ULOGA FIZIOTERAPIJE U

GERONTOLOGIJI i

GERIJATRIJI

TEST OCJENJIVANJA ASOCIJACIJSKIH OBILJEŽJA ZA STARIJEG ČOVJEKA

• UPUTE:

Zaokružite ocjenu od 1 do 5 za asocijaciju koja je za vas pojmovno najprihvatljivija, a odnosi se na stariju

osobu

STARENJE je FIZIOLOŠKI PROCES, KOJI U POJEDINIH LJUDI NAPREDUJE RAZLIČITOM BRZINOM.

STAROST I BOLEST NISU SINONIMI
. TOČNO- Pučanstvo Hrvatske i Zagreba se već ubraja u vrlo stara pučanstva jer je više nego jedan od
pet stanovnika stariji od 65 godina, a po demografskim pokazateljima se očekuje nastavak izrazitog
starenja. Žene žive u prosjeku dulje.

2. TOČNO- Vrlo mali udio starijih ljudi treba pomoć od drugih (najviše jedan od pet starih ljudi treba
pomoć).

. TOČNO -Gerontološki centri pružaju izvaninstitucijski smještenim starijim ljudima različite

zdravstvene, socijalne, gospodarstvene i obrazovne te druge usluge kao što je svakodnevna pomoć,
njega i rehabilitacija u kući, dostava obroka, primjena rekreativnih i radno okupacijskih, te kulturno
zabavnih i edukacijskih programa, dnevni boravak u domu za starije, gerontoservisi, zdravstvena,
socijalna, psihološka, pravna savjetovanja te druge uslužne djelatnosti.

TOČNO-Stariji ljudi mogu dobiti mnoge usluge i servise u vlastitom prebivalištu te za većinu njih neće
biti potrebna gerijatrijska institucijska skrb.

5. NETOČNO – Kod većine ljudi se zadržava ista razina umnih sposobnosti i u starosti, a kod nekih i
napreduju.
6. TOČNO – Redovito tjelesno vježbanje, prilagođeno njihovim tjelesnim sposobnostima, unapređuje
zdravlje i funkcionalnu sposobnost starijih ljudi.

11.TOČNO - Vježbanjem mišića dna zdjelice uz druge preventivne mjere moguće je prevenirati
inkontinenciju. Kegelove vježbe (EDUKACIJSKA ULOGA FIZIOTERAPEUTA)

12.TOČNO - U starijih osoba zbog oslabljene funkcije jetre i bubrega toksični efekti i interakcije
lijekova su učestaliji te dolazi do nuspojava i dodatnih zdravstvenih poremećaja ukoliko stariji
istovremeno uzimaju više od tri lijeka.

Rang zemalja svijeta (1-15) procijenjenom udjelu osoba starijih od 60 ili više godina,

2000. – 2015. g.

UN podjela

znanstveno-primijenjena disciplina koja se bavi istraživanjem i razvojem različitih tehnika i proizvoda

zasnovanih na znanstvenim spoznajama o procesu starenja.

> znanje prikupljeno u okviru gerontoloških istraživanja pruža osnovicu za prilagodbu postojećih i
razvoj novih tehnologija koje imaju za cilj zadovoljiti potrebe ali i zahtjeve

starijih ljudi.

VRHOVNI GERONTOLOŠKOJAVNOZDRAVSTVENI MANAGEMENT ZA STARIJE OSOBE

CENTAR ZA ZDRAVSTVENU GERONTOLOGIJU NZZJZ

REFERENTNI CENTAR MINISTARSTVA ZDRAVSTVA RH

ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA STARIJIH OSOBA

NAJSLOŽENIJE ZADAĆE I POSLOVI 4 PODRUČJA REDOVITE GERONTOLOŠKE DJELATNOSTI:

 PRATI ,PROUČAVA, EVALUIRA, PLANIRA ZDRAVSTVENE

POTREBE I FUNKCIONALNU ONESPOSOBLJENOST STARIJIH

OSOBA putem GeroS-a/ CEZIH

 KOORDINACIJA, STRUČNA METODOLOŠKA POMOĆ, NADZOR,

INSTRUKTAŽA, REEDUKACIJA ZDRAVSTVENIH STRUČNJAKA I DRUGIH STRUČNIH PROFILA u zaštiti

zdravlja starijih

 PROGRAM ZDRAVSTVENIH MJERA I POSTUPAKA U ZAŠTITI ZDRAVLJA STARIJIH LJUDI , PROGRAM

OSNOVNIH
 PREVENTIVNIH ZDRAVSTVENIH MJERA PRIMARNE,

SEKUNDARNE, TERCIJARNE I KVATERNE PREVENCIJE ZA STARIJE

LJUDE , Program gerijatrijske zdravstvene

njege, gerontološke norme i algoritmi u institucijskoj i izvaninstitucijskoj skrbi

za starije

 ZNANSTVENO – ISTRAŽIVAČKA I PUBLICISTIČKA

GERONTOLOŠKO – EDUKACIJSKA DJELATNOST

SREDNJI ZDRAVSTVENI MANAGEMENT ZA

STARIJE OSOBE

REGIONALNI CENTRI ZA GERONTOLOGIJU ZZJZ-a HRVATSKE

( ŽUPANIJSKA RAZINA ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO

I GRADA ZAGREBA)

PROGRAMI PRAĆENJA, PROUČAVANJA I EVALUACIJE ZDRAVSTVENIH POTREBA I FUNKC.

