ORGANIZACIJA RADA PREMA BROJU IZVRŠILACA

Bolnica i bolesnički odjel

Bolnica

Bolnica je stacionirana zdravstvena ustanova u kojoj se bolesnici zadržavaju na ispitivanju,

liječenju, rehabilitaciji i kojima se pruža zdravstvena njega. Ona je na sekundarnom nivou
zdravstvene zaštite (vrsta bolnice po namjeni i njen stav opisan je u dijelu zdravstvene zaštite –
zdravstvene ustanove sekundarne zdravstvene zaštite – konsultativne i bolničke zdravstvene
zaštite).

Vrsta bolnica prema izgradnji

Prema arhitektonskoj gradnji tipovi bolnice su:

1. Koridorski – koji se razvio iz oblika starih manastira i samostana i najstariji je tip

bolnica. Može biti kao centralni i bočni koridorski tio bolnica.
Centralni tip je kada se u sredini nalazi hodnik, a sa dvije strane su sobe za bolesnike i
prateće prostorije. Nedostatci su što je hodnike nedovoljno osvijetljen, ne može se dobro
prozračivati bolesnička soba, zadržava vlagu i mogu se širiti infekcije.
Bočni tip je kad je hodnik sa jedne strane, a sve druge prostorije sa druge strane. Bolji je
u odnosu na centralni tip, jer je direktno osvijetljen hodnik, ne zadržava se vlaga niti
neugodni mirisi.
2. Paviljonski – gdje jedna zgrada predstavlja jedno odjeljenje za određenu vrstu bolesti, a
za dijagnostiku odvaja se posebna zgrada. Izgradnja ovakvih bolnica počinje se javljati
krajem 19. vjeka, kad nastaje „bakteriološka era“- otkrivanje uzročnika, naročito,
zaraznih oboljenja. Između sebe su povezani nadzemnim ili podzemnim hodnicima.
Prednosti ovakvih bolnica su da se uklanjaju nedostatci koridorskog tipa bolnica, ali
komunikacija između odjeljenja bila je otežana zbog udaljenosti zgrada i zbog toga je
trebao veći broj radnog osoblja, veća zemljana površina, a izgradnja je bila skuplja.
 3. Satelitski ili trabantni – je kombinacija koridorskog i paviljonskog tipa bolnica. Tu je
jedna veća zgrada sa više odjeljenja, dok je u pratećoj zgradi zarazno odjeljenje.
4. Montažne bolnice – se javljaju za vrijeme raznih prirodnih katastrofa, ratova i pojavom
epidemije zaraznih bolesti na jednom području. Montažne zgrade sastavljaju se od
gotovih dijelova i veoma brzo. Po završetku potrebe uklanjaju se.
5. Savremeni tip – blokovi zgrada – koji se prave sa više spratova i svaka zgrada ima
određeni zadatak. Koliko će biti blokova i spratova zavisi od faktora kao što je broj
stanovnika i patologija kraja. Ovakve bolnice se prave da bi ekonomičnost bila bolja, kao
i njena funkcionalnost. Svaki blok ima svoj ulaz, ekipu i opremu i u radu ne smetaju
jedan drugom. Blokovi su funkcionalno povezani u jednu cjelinu različitim
komunikacionim tehničkim uređajima (lift, telefon, ekran, vakum-kanal, toki-voki
sistem).

Blokovi su različito postavljeni u obliku slova E, H, F, T, I...i iste su ili različite veličine.
Savremena bolnica ima najmanje tri bloka u kojem su smješteni dinamički, statički i tehnički dio.
Dinamički dio bolnice najčešće je smješten u prizemlju i u njemu se nalazi polikliničko,
konzilijarni dio, prijemni blok, razne ambulante kao i prostorije za dijagnostiku (laboratorij,
rendgen, kabinet i drugo). Statički dio je namijenjen bolesnicima i opremljen je najsavremenijim
uređajima za liječenje i njegu bolesnika. Tehnički dio su prostorije gdje su smještene tehničke
službe (centralna kuhinja, vešeraj, radionice, službe snabdjevanja).

Organizacija rada u bolnici

U bolnici, kao cjelini, organiazcija rada podijeljena je u dva velika organizaciona sektora i to:

- stručno – medicinski
- i opći sektor.

Sve službe koje se bave stručno – medicinskim radom ulaze u sastav stručno – medicinskog
sektora. Kao član tima koji se bavi ovim radom ulazi medicinska sestra radi u statičkom dijelu
bolnice.

U opći sektor ulaze administrativno – upravne službe, računovostvo, kadrovska služba, opće i
tehničke službe.
Bolesnički odjel

Bolesnički odjel pripada statičkom dijelu bolnice i to je osnovna funkcionalna jedinica bolnice u
kojoj leže bolesnici, a sastoji se od bolesničkih soba i pratećih, odnosno pomoćnih prostorija.

Broj bolesnika u odjelu varira i zavisi od vrste i težine njihovog oboljenja, pa može biti od 8 do
10 težih, odnosno 20-25 lakših bolesnika. Idealno bi bilo da na odjeljenju bude 30 bolesnika.

Prema novoj izgradnji bolnica na bolesničkom odjelu bolesničke sobe smještene su periferno, a
ostale prostorije centralno. Ovakav način gradnje omogućava funkcionalnost, pa postoji blizina
osoblja i bolesnika i odmah je i kretanje racionalnije, a olakšava se dopremanje materijala i
drugog. Mana ovakve izgradnje je što su pomoćne prostorije uvijek vještački osvijetljene i
prozračene.

Sastav odjela je:

- bolesnička soba
- soba za intervencije
- soba načelnika odjela
- soba za ljekare
- soba glavne sestre
- soba za sestre
- soba za sastanke
- čajna kuhinja
- trpezarija
- prostorije za dnevni odmor bolesnika
- prostorija za održavanje lične higijene
- prostorije za nužnik
- prostorije za čisti i prljavi veš
- prostorije za čuvanje materijala za čišćenje
Pored navedenih prostorija bolesnički odjel može imati:

- priručni laboratorij
- biblioteku
- prostoriju za posjete

Bolesnička soba

Prostorija u kojoj bolesnik vremenski boravi najduže ili stalno je bolesnička soba i pri
projektovanju i izgradnji bolnice ovom dijelu se posvećuje najveća pažnja, kako u veličini
prostorije, tako i u ugradnji higijensko – tehničkih uređaja, uređaja za signalizaciju i
komunikaciju. Nastoji se da takva prostorija bude opremljena da bi posjećala na kućnu
atmosferu, jer uredna i lijepa soba će i na bolesnika pozitivno djelovati.

U savremenim bolnicama bolesničke sobe su najčešće jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne i

u svom sastavu imaju sanitarni čvor. Međutim, kod nas još uvijek preovladavaju višekrevetne
sobe (od 5 do 8 kreveta u jednoj sobi) pa se oprema i uređaji prilagođavaju postojećim
uslovima.Bolesnička soba mora da bude dovoljno udaljena od lifta, stepenica, kuhinje, kupatila i
nužnika radi mira bolesnika, može biti okrenuta prema svim stranama svijeta. Po medicinskim
normativima na svaki krevet potrebno je 7 kvadratnih metara površine, a 25 kubnih metara
zapremine.

