Slikovne Dijagnosticke Pretrage Medicinski Fax Ri PDF

KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA
Krešimirova 42, 51000 Rijeka, Hrvatska

Klinički zavod za radiologiju
Predstojnik: prof.dr.sc. Damir Miletić, dr. med.
+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET
E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju
SVEUČILIŠTE U RIJECI
MEDICINSKI FAKULTET
DIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ ORGANIZACIJE, PLANIRANJA I

UPRAVLJANJA U ZDRAVSTVU
Ak.god. 2009./10.
Kolegij: Slikovne dijagnostičke pretrage
1
Kazalo
Slikovne dijagnostičke pretrage .............................................................3

Odabir radioloških pretraga i slikovni zapis ......................................... 4
Zaštita od zračenja .................................................................................. 7
Slikovni prikaz ljudskog tijela ................................................................ 9
- Ultrazvuk ............................................................................................... 10
- Kompjutorizirana tomografija (CT) ........................................................ 11
- Magnetska rezonancija (MRI) ............................................................... 13
Konvencionalna i digitalna radiografija (Rendgensko snimanje) .... 14
Digitalne metode .................................................................................... 14
Fluroskopija (dijaskopija) - stvaranje radiograma u živoj slici .......... 19
Kompjutorizirana tomografija (CT) ...................................................... 21
- Nastanak CT slike ................................................................................. 24
- Obrada i prikaz slike ............................................................................. 26
Magnetska rezonancija (MR) u radiologiji .......................................... 27
Primjena ultrazvuka (UTZ) u medicinskoj dijagnostici ..................... 29
Kontrastna sredstva u radiologiji ....................................................... 30
- Jodna kontrastna sredstva .................................................................. 33
- Poželjne osobine kontrastnih sredstava .............................................. 34
- Kontraindikacije i neželjene reakcije na jodna KS ............... 35
- Kontrastna sredstva za magnetsku rezonanciju .................................. 36
- Ultrazvučna kontrastna sredstva ......................................................... 37
Digitalna suptrakcijska angiografija .................................................. 37
Mamografija ......................................................................................... 40
2
SLIKOVNE DIJAGNOSTIČKE PRETRAGE
Suvremena radiologija obuhvaća radiološku dijagnostiku i intervenciju. U

dijagnostičkoj radiologiji razvijaju se subspecijalnosti: torakopulmonalna radiologija,
radiologija dojke, radiologija probavnog sustava, urogenitalna radiologija, radiologija
lokomotornog sustava, kardiovaskularna radiologija, neuroradiologija i dječja
(pedijatrijska) radiologija. Ultrazvukom se koriste različite specijalnosti uključujući
radiologiju, zbog čega se ova metoda ne može smatrati isključivo radiološkom.
Intervencijska radiologija može biti usmjerena na krvožilni sustav ili nevaskularne
sustave. Slikovni prikaz ljudskog tijela u medicini obuhvaća radiološke metode poput
radiografije (rendgensko snimanje), dijaskopije, angiografije (slikovni prikaz krvnih
žila), kompjutorske tomografije, magnetske rezonancije i ultrazvuka, zatim nuklearnu
medicinu i endoskopske preglede kod kojih se optičkim instrumentima ulazi u šuplje
organe ili virtualne prostore u ljudskom tijelu.
Konvencionalna radiografija zahtijeva skladištenje filmova, uporabu folija koje
se moraju obnavljati u određenim vremenskim razmacima, kazete i tamnu komoru
zajedno sa kemikalijama koje se koriste u procesu razvijanja i fiksiranja, odnosno
dobivanja slike. Nasuprot, digitalna radiografija zahtijeva uređaje za dobivanje
digitalne slike te poseban sustav arhiviranja i razmjene digitalnih slika koji nosi naziv
PACS. Iako je prostorna rezolucija filma zasad nešto veća od rezolucije digitalnih
detektora, digitalna slika ima niz prednosti uključujući veliku dinamičku širinu (raspon
kontrasta, nijanse sive skale), smanjenje doza zračenja, jednostavnije pohranjivanje i
brzu razmjenu slika između klinika i odjela. Uporaba ionizirajućeg zračenja u
dijagnostici je opravdana ukoliko se očekuje dobivanje nove dijagnostičke informacije
ili pak utjecaj na odabir terapijskog postupka. Treba poštovati tzv. ALARA princip koji
kaže da je potrebno maksimalno smanjiti dozu zračenja istodobno ne umanjujući
kvalitetu dijagnostičke informacije. Poseban je oprez potreban kod radiološke
dijagnostike u novorođenčadi zbog njihove velike osjetljivosti na ionizirajuće zračenje.
3
Rendgensko snimanje u trudnoći je dopušteno samo u vitalnim indikacijama, a

odgovornost za takvu indikaciju preuzima liječnik koji vodi trudnicu te radiolog koji
izvršava traženi pregled. Radiolog je dužan odbiti pretragu za koju procjeni da je
neopravdana, a uključuje ionizirajuće zračenje ili pak zamjeniti traženu metodu s
onom koja ne koristi rendgensko zračenje.
Rendgensko zračenje pripada spektru elektromagnetskih valova. U srazu s
atomima materije kroz koje prolaze, fotoni mogu potpuno izgubiti kinetičku energiju
koju predaju tkivima i dovodeći do nepoželjnog biološkog efekta. Dio zračenja će
proći kroz tkivo bez interakcije s atomima zbog svoje velike prodornosti, odnosno
kratkog vala. Konačno, dio rendgenskih zraka u sudaru s atomima materije gubi dio
energije i mijenja smjer po principu sudara biljarskih kugli stvarajući rasap. Upravo
zbog rasapa susjedna tkiva koja nisu bila izložena primarnom rendgenskom snopu
mogu biti ozračena kao i osobe u neposrednoj blizini, primjerice radiolog koji vrši
angiografiju ili radiološku intervenciju stojeći uz bolesnika. Treba izbjegavati izlaganje
spolnih žlijezda primarnom rendgenskom snopu kad god je to moguće i koristiti
zaštitne pregače za nesnimane dijelove tijela. Rendgensku sliku stvaraju zrake koje
su prošle kroz tijelo bolesnika bez sraza s atomima, a njihov postotak ovisi o debljini,
gustoći i prosječnom atomskom rednom broju tkiva te o prodornosti zračenja.
Zračenje veće energije, odnosno kraćeg vala te više frekvencije lakše će prolaziti
kroz materiju, dok će zračenje manje energije imati veći biološki učinak. U stvaranju
slike sudjeluje i rasap koji nepovoljno utječe na oštrinu jer ne odgovara stvarnom
objektu snimanja. Više rasapa sa može očekivati kod tkiva veće gustoće i kod veće
ukupne debljine objekta (primjerice abdomen, zdjelica).
ODABIR RADIOLOŠKIH PRETRAGA I SLIKOVNI ZAPIS
Kod odabira pojedine radiološke pretrage uvijek treba imati na umu

osjetljivost, specifičnost, točnost, pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost
dijagnostičke metode. Lažno negativan rezultat se odnosi na netočan zaključak da
4
bolesti nema, a lažno pozitivan rezultat na netočan zaključak o postojanju bolesti.

Osjetljivost metode odgovara postotku otkrivenih bolesnika od ukupnog broja stvarno
bolesnih. Specifičnost je postotak negativnog nalaza među stvarno zdravim
ispitanicima. Točnost dijagnostičke metode je omjer ispravnih rezultata u odnosu na
sve rezultate. Pozitivna i negativna prediktivna vrijednost se odnose na pouzdanost
pozitivnog odnosno negativnog dijagnostičkog rezultata. Suvremena radiologija
dovodi do povećanog opterećenja radiologa zbog uvođenja novih dijagnostičkih
tehnika, a također zahtijeva aktivniju ulogu radiološkog tehnologa u dijagnostičkom
postupku. Vođenje administracije je zbog informatizacije sustava dodatno opteretilo
radiologe. Suvremene tehnike daju ogromnu količinu slikovnog materijala kojeg treba
obraditi. Za obradu slika potrebne su radne stanice na kojima radiolog izvrši analizu,
a samo se dio odabranih rekonstrukcija trajno pohrani.
Općeprihvaćeni format digitalne slike u radiologiji nosi naziv DICOM i danas se
uglavnom koristi DICOM 3 verzija koja se stalno dorađuje i usavršava. Ovaj format je
dobar za primjenu u PACS sustavima jer sadrži demografske podatke unutar slike,
također i parametre dobivanja slike te podatke o izvršiteljima pretrage. Nedostatak
ovog formata je potreba za posebnim softverom koji omogućuje pregledavanje slika.
Radne stanice sa kvalitetnim softverima i visokorezolucijskim monitorima omogućuju
optimalan način radiološke analize dobivenih slika. Prostorna rezolucija kao
sposobnost međusobnog razlučivanja dvaju bliskih objekata se mjeri u linijskim
parovima po milimetru kod film-folijskih sustava, dok je u digitalnim sustavima
ograničena veličinom piksela. Prostorna rezolucija značajno utječe na oštrinu
dobivene slike, no oštrina nije jednako važna u dijagnostici svih dijelove tijela.
Primjerice, masivni dijelovi poput toraksa, abdomena ili zdjelice raspršuju rendgensko
zračenje što rezultira neoštrinom i šumom bez obzira na razlučivost detektora, dok se
kod manje voluminoznih dijelova poput šake zahtjeva maksimalna oštrina i prikaz
detalja. Svakom se pikselu pridjeljuje određeni raspon sive skale, a veličinu tog
raspona određuje potencija broja 2, primjerice 10-bitna rezolucija obuhvaća 210,
dakle 1024 bita. Budući da se u radiologiji uglavnom koriste crno-bijele slike, 10 – 12
5
bitna rezolucija zadovoljava dijagnostičke potrebe. Budući da ljudsko oko zamjećuje

svega 30 – 50 nijansi sive skale, natko se može zapitati čemu služi 1024 ili više
nijansi digitalne slike. Međutim, odabirom onog dijela sive skale koji je od
dijagnostičkog interesa, korisnik iz računala dobiva prikaz dijela ukupnog raspona u
maksimalnom kontrastu i tako vizualizira kontrast struktura koji se u punom rasponu
sive skale ne vidi. Moglo bi se reći da računalo povećava kontrastnu razlučivost
korisnikova oka. Na standardnom radiogramu, odnosno rendgenskom prikazu
ljudskog tijela fiziološke sjene koje je moguće međusobno razlikovati su zrak, masno
tkivo, meko tkivo i kost (vapno) i to redom od najmanje do najveće gustoće. Metali i
kontrastna sredstva su nefiziološke sjene.
Sažimanje slika u radiologiji je bitno zbog kapaciteta arhive s jedne strane i
očuvanja dijagnostičke vrijednosti slike s druge. Radi se o međusobno suprotnim
zahtjevima te je potrebno naći kompromisno riješenje. Jedna mogućnost je
sažimanje bez gubitaka uz uporabu PNG, TIFF, GIF ili JPEG 2000 formata koji
sačuvaju potpunu informaciju. Alternativa je sažimanje slika koje su ranijeg datuma
sa gubitkom tako da se ne umanji dijagnostička vrijednost slike koja u tom slučaju
služi samo za usporedbu (primjerice JPEG). Sigurnost PACS sustava je ovisna o
odgovornosti korisnika koji imaju pristup slikama i nalazima. PACS sustav uključuje
dozvole i zabrane za pojedine korisnike upravo zbog smanjenja rizika. Danas se sve
češće koristi naručivanje putem elektroničke uputnice koja osigurava točnost i
razumljivost podataka istodobno ubrzavajući čitav proces. Postoje posebni programi
za upisna mjesta bolesnika te za diktiranje ili pisanje radiološkog nalaza.
Informatizacija bolnica uključuje hospitalni informacijski sustav (HIS) koji je
kompatibilan s radiološkim informacijskim sustavom (RIS) i PACS-om. Probleme
stvara nepostojanje jedinstvenog identifikacijskog broja bolesnika zbog čega se ne
uspjevaju sve pretrage koje je bolesnik učinio pridjeliti upravo njemu, nego se
pregled otvara kao novi bolesnik i stvara se višak podataka.
6
ZAŠTITA OD ZRAČENJA
U ukupnom izlaganju populacije ionizirajućem zračenju medicina sudjeluje sa