SPOSOBNOSTI STARIJIH LJUDI NA OSNOVU GeroS-a/ CEZIH (EV. LISTA PZP-a GER. OSIGUR. +
PROGRAMI + KATEGORIZACIJSKI POSTUPNIK GERIJATRIJSKE ZDRAVSTVENE NJEGE)

OSNOVNI ZDRAVSTVENI MANAGEMENT ZA STARIJE OSOBE

GERONTOLOŠKI CENTRI, DOMOVI ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE, GERIJATRIJSKE BOLNICE, DNEVNE

BOLNICE ZA GERIJAT. BOLESNIKE, GERONTOSERVISI, CENTRI ZA REHABILITACIJU, RADNU TERAPIJU I
POMOĆ STARIJIM LJUDIMA, UDRUGE, KLUBOVI ZA STARIJE I DR.

OPERATIVNA RAZINA PLANIRANJA, SPECIFIČNA PROCEDURA I PROCESI U ZDR. MANAGEMENTU

 DEFINICIJA:
Gerontologija - znanost koja proučava promjene organizma tijekom starenja ( bioloških,
psiholoških i socijalnih aspekata starenja).

Gerijatrija – medicinska znanost koja se bavi proučavanjem

bolesnih stanja u starijih osoba te njihovim liječenjem,

dijagnosticiranjem, njegom, rehabilitacijom i sprječavanjem.

 Što je starost i starenje?

Kada počinjemo stariti?

 Starenje

 progresivan stalan i postupan proces smanjenja strukture i funkcija organa i organskih sustava

 Izrazito individualan proces, nepovratan

 Starost

 biološka i kronološka starost nisu istovjetne

 određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi

UN – starije osobe od 65 godina i više

SZO – ranija starost ( 65-74 g.), srednja (75-84 g.) i duboka starost od 85 i više godina

 Starost i bolest nisu sinonimi

 Gerijatrijski bolesnik – česti multimorbiditet i funkcionalna onesposobljenost

 4 N u gerijatriji (nepokretnost, nesamostalnost, nestabilnost, nekontrolirano mokrenje)

 Funkcionalna sposobnost - podrazumijeva sposobnost pojedinca za obavljanje svih

svakodnevnih životnih aktivnosti koje osiguravaju primjereno kvalitetno življenje a uključuje
biološko, psihološko i socijalno funkcioniranje

 Procjena funkcionalne sposobnosti starijih osoba

 1. pokretnost (fizički status) 2. samostalnost (psihički status)

1. sasvim pokretan, ograničeno pokretan, trajno ograničeno pokretan, nepokretan.

2. Samostalan, ograničeno samostalan, trajno nesamostalan, ne može se odgovoriti

Bolesti / stanja koje želimo spriječiti Osnovnim obuhvatom preventivnih mjera u općoj/obiteljskoj
medicini:

 Šećerna bolest, debljina/pothranjenost, hipertenzija, cerebrovaskularna bolest (moždani udar),

kardiovaskularna bolest, novotvorine ( Ca dojke, jajnika, prostate, pluća, debelog crijeva),
osteoporoza (prijelomi), inkontinencija, dekubitus, duševni poremećaji (demencije,
Alzheimerova bolest, depresija), respiratorne bolesti (gripa, upala pluća).
  ČIMBENICI BOLESNOG STARENJA – RIZIČNI ČIMBENICI NASTANKA OVISNOSTI STARIJIH OSOBA O
TUĐOJ SKRBI I NJEZI

PROMJENE U ORGANIMA I ORGANSKIM SUSTAVIMA TIJEKOM NORMALNOGA (FIZIOLOŠKOG) STARENJA

–I

 VID,SLUH,NJUH,OKUS

 Vid – starijim osobama treba više vremena za prilagodbu promjenama svjetla, vidno polje se
smanjuje, oštrina vida slabi.

 Osjetilo sluha – slabi za više frekvencije, izrazitije kod starijih muškaraca nego žena

 Osjeti njuha i okusa slabi – o čemu treba voditi brigu kod pripreme hrane

 MIŠIĆI I KOSTI

 Mišićna masa se smanjuje (gotovo za trećinu), što je više posljedica tjelesne neaktivnosti, raste
količina veziva.

 Mineralni sastav kosti (kalcij) gubi se osobito kod žena nakon menopauze

PROMJENE U ORGANIMA I ORGANSKIM SUSTAVIMA TIJEKOM NORMALNOGA (FIZIOLOŠKOG) STARENJA

– II

 DISANJE

 Teže udisanje i izdisanje zraka zbog smanjene apsorpcijske površine pluća (smanjuje se površina
alveola) i smanjenja elastičnosti pluća i sternokostalnih zglobova, vitalni kapacitet pluća se
smanjuje.

 SRČANO-ŽILNI SUSTAV

 Arterije-otvrdnuće stijenki,od četvrte decenije života minutni volumen se smanjuje za 1%

godišnje, frekvencija srca se usporava

 JETRA

 Težina jetre se smanjuje, i protok krvi kroz nju.

 BUBREZI

Perfuzija bubrega se smanjuje za 1% godišnje već od četvrtog desetljeća,

PROMJENE U ORGANIMA I ORGANSKIM SUSTAVIMA TIJEKOM NORMALNOGA (FIZIOLOŠKOG) STARENJA
– III

 VISINA

 Smanjenje visine zbog smanjivanja mišića koji podupiru tijelo i diskusa koji se nalaze između
kralježaka, posljedica nepravilnog držanja

 MOZAK

 Težina mozga se smanjuje za oko 7% ( što nije nužno povezano sa smanjenom funkcionalnom
sposobnošću moždanog tkiva)

 PROBAVNI SUSTAV

 Motilitet jednjaka se smanjuje, povisuje se ph želučanog soka, česta kronična začepljenost

(opstipacija, divertikuloze)

 Smanjenje bazalnog metabolizma

 KOŽA

 Epidermis tanji, nepravilnosti u pigmentaciji, bore.

