LIČNA HIGIJENA BOLESNIKA

ZNAČAJ ODRŽAVANJA LIČNE HIGIJENE

Kad govorimo o ličnoj higijeni bolesnika, onda mislimo na čistoću njihovog tijela i sredine u
kojoj bolesnik živi. Održavanjem higijene tijela podiže se otpornost organizma kao i njegova
zaštita od infekcije. Zato higijena tijela predstavlja osnov za održavanje zdravlja.
Održavanjem čistoće tijela, pomaže se pravilna funkcija onih organa koji su u stalnom
kontaktu sa spoljašnjom sredinom iz koje djeluju razni štetni faktori. Ti organi su koža i
vidljive sluzokože. Oni s jedne strane štite organizam od štetnih spoljnih uticaja, a s druge,
oslobađaju organizam od nepotrenih produkata, stvorenih u procesu metabolizma i
omogućuju u velikoj mjeri normalnu funkciju organa.

Koža ima više funkcija:

 zaštitna uloga kože određena je njezinim mjestom u organizmu: obavija cijelo tijelo i
štiti ga od mehaničkih, hemijskih i bioloških povreda. Mala povreda kože predstavlja
ulazna vrata za infekciju.
 termoregulaciona uloga kože se ostvaruje neprekidnim zračenjem toplote iz
organizma. Snabdjevena gustom mrežom krvnih i limfnih kapilara koža ima ulogu u
održavanju tjelesne temperature.
 ekskretornu ulogu koža obavlja pomoću žlijezda znojnica i lojnica, koje izlučuju
zaštitne, ali i štetne tvari. Kod slabe funkcije bubrega pojačava se eskrecija znoja
preko kože s jakim zadahom na urin.
 koža je senzitivni organ, jer su u njoj smješteni receptori za prijem draži iz spoljne
sredine (čulo pipanja). Važni osjeti smješteni u koži su osjet za bol i toplotu.

Da bi koža mogla da obavlja sve nabrojane zadatke prvi je uslova da ona bude njegovana,
zdrava i čista. Koža bolesnika, naročito onih koji su vezani za bolesničku postelju, intezivno
se prlja. Tome su uzrok česta i obilna znojenja kože i otpadanja epitela, dlačica rublja itd.
Održavanje higijene kože ima za bolesnog čovjeka višestruki značaj. S jedne strane
otklanjanje prljavštine omogućava pravilnu funkciju kože, naročito funkcija ekskrecije, zatim
pranjem se (masažom) pojačava periferna cirkulacija krvi, bolja ishrana kože, što doprinosi
podizanju otpornosti organizma. Kod bolesti srca i pluća pojačana periferna cirkulacija krvi
rasterećuje centralni krvotok. Dekubitus je česta komplikacija nebrige za kožu bolesnika,
posebno nepokretnih.
ODRŽAVANJE LIČNE HIGIJENE NEPOKRETNIH BOLESNIKA

Održavanje lične higijene, oblačenje i zadovoljavanje eliminatornih potreba svakodnevne su

ljudske aktivnosti. Mnoge bolesti organa za kretanje, živčanog, respiratornog i
kardiovaskularnog sistema, dob bolesnika (stariji, djeca), terapijski (trajna intravenska
infuzija) i dijagnostički postupci (trajno praćenje stanja-"monitoring") smanjuju ili
onemogućavaju bolesniku održavanje lične higijene, oblačenje i zadovoljavanje
eliminacijskih potreba. Smanjena mogućnost brige o sebi (održavanje lične higijene,
oblačenje itd.), ovisno o uzroku, može biti privremena (akutne bolesti- upala pluća, prijelom
kosti) i trajna (hronične bolesti). Sestra koja njeguje bolesnika mora znati uzroke i stepen
mogućnosti brige o sebi, kao i navike bolesnika kako bi se provođenje njege mogla što bolje
prilagoditi bolesniku. Određeni postupci održavanja lične higijene provode se svakodnevno,
više puta u toku dana i povremeno. Na tome se zasniva plan i podjela njege nepokretnog
bolesnika.

Dnevna njega (jutarnja i večenja)

- pranje zuba
- pranje do pojasa
- pranje genitalija
- češljanje

Djelimična njega

- pranje zuba
- pranje ruku
- češljanje
- pranje nogu
- pranje genitalija (inkontinentnih bolesnika)

Povremena njega bolesnika

- kupanje bolesnika u krevetu ili kadi

- pranje kose
PRANJE ZUBA

Zube peremo bolesniku u slijedećem položaju: bolesnik koji ne može aktivno zauzeti sjedeći
položaj pridržavamo ga u sjedećem položaju za pranje zuba. Predio ispod bolesnikovog vrata
zaštitimo mušemom sa kompresom ili peškirom. Bolesniku dodamo čašu s mlakom vodom.
Dok on ispire usta, pridržavamo bubrežnjak, dodamo četkicu s pastom za zube. Bolesnika
upozoravamo da zube četka u svim smijerovima (okomito, vodoravno, kružno) Poslije
četkanja bolesnik ispire usnu šupljinu mlakom vodom i sadržaj izbacuje u bubrežnjak, koji
sestra pridržava ispod brade. Bolesniku se obrišu usta papirnom maramicom (celštof).