Da bi se bolesnik ljepše i udobnije osjećao u bolesničkoj sobi vodi se računa o:

- kvalitetu i boji zidova sobe

- osobini poda sobe
- osvijetljenju
- temperaturi
- vlažnosti vazduha
- provjetravanju
- higijenskom održavanju
- sigurnost i bezbjednost bolesnika.
Zidovi moraju biti glatkih površina, zaobljenih, obojenih pastelnim bojama koje umirujuće
djeluju na bolesnika kao svijetlosmeđa koja djeluje prirodno i toplo, ili svijetlozelena i
svijetloplava umirujuće, mada još u bolnicama preovladava bijela boja na zidovima. Pod se pravi
od materijala koji je dobar provodnik zvuka, topao, elastičan i može se dobro čistiti. Osvijetljenje
u sobama je prirodno pomoću sunčanih zraka – dnevno osvjetljenje i vještačko pomoću
električne energije.

Prirodno – dnevno osvjetljenje zavisi od položaja (strana svijeta), veličine sobe, sprata na kojem
se nalazi (u prizemlju manja je količina dnevnog svjetla u sobi) i okruženja bolnice (da li je
prostor oko bolnice sa ili bez drveća). Sunčana svjetlost povoljno djeluje na čovječiji organizam,
ultraljubičaste zrake sunca djeluju i baktericidno na bakterije koje se nalaze na posteljnom vešu i
drugim predmetima u sobi. Kod većine bolesti prirodno osvjetljenje povoljno djeluje na
organizam, mada ima i takvih bolesti kojima bilo kakav svjetlost smeta (upalni procesi na
mozgu, pojedina oboljenja očiju i drugo). Regulisanje dnevnog osvjetljenja se vrši pomoću
roletni i zavjesa u sobi. Dovoljnu količinu svjetlosti u sobi obezbjeđuju prozori čija staklena
površina iznosi jednu petinu poda.

Vještačko osvjetljenje u bolesničkoj sobi može biti direktno i indirektno. Direktno i jače
vještačko osvjetljenje uključuje se ako se radi oko bolesnika i do perioda noćnog odmora, dok se
indirektno reguliše postavljanjem sijalica više bolesničkog kreveta, ili na noćni ormarić
postavljaju se lampe i one se upotrebljavaju u noćnim satima ako pojedini bolesnici u određeno
vrijeme primaju terapiju, da se ne bi remetio mir drugih. Najbolje vještačko osvjetljenje je iz
neonskih i mliječnih sijalica.

Temperatura u bolesničkoj sobi zavisi od vrste oboljenja i namjene prostorija, prosječno iznosi
od 180C do 220C. U operacionom bloku treba da iznosi 240C, na dječijem odjeljenju i gerijatriji
220C. U kupatilima, prostorijama za pregled, takođe, temperatura treba da bude veća od
prosjeka. Zagrijavanje se danas vrši pomoću radijatora. Negativna strana radijatora je da suši
vazduh. U savremenim bolnicama zagrijavanje i hlađenje vrši se pomoću klima uređaja. Ovi
uređaji omogućavaju i odgovarajuću vlažnost vazduha.
U bolesničkoj sobi, zavisno od težine bolesnika, obavljaju se mnoge medicinsko – tehničke
radnje, fiziološke potrebe i drugo. Iz toga razloga dolazi do nagomilavanja, ne samo ugljen-
dioksida, nego i neugodnih mirisa, pa se sobe moraju provjetravati.

Postoji prirodno i vještačko provjetravanje bolesničkih soba.

Prirodno provjetravanje vrši se otvaranjem prozora i to onih koji su gornji, pošto se prozori
sastoje od dva dijela, i okrenuti su prema plafonu, tako da dolazi do cirkulacije vazduha (topao
vazduh iz sobe izlazi, a hladni iz vana ulazi). Povremeno treba otvoriti direktno prozore na dva
do tri minuta, ali tada bolesnici moraju dobro da se pokriju. Zimi se vrši indirektno
provjetravanje, otvaraju se prozori na hodniku i vrata bolesničkih soba.

Vještačko provjetravanje najbolje je pomoću klima uređaja, mada ih nema po našim bolnicama.
Čišćenje i održavanje sobe zahtijeva određene standarde i kriterije, pa bez obzira na težinu
bolesnika i vrstu medicinsko – tehničkih radnji bolesničke sobe moraju u svakom momentu biti
besprijekorno čiste i uredne.

Radi sigurnosti i bezbjednosti bolesnika, te da postoji komunikacija između sestre i bolesnika,

postavljaju se uređaji za komunikaciju kao svjetlosni ili zvučni koji su nadohvat ruke bolesnika.
Zatim potrebo je da sva oprema bude uvijek u ispravnom stanju, čuvanje lijekova i drugog
materijala van dohvata ruke bolesnika, te pridržavanje upustava prilikom rukovanja i rada sa
aparatima i materijalom za izvođenje medicinsko – tehničkih radnji.

Bolesnička soba opremljena je osnovnim namještajem koji je napravljen od materijala koji se

lako održava, to su:

- bolesnički krevet,
- noćni ormarić,
- sto, stolice za serviranje hrane,
- plakar ili vješalice za mantile.
Ona ne smije biti pretrpana nepotrebnim predmetima koji bi bili smetnja prilikom rada oko
bolesnika i održavanja higijene. Prilikom razmještanja stvari vodi se računa da su one
postavljene tako da zadovoljavaju i estetski izgled i potrebe bolesnika. Krevet je postavljen
paralelno sa vratima i prozorom, slobodan sa tri strane, udaljen od zida 30cm, a jedan od drugog
jedan metar, tako da se bolesniku može lako prići i oko njega obaviti sve potrebne radnje.

Soba za intervencije

Prostorija u kojoj se vrše manje medicinske intervencije i ostavljaju potrebni lijekovi,

instrumenti i materijal za medicinski rad oko bolesnika naziva se soba za intervenciju.

U njoj se od namještaja nalazi:

- plakari u kojima su smješteni lijekovi, materijali i nstrumenti, koji su zaključani i

raspoređeni prema načinu primjene, a njihov pravilan i stalni raspored omogućava
sestrama da imaju stalni uvid u njihovo brojčano stanje, tako da se na traženje ne gubi
veijeme koje ponekad može biti dragocjeno,
- izdvojena i posebno označena anti - šok terapija,
- sto za intervencije,
- stolice,
- kolica za materijal za intervencije,
- neki specifični aparati koji zavise od odjeljenja na kojima su te prostorije,
- umivaonik sa toplom i hladnom vodom, tečnim sapunom i papirnim ubrusom za
jednokratnu upotrebu,
- zatvorena kanta za otpad.

Soba načelnika odjela

Ova prostorija služi načelniku odjeljenja za planiranje i organizaciju rada na odjeljenju, za

dogovor sa saradnicima, za primanje stranaka, kao i za čitanje stručne literature.
Potreban namještaj je:

- ormar za stručnu literaturu i odjeću,

- sto sa stolicama,
- pisaći sto sa lampom i stolicom sa naslonjačem.

Soba glavne sestre

To je prostorija u kojoj glavna sestra planira unaprjeđivanje i provođenje zdravstvene njege na

odjelu, održava sastanke sa sestrama i drugim saradnicima, čita literaturu i odmara se.

