Počela ekonomike

Termin ekonomija – grč.oikos(kuća,domaćinstvo) I nomos(zakon)

Ekonomija kao vještina – vještina pomoću koje gospodarski subjekti(poduzća, kućanstva, države)
proizvode I troše materijalna dobra I usluge.
Ekonomija kao znanost – veliko područje društvenih znanosti u kojem znanstvenici proučavaju I
objašnjavaju elemente ekonomije u određenom vremenu, prostoru I društvu.
Elementi ekonomije: proizvodnja I ponuda ; raspodjela; razmjena; potražnja I potrošnja materijalnih
dobara I usluga
Ekonomske discipline: politička ekonimja, ekonimika, računovodstvo, marketing, vanjska trgovina itd

Ekonomika proučava kako ljudi koristeći ograničene resurse pokušavaju zadovoljiti neograničene
potrebe I želje.

Škola racionalnih očekivanja : Robert Lucas : racionalni ekonomski agenti u stanju su predvidjeti mjere
makroekonomske politike. Predvidivi potezi makroekonomskog autoriteta nemaju nikakvog učinka na
proizvodnju I zaposlenost

Ekonomika ponude : Arthur Laffer:akcentira one makroekonomske politike koje utjječu, prije svega, na
agregatnu ponudu. Visoke granične porezne stope na dohodak od rada I kapitala smanjuju motivaciju za
rad I štednju. Smanjenjem graničnih poreznih stopa ima povećati angažman proizvodnih čimbenika I
povećati ukupnu porizvodnju-agragatnu ponudu

Teorija javnog izbora: James Buchanan:državna investicija ne mora uvijek I nužno biti društveno korisna,
država(vlada) nije apriori dobronamjerni agent kojemu su na umu isključivo interesi javnosti.
Nesposobnost državne politike da ostvari društveno dobro(government failure) jest posljedica činjenice
da vladu čine racionalni ljudi koji vode računa o svojim interesima.

Monetarizam : Milton Friedman : pozornost fokusira na problem inflacije.

deficitarno trošenje keynesijanske države izlaže ekonomiju inflaciji
Monetarna politika mora biti obuzdana(Friedmanovim) monetarnim pravilom, a fiskalna politika ima biti
vođena načelom uravnoteženog proračuna. Keysnesova fiskalna I monetarna politika nastoji “popraviti”
dva najveća grijeha kapitalizma- nezaposlenost I nejednaku raspodjelu.

Ekonomika potražnje(demand side economics) John Maynard Keynes- otac makroekonomije : akcentira
one makroekonomske politike kkoje utječu na agregatnu potražnju

Neoklasična(marginalistička) škola: Alfred Marshall – M.sinteza _ miri klasičnu toriju troškova

proizvodnje I teoriju granične korsinosti

Merkantizam (16.-18.st) izdvaja ekonomsku teoriju iz okvira filozofske I religiozne etike. Utjelovljenje
bogastva jest punovrijedni, zlatni I srebrni novac. Izvor bogatstva, osim rudnika plemenitih metala, jest
vanjska trgovina(aktivna, pozitiva trgovačka bilanca). J.Bodin-kvantitativna teorija novca, Colbert,
Gresham-Greshamov zakon, Mun-pojedinačna I opća trgovinska bilanca

Fiziokratizam(1748-1780) pokazatelj bogatstva su materijalna dobra, izvor bogatstva jest poljoprivredna

proizvodnja koja stvara “produit net”(čisti proizvod). Ljudskim društvom upravlja prirodni poredak a on
je izraz Božje volje, ostvaruje se posredstvom privatong vlasištva I ekonomskih Sloboda. Teološki
liberalizam-laissez faire,laissez passer: utemeljitel fiziokratske škole Francois Quesnay
Klasična škola političke ekonomije
Adam smith -otac kapitalizma. “Bogatstvo naroda predstavljaju sve one vrijednosti koje su stjecanjem
rada I prirode proizvedene u toku jedne godine”
izvor bogatstva jest proizvodnja uopće. Čovjekova sebičnost, želja za isticanjem I stjecanjem je
posredstvom tzv nevidljive ruke(tržišta) stavljena u službu cjeline, javnog intersa
Ekonomski liberalizam – svakom čovjekutreba dopustiti da na svoj način slijedi privatni interes na
liberalnim osnovama jednakosti,slobode I pravde. Uloga države kje komplementarna I supsidijarna
Prometna vrijednost=plaća+profit+renta
POTRAŽNJA

Zakon potražnje ce ustvrditi da ako je niža cijena nekog dobra bit će, uz ostale neizmjenjenje uvjete,
veća njegova potraživana količina. I obrnuto

Krivulja potražnje bilježi reakcije potraživanje količine na promjene cijene.