Pranje umjetnog zubala- proteze

Bolesnik koji ima dovoljno snage prat će protezu sam. U bolesničku sobu donesemo:

 lavor (umivaonik)
 bokal s vodom
 tekući sapun
 peškir
 potreban pribor za pranje zuba

Ako bolesnik ne može sam prati protezu, sestra obuče zaštitne rukavice, uzme protezu, i pere
je pripremljenom četkicom i pastom za zube pod tekućom vodom. Bolesniku ispere usta i
stavlja protezu. Ako se bolesnik ne koristi protezom, stavlja je u čistu čašu s vodom.
Bolesniku bez svijesti trebamo protezu izvaditi, oprati i staviti u čašu s vodom.

NJEGA OBOLJELE USNE ŠUPLJINE

Usna šupljina je bogata pljuvačnim žlijezdama i gustom mrežom krvnih kapilara, uvijek je
vlažna i topla. Kod bolesti koje su praćene visokom temperaturom, disanje na usta ili gdje se
provodi parenteralna prehrana, suši se sluznica u usnoj šupljini i na jeziku i desnima stvara
naslaga. Naslaga može biti različite boje, a sastoji se od propalih ćelija, ostataka hrane i
bakterija, što je ujedno podloga za razvoj bakterija i gljivica. Suha sluznica lako puca i
podložna je infekciji. Stvaranje naslaga u usnoj šupljini treba spriječiti.
Mjere za sprječavanje su:

 pranje zubi poslije svakog jela

 ispiranje usne šupljine (čajem od kamilice, 3% hidrogenom)
 premazivanje usne šupljine i usana (parafinskim uljem, glicerinom)

Prije provođenja njege usne šupline sestra provjerava stanje bolesnika i dogovara s njim
izvođenje zahvata.

Zatim pripremi pribor- tacna na koju smo složili:

 obične špatule
 špatule obložene gazom i vatom
 glicerin ili parafinsko ulje
 3% hidrogen
 papirna vata (komadi celštofa)
 čaša s mlakom vodom
 mušema i kompresa
 bubrežnjak

Predio ispod bolesnikove brade zaštititi mušemom i kompresom. Bolesniku dodati čašu s
mlakom vodom. On ispere usta i sadržaj izbaci u bubrežnjak koji ispod brade pridržava sestra.
Sestra špatulom pregleda usnu šupljinu, utvrđuje gdje se nalaze naslage, premaže ih pomoću
štapića omotanog vatom, namočenog u glicerin ili parafinsko ulje. Pričeka nekoliko minuta
(vrijeme potrebno da naslage omekšaju i odvoje se od sluznice). Omekšane i odvojene
naslage skidamo pomoću špatule omotane gazom (ako ne možemo skinuti sve naslage,
postupak ponovimo). Sestra dodaje čašu s vodom u koju je stavila 3% hidrogen (2 dcl vode i
jedna kašika 3% hidrogena), bolesnik ispere usnu šupljinu, sadržaj izbaci u bubrežnjak. Zatim
dodaje čašu s mlakom vodom (bez hidrogena), bolesnik ispere usnu šupljinu, osuši celštofom
i premaže mu parafinskim uljem ili glicerinom.
PRANJE RUKU

Bolesnik mora prati ruke prije jela i poslije nužde. Od materijala treba pripremiti:

 lavor
 bokal s toplom vodom
 tekući sapun
 ručnik (peškir)
 nepropusno platno i kompresa

Bolesnika stavimo u sjedeći položaj, stavimo lavor na stolić ili na krevet zaštićen
nepropusnim platnom i kompresom. Sestra polijeva vodom bolesnikove ruke, dodaje sapun,
bolesnik nasapunja ruke i zatima ih ispere i posuši. Poslije obavljenog pranja sestra odnosi
pribor iz bolesničke sobe

UMIVANJE BOLESNIKA

Ako se bolesnik sam umiva, lavor se stavi na mušemu. Prvo pere zube, oči, usnu, nosnu
šupljinu, a zatim spoljne otvore ušnog kanala, lice, vrat , grudi i podpazušne jame. Sestra
poliva bolesnika za vrijeme pranja lica i zuba. Kada je bolesnik pasivan sestra mu oko vrata
postavi “jaknu od peškira" i umiva ga slijedećim redom: oči pere trljačicom ili posebnim
tupferima, i to od spoljašnjeg ka unutrašnjem uglu, potom pere lice i vrat. Bolesnik pere ruke
uz sestrinu pomoć. Zube peremo bolesniku poslije swakog obroka, a najmanje ujutro, poslije
ručka i prije spavanja.

Pribor za pranje zuba donesemo u bolesničku sobu pripremljen na poslužavniku - tacni:

 nepropusno platno (mušema), kompresa ili peškir

 četkica za zube
 pasta za zube
 čaša s mlakom vodom
 bubrežnjak
 papirna vata- celštof
.PRANJE NOGU

Sestra postavi peškir između nogu bolesnika. Pregleda nokte i odsiječe ih. Potom bolesnik
stopala uroni u lavor - sud sa toplom vodom i pomoću trljačice i sapunice počinje pranje nogu
od gluteusa prema koljenu,stopalu i predjelu između prstiju. Noge pere tiljačicom, a briše
peškirom , a zatim masira od prstiju prema glutealnoj regiji. Upotrijebljeni materijal se
raspremi.

