Univerzitet u Tuzli

Tehnološki fakultet

Seminarski rad
Usporedba prirodnih i sintetskih polimera
(Biorazgradljivost,mješavine prirodnih i
sintetskih polimera)

Mentor: Studenti:
Prof.dr. Jasmin Suljagić Ervin Mehanović
Mirza Salkić

2019.
 Sadržaj

Opće razlike između prirodnih i sintetskih polimera............................3

Biorazgradljivost...................................................................................7
Mješavine prirodnih i sintetskih polimera..........................................22
Izvori...................................................................................................25
Šta su prirodni polimeri
Prirodni polimeri su polimerne komponente koje su mogu pronaći u
našem okruženju i prirodnog su porijekla. Većina hemijskih spojevima
od biološke važnosti tj. u živim organizmima su prirodni polimeri. Tri
glavna tipa prirodnih polimera su polisaharidi, poliamidi i
polinukleotidi.

Polisaharidi su polimeri koji se sastoje od više monosaharidnih

komponenti. Najčešći monosaharidi su glukoza, fruktoza i galaktoza.
Polisaharidi se mogu pronaći u biljkama i životinjama. Naprimjer,
škrob je polisaharid koji se može pronaći u biljkama kao glavna
energetska rezerva. Glikogen je polisaharid koji je glavna energetska
rezerva u životinjskim organizmima.

Poliamidi uključuju proteine i druge prirodne polimere sa peptidnim

vezama. Svoj naziv duguju velikom broju amino grupa raspoređenih
na svim dijelovima polimera. Proteini se sastoje od aminokiselina, tj.
aminokiseline su monomeri proteina. Manji proteini se također zovu
polipeptidi zbog nekoliko peptidnih veza u njihovoj strukturi. Proteini
su glavne gradivne komponente biljaka i životinja. Česti primjeri
proteina su svila u biljkama, te enzimi poput amilaze kod ljudi.
Paukove mreže su napravljene od proteina

Polinukleotidi uključuju DNK i RNK. Ove polimerne komponente

sastoje se od monomera koji se zovu nukleotidi. Nukleotid se sastoji
od petougljične molekule šećera vezane za azotnu bazu i fosfatnu
grupu. Nukleotidi su međusobno vezani kovalentnim vezama čime
stvaraju polinukleotide. DNK i RNK se nezamjenjivi dijelovi bilo kojeg
živog organizma: biljaka, životinja, bakterija, itd.

Kao još jedan primjer, prirodna guma (ili kaučuk) je jako važan
prirodni polimer koji se nalazi u stablu kaučuka. Ovaj polimer se zove
cis-1,4-poliizopren. Polimer je izoprena.
Šta su sintetski polimeri
Sintetski polimeri su vještački spojevi proizvedeni od strane ljudi.
Proizvode se u laboratorijama i fabrikama ovisno o potrebi. Ovi
polimeri nastaju zahvaljujući nekoliko različitih hemijskih reakcija.
Njihova daljnja podjela zavisi upravo od tipa hemijske reakcije
potrebnog za dobivanje tog polimera.

Proizvodnja sintetskih polimera je dosta inspirisana prirodnim

polimerima. Ljudi su proizveli prve sintetske polimere izučavajući
strukturu prirodnih polimera. Ovi polimeri se većinom proizvode iz
nafte. Sintetski polimeri se dalje dijele na osnovu načina proizvodnje,
komponenti od kojih se sastoje, itd. Na primjer, neki polimeri nastaju
kondenzacijskom polimerizacijom, dok drugi polimeri nastaju
adicijskom polimerizacijom. Ovisno od toga, oni se zovu
kondenzacijski polimeri i adicijski polimeri.

Loptice polietilena
Također, sintetski polimeri se mogu podijeliti na organske i
neorganske. Organski polimeri se sastoje od lanaca ugljikovodika, dok
kod neorganskih sintetskih polimera to nije slučaj. Neki česti primjeri
sintetskih polimera su polietilen, polipropen, Teflon, polistiren, itd.

Razlike između prirodnih i sintetskih polimera

Definicija
Prirodni polimeri: Prirodni polimeri su polimerni spojevi prirodnog
porijekla koje nalazimo svuda u našoj okolini.

Sintetski spojevi su polimerne komponente koje vještački proizvode

ljudi za svoje potrebe.

