
Gučeva, a oko Rusanovića su istražene nekropole kod Brezija, pladnja i Gosinj planini.
Zainteresiranost za glasinačku kulturu i ovo područje postiže još veću popularnost, te dolazi
do istraživanja i na Glasincu i na susjednim dijelovima istočne Bosne, koje su izvodili Franjo
Fiala, pa Ćiro Truhelka i Đorđe Stratimirović. Sustavra iskopavanja na Glasincu su završena
1897. godine.
Iskopavanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu (obavljana 1957. godine), izrodila su
izvanrednim informacijama o načinu sahranjivanja i samim konstrukcijama tumula.
1974. Centar za balkanološka ispitivanja, u suradnji sa Zemaljskim muzejem, pristupa reviziji
materijala iz grobova glasinačkog područja, koje obavljaju Borivoje Čović i Živko Mikić.
Razlog k tome jest, osim uključivanja fizičko-antropoloških istraživanja o prastanovnicima
Balkana u program Centra, važnost Glasinca za informacije i nalaze brončanog i željeznog
doba, kao i proučavanje Ilira.
Tijekom 1974. i 1975. godine obavljena su rekognisciranja 1u širem području Glasinca, ali i
iskopavanja na Zmijnici, u Podiljaku i kod sela Kusače.
Drugi istraživani lokaliteti glasinačke kulture: Barakovac kod Foče, Radmilja, Vidoštak,
Mosko i Plana.
Značajna istraživanja glasinačke kulture obavljena su na području Srbije. Sustavna
iskopavanja započeta su od strane Milutina i Drage Garašanin u Krivoj Reci i Ražani,
prilikom kojih dolazi do otkrića da se glasinačka kultura širi i istočno od Drine.

Istraživanja u Metohiji obavljana su 1957., 1965., 1973., 1975. i 1979. godine. Bilasu
značajna upravo zbog mogućnosti usporedbe s nalazištima u Albaniji ali i za utvrđivanje
granica rasprostiranja ove kulture. Manji lokaliteti iskopani su i na području Crne Gore
(Herceg- Novi, Petrović, Kličevo), ali i oko Mostara (Gubovica) i Trebinja (Glogovik).

Alojz Benac i Borivoj Čović, ppedesetih godina objavljuju dva katologa, Glasinac I i
Glasinac II, u kojima su izvršili kronološku podjelu Glasinačke kulture i opisali sve faze na
osnovu pronađenog materijala na lokalitetima. Prvi katalog se sadrži faze do željeznog doba,
dok drugi sadrži periodizaciju glasinačkog materijala iz i starijeg i mlađeg željeznog doba;
izdvojeno je pet faza.

Željezno doba podijeljeno je na Glasinac IV (starije željezno doba) i Glasinac V (mlađe

željezno doba), s tim da su ovi periodi podijeljeni i na faze:
Glasinac IV se dijeli na:
1.Glasinac IVa
2.Glasinac IVb
3. Glasinac IVc
Glasinac V se dijeli na faze:
1. Glasinac Va
2. Glasinac Vb.

Milutin Garašanin nije se slagao sa kronološkom podjelom Benca i Čovića, i smatrao je da

faza Glasinac Iva treba biti spojena s fazom IVb, zbog neubjedljivosti materijala. S obzirom
na postojanje zajedničkih elemenata grobova faze IVc i faze Va, prekid između ove dvije
faze nije trebao biti tako postavljen. Njegov prijedlog bila je podjela na faze Ia, Ib i II. Druge
kronološke podjele predlagali su i Lucetini, Kilian, Vasić i Gabrovec. U fazi IVc mogu
izdvojiti stariji i mlađi dio. Stariji obuhvaća period sedmog i prvu polovinu šestog stoljeća,
1
ciljani pregled terena radi utvrđivanja mogućih novih nalazišta ili provjera stanja u kojemu su već poznata
nalazišta
dok mlađi obuhvaća period druge polovine šestog i početak petog stoljeća. Pomoću
kneževskih grobova iz zapadne Srbije, jasnije je povučena granica između faze Glasinac IVc
i faze Glasinac Va.

Nova periodizacija glasinačke kulture željeznog doba:

1.Glasinac Iva
2. Glasinac IVb
3. Glasinac IVc 1
4. Glasinac IVc 2
5. Glasinac Va
6. Glasinac Vb
Literatura:

1. Borivoj Čović, Glasinačka Kultura, Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Željezno doba,

Sarajevo, 1987.

2. Ćiro Truhelka, Kopanje starina na Glasincu u godini 1889., Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, Sarajevo

3. Ćiro Truhelka, Iskopine na predistorijskome grobištu na Glasincu, Glasnik Zemaljskog

muzeja u Sarajevu , Sarajevo

4. Blagoje Govedarica, Novi antropološki prilozi istraživanja tumula na glasinačkom

području, Centar za balkanološka istraživanja, Godišnjak TOM XVII, Knjiga 15, Sarajevo,
1978.

5. Alojz Benac- Borivoj Čović, Glasinac, Dio I, Brončano doba, Katalog prehistorijske zbirke
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska 1, Sarajevo, 1956.

6. Alojz Benac- Borivoj Čović, Glasinac, Dio II, Željezno doba, Katalog prehistorijske zbirke
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska 1, Sarajevo, 1957.