3.4.2.

Protočni reaktor sa idealnim miješanjem

Kod izvođenja molarnog bilansa za protočni reaktor sa idealnim (potpunim)
miješanjem (engl. Continuous-Stirred Tank Reactor, CSTR), pretpostavlja se
idealno miješanje reakcijske smjese, nepostojanje difuzijskog prijenosa tvari i
topline, izotermni rad i stacionarni rad reaktora. Miješanje se smatra idealnim ako
su sastav reakcijske smjese i temperatura u svakoj tačci u reaktora isti. Difuzijski
prijenos tvari se može zanemariti jer miješanje spriječava razvoj koncentracijskih
i temperaturnih gradijenata. Izotermni rad pretpostavlja da dovedena toplina u
reaktor bude jednaka odvedenoj (uključujući i reakcijsku entalpiju) te da je ista
temperatura u svim tačkama reaktora. Stacionarni rad reaktora znači da ne postoji
vremenska promjena varijabli i parametara. Stacionarni rad je uobičajen u praksi
te ova pretpostavka uvijek vrijedi za realne reaktore.
S obzirom na ujednačenost sastava u svakom trenutku po cijelom volumenu
reaktora, molarni bilans se postavlja u odnosu na cijeli reaktor (slika 3.3). Treba
napomenuti da su uvjeti izlaznog toka iz reaktora (tj. temperatura, koncentracija,
itd.) identični uvjetima u reaktoru. Radi se o stacionarnim uvjetima rada u kojima
se sastav ne mijenja sa vremenom.

FA0 , C A0 , vo
X A0 = 0

FAf , C Af , v f
X Af

Slika 3.3. Protočni reaktor sa (idealnim) potpunim miješanjem.

Prema tome, u jednadžbi (3.5) akumulacija je jednaka 0 tako da je:

1
 FA0 = FA + (− rA )  V (3.17)
Prema tome, iz jednadžbe (3.17) dobiva se projektna jednadžba za protočni reaktor
sa potpunim miješanjem:
F − FA
V = A0 (3.18)
− rA
Ukoliko se u jednadžbi (3.18) protok FA izrazi preko stepena konverzije, dobiva
se:
F − FA0  (1 − X A )
V = A0 (3.19)
− rA
Nakon sređivanja jednadžbe (3.19), dobiva se:
F X
V = A0 A (3.20)
− rA
Na osnovu jednadžbe (1.4), protok FA0 se može izraziti preko ulaznog volumnog
protoka v0 i ulazne koncentracije CA0, pa je:
C v  X
V = A0 0 A (3.21)
− rA
Koristeći definiciju za prostorno vrijeme (jednadžba (3.1) ), jednadžba (3.21) se
može napisati kao:
V C X
 = = A0 A (3.22)
v0 − rA
Jednadžbe (3.20) i (3.22) mogu se izraziti preko koncentracije, pa se umjesto njih
dobivaju sljedeće jednadžbe:
F  (C A0 − C A )
V = A0 (3.23)
C A0  (−rA )
V C A0 − C A
= = (3.24)
v0 − rA
Jednadžbe (3.20) i (3.24) mogu se prikazati na graficima (slika 3.4), pri čemu se
sa ovih grafika može odrediti volumen reaktora i prostorno vrijeme.
Treba primijetiti da se za ovaj tip reaktora radi o algebarskim jednadžbama
koje su puno jednostavnije za rješavanje od projektnih jednadžbi za npr. šaržni
reaktor (sa diferencijalnim jednadžbama). Naravno, ukoliko je jednadžba za
brzinu reakcije složenijeg oblika i nelinearna po članovima koncentracije, onda

2
nameće potreba da se koriste numerički softverski paketi za rješavanje projektnih
jednadžbi ovog reaktora.
Osim za projektiranje, projektne jednadžbe za protočni reaktor sa potpunim
miješanjem mogu se koristiti i za određivanje kinetike. Pri tome, svaki
eksperiment u stacionarnim uvjetima daje brzinu reakcije za uvjete koji vladaju u
reaktoru.
VC Ao
Površina =  =
1 V  FA0
Površina = = 1
(−rA )V FA0 C A0 ( − rA ) iz jednadžbe (3.24)
iz jednadžbe (3.20)

uvjeti u
reaktoru i na
izlazu iz
njega

0 X Af X A 0 C Af C A0 CA

Slika 3.4. Grafički prikaz jednadžbi za projektiranje

protočnog reaktora sa potpunim miješanjem.