 Biološka i kronološka starost nisu istovjetne

 Osnovnim obuhvatom preventivnih mjera u općoj/obiteljskoj medicini možemo spriječiti čitav

niz bolesti/ stanja kod starijih osoba.

 Potrebno je pravovremeno utvrditi funkcionalnu onesposobljenost, rizične čimbenike za bolesno

starenje i negativno zdravstveno ponašanje

STAROST NIJE BOLEST !

STAROST JE NORMALNA FIZIOLOŠKA POJAVA I SIGURNA BUDUĆNOST SVAKOG ČOVJEKA OVISNA O

GENOMU STARENJA I PRIMJENI POZITIVNOG ZDRAVSTVENOG PONAŠANJA TIJEKOM STARENJA

1. STALNA TJELESNA AKTIVNOST OD MLADOSTI DO DUBOKE STAROSTI UKLJUČUJE SVAKODNEVNE

VJEŽBE DISANJA I VJEŽBE MIŠIĆA DNA ZDJELICE ZBOG SPRIJEČAVANJA NEVOLJNOG MOKRENJA .
2. STALNA PSIHIČKA

AKTIVNOST – DOŽIVOTNO

UČENJE I STJECANJE NOVIH

VJEŠTINA I ZNANJA.

PRIDRŽAVANJE PREHRAMBENIH PRAVILA ZA STARIJE OVISNO O TJELESNOJ AKTIVNOSTI:

 SMANJITI UNOS KALORIJSKE HRANE DO 1500 Kcal - UZIMATI POVRĆE I VOĆE, HRANU BEZ
ZASIĆENIH MASNOĆA, MLIJEČNE PROIZVODE SA SMANJENOM MASNOĆOM, RIBA, BIJELO MESO
BEZ KOŽICE;

 SMANJITI UNOS SOLI, BIJELOG BRAŠNA, BIJELOG ŠEĆERA I BIJELE RIŽE;

 SVAKODNEVNI UNOS 2 LITRE NEZASLAĐENE TEKUĆINE - NEGAZIRANA VODA ILI BISTRE JUHE, UZ
OBROK NAJVIŠE 1 DECILITAR CRNOG VINA;

 JESTI POLAGANO UZ DOBRO ŽVAKANJE, POŽELJNO JE HRANU PRIPREMATI U PRAVILU LEŠO I BEZ
ZAPRŠKE, A IZBJEGAVATI PRŽENU I POHANU HRANU

 SPRIJEČAVATI DEBLJINU,

 A OSOBITO POTHRANJENOST

 U STAROSTI.

 5. NEPUŠENJE I NEOVISNOST O LIJEKOVIMA, ALKOHOLU, OPIJATIMA, CRNOJ KAVI I DRUGIM

SREDSTVIMA OVISNOSTI.

 6.STALNA RADNA AKTIVNOST I NAKON UMIROVLJENJA.

 7.OPTIMISTIČNO ŽIVLJENJE

 – SMIJATI SE I BITI ŠTO VEDRIJI;

 NE KRIVITI DRUGE ZA VLASTITE

 NEUSPJEHE.

 8.ŠIRENJE DOBROTE I LJUBAVI ZA OBITELJ, ZA MLADE I STARIJE OKO SEBE TE ZA POSAO KOJI
SE OBAVLJA; SEKSUALNA AKTIVNOST KAO SASTAVNICA LJUBAVI NE POZNAJE DOBNU
GRANICU.

 9. IZBJEGAVANJE OSAMLJENOSTI I DEPRESIJE, RAZVIJANJE KOMUNIKACIJE, VJEŽBANJE

PRILAGODBE NA STRESNE DOGAĐAJE.

 10. OSOBNA I OKOLIŠNA HIGIJENA, HIGIJENA ZUBI I ZUBALA, REDOVITO OBREZIVANJE

NOKTIJU NA RUKAMA I NOGAMA; UKLANJANJE BARIJERA, KLIZNIH I MOKRIH POVRŠINA U
KUĆI I OKOLIŠU RADI SPRIJEČAVANJA PADOVA I OZLJEDA.
  11.NEPRIHVAĆANJE PREDRASUDA I NEZNANJA O STARENJU I STAROSTI KAO BOLESTI, NEMOĆI
I OVISNOSTI O DRUGIMA (samo svaka 5 starija osoba ovisna je o tuđoj skrbi zbog funkcionalne
onesposobljenosti).

 12.PRIDŽAVANJE UPUTA LIJEČENJA I UZIMANJA LIJEKOVA POD NADZOROM LIJEČNIKA.

 13.PRIJENOS UMIJEĆA, ZNANJA, RADNOG I ŽIVOTNOG ISKUSTVA NA MLAĐE I DRUGE STARIJE.