oko 13%, a ostali izvori su namirnice, svemirsko zračenje, zemljina kora i ponajviše
radioaktivni plin radon (gotovo 50%). Međutim, kada je riječ o umjetnim izvorima
ionizirajućeg zračenja radiološka dijagnostika je na prvom mjestu sa gotovo 90%
udjela. Problem pretjeranog izlaganja ionizirajućem zračenju zadnjih je godina sve
veći zbog ekstremnog porasta broja CT pretraga. Naime, kompjutorizirana
tomografija je zbog svoje brzine i dijagnostičke točnosti vrlo učinkovita dijagnostička
metoda koju liječnici (pre)često indiciraju. CT je prema podacima UNSCEAR iz
2000.g. sudjelovao u ozračivanju populacije sa 34%, iako je broj CT pretraga bio
svega 5% od ukupnog broja radioloških pretraga. Pretpostavlja se da je u novije
vrijeme situacija bitno pogoršana uvođenjem sofisticiranih CT uređaja u kliničku
praksu.
Učinci izlaganja ionizirajućem zračenju mogu biti tjelesni (somatski) i
manifestirati se tijekom života izložene osobe, najčešće kao maligna bolest. Genetski
učinci su vidljivi na potomstvu ozračene osobe i mogu se sagledati tek nakon više
generacija. Očna leća je osjetljiva na rendgensko zračenje koje dovodi do njenog
zamućenja.
Efektivne doze su najmanje kod konvencionalne radiografije, posebice pluća,
povećavaju se kod CT pretraga, a izrazito su visoke kod angiografskih pretraga koje
zahtijevaju dijaskopiju (promatranje objekta izloženog rendgenskom zračenju tijekom
određenog vremenskog razdoblja). CT pretraga abdomena i zdjelice uključuje znatno
višu efektivnu dozu u odnosu na CT pluća ili glave. Rizik razvoja karcinoma pluća i
kolona značajno se smanjuje sa starenjem, a izrazito je visok u prvim godinama
nakon rođenja. Razlozi su veći broj stanica koje se ubrzano dijele u djece te dulje
vrijeme potencijalnog razvoja tumora. Noviji podatci procjenjuju da CT uzrokuje oko
1,5 – 2 % svih karcinoma u SAD. Retrospektivno kohortno istraživanje u SAD
pokazalo je dvostruko veći rizik za pojavu raka dojke u djevojčica koje su
7
radiografirane tijekom adolescencije zbog praćenja skolioze. Procjenjeni rizik za

smrtni ishod zbog karcinoma probavnog sustava uzrokovanog CT pregledom
abdomena u djeteta starosti do jedne godine života iznosi oko 1:550, što predstavlja
ozbiljan problem s obzirom da se broj tih pretraga dramatično povećava. DAP-metri
su mjerači doze zračenja na izlazu rendgenske cijevi i pokazali su se vrlo preciznim
uređajima u redovnoj kontroli kvalitete rendgenskih uređaja. Zahvaljujući DAP-metru
bolesnik i liječnik mogu dobiti točan podatak o izlaganju rendgenskom zračenju
tijekom određene pretrage. Mjerači bilježe intenzitet, vrijeme trajanja i površinu
presjeka rendgenskog snopa, ali uzimaju također podatak o fizikalnim osobinama
dijela tijela koje se izlaže rendgenskom zračenju.
Učinci ionizirajućeg zračenja mogu biti proporcionalni dozi i na taj način
predvidivi. To su deterministički učinci na kojima se temelji suvremena dozimetrija, a
uključuju graničnu, zakonski dozvoljenu dozu izoloženosti profesionalnog osoblja.
Stohastički učinci su gotovo nemjerljivi jer ne postoji granična doza. Porastom doze
raste i vjerojatnost fatalnog učinka koji se može, ali ne mora dogoditi. Kod
stohastičkih učinaka problem je nepredvidivost i nemjerljivost. Radiosenzitivnost
označuje vjerojatnost da će stanica, tkivo ili organ pretrpjeti oštećenje u odnosu na
jediničnu dozu. Radiosenzitivnost su davno prepoznali Bergonie i Tribondeau, nakon
čega se počelo sustavno voditi brigu o izlaganju rendgenskom zračenju. Tkiva visoke
radiosenzitivnosti su koštana srž, slezena, timus, limfni čvorovi, gonade i očne leće.
Srednje osjetljivi su koža i mezodermalni organi poput jetre, srca ili pluća. Najmanju
radiosenzitivnost imaju živčani sustav, slijede kosti i mišići. Iako su slabo osjetljivi na
rendgensko zračenje, mozak i kost mogu pretrpjeti značajna oštećenja kod većih
doza, a reparacija je mnogo manje učinkovita u odnosu na ostala tkiva.
Kod „imaging“ metoda koje koriste ionizirajuće zračenje, posebnu pažnju
iziskuje zaštita bolesnika i osoblja. Kod tzv. determinističkih efekata zračenja, štetna
posljedica je moguća tek iznad određenog praga doze, te je držanjem doze ispod
praga moguća prevencija štetnih negativnih efekata. Međutim, kod tzv. stohastičkih
efekata i najmanja doza zračenja može izazvati štetni učinak kod čega je moguća
8
samo redukcija (nažalost ne i potpuna eliminacija) štetnih negativnih učinaka

racionalnom upotrebom slikovnih metoda koje primjenjuju ionizirajuće zračenje.
Osobito je važna zaštita visoko radiosenzitivnih tkiva kod bolesnika i kod osoblja koje
sudjeluje pri izvođenju pretrage (koštana srž, štitnjača, gonade, očne leće).
Osim u dijagnostici, ionizirajuće zračenje se koristi u radioterapiji koristeći
pritom visoku radiosenzitivnost malignih nediferenciranih stanica sa velikim brojem
mitoza.
Prema odredbama Zakona o zaštiti od ionizirajućeg zračenja za sve djelatnike
koji rade u zoni ionizirajućeg zračenja obavezna je dozimetrija odnosno mjerenje
osobnog zračenja; efektivna doza ne smije biti veća od 100 mSv tijekom pet
uzastopnih godina. Dozimetriju provode ovlaštene stručne licencirane institucije koje
ovlašćuje Državni zavod za zaštitu od zračenja.
SLIKOVNI PRIKAZ LJUDSKOG TIJELA
Slikovni prikaz unutrašnjosti ljudskog tijela u živog ispitanika oduvijek je bio

ogroman izaziv za medicinu, posebice nakon što su prvi anatomi sekcijama u
kadavera detaljno upoznali organe ljudskog tijela i njihove međusobne odnose.
Otkriće x- zračenja (Wilhelm Conrad Röntgen 1895) značilo je revolucionarni korak u
tom smjeru jer je liječnik po prvi puta mogao prikazati srce, pluća, kosti i sl. bez
operacijskog zahvata i bez nelagode za bolesnika. Do danas su se razvile brojne
tehnike slikovnog prikaza ljudskog tijela, uključujući optičke instrumente kojima se
ulazi u prirodne otvore i tjelesne šupljine.
Razvoj dijagnostičkih slikovnih pretraga (“imaging” metoda - ultrazvuk, CT,
MRI, PET/CT ) izrazito je unaprijedio dijagnostiku, što je pridonjelo uspješnijoj terapiji
i značajno boljoj prognozi kod niza bolesti i patoloških stanja. Svaki od ovih
dijagnostičkih modaliteta ima svoje mjesto u algoritmu slikovnih metoda, i to pri
postavljanju dijagnoze, lokalizaciji, karakterizaciji te procjeni proširenosti (“staging”)
9
patološkog procesa. Dijagnostičke slikovne metode također su od izuzetne važnosti

pri praćenju i procjeni učinaka terapije tijekom i nakon liječenja.
Obzirom na prirodu bolesti, osobitu pažnju zahtijeva dijagnostika u onkoloških
bolesnika. Razvoj novijih dijagnostičkih imaging metoda (UZV, CT, MRI, PET/CT) u
posljednja dva desetljeća je revolucionarno unaprijedio dijagnostiku u onkologiji, što
je s obzirom na bržu, točniju i pouzdaniju slikovnu dijagnostiku također značajno
pridonijelo povećanju postotka trajnog izliječenja nekih malignih tumora.
Svaka od ovih dijagnostičkih slikovnih metoda ima svoje specifične indikacije,
ali i ograničenja, te ih treba primjenjivati kao komplementarne metode koje
nadopunjuju jedna drugu. Za pravilnu interpretaciju neophodan je timski pristup i
uska suradnja radiologa, kliničara i kirurga.
ULTRAZVUK
Razvoj ultrazvučne tehnologije, posebice uređaja visoke rezolucije («real-time

high resolution scanners») i power-dopplera, omogućio je revolucionaran napredak
ultrazvučne dijagnostike, koja danas ima vrlo značajnu ulogu u dijagnostici gotovo
svih organa i organskih sustava. Obzirom na svoje karakteristike, u prvom redu
neinvazivnost, dostupnost te jednostavnost pretrage, ultrazvuk je prva slikovna
dijagnostička metoda pri sumnji na patološki proces niza organa ili organskih
sustava. Dijagnostika onkoloških bolesnika jedno je od najzahtijevnijih dijagnostičkih
područja, i to pri dijagnostici kao i pri praćenju učinaka terapije. Za pravilnu
interpretaciju neophodna je ekspertiza te iskustvo ultrasoničara. Ultrazvukom se
služimo i pri nizu intervencijskih postupaka te dijagnostičkoj citopunkciji odnosno
biopsiji. Pojam "ultrazvuk visoke rezolucije" podrazumijeva noviju generaciju
digitalnih UZV uređaja, sa znatno poboljšanom rezolucijom slike pri upotrebi sondi
promjenjivih frekvencija u odnosu na stariju generaciju ultrazvučnih uređaja koja je
primjenjivala analognu tehnologiju.
10
Najveća prednost ove tehnologije je u vrlo visokoj rezoluciji slike, čak i u zoni
takozvanog bliskog polja, kao i u velikoj širini polja pregleda. Elektroničko fokusiranje
dubine žarišta ultrazvučnog snopa omogućuje ujednačenost prikaza i visoku
razlučivost detalja u ultrazvučnoj slici, i to u centralnom kao i perifernom dijelu slike.
Širokopojasne sonde novije generacije omogućuju upotrebu širokog frekvencijskog
spektra s visokom razlučivošću najmanjih detalja ultrazvučnog prikaza.
Power-Doppler ("color Doppler energy") novija je doplerska tehnologija koja se
za razliku od klasičnog obojenog Dopplera temelji na snazi doplerskog signala, a ne
na brzini i smjeru protoka. Ova nova doplerska tehnologija omogućuje prikaz vrlo
malih izvijuganih krvnih žila, s vrlo niskim brzinama protoka. S obzirom na ove
značajke, power doppler je osobito koristan za prikaz i analizu tumorske
neovaskularizacije, ishemičnih promjena te upalne hipervaskularizacije.
KOMPJUTORIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT)
Kompjutorizirana tomografija (CT) danas je u vrlo širokoj kliničkoj primjeni, te