PRANJE GENITALIJA INKONTINENTNOM BOLESNIKU

Za pranje genitalija inkontinentnom bolesniku potrebno je pripremiti pribor:

 posuda s poklopcem za rublje uprljano grubom nečistoćom

 dosta celštofa ili toalet – papir
 lavor za pranje genitalija
 bokal s toplom vodom
 trljačica
 peškir
 sredstvo za masažu
 poprečni čaršaf i mušema
 čista pidžama
 gumene rukavice

Bolesniku skinemo donji dio pidžame i okrenemo ga na bok. lnkontinentnog bolesnika

peremo pomoću gumenih rukavica. S bolesnika i postelje celštofom uklonimo grubu
nečistoću. Ispod madraca izvučemo poprečni čaršaf (plahtu), pod bolesnika podvučemo
oslobođeni neuprljani dio plahte. Bolesnika (gluteuse i polno- analni predijeli) peremo
trljačicom, vodom i tekućim sapunom, dobro posušimo, a gluteuse izmasiramo. Nečisti
poprečni čaršaf (plahtu) nepropusno platno smotamo i ubacimo u posudu za prljavo rublje,
ispod bolesnika stavimo čisti poprečni čaršaf (plahtu) i nepropusno platno. Bolesniku
obučemo čistu pidžamu, namjestimo krevet. Otvorimo prozor, a nečisto rublje i uprljani
pribor odvezemo, odmah poslije pranja, iz bolesničke sobe.
KUPANJE NEPOKRETNOG BOLESNIKA

Kupanje nepokretnih bolesnika obavlja se najmanje jedanput nedjeljno, a pokretni bolesnici

kupaju se svakodnevno.Prije kupanja sestra provjerava bolesnikovo stanje (npr. krvari li
bolesnik, ima li jake bolove itd. tada će odgodit kupanje) dogovara s bolesnikom izvođenje
zahvata. Sestra zatim pripremi pribor i bolesničku sobu.

Priprema pribora:

 pokretni stolić-kolica
 gornja ploha stolića:
 pribor za pranje zuba (na tacni): četkica za zube, pasta za zube, čaša s mlakom vodom,
bubrežnjak, celštof
 dva bokala s vodom (toplom i hladnom, prema želji bolesnika)
 lavor
 tekući sapun ili pjena za kupanje
 benzin i tupferi od vate (potrebno za izrazito nečiste bolesnike)
 narezani celštof (papima vata)
 česalj
 sredstvo za masažu (alkohol, mentol-alkohol, hidrantni losion, zaštitna krema)
 gumene rukavice, rukavice za jednokratnu upotrebu
 peškir za jednokratnu upotrebu za osobu koja pere bolesnika
 srednja ploha stolić:
 čisto i složeno posteljno rublje (čaršaf složen u dugi i kratki valjak, poprečni čaršaf i
nepropusno platno, navlaka, jastučnice)
 spavaćica ili pidžama
 donja plahta stolića:
 posuda za nuždu s poklopcem
 posuda ili mali lavor (za pranje genitalija)
 bubrežnjak
 složena plahta (čaršaf) i nepropusno plamo (mušema)
 korpa (kanta. kesa) za prljavo rublje.
Priprema bolesničke sobe:

 zatvoriti prozore
 staviti stolice ispod podnožja kreveta ili izvući držač za posteljinu
 staviti paravan (u višekrevetnoj bolesničkoj sobi)

Izvođenje zahvata

Nepokretnog bolesnika peru dvije osobe. Veliko nepropusno platno i plahtu (čaršaf) stavimo
pod bolesnika na način opisan pri presvlačenju kreveta ležećem ili sjedećem bolesniku.
Bolesnik se potpuno skine. Sestra s desne strane kreveta pere bolesnika, a druga, sa suprotne
strane, štiti posteljinu od vode i briše bolesnika. S pokretnog stolića (kolica) uzima oba
peškira i stavlja na uzglavlje kreveta. Jedan peškir raširi preko navlake do ispod bolesnikove
brade. Bolesnik se pere slijedećim redoslijedom: navučemo trljačicu i jednim njezinim
namočenim uglom operemo jedno, a drugim uglom drugo oko. Oči peremo od vanjskog
očnog ugla prema unutarnjem. Ako je potrebno, trljačicu isperemo i ponovimo postupak.

Lice peremo vodom, a na zahtjev bolesnika i sapunom. Namočenom trljačicom peremo

polovicu čela, zaobiđemo vanjski ugao i operemo dio lica ispod nosa Zaobiđemo ugao usta,
Operemo polovicu brade. Krivulja pranja odgovara brojki 3. Otvoreni dijelovi broja okrenuti
su prema nosu. Na isti način operemo i dugu polovicu lica, jednim uglom trljačice prebrišemo
usta, a drugim uglom operemo predio ispod nosa. Briše se na isti način kao i što se pere. Uši
se peru sapunom ili pjenorn za kupanje. Bolesnik prvo okreni glavu prema sestri koja ga pere.
Sestra koja briše bolesnika oslobodi bodi uho od kose. Opere ga i dobro obriše jedno, a zatim
dugo uho.

