JU MSŠ „HAZIM ŠABANOVIĆ“ ŠKOLSKA GODINA

Elektrotehnička škola 2020/2021.

Visoko

MATURSKI RAD
Predmet: Električna mjerenja
Tema: Mjerenje električnog otpora

MENTOR : UČENIK:
Selma Čolić, dipl. ing. Džindo Harisa
Razred IV - e

VISOKO, maj 2021.god.

 SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................................3
2. MJERENJE ELEKTRIČNOG OTPORA...................................................................................4
2.1. MJERENJA OTPORA POMOĆU VOLTMETRA I AMPERMETRA.....................................................4
2.2. METODA MJERENJA OTPORA POREĐENJEM..............................................................................7
2.3. MJERENJE VELIKIH OTPORA POMOĆU VOLTMETRA.................................................................10
2.4. MJERENJE OTPORA IZOLACIJE..................................................................................................11
2.5. MJERENJE VRLO VELIKIH OTPORA............................................................................................15
2.6. MJERENJE OTPORA UZEMLJIVAČA............................................................................................16
2.7. UI metoda.............................................................................................................................17
2.8. Behrendova metoda.............................................................................................................19
2.9. Mjerenje specifičnih električnog otpora tla..........................................................................20
3. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................22
4. LITERATURA..................................................................................................................................23

2
 1. UVOD

Električna mjerenja, a time i električne mjerne metode predstavljaju bitan faktor u

funkcionisanju čitavog elektroenergetskog sistema. Njihova važnost se ogleda u tome što
predstavljaju bitan element u provjeri tačnosti električnih veličina, služe za kontrolu
električnih veličina, kao i provjeru ispravnosti pojedinih dijelova elektroničkih uređaja.

Imajući u vidu važnost električnih mjernih metoda i postupaka u samom razvoju

elektrotehničkih uređaja i njihovih sastavnih elemenata, a ujedno znajući činjenicu da
električni krugovi i njihovi parametri pretstavljaju osnovu čitavog elektroenergetskog sistema,
kao predmet ovog urada uzet je osnovni parametar svakog elekričnog kruga, a to je otpornost.

Električna otpornost je definisana kao veličina koja opisuje suprotstavljanje, odnosno opiranje
prolasku električne struje kroz materijal. U električnim strujnim krugovima otpor proticanju
električne struje pružaju potrošači, koji su također dio električnog kruga.

U ovom radu ćemo se upoznati sa osnovnim mjernim metoda i postupcima kod mjerenja
električnog otpora, bilo da je u pitanju direktno mjerenje pomoću ommetara ili primjenom
nekih od metoda. Koja metoda će se primjenivati, prije svega ovisi od veličine otpora koja se
mjeri. Govorim ćemo o metodama poređenja, U/I metodi mjerenja u kojoj se otpor određuje
mjerenjem napona i struje, kao i različitim mjernim spojevima .

3
 2. MJERENJE ELEKTRIČNOG OTPORA

Električni otpor je fizikalna veličina koja se pojavljuje u električnom kolu bez obzira na vrstu
struje sa kojom se kolo napaja. Prema međunarodnim propisima električni otpor je izvedena
fizikalna veličina definisana preko Ohmovog zakona, odnosom napona i struje. U skladu sa
tim i jedinica električne otpornosti ohm predstavlja izvedenu jedinicu SI sistema.
Mjerenje električnog otpora može se vršiti direktno pomoću ommetara ili primjenom neke od
metoda mjerenja. Postoji veliki broj metoda za mjerenje električnog otpora. Kada će biti koja
metoda primjenjiva ovisi, prije svega, od veličine otpora koji se mjeri. Pored mjernih
mostova, koji se dosta često koriste za mjerenje otpora, postoje i druge metode mjerenja kao
što su metode poređenja u kojima se međusobno porede poznati i nepoznati otpori, te UI
metoda u kojoj se otpor nepoznatog otpornika određuje mjerem napona i struje.

