Mjerenje električnog napona

Jedinica VOLT - izvedena mjerna jedinica u SI sistemu sa posebnim imenom

Definicija: Volt se definiše kao razlika potencijala na krajevima vodiča kada struja
od jednog ampera disipira snagu od jednog vata.
1 V = 1 W/A = 1 m2 • kg • s–3 • A–1
Od 1990. godine Volt je međunarodno definisan, za praktična mjerenja, korištenjem
Josephsonovog efekta. Josephson je teorijski pokazao da između dva superprovodnika odvojena
tankim slojem dielektrika (oko 1 nm) koji su pod naponom U protiče izmjenična struja usamljenih
elektrona i elektronskih parova frekvencije f. Polazeći od zakona o održanju energije, napon
usamljenog elektronskog para (2e) u superprovodniku, dat je relacijom: h f
U 2e   Kj  f
gdje je Kj – Josphson-ova konstanta Kj = 2,0678 µV/GHz 2e
Jedinica volt je ime dobila u čast talijanskog fizičara Alaksandra Volte (1745.–1827.),
Potreba za mjerenjem električnog napona karakterišu se širokim rasponom zahtjeva u pogledu
veličine napona i ferekvencije tako da se mjere naponi:
 od napona reda 10–9 A do napona reda 108 A
 od istosmjernog do frekvencije reda 1 GHz
Za frekvencije veće od cca 1 GHz ne mjeri se napon signala nego snaga signala.
Direktno mjerenje napona - VOLTMETAR
Voltmetar se u električni krug paralelno veže sa potrošačem kojem se mjeri električni napon.
Cilj svakog direktnog mjerenja električnog napona je uključenje voltmetra u električni krug na
takav način da napon izmjeren voltmetrom bude jednak naponu na potrošaču prije unošenja
voltmetra u mjerni krug. Ovo zahtjeva da voltmetar ima unutarnji otpor RV = ∞ W , što praktično
nije moguće realizirati.

Direktno mjerenje struje pomoću voltmetra u elektroenergetskoj praksi se provodi samo za

relativno male vrijednosti napona reda 1 kV.
Veće vrijednosti napona zahtjevaju neke druge metode mjerenja napona
Uticaj unutarnjeg otpora voltmetra
• Neka se u grani A – B neke električne mreže želi izmjeriti napon čija je tačna
vrijednost (prije priključenja voltmetra) jednaka UT.
• Ostatak električnog kruga u odnosu na granu A – B može
se zamjeniti ekvivalentnim Tevenenovim generatorom sa
parametrima Eekv i Rekv.
• Nakon priključenja voltmetra u granu A – B na njemu
će se izmjeriti napon Umj koju očitamo na voltmetru.
• Vrijednosti električnog napona prije i poslije priključenja
voltmetra su:
𝐸𝑒𝑘𝑣
𝑈𝑇 = 𝐸𝑒𝑘𝑣 𝑈𝑚𝑗 = ∙ 𝑅𝑉
𝑅𝑒𝑘𝑣 + 𝑅𝑉
Umanjenje napona zbog prisustva voltmetra unutarnjg otpora RV predstavlja sistematsku grešku
mjerenja.
Sistematsku greška mjerenja se računa kao:
𝑅𝑒𝑘𝑣
Δ𝑈 = 𝑈𝑚𝑗 − 𝑈𝑇 = − 𝑈𝑇
𝑅𝑒𝑘𝑣 + 𝑅𝑉
Δ𝑈 𝑅𝑒𝑘𝑣 1
𝑔 % = ⋅ 100 = − ⋅ 100 = − ⋅ 100
𝑈𝑇 𝑅𝑒𝑘𝑣 + 𝑅𝐴 𝑅
1+ 𝑉
𝑅𝑒𝑘𝑣
Vidi se da je relativna greška mjerenja napona funkcija količnika RV/Rekv, to jest što je ovaj
količnik veći relativna greška mjerenja napona je manja i obrnuto.
Voditi računa da su kod instrumenata sa više mjernih opsega ponekad unutarnje otpornosti
voltmetra različite za različite mjerne opsega, tako da je uz rezultat mjerenja potrebno
upisivati i upotrebljeni mjerni opseg.
Primjer: Koliki je unutarnji otpor istosmjernog izvora, ako se voltmetrom karakterističnog otpora
2000 W/V mjernog opsega 10 V izmjerio napon UV = 6,25 V. Tačna vrijednost napona izvora je
E = 6,5 V.
Rješenje:
Ω
Otpor voltmetra je: 𝑅𝑉 = 𝑅𝑘𝑎𝑟 ⋅ 𝑀𝑂 = 2000 𝑉 ⋅ 10 𝑉 = 20 𝑘Ω
𝑈𝑉
Napon koji pokazuje voltmetar je: 𝑈𝑉 = 𝐸 − ⋅ 𝑅𝑈
𝑅𝑉
𝐸 − 𝑈𝑉 ⋅ 𝑅𝑉
Unutarnji otpor izvora se dobija kao: 𝑅𝑈 =
𝑈𝑉
Uvrštavanjem se dobije: 6.5 − 6.25 ⋅ 20000
𝑅𝑈 = = 800 Ω
6.25
Voltmetri
• Istosmjerni imaju jako dobre metrološke karakteristike, pa se koriste i za izmjenični napon
(naravno uz ispravljanje mjernog signala sa odzivom na srednju, vršnu ili efektivnu vrijednost)
• Analogni elektrčni voltmetri (pomično željezo, elektrostatski, elektrodinamski)
• Analogni elektronski voltmetri
• Digitalni voltmetri (za izmjenični napon koristi se kombinacija digitalnog voltmetra za
istosmjerni napon i ispravljača
Naponski djelitelj
Pri mjerenjima niskih i srednjih napona za prilagođavanje mjernog signala
napona upotrebljavaju se mjerni pretvarači temeljeni na mjerenju pada napona
na impedansi, tzv. djelitelji napona.
Princip rada djelitelja napona izveden je iz Ohmovog zakona.
Za mjerenja na niskom i dijelom na srednjem naponu, sinusoidalnog valnog
oblika relativno niske frekvencije, redovito se upotrebljavaju tzv. otpornički
djelitelji napona.
Za mjerenje napona iznad 110 kV upotrebljavaju se kapacitivni djelitelji napona
(kapacitivni naponski transformatori), zbog većih izolacijskih naprezanja koje
podnose kondenzatori i većih potrebnih razmaka između vodljivih površina.
Otpornički naponski djelitelj
U slučaju praznog hoda, nije priključen teret
na izlazne stezaljke djelitelja tj. 𝑍𝑡 = ∞
Tada vrijedi da je 𝐼2 = 𝐼 budući da je 𝐼𝑡 = 0 a
napon se dobija pomoću relacije:
𝑹𝟏 + 𝑹𝟐
𝑼𝟏 = 𝑼𝟐
𝑹𝟐
U slučaju da je na izlazne stezaljke djelitelja
priključen teret, struja tereta će biti jednaka:
𝑼𝟐
𝑰𝒕 =
𝒁𝒕
Napon se dobija pomoću relacije:
𝑹𝟏 ⋅ 𝑹𝟐 + 𝒁𝒕
𝑼𝟏 = + 𝟏 𝑼𝟐
𝑹𝟐 ⋅ 𝒁𝒕
 Otpornički naponski djelitelj
Prednosti Nedostaci
• Jednostavnost i niska cijena • nisu namijenjeni za visoke napone
• visoka tačnost • relativno velika potrošnja
• visoka linearnost u širokom opsegu • uticaj parazitnih kapaciteta
• širok temperaturni radni opseg
• nema zasićenja