Ako je cijena dobara staalna veličina promjene nekih čimbenika , tzv necjenovnih determinant
potražnje(demand shifters) mogu izazvati promjenu potražnje-pomaknuti krivulju potražnje ulijevo ili
udesno.
Necjenovne odrednice potražnje:
-cijene drugih dobara – njihova promjena može izazvati povećanje ili smanjenje potražnje promatranog
dobra te tada govorimo o supstitutima I komplementima.
Supstitut – dobro koje u potrošnji može zamijeniti neko drugo dobro
Komplementarno dobro – dobro koje se troše zajedno s nekim drugim dobrom.
-dohodak-promjena dohotska potrošača može povećati ili smanjiti potražnju I zbog toga imamo
normalna I inferiorna dobra*.
-stanovništvo – veće stanovništvo(ceteris paribus) znači veću potražnju svih proizvoda I usluga.
-ukus potrošača
-očekivanja potrošača
PONUDA

Odnos između cijene I ponuđene količine

Višoj cijeni nekog dobra, uz ostale neizmijenjene uvjete, odgovarat će veća ponuđena količina istog
dobra. Njemu su podvrgnute I individualna ponuda I tržišna ponuda

Promjena cijena dobra inducira kretanje duž krivulje ponude. Viša cijena znači I veću ponuđenu količinu I
kretanju uz krivulju ponude. Krivulja ponude je, zbog djelovanja zakona ponude, u pravilu pozitivnog
nagiba ili rastućeg oblika. Iznimno imamo -regresivnu krivulju ponude ili unutrag povijenu – krivulja
ponude rada
Necjenovne odrednice ponude:
-cijene drugih dobara – također imamo supstitute I komplemente
-broj ponuđača – veći broj ponuđača, uz ostale neizmijenje uvjete, znači veću ponudu.
-cijene čimbenika proizvodnje – pad cijena čimbenika proizvodnje(pad cijene rada, kapital) značit će
povećanje ponude budući da će proizvođač biti u stanju smanjiti trošak proizvodnje.
-tehnološki razvitak – isti učinak kao I cijene čimbenika proizvodnje
-očekivanja proizvođača
Dakle, cijena nekog dobra determinira njegovu ponuđenu količinu, a necjenovne odrednice I njihove
promjene znače promjenu ponude(povećanje ili smanjenje)
TRŽIŠNA RAVNOTEŽA

Cijena pri kojoj dragovoljno ponuđena količina odgovara dragovoljno potraživanoj količini I koja jedina
ima prilike potrajati duže vremena.

Ravnotežna cijena u ovom primjeru iznosi 3 novčane jedinice- Ona ne poznaje tržišne viškove koji bi
opterećivali proizvođače ni manjkove koji bi frustrirali potrošače.
Ako je aktualna cijena visa od ravnotežne- višak dobara gura cijenu prema dolje. Tržišni će višak dobara
dovesti do pada cijene I njenom kretanju ka ravnotežnoj razini.
Slobodno dobro- dobro čije raspoloživa količina pri cijeni jedankoj nuli premašuje njegovu potraživanu
količinu.

PROMJENE TRŽIŠNE POTRAŽNJE I TRŽIŠNE PONUDE

Rast potražnje, ceteris paribus, dovest će do učinka povećanja cijene I povećanja količine.
Smanjenje potražnje dovest će do smanjenje cijene I količine

Promjene tržišne potražnje, uz neizmjenjenu tržišnu ponudu, izazivaju istosmjerne I usklađene promjene
cijena I količine dobara
Veličina tržišne ponude uz neizmjenjenu tržišnu potražnju govori nam da:
Rast tržišne ponude, ceteris paribus, izazvat će učinak smanjenja cijane I povećanja ravnotežne
količine dobara.

U obrnutom slučaju, doći će do rasta cijene dobra I pada njegove ravnotežne utržene količine- tada je na
dijelu učinak povećanja cijene I učinak smanjenja količine.