će unatoč pojavi nekih novijih slikovnih metoda (obojeni doppler, power doppler,
magnetska rezonancija, kompjutorizirana ultrasonografija visoke rezolucije),
zasigurno još niz godina ostati nezamjenjiva „imaging“ metoda u mnogim područjima.
Informacije o lokalizaciji, morfologiji, vrsti tkiva i vaskularizaciji patološkog
procesa koje omogućuje kompjutorizirana tomografija, znatno olakšavaju procjenu
prirode i vrste patološkog procesa, što je vrlo bitno u terapijskom i prognostičkom
smislu.
Načelo rada kompjutorizirane tomografije zasniva se na ionizirajućem
(rengenskom) zračenju koje može imati nepoželjne učinke, posebice u djece. Upravo
ova metoda najviše doprinosi kolektivnoj dozi zračenja iz medicinskih izvora.
Pretraga uvijek mora biti ciljana na određeno područje tijela ili određeni organ. Manja
11
količina visceralnog masnog tkiva te relativno česta potreba sedacije, odnosno

anestezije relativna su ograničenja metode kod dojenčadi i manje djece.
Razvoj tehnologije spiralnog ("helical") a nakon toga i višeslojnog ("multislice")
CT uređaja, izrazito je unaprijedio i pojednostavio izvođenje pretrage. Ova
tehnologija je uz razvoj odgovarajuće kompjutorske hardverske i softverske podrške
omogućila trodimenzionalnu (3D) rekonstrukciju CT slike uz mogućnost izdvajanja
pojedinih organa ili struktura ("segmentacija"), te kodiranje različitih struktura u drugoj
boji. Najveća praktična vrijednost ove metode je u trodimenzionalnom prikazu
patoloških procesa, što se koristi u predoperacijskoj procjeni proširenosti tumora,
analizi odnosa tumorske tvorbe prema okolnim strukturama te procjeni operabilnosti
odnosno resektabilnosti. Ovom tehnologijom također je značajno skraćeno vrijeme
trajanja pretrage, što je od osobite važnosti u dječjoj dobi, pa tako primjerice
pretraga cijelog tijela traje tek nekoliko sekunda. S obzirom na ionizirajuće zračenje
koje kod spiralnog i višeslojnog CT-a može značajno povisiti ukupnu dozu zračenja,
pri određivanju načina i uvjeta skeniranja primjenjuje se takozvano ALARA načelo
("as low as reasonably achievable”). Naime, pravilnim izvođenjem pretrage uz
najprikladnije uvjete skeniranja moguće je višestruko smanjiti ukupnu dozu zračenja,
odnosno učestalost štetnih učinaka zračenja. Poseban oprez, kao i kod drugih
pretraga koje koriste ionizirajuće zračenje, potreban je kod izvođenja pretrage u
dječjoj dobi i tijekom trudnoće. Poznato je da je tijekom trudnoće najosjetljivije
razdoblje 8. do 25. tjedna trudnoće, kada vrlo visoke doze ionizirajućeg zračenja
mogu uzrokovati teške malformacije organa i mentalnu retardaciju. Stoga za
izvođenje pretrage koja koristi ionizirajuće zračenje tijekom trudnoće, mora postojati
vitalna medicinska indikacija ili procjena da bi izostanak ili odgađanje pretrage bitno
ugrozilo život i zdravlje trudnice i ploda.
U području onkologije sve se šire koristi PET/CT tehnologija. Spojeni u jedan

uređaj PET („pozitron emission tomography“) i CT („computed tomography“) daju
sveobuhvatnu dijagnostičku informaciju. Naime, zasebno PET tehnologija
12
omogućava brz, pouzdan i neinvazivan pregled. Ovakvim se pregledom dobiva slika

uz CT prikaz morfoloških obilježja i evaluaciju funkcije organa odnosno tkiva na nivou
molekula i stanica pomoću PET-a. Skeniranje se provodi nakon što je bolesnik
intravenskim putem primio radioizotope, i to je najčešće glukozu povezanu s FDG-om
(„positive electron emitting isotope“). PET detektira svaki prekomjerni stanični
metabolizam. Što su stanice raka malignije, to im je potrebno više glukoze. Stanice
koje su mrtve ili pokazuju smanjenu aktivnost, koriste puno manje glukoze u
usporedbi sa normalnim stanicama. Najvažnija područja primjene PET/CT-a su
onkologija, neurologija i kardiologija. U onkologiji se ovim postupkom može rano
otkriti maligni tumor, odrediti njegova veličina, otkriti metastaze i klasificirati stupanj
proširenosti. Također, može se razlučiti radi li se malignom ili benignom tumoru,
analizirati učinke terapije, odnosno odrediti aktivnost tumora nakon provedene
kemoterapije.
MAGNETSKA REZONANCIJA (MRI)
Tehnologija magnetske rezonancije odlikuje se mogućnošću visoke

razlučivosti tkiva te multiplanarnim prikazom (direktni presjeci u tri standardne te
prema potrebi u bilo kojoj odabranoj ravnini). Visoka kakvoća dijagnostičkih
informacija koju daje ova tehnologija, učinila je ovu pretragu standardnim postupkom
u algoritmu slikovnih dijagnostičkih metoda kod čitavog niza patoloških procesa. Brzi
razvoj ove tehnologije značajno je skratio vrijeme trajanja pretrage. Ovo je rezultiralo
sve širim indikacijama za MRI pretragu, te se ova metoda danas, osim u dijagnostici
bolesti mozga i kralježnične moždine, primjenjuje i u dijagnostici onkoloških, mišićno-
koštanih, kardiovaskularnih i drugih bolesti. Magnetska rezonancija, za razliku od CT-
a, ne koristi ionizirajuće zračenje, pa do danas nema poznatih neželjenih učinaka.
Kod ove tehnologije neophodan je Faradayev kavez koji osigurava nesmetan rad
uređaja u odnosu na utjecaje električnog polja iz okoline. Za anesteziju i praćenje
bolesnika tijekom pretrage potrebna je posebna oprema na koju jako magnetsko
13
polje nema utjecaja. MRS – magnetska spektroskopija, metoda je „neinvazivne“

biokemijske analize tkiva pri MRI pretrazi; kod nekih patoloških promjena ova
pretraga može dati vrijedne dijagnostičke podatke.
KONVENCIONALNA I DIGITALNA RADIOGRAFIJA (rendgensko snimanje)
Kod konvencionalne radiografije oslabljeno rendgensko zračenje koje je prošlo

kroz neki objekt (dio ljudskog tijela) uzrokuje promjene na rendgenskom filmu
zaštićenom u plastičnim kazetama različitih veličina (formata). Nakon toga se
latentna slika u tamnoj komori mora razviti i fiksirati te osušiti standardnim
fotografskim postupkom. Nekad je taj postupak bio ručni, a danas postoje uređaji za
automatsko razvijanje u koje se u zamračenoj prostoriji ubaci eksponirani film, a na
suprotnoj stani dobiva osušeni film kao trajni zapis. U kazeti se, osim filma, nalaze i
folije koje svjetlucaju pod utjecajem rendgenskog zračenja pojačavajući latentnu sliku
na rendgenskom filmu uz značajno smanjenje doze zračenja. Film-folijski sustavi su i
danas u uporabi, no sve više ih zamjenjuju digitalni radiografski sustavi.
DIGITALNE METODE
• To su metode ili tehnike snimanja kod kojih rendgenska slika ne nastaje izravnim
djelovanjem rendgenskih zraka na rendgenski film ili fluorescentni ekran
rendgenskog uređaja, nego obradom digitaliziranih ulaznih analognih diagnostičkih
informacija. Ulazne se informacije digitaliziraju u analogno-digitalnom pretvaraču
(pretvaraju se u brojčane podatke), koji se nakon kompjuterske obrade prikažu
slikom na zaslonu.
• Kod najnovijih digitalnih uređaja ( ravni detektor) dobiva se izravan prikaz digitalne
slike na monitorima.
14
• Kod digitalnih tehnika prikaza digitalna je slika sastavljena od kvadratića (piksela),

a oni su rezultat informacija dobivenih iz volumnih elemenata slike (voksel = piksel
x debljina sloja).
• Dakle digitalna je slika sastavljena od digitalne matrice ( tj. mreže jednakog broja
horizontala i okomica binarnih brojeva – binarni kod)
• Ovi brojevi predstavljaju vrijednosti u izvorištu analognih informacija.
Prednosti digitalnih metoda su:

- veći raspon sive skale, odnosno nijensi od sasvim svijetle do crne
- mogućnost mjerenja pojedinih djelova snimanog objekta
- mogućnost naknadne obrade dobivene slike
- multiplanarni prikaz (MR) – prikaz u više ravnina kod MSCT
- trodimenzionalni prikaz
- različite volumetrije
- arhiviranje slike na magnetni ili optički disk
Tijekom posljednih 20-tak godina intenzivno je tražena zamjena za radiološki
film kao medija za dobivanje slike.
Razlozi su: nepraktičnost u rukovanju (velike i nefunkcionalne arhive, podložnost
raznim oštećenjima, nemogućnost naknadne obrade slike (post-processing), potreba
za ponavljanjem snimanja ako slika nije dobra i veća izloženost zračenju bolesnika,
cijena filma i zagađenje okoliša kemikalijama za razvijanje.
Digitalna radiografija
• Radiografski signal se konvertira u matricu digitalnih, numeričkih vrijednosti
• Prednosti:
– velika mogućnost obrade podataka (podešavanje prikaza - manje ponovljenih
snimaka, trenutno kopiranje, lakša pohrana)
15
– veća osjetljivost na rendgensko zračenje (moguće smanjenje doze) i linearna