Od namještaja nalazi se:

- ormar za stručnu literaturu i odjeću,

- sto sa stolicama,
- pisaći sto sa lampom i stolicom sa naslonjačem.

U ovoj sobi može da se nalazi i frižider za lijekove koji se čuvaju u njemu, ormarić za narkotike i
koji su zaključani, jer njih čuva i izdaje glavna sestra.

Soba za sestre

To je prostorija u kojoj sestre pripremaju materijal za njegu i liječenje, vrše usmenu i pismenu
primopredaju.

Od namještaja u njoj se nalazi:

- plakari u kojima je posteljno i bolesničko rublje,

- ormari za lijekove, sanitetki materijal i materijal za uzimanje uzoraka,
- sto za vođenje administrativnih poslova i stolice.
Soba za sastanke

Soba za sastanke je mjesto gdje se vrši svakodnevno izvještavanje ljekara o stanju bolesnika na
odjelu, stručno usavršavanje ljekara i sestara, za dogovor o organizaciji rada odjeljenja da li
zajednički, ili po segmentima (ljekari i sestre, ili sami ljekari,odnosno sestre).

Prostorija ima namještaj:

- stolove i stolice,
- ormare za stručnu literaturu,
- nastavna pomagala (TV, video, grafoskop, multimedija).

Čajna kuhinja

Čajna kuhinja je prostorija na odjelu gdje se doprema hrana iz centralne kuhinje, razvrstava, po
potrebi grije i servira, pravi se čaj i kafa, priprema, pere, dezinficira i suši nečisto posuđe. Sastoji
se iz dva dijela čistog i nečistog, i svaki dio ima poseban šalter.

Zidovi i podovi su obloženi keramičkim pločicama i masnom farbom.

U čistom dijelu se nalazi:

- ormar za čuvanje čistih sudova, pribora za jelo i poslužavnik,

- sto za primanje i podjelu hrane,
- kolica za raznošenje hrane,
- štednjak,
- frižider.

U nečistom dijelu se nalazi:

- sto za prihvatanje sudova,

- sudoperi sa toplom i hladnom vodom,
- uređaji za dezinfekciju i sušenje sudova,
- hermetički zatvorna kanta za osattke hrane.
Namještaj i pribor mora biti od materijala koji se može prati i dezinfikovati.

Trpezarija

Trpezarija je prostorija u kojoj jedu pokretni bolesnici, a čajnom kuhinjom povezana je preko
njena dva šaltera. U njoj se nalaze stolovi i stolice. Ona mora biti svijetla, prostrana i ugodna.
Poželjno je na stolove staviti cvijeće, a na zidove slike da bi ugođaj za bolesnika bio što bolji
kako bi se on prijatno osjećao i imao bolji apetit.

Prostorija za dnevni odmor bolesnika

Dnevni boravak je prostorija u kojoj bolesnici provode vrijeme kada nemaju obavezu
angažovanja oko terapije i dijagnostike. To su najčešće popodnevni sati. U toj prostoriji bolesnici
gledaju televiziju, slušaju radio, čitaju, razgovaraju i primaju posjete. Veoma je bitan estetki
izgled ove prostorije kao i njena higijena. Namještaj i njegov raspored ovakvih prostorija zavisi
od vrste oboljenja, uzrasta i pokretljivosti bolesnika. Zidovi prostorija su u pastelnim bojama.
Ona bi svojim izgledom trebala da bolesnika podsjeća na njegov dom.

Prostorije za obavljanje lične higijene

Ove prostorije sastoje se iz dijela gdje se bolesnici umivaju i dijela gdje se kupaju, a poželjno je
da ima i treći dio gdje bi se bolesnici odmarali poslije kupanja.

U dijelu prostorije za umivanje nalaze se umivaonici sa hladnom i toplom vodom (6 bolesnika na

jednom umivaoniku), uređaji sa tečnim sapunom, papirni ubrus, aparati za sušenje toplim
vazduhom i vješalice.

U dijelu prostorije za kupanje nalaze se kabine (jedna na 10 bolesnika) sa tušem ili kadom,
uređaji sa tečnim sapunom.

U trećem dijelu za odmor bolesnika poelije kupanja nalazi se ležaj, pokretni stolić, ormar u
kojem se čuvaju lavori, bokali, sistemi za infuzije četke i nekoliko stolica. U ovom dijelu mogu
se obavlajti i neke radnje oko bolesnika, kao što je klizma, masaža, razna ispiranja. Prostorije za
ličnu higijenu moraju imati dobro osvjetljenje, odgovarajuću temperaturu i biti uredne.
Prostorija za nužnike

I ove prostorije sastoje se od više dijelova. U predsoblju nužnika nalazi se čisti i prljavi dio koji
razdvaja aparat za čišćenje i dezinfekciju. U prljavom dijelu odstranjuju se bolesnički sekret,
pranje i dezinfekcija sudova, a u posebnom ormaru čuva se dijagnostički materijal – urin kad se
mjeri diureza, ispljuvak, stolica ili povraćeni sadržaj dok to pogleda ljekar. A u čistom dijelu
čuvaju se posude za nuždu, bubrežni sudovi i pljuvaonice.Zatim postoje kabine za nužnike, a
ispred njih umivaonici sa toplom i hladnom vodom, tekućim sapunom i jednokratnim peškirima.

Zidovi ovih prostorija su obloženi pločicama radi lakšeg održavanja. Prostorije moraju biti čiste i
na taj način vaspitno djeluju na bolesnika.

Prostorija za prljavi i čisti veš

Ovo je prostorija gdje se prikuplja, sortira i šalje veš na pranje u centralni vešeraj. Veš koji skinu
bolesnici prikuplja se u kolicima koja su obložena platnom. Najčešće se prikupljeni prljavi veš
šalje svakodnevno na pranje, u slučaju da ne može da se šalje svaki dan na pranje, čuva se u
posebnom boksu iliu sanducima koji imaju ventilaciju.Čisti i opeglani veš čuva se u posebnoj
prostoriji u plakarima i treba da ga ima u dovoljnoj količini da bi se zadovoljile svakodnevne
potrebe bolesničkog odjeljenja.

Prostorija za čuvanje pribora za čišćenje

Prostorija ili prostor (plakar) za čuvanje pribora za čišćenje ne mora biti velika, ali mora biti
odvojena.

Pribor (kanta, četka, krpa) i sredstva za čišćenje moraju se odbojiti od ostalog, od drugog
pribora i ne smiju se upotrebljavati u druge svrhe.
ORGANIZACIJA RADA ZDR.NJEGE U BOLNICI I NA BOLESNIČKOM
ODJELU

Nosioci zdravstvene njege

Sestrinska djelatnost čini integralni dio cjelokupne zdravstvene njege, pa i bolničke djelatnosti.
Osim zdravstvene njege sestre se uključuju u obaljanje ostalih zadataka bolnice (dijagnostika,
polikliničko-konzilijarna djelatnost, naučno – istraživačka djelatnost, školovanje i stručno
usavršavanje).