Dakle, promjene ponude izazivaju istosmjerne promjene ravnotežne količine te inverzna kretanja
ravnotežne cijene.

Posljedice ako istovermeno imamo povećanje tržišne potražnje I tržišne ponude?

Na cijenu će djelovati učinak smanjena cijene(zbog povećanja ponude) I učinak povećanja cijene(zbog
povećanja potražnje) – krajnji rezultat ovisi o snazi ovih učinaka, odnsno što se u većoj mjeri povećalo
Na pormjenu ravnoteže količine djeluje učinak rasta ponude I potražnje tj. Povećanje ravnotežne
količine, ali je ono ipak veće nego da je došlo samo do rast ponude ili samo rast potražnje
Posljedice ako istoveremeno imamo pad tržišne ponude I tržišne potražnje?
Ako je pad ponude veći od pada potražnje – cijena će rasti. I obrnuto.
Pad ponude I pad potražnje izaziva isti učiinak po ravnotežnu količinu – ona će se smanjiti

Pad tržišne ponude praćen rastom tržišne potražnje izaziva dvostruki efekt povećanja cijene I ono će biti
veće od onog povećanja što ga izaziva samo pad ponude odnosno pad potražnje.
No, pad ponude izaziva učinak smanjena ravnotežne količine, dok rast potražnje izaziva povećanje
ravnotežne količine. Rezultat ovisi o snazi ta dva učinka. Ako je snažniji ulunak povećanja količine –
ravnotežmna količina dobra će se povećati I obrnuto-
ELASTIČNOST PONUDE I POTRAŽNJE

CJENOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE istražuje reakcije potraživane količine nekog dobra na promjene
cijene istog dobra.
postotna promjena potrazivane količine dobra A
Koeficijent cjenovne elastičnosti računamo: Ec=
postotna promjena cijene dobra A
Prilikom izračunavanja koeficijenta, zanemarajuemo negativne predznake, odnosno postotne promjene
cijene I potraživane količine uvijek se predstavljaju kao pozitivni brojevi.
formula:

Ec>1 – elastična potražnja

svako smanjenje cijene nekog dobra izaziva takvo povećanje potraživane količine istog dobra koje znači
povećanje ukupnog Prihoda I obrnuto.

Ec=1 -jedinična ili stabilna elastičnost potražnje

svako smanjenje cijene nekog dobra izaziva takvo povećanje potraživane količine istog dobra koje znači
neizmijenjen ukupni prihod. I obrnuto – Ali pad cijene ne tangira ukupan prihod, kao ni povećanje.

0<Ec<1 – neelastična potražnja

svako smanjenje cijene nekog dobra izaziva takvo povećanje potraživane količine istog dobra koje znači
pad ukupnog Prihoda. I obrnuto

Ec=0 – savršeno neelastična potražnja (okomito)

potraživana količina nekog dobra uopće ne reagira na promjene vlastite cijene. Izrazito neosjetljiva
potražnja. Primjer:lijekovi

Ec= beskonačno – savršeno elastična potražnja(horizontalno)

potraživana količina nekog dobra može biti izrazito osjetljiva na promjene cijene. Vrlo mala postotna
promjena cijene izaziva snažne reakcije potraživane količine.

Ukupni prihod = količina * cijena -zbroj svih primanja poduzeća koji ono realizira prodajom svojih dobara
ili usluga.
Primjer:
Dohodna elastičnost potražnje

Registrira promjene potražnje nekog dobra koje izaziva promjena dohotka potrošača.
Koeficijent dohodne elastičnosti
± postotna promjena potraživane količine dobara A
Ed= ovdje uziamamo u obzir negativne
± Postotna promjena dohotka
predznake

Ed>1 – dohodna elastičnost (normalna dobra)

Promjena potražnje je istog smjera kao I promjena cijena, ali promjena potražnje bilježi veći postotak
negoli promjena dohotka. Ukoliko dohodak raste, raste i potražnja ali brže

0<Ed<1 – dohodna neelastičnost (normalna dobra)

Promjene dohotka I potražnje ostaju istog smjera, ali su promjene potražnje manjeg intenziteta od
promjene dohotka – zato potražnja I je dohodno neelastična

Ed<0 – negativna dohodna elastičnost (inferiorna dobra)