Zamoli bolesnika da glavu zabaci unazad, a ako ne može, učiniće to sestra. Prednju polovicu
vrata peremo polukružnim pokretima s lijeve strane prema desnoj. Ako bolesnik može
odignuti glavu od kreveta, operemo odmah i stražnju polovicu vrata ili operemo kasnije pri
pranju leđa. Sestra koja briše bolesnika zavrne navlaku zajedno s peškirorn do pojasa.
Trljačicom opere ramena i predio ispod vrata. Prsa pere krivuljum brojke 8. Poslije pranja
prstiju operu se oba pazuha i to prvo pazuha na strani osobe koja briše bolesnika. Za vrijeme
pranja trljačicu isperemo tekućom vodom (polijevamo iz bokala), obrišemo prsa i pokrijemo
suhim peškirom, a peškir vlažan od brisanja stavimo na navlaku.
Navlaku i peškir navučemo do simfize . Trbuh peremo dugim poprečnim pokretima s jedne
strane prema drugoj. Naročitu pažnju treba obratiti predijelu pupka. Trbuh poslije pranja
obrišemo peškirom kojim je pokrivena navlaka. Peškir nakon brisanja stavimo na uzglavlje
kreveta do strane osobe koja briše bolesnika. Bolesnika pokrijemo navlakom. Peškir koji
pokriva prsa izvučemo ispod navlake i stavimo na stranicu uzglavlja do sestre koja pere
bolesnika (svaki peškir je na svojoj strani, ne mogu se zamijeniti).

Uzdužni rub navlake zaštitimo peškirom. Operemo ruku sa strane osobe koja briše bolesnika.
Ruku peremo od šake naviše. Naročitu pažnju treba obratiti prstima i predjelu između prstiju.
Dijelove ruke (šaka, podlaktica, nadlaktica) peremo zasebno dugim uzdužnim ili kružnim
pokretima. Nakon ispiranja vodom ruku obrišemo istim pokretima.

Sestra koja briše okrene bolesnika na bok. Prednji dio bolesnikovog tijela pokriven je
navlakom i zaštićen peškirom.

Leđa peremo dugim pokretima: od gluteusa uz kičmu do vrata, preko lopatica do polaznog
mjesta. Svaku polovicu leđa peremo zasebno, obrišemo leđa. Sestra koja pere bolesnika obriše
ruke i alkoholom ili hidrantnim losionom izmasira mu leđa. Masira dlanovima ruku. Poslije
masaže leđa pokrijemo polovicom peškira. Za vrijeme pranja gluteusa bolesnik leži na boku.
Gluteuse peremo kružnim pokretima, svaku stranu zasebno, obrišemo ih i izmasiramo. Poslije
pranja gluteusa uklonimo zaštitni ručnik, bolesnika oprezno spustimo na leđa i obučemo mu
gornji dio pidžame, koju povučemo do pojasa. Do pojasa, također, povučemo i složeni čaršaf i
nepropusno platno.

Sestra koja briše bolesnika raširi gornji čaršaf i drži ga malo odignutog za čitavo vrijeme
pranja genitalija (spolovila). Bolesnik koji ima snage pere genitalije sam uz našu pomoć.
Bolesniku dodamo trljačicu, zatim celštof kojim osuši genitalije. Poslije pranja genitalija
bolesnik mora oprati ruke tekućom vodom (polijevamo vodu iz bokala iznad lavora).
Nemoćnom bolesniku genitalije pere sestra. Za pranje genitalija sestra oblači zaštitne
rukavice. Genitalije pere trljačicom i posuši celštofom. Ako bolesnica krvari iz genitalija
(menses) ispod gluteusa stavimo posudu za nuždu, genitalije peremo mlakom vodom, peremo
trljačicom (od simfize prema anusu). Genitalíje ne smijemo prati trljačicom kojom peremo
ostalio dio tijela. Trljačicu za vrijeme pranja ispiremo tekućom vodom (ne u lavoru).
Obučemo donji dio pidžame. Poslije pranja skinemo s kreveta čaršaf i veliko nepropusno
platno, a navlaku složimo kao "tupfer“. Od podnožje do uzglavlja oslobodimo čaršaf ,
poravnamo madrace i ležećem ili sjedećem bolesniku namjestimo ili presvučemo krevet.
TUŠIRANJE BOLESNIKA

Tuširanjem osiguravamo bolesniku najsličniji način održavanja lične higijene koji je provodio
kod kuće. Higijenu cijelog tijela bolesnika sa smanjenom ili onemogućenom pokretljivosti, a
čije zdravstveno stanje to dopušta, održavamo tuširanjem u sjedećem ili ležećem položaju.

Prije tuširanja sestra provjerava bolesnikovo stanje i dogovara s bolesnikom izvođenje

zahvata. Zatim pripremi pribor za tuširanje i kupatilo.