Mjerenje visokih napona pomoću kondenzatora i ampermetra

Vrlo jednostavan spoj u kojem je kondenzator uzemljen preko miliampermetra.
Pri sinusnom naponu kroz instrument teče struja nabijanja koja je jednaka
𝑰𝑨 = 𝝎 ∙ 𝑪 ∙ 𝑼
Ako napon nije sinusan pojavit će se u struji IA i viši harmonični članovi
povećani srazmjeno njihovom rednom broju.
Kapacitivni naponski djelitelj
U slučaju praznog hoda, tj kada vrijedi da je 𝑍𝑇 = ∞ napon se
dobija pomoću relacije:
𝑪𝟐
𝑼𝟏 = 𝟏 + 𝑼𝟐 = 𝒌𝑪 𝑼𝟐
𝑪𝟏
Ukoliko se uzima u obzir uticaj tereta 𝑍 napon se dobija kao:
𝑈1 𝐶2 1 1
=1+ + = 𝑘𝐶 +
𝑈2 𝐶1 𝑗𝜔𝐶1 𝑍 𝑗𝜔𝐶1 𝑍
Iz prethodne relacije možemo zaključiti da uticaj tereta može biti veoma značajan.
U slučaju aktivnog otpora RV dobije se:
𝑪𝟐 𝟐 𝟏 𝟐 𝟏 𝟐
𝑼𝟏 = 𝑼𝟐 𝟏 + + = 𝒌𝑪 𝑼𝟐 𝟏 + = 𝒌𝑪𝑼𝟐 𝟏 + 𝒕𝒈𝟐𝜹
𝑪𝟏 𝝎𝑪𝟏 𝑹𝑽 𝝎(𝑪𝟏 +𝑪𝟐)𝑹𝑽
Također, u ovom slučaju javlja se i relativno velika fazna greška.
Ako se paralelno kapacitetu C2 priključi induktivna reaktansa XL nastaje samo naponska greška,
a fazna je greška manja pa čak i jednaka nuli u posebnom slučaju.
 𝑈1 1
U slučaju induktivne reaktanse 𝑋𝐿 = 𝜔𝐿 dobije se = 𝑘𝐶 − 2
𝑈2 𝜔 𝐶1 𝐿
Kako je uticaj tereta značajan, potrebno je poduzeti određene mjere da se
taj uticaj smanji. To se postiže na dva načina:
• smanjenje kapaciteta 𝐶2 , to jest smanjenjem prenosnog odnosa kC koji
direktno utiče na faznu i naponsku grešku. Time se povećava napon U2
pa se instrument mora priključiti preko naponskog transformatora 𝑇𝑝
• Također, pored dodavanja naponskog transformatora može se
greška smanjiti dodavanjem i zavojnice induktiviteta 𝐿 na primar.
Ukoliko se zadovolji relacija:
1
𝜔𝐿 =
𝜔 ⋅ 𝐶1 + 𝐶2
impedansa između tačaka 1 i 3 biti će jednaka nuli 𝑍13 = 0 te
naponski kapacitivni transformator neće uticati na mjerni krug.
Kapacitivni naponski djelitelj - izvedbe
 PRIMJER: Kolika je vrijednost kapaciteta 𝐶2 kapacitivnog naponskog djelitelja, ako je
kapaciteta 𝐶1 = 500 𝑝𝐹, napon mreže 𝑈1 = 110 𝑘𝑉 a sekundarni napon 𝑈2 = 100 𝑉? Koliku će
naponsku i faznu grešku izazvati priključeni voltmetar unutarnjeg otpora 𝑅𝑉 = 400 𝑘Ω?
Rješenje: Za dato kolo u idealnom slučaju RV = ∞ vrijedi relacija:
1 1
𝑈1 𝑍𝐶1 + 𝑍𝐶2 𝑗𝜔𝐶1 𝑗𝜔𝐶2 + 𝑈1 𝐶2
= = ⟹ =1+ = 𝑘𝐶 ⟹ 𝑈1 = 𝑘𝐶 ⋅ 𝑈2
𝑈2 𝑍𝐶2 1 𝑈2 𝐶1
𝑗𝜔𝐶2
Uvrštavanjem datih vrijednosti dobija se da je prenosni odnos 𝑘𝐶 jednak:
𝑈1 110000
𝑘𝐶 = = = 1100
𝑈2 100
Sada se može izračunati potrebna vrijednost kapaciteta 𝐶2 : 𝐶2 = 𝐶1 ⋅ 𝑘𝐶 − 1 ⟹ 𝐶2 = 0.55 𝜇𝐹
Za dato kolo u slučaju konačne vrijednosti RV vrijedi relacija:
1 𝑅𝑉
𝑈1 𝑗𝜔𝐶1 + 1 + 𝑗𝜔𝑅𝑉 𝐶2 1 + 𝑗𝜔𝑅𝑉 𝐶2 𝑈1 𝐶2 1