Promjena dohotka ima za posljedicu promjenu potražnje suprotnog smjera. Rast dohotka izaziva pad
potražnje I obrnuto-zato je Ed negativan broj
Inferiorna dobra-ukoliko dohodak raste, zamjenjuju superiorniji, ali I skuplji supstituti. Pad dohotka znači
I rast potražnje za inferiornim dobrima!
Križna elastičnost potražnje

Registrita promjene dobara A koje izaziva promjena cijene dobara B

Koeficijent križne elastičnosti računamo: ; negativne predznake uzimamo u obzir

Ek>0 – pozitivan križna elastičnost (supstituti)

Kada je Ek pozitivan broj postotne promjene potražnje I cijene istog su smjera. To je pouzdan znak da je
riječ o supstitutima-dobrima koja se u potrošnji mogu zamijeniti. Npr.ako raste cijene margarina, rast ce
I potražnja maslaca. I obrnuto

Ek=0 – savršena križna neelastičnost – nezavisna dobra

Situacijaa u kojoj promjena cijene jednog dobra uopće ne tangira potražnju drugog dobra.

Ek<0 -komplementarna dobra

U šotanju su dobra koja se dopunjuju u potrošnji, tada je odnos obrnuto razmjeran između cijene I
promjene potražnje. Npr. Povećanje cijene benzina izazvat će I nekom postotno smanjenje potražnje
automobile. I obrnuto. Rezultat je negativan broj koji upućuje na komplementarnu narav dobara
ELASTIČNOST PONUDE

Istražuje rakcije ponuđene količine nekog dobra na promjene cijene istog dobra. Uvijek pozitivan broj
Koeficijent elastičnosti ponude :

postotna promjena ponuđene količine dobra A

Ep=
postotna promjena cijene dobara A
Ep>1 – elastična ponuda
Postotna promjena ponuđene količine veća od postotne promjene cijene. Rast cijene ima za posljedicu
nerazmjerno veći postotni ras ponuđene količine. I obrnuto

Ep=1 – stabilno elastična ponuda

Postotna promjena ponuđene količine jednaka je postotnoj promjeni cijene. Pad, odnosno rast cijene
izazvat će isti postotni pad, odnosno rast ponuđene količine

0<Ep<1 neelastična ponuda

postotna promjena ponuđene količine manja je od postotne promjene cijene. Određeni postotni rast
cijene znači rast ponuđene količine, ali je postotno povećanje ponuđene količine manje od postotnog
povećanja cijena. I obrnuto

Ep = ∞ - savršeno elastična ponuda

Ravni pravac ove krivulje znači mali pad cijene dovodi ponuđenu količinu nan ulu, a mali je rast cijene
izuzetno povećava. Događa se ukoliko postoji cijena koje proizvođač nije spreman ništa ponuditi I cijena
po kojoj je proizvođač spreman ponuditi bilo koju zahtijvanu količinu.

Ep=0 – savršeno neelastična ponuda

Bez obzira raste li cijena ili pada cijena, ponuđena količina dobra ostaje fiksna
POTROŠAČEV IZBOR

Teorija granične korisnosti

-marginalistička škola : Gossen, Menger, Jevons, Bohm-Bawerk, Wieser, Marshall I drugi
-teoija istražuje I objašnjava potrošačevo ponašanje, potrošačev izbor.
Korisnost je ili ukupna korisnost subjektivni fenomen I predstavlja zadovoljstvo koje potrošču donosi
potrošnju nekog dobra.
Granična(marginalna) korisnost je korisnost izvedena iz potrošnje dodatne jedinici nekog dobra. Ona je
promjena odnostno povećanje ukupne korisnosti kao posljedica jediničnog povećanja potrošene količine
nekog dobra.
∆ Ukupna korisnost
Granična korisnost = S rastom potrošnje nekog dobra njegova ukupna korisnost
∆ Količina
raste, ali rasste sve sporije zato što činjenica da rast potrošnje nekog dobra nužno izaziva I pad njegove
granične korisnosti
Primjer:

Kako smo došli do granične korisnosti?