Opći, tehnički i naučni napredak, razvoj medicinskih nauka, stručni razvoj i nova saznanja o
njezi bolesnika stavljaju pred sestrinsku službu sve veće i složenije zadatke. Osim stručnosti,
dobre organizacije i racionalnosti, sestre se moraju pridržavati moralno-etičkih načela.

Nosioci zdravstvene njege su medicinske sestre, koje u bolnici zauzimaju određena radna mjesta
prema:

- školskoj spremi
- radnom iskustvu
- organizacijskim sposobnostima
- drugim pozitivnim osobinama potrebnim zdravstvenom radniku

Organizacija sestrinske službe u bolnici sistematizirana je :

- glavna sestra bolnice

- glavna sestra odjela
- glavna sestra odsjeka
- sobna sestra

Glavna sestra bolnice

Osim stručnog znanja mora imati i znanja iz područja psihologije, pedagogije, organizacije rada,
prava i ekonomije. Mora imati završenu višu školu za medicinske sestre ili visoku školu za
organizaciju rada u zdravstvu, smisao za organizaciju rada i pozitivne moralne osobine.
Djelokrug rada:

- organizuje rad medicinskih sestara

- planira razvoj sestrinske djelatnosti u bolnici
- planira nabavku opreme za zdravstvenu njegu, medicinsko tehničke i terapijske zahvate
- usklađuje rad medicinskih sestara pojedinih bolničkih odjela i nadzire taj rad
- učestvuje u pripremi prijedloga za adaptaciju i izgradnju pojedinih odjela i učestvuje u
ostvarenju tih radova
- priprema prijedlog za sistematizaciju radnih mjesta zajedno sa odjeljenskim sestrama
- učestvuje u izborumedicinskih sestara i ostalog pomoćnog osoblja
- organizuje pripravnički staž za medicinske sestre
- izrađuje plan osposobljavanja novoprimljenih sestara
- stalno nadzire rad medicinskih sestara i pomoćnog osoblja iz bolnice
- prati razvoj zdravstvene djelatnosti, medicinskih nauka iz domena zdravstvene njege
- priprema i uvodi provjerene nove metode zdravstvene njege prikupljanjem podataka o
bolesnicima, planovima i programima, praćenjem izvođenja i vrednovanjem rezultata
- brine o uslovima rada
- brine se o usavršavanju medicinskih sestara (predavanja, seminari)
- stimuliše medicinske sestre za stručni i istraživači rad
- sarađuje sa administracijom, socijalnom i patronažnom djelatnošću na području kome
gravitira bolnica
- sarađuje sa upravom medicinske škole i učestvuje u organizaciji vježbi i stručne prakse
učenika
- stimuliše human odnososoblja bolnice prema bolesnicima i njihovim porodicama
- stvara atmosferu međusobnog razumijevanja i povjerenja među osobljem i brine se za
ostvarenje načela etike zdravstvenih radnika
- prenosi svoje znanje i iskustvo sestrama u ustanovi i izvan nje.
Glavna sestra odjela:

Za radno mjesto glavne sestre odjela imenuje se medicinska sestra sa završenom višom školom
za medicinske sestre i najmanje tri godine iskustva (radno iskustvo ovisno o pravilniku
ustanove).

Obavlja složene poslove i radne zadatke:

- planira, oraganizuje, vodi i vrednuje zdravstvenu njegu na odjelu

- koordinira rad svim radnika na odjelu
- odgovara za kvalitetu rada
- vodi brigu o ishrani bolesnika u dogovoru sa ljekarom
- organizuje i usklađuje, vremenski i prostorno, izvođenje medicinsko tehničkih zahvata na
odjelu
- uvodi u rad novoprimljene sestre i pomaže im u stručnom usavršavanju
- učestvuje u planiranju, organizovanju i izvođenju pripravničkog staža sestara
- rukuje odjeljenskom apotekom, nabavlja potrebe lijekove
- predlaže i sastavlja raspored godišnjih odmora medicinskih sestara i tehničkog osoblja
- sastavlja raspored rada osoblja za njegu
- održava stručne sastanke s odjeljenskim sestrama
- predlaže i obavlja nabavku potrebnog materijala za njegu
- učestvuje u izradi programa zdravstvenog odgoja
- sarađuje sa medicinskom školom i učestvuje u obrazovanju učenika
- nadzire provođenje higijene u svim prostorijama na odjelu
- brine se da je povjereno osoblje uvjek čisto i u propisnim radnim odjelima
- brine se za dobre međuljudske odnose djelatnika i za njihov human odnos prema
bolesnicima

Sobna sestra

Sobna sestra mora imati završenu medicinsku školu, pripravnički staž od godine dana u
položen stručni ispit. Član je tima za provođenje zdravstvene njege.
 Zadaci sobne sestre jesu:

- održavanje lične higijene bolesnika (kupanje, pranje, mijenjanje položaja, masaža)

- posmatranje bolesnika
- dijeljenje hrane i hranjenje nepokrenih bolesnika
- izvođenje nedicinsko tehničkih zahvata (kateterizacija, klizma)
- pripremanje instrumenata, aparata i dokumentacije za medicinsko tehničke zahvate koje
izvodi ljekar
- pripremanje za transfuziju krvi
- sterilizacija (priprema i izvođenje)
- podjela terapije (peroralne i parenteralne)
- briga o priboru za njegu bolesnika i medicinsko tehničke zahvate
- briga za okolinu bolesnika
- učestvuje u zdravstvenom odogoju i prosjećivanju bolesnika

Organizacijski modeli zdravstvene njege

Osnovni modeli organizacije zdravstvene njege su:

1. funkcionalni model
2. primarni model „prema bolesniku“
3. timski model

Modeli organizacije zdravstvene njege razlikuju se s obzirom na :

- obrazovnu strukturu sestara

- hijerarhijsku strukturu
- načela pružanja zdravstvene njege
Funkcionalni model

Funkcionalni metod organizacije zdravstvene njege primjenjuje se kada u obrazovnoj strukturi

osoblja za zdravstvenu njegu prevladava osoblje s nižim stepenom obrazovanja (njegovateljice,
bolničari) i medicinske sestre sa srednjom stručnom spremom.

Prednosti funkcionalnog modela jeste da osoblje koje provodi određene zadatke s vremenom
usko specijalizira i usavršava, postaje stručno i vješto, brzo i kvalitetno da obavlja zadatke
(primjena terapije, dijagnostički postupci). Za provođenje zdravstvene njege potrebno je manje
pribora.

Funkcionalni model , uprkos i brojnim nedostacima, najčešći je model oragnizacije u našim

stacionarnim ustanovama.

Primarni model „prema bolesniku“

Primjenjiv je u zdravstvenim ustanovama koje zapošljavaju veći broj sestara s višom stručnom
spremom. Primjenjuje se najčešće u patronažnom radu.

Timski model

Brigu za određeni broj bolesnika provodi tima za njegu. Tim vodi više medicinskih sestara, a u
timu osim nje sudjeluju dvije do tri sobne sestre, sestre sa srednjom stručnom spremom i
tehničko osoblje.