Proizvodnja
Prirodni polimeri se proizvode u prirodnim, biološkim procesima.

Sintetski polimeri se proizvode vještački izazvan hemijskim

procesima.

Biorazgradljivost
Prirodni polimeri se relativno lagano razgrađuju biološkim
procesima u prirodi.

Sintetski polimeri se vrlo sporo i teško razgrađuju prirodnim

procesima, a neki skoro pa nikako.

Zaključak
Prirodni polimeri i sintetski polimeri su dvije glavne kategorije
polimera. Prirodni polimeri se nalaze u našem okruženju i nastaju
prirodnim putem, sintetski polimeri nastaju proizvodnjom od strane
ljudi i ne možemo ih pronaći u prirodi. Ovo je glavna razlika između
prirodnih i sintetskih polimera, uz samu biorazgradljivost.
BIORAZGRADLJIVOST
Tokom posljednja dva desetljeća polimeri dobiveni iz obnovljivih
izvora privlače sve veću pažnju, uglavnom zbog dva glavna razloga:
prvo zbog brige o okolišu, a drugo zbog spoznaje da su izvori nafte
ograničeni.U razvijenim zemljama svijeta, onečišćenje uzrokovano
sintetskim polimerima predstavlja sve veći problem, ali i opasnost za
ljude i okoliš u kojima oni žive. Stoga se sve veći naglasak stavlja na
razvoj biorazgradivih polimera kao i na razvoj same biorazgradnje, te
na promjenu strukture i svojstava polimera koji nalaze svakodnevnu
primjenu.
Biorazgradivi polimeri predstavljaju novije područje u znanosti
polimera i polimernih tehnika koji nalaze široku primjenu. U novije
vrijeme sintetiziran je veliki broj različitih biorazgradivih polimera i to
upravo zbog pronalaska različitih mikroorganizama i enzima koji su
sposobni provesti proces razgradnje takvog polimernog materijala.

Proces kojim se organske supstance razlažu zbog okolišnih efekata a i

od strane živih organizama naziva se biorazgradljivost.Biorazgradivi
proizvod se može lako rastopiti u okolini bez uništavanja prirode.
Suprotno je npr.plastici i stiroporu, koji štete okolišu. Smisao
biorazgradnje je razbijanje organskih supstanci uz pomoć drugih živih
organizama kao što su bakterije,mikrobi,gljivice,alge.Organsku
materiju moguće je razgraditi aerobno i anaerobno.
Prvi put se pojam ”biorazgradljiv” poistovjećuje kao uništavanje
materijala na osnovne komponente ugljik,hidrogen i kisik dejstvom
mikroorganizama. Sada se “biorazgradljiv” obično povezuje sa
ekološki prihvatljivim proizvodima koji su dio prirodnog ciklusa
Zemlje i sposobni su da se ponovo razgrade u prirodne elemente.
Jedna od definicija biorazgradnje jest da je to proces u kojem
bakterije, gljivice, kvasci te njihovi enzimi konzumiraju sastavnicu
polimera kao izvor hrane te tako provode proces razgradnje.
Biorazgradivi polimeri kao takvi pogodni su za široku upotrebu u
svakodnevnom životu kao i u medicini, agronomiji, farmaciji i slično.