76= promjena ukupne korisnosti (176-100) podijeljeno s promjenom količinom (2-1)
66 = promjena ukupne korisnosti(242-176) podijeljeno s promjenom količinom (3-2)
58= promjena ukupne korisnosti(300-242) podijeljeno s promjenom količine(4-3)

Graničnu korisnost upisujemo između redova kako bismo naznačili da je granična korsisnost rezutat
jediničnog povećanja potrošene količine.
Vidimo kako rast potrošnje nekog dobra znači pad njegove granične korisnosti – I.Gossenov zakon ili
zakon opadajuće granične korisnosti.
Granična korisnost može biti I negativna, ali potrošač nastoji ne doći do toga-u tom slučaju ukupna
korisnost opada

Potrošačeva ravnoteža
situacija u kojoj potrošač uspijeva alocirati svoj dohodak na način koji maksimalizira njegovu ukupnu
korisnost
Primjer optimalnog izbora potrošača – potrošačeve ravnoteže:

Cijena dobra A=12

Cijena dobra B=6
Dohodak potrošača=60

Otkriti potrošačevu ravnotežu znači otkriti onu kombinaciju potrošnje A I B koja pruža najveću ukupnu
korisnost.
No prije toga treba odrediti one kombinacije potrošnje koje potrošač može realizirati uz dane cijene
dobara I dani dohodak.Slijedi:

Ovdje smo otkrili mogućnosti koje pruža potrošačev dohodak.

Slijedi pronalazak potrošačeve ravnoteže:

Vidimo kako maksimalnu ukupnu korisnost potrošaču pruža kombinacija 2 jedinice dobra A I 6 dobra B.
Ukupna korisnost je 458 jedinica korisnosti I ona predstavlja potrošačev optimalan izbor-ravnotežu

Teorija granične korisnosti omogućuje nam određivanje potrošačeve ravnoteže I posredstvom granične
korisnosti po novčanoj jedinici.
Granična korisnost po novčanoj jedinici jest kvocijent granične korisnosti nekog dobra I njegove cijene:
Granična korisnost dobra
Granična kotisnost po nj= II.Gossenov zakon – u situaciji u kojoj smo
Cijenadobra
prisiljeni birati između različitih dobara odnosno uživanja, “odnos između tih uživanja mora biti takav da
je veličina svih uživanja jednaka u trenutku kada uživanja prestanu.”
Potrošačeva ravnoteža postoji kada je izjednačena granična korisnost po novčanoj jedinici različitih
dobara I usluga
Granična korisnost dobra A Granična korisnost dobra B
=
Cijenadobra A Cijena dobra B
Posljednja novčana jedinica utrošena na kupovinu nekog dobra mora donijeti istu graničnu korisnost kao
I posljednja novčana jedinica utrošena za kupovinu bilo kojeg drugog dobra ili usluge.

POTROŠAČKI PROBITAK
razlika između više vrijednosti I niže cijene nekog dobra I njegove manje cijene.
Cijena jest onaj novčeni iznos koji kupac stvarno plaća prilikom kupovine nekog dobra.
Vrijednost nekog dobra jest maksimalni novčani iznos kjega je kupac spreman platiti za izvjesno dobro.
Primjer:
Pretpostavimo da je vrijednost prve jedinice nekog dobra 9 novčanih jedinica, drugog 8, trećeg 7,
četvrtog 5 I petg,posljednjeg dobra koji namjeravamo kupiti 5 novčanih jedinica. U slučaju da cijena istog
posljednjeg dobra iznosi 5 novčanih jedinica istražimo koliko je potrošački probitak.
9+8+7+6+5=35 maksimalni iznos ili vrijednost

Potrošački probitak je područje koje se nalazi ispod cijene I ispod krivulje(individualne) potražnje.
Vrijednost 35
Cijena -25
Potrošački probitak 10
Potrošač je za pet jedinica nekog dobra spreman izdvojiti maksimalni iznos od 35 novčanih jedinica.
Međutim, stvarni iznos koji plaća iznosi 25 novčanih jedinica. Njegov je probitak u ovom slučaju 10
novčaniih jedinica.

Ukupna korist je maksimalni novčani iznos kojega je potrošač spreman platiti za određenu količinu
nekog dobra, ali ovisi I o veličini dohotka potrošača. Ona se mjeri spremnošću I mogućnosti potrošača da
dođe u posjed određene količine nekog dobra
Granična korist je novčani iznos kojega je potrošač spreman platiti za dodatnu jedinicu nekog dobra. To
je novčani iznos kojim potrošač procjenjuje graničnu korisnost dodatne jedinice dobra.
∆ Ukupna korist
Granična korist = Ona je,dakle, promjena(povećanje) ukupne koristi zbog jediničnog
∆ Količina
povećanja potrošene količine nekog dobra. Stoga zakon opadajuće granične koristi da će ljudi s fiksnim
dohotkom za svaku dodatnu jedinicu nekog dobra biti spreman platiti sve manji I manji novčani iznos.
Krivulje ukupne I granične koristi ponačaju se kao I krivulje ukupne I granične korisnosti