konverzija u digitalne podatke (za razliku od sigmoidne krivulje kod
rendgenskog filma)
• Nedostaci:
– velika početna investicija
– nedosegnuta ili tek djelomièno dosegnuta prostorna rezolucija filma
– potreba obuke osoblja
– osjetljivost na hardverske i softverske probleme – pouzdanost?
Usporedbom digitalne i analogne radiografije može se zaključiti da je razlučivost
klasične kombinacije filma i folije još uvijek superiorna. Digitalna radiografija ima veću
učinkovitost, odnosno iskoristivost zračenja, zbog čega zahtijeva manje doze.
CR (computed radiography)
• najstarija i najraširenija digitalna tehnika
• sloj fosforescentnog materijala (barijev fluorhalogenid) nakon apsorpcije
rendgenskog zračenja oslobađa elektrone koji se zadržavaju u drugim dijelovima
kristalne strukture (“skladišta elektrona”)
• laserska zraka infracrvenog spektra izbacuje elektrone iz skladišta pri ćemu se
emitira plava svjetlost, koju očitava fotodioda
• očitani “film” se briše izlaganjem jakoj svjetlosti i može se odmah ponovno rabiti
Kazete sa fosfornim pločama
• Slične su klasičnim kazetama. Umjesto filma kod ovih kazeta koriste se ploče-folije
s fosforom koje zadržavaju latentnu sliku nastalu zračenjem.
• Za očitavanje latentne slike koriste se posebni uređaji, CR skeneri – digitalizatori.
• Naknadnom obradom slike izbjegava se potreba za ponavljanjem, čak i kada
ekspozicija nije bila sasvim točna.
Flat Panel Detector – ravni detektor
16
• Rabi se veliki scintilacijski kristal CsI ili Gd2O2 koji potaknut ulaznim x-zračenjem
emitira fotone vidljive svjetlosti (neizravni sustav) ili izravna konverzija
• Matrica fotodioda na sloju tankoslojnih tranzistora (TFT) pretvara svjetlosne

signale u električne
Ravni detektor
• Prednosti:
– velika iskoristivost rendgenskog zračenja omogućuje smanjenje doze
– rezolucija usporediva s klasičnim filmom
– linearni odgovor na X-zračenje i veliki raspon signala
– brzina dobivanja slike, bez kaseta ili dodatnih uređaja
– mogućnost obrade slike
• Nedostaci:
– velika početna investicija
– nemogućnost korištenja na više uređaja
Selenom presvučeni ravni detektor
• Apsorpcija rendgenskog zračenja na površini presvučenoj selenom dovodi do
oslobađanja elektrona i djelomičnog gubitka pozitivnog naboja koji se do tada
nalazio na površini
• Novonastali uzorak pozitivnog naboja konvertira se u električni signal
elektrometrima uz rotaciju bubnja - manji broj mjernih instrumenata
• Izbjegnuta višestruka konverzija (svjetlo – scintilacija)
Zaključak
• Digitalna radiografija preuzela je primat nad konvencionalnom radiografijom tek u

novije vrijeme
• Kvaliteta slike usporediva je s konvencionalnom, a u najnovijim tehnološkim

rješenjima i bolja
• Veći su investicijski troškovi i troškovi održavanja
17
• Bolja je integracija u PACS/RIS sustave
Rezolucija monitora je vezana uz broj piksela matrice slike, a danas je u uporabi

obično monitor sa 3 megapiksela. Pri analogno-digitalnoj konverziji koristi se 12-bitna
rekonstrukcija sirovih podataka, što znači 4096 razina sive skale po jednom pikselu,
a to se naziva dubinom piksela (pixel depth). Uobičajeno se na monitoru koristi 8
bitna rezolucija što je 256 razina sive skale ili 10 bitna što je 1024 razina sive skale
po jednom pikselu.
• Na ID konzoli se mogu dobiti podaci o bolesniku (ime, prezime, datum rođenja,

odjel i dijagnozu) preko radiološkog informacijskog sustava (RIS-Radiology
Information System) i /ili bolničkog informacijskog sustava(HIS-Hospital
information System) te ih nije potrebno ponovno unositi.
• Monitor za obradu slike obično je rezolucije 1024x1024 piksela sa 8-bitnom
dubinom piksela, a laserski printer za ispis na laser film je rezolucije 4000x5000
piksela sa 12-bitnom dubinom piksela (dakle bolje rezolucije u odnosu na monitor).
RADNE STANICE ZA OČITAVANJE RADIOLOŠKIH SLIKA.

• Sve nastale digitalne slike bez obzira na način nastajanja potrebno je obraditi i
očitati te napisati nalaz i mišljenje radiologa. Kako je klasični radiološki film
zamjenjen monitorom,potrebna je radna stanica s odgovarajućim softverom na
kojem radiolog analizira slike .
• Radna stanica razvijena na osnovi PC-a za teleradiologiju i dislocirane odjele,
odjele intenzivne skrbi, polikliničke ambulante.
• DIGITALNE RADIOLOŠKE MREŽE - LAN

• Lokalne informatičke mreže povezuju različite uređaje za dobivanje slike
međusobno, a čitav se proces kontrolira preko servera.
18
• Posebni softveri koji kontroliraju razmjenjuju digitalne slike su PACS (Picture

Archiving and Communication System) sustavi koji se moraju prilagoditi
postojećem sustavu rada radiološkog odjela, ali i bolničkom informacijskom
sustavu (HIS)
• Laser- kamera (laserski printer rendgenskog filma)

• Uređaj koji na laser film ispisuje slikovne podatke s radnih stanica ili uređaja
povezanih u mrežu. Laserske kamere zajedno sa strojem za razvijanje filmova
čine cjelinu (nema potrebe za tamnom komorom). Laserske kamere koje koriste
suhe kemikalije za razvijanje filmova zovemo suhim laserskim kamerama.
FLUROSKOPIJA (DIJASKOPIJA) – STVARANJE RADIOGRAMA U ŽIVOJ SLICI
Osim radiografije koja predstavlja zamrznutu sliku dijela tijela kroz kojeg prolaze
rendgenske zrake, za prikaz promjena u vremenu (dinamiku), odnosno promatranje
pokreta, umjesto filma koristi se medij na kojem ne ostaju trajni zapisi. To je moguće
ostvariti uporabom fluorescentnih zaslona. Na taj se način stvara «živa» rendgenska
slika i mogu se promatrati pokreti pluća pri disanju, kontrakcije srca, protok kontrasta
u krvnim žilama, itd.
Intenziteti zračenja, koji stvaraju neposredno vidljivu sliku često su neprihvatljivo
veliki. Stoga se svjetlina primarne slike višestruko pojačava (oko 1000 puta)
uporabom pojačala slike. Metoda se naziva fluoroskopija i omogućava jedinstvene
dijagnostičke informacije. Mane metode su znatno veća količina zračenja, veće
apsorbirane doze te nešto lošija rezolucija u odnosu na radiografiju.
Izravna fluoroskopija (dijaskopija, prosvjetljavanje) je radiološka metoda pregleda kod
koje se «slika» nekog dijela tijela (pluća, srca, želuca) izravno promatra na zaslonu
19
rendgenskog uređaja. Problem predstavlja potreba dugotrajne adaptacije očiju za rad

u zamračenoj prostoriji (kod starih uređaja).
Danas je ova metoda u potpunosti zamjenjena indirektnom fluoroskopijom.
Neizravna fluoroskopija (indirektna fluoroskopija) uvedena je nakon otkrića
elektronskog pojačala.Tu se rendgenska slika promaranog dijela tijela nastala na
ekranu rendgenskog uređaja prenosi na elektronsko pojačalo, a s njega pomoću TV-
kamere na TV monitor ili videorekorder. Prednosti ove metode su: nekoliko tisuća
puta povećana svjetlina slike bez prilagodbe liječnika na rad u zamračenoj prostoriji,
smanjeno zračenje bolesnika, mogućnost prijenosa slike na velike udaljenosti
(teleradiologija).
Uređaj za dijaskopiju (prosvjetljavanje) ima sve bitne dijelove rendgenskog uređaja
uz dodatak fluorescentnog ekrana (zaslona) smještenog na stativu između bolesnika
i liječnika koji obavlja pregled.
Zaslon je građen od tanke ploče radiotransparentnog materijala (aluminij, plastika,
karton) na kojoj se nalazi fluorescentna folija s tankim slojem kristala fluorescentnog
materijala (cinkov sulfid) a ispred nje je zaštitno olovno staklo, a sve to u metalnom
okviru 42x42cm. Olovno staklo (2mm) štiti liječnika od rendgenskih zraka, koje
prolaze kroz tijelo bolesnika.
Suvremeni dijaskopski uređaji imaju upravljačku jedinicu izvan prostorije u kojoj je
smješten aparat (teledirigirani aparati). Prednosti su zaštita profesionalnog osoblja od
zračenja i mogućnost praćenja pregleda za više osoba. Korištenje ove vrste uređaja
moguće samo uz uporabu elektronskog pojačala i televizijskog lanca.
Prednosti dijaskopije u odnosu na radiografiju su:
· mogućnost praćenja fizioloških pokreta organa(srca, gutanja, peristaltike
želuca, crijeva),
· mogućnost namještanja koštanih frakturnih ulomaka kod prijeloma u
kirurškim salama
· praćenje položaja katetera kod dijagnostičkih i intervencijskih postupaka
Nedostaci:
20
· slabija mogućnost uočavanja detalja

· višestruka doza zračenja
KOMPJUTORIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT)
Problem konvencionalne radiologije je efekt prekrivanja ili superpozicije fizioloških i

patoloških struktura na radiogramu te mogućnost prikazivanja različitih tkiva i
patoloških procesa u samo četiri razine (grupe) zacrnjenja rendgenskog filma. Naime,
na konvencionalnom radiogramu se mogu razlikovati četiri intenziteta sjena: sjena
intenziteta zraka, masnog tkiva, mekog tkiva i vapna. Od nefizioloških sjena na
radiogramu se mogu vidjeti i sjene intenziteta metala te kontrastnih sredstava.
Kompjutorizirana tomografija (CT) prikazuje poprečne presjeke tijela čime se
izbjegava mađusobno preklapanje sjena različitih organa ili tkiva. Nadalje, rasponi
sive skale (od najsvjetlijeg do najtamnijeg) su neusporedivo širi od konvencionalnog
radiograma, tako da se primerice meka tkiva na CT-u mogu međusobno razlikovati.
Tijekom 70-ih godina prošloga stoljeća britanski fizičar Godfrey Hounsfield uveo je
kompjutoriziranu tomografiju (engl. computerized tomography, CT) kao novu, složenu
rendgensku slikovnu metodu. Hounsfield je u ožujku 1973.g. uspio dobiti
kompjutorsku snimku aksijalnog presjeka glave. Amerikanac Alen MacCormak prvi je
postavio algoritam za kompjutorsku obradu podataka detektiranog, prolaznog
rendgenskog zračenja i na taj način napravio prvi «software« budućih CT uređaja.
Svaki CT uređaj se sastoji od osnovnih dijelova koji su neophodni za stvaranje i

prikupljanje podataka, njihov prijenos i obradu, te po potrebi, ponovnu rekonstrukciju i
evaluaciju optičke slike. Rendgenska cijev je posebne je konstrukcije kako bi mogla
izdržati velika opterećenja. Dugotrajne ekspozicije (od 1-50 i više sec) za vrijeme
21
rotacije, kao i velik broj ekspozicija u kratkom vremenskom razdoblju, zahtjevaju