2.1. MJERENJA OTPORA POMOĆU VOLTMETRA I AMPERMETRA

Ova metoda spada u indirektne metode mjerenja. UI metoda podrazumijeva mjerenje napona
na krajevima otpornika nepoznatog otpora i mjerenje struje kroz taj otpornik. Pri tome su
moguća dva načina primjene ove metode (Slika1.).

a) b)

Slika 1. U-I metoda za mjerenje otpora

Na slici 1.a) voltmetar pokazuje napon na krajevima otpornika nepoznatog otpora R x:

U V =U x =I x R x

Struja kroz ampermetar je:

4
 Uv UV R X + RV
I A=I v + I x = + ¿UV
RV R X RX RV

Količnik izmjerenog napona voltmetrom i struje ampermetrom, prema Ohmovom zakonu,

daje samo približnu vrijednost nepoznatog otpora:

UV
R x=
IA
Ovako dobijena vrijednost otpora, sadrži sistematsku grešku mjerenja koja nastaje zbog
potrošnje voltmetra i ne bi je bilo ako bi vrijednost otpora voltmetra bila beskonačno velika.
Vrijednost predstavlja ekvivalentni otpor paralelne veze otpora R x otpora voltmetra RV :

U X RX RV
R x=
=
I A R X + RV
Tačna vrijednost otpora R x, kod mjerenja prema shemi sa slike 1.a), je:

UX UV UV
R x= = =
I X I A −I V U
I A− V
RV
Obzirom da je poznat mjerni opseg voltmetra U vm i njegova vrijednost karakterističnog otpora
RV 1 (otpor voltmetra po 1V) može se odrediti otpor voltmetra :

RV =U Vm R V 1

Pri mjerenju otpora po ovoj metodi apsolutna greška mjerenja je :

R X RV −R 2X
Δ R X =R X −R X = −R X =
RX+ RV R X + RV

Vidi se da je apsolutna greška negativna jer se realno mjeri ekvivalentni otpor paralelne veze
koji je uvijek manji od ukupnog otpora spoja.

Relativna greška mjerenja je :

2
−R X
Δ RX −R X
= R X + RV =
RX R X + RV .
RX
Ukoliko se, pri ovom mjerenju, sa ovom sistematskom greškom, želi imati relativna greška
ispod 0,1(odnosno, granice greške 0,1) tada vrijedi :
RX
100 ≤0,1 %
R X + RV

odakle se dobije :
RV
≥ 1000−1
RX

5
Odnosno :

RV ≥ 999 R X

Otpor voltmetra RV treba da bude bar 999 puta veći od mjerenog otpora R x što znači da je
greška kod ovog mjerenja mala kada je vrijednost nepoznatog otpora relativno mala u
poređenju sa unutrašnjim otporom voltmetra, pa je ova veza podesna za mjerenje malih
isrednjih otpora. Ova veza zove se još i naponska.

Na slici 1.b) voltmetar mjeri ukupan pad napona na ampermetru i na mjerenom otporu :

U V =U X +U A

Struja kroz mjereni otpor je :

I A=I X

Količnik izmjerenog napona voltmetrom i izmjerene struje ampermetrom daje samo približnu
vrijednost nepoznatog otpora:

UV
RX=
IA

Ovako dobijena vrijednost otpora sadrži sistematsku grešku mjerenja, koja nastaje zbog
potrošnje ampermetra i ne bi je bilo kada bi otpornost ampermetra bila beskonačno mala.

Količnik UV /IA predstavlja ekvivalentni otpor redne veze nepoznatog otpora RX i unutrašnjeg
otpora ampermetra RA:

UV
R ´ X= =R X + R A
IA

Tačna vrijednost otpora RX, kod mjerenja prema shemi sa slike 1.b), je :

U X U V −U A U V
RX= = = −R A
IX IA IA

Vrijednost otpora R A može se odrediti preko količnika napona punog otklona U Am i struje
punog otklona I Am :

U Am
RA=
I Am

Pri mjerenju otpora, po ovoj metodi, apsolutna greška mjerenja je :

6
 ∆ R X =R ´ X −R X =R A

Vidi se da je apsolutna greška pozitivna jer, mjerenjem na ovaj način, dobija se ekvivalentni
otpor redne veze koji je uvijek veći od bilo kojeg pojedinačnog rednog otpora.

Relativna greška mjerenja je :

∆ RX RA
=
RX RX

Ukoliko se, pri ovom mjerenju, sa ovom sistematskom greškom, želi imati relativna greška
ispod 0,1(odnosno, granice greške 0,1) tada vrijedi :

RA
100 ≤ 0,1 %
RX

odakle se dobije :

RA 1
≤
R X 1000

Odnosno :
R x ≥ 1000 R A

To znači da otpor ampermetra R A treba da bude bar 1000 puta manji od otpora koji se mjeri
R x , što znači da je greška kod ovog mjerenja mala kada je otpor nepoznatog otpora mnogo
veći od unutrašnjeg otpora ampermetra. Zbog toga je ova metoda prikladna za mjerenje
velikih otpora. Ova veza zove se još i strujna.