NEGATIVNO ZDRAVSTVENO PONAŠANJE STARIJIH OSOBA U HRVATSKOJ;

NEGATIVNA PONAŠANJA U DOMOVIMA ZA STARIJE OSOBE

  STRAH OD BOLESTI MOŽE NEGATIVNO DJELOVATI NA PREVENCIJU OBOLJEVANJA I LIJEČENJE

- negativno programiranje podsvjesti

(hipohondrija, opsesivno izbjegavanje ili razmišljanje o bolesti ili simptomu )

 Suodgovornost za pozitivno zdravstveno ponašanje je podijeljeno između starije osobe i njene

obitelji kao i multidisciplinarnog tima stručnjaka različitih profila koji provode zaštitu zdravlja
starijih

 Tim SOM-a, gerijatrijske medicinske sestre, fizoterapeuti i drugi stručni profili u zaštiti zdravlja
starijih

 Liječnici obiteljske medicine s gerijatrijskim medicinskim sestrama u svom radu trebaju

kontinuirano provoditi Program zdravstvenih mjera i postupaka za starije osobe, odnosno
Program primarne, sekundarne , tercijarne i kvartarne prevencije za starije i to u cilju očuvanja
zdravlja starijih osoba, te reduciranja njihova negativnog zdravstvenog ponašanja

Zdravstvene mjere i postupci tima specijaliste opće/obiteljske medicine (SOM-a)

 Zdravstvene mjere i postupci tima specijaliste opće/obiteljske medicine (SOM-a) provode se

na razini primarne zdravstvene zaštite u zajednici gdje starija osoba prebiva.

 Jedinstveni zdravstveni sustav zdravstvene zaštite starijih osoba u Hrvatskoj obuhvaća

institucijsku i izvaninstitucijsku zdravstvenu skrb.

 Institucijska zdravstvena skrb u Domovima za starije zahtijeva primjenu specifičnih

zdravstvenih mjera i postupka tima specijaliste opće/obiteljske medicine, u odnosu na
ordinaciju SOM-a u izvaninstitucijskoj zdravstvenoj skrbi za starije na razini primarne
zdravstvene zaštite.

MUTIDISCIPLINARNI ZDRAVSTVENI GERONTOLOŠKI TIM

 Zdravstvenu skrb korisnicima specifične primarne zdravstvene zaštite u domu za starije i
Gerontološkom centru pruža multidisciplinarni zdravstveni gerontološki tim u sastavu *: tim SOM-a i
medicinska sestra doeducirana iz gerijatrijske zdravstvene njege, fizioterapeuti i pomoćni djelatnici-
gerontonjegovateljice, gerontodomaćice

 Nositelj tima SOM-a, liječnik specijalista opće/ obiteljske medicine, po utvrđenoj zdravstvenoj
potrebi uključuje i stručnjake drugih specijalnosti npr. gerijatra, neurogerijatra,
psihogerijatrija i dr.

Tim SOM-a s obuhvaća specijalistu opće/obiteljske medicine i jednu dipl.med.techn. medicinsku

sestru doeduciranu iz gerijatrijske zdravstvene njege. Uvjet za ugovaranje tima s punim radnim
vremenom u Domu za starije je postojanje ordinacije opće/obiteljske medicine i stacionara s
gerijatrijskim bolesnicima (NN 43/2010, čl.22).

DETERMINANTE GERIJATRIJSKOG BOLESNIKA

Tim specijaliste opće/obiteljske medicine u Domu za starije :

 Zdravstveno stanje i funkcionalna sposobnost gerijatrijskog bolesnika te pojavnost

gerijatrijskog domino efekta,

 individualni gerontološki pristup geroprofilaksi za „5 N“ u gerijatriji (nepokretnost,

nesamostalnost, nestabilnost, nekontrolirano mokrenje i negativan ishod liječenja s
polipragmazijom)),

 primarnoj, sekundarnoj ,tercijarnoj i kvartarnoj prevenciji za starije osobe, kontinuiranom

praćenju i evaluaciji multimorbiditeta (vodeće i prateće dijagnoza) i funkcionalne
onesposobljenosti te negativnom zdravstvenom ponašanju u gerijatrijskih bolesnika.

SPECIFIČNOSTI PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE U DOMU ZA STARIJE i izvanstitucijskoj skrbi za

starije /gerontološki centri

 Stacionar u Domu za starije

 multidisciplinarni zdravstveni gerontološki tim (SOM, gerontološka med.sestra, fizioterapeut,

socijalni radnik, gerontonjegovateljica, gerontodomaćica)

 Specifičnosti u primjeni zdravstvenih mjera i postupaka tima specijaliste opće/obiteljske

medicine (tim SOM-a, patronaža)

 Postupnik zdravstvenih mjera i postupaka tima specijalista opće/obiteljske medicine u Domu

za starije osobe
POSTUPNIK TIMA OPĆE/OBITELJSKE MEDICINE U DOMU ZA STARIJE OSOBE uključuje i fizioterapeuta

 Postupnik zdravstvenih mjera i postupaka specijalista opće/obiteljske medicine u Domu za

starije osobe određen je isključivo po legislativnom sustavu zdravstva:

 Prvi pregled i sveobuhvatna gerijatrijska procjena (uz individualni gerontološki bio-psiho-

socijalni pristup) kod prijema u stambeni ili stacionarni dio Doma za starije osobe.U okviru
prvog pregleda izvršit će se procjena zdravstvenog statusa gerijatrijskog bolesnika (vodeća
dijagnoza, prateće dijagnoze, multimorbiditet) i funkcionalne sposobnosti (u odnosu na
psihičku samostalnost i fizičku pokretljivost). U timskoj suradnji i koordinaciji procjena
FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI za primjenu četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege i
gerontološke rehabilitacije za gerijatrijskog institucijski smještenog bolesnika.