Pravilo potrošačeve ravnoteže glasi:Cijena=granična korist

Teorija krivulje indiferencije

Concept ordinalne(usporedive) korisnosti

-gerometrijski prikaz potrošačeve ravnoteže
Crta proračuna – predstavlja granicu između potrošaču dostupne I uz dani dohodak I cijene dobara
nedostupne potrošnje. Ona povezuje sve kombinacije potrošnje dobara A I B koje u potpunosti iscrpljuju
potrošačev dohodak
Primjer:

Jednadžba proračuna – pokazuje kako se pri danim cijenama dobara I dohotku potrošača mijenja
potrošnja jednog dobra(dobre B-zavisna varijabla) ukoliko raste ili pada potrošnja drugog dobra(dobro
A- nezavisna varijabla)
Y= CaKa+CbKb/Cb
Y Ca
= ∗Ka+ KbCijena dobra A (Ca), Cijena dobra B (Cb)
Cb Cb
Količina dobra A(Ka), Količina dobra b (Kb)
Dohodak potrošača (Y)

Y Ca
Kb= − ∗Ka
Cb Cb

Cijena dobra A =12, Cijena dobra B =6

 pokazuje nam koliko jedinica nekog dobra možemo kupiti za iznos
vlastitog nominalnog dohotka.
Ukoliko su cijene dobara fiksna veličina, rast realnog dohotka povećava područje dostupne potrošnej,
odnosno udaljava crtu proračuna od ishodišta koordinatnog sustava. I obrnuto

Cijena dobra A Ca = 12
Cijena dobra B Cb = 6
Količina dobra A Ka
Količina dobra B Kb
Dohodak potrošača y = 72
 - veličina relativne cijene ili oportunitetnog troška određuje
kut crte proračuna.
Cijena dobra A Ca=12
Cijena dobra B Cb=12
Količina dobra A Ka,
Količina dobra B Kb
Dohodak potrošača Y=60
 - većoj relativnoj cijenei odgovara veći kut crte
proračuna I obrnuto

Krivulja indiferencije

Povezuje sve one kombinacije potrošnje dobra A I dobra B koje potrošača ostavljaju ravnodušnim. Ona
je I granica između potrošnje koju potrošač preferira I potrošnje kojj nije sklon

Karta preferencija predstavlja niz ili seriju krivulja indiferencija koje se ne sijeku budući da svaka od njih
predstavlja drugu razinu ukupne korisnosti. Krivulje koje su udaljenije od ishodišta bit će suberiornije u
odnosu na one niže .

Granična stopa supstitucije I krivulja indiferencije

Granična stopa supstitucije dvaju dobara pokazuje koliko je jedinica nekog dobra(dobra B) potrošač
voljan žrtvovati kako bi za jedinicu povećao potrošnj drugog dobra(dobra A) I pri tome ostao
ravnodušan. Ovdje će vrijediti da je duž cijele krivulje ravnodušnosti promjena ukupne korisnosti
jednaka nuli(Ukupna korisnost=0). Znači, granična stopa stupstitucije određuje nam kut krivulje
indiferencije.
Granična stopa supstitucije je uvijek pozitivan broj, a računamo ju:
∆ Kb
ΔKb-smanjenje količine dobra B; ΔKa-povećanje količine dobra A
∆ Ka

Većoj graničnoj stopi supstitucije odgovara veći kut krivulje indiferencije. I obrnuto
Granična stopa supstitucije, ako se krećemo niz krivulju, opada

POTROŠAČEVA RAVNOTEŽA
Određena je točkom tangiranja krivulje indiferencije I crte proračuna.

