STVARANJE IBLISA I MUDROSTI KOJE SU PROIZAŠLE IZ TOGA1

Ako bi neko kazao: “Kako to da Uzvišeni Allah želi da se nešto desi, a da

On u isto vrijeme sa tim nije zadovoljan, niti to voli, i kako, također,
usaglasiti činjenicu da je Uzvišeni Allah Svojom voljom dao da se određena
stvar desi sa činjenicom da On istu tu stvar mrzi i prezire?”, odgovor bi
glasio: Rezultate, koji se određenim djelovanjem žele postići, možemo
podijeliti na dvije vrste: ciljani rezultat, dakle ono što se određenim
djelovanjem primarno želi postići; i sporedni rezultat, tj. ono što dolazi kao
posljedica ostvarenja ciljanog rezultata.Što se tiče primarnog, tj. ciljanog
(pozitivnog) rezultata koji se želi ostvariti, njegovo je ostvarenje poželjno
zbog toga što je on u suštini nešto što je lijepo i što sadrži svekoliko dobro,
te je zbog toga njegovo ostvarenje samo po sebi i cilj, dok, s druge strane,
sporedni rezultat nije sam po sebi cilj, pa on (ponekad) sa sobom ne donosi
suštinsku dobrobit i pored toga što se ostvaruje na način koji vodi ka
određenoj dobrobiti. Dakle, ovaj sporedni rezultat nekada je sam po sebi
nešto što je ružno i nepoželjno, ali on u isto vrijeme zna biti i poželjan zbog
(pozitivnih) rezultata do kojih će dovesti, tako da se u njemu sjedinjuju
dvije prividne oprečnosti: njegova nepoželjnost i poželjnost, što ustvari nije
kontradiktorno, jer je ostvarenje ovog rezultata poželjno s jedne, a
nepoželjno s druge strane.Ovo je općepoznato. Naprimjer, razmislimo o
lijeku odvratnog okusa i ružnog mirisa. Ukoliko čovjek zna da će
konzumiranjem ovog lijeka ozdraviti, on ga s jedne strane mrzi zbog toga
što mu je odvratan i neugodan, ali mu je s druge strane itekako drag jer ga
on, i pored svoje odvratnosti, vodi ka onome što voli i što priželjkuje, tj. ka
ozdravljenju.Isti je slučaj i sa oboljelim ekstremitetom kod čovjeka: ukoliko
zna da će amputiranjem tog ekstremiteta sačuvati vlastiti život, čovjek će
sasvim sigurno pristati na amputaciju. Slično je i sa odlaskom na daleko

1
šejh Muhammed b. Ibrahim el-Hamed