Priprema pribora:

 tekući sapun ili pjena za kupanje

 dvije trljačice
 dva peškira
 sredstvo za masažu
 čisto lično rublje (spavaćica ili pidžama)
 peškir za jednokratnu upotrebu (za sestru)

Priprema kupatila:

 zatvoriti prozore
 provjeriti temperaturu prostorije
 namjestiti stolicu ili ležaj za tusiranje
 provjeriti tuš

Bolesnika odvozimo u kupatilo, skidamo ga i postavljamo u stolicu za tuširanje ili ležeća

kolica. Prilagodimo temperaturu vode bolesnikovoj želji i pribor stavimo na dohvat ruke ako
se bolesnik može prati sam. Ako se bolesnik ne može prati sam, "smočímo" ga mlazom vode,
stavimo na trljačicu sapun ili šampon i peremo tijelo istim redoslijedom kao u krevetu,
istuširamo i osušimo. Bolesnika premjestimo na pokretna kolica, obučemo mu spavaćicu ii
pidžamu, ogrnemo ogrtač, obujemo papuče i odvezemo u bolesnikovu sobu. Smjestimo ga u
krevet, počešljamo i po potrebi uredimo nokte.

Novoprimljeni bolesnik može se kupati u kadi uz dopuštenje liječnika. U kadi se ne smiju

kupani bolesnici koji krvare, koji su u stanju šoka, srčani bolesnici, vrlo iscrpljeni i bolesnici s
visokom temperaturom.
PRANJE KOSE BOLESNIKU U KREVETU

Ako bolesnik leži u bolnici više od sedam dana, a sam ne može oprati kosu, treba mu je
oprati. Učestalost pranja kose ovisi od masnoće, znojenja, uprljanosti. Suhoća odnosno
masnoća kose ovisi od rada žlijezda znojnica i lojnica. Pranje kose (način, vrijeme)
prilagođavamo potrebama i navikama bolesnika. Za pranje kose bolesniku u ležećem položaju
sestra priprema: bolesnika, pribor, bolesničku sobu ili kupatilo i izvodi zahvat.

Priprema materijala:

 Kolica na koja smo složili:

 posudu sa toplom vodom
 posuda za nečistu vodu
 sredstvo za pranje kose (šampon)
 čaršaf savijen u valjak
 nepropusno platno (mušema) sa izrezom za vrat
 dva peškir
 fen
 češalj
 celštof
 bubrežnjak
 nepropusno platno (mušema) za zaštitu poda

Tehnika rada:

Radnju izvode dvije osobe. U bolesničku sobu dovezemo na kolicima pribor za pranje kose. S
kreveta skinemo pokrivač, složimo navlaku u obliku tupfera, s kreveta uklonimo sve jastuke.
Bolesnika smjestimo u poprečni položaj, tako da bolesnik leži na krevetu dijagonalno s
glavom iznad bočnog ruba kreveta. Ispod bolesnikovog vrata, na rub kreveta stavimo
pripremljen čaršaf savijen u valjak, pod zaštitimo mušemom, na koju smo stavili posudu za
nečistu vodu. Oko stražnjeg dijela vrata stavimo mušemu s izrezom za vrat, a od donjeg dijela
mušeme pravi se slivnik koji se spušta u posudu za nečistu vodu. Prednju stranu vrata
zaštitimo peškirom. Rubove peškira podvijemo pod mušemu.
Jedna sestra pere kosu, a druga polijeva kosu vodom. Kosu dva puta navlažimo vodom,
istrljamo šamponom i isperemo, poslije ispiranja voda mora biti čista, a ako je potrebno,
postupak se više puta ponovi. Kosu obrišemo i obavijemo peškirom koji je zaštićivao
bolesnikov vrat. Mušemu ubacimo u posudu za nečistu vodu, valjak prebacimo na kolica. Na
uzglavlje bolesnika stavimo jastuke i bolesnika smjestimo u ležeći položaj. Opranu kosu
umotamo u peškir, namjestimo bolesniku krevet. Bolesnika smjestimo u sjedeći položaj, leđa
zaštitimo peškirom, kosu počešljamo i osušimo fenom.

Kosu možemo bolesniku prati i u kupatilu. Za pranje kose pripremamo bolesnika, pribor i
kupatilo. Bolesnika dovezemo u kupatilo na pokretnim kolicima (sjedeći ili ležeći). Za
vrijeme pranja kose bolesnik sjedi ili leži na pokretnim kolicima. Kolica su smještena uz
umivaonik ili kadu, bolesnik nagne glavu unazad (bolesnikova glava je iznad umivaonika ili
kade). Jedna mu sestra pridržava glavu (ako bolesnik ne može sam), druga pere kosu na isti
način kao u krevetu. Savremene bolnice imaju frizere koji peru i uređuju kosu bolesnika. Po
završenom pranju, upotrijebljeni materijal se raspremi i pripremi za slijedeću upotrebu.

ČEŠLJANJE BOLESNIKA

Kosu češljamo pramen po pramen. Jednom rukom uhvatimo pramen kose, drugom pomoću
češlja raščešljavamo krajeve. Takvim postupkom izbjegavamo čupanje. Češlja li se bolesnik u
sjedećem položaju, peškirom mu pokrijemo ramena, a ležećem bolesniku peškirom zaštitimo
jastuk. Bolesnik okrene pri češljanju glavu prvo na jednu. a zatim na drugu stranu. Svaku
stranu uredimo zasebno. U bolesnica sa dugom kosom kosa se razdíjeli po sredini i ispletu
pletenice sa strane uha. Pletenice se pričvrste na tjeme, da pri ležanju ne smetaju. Kratka kosa
uredi se prema bolesnikovoj želji. Poslije češljanja otpala kosa ukloni se celštofom, a češalj
opere.

