Električni kondenzatori (ponavljanje)

Električni kondenzatori imaju važnu ulogu u raznim

granama elektrotehnike. Za njihovo korištenje važno je
poznavati najvažnije parametre kondenzatora, poput
njegovog kapaciteta – C i faktora gubitaka – tg(δ) (čita se
‘‘tangens δ‘‘, gdje je δ tzv. ugao gubitaka kondenzatora).
Kondenzator je pasivna elektronska komponenta koja ima
sposobnost akumuliranja električne energije u električnom
polju, koje se javlja između obloga kondenzatora.
Karakterisična veličina kondenzatora je kapacitivnost-C,
koja se definira kao sposobnost tijela da na sebe primi
električni naboj. Prema Međunarodnom sistemu mjernih
jedinica (SI), kapacitet se mjeri u Faradima, te je 1F
kapacitet kondenzatora pri kojem bi jedan Kulon
razdvojenog naelektrisanja na njegovim oblogama stvorio
razliku potencijala od jednog volta. Kako je kapacitet od
1F vrlo veliki, kondenzatori koje susrećemo u praksi imaju
mnogo manje kapacitete, reda veličine 1 pF do10 mF.
 Električni kondenzatori (ponavljanje)
Na slici je prikazan pločasti kondenzator i naznačene veličine
potrebne za određivanje njegove kapacitivnosti.
Pločasti kondenzator se sastoji od obloga u vidu
provodnih ploča površine – S, između kojih se
nalazi dielektrik čija je relativna dielektrična
konstanta – εr, a ε0 dielektrična konstanta
vakuuma. Kapacitet kondenzatora određuje se
prema izrazu:

Kapacitet kondenzatora - C je veći što je veća površina ploča - S i što je veća

relativna dielektrična konstanta dielektrika - εr, a manji razmak između
ploča - d. S obzirom na zahtjeve moderne elektronike za minijaturizacijom
elektronskih elemenata, veliki se kapaciteti realiziraju pomoću dielektrika
velikih relativnih dielektričnih konstanti. Relativna dielektrična konstanta -εr
nekog materijala, izražava omjer između njegove dielektrične konstante i
𝜺
dielektrične konstante vakuuma, koja iznosi 𝜺𝟎 = 𝟖. 𝟖𝟓 ∙ 𝟏𝟎−𝟏𝟐 𝑭/𝒎, tj. 𝜺𝒓 =
𝜺𝟎
Povećanje kapaciteta kondenzatora smanjenjem razmaka između elektroda
(smanjenjem debljine dielektrika) ograničeno je vrijednošću maksimalnoga
priključnog napona, zbog mogućeg proboja dielektrika, kojom prilikom dolazi
do uništenja kondenzatora.
 Ugao gubitaka kondenzatora (ponavljanje)
Idealni kondenzator imao bi samo kapacitivni otpor i kod
njega bi struja uvijek prednjačila naponu za ugao od 90°.
To u praksi nije moguće postići zbog nesavršenosti
dielektrika kondenzatora, predstavljene otporom
gubitaka Rp, zbog koje se u kondenzatoru dio dovedene
energije gubi, odnosno pretvara u toplinu. Izmjenična
struja koja teče kroz kondenzator prednjači naponu za
ugao koji nije tačno jednak 90° , nego je manji od 90° za
ugao gubitaka δ.
Usporedba vektorskih odnosa veličina u idealnom i realnom
kondenzatoru prikazana je na slici.
 Mjerenje kapaciteta mosnim metodama
Pomoću mjernih mostova za izmjeničnu struju mogu se mjeriti kapaciteti,
ako u dvije grane mosta postavimo kondenzatore. Najjednostavniji spoj
mosta za mjerenje kapaciteta prikazan je na slici. Kao što se vidi, u gornjim
granama nalaze se kondenzatori C1 i C2, a u donjim granama dva čisto
omska otpornika R3 i R4. U stvari je isti princip kao u Vitstonovom mostu s
tim da se u gornjim granama nalaze kondenzatori , a u donjim dva čista
omska otpora. Uz pretpostavku da se gubici u kondenzatoru -tgδ mogu
zanemariti dobijemo jednostavan omjer:
𝟏
𝑿𝑪𝟏 = 𝝎𝑪 - reaktivni kapacitivni otpor kondenzatora C1;
𝟏
𝟏
𝑿𝑪𝟐 = - reaktivni kapacitivni otpor kondenzatora C2;
𝝎𝑪𝟐
𝝎 = 𝟐𝝅𝒇- kružna učestanost izvora izmjeničnog napona, pa
time i izmjenične struje u kolu;
Gubitke u oba kondemzatira: tgδ1 i tgδ2 smo zanemarili;
𝟏
𝑿𝑪𝟏 𝑹𝟑 𝝎𝑪𝟏 𝑹𝟑
Kada je most u ravnoteži, vrijedi: = → 𝟏 = →
𝑿𝑪𝟐 𝑹𝟒 𝑹𝟒
𝝎𝑪𝟏
𝑪𝟏 𝑹𝟒
= Pod pretpostavkom da je nepoznati kapacitet
𝑪𝟐 𝑹𝟑 C1, tj.
𝑹
Mjerenje kapaciteta mosnim metodama Cx →𝑪𝒙 = 𝑪𝟏 = 𝑪𝟐 ∙ 𝟒
𝑹𝟑
neovisno je o frekvenciji. Kao nulinstrument u
mostovima za mjerenje kapaciteta koristi se vibracioni
galvanometar, slušalica ili elektronski indikator.
 Mjerenje kapaciteta Vinovim mostom
Prethodni most se koristi za mjerenje kapaciteta kondenzatora kod kojeg
zanemarujemo gubitke u kondenzatoru. Kod tih mjerenja pretpostavljala
se da mjereni kondenzator nema gubitaka ili ima zanemarivo male gubitke.
Međutim, kondenzatori s kojima se susrećemo u praksi uvijek imaju veće
ili manje gubitke. Zato u nadomjesnom spoju kondenzatore predočavamo s
omskim otporom vezanim serijski ili paralelno s kapacitetom. Za mjerenje
nepoznatog kapaciteta kondenzatora, kao i gubitaka u takvom
kondenzatoru, koristi se VINOV (Wienov) most.
Kod ravnotežnog stanja mosta vrijedi:

𝑪𝟏 𝑹𝟐 𝑹𝟒 𝑹𝟒 𝑹
= = → 𝑪𝑿 = 𝑪𝟏 = 𝑪𝟐 ∙ 𝑹 𝟏 = 𝑹 𝟐 ∙ 𝑹𝟑
𝑪𝟐 𝑹𝟏 𝑹𝟑 𝑹𝟑 𝟒

Koeficijent gubitaka kondenzatora - tgδ

odredimo iz izraza:

tgδ= 𝑹𝟏 ∙ 𝝎 ∙ 𝑪𝟏

Tačnost Vinovog mosta je vrlo velika. Greška je

u granicama 0.1.
Mjerenje kapaciteta mosnim metodama
Za mjerenje kapaciteta koristi se još jedan most -
Šeringov (Sheringov) most. Upotrebljava se
prvenstveno za mjerenje ugla gubitaka kondenzatora,
ali se koristi i pri ispitivanju izolatora, provodnika,
kondenzatora, kablova i raznih visokonaponskih
aparata.

Kapacitet kondenzatora se može mjeriti i Metodom

rezonance. Kao i kod mjerenja induktiviteta, ovu
metodu koristimo isključivo u tehnici
visokofrekventnih struja. Postupak je isti , s tim da
ovdje moramo imati poznate kapacitete, da bi mogli
odrediti vrijednost mjerenog kondenzatora.
Pitanja za ponavljanje gradiva
1. Šta su električni kondenzatori?
2. Šta je električni kapacitet?
3. Kako se obilježava električni kapacitet i u kojim jedinicama
se mjeri?
4. Gdje nastaju gubici u kondenzatoru?
5. Kako se obilježavaju gubici kondenzatora?
6. Nacrtati most za mjerenje nepoznatog kapaciteta idealnog
kondenzatora (kod kojeg se gubici mogu zanemariti?
7. Koji instrumenti se koriste kao nulindikatori?
8. Koji mostovi se koriste za mjerenje nepoznatog kapaciteta
kada je potrebno uzeti u obzir i gubitke u kondenzatoru?
9. Kolika je tačnost Vinovog mosta?
10.Za šta se sve koristi Šeringov most?
11.Osim U-I metodom, te mosnim metodama, kako se još može
mjeriti kapacitet kondenzatora?
12.Šta je rezonanca?
13.Kada u kolu nastupa rezonanca?