PRI,AOZIMI

Pogledalasamkrozprozorividjelaneštoneobi«no.Rojbijelihpahuljaletioje
premadrvenjarinadnuparka.Me¯unjima,lepršalajebakaudugojbijeloj
haljiniiledenimzvjezdicamaokoglave.Krozhukvjetra«ulasam:„Baaako
Jeseeenii...dalisizavršilasvojeposloveee??Moguliuzetiklju«eve
prirodeee??“

„Moožeešš..“–mahnulajebakaJeseninestalaudaljini.Požurilasamotvoriti
vratadapozdravimbakuZimu:

“U¯i,u¯i,ugrijseiodmori."

Upitalameje,dalisampripremilasvešto©enambitipotrebnozatrimjeseca
njenevladavine,ajasamseza«udila:

“Štosamtotrebalapripremiti?“

„Zaunukezimskuodje©u,rukavice,kape,«izme,dovoljno«ajaza
okrepuipokojikola«i©..?“

„LakšemalobakoZima.Svesamtopripremila.Štojoštreba?“

„Trebašnabavitijelkudajuokititezapraznikei...uh,skoro
samizaboravila–saonice!“

„Saonice??Što©enamsaonice?“

„Kaddrugiputdo¯emkvamadonijet©usobom
mnogo,mnogopahulja.Snijegom©uzabijelitivašuku©u,parkove,šumeiulicea
tadajenajljepševozitiseusaonicama.Jesilisadarazumjela?“
„Da,darazumjelasam.Jabihsetako¯erradoprovozalau
saonicama!“

„Ha,ha,haǦnasmijalaseZima–nijetozanasbake.

Tisisenavozilakadsibilamala,asadaturadostprepustisvojim
unucima.Tebijedovoljnodaobuješ«izme,staviškapunaglavuiprošetaš
parkom.Atadadobroslušaj.Kad«uješškripupodnogama,znajdatosnijeg
pri«apri«eizdalekihkrajeva.Asadmorampožuriti.,ekamejošmnogo
putovanja,novihsusreta,raznepri«eimnogoposla.

Dovi¯enja!!!“

Bakamahne«arobnimštapi©emivrataseotvore.Za«ulasamsmijehmalih
pahuljicakojesubakuZimuponijeledaleko,dalekodaupoznaveseledje«akei
djevoj«ice.

Ividjecodobroslušajte,jersvjetromipahuljicamabakaZima©esigurno
pokucatiinavašavrata.

BAKAMERI