= =1+ ⟹ =1+ −𝑗
𝑈2 𝑅𝑉 𝑗𝜔𝑅𝑉 𝐶1 𝑈2 𝐶1 𝜔𝑅𝑉 𝐶1
1 + 𝑗𝜔𝑅𝑉 𝐶2
 1
Iz prethodne relacije možemo zaključiti da je: tg 𝛿 =
𝑅𝑉 ⋅ 𝐶1 + 𝐶2 ⋅ 𝜔
Sada je: 2 2
𝑈1 𝐶2 1 𝑈1
= 1+ + ⟹ = 𝑘𝐶 ⋅ 1 + tg 2 𝛿 = 1100,11
𝑈2 𝐶1 𝜔𝑅𝑉 𝐶1 𝑈2
Uvrštavanjem poznatih vrijednosti imamo:
tg 𝛿 = 14.45 ⋅ 10−3 ⟹ 𝛿 = 0,8420
Vidimo da otpornost priključena paralelno kapacitetu uglavnom uzrokuje faznu grešku.
Kapacitivni naponski djelitelj
Prednosti Nedostaci
• primjena za vrlo visoke napone • samo za izmjenične napone
• dugoročna stabilnost karakteristika • opasnost od eksplozije (ulje)
• ne zahtjeva održavanje • promjena kapaciteta sa promjenom temperature
• otpornost na atmosferske uticaje • mogućnost pojave ferorezonanse
Naponski induktivni transformator
Neposredan priključak uređaja za vođenje i zaštitu elektroenergetskog sistema na vodove visokog
napona zahtijevao bi izgradnju vrlo skupih i glomaznih mjernih instrumenata i releja zbog visokih
napona (dimenzije instrumenata radi izolacije) čime to postaje nepraktično i gotovo neizvedivo.
Radi toga se koriste mjerni transformatori koji mjerene napone i struje svode na veličine koje
omogućuju upotrebu instrumenata izgrađenih za nazivne napone od 100 V, 200 V, 100/ 3 V ili
200/ 3 V .
Osim toga, mjerni transformatori galvanski odvajaju mjerne instrumente od visokih napona u
mjerenom krugu tako da rukovanje njim
Naponski induktivni mjerni transformatori principijelno su izvedeni kao svaki transformator sa
željezom, sastoje se od primarnog i sekundarnog namota koji su međusobno odvojeni i izolirani i
željezne jezgre.
Primarni namot naponskog transformatora priključuje se paralelno potrošaču kojem se mjeri
napon.
Od naponskog transformatora zahtijeva se da transformira mjereni
napon u stalnom omjeru i bez faznog pomaka. Nazivni omjer
transformacije definira se relacijom:
𝑼𝟏𝒏
𝒌𝒏 =
𝑼𝟐𝒏
Idealni naponski transformator bi transformirao mjerene vrijednosti u
stalnom omjeru i bez faznog pomaka, no realni transformator pravi
naponsku i faznu grešku.
Naponska greška se određuje kao: Naponsku i faznu grešku
𝒌𝒏 𝑼𝟐 − 𝑼𝟏 naponskog transformatora
𝒑𝒖 = ⋅ 𝟏𝟎𝟎
𝑼𝟏 uzrokuju primarna i sekundarna
struja koje stvaraju padove napona
Fazna greška 𝛿𝑢 je fazna razlika između vektora primarnog i na primarnom i sekundarnom
sekundarnog napona. Ona je pozitivna ako je vektor otporima namotaja R1 i R2 te
sekundarnog napona vremenski ispred vektora primarnog rasipnim reaktansama X1 i X2.
napona.
Uzevši u obzir gubitke, dolazimo do
nadomjesne sheme transformatora date
slikom:

