KULTURA I KOMUNIKACIJA

Prof.dr.sc. Radojka Kraljević

 Ciljevi
• Razumjeti simboličku prirodu komunikacije
unutar kulturalnog konteksta
• Temeljne komponente jezika i njegova
uloga u komunikaciji
• Utjecaj organizacijske kulture na
organizacijsku komunikaciju
 Znakovi i simboli
• Znak- sve što prenosi informaciju (riječ,
predmet, gesta, slika, glas..)
• Jezik- sustav znakova
 JEZIK

Naš jezik odraz je: naše kulture, naše

zemlje, naše nacionalnosti, susjedstva,
sustav vrijednosti, stavova i sposobnosti.
Naša komunikacija redovito počinje s
pretpostavkom da i drugi vladaju jezikom
koji ima isto značenje kao i naš jezik
(očekujemo jednakost).
 Komponente jezika
• Glasovi (fonetika)
• Oblici riječi (morfologija)
• Struktura rečenica (sintaksa)
• Značenje (semantika)
 JEZIK
• Ljudi koriste jezika na nekonvencionalan
način
• Jezik je rezultat dogovora i konvencija koje
vrijede, međutim često se ne koristi u skladu s
prihvaćenim konvencijama, nastaje u manjim
skupinama, dobiva drukčiji izgled i drukčije
značenje. Tako nastaje sleng, žargon,
razgovorni, svakodnevni jezik - kolokvijalni jezik.
Svi ovi jezični oblici i izrazi rezultat su težnje za
odvajanjem i za stvaranjem kohezije unutar
grupe.
 Postavljanje naglaska
• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na
večeru? Namjeravao sam povesti nekog
drugog.
• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na
večeru? Umjesto druge osobe s kojim
ideš.
• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na
večeru? Pokušavam naći razlog zašto
te ne bih trebao povesti.
• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na
večeru? Ne odgovaram ti?
 Postavljanje naglaska

• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na

večeru? Umjesto da pođeš sama.
• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na
večeru? Umjesto ručka sutra.
• Zašto tebe ja ne bih večeras poveo na
večeru? Ne sutra navečer.

• Izvor: Temeljeno na M. Kiely, “When ‘No’ Means ‘Yes’ ,” Marketing, October

1993, str. 7–9. Reproducirano u A. Huczynski i D. Buchanan, Organizational
Behaviour, 4. izdanje (Essex, England: Pearson Education, 2001), str. 194.
 Verbalne vještine i jasnoća
komunikacije

• Korištenje jezika na konvencionalan, i

dogovoreni način
• Pojasni ukoliko frazu ili riječ koristiš na
nekonvencionalan način
• Uputi poruku na jednostavan i direktan
način
• Koristi opise
• Pojasni ideju kroz definicije, primjere,
komparacije i kontraste
 Verbalne vještine i jasnoća
komunikacije

• Ponovi poruku na više načina -

parafraziranje, više puta
• Naglasi ideju
• U konverzaciji koristi već poznate,
organizirane sheme
• Koristi jezik na precizan i ispravan način
 Komunikacija
• Verbalna komunikacija temelji se na
riječima koje imaju simboličko i
dogovoreno značenje
• Nekonvencionalno, nejasno, dvosmisleno,
subjektivno značenje riječi unosi distorziju
u komunikaciju
• Ovladavanje vještinama komunikacije
možemo pojasniti našu poruku i
kompetentno sudjelovati u međuljudskim
odnosima
 KULTURA- određenje
• Određena konfiguracija ponašanja, normi,
stavova, vrijednosti, uvjerenja i temeljenih
pretpostavki koje se razlikuju od društva
do društva.
 Definicija (prema Kroeber i Klucholn,1952)

• Kultura objedinjuje svjesne i nesvjesne

modele ponašanja, stečene i prenesene
simbolima, koji tvore osebujna postignuća
ljudskih skupina.
• Temeljnu srž kulture čine tradicionalne
ideje (odnosno one koje su povijesno
stečene i izabrane) i pogotovo vrijednosti
vezane uz te ideje.
Slojevi kulture
Nacionalni