UŠLJIVOST - DEPEDIKULACIJA

Depedikulacija je oblik dezinsekcije kojim se uništavaju uši. Uši su sitni kukci, insekti,
čovjekovi nametnici. Na čovječijem tijelu žive tri vrste ušiju: u kosi na glavi (Pediculus
capitis), tjelesna uš na odijelu (Pediculus corporis) i na dlakama spolnih organa (Pediculus
pubis). Uši prenose opasne zarazne bolesti, a takođe izazivaju svrab i ometaju san.
U bolesnika, posebno djece, najčešće susrećemo uši koje žive na kosmatom dijelu glave. Lako
se šire neposrednim kontaktom, ili posredno - odjećom. Uši se uništavaju pianjem kose
šamponom sa depedikulimjućim djejstvom (Milinor, Pedilin). Šampon uništava žive uši, ali
na gnjide ne djeluje, pa se postupak mora ponoviti za 6-8 dana. Upotrebljava se tako što se
kosa pokvasi toplom vodom. Šampon u boci se promućka da bi se izrniješao. Za mlađu djecu
treba odrediti jednu kašiku (15 ml), a za stariju dvije kašike šampona. Šamponirati kosu 4
minuta tako da pjena pokrije cijelu dlakavu površinu. Kosa se zatim dobro ispere sa dosta
vode i obriše čistim peškirom. Za vrijeme šamponiranja i ispiranja kose mora se dobro paziti
da šampon ne dospije u oči, nos ili usta.

Tjelesne uši - pediculus corporis žive u odjeći (strani okrenutoj tijelu) jajašca polažu uz
šavove i nabore odjeće. Tjelesne uši šire se kontaktom, odjećom ili posteljinom. Ta je uš
prenosnik zaraznih bolesti (povratne groznice, pjegavac). Ušljivost je najraširenija zimi kada
se ljudi toplo oblače, rjeđe peru i presvlače. Tjelesna uš se uništava pranjem i peglanjem ili
primjenom sredstava za dezinsekciju.

Stidne uši žive na dlakama polnih organa. Najčešće se prenose spolnim kontaktom, odjećom i
posteljinom. Uništawju se dezinsekcijom, pranjem tijela, presvlačenjem ličnog i posteljnog
rublja, pranjem i peglanjern rublja. Dezinsekcija je metoda kojom se uištaraju insekti ili se
suzbija njihovo djelovanje.

NJEGA NOVOROĐENČETA I DOJENČETA

Novorođenački period od rođenja do 28 dana., a period dojenčeta od mjesec dana do jedne

godine. Kupanje se obavlja na isti način. Svakodnevno kupanje dojenčeta je najefikasniji
način za održavanje lične higijene. Kupanje, topla voda i sapun skidaju prljavštinu sa tijela, ali
se kupanjem postiže i opšta otpornost organizma. Naime, trljanjem i drugim potezima ubrzava
se cirkulacija krvi kojom se hrane udaljeni dijelovi tijela i vitalni organi. Za vrijeme kupanja
dijete je mnogo aktivnije, te tako jača i mišiće. Prije kupanja je potrebno obaviti određene
pripreme kako bi se kupanje obavilo brzo i bez prekida. Prostorija u kojoj se dijete kupa može
biti kupatilo ili diječija soba. Međutim, prije toga prostorija se mora očistiti, oprati,
dezinfikovati, provjetriti i zagrijati. Temperatura sobe za vrijeme kupanja treba da iznosi od
24-26°C. Vrata i prozori se drže zatvoreni. Temperatura vode kojom se dijete kupa treba da
odgovara temperaturi tijela (36~37°C).
Od materijala za kupanje dojenčeta treba pripremiti:

 toplu vodu
 neutralni sapun ili šampon za kupanje
 dvije trljačice
 četka - češalj
 štapiči (fitiljčići) od vate za njegu organa čula sluha i mirisa
 neutralna mast za gluteuse
 više pelena
 bubrežnjak
 termometar za vodu
 benkice, košuljice, body-majice
 higijensku kantu za prljavo rublje

Prípremljeni materijal se stavlja na pokretna kolica, koja se pomijeraju. ali su uvijek na