NEGATIVNO ZDRAVSTVENO PONAŠANJE U ORDINACIJI OBITELJSKE MEDICINE OMKT1 (2010.GOD,:

N=133)
ZLATNO PRAVILO-AKTIVNO ZDRAVO STARENJE-stalna tjelesna
i psihička aktivnost
n RAVNOTEŽA IZMEĐU FIZIČKE I PSIHIČKE AKTIVNOSTI I
ODMORA
(IZBJEGAVANJE PRETJERANE PASIVNOSTI, LEŽANJA I
SJEDENJA, KAO I VELIKIH FIZIČKIH I PSIHIČKIH NAPORA)

Nepravilna prehrana & Tjelesna neaktivnost& Pušenje ……..

uzrokuju 80% koronarne bolesti
bitnoooooooo

5 N u GERIJATRIJI
1. NEPOKRETNOST ; Gerijatrijski imobilizacijski sindrom
2. NESAMOSTALNOST; Demencije i Alzheimerova bolest
3. NEKONTROLIRANO MOKRENJE: Inkontinencija
4. NESTABILNOST: Ozljede i padovi
5. NEGATIVAN ISHOD LIJEČENJA S POLIPRAGMAZIJOM

SHIZIOPHERINIJA

 Schizis – cijepati (grč.)

 Phrenos – duša, razum (grč.)

Što je shizofrenija?
 “prava” duševna bolest
 kronični teži duševni poremećaj
 klinički sindrom karakteriziran specifičnim psihičkim i ponašajnim
simptomima
 individualne varijacije:
 kliničke slike
  odgovora na terapiju
 tijeka bolesti

Epidemiologija shizofrenije
 početak bolesti najčešći tijekom adolescencije i mlađe odrasle dobi: od 15.
do 24. godine života
 iznimno rijetko javljanje u djetinjstvu (prije pouberteta) – shizofrenija s
ranim početkom
 javljanje iza 45. godine života – shizofrenija s kasnim početkom
 vršna pojavnost
 muškarci: od 18. do 25. godine života
 žene: od 25. do 35. godine života
 stopa prevalencije - od 0,4 do 1,4% - oko 1%
 stopa (godišnje) incidencije – od 0,5 do 5 /1oooo
 relativno stabilni u pojedinim geografskim područjima i neovisni o
“vanjskim” faktorima
 očekivana životna dob oboljelih
20 do 30 godina kraća u odnosu na opću populaciju
(somatska oboljenja, životne navike, suicid)
 niži stupanj edukacije, manja zaposlenost, niži opći standard, rjeđe u
partnerskoj vezi…
 incidencija je viša
 kod osoba sa shizofrenim srodnicima
 kod muškaraca
 u urbanim područjima
 među migracijskim stanovništvom
  u osoba nižeg socioekonomskog statusa
 kod osoba rođenih u zimi i proljeće
 kod osoba s intrauterinim, porođajnim i postporođajnim komplikacijama
 kod osoba sa stresnim životnim događajima
 kod konzumenata marihuane

Etiologija shizofrenije
Nedovoljno poznata
 neurobiološke hipoteze
 promjene u neurotransmitorskim sustavima mozga -
dopamin, glutamat, serotonin, GABA…
 neuropatološke promjene mozga – promjene strukture mozga – CT, MR,
PET (slikovne metode)
 endokrinološke, imunološke hipoteze
 hipoteza modela stres-dijateze
 osoba može imati specifičnu vulnerabilnost (dijatezu) da u stresnim
situacijama razvije simptome shizofrenije
 biološki + socijalni + okolišni faktori
 psihoanalizička hipoteza
 dezintegracija ega u shizofreniji je povratak na vrlo ranu razvojnu fazu u
kojoj ego još nije bio strukturiran; raskol bolesnikove veze sa svijetom
objekta, a zatim pokušaj da se reorganizira i restruktuira ostećena
sposobnost realiziranja odnosa (Freud 1911.)
 hipoteze obiteljske dinamike
 hipoteze naučenog ponašanja
  itd
Suvremeni koncept shizofrenije:
 vulnerabilnost pojedinca za razvoj bolesti determinirana je genetskim i
okolišnim faktorima koji utječu na (abnormalni) razvoj i funkciju mozga, no
poremećaj se najčešće ne može detektirati prije adolescencije ili rane
odrasle dobi
 neurorazvojna i/ili neurodegenerativna hipoteza bolesti:
 shizofrenija je posljedica razvojnog oštećenja mozga; progresija oštećenja
mozga dešava se tijekom cjelokupnog trajanja bolesti
 genetska hipoteza
 nije identificiran gen odgovoran za pojavnost bolesti
 vjerojatna je aktivnost većeg broja gena
 genska osnova stvara predispoziciju za razvoj bolesti uslijed specifičnih
stresogenih utjecaja okoline
 opća populacija – 1%
 monozigotni blizanci – 50 - 60%
 djeca shizofrenog roditelja/braća – 10 - 15%
 djeca oba shizofrena roditelja - 35%
 unuci/polubraća – 5%
 nećaci – 4%

 okolišni faktori – nisu patognomonični

 intrauterino:
infekcije i oštećanja CNS-a, malnutricija majke…
 porođajne i postporođajne komplikacije
  u kasnijoj dobi: traumatska iskustva (emocionalni stresovi, siromaštvo,
migracije…)
konzumacija marihuane…

Klinička slika shizofrenije

 abnormalnosti percepcije u obliku halucinatornih
doživljavanja
 poremećaje prosudbe determinirane sumanutim mislima i
vjerovanjima
 poremećaje tijeka misli koji se manifestiraju kroz
poremećaj govora
 redukciju emocionalne i voljne sfere i osjećaja
zadovoljstva
 različite kognitivne poteškoće — posebice one vezane uz
memoriju i izvršne funkcije
 uočljivo ponašanje bazirano na bolesnim (psihotičnim)
iskustvima i oštećenom sistemu samokontrole
 motoričke promjene funkcioniranja