Primjer 3.2.
Sinteza heksamina iz amonijaka i formaldehida istražena je na temperaturi 36°C
u protočnom reaktoru sa potpunim miješanjem (volumena 490 dm 3).
Stehiometrijska jednadžba sinteze je:
4NH3 + 6HCHO N4(CH2)6 + 6H2O
Pri čemu je jednadžba za brzinu reakcije:
(−rNH 3 ) = 0.0649  C NH 3  CHCHO
2
[mol/(dm3∙s)]
Sa protokom od 3 dm3/s, u reaktor ulazi smjesa amonijaka (koncentracije 4.02
mol/dm3) i formaldehida (koncentracije 6.32 mol/dm3). Odrediti koncentracije
amonijaka, formaldehida i heksamina na izlazu iz reaktora.

Rješenje:
Radi lakšeg praćenja, uvest će se smjena:

3
A = NH3, B = HCHO, C = N4(CH2)6, D = H2O.
Prema tome, stehiometrijska jednadžba je.
4A + 6B C + 6D
Poznate veličine su: V, k, v0, CA0, CB0. Nepoznate veličine su: CA, CB, CC.
Jednadžba za brzinu reakcije je:
(−rA ) = 0.0649  CA  CB2 (P3.2.1)
Za određivanje koncentracije CA koristit će se jednadžba (3.24).
Na osnovu stehiometrijske jednadžbe, koncentracije CB i CC se mogu izraziti:
CB = CB0 – 1.5 ∙ (CA0 – CA) (P3.2.2)
CC = 0.25 ∙ (CA0 – CA) (P3.2.3)
Do rješenja se dolazi primjenom Polymath-a (program NLE Nonlinear
Equations), uz zapis:

f(Ca) = tau - (Cao - Ca) / (-ra)

Ca(max) = 4.02
Ca(min) = 0.1
tau = V / vo
V = 490
Cao = 4.02
ra = -0.0649 * Ca * Cb ^ 2
vo = 3
Cb = Cbo - 1.5 * (Cao - Ca)
Cbo = 6.32
Cc = 0.25 * (Cao - Ca)

Tražene koncentracije su: CA = 0.4123 mol/dm3, CB = 0.9085 mol/dm3, CC =

0.9019 mol/dm3.

3.4.3. Idealni cijevni reaktor

Kod izvođenja molarnog bilansa za idealni cijevni reaktor ili reaktor sa
klipnim protjecanjem (engl. Plug Flow Reactor, PFR; ili Tubular Reactor, TR),
pretpostavlja se idealno strujanje i stacionarni rad reaktora. Idealno strujanje
podrazumijeva pretpostavku da se koncentracija kontinuirano mijenja u
aksijalnom smjeru u reaktoru. Usljed toga, brzina reakcije se također mijenja
aksijalno. Pri tome, u radijalnom smjeru u reaktoru se pretpostavlja da ne postoji
promjena koncentracije i brzine reakcije. Stacionarni rad reaktora znači da ne
postoji vremenska promjena varijabli i parametara.

4
 S obzirom na neujednačenost sastava u svakom trenutku po cijelom
volumenu reaktora, molarni bilans se ne može postaviti u odnosu na cijeli reaktor
nego se postavlja u odnosu na diferencijalni element volumena (slika 3.5). Radi
se o stacionarnim uvjetima rada u kojima se sastav ne mijenja sa vremenom.

dV
FA0, CA0, v0 FA FAf, CAf, vf
FA + dFA
XA0 = 0 XAf
V

Slika 3.5. Idealni cijevni reaktor.

Prema tome, u jednadžbi (3.5) akumulacija je jednaka 0 tako da je:

FA = ( FA + dFA ) + (−rA )  dV (3.25)
Prema tome, iz jednadžbe (3.25) dobiva se projektna jednadžba za cijevni reaktor:
dF
− A = −rA (3.26)
dV
odnosno
dFA
= rA (3.27)
dV
Jednadžba (3.27) se može riješiti zadavanjem početnih vrijednosti za V i FA, te
konačne vrijednosti za V.
Ukoliko se u jednadžbi (3.27) izvrši smjena FA = FA0 − (FA0∙XA), dobiva se
projektna jednadžba izražena preko stepena konverzije:
dX A − rA
= (3.28)
dV FA0
Zadavanjem početnih vrijednosti za V i XA, te konačne vrijednosti za V, dobiva se
konačna vrijednost stepena konverzije XA. Jednadžba (3.28) se može preoblikovati
tako da se u rješenju dobiva vrijednost volumena reaktora za zadate početne
vrijednosti za V i XA, te konačne vrijednosti za XA:

5
 dV F
= A0 (3.29)
dX A − rA
U mnogim slučajevima, dužina i prečnik cijevnog reaktora mogu se izabrati tako
da se dobiju skoro izobarni uvjeti. Međutim, u nekim slučajevima, pad pritiska
usljed trenja može biti toliki da značajno utječe na rad reaktora. Praktično pravilo
kaže da ako je razlika između ulaznog i izlaznog pritiska veća od 10 do 15%,
promjena pritiska će vjerovatno utjecati na konverziju pa se mora uzeti u obzir
prilikom projektiranja reaktora ili prilikom procjene izvedbe reaktora. U ovoj
situaciji, gradijent pritiska duž reaktora mora se simultano odrediti sa gradijentima
konverzije i temperature (u slučaju neizotermnog rada reaktora). Da bi se odredio
gradijent pritiska po dužini reaktora, može se koristiti Fanningova ili Darcyeva
jednadžba za tok u cilindričnim cijevima:
dP 32    v 2  f
=− (3.30)
dL  2  D5
gdje su: P = pritisak [Pa], L = dužina cijevi reaktora [m], ρ = gustina fluida [kg/m3],
v = volumni protok [m3/s], f = Fanningov faktor trenja [−], D = prečnik cijevi
reaktora [m].
Fanningov faktor trenja može se odrediti iz dijagrama za hrapave i glatke
cijevi ili preko različitih korelacija. Sljedeća korelacija se koristi za turbulentni
tok u glatkim cijevima i za Reynoldsov broj Re između 3000 i 3 ∙ 106:
f = 0.0014 + 0.125  Re−0.32 (3.31)
Treba napomenuti da se Reynoldsov broj i faktor trenja f mogu mijenjati po dužini
reaktora, ako se mijenjaju brzina i gustina fluida.
Volumen reaktora se može izračunati preko sljedeće jednadžbe:
D2  
V= L (3.32)
4
Sada se jednadžba (3.28) može izraziti preko dužine reaktora L:
dX A   D 2  (−rA )
= (3.33)
dL 4  FA0
Da bi se odredio efekat pada pritiska na izvedbu reaktora, moraju se
simultano rješavati jednadžba za pad pritiska (3.30), projektna jednadžba (3.33) i
jednadžba energetskog bilansa (ukoliko se radi o neizotermnom radu reaktora).
Pri tome se dobivaju profili pritiska, stepena konverzije i temperature po dužini
reaktora.

6
Razdvajanjem promjenljivih i integriranjem jednadžbe (3.29) sa granicom V = 0
kada je XA = 0, dobiva se jednadžba za proračun volumena cijevnog reaktora koji
je potreban za postizanje specificiranog stepena konverzije:
X Af dX
V = FA0   A
(3.34)
0 − rA
Na osnovu jednadžbe (1.4), protok FA0 se može izraziti preko ulaznog volumnog
protoka v0 i ulazne koncentracije CA0, pa je:
X Af dX
V = C A0  v0   A
(3.35)
0 − rA
Koristeći definiciju za prostorno vrijeme (jednadžba (3.1) ), jednadžba (3.35) se
može napisati kao:
V X Af dX
 = = C A0   A
(3.36)
v0 0 − rA
Jednadžbe (3.34) i (3.36) mogu se izraziti preko koncentracije, pa se umjesto njih
dobivaju sljedeće jednadžbe:
F C Af dC
V = − A0   A
(3.37)
CA0 C A0 − rA
V C Af dC
= = − A
(3.38)
v0 C A0 − r
A

Jednadžbe (3.34) i (3.38) mogu se prikazati na graficima (slika 3.6), pri čemu se
sa ovih grafika može odrediti volumen reaktora i prostorno vrijeme.
Ako je poznata jednadžba za brzinu reakcije, onda se ispred integrala u
jednadžbama (3.34)-(3.38) mogu izvući sljedeće veličine (matematičke
konstante): konstanta brzine reakcije i početna koncentracija reaktanta A. Ukoliko
se radi jednostavnijem obliku podintegralne funkcije, ide se prema analitičkom
rješenju. U slučaju matematički složenog integrala, pribjegava se primjeni
numeričkih metoda u određenom numeričkom softverskom paketu.
Ako jednadžba za brzinu reakcije nije poznata, nego su date vrijednosti brzine
reakcije i stepena konverzije (ili koncentracije), onda se integral rješava numerički
u određenom numeričkom softverskom paketu.
Kao što je već rečeno, za jednostavnije kinetičke jednadžbe moguće je izvršiti
analitičku integraciju. U tom cilju se −rA u projektnoj jednadžbi zamjenjuje

