Prvi kolokvij..................................................................................................

2
1.Predavanje................................................................................................2
2.Predavanje................................................................................................6
3.Predavanje..............................................................................................11
Prvi kolokvij
1.Predavanje

Četiri osnovna procesa u tradicionalnom pogonu EES-a:

 Pogon proizvodnih postrojenja,

 Pogon prijenosne mreže,
 Pogon distribucijske mreže,
 Maloprodaja ili opskrba krajnjih kupaca.
Monopol:
Izraz monopol odnosi se na situaciju u kojoj tvrtka i ponuda njezinih proizvoda dominiraju jednim
sektorom ili industrijom
Značajke monopola:

 Visoke ulazne zapreke: konkurencija ne može ući na tržište, monopol može jednostavno
spriječiti konkurenciju pri stvaranju uporišta u sektoru kroz preuzimanje konkurencije.
 Jedan prodavač: na tržištu postoji samo jedan prodavač, što znači da tvrtka postaje isto
što i cijela industrija (Kalodont, Xerox, Cleenex).
 Postavlja cijenu: Tvrtka koja upravlja monopolom odlučuje o cijeni proizvoda koji će
prodati bez bojazni da će se konkurencija uplesti. Kao rezultat, monopoli mogu podići
cijene kada god požele.
 Ekonomija razmjera: Monopol često može proizvesti proizvod uz niže troškove nego
male tvrtke. Monopol može sniziti cijene toliko da mala poduzeća ne mogu preživjeti.
Kod nedostatka konkurencije monopol može iskoristiti dominaciju kao prednost, ali nauštrb
drugih:

 Stvaranje umjetnih nestašica,

 Povećanje cijena,
 Sprječavanje ulaska novih igrača na tržište,
 Sprječavanje istraživanja i razvoja novih proizvoda itd.
Prirodni monopol:
Takav monopol nastane kroz vrijeme zbog tržišnih uvjeta i bez nepoštenih tržišnih praksi koje
mogu smanjiti konkurenciju
Mogu nastati na dva načina: učinkovitost proizvodnje velikih razmjera ili visoki troškovi ulaska
na tržište
Učinkovitost proizvodnje velikih razmjera:

 Kada je proizvodnja u velikim razmjerima mnogo učinkovitija od male proizvodnje i jedan

veliki proizvođač dovoljan je da zadovolji svu dostupnu potražnju na tržištu.
  Rezultat je jednostavne prednosti prvog koji je ušao na tržište ili mrežnih efekata.
Primjer: Microsoft.

Visoke ulazne zapreke:

 Javlja se kada postoje velike zapreke za ulazak u industriju. Često se javlja zbog
značajnog iznosa kapitala ili novca potrebnog za kupnju osnovne imovine, odnosno
fizička imovina koju tvrtka treba za pogon. Primjeri – javne tvrtke koje pružaju
vodoopskrbu, odvodnju, električnu energiju, prirodni plin, naftu, cestovne usluge,
željezničke usluge.
 Troškovi pokretanja postrojenja takvih tvrtki i mreža za opskrbu njihovim proizvodima su
znatni. Stoga ekstremno visok kapitalni trošak snažno odvraća potencijalne konkurente.
 Više komunalnih poduzeća ne bi bilo izvedivo jer bi za svako poduzeće trebalo postojati
više prijenosnih/distribucijskih mreža kao što su vodovi, kanalizacija/voda/plin/nafta,
ceste, željeznica.
Osnovni pojmovi:

 Restrukturiranje: reorganizacija uloga sudionika na tržištu (uključujući regulatore i

institucije), ne nužno istoznačno s "deregulacijom" tržišta.
 Liberalizacija: sinonim restrukturiranja s ciljem dobivanja konkurentnih (pod)tržišta.
 Korporatizacija: poticanje državnih institucija da se ponašaju kao privatne.
 Privatizacija: prodaja imovine u državnom vlasništvu privatnim dionicima.
 Deregulacija: uklanjanje ili smanjivanje sektorskih propisa, no konkurentna tržišta i dalje
trebaju određenu razinu regulacije.
Općenito, uspješna liberalizacija zahtjeva:

 Restrukturiranje sektora,
 Implementaciju konkurentskih veleprodajnih tržišta,
 Implementaciju konkurentskih maloprodajnih tržišta,
 Poticajnu regulaciju mreže,
 Neovisnu regulaciju i
 Privatizaciju.
Uspješna liberalizacija stoga zahtijeva pravilno početno restrukturiranje, inicijativu Vlade te
političku i regulatornu izdržljivost da bi se prekoračili nedostaci.
Zašto liberalizacija:
Razvijene zemlje:

 Relativno zrela industrija proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije

 Globalni ideološki pokret prema većoj konkurenciji i manje regulacije
 Privatizacija državnih poduzeća zbog nedostatka sredstva i zbog želje za smanjenjem
dugova pojedinih država
 Pritisak industrijskih i velikih komercijalnih potrošača da smanje troškove električne
energije
  Višak proizvodnih kapaciteta u kombinaciji s razlikama u cijenama između
elektroprivrednih poduzeća i zemalja
 Uvođenje novih tehnologija koje smanjuju operativne troškove, povećavaju učinkovitost i
smanjuju utjecaj na okoliš
 Dobre strane konkurencije u korist potrošača i razvoj elektroenergetske industrije
(poticaji za inovacije)
Zemlje u razvoju:

 Zbog velikog povećanja potrošnje, neučinkovita komunalna poduzeća ne mogu ići u

korak s potrebnim razvojem
 Financijske institucije nisu htjele ulagati u takve organizacije
 Teret različitih subvencija za vlade  Niska kvaliteta usluge, krajnji korisnici mogu
odabrati drugog dobavljača s boljom kvalitetom usluge
 Visoke stope neplaćanja, privatno vlasništvo osigurava prikupljanje računa i povećava
prihod  Veliki gubici u mreži, potrebna je nova tehnologija
 Loša pokrivenost usluge, mreže se moraju proširiti
 Potreba za privlačenjem vanjskih ulagača jer ove države nisu uvijek u stanju podnijeti
financijski teret potrebnih ulaganja
Razdvajanje ili Unbundling:
Povijesno su svi elektroenergetski sustavi započeli kao vertikalno integrirane strukture
Razlog je stvaranje otvorenog i konkurentnog tržišta za proizvodnju i opskrbu
Ipak, prijenos i distribuciju se zadržava kao prirodne monopole
Stoga vertikalno integrirani EES mora biti podijeljen po osnovnim procesima ili razdvojen (engl.
„Unbundled”)
Osnovni tipovi organizacije tržišta:
Od reguliranog monopola do potpune konkurencije postoje četiri modela tržišta :

 Monopol/Vertikalno integrirana jedinica

 Agencija za kupovanje/Jedan kupac
 Veleprodajna konkurencija
 Maloprodajna konkurencija
Veleprodaja i maloprodaja:
Veleprodajno tržište:

 Trgovanje dobrima u velikim količinama,

 Obično između proizvođača i trgovaca (opskrbljivača),
 Niske cijene,
 Primjer: velika tvrtka elektroničkih komponenti proizvodi uređaje i prodaje ih lokalnim
maloprodajnim trgovinama.
Maloprodajno tržište:
  Trgovanje dobrima u malim količinama,
 Obično između trgovaca (opskrbljivača) i krajnjih kupaca,
 Visoke cijene,
 Primjer: lokalna maloprodajna trgovina prodaje elektroničke komponente krajnjim
korisnicima.
Veleprodajno vs. maloprodajno tržište električne energije:
Veleprodajno TEE:

 Velike elektrane prodaju velike količine EE trgovcima/opskrbljivačima ili izravno velikim

kupcima
 Veleprodajna cijena uzima u obzir samo proizvodnju EE
Maloprodajno TEE:

 Opskrbljivači prodaju EE u malim količinama to malim krajnjim korisnicima

 Maloprodajna cijena uključuje proizvodnju EE plus sve troškove potrebne za kupnju i
dostavu EE krajnjim kupcima
Nestandardne značajke električne energije:

 Teško ju je pohraniti, pohrana velikih količina je ograničena i skupa.