Organizacija zdravstvene njege prema broju izvršioca

Progresivna njega bolesnika znači njeno maksimalno prilagođavanje potrebama bolesnika. Da bi

se to postiglo, moraju se jasno odrediti osnovni elementi zdravstvene njege (procjena
zdravstvenog stanja, odgovarajući smještaj, određivanje potrebne količine medicinskog rada),
precizni pokazatelji za određivanje stepena njege i posena načela organizacije progresivnih
postupaka. Prije više od sto godina F.Nightingale svrstala je bolenike prema potrebi za njegom,
stavljajući najteže bolesnike u bolesničku sobu najbližu „radnom stolu“ medicinskih sestara, dok
su lakši bolenici i rekovalescenti zauzimali udaljene krevete. Na taj način omogućeno je
medicinskim sestrama da bolje nadziru teške bolesnike, a i da, prema potrebi, brže dođu do njih.

Suvremena kvalifikacija bolesnika u sustavu progresivne njege zahtjeva suradnju liječnika i

medicinskih sestara.

Organizacija njege sa načelima progresivne njege bolesnika pojavila se u SAD početkom

pedesetih godina prošlog stoljeća i to istovremeno u nekoliko bolnica. Godine 1956. uveden je
naziv „progresivna njega bolesnika“. U nas se organizacija njege na tim načelima javlja
početkom osamdesteih godina.

Progresivna njega podrazumijeva:

- svrstavanje bolesnika u skupine, prema stepenu potrebne njege

- upotrebu određene medicinsko tehničke i druge opreme
- rad stručnog kadra s odgovarajućom spremom i radnim iskustvom

Vrste progresivne njege bolesnika:

I stepen – intezivna njega

II stepen – poluintezivna njega (intermedijalna njega)

III stepen – minimalna njega (obična, standardna )

U pojedinim bolnicama javlja se i tzv.specijalna intezivna njega, koja je ispre i stepena

progresivne njege , a i IV stepen nazvan samonjega. Stepen progresivne njege određuje se prema
općenito prihvaćenim pokazateljima i kriterijima.

Pokazatelji i kriteriji za intezivnu njegu bolesnika:

- bolesnici kojima su potrebni intezivni medicinski postupci u posebnim bolničkim

jedinicama kao što su: prostorije za reanimaciju, za buđenje iz opšte anestezije, za
dijalizu, šok-sobe..
- bolesnici bez svijesti
 - bolesnik koji krvari
- bolesnici kojima je potrebna kontrola nad vitalnim funkcijama u razmacima kraćim od
dva sta
- bolesnici u kojih se provodi intezivna terapija (transfuzija krvi, infuzija, kisik)

Za potrenu intezivnu njegu dovoljna je prisutnost samo jednog od navedenih pet pokazatelja.

Pokazatelji i kriteriji za poluintezivnu njegu bolesnika:

- bolesnik je nepokretan
- bolesnik je dezorjentiran
- bolesnici kojima je potrebna kontrola nad vitalnim funkcijama u razmacima od četiri sata
- bolesnici sa krvarenjem koje je pod kontrolom
- bolesnici pod terapijom kisikom
- bolesnici u kojih se primjenjuje ili je u pripremi aspiracija
- bolesnici koji se hrane u bolesničkom krevetu
- bolesnici kojima se lična higijena provodi u krevetu
- bolesnici koji obavljaju fiziološke potrebe uz pomoć druge osobe

Za poluintezivnu njegu dovoljan je samo jedan od devet navedenih kriterija. Ako se u istog
bolesnika nađu četiri li više od devet navedenih kriterija, takvog bolesnika treba smjestiti u
intezivnu njegu.

Pokazatelji i kriteriji minimalne njege:

- bolesnik je ograničeno ili neograničeno pokretan

- bolesnik je pri svijesti
- bolesnik čije se vitalne funkcije mjere dva puta dnevno
- bolesnik ne krvari
- bolesnik je orjentisan
- bolesnik ne povraća
- bolesnik se samostalno hrani
- bolesnik samostalno obavlja ličnu higijenu
- bolesnik obavlja fiziološke potrebe bez pomoći drugih osoba
Vrijeme potrebno za provođenje zdr.njege i broj medicinskih sestara u progresivnoj njezi su
sljedeći:

Specijalna intezivna njega – 12 sati sestrinskog rada z ajednog bolesnika u svim smjenama
tokom 24 sata. Njegu jednog do dva bolesnika obavljaju dvije med.sestre (VŠSS i SSS u jednoj
smjeni).

Intezivna njega – šest (6) sati sestrinskog rada za jednog bolesnika u svim smjenama toko 24
sata . Četiri bolesnika njeguju dvije medicinske sestre (VŠSS i SSS) u jednoj smjeni.

Poluintezivna njega – tri (3) sata sestrinskog rada za jednog bolesnika u svim smjenama tokom
24 sata. Osam do deset bolesnika njeguju dvije medicinske sestre (VŠSS i SSS) u jednoj smjeni.

Minimalna njega – jedan (1) sat sestrinskog rada za jednog bolesnika u svim smjenama tokom
24 sata. 16-20 bolesnika njeguje jedna medicinska sestra (SSS) u jednoj smjeni.

Samonjega – 20 minuta sestrinskog rada za jednog bolesnika u svim smjenama tokom 24 sata.
35-40 bolesnika njeguje jedna medicinska sestra (SSS) u jednoj smjeni.

Da bi se progresivna njega morala provoditi, potrebno je za to organizirati i opremiti odijele.

Prema vrsti bolesnika, broju medicinskih sestara koje ih zbrinjavaju i trajanju zdravstvene njege
bolničke jedinice su ove:

 jedinica za intezivnu njegu

 jedinica za poluintezivnu njegu
 jedinica za minimalnu ili standardnu njegu i
 jedinica za samonjegu.

Pojam brige širi je od pojma njege jer osim zdravstvene njege obuhvaća medicinsku brigu, pa je
opravdan i tačan naziv „jedinica intezivne brige“.
ORGANIZACIJA RADA NA BOLNIČKOM ODJELU

PLAN RADA SESTRINSKE SLUŽBE

Rad medicinskih sestara i pomoćnog osoblja najčešće je organiziran u tri smjene, a za plan rada i
raspored zadužena je odgovorna medicinska sestra (glavna sestra odijela/odsjeka). Planiranje
rada sestrinske djelatnosti je zahtjevan i odgovoran posao jer uključuje čitav niz uvjeta i
okolnosti (rad u smjenama, osobe oslobođene od noćnog rada, odsutnost s posla..). Poseban
problem pri tome je nedostatak medicinskih sestara (loš normativ, ili broj sestara manji od
normativa).

Plan i raspored sestara potrebno je učiniti za duže vremensko razdoblje (najmanje za cijeli
mjesec), radi usklađivanja slobodnog vremena, godišnjih odmora i dužih bolovanja. Broj sestara
u smjenama treba biti razmjeran količini rada. Na količinu rada utječu : popunjenost bolničkih
kreveta i potrebna količina zdravstvene njege za pojedinog bolesnika. Budući da se najveći broj
poslova obavlja prije podne, tada je i broj sestara najveći. Poslijepodnevna smjena je manje
brojna, a najmanje je brojna noćna smjena. Pri raspoređivanju sestara u radne smjene treba paziti
na ravnomjerno opterećivanje članova noćnim radom, nedjeljnim radom i radom na praznik.

