MJERENJE OTPORA

Otpor se može, kao što smo ranije vidjeli, mjeriti direktno putem mjernog instrumenta
koji se naziva OMMETAR ili OMOMETAR.
Inače, električni otpornici su pasivni elementi kola koji imaju određeni otpor. Mogu biti
izrađeni od metala (metalna žica namotana na keramičko tijelo i sl.) ili od grafitnog ili
metalnog tankog sloja (filma) nanesenog na mali keramički valjak koji na krajevima ima
metalne priključke (žice). Preko grafitnog sloja nanesen je sloj laka, a vrijednost otpora
označena je odgovarajućim trakama raznih boja nanesenih po omotaču otpornika).
Vrijednost otpora i tolerancija očitava se primjenom tzv. „color coda“.

MJERENJA OTPORA POMOĆU VOLTMETRA I AMPERMETRA - U-I metoda

Ova metoda spada u indirektne metode mjerenja. UI metoda podrazumijeva mjerenje

napona na krajevima otpornika nepoznatog otpora i mjerenje struje kroz taj otpornik.
Pri tome su moguća dva načina primjene ove metode (Slika).

Slika: U-I metoda za mjerenje otpora

Spoj za mjerenje otpora U-I metodom prema slici a)

Otpor voltmetra RV treba da bude bar 1000 puta veći od mjerenog otpora RX, što znači
da je greška kod ovog mjerenja mala kada je vrijednost nepoznatog otpora relativno
mala u poređenju sa unutrašnjim otporom voltmetra, pa je ova veza podesna za
mjerenje malih i srednjih otpora. Ova veza naziva se još i naponska.

Spoj za mjerenje otpora U-I metodom prema slici b)

Otpor ampermetra RA treba da bude bar 1000 puta manji od otpora koji se mjeri RX , što
znači da je greška kod ovog mjerenja mala kada je otpor nepoznatog otpora mnogo veći
od unutrašnjeg otpora ampermetra. Zbog toga je ova metoda prikladna za mjerenje
velikih otpora. Ova veza naziva se još i strujna.