Vektorski dijagram

Vrijednost tereta naponskog mjernog transformatora izražava se

pomoću njegove prividne provodnosti i faktora snage.
1
1 𝑐𝑜𝑠𝛽 =
𝑌= 𝑋2
𝑅2 + 𝑋2 1+ 2
𝑅
Teret se može izraziti i pomoću snage koju on troši pri nazivnom
sekundarnom naponu.
𝑃 = 𝑌 ⋅ 𝑈2𝑛2
Naponski transformator
Naponski transformator može biti namijenjen
mjerenju faznog ili linijskog napona. Ovisno o tome
razlikujemo dva tipa naponskih transformatora:
• jednopolno izolirani
• dvopolno izolirani
Jednopolno izolirani mjerni transformator ima jedan
visokonaponski priključak dok je drugi kraj primarnog
odnosno visokonaponskog namota spojen s metalnim
kućištem i uzemljen. Njegov nazivni primarni napon
jednak je faznom nazivnom naponu mreže.
Dvopolno izolirani mjerni transformator ima dva
visokonaponska priključka i nazivni primarni napon
mu je jednak linijskom nazivnom naponu mreže.
Označavanje priključaka
Označavanje priključaka naponskih mjernih transformatora (jednofaznih i trofaznih) prikazano
je na slici.
Jednofazni
jednopolno
izolirani
transformator

Jednofazni
jednopolno
izolirani
transformator
Velika slova A, B ,C i N označavaju priključke primarnih namota, a mala slova a, b, c i n
sekundarnih namota.
Slova A, B i C označavaju potpuno izolirane priključke, a slovo N priključak koji treba biti
uzemljen i izolaciju koja je manja nego na drugim priključcima.
Mjerna klasa tačnosti jednaka je dopuštenoj apsolutnoj naponskoj grešci u postocima pri
naponu koji je u granicama od 0.8 − 1.2 𝑈𝑛1 i za terete od 25% - 100 % nazivnog tereta uz
induktivni faktor snage 0.8. Za NMT razlikujemo pet klasa tačnosti.

Za NT na koje priključujemo uređaje za zaštitu razlikujemo dvije klase tačnosti, 3P i 6P, za koje
naponska i fazna greška ne smiju premašiti zadane vrijednosti pri nazivnoj frekvenciji, i to u
rasponu od 5% 𝑈𝑛 do napona koji odgovara nazivnom faktoru napona, te uz terete od 25% do
100% nazivnog tereta, uz induktivni faktor snage 0.8.

Klasa Naponska greška Fazna greška Klasa Naponska greška Fazna greška
tačnosti ± [%] [min] tačnosti ± [%] [min]
0.1 0.1 5 3P 3.0 120
0.2 0.2 10
6P 6.0 240
0.5 0.5 20
1.0 1.0 40
3.0 3.0 /
 Naponski transformator
Nedostaci
Prednosti
• galvanska izolacija sekundara • samo za izmjenične napone

• mjerenje visokih napona • opasnost od eksplozije (ulje)

• potpuna zaštita od korozije • visoki troškovi ugradnje

• ne zahtjeva održavanje • velike dimenzije

• zasićenje i histereza
Mjere za smanjenje greške naponskih transformatora
Pri omjeru zavoja primara i sekundara koji je jednak nazivnom kn dobiva se već u praznom hodu
negativna greška koja postaje sve negativnija kako se teret povećava. Zato se obično jednom od
namotaja koriguje broja navoja tako da se greška „podigne“ odnosno raspodjeli između pozitivne
i negativne vrijednosti. Najčešće se smanji broj navoja na primaru zbog velikog broja navoja pa se
može postići finija korekcija.
 Naponski transformator