2.2. METODA MJERENJA OTPORA POREĐENJEM

Postupak mjerenja otpornosti poređenjem sastoji se iz dva mjerenja, pri čemu je kod prvog
mjerenja u kolo uključen otpornik poznatog otpora (etalonski otpornik), a kod drugog
mjerenja otpornik nepoznatog otpora. Poznati i nepoznati otpornik se mogu vezati redno ili
paralelno. Pri rednom vezivanju poređenje se obavlja pomoću voltmetra kojim se mjere
naponi na krajevima otpornika, dok se kod paralelnog vezivanja poređenje obavlja pomoću
ampermetra koji mjeri struje koje protiču kroz otpornike.

Na slici 2. prikazana je redna veza etalonskog otpornika Re i nepoznatog orponika R x.

Ako se mjeri napon na nepoznatom otporu R x dobija se :

7
 R X RV
U X =I
RX+ RV
a ako se mjeri napon na etalonskom otporu dobija se :

R e RV
U e =I
Re + R V

Slika 2. Shema redne veza pri mjerenju otpora poređenjem

Pod uslovom da je struja konstantna kod oba mjerenja može se pisati :

U X R X RV R e + R V R X R e + R V
= =
U e R X + R V R e RV Re R X + R V

Ukoliko se iz prethodne jednačine nađe vrijednost otpora RX dobija se :

UX RV
R X =Re

( )
Ue UX
R V + Re 1−
Ue

Ako je unutrašnji otpor voltmetra RV mnogo veći od vrijednosti otpora Re i R x može se pisati
da je :

UX
R X =Re
Ue

Ova metoda se koristi kada se mjere mali otpori.

Na slici 3. prikazana je paralelna veza etalonskog i nepoznatog otpornika. Ova metoda se

često zove i metoda zamjene (supstitucije).

8
 Slika 3. Shema veza pri paralelnom mjerenju otpora metodom poređenja

Kada je prekidač u položaju (1), struja u kolu je :

U
I X=
RX+ RA
a kada je prekidač u položaju (2) :

U
I e=
R e+ R A
Uzimajući u obzir, da je napon izvora u oba slučaja ostao nepromijenjen, može se pisati :

I X ( R X + R A ) =I e ( R e + R A )
Odnosno :

Ie
R ' X= ( R + R )−R A
IX e A

Zanemarujući otpor ampermetra, u poređenju sa ostalim otporima, može se dobiti izraz :

Ie
R 'X= R
IX e

Podjelom jednačina uz zanemarenje otpora RA dobije se :

Ie
R ' X =R X = R
IX e

Ovako dobijena vrijednost otpora je samo približna vrijednost, jer je zanemaren otpor
ampermetra.
Jednačina (26.) daje stvarnu vrijednost mjerenog otpora.

Apsolutna greška metode (sistematska greška) je :

9
 ( )
∆ R X =R ' X −R X = 1−
Ie
IX

Apsolutna greška može da ima oba predznaka, a to ovisi od odnosa Ie/IX.

Relativna greška ove metode je :

∆ R X R ' X −R X R ' X
= = −1
RX RX RX

2.3. MJERENJE VELIKIH OTPORA POMOĆU VOLTMETRA

Ovo je prilično jednostavna mjerna metoda kod mjerenja velikih otpora. Shema veze data je
na slici 4.

Slika 4. Mjerenje električnog otpora pomoću voltmetra

Kada se prekidač nalazi u položaju (1) onda je na napon konstantne vrijednosti U priključen
voltmetar unutrašnjeg otpora RV. Tada je jačina struje u kolu :

U
I 1= =Ca1
RV

gdje je 1 pokazivanje voltmetra.

Kada se prekidač nalazi u položaju (2) onda se u mjerno kolo uključuje i otpor R x pa je jačina
struje :

U
I 2= =Ca2
RV + RX

pri čemu je α 2pokazivanje voltmetra u ovom slučaju.