7
kinetičkom jednadžbom i vrši se integracija. Dobiveni integrirani oblici jednadžbi
za cijevni reaktor mogu se koristiti u kinetičkim istraživanjima.

1 V  1
Površina = = (−rA )
(−rA ) FA0 C A0 V 
Površina = =
iz jednadžbe (3.34) FA0 C A0
iz jednadžbe (3.38)

0 X Af 0 C Af C A0 CA
XA

Slika 3.6. Grafički prikaz jednadžbi za projektiranje idealnog cijevnog reaktora.

Primjer 3.3.
Dehidrogeniranje etana do etena C2H6 C2H4 + H2 izvodi se u cijevnom
reaktoru volumena 500 dm . Reakcija je elementarna pri čemu konstanta brzine
3

reakcije iznosi 15.2 min-1 na temperaturi 725°C. Ulazni tok u reaktor sadrži čist
etan na temperaturi 725°C i pritisku 400 kPa, pri čemu je protok 1 kmol/min.
Prečnik cijevi reaktora iznosi 0.076 m a viskozitet plina je 2.5 ∙ 10-5 Pa∙s.
Izračunati stepen konverzije za slučaj:
a) izobarnih uvjeta,
b) kada se u obzir uzme pad pritiska.

Rješenje:
Radi lakšeg praćenja, uvest će se smjena:
A = C2H6, B = C2H4, C = H2.
Prema tome, stehiometrijska jednadžba je.
A B+C
Poznate veličine su: V, k, y0, t0, P0, FA0, D, μ. Nepoznata veličina je: XA.
S obzirom da je reakcija elementarna, jednadžba za brzinu reakcije glasi:
− rA = k  C A (P3.3.1)

8
Za određivanje XA i pod a) i pod b) koristit će se jednadžba (3.33):
dX A   D 2  (−rA )
=
dL 4  FA0
a) S obzirom da je u pitanju plinovita faza i izotermni i izobarni uvjeti rada,
koncentracija CA računat će se preko sljedeće jednadžbe:
1− X A
C A = C A0  (P3.3.2)
1+   X A
Početna koncentracija reaktanta A računa se preko:
y P
C A0 = A0 0 (P3.3.3)
R  T0
Stepen promjene volumena ε računa se preko jednadžbe:
 = y A0   = 1  (1 + 1 − 1) = 1 (P3.3.4)
Konačna dužina cijevi reaktora računa se preko jednadžbe (3.32).
Do rješenja se dolazi primjenom Polymath-a (program DEQ Differential
Equations), uz sljedeći zapis:

d(Xa)/d(L) = (3.14 * D ^ 2 * (-ra)) / (4 * Fao)

D = 0.076
ra = -k * Ca
Fao = 1
k = 15.2
Ca = Cao * (1 - Xa) / (1 + eps * Xa)
Cao = yao * Po / (R * To)
eps = 1
yao = 1
Po = 400
R = 8.314
To = 725 + 273.15
L(0) = 0
L(f) = 110.27400886
Xa(0) = 0

Rješenje ovog programa za stepen konverzije je 0.274.

b) S obzirom da je u pitanju plinovita faza i izotermni i neizobarni uvjeti rada,
koncentracija CA računat će se preko sljedeće jednadžbe:
1− X A P
C A = C A0   (P3.3.5)
1 +   X A P0