jednopolno izolirani i dvopolno izolirani NT

Epoksidni mjerni transformatori Kvar zbog previsokog napona
Mjerni transformatori izolirani epoksidnom smolom praktično su potpuno istisnuli sva druga
rješenja za nazivne napone do 35 kV, a izrađuju se i za napone do 110 kV. Kod izrade takvog
transformatora najprije se izrađuje i sastavlja cijeli aktivni dio, a zatim se on zalijeva u prikladnim
kalupima epoksidnom smolom. Na osnovi ovakvog tehnološkog postupka i visokih izolacijskih
svojstava epoksidnih smola ostvarene su konstrukcije malih dimenzija vrlo prikladne za ugradnju
u rasklopna postrojenja u bilo kojem položaju.
Epoksidni naponski transformatoriizrađuju se za nazivne napone do 110 kV, dvopolno ili
jednopolno izolirani. Obično su prikladni samo za unutrašnju montažu i mogu se ugraditi u bilo
kojem položaju.
Uljni mjerni transformatori
Koriste se za nazivne napone > 35 kV, za vanjsku montažu.
Jezgra, primarni i sekundarni namot u uljnom su kotlu i
međusobno su izolirani papirnom bandažom. Kotao i
porculanski provodnici tijesno su priljubljeni uz aktivni dio
transformatora radi smanjenja veličine i mase.
Transformator je hermetički zatvoren da ne bi došlo do
prodiranja vanjske vlage u ulje čime bi mu se smanjila
dielektrična čvrstoća.
Uljne induktivne naponske transformatore može se
podijeliti na tri tipa:
 naponski transformatori sa zatvorenom jezgrom,
 naponski transformatori sa otvorenom jezgrom,
 kaskadni naponski transformator.
 PRIMJER: Naponski mjerni transformator ima u praznom hodu grešku u prenosu 𝑝𝑢 = −0.05%,
a pri nazivnom teretu 𝑝𝑢 = −0.5%. Koliko zavoja treba oduzeti primarnom namotaju koji ima
12000 zavoja da bi transformator zadovoljio klasu tačnosti 0.2 ?
RJEŠENJE:
Pri omjeru zavoja koji je jednak nazivnom omjeru transformacije 𝑘𝑛 greška u transformaciji
naponskog mjernog transformatora je uvijek negativna:
𝑘𝑛 𝑈2 − 𝑈1
𝑝𝑢 = ⋅ 100%
𝑈1
Zbog toga se obično koriguje broj zavoja, to jest smanjuje se broj zavoja primarnog namota. Tada
je greška pri malim teretima pozitivna, a pri većim teretima negativna. Funkcionalna zavisnost
između greške u transformaciji tereta transformatora je linearna.
Za pravac bez korekcije broja navoja (pravac A) koji prolazi kroz tačke 𝑇1 (0, −0.05) i 𝑇2 (1, −0.5)
dobije se jednačina pravca:
𝑦 = −0.45 ⋅ 𝑥 − 0.05
Oduzimanjem zavoja primarnom namotaju taj se pravac može podići.
Prema propisima nazivni transformator klase tačnosti 0.2 mora u
opsegu promjene tereta od 25% do 100% nazivnog tereta imati
greške u transformaciji ±0.2%.
Jednačina pravca B na slici kroz tačku 𝑇3 (1, −0.2) sa zadatim
koeficijentom smjera može se napisati kao:
𝑦 = −0.45 ⋅ 𝑥 + 0.25
Korekcija broja navoja u ovom slučaju iznosi
0.25 + 0.05 = 0.30 %
odnosno
𝑁1 ⋅ 0.3 12000 ⋅ 0.3
= = 36 navoja
100 100
Jednačina pravca C na slici kroz tačku 𝑇4 (0.25, 0.2) sa zadatim koeficijentom smjera može se
napisati kao:
𝑦 = −0.45 ⋅ 𝑥 + 0.3125
 Korekcija broja navoja u ovom slučaju iznosi
0.3125 + 0.05 = 0.3625 %
odnosno
𝑁1 ⋅ 0.3625 12000 ⋅ 0.3625
= = 43 navoja
100 100
Dakle, potrebno je izvršiti korekciju broja primarnih navoja od 36 do 43.
Optimalna korekcija broja navoja je 39 ili 40 navoja.
PRIMJER: Naponski transformator, čiji je nominalni prijenos Kn =150, napajan primarnim
nazivnim naponom od 15 kV dao je na sekundaru napon od 98,5 V. Ako je opterećenje
inuduktivno i faktor snage cos = 0,5, a sekundarni napon -U2 prednjači primarnom naponu
U1 za ugao  = 30', odrediti grešku u transformaciji toga transformatora, kao i grešku mjerenja
snage usljed faznog pomjeraja  između -U2 i U1.
Rješenje:
Greška u transformaciji 𝑘𝑛 𝑈2 −𝑈1 150∙98,5−15000
se računa kao: 𝑝𝑢 = ⋅ 100% = ⋅ 100% = - 1,5 %
𝑈1 15000
Snaga na sekundaru naponskog transformatora ukoliko ne bi bilo fazne greške bi iznosila
P2  U 2  I 2  cos 
Snaga na sekundaru naponskog transformatora uz faznu grešku  iznosi:
P2  U 2  I 2  cos(   )
Relativna greška snage tada iznosi:
P2  P2 U 2  I 2  cos(   )  U 2  I 2  cos  cos(   )  cos 
p   
P2 U 2  I 2  cos  cos 