Dijeljenjem posljednje dvije jednačine dobije se :

10
 RV a2
=
R V + R X a1

Odnosno :

a1−a2
R X =RV
a2

2.4. MJERENJE OTPORA IZOLACIJE

Za ovu vrstu mjerenja obično se koriste megaommetri. Međutim, zbog učestvovanja svih
otpora u mjerenju, otpor izolacije između provodnika ili otpor izolacije provodnika prema
zemlji, nije moguće izmjeriti. Ovo se može pojasniti pomoću slike 5.

Slika 5. Otpor izolacije dvožičnog voda

Sa slike se vidi da se moraju uzeti u obzir tri otpora izolacije i to :

 otpor izolacije između provodnika - R12,
 otpor izolacije provodnika 1 prema zemlji - R1Z,
 otpor izolacije provodnika 2 prema zemlji - R2Z.

Ukoliko se mjeri otpor između provodnika 1 i zemlje izmjeriće se, realno, ekvivalentni otpor
paralelne veze otpora R1Z i redne veze otpora R12 i R2Z.

Prema tome, kod ovoga mjerenja dobiće se:

R 1 z ( R12+ R 2 z )
R 1=
R1 z + R 12 + R2 z

Kod mjerenja otpora između provodnika 2 i zemlje izmjeriće se:

R 2 z ( R12+ R 1 z )
R 2=
R1 z + R 2 z + R12

Kod mjerenja otpora između provodnika 1 i 2 izmjeriće se :

11
 R12 ( R1 z + R2 z )
R12 =
R1 z + R2 z + R12

Provodeći prethodna tri mjerenja i rješavajući posljednje tri jednačine mogu se odrediti
vrijednosti pojedinih otpora. Ovaj način nije prikladan za prakričnu upotrebu.

Ako se radi o vodu sa tri provodnika bilo bi potrebno izvršiti šest mjerenja, prema slici 6. I u
ovom slučaju, kod svakog mjerenja, učestvuju svi otpori. Dobije se šest jednačina. Međutim, i
ovaj način nije prikladan za praktičnu upotrebu.

Slika 6. Otpor izolovanosti voda sa tri provodnika

Mjerenjem se samo provjerava da li su vrijednosti otpora izolacije dovoljno velike. Propisi

zahtijevaju da mjerenjem dobijena vrijednost otpora izolacije mora da bude hiljadu puta veća
od vrijednosti radnog napona. Znači, ako se mjeri izolacija instalacionog provodnika prema
zemlji niskonaponske mreže, mjerenjem se mora dobiti najmanja vrijednost 220 (k), a kada
se mjeri izolacija između provodnika, mjerenjem se mora dobiti najmanja vrijednost od 380
(k).

Napon megaommetra mora da bude jednak radnom naponu mreže. Kada se mjeri otpor
izolacije provodnika prema zemlji treba paziti na polaritet napona megaommetra. Negativni
pol treba spojiti na sam provodnik, a pozitivni pol na zemlju.

Za slučaj voda sa dva provodnika koji nisu uzemljeni i koji su pod naponom, otpor
izolovanosti za oba provodnika može se odrediti na osnovi mjerenja napona svakog
provodnika prema zemlji kao što je pokazano na slici 7.

12
 a) b)
Slika 7. Mjerenje izolovanosti voda u pogonu

Ova metoda se zove Frišova metoda. Kada je voltmetar unutrašnjeg otpora RV spojen kao na
slici 7.a) između provodnika 1 i zemlje mjeri se napon U1 :

RV R1
U
R V + R1 U RV R1
U 1= =
RV R1 RV ( R 1 + R 2 ) + R 1 R 2
+ R2
R V + R1

Kada je voltmetar vezan kao na slici 7.b) mjeri se napon U2 :

RV R 2
U
R V + R2 U RV R2
U 2= =
RV R 2 RV ( R1 + R 2 ) + R 1 R2
+ R1
R V + R2

Odnos prethodne dvije jednačine daje :

U 1 R1
=
U 2 R2

odakle je:

U1 U2
R1=R 2 i R2 =R 1
U2 U1

Uvrštavajući ove vrijednosti u relacije za U1 i U2 dobija se :

R1=R V
( U−U 1 −U 2
U2 )
R2=R V
( U−U 1 −U 2
U1 )
13
Za ekvivalentni otpor izolovanosti cijelog voda prema zemlji dobije se :