9
Početna koncentracija reaktanta A i stepen promjene volumena računaju se preko
jednadžbi (P3.3.3) i (P3.3.4).
Pritisak po dužini cijevi i faktor trenja računaju se preko jednadžbi (3.30) i (3.31),
pri čemu se za proračun gustine (ρ), volumnog protoka (v) i Reynoldsovog broja
(Re) koriste sljedeće jednadžbe:
P
=  M m,smjese (P3.3.6)
R  T0
P0
v = v0  (1 +   X A )  (P3.3.7)
P
d u  
Re = (P3.3.8)

gdje su: Mm,smjese = molarna masa smjese [kg/kmol], u = linearna brzina [m/s].
Molarna masa plinovite smjese se računa preko jednadžbe:
M m,smjese = y A  M A + yB  M B + yC  M C (P3.3.9)
gdje su: yA, yB i yC = molarni udjeli komponenti A, B i C; MA, MB i MC = molarne
mase komponenti A, B i C.
Molarni udjeli komponenti A, B i C računaju se preko jednadžbi:
FA
yA = (P3.3.10)
FA + FB + FC
FB
yB = (P3.3.11)
FA + FB + FC
FC
yC = (P3.3.12)
FA + FB + FC
pri čemu su molarni protoci definirani kao:
FA = FA0  (1 − X A ) (P3.3.13)
FB = FA0  X A (P3.3.14)
FC = FA0  X A (P3.3.15)
Linearna brzina fluida se računa preko jednadžbe:
4v
u= (P3.3.16)
  D2

10
Do rješenja sistema od dvije diferencijalne jednadžbe i odgovarajućih algebarskih
jednadžbi dolazi se primjenom Polymath-a (program DEQ Differential
Equations), uz sljedeći zapis:

d(Xa)/d(L) = 3.14 * D ^ 2 * (-ra) / (4 * Fao)

d(P)/d(L) = -32 * f * ro * v ^ 2 / (3.14 ^ 2 * D ^ 5)
f = 0.0014 + 0.125 * Re ^ (-0.32)
ro = ((1e-3 * P) / (R * To)) * M
v = vo * (1 + eps * Xa) * Po / P
Re = D * u * ro / mi
M = ya * Ma + yb * Mb + yc * Mc
u = 4 * v / (3.14 * D ^ 2)
mi = 2.5e-5
ya = Fa / (Fa + Fb + Fc)
yb = Fb / (Fa + Fb + Fc)
yc = Fc / (Fa + Fb + Fc)
Ma = 30
Mb = 28
Mc = 2
Fa = Fao * (1 - Xa)
Fb = Fao * Xa
Fc = Fao * Xa
D = 0.076
ra = -k * Ca
Fao = 1000 / 60
k = 15.2 / 60
Ca = (Cao * ((1 - Xa) / (1 + eps * Xa))) * P / Po
Cao = yao * Po / (R * To)
vo = Fao / Cao
eps = 1
yao = 1
Po = 400000
R = 8.314
To = 725 + 273.15
L(0) = 0
L(f) = 110.27400886
Xa(0) = 0
P(0) = 400000

Rješenje za stepen konverzije je 0.246, pri čemu pritisak na izlazu iz reaktora

iznosi 285.3 kPa što znači da je pad pritiska 114.7 kPa. Ako se usporede
vrijednosti stepena konverzije za slučajeve pod a) i b), može se vidjeti koliko je
bitno uračunati pad pritiska.

11
 3.5. Idealni polušaržni reaktor
Neke hemijske reakcije su neodgovarajuće za primjenu u šaržnim ili
protočnim reaktorima zato što se u njima oslobođa velika količina topline što može
dovesti do opasnih posljedica. Pod ovim uvjetima, reakcije se ponekad izvode u
polušaržnom reaktoru (engl. Semibatch Reactor, SBR). To znači da jedan reaktant
prisutan na početku reakcije, dok se kontinuirano dodaje drugi reaktant. Proizvod
se ne izvodi iz reaktora dok se sav reaktant ne doda i dok se reakcija ne završi do
traženog stepena. Polušaržni reaktor radi pod nestacionarnim uvjetima. Kada je
reakcijska toplina velika, u polušaržnom reaktoru postiže se bolja kontrola te
topline tako što se regulira brzina dodavanja reaktanta. Polušaržni reaktor
omogućava izvjesnu kontrolu preko koncentracije reakcijske smjese i prema tome
brzine reakcije. Polušaržni reaktor se može koristiti kada se odigravaju paralelne
reakcije sa različitim redovima reakcije. U tim slučajevima, ekonomičnije je
koristiti polušaržni nego šaržni reaktor.
Za izvođenje molarnog bilansa za polušaržni reaktor (slika 3.7), uzet će se
elementarna reakcija A + B C koja se izvodi u tečnoj fazi. Pretpostavit će se
idealno miješanje reakcijske smjese.
Molarni bilans u odnosu na reaktant A glasi (ulaz i izlaz su jednaki 0):
dNA
rA  V = (3.39)
dt
Volumen reaktora (odnosno reakcijske smjese) u bilo kojem vremenu t može se
odrediti iz ukupnom masenog bilansa svih komponenata (izlaz i nestajanje su 0):
(d  V )
0  v0 = (3.40)
dt
FB 0 , CB 0 , vo
komponentaB

komponentaA

Slika 3.7. Idealni polušaržni reaktor.