POZITIVNI SIMPTOMI
  sumanute ideje – proganjanja, odnosa, veličine,
hipohondrijske, religijske…
 halucinacije – obmane svih 5 osjetila – najčešće su slušne
(dijaloške, imperativne, komentirajuće, često neugodne…),
ali i vidne, osjetne…
 iluzije – distorzije realnih objekata
 derealizacija – doživljaj promijene vanjskog svijeta
 depersonalizacija – doživljaj promjene samog sebe
 dezorganizirani govor – gubitak determinirajuće tendence,
“rascjepkani” tijek misli, zapori u mišljenju, “magijsko”
mišljenje…
 dezorganizirano ponašanje
 katatonija – “ukočeno” držanje
 agitacija

NEGATIVNI SIMPTOMI
 zaravnjenji afekt
 emocionalna povučenost i loš emocionalni odgovor
 pasivnost
 socijalno povlačenje
  poteškoće apstraktnog mišljenja
 manjak spontaniteta
 avolicija – redukcija motivacije
 anhedonija – redukcija osjećaja zadovoljstva
 teško terapijski korektibilni, lošija prognoza bolesti

KOGNITIVNI SIMPTOMI
 poremećaji mišljenja i govora
 gubitak asocijacija
 neologizmi – novostvorene riječi
 oštećenje procesuiranja informacija
 oštećenje izvršnih funkcija

AFEKTIVNI SIMPTOMI
 depresivno raspoloženje
 anksioznost
 osjećaj krivnje
 napetost, iritabilnost
 zabrinutost
AGRESIVNI SIMPTOMI
 hostilnost
 verbalna i fizička agresivnost
 autodestruktivno i suicidalno ponašanje
 impulzivnost
 seksualno acting-out reagiranje

Dijagnostika shizofrenije
 Dijagnostički kriteriji za shizofreniju – F 20.:
- jasno izraženi navedeni pojedini simptomi i znakovi
- trajanje najmanje mjesec dana ili tijekom većine dana
- navedeni i isključujući kriteriji (u odnosu na druge
psihijatrijske bolesti i stanja)
 DSM IV – klasifikacija SAD-a

Podtipovi shizofrenije
 Paranoidna shizofrenija F20.0
 dominantno prisutni sumanute ideje i/ili slušne
halucinacije
 Hebefrena shizofrenija F20.1
 oscilacije i neadekvatnost afekta, poremećaj mišljenja
 terapijski teže korektibilna
 Katatona shizofrenija F20.2
 stupor (značajna redukcija pokretljivosti), mutizam,
uzbuđenje, negativizam, “voštana” fleksibilnost,
automatizam
 Nediferencirana shizofrenija F20.3
 nedovoljni simptomi za postavljanje dg. za druge
podtipove
 brojni simptomi zadovoljavaju kriterije za više podtipova
 Postshizofrena depresija F20.4
 uz shizofrene, depresivni simptomi moraju biti
prolongirani
 Rezidualna shizofrenija F20.5
 prisutnost negativnih simptoma tijekom prethodnih 12
mjeseci
 Shizofrenija simplex F20.6
 kontuinuirani značajni pad u svim aspektima životnog
funkcioniranja
  teže terapijski korektibilna
 Druge shizofrenije F20.8
 Shizofrenija, nespecifificirana F20.9

Diferencijalna dijagnoza
 shizoafektivni poremećaj
 bipolarni afektivni poremećaj
 shizotipni i shizoidni poremećaj
 psihoze inducirane alkoholom i drogama
 organske psihoze …

Dijagnoza shizofrenije

 Dijagnozu shizofrenije potrebno je postavljati krajnje

ozbiljno i odgovorno na osnovi uočenih simptoma,
učinjene obrade, bitnih i izdašnih anamnestičkih i
heteroanamnestičkih podataka, te savjesnog
izdiferenciranog psihičkog statusa.
Tijek shizofrenije

 asimptomatska (premorbidna) faza

 održana funkcionalnost osobe, nema znakova bolesti
 sagledava se retrogradno (nakon pojave bolesti)
 od rođenja do prodromalne faze
 prodromalna faza
 najčešće u adolescenciji
 nespecifični simptomi, promjene ponašanja i
funkcioniranja, blaži pad funkcionalnih kapaciteta
 promjene raspoloženja,povlačenje od vršnjaka,
suicidalne misli, anskioznost, sumnjičavost, iritabilnost,
konzumacija psihoaktivnih tvari…
 sagledava se retrogradno (nakon pojave bolesti)
 moguće primjerene terapijske intervencije
 prva shizofrena epizoda
 jasno izraženi psihotični simptomi
 što ranije započeti adekvatno liječenje
  prve 2 - 5 godina – najznačajniji deteriorirajući tijek
bolesti, posebice kognitivni
 u daljnjem tijeku
 izmjene faza pogoršanja (relapsi) i poboljšanja bolesti
 najčešće bez povratka na premorbidni nivo
funkcioniranja
 u srednjoj životnoj dobi najčešće značajni pad
funkcioniranja – dominiraju negativni i kognitivni
simptomi - kronificirana slika
 svaki relaps najčešće dovodi do pogoršanja funkcionalnih
kapaciteta bolesnika
 kolatarelana oštećenja na svim planovima funkcioniranja