dohvat ruke. Sestra koja kupa dijete treba da ima čistu uniformu, da skine nakit i da opere
ruke. Prije nego što počne kupanje, sestra treba da pripremi povoj. Pelene za povoj se slože
prema načinu povijanja. Pregledaju se i pripreme benkice i košulja. Sto na kome će se raditi,
dezinfikuje se i prekrije čistom pelenom (ili frotirni peškir). Dojenče se raspovije u krevetu.
Kada ga sestra uzme, najprije umije lice. Dojenče se, zatim stavi na sto. Sestra navuče
trljačicu na ruku, ovlaži je vodom i natopi šamponom ili sapunicom. Sapunjanje odnosno
pranje počinje od kosmatog cijela glave kružnim pokretima, od čela prema potiljku. Zatim se
pere vrat, ruke-šake, pazušna jama, grudni koš, trbuh, leđa, noge. Trljačica se češće spira i
ponovo natopi sapunicom. Drugom trljačicom se peru spolni organi i analni dio. Dojenče se
zatim uzima lijevom rukom, od aksile ispušta u kadu, na čije dno treba postaviti jednu pelenu.
Sapuníca se ispire istim redom kojim se obavlja sapunjanje. Dojenče se , na kraju, stavlja na
suhu pelenu ili frotimi peškir i blagim tapkanjem briše. Naročitu pažnju treba obratiti na
prevoje, jer zaostale kapi vode mogu da oštete kožu. Glutealni predio se namaže nekom
neutralnom mašću i povije. Na kraju, dijete treba očešljati češljem. Prljavo rublje se stavlja u
higijensku kantu i nosi u za to predviđenu prostoriju, a ostali materijal se raspremi.
ZAPIRANJE NOVOROĐENČETA I DOJENČETA

Zapiranje je poseban oblik kupanja kada se peru samo pojedini dijelovi tijela, zaprljani
stolicom, mokraćom ili drugim sekretima. Zapiranje se može obavljati u kupatilu ili u dječijoj
sobi.

Za zapiranje treba pripremiti:

 toplu tekuću vodu

 neutralni sapun
 više pelena
 neutralnu mast ili ulje za mazanje
 meku flanelsku trljačicu
 higijensku kantu za prljavo rublje

Na stolu za povijanje pripreme se čiste pelene i slože za povoj. Dijete se raspovije u krevetu,
lijevom rukom se uhvate obje nožice i blago se podignu prema trbuhu. Desnom rukom pelena
se skuplja uvijek prema unutrašnjoj strani tako da čisti dio pelene ostane s polja. Jednu čistu
pelenu sestra stavi duž svoje ruke od ramena i uzima dijete. Ono se uglavnom oslanja na
njenu podlakticu, a ako može, u kadi se oslanja i nožicama. Voda se reguliše tako što se
uvijek pušta hladna, a dodaje topla. Kada voda postane mlaka, desna ruka se uvuče u flanelnu
trljačicu, koja se najprije pokvasi, zatim nasapuna i njome se operu genitalni organi i glutealni
dijelovi.

Na kraju, da bi se isprala sapunica, dijete se može staviti pod mlaz vode, tako da se voda
slijeva od trbuha ka leđima. Trljačica se skida a dijete se zavije u pelenu u kojoj je doneseno
do kade. Na stolu za povijenje dijete se obriše blagima tapkanjem pelenom. Mora se voditi
računa da se voda pokupi, naročito između dva nabora kože. Na kraju se namaže neutralnom
mašću i povije .

NJEGA OJEDA

Kada se koža novorođenčeta i dojenčeta njeguje kupanjem ili zapiranjem, potrebno je da se

obrati posebna pažnja na one dijelove tijela gdje se najprije može pojaviti ojed. To su ona
mjesta na tijelu gdje se dodiruju dvije površine kože (vrat, aksilame jame, invigalni i genitalni
predjeli). Vlažna koža je dobra podloga za razvoj mikroorganizama, ali i za pojavu ojeda.
Kod djeteta koje dugo ostaje u vlažnim pelenama, koje se oblači u plastične gaćice i koje se
ne zapire poslije svakog povoja, javit će se ojed. Ojed je posljedica nepravilne njege djeteta.
On se nekada može javiti i kod dobro njegovane djece ako je koža izuzetno osjetljiva. Na
mjestu ojeda najprije se javlja crvenilo, a kasnije mogu da se otvore male ranice na koži.
Dijete je nervozno, plače, jer oštećena koža u kontaktu sa mokraćom ili pelenom peče ili boli.
Ovako oštećena koža uvijek je i ulama vrata za prodiranje mikroorganizama. Prevencija se
sastoji u pravilnoj i redovnoj njezi kože: kupanjem, redovnim zapiranjem, pažljivim brisanjem
i redovnim presvlačenjem pelena. Potrebno je voditi računa o tome da pelene uvijek budu
dobro isprane od deterdženata kojima se peru i dobro ispeglane. Mazanje anogenitalnih regija
sterilnim uljem neutralnom mašćtn, posipanje sterilnim puderom također će spriječiti pojavu
ojeda.

TJEMENJAČA

Kod izvjesnog broja novorođenčadi i dojenčadi postoji sklonost ka stvaranja masnih naslaga
na kosmatom dijelu glave. One nastaju zbog deskvamacije kože, zatim od produkata znojnih i
lojnih žlijezda, čestica prašine i nepravilnog njegovanja djeteta. Te naslage nazivaju se
tjemenjača. Češće se javlja u porodici nego u stacionamim ustanovama. Mlađe majke se
naročito plaše da pri kupanju operu dio glave na kome je velika fontanela. Plaše se da ne
povrijede dijete. Naslage na glavi su dobra podloga za razvoj bakterija. Osim toga, neprijatne
su i svrhe. Dijete je nervozno, pokušava da se češe i ako mu to uspije, može da povrijedi
kožu. Stvorene naslage se skidaju tako što se uveče, prije spavanja natopi veći tupfer vate ili
gaze sterilnim uljem. Preko tupfera se djetetu stavi kapa, pa se ostavi da prenoći. Skrama se
od ulja razmekša, a sutradan skida postepeno tupim češljom, od čela prema potiljku. Ako je
skrama veća, ne treba je na silu skidati kako se ne bi povrijedila koža. Postupak sa uljem
može se ponoviti više puta. Kada se cijela skrama skine, kosa se opere sapunom i vodom, a
koža glave namaže nekom neutralnom mašču.
KRUPICA - SOOR