posebno riješen sustav hlađenja rendgenske cijevi. Poseban sustav filtera i
kolimatora rendgenskog snopa mora osigurati zračenje najbliže monokromatskom
snopu. Detektori zračenja služe za prihvaćanje prolaznog rendgenskog zračenja kroz
objekt i njegovo pretvaranje u električni signal, koji je proporcionalan intenzitetu X-
zračenja. Signal će poslužiti za stvaranje digitalnog elektroničkog podatka koji će u
daljnjim kompjutorskim obradama oblikovati digitalnu «numeričku sliku«. Osnovne
vrste detektora su: kristalni (scintilacijski) detektori koji rade na principu pretvaranja
kvanta svjetlosne energije, koju emitiraju kristali cezijevog-jodida, bizmutovog
germanata i dr. u električne signale, zatim plinski (ionizacijski) detektori rade na
principu ionizacije plemenitih plinova ksenona i argona, konačno se dobije električna
struja razmjerna intenzitetu zračenja te keramički detektori. CT aparatura koristi više
kompjutora različitih funkcija. Jedan kompjutor koristimo za određivanje fizikalnih
uvjeta skeniranja i pohranjivanja gotovih slika na vanjske memorijske jedinice, dok
drugi kompjutor ima zadaću sortiranja, izračunavanja, pohranjivanja određenih
podataka te njihovu rekonstrukciju, kao i grafičku i statičku obradu tih podataka.
Posebni kompjutori mogu upravljati radom softverskog programa. Svi podatci, koje
sadrže programi ili su dobiveni obradom bolesnika i evaluacijom, pohranjuju se na
memorijske jedinice.
Ležaj bolesnika i kućište (gantry). Stol je opremljen pogonom za transportiranje

bolesnika unutar kućišta. Ležaju je obično pridodan pribor koji služi za preciznije
namještanje bolesnika. Tu podrazumijevamo držače za glavu, podmetače za noge i
kralješnicu te različite trake ili klinove za fiksiranje skeniranog dijela tijela ili po potrebi
cijelog tijela. Monitori su smješteni uz uređaj na evaluacijskog stanici radiološkog
tehnologa te na udaljenim radnim stanicama za obradu slike kojima se služe
radiolozi.
Suvremeni CT uređaji rade na principu rotacije rendgenske cijevi oko tijela bolesnika
koristeći lepezasti snop rendgenskog zračenja koji obuhvaća cijelo polje skeniranja.
22
Izvor rendgenskog zračenja i detektori na suprotnoj strano otvora kućišta, rotirajući

oko objekta za 360° prave velik broj projekcija, koje se rekonstruiraju u gotovi presjek
objekta. Vrijeme rotacije rendgenske cijevi (ujedno i ekspozicije) suvremenih skenera
je manje od 1 sekunde što omogućuje skeniranje svih organa, jer je moguće prilikom
skeniranja zaustaviti disanje bolesnika. Kod svake nove generacije CT uređaja
povećani su brzina rotacije i broj detektora, što je rezultiralo većom brzinom
snimanja, boljom prostornom rezolucijom te većim dijagnostičkim mogućnostima.
Kod konvencionalnih CT uređaja, rendgenska cijev i detektori pozicionirani su su

jedan nasuprot drugome u kućištu i rotiraju oko pacijenata. Svaka rotacija odgovara
jednom sloju debljine oko 5-10 mm. Nakon toga cijev se vraća u početni položaj,
pacijent se pomiče 5-10 mm i ponovnom rotacijom snima se slijedeći sloj. Kod
ovakvog načina skeniranja mogući su artefakti zbog disanja i pomicanja bolesnika.
Spiralni ( helical) CT uređaji. Tehnika se počinje razvijati od 1989. godine i

predstavlja novi koncept skeniranja. Nazvani su po kretanju rendgenske cijevi oko
snimanog objekta u obliku spirale. U tijeku ekspozicije stol se kontinuirano, linearno
kreće kroz primarni lepezasti snop x-zraka uz neprestanu rotaciju cijevi i
detektorskog niza. Rezultat je spiralno oblikovana putanja lepezastog snopa kroz
pacijenta. Na ovaj način velika anatomska regija može biti pokrivena u tijekom jednog
udaha, čime se izbjegnu artefakti disanja ili pomicanja bolesnika. Vrijeme
iskorištenosti x-zračenja je 100% jer nema gubitka vremena između dva susjedna
skena radi pomicanja stola s bolesnikom. Dobivajući tanke i dodirne presjeke (gusto
slagane u spirali) – spiralni CT može dati 3D rekonstrukcije vrlo visoke kvalitete.
Prednosti spiralne CT tehnike su računalni zapis cijelog volumena pregledavanog

objekta iz kojeg se po želji može rekonstruirati sloj određene debljine uz odabir
razmaka između 2 rekonstruirana sloja, zatim trodimenzionalni prikaz čitavog
volumena, mogućnost prikaza krvnih žila te virtualne endoskopske pretrage.
23
Višeslojni (Multislice CT -MSCT). Najmoderniji su višeslojni CT uređaji, koji

sadržavaju više detektorskih nizova sa 600-800 detektora u svakom redu. Višeredni
detektori omogućuju prikupljanje znatno veće količine podataka nakon prolaska
rendgenskih zraka kroz tijelo bolesnika. Rotacija rendgenske cijevi kod ovakvih
uređaja traje manje od 0,5 sec, čime je omogućen prikaz velikog volumena tijela
bolesnika za vrijeme zaustavljenog disanja od 10 do 15 sekundi. Multislice CT
predstavlja novo veliko otkriće u CT tehnologiji. S multislice CT uređajima dobivaju se
mnoga poboljšanja koja skraćuju vrijeme skeniranja i uz zadržavanje uske kolimacije
rendgenskog snopa. Kraće vrijeme skeniranja smanjuje artefakata micanja, pogotovo
kod djece ili kritično bolesnih pacijenata. Veći domet skeniranja posebno je važan
kod CT angiografija. Moguć je pregled cijele aorte s visokom prostornom rezolucijom,
a karotide mogu biti pregledane od aortnog luka do intrakranijalne cirkulacije.
Izvedive su i CT angiografije koje uključuju torakalnu i abdominalnu aortu, tako da
torako-abdominalne CT pretrage više ne predstavljaju problem, čak kada se zahtjeva
visoka prostorna rezolucija. MSCT transformira CT tehnologiju iz transaksijalne u
stvarnu trodimenzionalnu (3D) slikovnu tehniku. Osim tanjih presjeka, postiže se
izotropni prikaz uz identičnu prostornu rezoluciju u svim ravninama. MSCT uređajima
se nakon kompjutorske obrade, osim standardnih aksijalnih ili poprečnih slojeva,
dobiju i rekonstruirani koronarni te sagitalni slojevi – multiplanarne rekonstrukcije.
Nastanak CT slike
Izvor zračenja proizvodi uski kolimirani snop rendgenskih zraka koji pod različitim
kutovima prolazi kroz ravninu skeniranog presjeka. Oslabljene x- zrake nakon
prolaska kroz objekt prihvaćaju i mjere pravilno raspoređeni detektori. Analogne
informacije dobivene na detektoru u obliku električnog signala (nastale slabljenjem
zračenja prolaskom kroz objekt) pretvaraju se u analogno-digitalnom (A/D)
pretvaraču u digitalnu informaciju. Digitalne informacije se matematički obrađuju
pomoću računala, a za prikaz slike prelaze u D/A pretvarač gdje se pretvaraju u
analogne informacije u vidu sitnih točkica sive skale –pixela, koji imaju vlastite
24
karakteristike atenuacije rendgenskih zraka o čemu ovisi nijansa zatamnjenja na

monitoru ili slici. Prema tome, CT slika je matematička rekonstrukcija s ogromnim
brojem informacija, jer su detektori u stanju registrirati neznatne razlike u atenuaciji
x-zraka. Glavna karakteristika CT-a u radiologiji je mogućnost razlikovanja više vrsta
tkiva. Ova karakteristika CT aparature naziva se «rezolucija denziteta», odnosno
«rezolucija kontrastnosti». Karakteristična apsorpcija rendgenskog zračenja za
pojedinu vrstu tkiva naziva se «koeficijent apsorpcije» ili «koeficijent atenuacije»
tkiva, a izražava se u «Hounsfieldovim jedinicama» . Na temelju apsorpcijskih
vrijednosti gustoće, odnosno numeričkih podataka, u kompjutoru se formira slika,
pohranjena na matrici (rešetki). Najmanji dio matrice (jedinična površina) je piksel
kojem je pridružena određena apsorpcijska vrijednost gustoće iz određenog
volumena tijela, koji se naziva jedan voksel. Matrica, odnosno rešetka zadane je
veličine npr. 256x256, 512x512 ili 1024x1024 elemenata. Voksel, odnosno najmanji
volumen pregledavanog dijela tijela, je promjenjiv, ovisno o debljini presjeka i veličini
pregledavanog dijela tijela. Stupanj apsorpcije rendgenskog zračenja izražava se
posebnim mjernim sustavom, koji je definiran Hounsfieldovim jedinicama (HU).
Jedna Hounsfieldova jedinica je stupanj atenuacije rendgenskog zračenja pri
prolasku kroz jedan kubik vode pri temperaturi od 37° C. Slika na CT monitoru je
izražena u sivoj skali, pri čemu se numeričkom zapisu jednog piksela pridružuje
određena nijansa sive skale.
Substanca HU
Zrak -1000
Mast -120
Voda 0
Mišić +40
Kontrast +130
25
Kost +400 ili više
Na CT uređaje priključuju se visoko kvalitetne radne stanice s različitim programskim

paketima (software) izrađenim za dijagnostiku pojedinih organa i organskih sustava.
Tako su omogućene 2D i 3D rekonstrukcije, ali i “virtualne endoskopije”.
Obrada i prikaz slike

Multiplanarna rekonstrukcija (Multiplanar reformation – MPR). MSCT uređaji
omogućuju dobivanje dvodimenzionalne slike u bilo kojoj ravnini, koje nastaju
rekonstrukcijom podataka iz posloženih aksijalnih slojeva. Sagitalna i koronalna
rekonstrukcija mogu biti veoma korisne za prikazivanje anatomskih struktura
postavljenih okomito na ravninu presjeka. Najveći broj anatomskih struktura nije
savršeno okomit na ravninu CT presjeka i iz tog razloga je rekonstrukcija kosih
ravnina često korisnija nego sagitalne i koronalne sekcije.
Projekcija maksimalnog intenziteta (Maximum Intensity Projection -MIP). MIP se

koristi za prikaz struktura koje su većeg radiodenziteta od okoline, ali nisu velikog
volumena, primjerice krvne žile (posebice manji ogranci) ispunjene kontrastom kod
CT-angiografije.
Prikaz zasjenjene površine (Shaded Surface Display – SSD) je tehnika

trodimenzionalnog prikazivanja s prividom dubine pomoću sjenčenja površine. SSD
se koristi za prikaz skeleta, primjerice vizualizaciju kompliciranih 3D odnosa
koštanih ulomaka i vaskularnih struktura ili pak virtualnu endoskopiju. Objekti
prikazani u formi SSD se mogu rotirati i promatrati iz bilo koje perspektive.
Volumno prikazivanje (Volume rendering - VRT). Ovaj je oblik prikaza interesantan

za prezentiranje kompleksnih anatomskih odnosa npr. kod planiranja operacije
cerebralnih aneurizmi.
26
CT kao izrazito vrijedna dijagnostička metoda pomaže pri dijagnosticiranju različitih

patoloških promjena u organizmu, što dakako može biti od presudne važnosti za
postavljanje dijagnoze i utvrđivanje načina liječenja te za prognozu ishoda bolesti. CT
je neprikosnovena dijagnostička metoda u dijagnostici patoloških stanja na plućima i
ostalim strukturama u toraksu. Vrlo je velika uloga CT-a u neuroradiologiji, posebice
kod traume CNS-a. CT daje veliki doprinos i u dijagnostici bolesti abdominalnih i
zdjeličnih organa, kao i koštanog sustava. MSCT uređaji omogućuju izvrstan prikaz
vaskularnih struktura pa se u kliničkoj praksi redovito koriste MSCT cerebralne,
plućne i periferne angiografije, aortografije i venografije. MSCT omogućuje i virtualne
endoskopske pretrage pa se u kliničkoj praksi izvode virtualne kolonografije,
bronhografije i sl.
Ipak, uz sve pozitivne karakteristike CT-a kao dijagnostičke metode, nikako ne treba
zaboraviti da CT pretrage imaju i svoju negativnu stranu. To se u prvom redu odnosi
na izloženost primarnom i sekundarnom zračenju koje štetno djeluje na organizam na
više razina. Zbog toga je od velike važnosti postavljanje stroge indikacije za CT
preglede, odnosno strogo poštivanje algoritama pretraga, jer je nedopustivo da se
CT metodologijom dolazi do podataka koji su se u kliničkoj praksi pokazali dostupni i
na druge, manje štetne načine. Na taj način smanjit ćemo izlaganje djelovanju
ionizirajućem zračenju, što posebno značenje dobiva u pretragama djece,
adolescenata, ali i ostalih dobnih skupina.
MAGNETSKA REZONANCIJA (MR) U RADIOLOGIJI
Uređajem za dijagnostičku magnetsku rezonancu prikazuju se slojevi ljudskog tijela.