Terapija shizofrenije
 Ciljevi terapijskih intervencija
Redukcija i /ili prevencija:
 psihotičnih simptoma, recidiva bolesti
 neurobioloških, neuropatoloških i neurokognitivnih
oštećenja
 sekundarnog psihijatrijskog i somatskog morbiditeta
 deterioracije općeg funkcioniranja bolesnika
  individualnog i obiteljskog stresnog iskustva
 stigmatizacije bolesnika i njegove okoline
 Postizanje simptomatske i funkcionalne remisije -
oporavak
 Poboljšanje kvalitete života oboljelih

PSIHOFARMAKOTERAPIJA
 smirivanje psihomotornog uzbuđenja
 redukcija i kupiranje psihotičnih simptoma
 što brže postizanje poboljšanja kliničke slike – remisije
 održavanje klinički stabilnog poboljšanog stanja
 reducira potrebu za hospitalizacijom
 omogućuje provođenje psihoterapijskih i socioterapijskih
postupaka
 terapija je doživotna
PSIHOTERAPIJA
 najboiji terapijski rezultati postižu se zajedničkom
primjenom farmako i psihoterapije
  uvjeti za psihoterapiju shizofrenije: primjerenost,
empatičko razumijevanje te bezuvjetna pozitivna
pozornost
 individualna i grupna psihoterapija primjerena
kapacitetima osobnosti oboljelog
SOCIOTERAPIJA
 resocijalizacija bolesnika
 konstruktivno mobilizirati kapacitete ličnosti bolesnika za
učenje, rad, realizaciju obiteljskih i prijateljskih odnosa,
doživljaj vlastite vrijednosti
 bolesnik mora naučiti kako izdržati socijalni pritisak
sredine i stigmatizaciju
Case menagment – program socijalne potpore bolesnicima
oboljelim od shizofrenije (zapadna Evropa

Prognoza shizofrenije
Prediktori dobrog ishoda
 ženski spol
 starija dob javljanja
 akutni početak
 stresni događaj
 zdrava bazična osobnost
 dobar nivo ranijeg funkcioniranja
 bez negativnih simptoma
 bez kognitivnog pada

 ovisi o redovitosti provođenja liječenja, o podršci obitelji i

šire socijalne sredine, ali i o individualnom tijeku bolesti
 kod većine bolesnika izmjenjuju se faze poboljšanja i
pogoršanja bolesti
 nakon svakog pogoršanja – izraženiji je funkcionalni
deficit
 bolest može dovesti do nedostatnih kapaciteta oboljele
osobe za adekvatno socijalno funkcioniranje, samostalno
življenje i brigu o sebi – skrb obitelji, smještaj u
udomiteljsku obitelj, sociomedicinske ustanove, trajna
hospitalizacija
 ovisi o redovitosti provođenja liječenja, o podršci obitelji i
šire socijalne sredine, ali i o individualnom tijeku bolesti
 kod većine bolesnika izmjenjuju se faze poboljšanja i
pogoršanja bolesti
 nakon svakog pogoršanja – izraženiji je funkcionalni
deficit
 bolest može dovesti do nedostatnih kapaciteta oboljele
osobe za adekvatno socijalno funkcioniranje, samostalno
 življenje i brigu o sebi – skrb obitelji, smještaj u
udomiteljsku obitelj, sociomedicinske ustanove, trajna
hospitalizacija

SUVREMENI PRINCIPI LIJEČENJA DEPRESIVIH POREMEĆAJA

Modaliteti depresivnosti

Raspoloženje – unutarnje duboko i trajno emocionalno stanje koje određuje percepciju, doživljaj svijeta i
samoga sebe

Afekt - kratkotrajno, aktualno emocionalno stanje

Simptom- tužno raspoloženje koje uzrokuje distres

Sindrom- kompleks simptoma – depresija

Normalna tuga – depresija

Kako možemo razlikovati normalnu tugu i kliničku depresiju?

Promjena raspoloženja obuhvaća razne situacije i traje tijekom vremena

2. Promjena raspoloženja događa se i u odsutnosti precipitirajućeg čimbenika

3. Depresivno raspoloženje utječe na socijalne i radne aktivnosti

4. Promjene raspoloženja vezane su i uz druge simptome; kognitivne, somatske i ponašajne

5. Priroda depresivnog poremećaja drugačija je od normalne tuge

Kontinuum poremećaja raspoloženja

Klinička signifikantnost

(1) interferencija s svakodnevnim aktivnostima

 (2) trajanje minimalno 2 tjedna

Dijagnoza depresije / depresivni poremećaj

“trajno i sveobuhvatno depresivno raspoloženje”

“gubitak interesa i zadovoljstva”

Poremećaj raspoloženja je životna dijagnoza

73% bipolarnih bolesnika imaju ponavljanje bolesti u petogodišnjem razdoblju1

42% depresivnih bolesnika imaju ponavljanje bolesti u petogodišnjem razdoblju2,3

Funkcionalni oporavak je ispod 40–50%4,5

Opterećenje u depresiji

Depresija – bolest našeg vremena

veliki javnozdravstveni problem

među najranije opisanim bolestima u povijesti medicine, među najčešćim poremećajima današnjice
tijekom druge polovice 20.st. izrazito se povećava njezina učestalost – razdoblje opće melankolije

EPIDEMIOLOGIJA

Svaka peta žena (20%) i svaki deseti muškarac (10%) tijekom života dožive barem jednu depresivnu
epizodu

Učestalost u općoj populaciji 3.6-6.8%

Najčešća pojava 35-55 god, iako nijedna starosna skupina nije pošteđena

Svaki sedmi odrasli stanovnik Hrvatske pati od nekog oblika depresije (u Hrvatskoj 200 000 osoba s
depresivnim poremećajem, Italija 3 000 000, Francuska, Njemačka 6 000 000, SAD preko 10 milijuna)

Depresija predstavlja univerzalno ljudsko iskustvo, prisutna u svim kulturama (iako je različita
fenomenologija depresije)

Depresija ima:

 visoki morbiditet,
 visoki mortalitet (15% depresivnih bolesnika izvrši suicid, 80% bolesnika razmišlja o suicidu),
 visoki komorbiditet,
 skriveni morbiditet i
 veliki dizabilitet.