Regionalani

Profesionalni
Rodni
Socijalni
Religijski
Generacijski
Etnički
Poslovni
Osobni
 Kultura i poslovno
komuniciranje
• Kako se kultura odnosi na ljude i njihovo
ponašanje i uvjerenja, želimo li uspješno
poslovno komunicirati važna je osjetljivost
na kontekst koji se razlikuje od našeg.
• Za organizacijsku komunikaciju važno je
da svaka djelatnost komunicira neke
kulturne i društvene poruke.
 Organizacijska kultura
• koncept iz antropološkog proučavanja
kulture
• studije organizacije
• menadžment
 Organizacijska kultura
• Vrijednosti
• Uvjerenja
• Filozofija
• Standardi
• Načini razmišljanja
Način ‘’kako ovdje obavljamo stvari’’
 Karakteristike organizacijske
kulture
• Kolelektivnost
• Simboličnost
• Emotivna nabijenost
• Temeljenost na prošlosti
• Dinamičnost
• Neodređenost (brojne raznolikosti)
 Kulturalne razlike
• Na poslovnim sastancima u našoj kulturi na
početku se izmijeni nekoliko riječi o
svakodnevnim stvarima (obično o vremenu ili
prometu), a onda se prelazi na posao. U
Saudijskoj Arabiji pak taj uvodni dio traje znatno
duže i nikakav poslovni razgovor ne počinje dok
se ne popije kava ili čaj. Ukoliko prerano
počnete poslovni razgovor, vaš domaćin će vas
smatrati nepristojnim ili poslovno neiskusnim.
 Kulturalne razlike
• Europljani i Amerikanci vole kad se u razgovoru
održava određena udaljenost.
• U Europi to posebno vrijedi za Nijemce koji
imaju najveći tzv. osobni prostor.
• Za razliku od njih taj prostor je kod Talijana
manji i njima se u razgovoru možete više
približiti.
• No najviše se u razgovoru ljudi približavaju u
latinskim i arapskim zemljama te u Japanu.
 Osobni prostor
Edward Hall, američki antropolog:
• Intimna zona (0 - 45 cm)
• Osobna zona (45 - 120 cm)
• Socijalna zona (120 - 360 cm)
• Javna zona (360 - )
U švicarskom gradiću Chateau d'Oex
trojezičnim se natpisom apelira na
zaštitu okoliša. Na engleskom piše:
Molimo ne berite cvijeće; na
njemačkom: Zabranjeno je brati
cvijeće, a na francuskom: Oni koji
vole planine ostavljaju im njihovo
cvijeće.
 Kulturalne dimenzije
• Direktnost (odmah implicirati poruku)
• Hijerarhija (izvršavati naredbe, ne upuštati
se u raspravu)
• Konsenzus (neslaganje je dobrodošlo)
• Individualizam (pojedinac/članovi tima)
 Kulturalni šok
Simptomi kulturalnog šoka
• Osjećaj izoliranosti
• Anksioznost i zabrinutost
• Nizak prag tolerancije
• Smanjnjenje radnog učinka
 Područja nerazumijevanja među
kulturama
• Vrijednosti (temeljna vjerovanja,
nacionalne karakteristike)
• Način komunikacije (stil govora, navika
slušanja)
• Pojam prostora
• Pojam vremena
Gesta koju se dobro razumije i
prihvaća u jednoj kulturi može
biti besmislena ili nepristojna u
drugoj
 Problemi koji se odnose na jezične
poteškoće u međukulturalnoj komunikaciji
• razlike u semantici (npr. eng. učinkovitost,
slobodno tržište, ne mogu se neposredno
prevesti na ruski)
• razlike u konotaciji riječi (npr.japanska riječ
hai prevodi s "da", ali njena konotacija
može značiti "da, slušam", a ne "da,
slažem se“)
 Problemi koji se odnose na jezične
poteškoće u međukulturalnoj
komunikaciji
• razlike u tonu (ljudi različito govore kod
kuće, u društvenim situacijama i na poslu)
• razlike u percepciji (Eskimi-mnogo riječi za
snijeg)
• Zemlje kao što su Kina, Koreja, Japan i
Vijetnam su kulture s važnijim
kontekstom. One se u komuniciranju
uvelike oslanjaju na neverbalne i
istančane situacijske signale. Ono što
nije rečeno može biti važnije od onog
što jest rečeno. Službeni status osobe,
položaj u društvu i ugled nose
nezanemarivu težinu u komunikaciji.
Ljudi iz Europe i Sjeverne Amerike odražavaju
svoje kulture s manje važnim kontekstom.
Oni se za prijenos značenja najviše pouzdaju u
riječi. Govor tijela ili službene titule su na
drugom mjestu nakon izgovorenih ili napisanih
riječi
 Međukulturalne razlike (Guirdham, 2002)
• U Francuskoj se više komunicira pisanim
porukama, nego usmenim putem, te se
više inzistira na službenom obraćanju
(neformalni kanali i prikrivene poruke?)
• U Nizozemskoj- široko rasprostiranje
informacija
• U Njemačkoj-poruke se najčešće prenose
elektroničkim medijima, izbjegavaju se
telefonski kontakti
 Međukulturalne razlike (Guirdham, 2002)
• U Italiji- osobno neformalno komuniciranje
e-mailom, telefonom, usmeno
• U Španjolskoj – usmeno, ‘’licem u lice’’,
naročito na relaciji rukovoditelj i podređeni
 Istraživanje upućuje da
muškarci i žene koriste govor
na različit način. Žene koriste
jezik za stvaranje povezanosti.
Muškarci, u suprotnosti,
koriste jezik za naglašavanje
statusa ili moći.
(Istraživanje Deborah Tannene, 1999)