12
S obzirom da je u pitanju tečna faza, ρ0 = ρ pa se dobiva:
dV
= v0 (3.41)
dt
Integriranjem jednadžbe (3.41) uz početne uvjete V = V0 za t = 0, dobiva se:
V = V0 + v0  t (3.42)
Jednadžba (3.39) se može izraziti na sljedeći način:
d (C A  V ) dC dV
rA  V = = V  A + CA  (3.43)
dt dt dt
Zamjenom jednadžbe (3.41) u jednadžbu (3.43) i preoblikovanjem, dobiva se
sljedeća jednadžba:
dCA v
= rA − 0  C A (3.44)
dt V
Molarni bilans u odnosu na reaktant B glasi (ulaz je jednak 0):
dNB
= rB  V + FB 0 (3.45)
dt
Jednadžba (3.45) se može izraziti na sljedeći način:
d (CB  V ) dC dV
= V  B + CB  = rB  V + FB 0 (3.46)
dt dt dt
Zamjenom jednadžbe (3.41) u jednadžbu (3.46) i preoblikovanjem, dobiva se
sljedeća jednadžba:
dCB v  (CB 0 − CB )
= rB + 0 (3.47)
dt V
Molarni bilans u odnosu na reaktant C glasi (ulaz i izlaz su jednaki 0):
dNC
= rC  V (3.48)
dt
Jednadžba (3.48) se može izraziti na sljedeći način:
d (CC  V ) dC dV
= V  C + CC  = rC  V (3.49)
dt dt dt
Zamjenom jednadžbe (3.41) u jednadžbu (3.49) i preoblikovanjem, dobiva se
sljedeća jednadžba:
dCC v
= rC − 0  CC (3.50)
dt V
Prema tome, radi se o sistemu sa tri diferencijalne jednadžbe za koji se preporučuje
primjena numeričkih softverskih paketa.

13
Primjer 3.4.
Elementarna reakcija u tečnoj fazi A + B C izvodi se izotermno u polušaržnom
reaktoru, pri čemu se otopina reaktanta B (koncentracije 1 mol/l) dodaje brzinom
od 100 l/h u otopinu reaktanta A (koncentracije 1 mol/l i volumena 100 l) koji se
na početku reakcije nalazi u reaktoru. Konstanta brzine reakcije iznosi 10
l/(h∙mol). Odrediti koncentracije A, B i C nakon 1 sat izvođenja reakcije u
polušaržnom reaktoru. Prikazati i koncentracijske profile svih komponenata.

Rješenje:
Poznate veličine su: CB0, v0, CA0, V0, k, t. Nepoznate veličine su: CA, CB, CC.
S obzirom da je reakcija elementarna, jednadžba za brzinu reakcije glasi:
− rA = k  C A  C B (P3.4.1)
Za proračun koncentracija CA, CB i CC, te volumena V, koristit će se jednadžbe
(3.44), (3.47), (3.50) i (3.42).
Do rješenja sistema od tri diferencijalne jednadžbe i odgovarajućih algebarskih
jednadžbi dolazi se primjenom Polymath-a (program DEQ Differential
Equations), uz sljedeći zapis:

d(Ca)/d(t) = ra - (vo / V) * Ca
d(Cb)/d(t) = rb + (vo / V) * (Cbo - Cb)
d(Cc)/d(t) = rc - (vo / V) * Cc
ra = -k * Ca * Cb
vo = 100
V = Vo + vo * t
rb = ra
Cbo = 1
rc = -ra
k = 10
Vo = 100
t(0) = 0
t(f) = 1
Ca(0) = 1
Cb(0) = 0
Cc(0) = 0

Rješenje za koncentracije je: CA = 0.1676 mol/l, CB = 0.1676 mol/l, CC = 0.3324

mol/l. Na slici 3.8 prikazane su koncentracije reaktanata A i B i proizvoda C u
funkciji vremena.

14
Slika 3.8. Koncentracijski profili svih komponenata.

15