Krupica je gljivično oboljenje sluzokože usne šupljine izazvano gljivicom Monilium albicans.
Javlja se u vidu bjeličastih tačkica, nalik na kapi mlijeka. Ove naslage se najprije javljaju na
bukalnoj sluzokoži, mekom nepcu, jeziku. Tačkice se kasnije spajaju u vidu skrama i
pokrivaju veliku površinu sluzokože.

Ako se ne primijete na vrijeme, mogu se širiti i dalje, pa tako zahvatiti cijeli digestivni trakt
ili, što je rjeđe i respiratorni sistem. Beba sa ovom gljivičnom infekcijom otežano guta, može
da povraća, odbija dojku ili hranu i stagnira u napredovanju. Liječenje soora određuje ljekar, a
sestra na odjeljenju preduzima sve potrebne mjere u slučaju pojave infekcije.

Naslage se skidaju sterilnom gazom natopljenom boraks glicerínom ili 0,5% rastvorom sode
bikarbone. Naslage se skidaju sa jezika, nepca i bukalnih sluznica. Postupak se veoma
pažljivo sprovodi da bi se izbjegla oštećenja i krvarenja sluzokože. Pedijatar često ordinira
antimikotike: oralni gel ili nistatin u kapima.

NJEGA PUPKA

Njega pupka obavlja se da bi rana novorođenčeta bila suha, i da bi se spriječila infekcija.

Rana se svakodnevno ispire 0.9% fiziološkom otopinom ili 3% rastvorom hidrogena, posuši
sterilnim tupferom i posipa antiseptičknim praškom.

Ranu sestra zaštićuje sterilnom gazom,koja se pričvršćuje povezom ili leukoplastom. Ako
pupčana rana vlaži i iz nje izlazi sekret, sestra o tome obavještava ljekara. On ordinira
terapiju, a sestra je odgovorno sprovodi. Pupčana rana se tretira kao svaka hirurška rana i kao
"ulazno mjesto" za infekciju novorođenčeta. Onaj ko njeguje pupčanu ranu dužan je da se
prdržava svih pravila stroge asepse.

POSIJECANJE NOKTIJU

Nokti se moraju redovno podsijecati 1-2 puta sedmično. Dugim noktima dijete može
povrijediti kožu, odnosno da napravi ogrebotine, najčešće na licu. Ispod dugih noktiju sakupi:
se nečistoća, u kojoj mogu da se nađu i patogeni mikroorganizmi i jaja parazita. Poznato je da
novorođenče i dojenče često stavljaju prste u usta i tako se izlažu opasnosti od infekcije.
Za posijecanje noktiju treba pripremiti:

 makazice
 tupfere od vate
 75% alkohol
 pelena
 bubrežnjak

Dok mu se posijecaju nokti, novorođenče treba da leži na stolu za povijanje, a dojenče se drži
u krilu. Makazice se dezinfekuju tupferom natopljenim alkoholom, a ispod dječije ruke
postavi se pelena savijena na četiri dijela. Sestra uzima ruku djeteta u svoju ruku, i pažljivo,
da ga ne povrijedi polukružno odsijeca svaki nokat. Odsječene dijelove noktiju treba skupiti u
pelenu i stavitu u bubrežnjak. Na kraju. ruke djeteta treba oprati mlakom vodom i sapunom.

POVIJANJE DOJENČETA I OBLAČENJE DOJENČETA

Cilj povijanja je da se sačuva tjelesna toplota, zaštiti koža od spoljašnih uticaja i da se

osiguraju pravilne funkcije dojenčeta. Zbog toga povoj dojenčeta treba da ispunjava slijedeće
uslove:

 da bude od meke pamučne tkanine tako da ne draži kožu

 da bude dobro oprana, ispeglana kako bi se spriječila infekcija kože
 da nema krute šavove

OBLAČENJE DOJENČETA

Oblačenje se obavlja prema redoslijedu koji se poštuje, jer se time dijete navikava na red od
prvih dana života. Najprije se oblače košuljica i benkica, a donji dio tijela se uvija pelenama.
Koji će se povoj primijeniti, zavisi od uzrasta djeteta, njegovog zdravstvenog stanja i drugih
faktora. Djeca koja su pretopljena nisu u stanju da se adaptiraju na promjenu temperature i
zbog toga se lakše prehlade. Zato je bolje dijete lakše obući a više pripazíti na njega. Kada je
dijete hladno, ono izgubi rumenu boju obraza, postaje blijedo i nemirno.U većini stacionarnih
zdravstvenih ustanova dojenčad se do četvrtog mjeseca oblače i povijaju na isti način "sistem
suknjice'. Dojenče starije od četiri mjeseca povija se na način "sistem gaćíca", te savremeni
način (pelene za jednokratnu upotrebu).