Pretraga se temelji na interakciji magnetnog momenta jezgri atoma s primjenjenim
magnetnim poljem uz istodobnu pobudu jezgri elektromagnetskim zračenjem –
radiovalovima. MR uređaj je građen od magneta, gradijentne zavojnice i gradijentnih
pojačala, radiofrekventne zavojnice i radiofrekventnih pojačala te računalnog
27
sustava. Snaga magnetskog polja stvorena magnetom MR uređaja mjeri se u

Teslama. S obzirom na snagu razvijenog magnetskog polja uređaji se dijele na
uređaje niske, srednje i visoke snage. S obzirom na način konstrukcije magneta,
uređaji se dijele na one s permanentnim magnetom te one sa supravodljivim
magnetom. Supravodljivost je pojava nestanka električnog otpora kod nekih
materijala pri vrlo niskim temperaturama, a postiže se uranjanjem zavojnica magneta
u tekući helij. Gradijentne zavojnice i pojačala potrebne su za izbor sloja snimanja,
određivanje debljine sloja te njegove prostorne lokalizacije. Radiofrekventne
zavojnice i pojačala služe kao izvor i prijamnik radiovalova. Računalni sustav služi za
generiranje parametara za određivanje vrste dobivene slike, kao i za obradu i
pohranjivanje dobivenih slika. Nastanak slike kod MR uređaja temelji se na atomima
koji imaju neparan broj protona i/ili neutrona te stoga i vlastiti magnetni moment. To
je osobina jezgre atoma vodika, koji je ujedno i vrlo raspostranjen u tijelu. Vodikovi
atomi se u magnetskom polju izlažu radiovalovima odgovarajuće frekvencije pri čemu
dolazi do rezonancije protona, a oni mijenjaju svoje usmjerenje. Nakon prestanka
djelovanja radiofrekventnog podražaja protoni se vraćaju u smjer glavnog
magnetskog polja te pritom emitiraju signal kojeg detektiraju radiofrekventne
zavojnice. MR omogućava niz načina snimanja, a bazični prikaz MR snimanja su T1 i
T2 mjerene slike. Karakteristični načini snimanja zovu se sekvence, a određene su
parametrima snimanja (npr. TE – time to echo, TR – time to repeat). MR se koristi
kod prikaza središnjeg živčanog sustava, koštano-mišićnog sustava, vrata, dojke,
srca, abdomena, zdjelice, prostate i krvnih žila.
Prednosti pregleda magnetskom rezonancijom su izostanak ionizirajućeg zračenja,
neinvazivnost, izvrsna kontrasnost te mogućnost izravnog slojevnog prikaz u bilo
kojoj odabranoj ravnini. Nedostaci ove metode su nabavna cijena MR uređaja, cijena
samog pregleda, dostupnost uređaja bolesnicima različitih regija, bučnost
gradijentnih zavojnica kod pregleda te uzak prostor (tunel unutar kućišta uređaja) za
smještaj pacijenta koji može izazvati klaustrofobičnu reakciju.
28
Danas je suvremena klinička bolnica nazamisliva bez uređaja za magnetsku

rezonanciju. MR je superiorna tehnika glede mogućnosti slikovnog prikaza središnjeg
živčanog sustava, lokomotornog sustava ili zdjeličnih organa u odnosu na sve ostale
slikovne dijagnostičke tehnike. Slikovni prikaz vrata, srca i probavnih organa pomoću
magnetske rezonancije je kompetitivan s drugim metodama, a omogućuje i dodatne
dijagnostičke informacije.
PRIMJENA ULTRAZVUKA (UTZ) U MEDICINSKOJ DIJAGNOSTICI
Medicinski dijagnostički ultrazvuk je metoda dobivanja slikovnih informacija pomoću

ultrazvuka o veličini, strukturi i rasporedu organa i tkiva u unutrašnjosti organizma.
Mehanički longitudinalni valovi frekvencije veće od 20 kHz nazivaju se ultrazvukom, a
u medicinsko dijagnostičke svrhe koristi se UTZ frekvencije između 2 i 25 MHz. UTZ
nastaje na temelju piezoelektričnog efekta. Piezoelektrični efekt predstavlja svojstvo
nekih materijala da se mehanički deformiraju kada se nađu u električnom polju te
pritom uzrokuju nastanak kratkih mehaničkih vibracija visoke frekvencije – UTZ
valova. Aparat za UTZ dijagnostiku sastoji se od centralne jedinice, ekrana te sonde.
Sonda ima funkciju izvora UTZ valova (odašiljač), no također i detekcije povratnih
odjeka iz unutrašnjosti tijela (prijamnik). Detekcija povratnih odjeka temelji se na
obrnutom piezoelektričnom efektu kod kojeg mehaničko naprezanje (povratni UTZ
valovi) materijala stvara električni naboj na njegovoj površini. Sonde se međusobno
razlikuju prema rasponu frekvencija koje mogu emitirati te prema obliku. S obzirom
na oblik razlikuju se linearne, konveksne te sektorske sonde. Nastanak UTZ slike
temelji se na primljenim reflektiranim te raspršenim UTZ valovima, a dobivena UTZ
slika predstavlja 2D sliku presjeka tijela do određene dubine. Najčešće korišteni
način prikaza zove se B (brightness) mode gdje su promjenjive amplitude povratnog
signala prikazane kao svijetle točke na ekranu varijabilnog intenziteta. Na zaslonu
uređaja dobije se živa slika odjeka iz tkiva kroz koja prolazi ultrazvučni snop. Doppler
29
UTZ pregled govori o protoku krvi. Takav način UTZ pregleda temelji se na
Dopplerovom efektu kod kojeg je frekvencija zvuka koju registrira prijamnik ovisna o
izvornoj frekvenciji odašiljača i o relativnoj brzini odašiljača i prijamnika. Odašiljač i
prijamnik su na ultrazvučnoj sondi, a pokretni reflektori su ertirociti u krvnoj struji.
Doppler UTZ pregled se prevenstveno koristi kod pregled krvnih žila te srca. UTZ je
kao dijagnostička metoda prisutna u brojnim granama medicine, a koristi se kod
pregleda svih dijelova tijela koja sadrže meka tkiva poput abdomena, vrata, dojki,
zglobova, srca, ploda kod trudnoće i sl. UTZ ima brojne prednosti poput toga da
nema ionizirajućeg djelovanja na promatrana tkiva, nije invazivan, dobivena slika se
prati u stvarnom vremenu (izvrsna je temporalna rezolucija) te je u današnje vrijeme
vrlo dostupan. Jedan od nedostataka UTZ-a smatra se subjektivnost liječnika kod
interpretacije UTZ pregleda.
Konvencionalni ultrazvučni pregled se vrši preko kože na koju se prisloni ultrazvučna
sonda, a između je sloj gela koji onemogućuje interpoziciju zraka (zrak raspršuje
ultrazvučni snop). Danas su razvijene brojne vrste intrakavitarnih sondi koje su
predviđene da mogu ući u tjelesne šupljine, odnosno šuplje organe i prikazivati
stijenke i okolna tkiva iznutra. Dobar je primjer transvaginalnog pregleda u
ginekologiji koji je u potpunosti zamijenio transabdominalni pristup jer su organi
daleko bolje dostupni pregledu iznutra (bliži su sondi, nema interpozicije zraka u
crijevima).
KONTRASTNA SREDSTVA U RADIOLOGIJI
Svrha primjene kontrastnih sredstava je pojačati i poboljšati dijagnostičke informacije

kod slikovnih prikaza anatomije i patologije organa i sustava. Prikazivanje organa i
organskih sustava uz primjenu kontrastnih sredstava naziva se kontrastnim
radiološkim pretragama.
30
Kontrastna sredstva značajnim udjelom sudjeluju u proračunu radiologije jer se radi o

materijalu koji se svakodnevno koristi u velikim količinama, posebice kod CT pretraga
i angiografija te u intervencijskoj radiologiji.
Poželjne karakteristike kontrastnih sredstava su: izostanak biološkog djelovanja
(nedjelotvornost, inertnost), fizikalno-kemijska stabilnost, ekonomska prihvatljivost.
Kontrastna sredstva moraju pojačati kontrast određenih tkiva u odnosu na okolinu,
posebice boesnih tkiva prema zdravima, poželjan je visoki stupanj topljivosti u vodi
(hidrofilija osigurava smanjenu toksičnost, između ostalog zbog učinkovitog
izlučivanja iz tijela). Kontrastna sredstva za CT, intravensku urografiju, DSA i sl.
moraju imati visoku koncentraciju joda. Poželjno je da intravenski kontrasti imaju
nisku viskoznost, nisku osmolalnost, kemijsku stabilnost i biološku sigurnost. Osim
navedenih, postoje i posebna kontrastna sredstva za primjenu u magnetskoj
rezonanciji i ultrazvuku kod kojih jod nije sastavni dio kemijskog spoja.
U radiološkoj dijagnostici anatomska struktura ili patološki proces se može
prezentirati sjenom (pozitivan kontrast) ili transparencijom (negativan kontrast).
U zdravom ljudskom tijelu na radiogramu razlikujemo 4. intenziteta sjene:
1. sjenu gustoće zraka (transparenciju)
2. sjenu gustoće masnog tkiva
3. sjenu gustoće mekih tkiva
4. sjenu gustoće kosti (vapna)
• nefiziološku gustoću daje sjena metala
Ako u ljudskom tijelu između susjednih organa nema prirodnog kontrasta, njihov
prikaz je moguć jedino dodavanjem umjetnog kontrastnog sredstva. Pozitivna
kontrastna sredstva su one kemijske supstance koje apsorbiraju rendgenske zrake
više od tjelesnih tkiva, dok negativni kontrasti smanjuju gustoću sjene organa. Plin u
probavnom sustavu ili izvan njega daje dostatan kontrast za dijagnozu
pneumoperitoneuma te za dijagnozu crijevne opstrukcije.
U negativna kontrastna sredstva ubrajaju se zrak, kisik (O2), dušični oksid (N2O) i
31
ugljični dioksid (CO2) Ona se mogu kombinirati s barij-sulfatom (dvostrukokontrastne

pretrage probavnih organa) ili s jodnim KS (dvostrukokontrastna artrografija)
Supstancije koje povećavaju apsorpciju rendgenskih zraka i daju intenzivniju
rendgensku sjenu zovu se pozitivna kontrastna sredstva. To su kemijski spojevi dvaju
elemenata: barija ili joda. Za magnetsku rezonanciju koriste se helati gadolinija.
BaSO4 - barijev sulfat