Najčešća definicija biorazgradivih polimera uključuje “razgradljivi

polimer kod kojeg se primarni mehanizam razgradnje odvija
metaboličkim djelovanjem mikroorganizama”. Može se očekivati da
će se većina hemikalija puštena u okoliš razgraditi mehanizmom
biorazgradnje. Biorazgradivi materijali razgrađuju se u
biomasu,ugljikov dioksid i metan.Biomasa se odnosi na živu materiju,
biljnog ili životinjskog porijekla, koja se može koristiti kao gorivo ili za
industrijsku proizvodnju.
Aerobna biorazgradnja:
POLIMER + O2  CO2 + biomasa + ostatak(nusprodukti)
Anaerobna biorazgradnja:
POLIMER  CO2 + CH4 + H2O + biomasa + ostatak(nusprodukti)
Proces u kojem se biorazgradivi materijali ili biomasa pretvaraju u
plin (ugljikov dioksid,metan i dušikove spojeve), vodu, minerale i
ostatke biomase naziva se mineralizacija.Mineralizacija je potpuna
kada se sav biorazgradivi materijal i biomasa potroše, a sav ugljik
pretvori u ugljikov dioksid.
Pored hemijske strukture i hemijskih osobina molekule polimera
drugi važni čimbenici odgovorni za biorazgradljivost su i fizičko-
mehanička
svojstva:poroznost,elastičnost,morfologija(kristalna,amorfna).
Kako je važan način na koji se materijal dobiva, također je važan i
način na koji se materijal razgrađuje.
Općenito kod razgradnje polimernih materijala vrijedi da se oni mogu
razgraditi djelovanjem mikroba, foto razgradnjom ili hemijskom
razgradnjom. Sve tri metode uključene su kod biorazgradnje, a krajnji
produkti razgradnje su stabilni i nalaze se u prirodi.Mnogi biopolimeri
su osmišljeni kako bi se mogli odložiti na odlagalište otpada,kompost
ili tlo.Materijali se razgrađuju pod uvjetom da su prisutni izvjesni
mikroorganizmi.Normalne bakterije tla i voda općenito su ono što je
potrebno za razgradnju .
U slučaju materijala kod kojih se škrob koristi kao aditiv za
konvencionalnu plastičnu matricu, polimer u kontaktu s tlom i/ili
vodom napast će mikrobi.Mikrobi probavljaju škrob,ostavljajući iza
sebe pore, spužvaste strukture s velikom međupovršinom i niskom
strukturnom čvrstoćom.Kad se škrob potroši, polimerna matrica
počinje se razgrađivati enzimskim napadom.Svaka reakcija rezultira
cijepanjem molekule,polaganim smanjivanjem mase matrice sve dok
se sav materijal ne probavi.
Drugi pristup mikrobnoj razgradnji biopolimera uključuje rast
mikroorganizama posebno namijenjenih za probavljanje polimernog
materijala.Navedeni mikroorganizmi su ciljano dizajnirani za
razgradnju plastike koja se dobiva iz nafte.
Fotorazgradljivi polimeri podliježu razgradnji pod uticajem sunčeve
svjetlosti.U mnogim slučajevima,polimeri su napadnuti fotohemijski i
razgrađuju se na manje segmente.Da bi se postigla prava
biorazgradnja dalje mora doći do mikrobne razgradnje.

Poliolefini (vrsta konvencionalne plastike koja se dobiva iz nafte) su

polimeri koji su najosjetljiviji na fotorazgradnju.Predloženi pristup za
daljni razvoj fotorazgradljivih biopolimera uključuje uvođenje
dodataka koji ubrzavaju fotohemijske reakcije (npr. benzofenon)
čime se modificira sastav polimera koji uključuju više UV
apsorbirajućih skupina (npr. karbonilnih) i sintezu novih polimera sa
skupinama osjetljivim na djelovanje svjetlosti.
Neki biorazgradivi materijali će se brzo otopiti kada se izlože
pojedinim vodenim otopinama.Kada se polimer otopi, preostala
otopina sastoji se od polivinilnog alkohola i glicerola.
Slično kao kod foto razgradljivih plastika, potpuna biorazgradnja
vodene otopine događa se kasnije,pomoću mikroba.
Odgovarajući mikroorganizmi obično se nalaze u postrojenjima za
pročišćavanje voda.Biopolimerni materijali koji se raspadaju nakon
izlaganja u vodenoj otopini poželjni su za zbrinjavanje i prijevoz
opasnog biološkog i medicinskog otpada.Industrijski "strojevi za
pranje" dizajnirani su tako da otope i isperu vodene otopine za
daljnju mikrobnu probavu.