Pravilo koje određuje potrošačevu ravnotežu, negov optimalan izbor prema teoriji krivulje indiferencije
glasi:

TEORIJA GRANIČNE KORISNOSTI I TEORIJA KRIVULJE INDIFERENCIJE-USPOREDBA

isti rezultat!
Teorije su srodne budući da se iza pojma ravnodušnosti krije pojam ukupne korisnosti
Promjena cijena dobara mijenja njihovu relativnu cijenu, a time I potrošačevu ravnotežu. Djelovanje
promjene cijene dobra moguće je razdvojiti na dva ulunka: učinak dohotka I učinak supstitucije
Učinak dohotka je ona promjena potrošnje koja potrošača pomiče na višu ili nižu krivulju indiferencije.
Učinak supstitucije je promjena potrošnje koja potrošača pomiče duž iste krivulje ravnodušnosti

Ekonomska teorija poznaje I neka odstupanja od zakona potražnje. Te su iznimke od pravila da veća
cijena znači manju potraživanu količinu I obrnuto – poznata kao Giffenov paradoks I Veblenov efekt
Giffenov paradok se odnosi na mogućnost da rast cijene dobra slabije kvalitete(inferiorno dobro) izazove
rast njegove potraživane količine. Mala kupovna moć stanovništva.
Veblenov efekt se odnosi na situaciju u kojoj pad cijene ne izaziva očekivani rast potraživane količine već
upravo obrnuto. Aktivira se snobovski efekt I potražnja se smanjuje.
PROIZVOĐAČEV IZBOR

Cilj poduzeća je maksimaliziranje profita – pozitivne razlike između ukupnog Prihoda I ukupnog troška
Tehnološka ograničenja – svaki mogući način pretvaranja inputa u output jest tehnika proizvodje.
Tehnika proizvodnje jekapitalno intenzivna kada je relativno veći angažma kapitala I relativno manji
angažman rada. Radno intenzivne tehnike prouvodnje pretpostavljaju relativno veću upotrebu rada I
relativno malu količinu kapitala.

Tržišna ograničenja – uvijeti pod kojima poduzeće kupuje inpute I prodaje outpute.

Tehnološka efikasnost – poduzeće nije u stanju povećati output bez istovremenog povećanja inputa
Ekonomska efikasnost je ukupni trošak proizvodnje nekog outputa sveden na minimum. Ona uvijek znači
I tehnološku efikasnost, ali ne vrijedi obrnuto.

Troškovi transakcija su troškovi pronalaženja poslovnog partnera, troškovi pregovaranja I postizanja

sporazuma te troškovi osiguranja realizacije sporazuma.

OBLICI PODUZEĆA

1.JEDNOVLASNIČKO ILI INOKOSNO PODUZEĆE

vlasništvo jedne osobe. Blasnik za obveze poduzeća odgovara neograničeno(cjelokupnom svojom
imovinom)
Poduzeće je fleksibilnno.sve odluke donosi vlasnik poduzeća
Cjelokupni profit pripada vlasniku poduzeća, ali on snosi I sav rizik poslovanja(mana).Profit se smatra
dohotkom vlasnika poduzeća.
Brzo se prilagođava promjenama na tržištu zbog jednostavne upravljačke structure.

2.PARTNERSKO PODUZEĆE
vlasništvo dviju ili više osoba. Partnerskim sporazumom rješava se pitanje upravljanja nad poduzećem I
pitanje raspodjele profita. Partneri snose zajedničku neograničenu odgovornost za sve obveze
poduzeća(svaki je odgovaran za dugove poduzeća). Profit se smatra dohotkom suvlasnika poduzeća

3.DIONIČKO DRUŠTVO

4.DRŽAVNO PODUZEĆE
vlasnik poduzeća je država. Najčešće komunalna poduzeća

5.NEPROFITNO PODUZEĆE
posluje na načelu izjednačavanja ukupnog Prihoda I ukupnog troška

U RH:
A) DRUŠTVA OSOBA : -javno trgovačko društvo; -komanditno društvo
B) DRUŠTVA KAPITALA : -društvo s ograničenom odgovornošću; -dioničko društvo
DIONIČKO DRUŠTVO
Bez osobnog angažmana dioničar može ostvariti profit(dividend), ali odgovornost ipak postoji. Loše
poslovanje dd I eventualni stečaj znači d anjegovi suvlasnici mogu izgubiti tek ona novčana sredstva koja
su uložili u dd kupivši određeni broj dionica-ne ugrožava cjelokupnu imovinu svojih vlasnika
Dionički kapital nastaje prodajom vrijednosnih papira-dionica ona predstavlja pravnu potvrdu
suvlasništva u dioničkom društvu
DD može se osnovati na dva načina:
-simultano – osnivači preuzimaju sve dionice društva
-sukcesivno – dionive se nude javnosti putem javnog poziva za upis dionica
Vrste dionica:
-Redovne, obične(common shares) dionice – daju parvo glasa na skupštini, parvo na isplatu dividend,
parvo na isplatu dijela likvidacijski, odnsno stečajne mase
One su pismene isprave o uloženim sredstvima u temeljni kapital dd I predstavljaju idealni dio vlasništva
nad dd. One mogu glasiti na ime I na donositelja
-Povlaštene ili preferencijalne (prederred shares)dionice – prioritet prilikom isplate dividend; prioritet
pri islati likvidacijske odnosno stečajne mase ; daju parvo na unaprijd poznatu dividendu-stoga bez prava
glasa mogu izdati samo povlaštene dionice ; ne daju pravo glasa.