• netopljiv je u vodi i ne resorbira se u probavnoj cijevi pa je netoksičan (topljive
barijeve soli su toksične!)
• vodenu suspenziju čistog BaSO4 karakterizira velika gustoća rendgenske
sjene - vrlo dobra kontrasnost
• brzo sedimentira - za stabilizaciju suspenzije dodaju se različiti aditivi (škrob,
želatina, bolus alba, aditivi), a zbog neugodnog okusa dodaju se voćni sokovi,
kakao, šećer
• pogodan je za prikaz svih dijelova probavne cijevi
• bitno svojstvo suspenzije BaSO4 su adhezivnost za površinu sluznice i
stabilnost, a najvažnije svojstvo kvalitetne suspenzije je dobro oblaganje
površine sluznice
• najmanje toksično kontrastno sredstvo u radiologiji i ne uzrokuje nikakve
reakcije ako se pravilno koristi
Komplikacije kod primjene suspenzije barijeva sulfata su iznimno rijetke, a mogu
nastati barijski granulomi i crijevne adhezije ako BaSO4 dospije u peritonejsku
šupljinu (što se ne bi smjelo dogoditi). U krvnoj žili uzrokuje emboliju!
Rijetke su komplikacije:
1. aspiracija u bronh
2. prodor u medijastinum ili peritonealni prostor kod neprepoznate perforacije
probavne cijevi
32
3. može dovesti do stvaranja peritonealnih priraslica i/ili granuloma, barijski

granulomi mogu se stvoriti u apendiksu, ruptura kod Ba-klizme nastaje u
1:2250 pregleda
4. opstipacija, pogoršanje ileusa zbog zgušnjavanja (precipitacije) barijeve
suspenzije na mjestu suženja probavne cijevi (tm, striktura...)
5. embolija barijem kod irigografije u jetra ili pluća; moguća je kod ulceroznog
kolitisa zbog oštećenja dubljih slojeva sluznice kolona
Jodna kontrastna sredstva
Najčešće se koriste u vodi topljiva urotropna (nefrotropna) visoko i nisko osmolalna,

rijetko u vodi topljiva hepatotropna nisko osmolalna, a samo u posebnim indikacijama
netopljiva kontrastna sredstva
Vodotopljiva jodna kontrastna sredstva su najraširenija skupina kontrastnih
sredstava. Najčešće se primjenjuju intravenskim putem, a kao peroralna služe samo
u posebnim indikacijama: kod sumnje na perforaciju organa probavnog kanala,
nakon operacija i ozljede crijeva, kod postojanja ili sumnji na fistule. Kod
Hirschprungove bolesti i mekonijskog ileusa može se upotrijebiti kao terapijska
klizma. Najčešće se primjenjuje 76% natrij i meglumin - amiotrizoat (Gastrografin).
Ne resorbira se u probavnom kanalu pa nema toksičnih nuspojava.
Zbog hiperosmolalnosti ( pet puta veća od plazme) valja ga oprezno upotrebljavati u
djece jer može izazvati edem pluća (opasnost vodotopljivog kontrasta pri peroralnoj
primjeni kod fistule sa bronhom!)
ULJNA KONTRASTNA SREDSTVA - ograničena upotreba (embolizacije)
VODOTOPLJIVA KONTRASTNA SREDSTVA za parenteralnu primjenu (najčešće
upotrebljavana)
• intravenski, intraarterijski, izravno u šuplje organe
• urogenitalni sustav, spinalni kanal, krvne žile, tjelesne šupljine, bilijarni sustav
• primjena u CT-u - povećanje gustoće tkiva
33
Poželjne osobine kontrastnih sredstava
1. visoka rendgenska gustoća koja im omogućuje dobru kontrastnost - što više

atoma joda ili barija po jednoj molekuli
2. biološka inercija, (izostanak specifičnog biokemijskog djelovanja) ne mijenja
biokemijske reakcije u organizmu
3. fizikalno-kemijska stabilnost (da naknadno ne stvara u tijelu toksične spojeve, i
da se prebrzo kemijski ne razlaže)
4. da se mogu proizvesti praktični farmakološki pripravci
5. prihvatljiva cijena
Dodatni zahtjevi za jodna vodotopiva kontrastna sredstva:
• niska osmolalnost (što manji broj čestica po jednom mililitru)
• odsustvo ionizacije, odnosno disocijacije na anion i kation
• dobra topljivost u vodi (a time i u krvi), treba sadržati hidrofilne lance u strukturi
molekule, što manje lipofilan (lipofilne tvari mogu prolaze kroz membrane u
stanicu, što je nepoželjno jer u stanici KS djeluje toksično)
• niža viskoznost (osim ako je ona poželjna zbog dijagnostičkih razloga)
Kontrastna sredstva se na različite načine apliciraju u šuplje organe, primjerice u
probavni trakt, kardiovaskularni sustav, traheobronhalno stablo, bilijarni trakt,
urogenitalni trakt, u patološke šupljine i kanale (primjerice fistule).
Rizik za pojavu oštećenja bubrežne funkcije kontrastom je povećan kod:

1. jače dehidracije (pacijent treba biti dobro hidriran),
2. davanja većih količina KS,
3. već postojeće renalne bolesti (akutno zatajenje bubrega se javlja u značajno
većem postotku bolesnika sa kroničnim zatajenjem bubrega, a iznimno rijetko
u pacijenata s normalnom bubrežnom funkcijom),
4. šećerne bolesti sa nefropatijom,
34
5. uzimanja nefrotoksičnih medikamenata,

6. srčane insuficijencije (slabija perfuzija bubrega!),
7. multiplog mijeloma s paraproteinurijom,
8. hiperuricemije,
9. jake hipertenzije,
10. visoke dobi >70 g
Kontraindikacije kod bolesti štitnjače
1. čvorasta struma štitnjače
2. hipertireoza bez obzira na uzrok
3. anamneza i klinička slika suspektna na hipertireozu
4. terapija radioaktivnim jodom u tijeku ili u planu
5. radioizotopna dijagnostika jodom u planu
Ako se planiraju laboratorijske pretrage tiroidnih hormona koje su neodložne, tada
treba odgoditi uporabu jodnih KS.
Neželjene reakcije na jodna kontrastna sredstva
• KEMOTOKSIČNE REAKCIJE:
toksičnost samog joda je rijetka (jod je čvrsto vezan u makromolekuli),

lipofilnija KS su obično jače kemotoksična, naročito ako se apliciraju u većoj dozi i
brzo.
• OSMOLALNE REAKCIJE obuhvaćaju
oštećenje eritrocita, hematoencefalne barijere, endotela, pojavu vazodilatacije,
bol, trombozu, poremećaj osmotske ravnoteže u novorođenčadi. Ove reakcije nastaju
zbog visoke osmolalnosti kontrastnog sredstva i ovisne su o dozi.
• ANAFILAKTOIDNE ili PSEUDOALERGIJSKE REAKCIJE
Ova su reakcije nepredvidive. Mehanizmi nisu potpuno razjašnjeni:
imunološka reakcija antigen-antitijelo, vezanje proteina, inhibicija kolinesteraze
s produženim učincima acetil-kolina, djelovanje na stanične membrane,
35
oslobađanje vazoaktivnih amina (histamin, serotonin, bradikinin). U liječenju

su efikasni antihistaminici. Ove rakcije su češće nakon intravenske nego
nakon intraareterijske primjene zbog prolaska KS kroz pluća-oslobađanje
histamina iz plućnih mastocita), aktivacija sustava komplementa.
• PRAVE ANAFILAKTIČKE REAKCIJE
Vrlo su teške i nisu ovisne o dozi KS, započinju u tijeku injiciranja KS a 75%
unutar 5 minuta, nikakvo testiranje ih ne može predvidjeti (čak ih može i uzrokovati)
Čuvanje i skladištenje kontrastnog sredstva

• oko 5 godina u normalnim uvjetima normalni uvjeti uključuju: sobna
temperatura (ako je na 0° C tada može kristalizirati, na temp. > 30 C dolazi do
dekompozicije i oslobađanja slobodnog joda!!! (npr. na suncu), izvan zone
zračenja
Kontrastna sredstva i trudnoća

• urotropna KS nesmetano prolaze kroz placentu i ulaze u fetalni krvotok
• mogući su poremećaji funkcije štitnjače u fetusa
• primjena KS u trudnoći dozvoljena je u vitalnim indikacijama
Kontrastna sredstva za megnetsku rezonanciju

• jakost signala dobivenog iz tkiva na MRI ovisi o gustoći protona, vremenima
relaksacije T1 i T2, brzini protona, difuziji protona
• KS za MRI se izravno ne prikazuju na slici kao sjena (kao što se prikazuju
jodna i barijeva KS) nego mijenjaju (skraćuju) vrijeme relaksacije T1 (rjeđe i
T2) pa se npr. pojačava kontrastnost između tumorskog i normalnog tkiva
• paramagnetna svojstva imaju atomi metala s jakim magnetskim momentom:
Mn, Ni, Cr, Fe i Gd (gadolinij)
• najjače paramagnetičan spoj je Gd-DTPA (dietiltriaminopentaacetat)
36
• ovisno o magnetskim svojstvima KS za magnetsku rezonanciju se dijele na

paramagnetska i superparamagnetska
• paramagnetska KS skraćuju T1 čime na MR slici pojačavaju signal primljen iz
tkiva, dok superparamagnetska KS (npr. magnetit Fe3O4) skraćuju T2 vrijeme
relaksacije te slabe signal iz tkiva
• Gd-DTPA u niskim dozama pojačava signal (prevladava učinak na T1), a u
visokim dozama smanjuje signal (prevladava učinak na T2)
Kontrastna sredtva za primjenu kod ultrazvuka