cos   cos   sin   cos 

p 
cos    sin 
p      tg
cos 
Uzimajući da je cos  1 i sin   zbog toga
p (%)  100    tg  1,51%
što se radi o malom uglu  = 30' dobije se:
Uvrstiti  u radijanima
PRIMJER: Na sekundarne stezaljke naponskog mjernog transformatora prenosnog odnosa 35/0,1
(kV) priključen je teret koji kod napona od 90 V uzima struju 0,05 A. Kolika je nazivna snaga
priključenog tereta?
Rješenje:
Iz napona i struje na sekundaru može se dobiti admitansa tereta kao:
I 2 0,05
YT    5,55 10  4 S
U2 90
Nazivna snaga potrošača se računa kao:
Pn  YT  U 22n  5,55 10 4 100 2  5,55 VA

PRIMJER: U nekom postrojenju opterećenje je kapacitivno, a faktor snage iznosi cos = 0,5.
Sekundarni napon -U2 prednjači primarnom naponu U1 za ugao  = 30'. Izračunati grešku
mjerenja snage nastalu usljed faznog pomaka  između -U2 i U1 naponskog transformatora.
Rješenje: ( p = 1,5 % )
 Kuglasto iskrište
Kuglasta iskrišta su jednostavna, pouzdana i već
vrlo rano uvedeno riješenje za mjerenje vršne
vrijednosti napona. Mjerenje kuglastim iskrištem
zasniva se na činjenici da do proboja kroz zrak
između kugli dolazi samo onda, ako je vršna
vrijednost primjenjenog napona jednaka ili veće od
poznate probojne vrijednosti Up.
To znači da će pri polaganom podizanju primjenjenog napona doći do proboja u trenutku kad on
upravo postigne tu vrijednost. Probojni napon Up ovisi o razmaku kugli s i promjeru kugli D , a u
manjoj mjeri i o barometarskom pritisku, temperaturi zraka i gustoći zraka. Određuje se iz tablica
dobivenih teoretskim i eksperimentalnim putem, koje se mogu naći u propisima za mjerenje sa
kuglastim iskrištem.
Standardni promjeri za kugle su: 2, 5, 6.25 , 10 , 12.5 , 15 , 25 , 50 , 75 , 100 , 150 i 200 cm.
Kugle moraju imati glatku površinu, naročito na mjestu gdje nastaje preskok. Promjer kugli ne
smije odstupiti od standardizirane vrijednosti više od 2 %.
Optički mjerni transformator
Naponski optički mjerni transformatori polagano preuzimaju svjetsko tržište
zbog svojih prednosti pred naponskim transformatorima s feromagnetskom
jezgrom. Na tržištu su se probili ponajprije zbog niže cijene, smanjene mase i
jednostavnosti ugradnje.
Ova vrsta transformatora temelji svoj rad na promjeni optičkih osobina nekih
materijala kada se izlože djelovanju električnog polja.
To se fizikalno objašnjava djelovanjem sile (nastale pod uticajem električnog
polja) koja mijenja položaje i orijentaciju molekula unutar materijala. Ovo može
izazvati promjenu indexa prelamanja svjetlosti datog materijala.
Ova pojava da je n = f(E) naziva se elektrooptički efekat.
Optički mjerni transformator
Elektrooptički efekat nastaje kada se na dati elektrooptički
materijal priključi jednosmjerni ili naizmjenični napon (niske
frekvencije). U tom slučaju, u materijalu se pojavljuje električno
polje koje mijenja njegov indeks prelamanja svjetlosti.
To znači da se svjetlosni talas koji ulazi u materijal dijeli u dva
talasa koji se prostiru različitim brzinama 𝑣1 i 𝑣2, a to opet znači da
imaju dva indeksa loma 𝑛1 i 𝑛2
𝑐 𝑐
𝑛1 = 𝑛2 =
𝑣1 𝑣2
U zavisnosti indeksa prelamanja od električnog polja razlikujemo
dva elektrooptička efekta:
 Kerr-ov efekat  Pockels-ov efekat
Veličina koja karakterizira ove pojave je razlika između indexa
prelamanja:
Δ𝑛 = 𝑛1 − 𝑛2
Optički mjerni transformator
Ako se indeks prelamanja mijenja proporcionalno kvadratu električnog polja, tada se radi o
kvadratnom elektrooptičkom efektu (Kerr-ov efekat). Kerr efekat je osobina materijala da u
prisustvu električnog polja postaju dvoosni, mada su u odsustvu polja jedoosni.
2
𝑈
Δ𝑛 = 𝜆𝐾𝐾𝐸 2 = 𝜆𝐾𝐾 2
𝑑
gdje su:
𝜆 – talasna dužina svjetla
𝐾𝐾 – Kerr-ova konstanta
𝐸 – jačina električnog polja
Dakle mjerenjem Δ𝑛 može se odrediti napon 𝑈 na Kerr-ovoj ćeliji (elementu). Međutim, zbog