MITOVI VEZANI UZ DEPRESIJU

Depresija nije ozbiljna bolest, ona će proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno

Depresija je primarno moralni problem, egzistencijalna drama, prolazna slabost, nedostatak ili slabost
morala, posljedica grijeha ili životnih propusta, prikrivanje lijenosti i nesposobnosti, odraz manje
vrijednosti, gubitak vjere u Boga

Promjenom okoline proći će i depresija

Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomično točno!), pa se sam može i izliječiti (pogrešno!)

Depresija se liječi isključivo psihoterapijom (talking therapy), a lijekovi su samo pomoćno sredstvo

Depresija se liječi benzodiazepinima, a antidepresivi su opasni lijekovi koji, slično drogama, izazivaju
ovisnost

OSOBINE I KRITERIJI

javlja se u epizodama: 50% bolesnika ima samo jednu depresivnu epizodu, 30% kronificiranu, 20%
periodičko ponavljanje

neliječena epizoda traje 6-24 mjeseci, praćena je većim rizikom pojave nove epizode, kompilacija i
samoubojstva

prema MKB-10 simptomi moraju trajati 2 tjedna

Karakteristike depresivne epizode

 Sniženo raspoloženje
 Pad energije i aktivnosti, umor
 Pad interesa i koncentracije
 Nedostatak osjećaja zadovoljstva
 Anksioznost
 Poremećaj spavanja i apetita
 Diurnalna varijacija
 Gubitak samopoštovanja i samopouzdanja
 Osjećaj krivnje, besperspektivnosti
 Suicidalna razmišljanja i pokušaji
 Psihomotorna usporenost ili agitiranost
 Gubitak libida, apetita
 Neodlučnost
Depresija je biopsihosocijalni poremećaj koji je uvijek odraz narušene kemijske ravnoteže i
promijenjene komunikacije između živčanih stanica, u čemu važnu ulogu ima genetska
predispozicija, stres, životna filozofija i stil života.
STRES
Termin stres prvi put je upotrebljen u kontekstu biološke prilagodbe (Hans Selye 1930)

 stres je neprikladan fiziološki odgovor na bilo koji zahtjev

 stres je stanje, a stresori uzročnici

Stres je fiziološki odgovor koji služi kao mehanizam medijacije koji povezuje bilo koji stresor s
određenim ciljanim učinkom (Everly, 2013)
Stres je stanje ili osjećaj koji osoba doživljava kada zahtjevi nadilaze osobne i socijalne
adaptacijske potencijale koje osoba može mobilizirati (Richard Lazarus)
Psihičko, fizičko, kognitivno, emocionalno, duhovno iskustvo
Veliki stresori / svakodnevne teškoće:

 Kumulativna priroda stresa

 Kognitivne interpretacije
 prijetnja sigurnosti
 nepredvidivost,
 nemogućnost kontrole
VRSTE STRESOVA

Glavne vrste stresa

 frustracija: onemogućena očekivanja ili radnja-
pojavljuje su u svakoj situaciji u kojoj je cilj onemogućen
 konflikt: inkopatibilne motivacije ili ponašanja
 promjena: potreba za adaptacijom
 pritisak

Sistemski model odgovora na stres

Emocionalni odgovor na stres

 Uznemirenost, ljutnja, bijes

 Osjećaj preplavljenosti
 Zabrinutost
 Tjeskoba, strah
 Malodušnost, neraspoloženje tuga, apatija
 Gubitak entuzijazma
 Zaboravljivost
 Pozitivne emocije

Fiziološki odgovor na stres

 Fight-or-flight reakcija
ANS (autonomni živčani sustav)
adrenalin, noradrenalin
 HPA osovina –
kortizol
 Tiroidna žlijezda-
T3 T4
Citokini

Opći adaptacijski sindrom

• 1. Faza ALARM-trenutni odgovor
• Identificiran stressor
• Tijelo luči stresne hormone – adrenalin
• Borba ili bijeg
• (zjenice se šire, srčani otkucaji rastu, arterije se dilatiraju)
 • . faza- SUPROSTAVLJANJE; OTPOR – nastupa ukoliko stres
traje duže od nekoliko sati. Glavni hormon kortizol
• Mobilizacija enerigje
• Suočavanje sa stresom
• Adaptacija
• Reakcija ne može trajati dugo
• Rezerve kopne
• . Faza ISCRPLJENJE
• Ukoliko faza otpora traje dulje od par tjedana ili čak
mjeseci nastupit će gubitak rezervi lipida, strukturalen
i ili funkcionalan oštećenja organa, nesposobnost
produkcije glukokortikoida te nemogućnost
održavanja elektrolitskog balansa

Upozoravajući znakovi i simptomi stresa

Učinci dugotrajnog stresa

 Nesanica
probava
 Glukoza u krvi
inzulin
 Depresija
libido
 Kortizol
 Upale
 Impotencija
 Tjeskoba
 Autoimune bolesti
 Abnormalni rast stanica
 Bakterijske infekcije
 Starenje
 Ovisnosti
 Virusne infekcije
 iscrpljenost