Pri izradi rasporeda, a prema mogućnostima, potrebno je uzeti u obzir želje i potrebe sestara.
Sestre upoznate sa problemom prihvatit će raspored, iako ih opterećuje (nedostatak sestara,
potreban veći broj sestara u poslijepodnevnoj smjeni).

Raspored sadrži vremensku podjelu rada u okviru jedne smjene. Pri izradi rasporeda sestara mora
se uzeti u obzir:

 raspored rada ostalih djelatnosti u bolnici (laboratorija, rendgena, polikliničko

konzilijarne službe, odjela za prehranu, tehničke službe)
 vremenske zahtjeve određenih poslova (podjela i primjena lijekova, podjela hrane, vizite,
uzimanje dijagnostičkog materijala, vrijeme posjete...)

Dobar raspored rada obuhvaća sve poslove na odjelu u svakoj smjeni, ali i ostavlja vremensku
rezervu na nepredvidiva događanja. Sestra izrađuje raspored rada na osnovi analize poslova na
duže vremensko razdoblje. Raspored rada poželjno je prikazati i grafički jer je pregledniji i
jasniji.
Dobar raspored rada:

 pomaže sestrama u vremenskom planiranju poslova

 olakšava nadzornim sestrama kontrolu učinjenog
 poboljšava suradnju s ostalim djelatnostima u bolnici
 sprečava istovremeno obavljanje poslova koji se isključuju

Organizacija rada sestrinske službe mora biti fleksibilna, dinamična, te omogućavati i stimulirati
razvoj zdravstvene njege i sestrinstva kao profesije.

Primopredaja službe

Zdravstvena njega u bolnici/odjelu provodi se kontinuirano tokom 24 sata u smjenama (tri

smjene po 8 sati, dvije smjene po sedam sati i jedna smjena deset sati, dvije smjene po dvanaest
sati, dežurstvo 24 sata..).Kako je nemogućeda uz bolesnika budu uvjek iste medicinske sestre, za
kvalitetno provođenje zdravstvene njege u bolnici/odjelu potrebna je dobra primopredaja službe.

Primopredaja službe je postupak kojim sestra smjene završava posao predaju službu sestri koja
nastavlja posao. U organizaciji rada sestrinske djelatnosti primopredaja službe je sastavnica
zdravstvene njege. Sestre je provode samostalno.

Primopredaja službe, prijenos bitnih informacija o bolesniku, moraju sestre provoditi pismeno i
usmeno i time osigurati cjelovitu zdravstvenu njegu bolesnicima tokom njihova boravka u
bolnici. Pisana primopredaja je obavezna i provodi se na osnovu sestrinske dokumentacije (plana
zdravstvene njege), temperaturne liste ili druge dokumentacije koja se vodi na odijelu.

Usmenu primopredaju službe provodimo uz bolenički krevet i samo je dopuna pisanoj. Sve
obavijesti o bolesniku koje ne želimo da bolesnik da čuje (moguće uticati na pogoršanje njegova
zdravstvenog stanja) prenijet ćemo sestri izvan bolesničke sobe, npr. „stanje bolesnika se
pogoršava“.
Za dobru i kvalitetnu primopredaju potrebna je dobra organizacija rada sestrinske službe i
„preklapanje“ smjena (sestre započinju smjenu pola sata do jedan sat prije , i to vrijeme iskoriste
za primopredaju). Broj sestara na odjelu obično je najbrojniji tijekom jutra, manji tijekom
poslijepodneva, a najmanji tijekom noći, što je uvjetovano količinom rada. U svakoj smjeni
djelatnosti zdravstvene njege rukovodi odgovorna sestra koja obavezno rukovodi
primopredajom.

Svaka sestra predaje posao sestri koja nastavlja njezin posao. Tokom primopredaje sestre obilaze
i ostale prostorije na odjelu, u kojima nastavljaju rad, te provjeravaju količinu lijekova, zavojnog
materijala i pribora za njegu.

Pisana primopredaja lijekova, zavojenog materijala, tehničkih obaveza (pozvati majstora,

pregrijala sijalica..) provodi se u posebnim bilježnicama primopredaje, uz izvještaj svake smjene
i potpis odgovorne sestre. Svaki dan glavna sestra odjela/odsjeka čita pisanu primopredaju,
potpisuje je i nadzire njezino provođenje.

Pravilna primopredaja službe između smjena osigurava kontinuitet i kvalitetu rada medicinskih
sestara, daje potpunu sliku o stanju na odjelu i stanje bolesnika, na njihovo zadovoljstvo i
zadovoljstvo svih koji sudjeluju u radu odjela.

Ljekarska vizita

U vrijeme boravka bolesnika u bolnici brigu o njegovom liječenju vodi njegov sobni liječnik koji
ga posjećuje svakodnevno, a prema potrebi i češće. Dnevne obilaske (vizite) bolesnika provode
svi odjelni ljekari tokom jutra/prijepodneva, a poslijepodne dežurni ljekar. Bolesnike na odjelu
obilaze u određeno vrijeme (dogovoren dan u sedmici) svi ljekari odjela, predvođeni voditeljem
(velika vizita).

Zadaci sestre prije vizite ovise o organizaciji rada na odjelu, na primjer na hirurškim odjelima
vizita se najčešće obavlja ujutro sedam i osam sati, pa sestre moraju prije toga obaviti osnovne
poslove njege tih bolesnika i odjel pripremiti za vizitu, za razliku od internog i zaraznog odjela,
gdje vizite obavljaju kasnijeg prijepodneva.
Zadaci sestre prije vizite jesu:

 izmjeriti temperaturu, puls i krvni pritisak i ubilježiti u temperaturnu listu

 izmjeriti diurezu i ubilježiti u temperaturnu listu
 ubilježiti stolicu, povraćanje...na temperaturnu listu
 obaviti jutarnju njegu bolesnika (pranje, kupanje, namještanje kreveta)
 uzeti dijagnostički materijal (krv, urin, iskašljaj) za laboratorijske pretrage i otpremiti u
laboratorij
 podijeliti bolesnicima hranu, nahraniti nemoćne bolesnike (kada se vizita obavlja kasnije)
 obavijestiti liječnika o promjenama kod bolesnika (izgled, stanje, ponašanje) koje je
uočila tokom provođenja zdravstvene njege
 pripremiti historiju bolesti
 pripremiti pribor za pregled bolesnika tokom vizite (toplomjer, slušalice, posudu sa šistim
žlicama za pregled ždrijela, posudu za nečiste žlice, centimetar, svjetiljku (baterijsku ili
električnu), jednokratne i/ili sterilne rukavice

Vizitu moraj prisustvovati sve sestre koje provode zdravstvenu njegu određenih bolesnika.
Zadaća sestre tokom vizite su: uputiti bolesnika u zauzimanje odgovarajućeg položaja za pregled
ili za izvođenje zahvata i pomoći mu u tome, te asistirati ljekaru tokom pregleda i pri izvođenju
zahvata, voditi zabilješke o promjeni terapije, o dijagnostičkim postupcima..

Za pregled usne šupljine i ždrijela uputimo bolesnika da glavu okrene prema svjetlu (ako je
prirodno svjetlo, koristimo se električnom ili baterijsko svjetiljkom). Ljekaru dodamo žlicu
(špatulu) za pregled ždrijela, a poslije pregleda odlažemo je u posudu za nečist pribor.