Isprava I dionici se sastoji od :

-plašt dionica – naznačena nominalna vrijednost dionice-oznaka vrste dionice, tvrtka I sjedište
izadavatelja dionice, tvrtka ili ime osobe na koju dionica glasi
-kuponski arak – služi za naplatu dividend
-talon – pomoću njega podižemo novi kuponski arak

Cijena dionica -
svaki dohodak koji je relativno stalan I siguran može se kapitalizirati-predstaviti kao potomak ili kamata
novčanog kapitala određene veličine
Kapitalizirani dohodak- podijeliti ga s postojećom kamatnom stopom I pomnožiti sa 100
Dividenda stopa je postotak dividende koji se odnosi na 100 novčanih jedinica nominalne vrijednosti
dionice.

Stoga:

Agio – u postotku predstavljen iznos koji se javlja kada cijena ili tečaj vrijednosnog papira premašuje
njegovu nominalnu vrijednost.
Ukoliko je cijena dionice I njizina nominalna vrijednost jednake kažemo da su one al pari
Disagio – u postotku predstavljen iznos koji se javlja kada je cijena ili tečaj vrijednosnog papira manja od
njegove nominalne vrijednosti
PROIZVODNJA U KRATKOM VREMENSKOM RAZDOBLJU
kratki rok je razdoblje u kojem je prouvođač u stanju varirati veličinu tek nekih čimbenika proizvodnje ili
inputa dok su veličine drugih inpputa fiksnog ili nepromjenjivog karaktera
Dugi rok je razdoblje u kojem su svi čimbenici proizvodnje promjenjivog karaktera.
Ukupni proizvod je ukupno proizvedena količina nekog dobra.
Krivulja ukupnog proizvoda pokazuje maksimalni output,pod pretpostavkom da se veličina kapitala I
zemlje ne mijenja, a raste veličina rada u kratkom vremenskom razdoblju.

Veličina outputa koje se nalaze na krivulji ukupnog proizvoda znače tehnološku efikasnost.

GRANIČNI PROIZVOD
proizvod dodatno angažiranje jedinice tog varijabilnog čimbenika, Promjena odnosno povećanje
ukupnog proizvoda uslijed jediničnog povećanja promjenjivog inputa

Prosječni proizvod nekog čimbenika proizvodnje jest ukupni proizvod po jedinici istog čimbenika
proizvodnje
TROŠKOVI

Ukupni trošak -trošak svih upotrebljenih čimbenika proizvodnje. Može biti fiksni I varijabilni
Kriterij ove podjele ukupnog troška jest sposobnost troška da reagira na promjene ukupnog proizvoda.
fiksni trošak – trošak čija veličina ovisi o veličini ukupnog proizvoda, to je trošak svih fiksnih inputa.
Postoji kada je ukupni proizvod jednak nuli I ne mijenja.
Potpuno je neosjetljiv na promjene ukupnog dohotka
Varijabilni trošak-trošak čija veličina ovisi o veličini ukupnog proizvoda. Trošak svih varijabilnih inputa.
Kod nule je jednak nuli. Njegov rast ovisi o rastu ukupnog proizvoda I može biti proporcionalan,
degresivan ili progresivan

GRANIČNI TROŠAK
trošak proizvodnje dodatne jedinice nekog dobra. Promjena ili povećanje ukupnog troška kao posljedica
jediničnog povećanja ukupnog proizvoda. Granični trošak = ΔUkupni trošak/ΔUkupni proizvod
Križna elastičnost po

Krivulja proizvodnih mogućnosti

-granica između dostupne(moguće) I nedostupne(nemoguće) prizvodnje