Biorazgradivi polimeri mogu se podijeliti u skladu s njihovim

hemijskim sastavom,porijeklom i načinom dobivanja,metodama
prerade, ekonomskom važnosti, primjenom itd.
Biorazgradivi polimeri dijele se s obzirom na porijeklo u dvije skupine:
prirodni polimeri koji se dobivaju iz prirodnih izvora i sintetski
polimeri koji se dobivaju iz ulja(nafte). Pregled tih kategorija dat je na
slici:
Tri glavna sektora u kojima su uvedeni biorazgradljii polimeri
su:medicina,pakiranje i poljoprivreda.
Da bi se koristili kao biomaterijali,biorazgradivi polimeri moraju imati
tri važna svojstva: biokompatibilnost,bioupijanje i mehaničku
otpornost. Posljednjih godina sve je veća zastupljenost polimernih
materijala u medicini čime se proširuje uporaba biopolimera koji su
ujedno i biorazgradljivi i biokompatibilni,tako se od biopolimera
proizvode razni dijelovi, ali i čitavi umjetni organi koji zamjenjuju
funkciju prirodnih.
Trenutna primjena biorazgradivih polimera u medicini ponajviše
uključuje kirurške implantante u vaskularnoj ili ortopedskoj kirurgiji
kao i ugradnju srčanih pacemakera,rekonstrukcije zuba.Biorazgradljivi
polimeri su također korišteni kao matrica za implantaciju za
kontrolirano otpuštanje lijeka unutar tijela.
Biorazgradivi polimeri su od velikog interesa u oblasti isporuke
lijekova i nanomedicini.Velika korist biorazgradivog sistema za
isporuku lijeka je sposobnost nosioca lijeka da cilja oslobađanje
njegovog tereta na određeno mjesto u tijelu i zatim degradira u
netoksične materijale koji se zatim eliminišu iz tijela prirodnim
metaboličkim putevima.Polimer se polako degradira u manje
fragmente i njegova brzina razgradnje je direktno proporcionalna
uvjetima u tijelu gdje je smješten kao što je npr.pH vrijednost sredine.
Na primjer,polimeri na bazi polilaktične(mliječne)kiseline, poli
(mliječne-ko-glikolne) kiseline i poli (kaprolaktona), koji su svi
biorazgradivi, korišteni su za nošenje lijekova protiv raka.
Sintetski polimeri se naširoko koriste u biomedicinskim
implantantima i uređajima jer mogu biti proizvedeni u različitim
oblicima.PGA i PLA se smatraju prvim biorazgradivim polimerima
korištenim u biomedicinske svrhe.Uslijed njihovih dobrih mehaničkih
svojstava,PGA i PLA se koriste kao uređaji za unutarnje fiksiranje
kostiju.
Još jedna zanimljiva primjena jeste biorazgradljivi konac za šivanje
rana.
U medicini se već primjenjuje i biorazgradljivi konac za šivanje rana
koji nakon što rana zacijeli se razgradi i apsorbira u tijelo bez štetnih
posljedica za organizam.

U svakodnevnom životu, pakiranje je važno područje u kojem se

koriste biorazgradivi materijali.Kako bi se smanjio volumen otpada,
često se koriste biorazgradivi polimeri.Biorazgradivi polimeri korišteni
za pakiranje zahtijevaju drugačija fizikalna svojstva,ovisno o
proizvodu koji se pakira i uvjetima trgovine.
Zbog svoje dostupnosti i niske cijene u usporedbi s drugim
biorazgradivim poliesterima, PLA je korištena za otpadne vrećice.

PLA je razvijen i u primjeni pakiranja kao što su čaše, boce i folije.

Alifatski poliesteri kao PLA, PBS, PCL i njihovi kopolimeri se koriste
kao biorazgradiva plastika za jednokratne potrošačke proizvode,kao
što su jednokratni pribor za jelo i tanjuri.

Nekoliko biopolimera temeljenih na polisaharidima kao što su škrob i

hitozan su se istraživali kao folije za pakiranje.Folije škroba koje
vidimo na slici imaju nisku propusnost i stoga su privlačni materijali za
pakiranje hrane.Kad se udruže proteini i polisaharidi,folije imaju
dobra mehanička i optička svojstva,ali su vrlo osjetljivi na vlagu.Kad
se sastoje od lipida, tada su folije otpornije na vlagu.Sadašnji trend u
pakiranju hrane je da se koriste smjese različitih biopolimera.
Folije temeljene na hitozanu su dokazale da su učinkovite u očuvanju
hrane i mogu se potencijalno koristiti kao antimikrobno pakiranje.
PHB se koristi u malim jednokratnim proizvodima i u materijalima za
pakiranje.Mnogi su istraživali upotrebu PHB u pakiranju hrane,
uspoređujući ga s PP-om da bi utvrdili da je deformacijska vrijednost
PHB oko 50% niža od one PP-a,što ih je navelo na zaključak da je PHB
krući i manje fleksibilan od PP-a.
Biorazgradivi polimeri su našli primjenu i u poljoprivredi. Mlade biljke
su osjetljive na mraz i moraju biti pokrivene.