Za pregled srca skidamo ili raskopčavamo bolesniku gornji dio odjeće (donji dio tijela je
pokriven). Bolesnik leži na leđima (na zahtjev liječnika sjedi ili leži na lijevom boku), s rukama
spuštenim niz tijelo. Sestra stoji nasuprot ljekaru (obično s lijeve bolesnikove strane) i bolesnika
upućuje dako da okrene glavu ili mu je sama okrene na stranu (suprotno od liječnika kako mu za
vrijeme pregleda ne bi disao u lice).
Za vrijeme pregleda pluća uputimo bolesnika ili ga smjestimo u sjedeći položaj s glavom
nagnutom prema naprijed, opuštenim ramenima i rukama savijenim preko trbuha, ali udaljenim
od prsnog koša. Ljekar pregledava pluća s leđne strane auskultacijom i perkusijom, zatim s
prednje strane (bolesnik leži na leđima s glavom okrenutom od ljekara, kao pri pregledu srca). U
vrijeme pregleda prednje strane prsnog koša, glava je bolesniku okrenuta suprotno od liječnika,
koji ga upućuje kako da diše ili se nakašljava.

Za pregled trbuha uputimo bolesnika ili ga smjestimo u ležeći položaj na leđima, s rukama
ispruženim uz tijelo, nogama lagano savijenim u koljenima, uz otkriven trbuh i glavu okrenutu
na suprotnu stranu.

Za pregled operacijske ili druge rane potrebno je pripremiti kolica s priborom/setom za

previanje, odviti ranu, asistirati ljekaru pri obradi rane, a zatim ranu zaviti.

Tokom vizite mogu se odrediti mjerenja opsega trbuha, prsnog koša ili ekstremiteta. Opseg
mjerimo centimetrom. Za vrijeme mjerenja opsega trbuha, na primjer kod ascitesa, bolesnik leži
na leđima , zamolimo ga da se odupre na laktove i pete, podvučemo centimetar između donjeg
ruba rebarnog luka i ruba zdjelične kosti i spojimo nešto iznad pupka. Centimetar ne smijemo
jako zatezati.

Pri mjerenju opsega prsa sestra stane ispred bolesnika, zamoli ga da raširi ruke, centimetar
obavije vodoravno oko prsta (u žena oko osnove dojki), zamoli ga da duboko udahne, izmjeri
opseg, a zatim bolesnik izdahne i sestra ponovo izmjeri opseg. Za vrijeme mjerenja centimetar
moramo držati čvrsto uz tijelo. Bolesnika uputimo da pri udisaju ne podiže ramena niti napinje
mišiće (pri izdignutim ramenima smanjuje se opseg, a pri napetim mišićima opseg se povećava).

Zadaci sestre poslije vizite su: izvršiti dogovoreno, pripremiti bolesnika psihološki i fizički i
uputiti ga na određene pretrage, pripremiti bolesnika za otpust iz bolnice.
PRIJEM BOLESNIKA U BOLNICU I OTPUŠTANJE IZ BOLNICE

Prijem bolesnika u bolnicu

Bolesnik se upućuje u bolnicu kada njegovo stanje zahtjeva intezivne dijagnostičke i/ili
terapijske postupke i zdravstvenu njegu, koji se ne mogu provoditi na razini primarne
zdravstvene zaštite u ambulanti ili u bolesnikovom domu. Liječnik primarne zdravstvene zaštite
upućuje bolesnika u stacionarnu zdravstvenu ustanovu s ispunjenom uputnicom za bolničko
liječenje. Bolesnik treba za boravak u bolnici pripremiti psihički i fizički, a u pripremi sudjeluje i
medicinska sestra.

Bolesniku se mora objasniti važnost i nužnost bolničkih pretraga i liječenja, približna dužina
boravka u bolnici, važnost njegovog prihvaćanja i sudjelovanja. Zdravstveni djelatnici, liječnici i
medicinske sestre moraju pri tome imati na umu ne samo bolest već bolesnog čovjeka s svim
njegovoim problemima koji se njegovim boravkom u bolnici mogu samo uvećati (djeca, bračni
partner, nemoćni roditelji, radno mjesto, finansijski problemi). Medicinska sestra mora
razgovorom upoznati probleme bolesnika i pomoći mu u njihovom rješavanju, uključujući obitelj
bolesnika, a po potrebi i odgovarajuće djelatnosti (patronažnu, socijalnu).

Prije odlaska u bolnicu bolesnik može ambulantno i u polikliničko-konzilijarnoj službi obaviti

potrebne pretrage i preglede kako bi njegov boravak u bolnici bio što kraći. S izuzetkom hitnih
stanja, ovisno o predviđenoj dužini boravka u bolnici, bolesniku treba omogućiti obavljanje
nužnih poslova i obaveza.

Ako stanje bolesnika ne zahtjeva hitnost već se boravak bolesnika u bolnici olanira, nedopustivo
je da bolesnik ne bude pripremljen. Dobro pripremljen psihološki i fizički imat će pozitivan stav
prema zdravstvenim djelatnicima i surađivat će u pretragama i liječenju.

Bolesnik s uputnicom za bolničko liječenje dolazi u prijemnu ambulantu bolnice ili određenog
odjela/klinike. Prvi dojam o bolnici i zdravstvenim djelatnicima bolesnik stječe za vrijeme
primanja, stoga ono mora biti toplo, humano i brzo.
Medicinska sestra u prijemnoj ambulanti utvrđuje identitet bolesnika i ispravnost zdravstvene
dokumentacije, upisuje bolenika u ambulantnu knjigu, pomaže mu pri skidanju odjeće i obuće,
smješta ga na stol za obavljanje pregleda, mjeri mu vitalne funkcije i asistira ljekaru pri pregledu.
Ako je ordinirano, uzima materijale za pretrage i daje terapiju, te o daljnjim postupcima s
bolesnikom informira bolesnika za njegovu pratnju.

Kada ljekar pregledom dokumentacije i bolesnika potvrdi potrebno bolničko liječenje, ispisuje
ambulantni primjeni list (ispisuje broj pod kojim je bolesnik uveden u ambulantnu knjigu, ime i
prezime bolesnika, odjel na koji se bolesnik upućuje, dijagnozu) i potpisuje ga.

Ako bolesnik nema potpunu dokumentaciju niti pratnju, administrativni dio primanja, posebno
za nepokretnog bolesnika, obavlja osoblje prijemne ambulante, a o tome obaviještava odjelnu
sestru, koja će za vrijeme posjeta ili nekim drugim putem uputiti porodicu bolesnika šta od
dokumentacije treba još donijeti.

Iz prijemne kancelarije bolesnik dolazi sa bolničkom dokumentacijom u prijemni blok „sanitarni

propusnik“ bolnice ili odjela. Tu se skida, kupa i oblači u bolničku odjeću. Kupanje nije
obavezno kod bolesnika kod kojih je dobra osobna higijena . Bolesnik predaje odjeću i obuću u
garderobu, a za sve stvari izdaje se potvrda u 3 primjerka (jedan se daje bolesniku, drugi odlazi s
odjećom, treći ostaje u bloku).Odjeća i obuća se po potrebi šalju na dezinfekciju nakon toga
pohranjuju u gardarobu.