( )
R1 R 2 U
R= =RV −1
R1 + R2 U 1+U 2

Otpornost izolovanosti voda prema zemlji (Rx) moguće je odrediti i koristeći shemu na slici 8.
Vrše se dva mjerenja. Prvo se izmjeri napon U1 voltmetrom unutrašnjeg otpora RV kada je
prekidač u položaju (1) :

RV
U 1=U
RV + R X

Potom se mjeri kada je prekidač u položaju (2), pri čemu se paralelno sa voltmetrom priključi
poznati otpor Rp :

RV RP
U
RV + R P R V RP
U 2= =U
RV R P R X ( RV + R P ) + RV R P
RX+
RV + R P

Slika 8. Mjerenje izolovanosti voda pomoću Slika 9. Kontrola izolovanosti voda sa dva
poznatog otpora Rp provodnika

Ako se napon U odredi iz jednačine (41.), potom uvrsti u jednačinu (42.) dobija se :

U 1 ( RV + R X ) RV R P
U 2=
RV R X ( R X + RP )+ R V RP

Iz prethodne jednačine dobije se da je RX :

14
 R P R V ( U 1−U 2 )
RX=
U 2 ( R P + RV )−U 1 RP

Kontrola izolovanosti može se uraditi pomoću dva ili više voltmetara istih karakteristika
(ovisno o broju provodnika) koji moraju pokazivati iste vrijednosti (Slika 9.).

2.5. MJERENJE VRLO VELIKIH OTPORA

Izolacioni materijali imaju veoma velike otpore. Postoje različite mjerne metode kojima se
mogu mjeriti vrijednosti kako zapreminskog tako i površinskog otpora ovih materijala.
Najrasprostranjenija je UI metoda, metoda pražnjenja kondenzatora.

Na slici 10. data je shema veza pri mjerenju zapreminskog otpora izolacionog materijala.

Slika 10. Shema za mjerenje zapreminskog otpora izolacionog materijala

Na slici 10. su A i B dvije metalne elektrode između kojih se stavlja uzorak elektroizolacionog
materijala. Oko elektrode A nalazi se zaštitni metalni prsten C. Površinska struja mjerenog
uzorka odvodi se preko zaštitnog prstena direktno na izvor napajanja mimoilazeći
galvanometar G. Kroz galvanometar prolazi ona struja koja prolazi i kroz uzorak, pa dobijeni
otpor RX = U / I biće zapreminski otpor uzorka :

l l
R X =ρ = ρ
S D
2
π
4
Otpor R na slici 10. (red veličine 104 ()) ima funkciju zaštitnog otpora. Po ovoj shemi može
se mjeriti otpor reda 1013 -1014 ().

Površinski otpor izolacionog materijala mjeri se prema shemi na slici 11. Sa slike se vidi da
kroz galvanometar prolazi ona struja koja prolazi po površini mjerenog uzorka.

Veoma često primjenjiva metoda za mjerenje vrlo velikih otpora je metoda pražnjenja
kondenzatora (Slika 12).

15
 Slika 11. Shema za mjerenje površinskog otpora izolacionog materijala

Slika 12.Mjerenje vrlo velikih otpora pražnjenjem kondenzatora

Pražnjenje kondenzatora bazira se na sljedećoj zakonitosti :

−t 2 −t 1
RC
U 2=U 1 e

gdje je :

U1- napon na kondenzatoru na početku pražnjenja (u trenutku t1),

U2- napon na kondenzatoru poslije proteklog vremena od (t2-t1),
R - otpor preko koga se prazni kondenzator.

Mjerenje napona na kondenzatoru vrši se pri tome voltmetrom sa velikim unutrašnjim

otporom i malim kapacitetom.

Na ovaj način dobije se otpor :

1 t 2−t 1 R X R1
R= =
C U 1 R X + R1
ln
U2
gdje otpor R1 predstavlja ukupne gubitke kondenzatora koji postoje zbog njegove
nesavršenosti.