Glavno djelo biorazgradivih pokrovnih filmova je da očuva

vlagu,poveća temperaturu tla i smanji korov kako bi se poboljšala
stopa rasta biljaka. Na kraju sezone,folija se biorazgradi.Biorazgradivi
polimeri mogu se koristiti i za kontrolirano otpuštanje poljoprivrednih
hemikalija.
Biopolimeri se također koriste u posebnim primjenama kao što su
automobilski,elektronski i građevinski sektor.
Automobilskom sektoru cilj je napraviti lakši automobil pomoću
bioplastike i biokompozita.Još uvijek čekamo razvoj bio-kompozitnih
materijala.Naprimjer,PLA je pomiješana sa vlaknima kenafa da bi
zamijenila okvir vrata automobila,nadzornu ploču ili pokrov gume.
Polimeri temeljeni na škrobu se koriste kao aditivi u proizvodnji
guma. To smanjuje otpor pri kretanju.
Automobilska industrija ima za dugoročni cilj proizvodnju automobila
koji će nekim dijelom biti biorazgradljiv.Tako je Toyota od 2015.
godine 20 % polimernih dijelova svojih automobila zamijenila
biorazgradljivim polimerima.
Kompaktni diskovi temeljeni na PLA su se također lansirali na tržiste
(Pioneer i Sanyo grupa).Fujitsu tvrtka je proizvela kućište kompjutera
od PLA.
PLA vlakna se koriste za dopunjavanje tepiha.Njegova zapaljivost,niža
je od one sintetskih vlakana pa ima veću sigurnost.Njegova
antibakterijska i antigljivična svojstva sprečavaju probleme
alergija.Vlakno je također otporno na UV zračenje.

Neke kuke za ribolov i biorazgradive golf loptice su temeljene na

škrobu. PLA vlakna se koriste i za sportsku odjeću.Kombinira
udobnost prirodnih vlakana i otpornost sintetskih vlakana.
Hitin upija teške i radioaktivne metale,što je korisno u pročišćavanju
otpadnih voda.
Ima puno drugih primjena koje ne spadaju u prethodne
kategorije.Tako češljevi,pojedine hemijske olovke,i podloga za miša
su izrađeni od biorazgradivih polimera.
Jedna zanimljiva primjena je LINE-X proizvod.LINE-X proizvod je
ekološki prihvatljiv, ekološki siguran, netoksičan, neopasan, kao i
biorazgradiv.Također je bez otapala i prirodna je sigurna i zelena
alternativa drugim aplikacijama za raspršivanje. LINE-X proizvod nema
CFC-a.
LINE-X je i nezapaljiva tečnost,a koristi se kao jak polimerni premaz.U
osnovi, LINE-X je samo poliuretanski premaz. Drži stvari
zajedno.Koristi se za ublažavanje eksplozija,zaštitu od metaka. Čak su
zidovi Pentagona obloženi LINE-x-om.Nastaje kombinacijom
izocijanata i prirodnih smola u mješavini s poliolima.

Ecobioball je prva i jedina golf loptica na svijetu koja se nakon

upotrebe biorazgradi,postane hrana za ribe.To je razlog zašto je
definirana kao biorazgradiva i ekološki prihvatljiva.Ecobioball je
posebna loptica sa jedinstvenim i ekskluzivnim dizajnom za treniranje
golfa u blizini vodenog okoliša(more, ocean, rijeke, jezera i ribnjaci).
Zahvaljujući inovativnom modelu,počne se odmah razgrađivati nakon
što je potopljena u vodu, tako da:
 u manje od 24 sata, njezina vanjska ovojnica se počinje otvarati
 unutarnja jezgra se sastoji od 100% riblje hrane,tako da se
između 36 i 48 sati pušta u vodu,gdje ju ribe mogu jesti
Postoji mnogo novih,ekološki prihvatljivih artikala koji su uvedeni na
tržište.Sve što treba da uradite je da provjerite etiketu i da se uvjerite
da je zaista biorazgradiv.
Vrijeme potrebno određenim produktima i materijalima za
biorazgradnju je drugačije pojedinačno.Tako se npr. kora banane
razgradi za sedmicu,pamučna tkanina za 1-5 mjeseci,papir 2-5
mjeseci,vuna 1-5 godina,najlon 30-40 godina,tanja plastika 10-20
godina,deblja plastika 500 godina,konopac 3-14 mjeseci,opiljci
narandže 6 mjeseci,lišće s drveća za godinu,plastične vrećice 10-20
godina,kožne cipele 25-40 godina,plastične flaše zauvijek itd…