kvadratne ovisnosti od napona Kerr-ove ćelije nisu najpogodnije za mjerenje, pa se najčešće
zbog svog ekstremno brzog odziva na promjenu električnog polja (praktično trenutni odziv)
koriste za modulaciju svjetlosti.
Optički mjerni transformator
Pockels-ov efekat je elektrooptički efekat koji govori o uticaju električnog polja na providne
kristale i sličan je Kerr-ovom efektu. Električno polje stvara razliku potencijala, koje nastaje zbog
fazne razlike dva polarizovana talasa koji su međusobno fazno pomjereni i čije su polarizacione
ravni međusobno okomite.
Ako se index prelamanja svjetlosti mijenja proporcionalno jačini električnog polja, odnosno
napona na Pockels-ovom elementu:
Δ𝑛 = 𝐾𝑝 𝐸
tada se govori o linearnom elektrooptičkom efektu (Pockels-ov efekat).
Ovu osobinu imaju piezoelektrični kristali čija kristalna rešetka nema centar simetrije. Kao
senzorske ćelije upotrebljavaju se kristali litij-kalcij-aluminij-heksafluorid (LiCAF), stroncij-
aluminij-heksafluorid (LiSAF), bizmut-silicij oksid (BSO) i drugi.
Optički mjerni transformator
Pockels-ove ćelije se izrađuju na sličan način kao i Kerr-ove i mogu se upotrebljavati u:
 transverzalnoj konfiguraciji  longitudinalnoj konfiguraciji
Naziva se još i poprečni efekat. Smjer Naziva se još i uzdužni efekat. Smjer
svjetlosnog snopa je okomit na smjer svjetlosnog snopa podudara se sa
vektora električnog polja. smjerom vektora električnog polja.
Ćelije sa ovom konfiguracijom nazivaju se Ćelije sa ovom konfiguracijom nazivaju se
frekvencijski modulatori. amplitudni modulatori.
Optički mjerni transformator
U praksi se češće upotrebljavaju Pockelsove ćelije u longitudinalnoj
konfiguraciji. Promjenjivo polje u kojem se nalazi kristal uzrokuje
promjene jačine efekta čija je posljedica nastanak dva vala koji su
međusobno okomito polarizirani i međusobno pomaknuti u fazi.
Taj pomak na kraju kristala uzrokuje promjene u eliptičnosti.
Promjena eliptične polarizacije svjetlosti očituje se kao promjena u
intenzitetu na izlazu iz kristala i prolasku kroz analizator.
Ukoliko se priključi električno polje E u smjeru z
ose, dolazi do zakretanja osi indexnog elipsoida
na x i y i do promjene indeksa loma nx‘ i ny‘ .
Linearno polarizirani talas može se rastaviti u
dvije komponente po x i y osi. One osciluju u
kristalu u ravnima sa različitim indeksima 1 Laser 2 Polarizator 3 𝜆/4-ploča
prelamanja. 4 Kristal 5 Analizator 6 Detektor
Optički mjerni transformator
Za mjerenje je potrebno imati blok kao na prethodnoj slici, koji se sastoji od:
 izvora svjetlosti Može biti laser ili LED dioda uskog spektra zračenja.
 Polarizator koji je u osnovi optička prizma ili pločica od sintetičkih materijala polaroida, a koja
daje svjetlo koje osciluje samo u jednoj ravni (polarizovana svjetlost).
 𝝀/4-ploča koja je u osnovi kristalni disk koji uzrokuje rotaciju polarizacije svjetlosne zrake za
četvrtinu talasne dužine.
 Pockels-ovog kristala dužine l
 Analizatora koji je u biti isti uređaj kao i polarizator, ali je postavljen tako da je pomjeren za
90° u odnosu na polarizator.
 Fotodetektora je najčešće fotodioda kod koje su P i N tip poluvodiča odvojeni jako tankim
prozirnim izolatorom. Struja kroz fotodiodu srazmjerna je broju svjetlosnih čestica, fotona, koji
upadnu na izolator, tj. jačini svjetlosti.
Pravci propuštanja polarizatora i analizatora su okomiti ili pod uglom od 45° u zavisnosti od
izvedbe. To dozvoljava prolazak u analizator samo komponente svjetlosti koja ima taj pomak.
Time se prelazi sa fazne na amplitudnu modulaciju Fotodetektor mjeri jačinu svjetlosnog snopa.
Pod djelovanjem električnog polja dolazi na izlazu kristala do faznog pomjeranja među tim
komponentama za ugao 𝛿, odnosno za dužinu Δ𝑧:
Δ𝑧 = 𝑛𝑥 ′ − 𝑛𝑦′ ⋅ 𝑙
gdje je 𝑙 dužina kristala u smjeru širenja svjetlosti. Prema Pockels-ovom efektu je:
𝑛𝑥 ′ − 𝑛𝑦′ = 𝐾𝑝 ⋅ 𝐸
pa je sada fazna razlika 𝛿 u radijanima:
Δ𝑧 𝐾𝑝 𝐾𝑝
𝛿 = 2𝜋 = 2𝜋 𝐸𝑙 = 2𝜋 𝑈
𝜆 𝜆 𝜆
Fazni pomak u kristalu kod uzdužnog Pockels – ovog efekta zavisi od priključenog napona U.
Napon kod koga fazni pomjeraj 𝛿 dostigne vrijednost 𝜋 naziva se polutalasni napon. Za većinu
kristala s uzdužnim efektom fazni pomak 𝛿 = 𝜋 postiže se već pri naponu od 11 𝑘𝑉 pa do 40 𝑘𝑉,
u zavisnosti od korištenog kristala. Kako je fazni napon VN vodova znatno viši, fazni pomjeraj će
višestruko prekoračiti vrijednost 𝜋. Budući da se ugao određuje preko trigonometrijskih funkcija,
iste će se vrijednosti funkcija javljati za različite uglove , odnosno različite napone. Za otklanjanje
te višeznačnosti koristi se elektronički sklopovi koji registruju osim same vrijednosti signala i broj
koliko je puta prekoračen polutalasni napon.
Optički mjerni transformator
Struja kroz fotodiodu koja služi kao detektor srazmjerna je broju svjetlosnih čestica, fotona, koji
upadnu na izolator, tj. jačini svjetlosti.
Intenzitet polarizirane svijetlosti l nakon prolaska kroz analizator iznosi:
sin 𝛿 ⋅ 𝑙
𝐼 = 𝐼𝑢𝑙 1 + Δ𝛽 ⋅ cos 2𝜙 − 𝛿 ⋅ 𝑙
𝛿
gdje je
𝐼𝑢𝑙 - intenzitet svjetlosti na ulazu u kristal
𝜙 – ugao između polarizacijskih osa polarizatora i kristala
𝛿– koeficijent zakreta svjetlosti u kristalu
𝑙 – dužina kristala
Δ𝛽 – fazna razlika svjetlosti inducirana u kristalu
Optički mjerni transformator
Kod transverzalne konfiguracije mjerenja napona svjetlosni izvor daje svjetlosnu zraku čija se
ravan oscilovanja okreće ugaonom brzinom Δ𝜔. Polarizator i analizator imaju međusobno
zakrenute osi vektora propuštanja za 45°.
Prolaskom zrake kroz kristal te zbog djelovanja električnog polja ravan oscilovanja dodatno se
zakrene za neki ugao 𝛿. Izlazna zraka, zajedno s ulaznom zrakom, dovede se elektroničkom
sklopu za detektiranje faznog pomjeraja.
Projekcija okretnog svjetlosnog vektora na
vektor propuštanja analizatora daje na izlazu
intenzitet svjetlosti. S obzirom na to da je za
mjerenje potrebna samo promjenjiva
komponenta zbog usporedbe s ulaznim
signalom dobiveni se signal filtrira:
𝑰𝟎 𝑰𝟎
𝑰𝒖𝒍 = 𝒔𝒊𝒏(𝜟𝝎𝒕) 𝑰𝒊𝒛𝒍 = 𝒔𝒊𝒏(𝜟𝝎𝒕 + 𝜹)
𝟐 𝟐
Optički mjerni transformator
Alternativni način mjerenja je mjerni sistem amplitudne modulacije (longitudalna konfiguracija)
koji čine polarizator, valni filtar za poništavanje retardacije, kristal u električnom polju mjerenog
napona i analizator kojim se omogućuje mjerenje napona prema jednačini:
𝑰𝒎
𝑰= ⋅ 𝟏 + 𝐬𝐢𝐧 𝑲 ⋅ 𝑼 𝒕
𝟐
u kojemu je I intenzitet svjetlosti nakon prolaska kroz analizator, 𝐼𝑚 početni intenzitet svjetlosti
te K konstanta Pockelsove osjetljivosti.
1. Napon na priključku stvara električno polje između vodiča i zemlje
2. Optoelektronički uređaj šalje ulazni svjetlosni signal
kružno polariziran iz LED dioda ili Lasera kroz optički kabl
3. Svjetlost putuje duž linija polja do gornje elektrode
4. Svjetlost ulazi u Pockelsove ćelije smještene na određenim
pozicijama unutar potpornog izolatora (3 pozicije)
5. Dok prolazi kroz kristale, električno polje mijenja kružnu
polarizaciju svjetlosti u eliptičnu.
6. Optoelektronika
Na osnovu parametara elipse određuje se vrijednost polja na mjestu gdje
se nalazi kristal.
Na osnovu vrijednosti polja određenog u tri tačke, precizno se određuje
(mjeri) nepoznati napon.
.
 Primjena optičkim mjernih
transformatora

Prednosti:
• Izolacija za vrlo visoke napone
• Široki frekventni opseg
• Neosjetljivi na EM smetnje
• Ne zahtijevaju održavanje
• Nema zasićenja / histereze
• Nema opsanosti od ferorezonanse
• Ne sadrže ulje / SF6
Nedostaci:
• Relativno visoka cijena
• Zahtijevaju posebnu
optoelektroničku opremu
• Samo za nova postrojenja