Ponavljajući isto mjerenje, ali kada je RX isključen, dolazi se do vrijednosti za ekvivalentni

otpor R1. Tako je, konačno, izraz :

R R1
RX=
R 1−R

16
 2.6. MJERENJE OTPORA UZEMLJIVAČA

Ovo mjerenje se obavlja izmjeničnom strujom frekvencije različite od mrežne, zbog činjenice
da se u tlu, posebno u urbanim sredinama, često pojavljuju lutajuće struje, mrežne frekvencije,
koje mogu uticati na mjerenje. Da bi se obavilo mjerenje treba imati dvije pomoćne sonde
(elektrode), koje predstavljaju metalne šipke dužine do 1(m), prečnika do 20(mm).

2.7. UI metoda

Kao što se vidi na slici 13. jedna pomoćna sonda se spaja na krajeve izmjeničnog izvora.
Napon se mjeri između uzemljivača i druge pomoćne sonde.

Shema mjerenja otpora uzemljivača, te raspodjela potencijala i tok struje kroz zemlju, dati su
na slici 13. a), b) i c), respektivno.

Tok struje kroz zemlju, te raspodjela potencijala oko uzemljivača i pomoćne sonde, dati su
pod pretpostavkom da je tlo homogeno i da nema ometajućih ukopanih metalnih dijelova u
blizini uzemljivača odnosno, pomoćne sonde. Oko uzemljivača i oko pomoćne sonde stvara se
naponski lijevak. Van ovih naponskih lijevaka, gdje se potencijal ne mijenja, stavlja se mjerna
sondaS1.

Znači, pošto je gustina struje u zemlji najveća uz uzemljivač i sondu S2 to će i padovi napona
biti najveći u njihovim blizinama.

a)

17
 b)

c)

Slika 13. a) Način spajanja sondi pri mjerenja otpora uzemljivača; b) Raspodjela potencijala i c) tok
struje kroz
zemlju oko uzemljivača i pomoćne sonde

Ekvivalentna shema mjerenja prem predhodnoj šemi data je na slici 14.

Slika 14. Ekvivalentna shema mjerenja otpora uzemjenja UI metodom

Mjerenjem napona i jačine struje, dolazi se do vrijednosti otpora uzemljivača :

U UZ /S 1
RUZ =
I

Ovaj rezultat sadrži dvije komponente sistematske greške :

 greška same metode pri naponskom spoju jer ampermetar mjeri ukupnu struju I1
mjerenog kola (I = I + IV);
 greška zbog otpora RS2 pomoćne sonde i ona nastaje zbog toga što je napon na
voltmetru UV manji od pada napona na uzemljivaču za pad napona na pomoćnoj sondi
RS1 :

U V =U UZ −I V RS 1

Na taj način voltmetar mjeri neki manji napon nego što je napon između tačaka 1 i 2, pa zbog
toga, pri mjerenju otpora uzemljenja, nastaje greška :

18
 ∆ RUZ I V RV −I V (RV + R S 1) −R S 1
= =
RUZ I V (R V + R S 1) RV + R S 1

Ukoliko je unutrašnji otpor voltmetra RV veći od otpora RS1 pomoćne (mjerne) sonde biće i
ova greška mala ako je RV ≥100RS2 što je u praksi obično slučaj.

2.8. Behrendova metoda

Behrendova metoda spada u nulte (kompenzacione) metode i radi na principu poređenja dva
pada napona na uzemljivaču i pada napona na promjenjivom otporu poznate vrijednosti (Slika
15.).

Slika 15. Behrendova metoda mjerenja otpora uzemljivača

Kao što se vidi sa slike 15, kroz strujni transformator na primarnom dijelu je struja I1 (struja
izvora). Ova struja se zatvara kroz uzemljivač UZ otpora RUZ zemlju i pomoćnu sondu S2. Pri
tome se pravi pad napona na uzemljivaču :

U UZ =I 1 R UZ

Struja kroz sekundar I2 zatvara se kroz otpor Rp, koji je vezan potenciometarski, na dijelu R1
ima se napona UR:

U R=I 2 R

Kako bi naponi UR i UUZ bili u fazi, ukrštena je veza sekundara strujnog transformatora tako
da se može nacrtati vremenski dijagram ovih napona kao na slici 16.

19
 Slika 16. Vremenski dijagram napona u Behrendovoj metodi

Promjenom položaja na klizaču Rp podešava se da nulti indikator pokazuje nulu i tada su

naponi UR i UUZ jednaki :

U UZ =I 1 R UZ =U R =I 2 R

odakle se dobije :

I2
RUZ = R
I1

Najčešće se koristi transformator tako da budu iste struje I1 i I2 kako bi se direktno vršilo
očitanje vrijednosti RUZ.