Objedinjujući sve gore navedeno možemo zaključiti :

Biorazgradivi materijali se koriste u ambalažama, poljoprivredi,
medicini i drugim oblastima.U posljednjih nekoliko godina došlo je do
povećanja interesa za biorazgradive polimere.Mogu se razlikovati
dvije klase biorazgradivih polimera:sintetski i prirodni
polimeri.Postoje polimeri proizvedeni iz sirovina koje se dobijaju ili iz
naftnih resursa (neobnovljivi izvori) ili iz bioloških resursa (obnovljivi
izvori).Općenito, prirodni polimeri nude manje prednosti od
sintetičkih polimera.
Biorazgradivi polimeri dobili su mnogo više pažnje u posljednjih
nekoliko decenija zbog njihovih potencijalnih primjena u područjima
vezanim za zaštitu okoliša.Trenutno je samo nekoliko grupa
navedenih biopolimera od tržišnog značaja.Glavni razlog je njihov
nivo cijena, koji još nije konkurentan.Budućnost svakog biopolimera
zavisi ne samo od njegove konkurentnosti,već i od sposobnosti
društva da to plati. Budući izgledi za razvoj u oblasti biopolimernih
materijala su obećavajući.

MJEŠAVINE PRIRODNIH I SINTETSKIH POLIMERA

Da bi se poboljšala svojstva biorazgradivih polimera,razvijeno je
mnogo metoda,kao što su nasumična i blok kopolimerizacija ili
presađivanje.
Ove metode poboljšavaju brzinu biorazgradnje i mehaničke osobine
konačnih proizvoda.Fizičko mješanje je drugi put za pripremu
biorazgradivih materijala različitih morfologija i fizičkih karakteristika.
Da bi se osigurala dodatna vrijednost biorazgradivih polimera,
primijenjene su neke napredne tehnologije.One uključuju aktivnu
tehnologiju pakiranja i pojačanja prirodnih vlakana.Nedavno su
objavljene različite studije o upotrebi nano-glina sa biorazgradivim
polimerima,posebno sa škrobom i alifatskim poliesterima.Istražuju se
nano-biokompoziti ili bio-nanokompoziti.
PCL mješavine sa hitinom su pripremljene kao biorazgradivi kompoziti
miješanjem taline.Ustanovljeno je da povećanje količine hitina nema
efekta na temperaturu topljenja ili kristalizacije.Drugi put miješanja je
lijevanje otapala.Stepen kristaličnosti PCL se smanjuje nakon
miješanja s hitinom. Isti rezultati su dobijeni sa PCL / hitozan
mješavinama.Očekuje se da ove mješavine imaju dobre mehaničke
osobine.
Škrob je potpuno biorazgradiv i ekološki prihvatljiv materijal.Osim
toga, škrob ima nisku cijenu.Ipak, pošto je škrob visoko osjetljiv na
vodu i ima relativno slaba mehanička svojstva u odnosu na druge
petrohemijske polimere,njegova upotreba je ograničena.Rješenje
može biti miješanje sa drugim sintetičkim polimerima.Mnoge
biorazgradive termoplastične mješavine na bazi škroba razvijene su i
opsežno proučavane.Mnogo istraživanja se bavi razvojem mješavina
škroba sa sintetičkim biorazgradivim polimerima.
Proces miješanja je jeftin u odnosu na troškove razvoja novih
sintetičkih materijala.Ove vrste mješavina su više biorazgradive od
tradicionalne sintetičke plastike.
Tako su neki filmovi pripremljeni od prirodnog kukuruznog škroba i
EVOH-a sa različitim omjerima.Mehaničke osobine jako su zavisile od
sadržaja škroba,vlage i načina obrade.
TPS i PVOH imaju odličnu kompatibilnost i njihove mješavine su od
posebnog interesa.TPS i PVOH se mogu miješati u različitim omjerima
kako bi se prilagodile mehaničke osobine završnog materijala.U
poređenju sa čistim TPS materijalima,kod mješavina je poboljšana:
zatezna čvrstoća,sile zatezanja(izduženje) i mogućnost
obrade.Njihova biorazgradljivost je nedavno istražena.Sadržaj PVOH
ima važan uticaj na brzinu razgradnje škroba(povećanje količine
PVOH će smanjiti ovu brzinu).
Istražen je i efekat želatinizacije škroba.Pokazalo se da se u PLA/
želatiniziranim smjesama škroba,škrob može smatrati agensom za
nukleaciju,što rezultira poboljšanjem kristaličnosti u PLA
mješavinama i većoj superiornosti mehaničkih osobina.
Mehaničke osobine mješavina škroba s PLA korištenjem
konvencionalnih postupaka su slabe zbog nekompatibilnosti.
Jedan način za poboljšanje kompatibilnosti je korištenje
kompatibilizera. U tu svrhu se može koristiti maleinski anhidrid.Za
stvaranje slobodnih radikala na PLA korišten je inicijator(inicijatorska
reakcija)koji podstiče reakciju između maleinske kiseline i PLA(to je
ustvari kompatibilizer-maleinski anhidrid).Anhidridna grupa na
maleinskoj kiselini može da reaguje sa hidroksilnim grupama
prisutnim u škrobu.Time je značajno poboljšana međupovršinska
adhezija između škroba i PLA.Mehaničke osobine dobivene za
mješavine PLA / škrob kompatibilizirane s maleinskom kiselinom su
veće od onih dobivenih za izvorne mješavine PLA / škrob.