• Stvaranje ultrazvučne slike temelji se na odbijanju akustičkih valova od
struktura u tkivu, dok se stvaranje RTG slike temelji na različitom slabljenju X-
zraka prolaskom kroz tkiva i organe
• reflektivnost (ehogenost) tkiva ovisi o količini kolagena, masti i fibroznih
struktura, odnosno o broju međuploha između dijelova tkiva različitih
akustičkih otpora
UZV KS treba povećati količinu energije koja se odbija od struktura tkiva, i time
pojačati B-mod ili Dopplerski signal
• to se najčešće postiže pomoću sitnih mjehurića (microbubbles) otopljenim u
kontrastnim sredstvima koja se miješaju sa krvi te imaju različiti akustički otpor
od okolnog tkiva; za dobru reflektivnost mjehurići bi trebali biti što veći, ali ipak
dovoljno mali da ne izazovu plinske embolije u plućima (8+3µm), podjednake
veličine, stabilni, otporni na zvučni tlak.
DIGITALNA SUPTRAKCIJSKA ANGIOGRAFIJA
Angiografija je radiološka metoda prikazivanja arterija i vena uz pomoć kontrastnoga

sredstva injiciranog u određenu krvnu žilu. Stoga se općenito angiografije dijele na
arteriografije koje označavaju prikaz arterija te flebografije kojima se prikazuju vene.
37
Rutinskoj primjeni angiografija pridonijelo je usavršavanje rendgenske aparature,

pronalazak manje toksičnih jodnih kontrastnih sredstava i usavršavanje tehnike
punkcije krvnih žila i perkutanog uvođenja katetera Seldingerovom tehnikom.
Uvođenje pak digitalne suptrakcijske angiografije otvorilo je put razvoja novih
dijagnostičkih postupaka, ali i brojnih terapijskih zahvata širenjem intervencijske
radiologije.
Kada se dijagnostički problem ne može riješiti neinvazivnim pretragama pristupa se
angiografskom pregledu. Oprema i pribor za angiografiju vrlo su složeni. Osnovna
aparatura je rendgenski uređaj koji omogućuje digitalizaciju slike, brisanje neželjenih
sjena kao što su npr. sjene kosti i zraka u crijevima digitalnim putem, tako da se
nakon konverzije u analognu sliku prikažu samo krvne žile bez okolnih struktura. Na
taj način uvođenjem digitalne suptrakcijske angiografije (DSA) omogućeno je
postizanje kvalitetnog prikaza krvnih žila s malom količinom kontrastnog sredstva, što
je omogućilo primjenu sve tanjih katetera. Angiografski kateteri izrađuju se u velikom
broju oblika, veličina i tvrdoće kako bi se za svaku žilu mogao odabrati kateter koji
omogućuje najsigurniji i najkvalitetniji selektivni prikaz svake žile. Postoji i veliki broj
žica vodilica koje omogućuju uvođenje katetera u arteriju kroz punkcijski otvor. Od
ostalog angiografskog pribora treba spomenuti punkcijske igle različita oblika i
veličine, uvodnicu s ventilnim mehanizmom koji smanjuje gubitak krvi itd. Kateter se
kod angiografija uvede kroz jednu od perifernih arterija, najčešće kroz zajedničku
femoralnu arteriju ili ponekad i kroz aksilarnu arteriju.
Pojednostavljeno, angiografija se izvodi u sterilnim uvjetima tako da se na
odabranom mjestu punkcije učini mala incizija kože putem koje se perkutanom
punkcijom uvede igla u lumen arterije ili vene. Zatim se kroz iglu uvede u krvnu žilu
metalna žica vodilica putem koje se onda uvodi potrebni kateter blagim
potiskivanjem. Potiskivanjem katetera žica vodi kateter na potrebno mjesto u tijelu što
se kontrolira dijaskopijom. Kateter postavljen na željeno mjesto u tijelu se spoji sa
visokotlačnom štrcaljkom putem koje se injicira kontrast u točno određenoj količini,
pritisku i brzini protoka obzirom na vrstu pretrage. Kod angiografija se upotrebljava
38
jodno vodotopljivo kontrastno sredstvo i to neionsko, niskoosmolarno ili

izoosmolarno.
Na učinjenim angiogramima klasično se razlikuju rana i kasna arterijska, kapilarna ili
prijelazna te venska faza.
Angiografije su invazivne dijagnostičke pretrage te su i moguće komplikacije
uzrokovane kontrastnim sredstvom (toksične reakcije i reakcije preosjetljivosti na
jodna kontrastna sredstva), zatim komplikacije na mjestu punkcije krvne žile kao i
komplikacije uzrokovane kateterom i priborom. Učestalost lakših komplikacija kreće
se između 1-2%, a težih do 0,5% slučajeva. Prije zahvata neophodno je bolesnika
upoznati sa svrhom i tijekom pretrage i upozoriti ga na moguće komplikacije te dobiti
njegov pristanak što mora biti i dokumentirano u povijesti bolesti pacijenta.
Upotrebom pak suvremenih kontrastnih sredstava kao i uvođenjem DSA metode kod
koje se koriste uži kateteri i manja količina kontrasta smanjena je incidencija
komplikacija.
Veliki dio dijagnostičkog područja arteriografija zamijenjen je manje invazivnim
metodama kao što su npr. Doppler, MSCT i MR angiografije. U nekim područjima
dijagnostike arteriografije su ostale nezamjenjlive, a indikacije za angiografske
preglede su brojne. U prvom redu to su bolesti i anomalije krvnih žila u različitim
dijelovima organizma. Kao najčešće indikacije za angiografski pregled možemo
navesti aterosklerozu, ishemiju, trombozu, aneurizme, A-V fistule, vaskularne
malformacije, tumore, arteritise, fibromuskularnu displaziju, krvarenja i traumu.
Razvojem i usavršavanjem angiografija došlo je i do razvoja intervencijske radiologije
te je uska povezanost dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Svrha je intervencijske
radiologije pojednostavniti ili poboljšati postupke koji su se ranije izvodili kirurški i to
tako da se smanji rizik zahvata, znatno snizi incidencija komplikacija i smrtnost,
isključi potreba za općom anestezijom i skrati hospitalizacija. Ukratko, radi se o
zamjeni rizičnijeg i skupog kirurškog zahvata radiološkim intervencijskim postupkom
uz podjednak klinički rezultat. Međutim, zahvati su znatno poštedniji za bolesnike, a
značajna je financijska ušteda bolničkom proračunu, odnosno zdravstvenom sustavu
39
u cjelini. Svakako da za svaki angiografski pregled i intervencijski radiološki zahvat

treba postojati opravdana i stroga indikacija jer osim mogućih komplikacija kod
postupaka, mora se voditi računa i o izloženosti pacijenta štetnom učinku
ionizirajućeg zračenja. Treba naglasiti također da izvođenje angiografija i
intervencijskih postupaka zahtijeva skupocjenu i visokosofisticiranu radiološku
opremu, a potrebna je i dobra ekipiranost, iskustvo te permanentna edukacija
angiografskog tima.
MAMOGRAFIJA
Mamografija je radiološka pretraga kojom se prikaže struktura dojke na

odgovarajućem mamogramu. Za svaku dojku koriste se po dvije projekcije sa točno
određenim smjerom rendgenskih zraka. Kod snimanja dojka je komprimirana između
dviju ploča kako bi se žlijezdana struktura što jednakomjernije rasporedila, odnosno
izbjeglo preklapanje sjena na debljim djelovima organa. Pretraga je ponešto
neugodna za bolesnicu (velike su individualne razlike), ali daje izuzetno vrijedne
podatke u svezi ranog otkrivanja raka dojke. Prvu mamografiju žena treba učiniti sa
40 godina, a kontrolne mamografije svake dvije godine. Treba napomenuti da se
pritom dojka izlaže značajnoj količini rendgenskog zračenja, ali je korist od ranog
otkrivanja raka i s tim u svezi smanjenja smrtnosti veća u odnosu na potencijalnu
štetu.
Mamografija se izvodi na posebnom radiološkom uređaju koji koristi rendgensko
zračenje manje prodornosti i stoga većeg biološkog efekta.
U RH se provodi program mamografskog probira s ciljem što ranijeg otkrivanja
znakova koji upućuju na mogućnost raka dojke. U slučaju pozitivnog nalaza, žene se
upućuju na dopunske radiološke pretrage koje mogu uključivati i biopsiju (uzimanje
uzorka tkiva). Mamografski probir se financira posebnim sredstvima određenim za tu
namjenu, odnosno ne ulaze u sustav zdravstvenog osiguranja. Žena koja dobije
poziv se ne mora odazvati, no dobiva upute i pojašnjenja o korisnosti pretrage te
40
raspored pregleda prema dostupnim ustanovama. Pozivaju se sve žene između

pedesete i šezdesetdevete godine života prema određenom registru (primjerice
mjesto boravka, popis birača i sl.). Općenito, programi probira se provode kada šira
društvena zajednica procjeni da korist za opću populaciju može opravdati trokoškove
koji pritom nastaju. U pravilu se radi o čestim bolestima kod kojih određena
djagnostička ili terapijska metoda značajno utječe na ishod.
41

Slikovne Dijagnosticke Pretrage Medicinski Fax Ri PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Slikovne Dijagnosticke Pretrage Medicinski Fax Ri PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA

Krešimirova 42, 51000 Rijeka, Hrvatska

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

DIPLOMSKI SVEUČILIŠNI STUDIJ ORGANIZACIJE, PLANIRANJA I

Kolegij: Slikovne dijagnostičke pretrage

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

Slikovne dijagnostičke pretrage .............................................................3

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

SLIKOVNE DIJAGNOSTIČKE PRETRAGE

Suvremena radiologija obuhvaća radiološku dijagnostiku i intervenciju. U

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

Rendgensko snimanje u trudnoći je dopušteno samo u vitalnim indikacijama, a

ODABIR RADIOLOŠKIH PRETRAGA I SLIKOVNI ZAPIS

Kod odabira pojedine radiološke pretrage uvijek treba imati na umu

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

bolesti nema, a lažno pozitivan rezultat na netočan zaključak o postojanju bolesti.

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

bitna rezolucija zadovoljava dijagnostičke potrebe. Budući da ljudsko oko zamjećuje

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

U ukupnom izlaganju populacije ionizirajućem zračenju medicina sudjeluje sa

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

radiografirane tijekom adolescencije zbog praćenja skolioze. Procjenjeni rizik za

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

samo redukcija (nažalost ne i potpuna eliminacija) štetnih negativnih učinaka

SLIKOVNI PRIKAZ LJUDSKOG TIJELA

Slikovni prikaz unutrašnjosti ljudskog tijela u živog ispitanika oduvijek je bio

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

patološkog procesa. Dijagnostičke slikovne metode također su od izuzetne važnosti

Razvoj ultrazvučne tehnologije, posebice uređaja visoke rezolucije («real-time

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

KOMPJUTORIZIRANA TOMOGRAFIJA (CT)

Kompjutorizirana tomografija (CT) danas je u vrlo širokoj kliničkoj primjeni, te

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

količina visceralnog masnog tkiva te relativno česta potreba sedacije, odnosno

U području onkologije sve se šire koristi PET/CT tehnologija. Spojeni u jedan

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

omogućava brz, pouzdan i neinvazivan pregled. Ovakvim se pregledom dobiva slika

MAGNETSKA REZONANCIJA (MRI)

Tehnologija magnetske rezonancije odlikuje se mogućnošću visoke

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

polje nema utjecaja. MRS – magnetska spektroskopija, metoda je „neinvazivne“

KONVENCIONALNA I DIGITALNA RADIOGRAFIJA (rendgensko snimanje)

Kod konvencionalne radiografije oslabljeno rendgensko zračenje koje je prošlo

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju

• Kod digitalnih tehnika prikaza digitalna je slika sastavljena od kvadratića (piksela),

Prednosti digitalnih metoda su:

+385 51 65 88 62; +385 51 65 83 86 SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET

E-mail: radiologija@kbc-rijeka.hr Katedra za radiologiju