2.9. Mjerenje specifičnog električnog otpora tla

Kako bi se korektno uradio projekat uzemljivača treba imati tačne ulazne podatke. Jedan od
glavnih ulaznih podataka je vrijednost specifičnog električnog otpora tla. Vrijednost
specifičnog električnog otpora tla ovisi o vlažnosti, temperaturi, hemijskom sastavu tla, itd.

Specifični otpor tla mjeri se pomoću Wennerove četveroelektrodne metode (Slika 17.).

U ovoj metodi postoje napojne elektrode (A i D) i mjerne elekrode (B i C). Struja izvora se
zatvara kroz zemlju između elektroda A i D. Radi se o izmjeničnoj struji frekvencije različite
od mrežne. Njena jačina mjeri se ampermetrom A. Voltmetar mjeri pad napona između
unutrašnjih elektroda. Na udaljenosti a od sonde A kao izvora, odnosno na udaljenosti 2a od
sonde D kao uvira struje, superpozicijom se dobije potencijal tačke B :

Iρ Iρ
φ B= −
2 πa 4 πa

20
 Slika 17. Mjerenje specifičnog električnog otpora tla

Slično se dobije i za tačku C :

Iρ Iρ
φ C= −
4 πa 2 πa

Napon koji mjeri voltmetar između tačaka B i C jednak je :

Iρ
U BC =φ B−φC =
2 πa

Iz ove jednačine se dobije da je :

U BC
ρ=2 πa
I

21
 3. ZAKLJUČAK

Kroz ovaj rad, iako već prethodno znajući važnost električnog otpora u električnim krugovima
kao jednog od osnovnih parametara koji čine dio svakog električnog kruga, uvidjeli smo i
važnost njegovog mjerenja, kao faktora koji nam daje informacije vezane za ispravnost
elektroničkih uređaja, kontrolu električnih veličina i slično.

Obrađene su brojne mjerne metode za mjerenje otpora kao što su metode upoređivanjem
poznatog sa nepoznatim otporom, zatim U/I metoda kojom se otpor određuje mjerenjem
napona i struje. Vidjeli smo da se U/I metodom mogu odrediti otpori svih veličina u
pogonskim uvjetima, kao i to da tačnost mjerenja ovisi o tačnosti upotrebljenih instrumenata i
veličini njihovih otklona.

Pokazana je važnost i način mjerenja velikih otpora pomoću voltmetra, kao i mjerenje vrlo
velikih otpora koristeći dosta rasprostranjene metode kao što su UI metoda, metoda pražnjenja
kondenzatora i sl.

Posebna pažnja je posvećena uzemljivaču, odnosno mjerenju njegovog otpora, a kao jednom
od najbitnih i izuzetno važnih elemenata uopćeno, kada je u pitanju zaštita električnih
elementa i dijelova elektroenergetskog sistema. Detaljno su objašnjene metode za mjerenje
otpora uzemljivača kao što je Bahrendova metoda koja radi na principu poređenja dva pada
napona na uzemljivaču i pada napona na promjenjivom otporu poznate vrijednosti, i na kraju
kao važan element u projektu izrade samog uzemljivača objašnjeno je određivanje, odnosno
mjerenje sprecifičnog otpora tla.

22
 4. LITERATURA

1. https://c2.etf.unsa.ba/mod/resource/view.php?id=54807
2. https://www.fpz.unizg.hr/ztos/MJE/mjerzem.pdf
3. https://tehnika.lzmk.hr/tehnickaenciklopedija/
elektricna_mjerenja_2_elektricna_mjerenja_elektricnih_velicina.pdf
4. https://edutorij.e-skole.hr/share/proxy/alfresco-noauth/edutorij/api/proxy-guest/
dd07b74e-e624-41d1-ae89-e904e72b97a5/html/1023_Elektricni_otpor.html
5. https://hr.wikipedia.org/wiki/Elektri%C4%8Dne_mre%C5%BEe

23
Datum predaje: ___. ___. _______.

Komentar:

Ocjena maturskog rada:______________

Datum odbrane: _____________.

Pitanja na odbrani maturskog rada:

Ocjena odbrane maturskog rada:______________

Konačna ocjena : ______________

Komisija:

Predsjednik ________________________

Ispitivač ________________________

Član ________________________

24