Pri primanju bolesnika treba pratnji reći da osim pribora za održavanje lične higijene, knjige i
štampe, bolesnik ne treba na odjel nositi druge stvari. Sestra iz prijemne ambulante prati
bolesnika na odjel, ide usporedno s njim, pridržavajući ga, noseći mu lične stvari ako je potrebno
(sestra ne smije ići iza ili ispred bolesnika).

Na odjelu sestra predaje bolesnika glavnoj ili odgovornoj sestri odjela/odsjeka. Bolesnik ne smije
čekati na primanje, već se odgovorna sestra mora odmah pozvati, predati joj bolesnika i prenijeti
potrebne informacije.
Glavna ili odgovorna sestra odjela/odsjeka prima bolesnika na odjel, predstavlja mu se sa
imenom i prezimenom, odvodi bolesnika u bolesničku sobu, predstavlja ga bolesnicima u sobi i
upoznaje ih s njima, pokazuje mu krevet, ormarić... Pomaže bolesniku pri odlaganju stvari i pri
smještanju u krevet.

Obaviještava ga ko je voditelj odjela i njegov lični liječnik, upoznaje ga sa kućnim redom,

vremenu posjeta, mogućnostima telefoniranja i slanja pošte te s prostorijama kojima će koristiti
za vrijeme boravka u bolnici.

Ako bolesnik ima uza se više novca ili drugih vrijednosti, sestra će ga upozoriti da ih pohrani u
bolničkoj blagajni. Oružje je zabranjeno unositi u bolnicu.

Zadaci sestre nakon primanja bolesnika:

 obavijestiti liječnika o prijemu bolesnika

 uspostaviti liste medicinske dokumentacije uz krevet bolesnika (temperaturna lista, lista
primjenjene terapije, lista pretraga i sl.)
 utvrditi način prehrane bolesnika (dijeta, vjerska ograničenja, nepodnošenje, navike,
pomoć pri uzimanju hrane)
 izmjeriti bolesnikovi visinu i težinu i upisati na temperaturnu listu
 provjeriti pokretnost bolesnika
 provjeriti orjentiranost bolesnika i stanje njegove svijesti
 u slučaju hitnosti pripremiti bolesnika za pregled, pretrage i zahvate i primjeniti
propisanu terapiju
 glavna medicinska sestra odjela/odsjeka ili viša medicinska sestra voditelj zdravstvene
njege u smjeni uzima sestrinsku anamnezu i pregled bolesnika, uspostavlja sestrinsku
dijagnozu, plan i program zdravstvene njege te listu dokumentacije zdravstvene njege.

Prilikom primanja bolesnika na odjel sestra mora biti pažljiva i ljubazna, mora za njega pokazati
razumijevanje, također za njegove poteškoće i probleme, jer se na taj način u bolesnika umanjuje
uku uklanja strah i pomaže mu se u stvaranju pozitivnih stavova prema liječenju i prema
zdravstvenim djelatnicima.
Kao što je za vrijeme primanja važan odnos sestre prema bolesniku, važan je i njen odnos prema
bolesnikovoj pratnji. Sestra mora biti ljubazna i susretljiva, mora imati razumjevanje za
bolesnikovu pratnju i pokazati ga. Pratnja treba dati sve informacije važne za nju i bolesnika
(vrijeme posjeta, broj telefona, ime odjelnog liječnika, vrijeme informacija, šta se bolesniku
može donijeti, a šta ne...). Sestra može a i treba od pratnje saznati važne podatke o bolesniku,
posebno ako je bolesnik dijete. Odnos prema bolesniku i pratnji za vrijeme primanja mora biti
takav da pratnja bude uvjerena u sigurnost bolesnika i da je u „sigurnim rukama“. Za zabrinutost
i pitanja pratnje mora se imati puno razumijevanja i moraju se poštovati načela etike.

Prijem bolesnika koji je u životnoj opasnosti

Bolesnik koji je u životnoj opasnosti hitno se iz prijemne ambulante prenosi na bolnički odjel i
smješta u bolesnički krevet. Bolesniku skidamo odjeću i obuću, mjerimo vitalne funkcije,
uzimamo materijal za pretrage, dajemo ordiniranu terapiju, pripremamo za zahvate... Kada je
bolesnik izvan životne opasnosti, pristupa se provođenju osobne higijene.

Otpuštanje bolesnika iz bolnice

Otpuštanje bolesnika iz bolnice uvjetovano je razinom njegova izliječenja, te njegovim

potrebama za zdravstvenom njegom. Na primjer, bolesnik sa srčanim infarktom smije biti
otpušten iz bolnice kada to dopušta njegovo zdravstveno stanje i kada je on usvojio znanja i
vještine potrebne za primjenu lijekova, vježbi, prehrane... Pri otpuštanju bolesnika iz bolnice
treba uvažavati oba kriterija (medicinski i zdravstvene nejge), čime se sprečava ugrožavanje
bolesnikova zdravstvenog stanja i života te ponovne hospitalizacije. Saradnja ljekara i
medicinskih sestara i saradnja bolesnika u liječenju i njezi tokom boravka u bolnici osigurava ne
samo kvalitetno liječenje i njegu nego i dobru pripremu za otpuštanje bolesnika iz bolnice.
Ljekar saopštava bolesniku vrijeme otpuštanja iz bolnice najmanje jedan dan prije. Sestra skida s
bolesnikčkog kreveta temperaturnu listu, pregleda medicinsku dokumentaciju, dokumentaciju
zdravstvene njege i zajedno pošalje na obračun (lijekova, zahvata, obroka i ostalog što je
potrošeno ili učinjeno tokom bolesnikova boravka u bolnici). Na osnovu medicinske
dokumentacije liječnik piše otpusno pismo i otpusnicu. Viša medicinska sestra, voditeljica
zdravstvene nejge, također na osnovi sestrinske dokumentacije piše otpusno pismo, koje sadrži
osnovne podatke o bolesniku (ime, prezime, dob...), popis potreba za zdravstvenom njegom koje
su se primjenjivale, prikaz zdravstvene njege te preporuke za provođenje zdravstvene njege u
bolesnikovoj kući.

Otpusna pisma pišu se u 3 primjerka. Jedan primjerak daje se bolesniku (ili njegovoj pratnji),
drugi se upućuje primarnoj zdravstvenoj zaštiti poštom, a treći ulaže u historiju bolesti.
Otpusnica se piše u 3 primjerka, jedan se daje bolesniku, drugi obračunskom odjelu, a treći ostaje
u dokumentaciji.

Ako je bolesnik dijete, starac ili nepokretan bolesnik, sestra obaviještava bolesnikovu obitelj o
otpuštanju, a bolesnik se otpušta iz bolnice kada dođe obitelj. Ako je bolesniku potreban prijevoz
kolima hitne medicinske pomoći, sestra mora naručiti kola.

Bolesnika upozorimo da se s otpusnim pismom javi svom liječniku i sestri u primarnoj

zdravstvenoj zaštiti.

Bolesniku dajemo upute o daljem liječenju, prehrani, higijeni, rehabilitaciji i usmeno. Ako je
bolesnik dijete, starac ili težak nepokretan bolesnik, u sve postupke njege i liječenja moramo
uputiti obitelj.