Već u prethodnom primjeru smo vidjeli da škrob nije baš sjajan u

miješanju sa svim sintetskim polimerima.
Ispitivano je ponašanje nekih PCL-modifikovanih škrobnih smjesa.
Dodatak modifikovanog škroba(TPS) doveo je do povećanja
elastičnosti PCL-a ali smanjenja zatezne čvrstoće i izduženja.Smjesa
postaje manje duktilna.
Modul elastičnosti mješavina kukuruznog škroba visoke amiloze (25%
tež.udjela) i PCL-a bio je 50% veći od onog od PCL-a, a zatezna
čvrstoća 15% niža. Razlog zašto su dobijena bolja mehanička svojstva
u odnosu na druge mješavine je dobra disperzija granula škroba u PCL
matrici.
Brzina biorazgradnje PCL-a,koja je vrlo niska,može se značajno
povećati prisustvom škroba.
Biorazgradivost PLA može se poboljšati i kalemljenjem.Kalem
kopolimerizacija L-laktida na hitozan je izvršena polimerizacijom
otvaranjem prstena upotrebom kalaja kao katalizatora ili oksida
kalaja. Temperatura taljenja nastalog “kalem” polimera raste s
povećanjem postotaka kalemljenja(prirodnog polimera-hitozana).
Kako se sadržaj laktida povećava,biorazgradljivost kalem polimera se
smanjuje.
Danas,glavni polisaharidi koji se koriste u primjeni materijala i
modifikacijama svojstava sintetskih polimera su celuloza i škrob, ali i
drugi se koriste u manjoj mjeri.

IZVORI:
 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5445709/
 http://repozitorij.fsb.hr/1260/1/10_02_2011_Diplomski_rad-
Marko_Ivanisevic.pdf?
fbclid=IwAR2WJsGCWaonnS8FuWsv_tDrdk3wS11jLKy4ij5ifO3dr
AzgIUQ29H2hIBI
 https://www.slideshare.net/soranrawandzes/biodegradation-
59792055?fbclid=IwAR148v7pJ1nMem27-
8nqv8PyXzaa0WP2XLSHIijCYFJ46m_kPS06Y72QYmE
 https://zir.nsk.hr/islandora/object/fkit:126/preview?
fbclid=IwAR0ielcNM4EpqHvQYQGHDbKy4mL3XcoUPzvCEt1z5dL
04BDK5-iazHrGo44
 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49183
 https://pediaa.com/difference-between-natural-and-synthetic-
polymers/
 https://www.cmu.edu/gelfand/education/k12-
teachers/polymers/natural-synthetic-polymers/