 Teško ju je uravnotežiti, proizvodnja mora biti jednaka potražnji u svakom trenutku,
neusklađenost dovodi do raspada sustava.
 Teška je za isporuku, ne može se jednostavno nositi sa sobom kao ostali proizvodi, već
zahtijeva vodove, trafostanice, itd. Infrastruktura predstavlja dodatno ograničenje za
tržište.
 Teško ju je kontrolirati, zakoni fizike upravljaju tokovima EE.
 Teško ju je zamijeniti, ne može se lako zamijeniti drugim oblicima energije (rasvjeta,
elektronika široke potrošnje ...), alternative su rijetke (npr. plin za kuhanje).
 Teško joj je odrediti cijenu, formiranje cijena EE povezano s ostalim sustavima
(potražnja i cijena plina/nafte, brzina vjetra, sunčevo zračenje, dotok rijeka itd.). Ponekad
potražnja za električnom energijom i cijena električne energije ne slijede iste obrasce.
Na veleprodajno TEE uvelike utječu karakteristike EE kao nestandardne robe
Električna energija kao tržišno dobro može se definirati s nekoliko parametara:

 Količina [MWh],
 Vrijeme korištenja [sat, dan, mjesec, godina],
 Mjesto injekcije/ekstrakcije,
 Kvaliteta EE.
Da bi mogao licitirati na TEE, ponuditelj mora osigurati određenu kvalitetu EE na određenoj
lokaciji i u određenom vremenu ponuditi određenu količinu EE
Sudionici TEE

 Proizvodna tvrtka (engl. „Generating company – GENCO”) posjeduje i/ili upravlja

proizvodnom imovinom te prodaje EE na veleprodajnom TEE
  Prijenosna tvrtka (engl. „Transmission company – TRANSCO”) posjeduje i/ili upravlja
prijenosnom mrežom, češći pojam je operator prijenosnog sustava (OPS)
 Distribucijska tvrtka (engl. „Distribution company – DISCO”) posjeduje i/ili upravlja
distribucijskom mrežom, češći pojam je operator distribucijskog sustava (ODS)
 Dobavljač/opskrbljivač je tvrtka koja kupuje EE na veleprod. TEE i prodaje ih kupcima na
maloprod. TEE
 Kupci su krajnji korisnici EE, a kupuju je na veleprodajnom tržištu izravno (veliki) ili preko
opskrbljivača (mali)
Tijela i operatori povezani s TEE:

 Energetski regulator regulira sve energetske aktivnosti u određenom sustavu

 Operator tržišta obavlja aktivnost organiziranja TEE kao javnu djelatnost, pod nadzorom
energetskog regulatora
 Operator burze električne energije upravlja organiziranim TEE po uvjetima postavljenim
od strane operatora tržišta te pod nadzorom energetskog regulatora
Modeli razdvajanja OPS-a
Jedan od izazova tijekom razdvajanja poslovanja je kako definirati upravljanje i vlasništvo na
prijenosnom mrežom
Vlasnik prijenosne mreže-posjeduje i održava mrežu, kako bi pokrio troškove potražuje mrežne
naknade od krajnjih korisnika
Operator prijenosnog sustava/mreže ima dvojno značenje:

 Operator mreže je entitet odgovoran za adekvatno planiranje, proširenja, interkonekcije i

sigurni pogon prijenosne mreže gledano dugoročno
 Operator sustava je entitet odgovoran za operativno planiranje u kratkom roku (vođenje)
uključujući uravnoteženje sustava, kupnju i aktivaciju rezervi, postupanja s
poremećajima, korektivne akcije itd.
Modeli razdvajanja prema 3. EU energetskom paketu:

 Razdvajanje vlasništva (engl. „ Ownership unbundling - OU”) - sve integrirane tvrtke

moraju prodati svoje mreže. Niti jedna opskrbna/proizvodna tvrtka ne smije imati u svom
vlasništvu veliki udio ili uplitati se u poslovanje OPS-a.
 Neovisni operator sustava (engl. „ Independent system operator – ISO”) -
opskrbne/proizvodne tvrtke i dalje smiju biti formalni vlasnici prijenosnih mreža, ali
moraju prepustiti vođenje, planiranje i održavanje mreže neovisnoj organizaciji.
 Neovisni operator prijenosnog sustava (engl. „ Independent transmission operator –
ITO”) - opskrbne/proizvodne tvrtke mogu i dalje posjedovati i upravljati mrežama, ali
preko podružnica. Sve važne odluke moraju se donositi neovisno o matičnoj tvrtki.

2.Predavanje
UC (Unit commitment) ili optimalni pogon je problem u proizvodnji električne energije pripada
velikoj obitelji matematičkih optimizacijskih problema gdje se proizvodnja niza proizvodnih
jedinica dispečira tijekom operacijskog horizonta s ciljem postizanja zajedničkog cilja kao što je
npr. zadovoljavanje potrošnje uz minimalne troškove.
Zajednički elementi svakog UC problema:

 vremenski horizont u kojem se donose odluke (najčešće jedan dan);

 vremenski trenutak – vremenski horizont je uzorkovan s konačnim brojem vremenskih
perioda (najčešće jedan sat);
 niz proizvodnih jedinica s pripadajućim krivuljama troškova koje se odnose na
proizvodnju el. energije i emisije štetnih plinova te tehnička ograničenja;
 prikaz elektroenergetske mreže;
 profil potrošnje koja se mora zadovoljiti,tj. neto količina energije koja mora biti
dostavljena u svako čvorište u svakom trenutku.
Rezultati UC-a

 Određivanje stanja pogona – proizvodi li proizvodna jedinica ili ne proizvodi električnu

energiju u određenom trenutku
 Proizvodne odluke – koliko električne energije proizvodna jedinica proizvodi u
određenom trenutku
 Tokovi snaga – koliko energije i u kojem smjeru protječe svakom granom/vodom mreže
u određenom trenutku
UC – problemi

 Moraju se uzeti u obzir ograničenja

 Ograničenja proizvodnih jedinica
 Ograničenja sustava
 Neka ograničenja stvaraju vezu izmedu perioda
 Troškovi pokretanja elektrane
 Troškovi nastali uključenjem elektrane
 Različite proizvodne jedinice imaju različite troškove pokretanja
UC – Ograničenja proizvodnih jedinica
Ograničenja koja se odnose na svaku jedinicu pojedinačno:

 Maksimalna snaga proizvodnje – maksimalna razina proizvodnje ograničena

karakteristikama generatora ili turbine
 Minimalna stabilna razina proizvodnje – minimalna razina proizvodnje koju elektrana
može imati uz stabilne pogonske uvjete (tehnički minimum)
 Minimalno vrijeme rada – jednom kada je uključena, elektrana se ne može trenutno
isključiti o Minimalno vrijeme mirovanja – jednom kada je isključena, elektrana se ne
može trenutno uključiti
 Brzina promjene snage – u cilju izbjegavanja oštećenja turbine snaga elektrane se ne
može promijeniti tijekom određenog vremena za iznos veći od iznosa definiranog za
siguran pogon turbine (mjerna jedinica: MW/h)
UC – ograničenja sustava
Ograničenja koja obuhvaćaju više od jedne proizvodne jedinice

 mrežna ograničenja
 ograničenja koja se odnose na emisije štetnih plinova
 ravnoteža proizvodnje i potrošnje
 kapacitet rezerve
UC – ograničenja rezerve kapaciteta
Neočekivani ispadi proizvodnih jedinica ili gubitak interkonekcije uzrokuju neprihvatljive propade
frekvencije ukoliko se ne isprave brzo

 Potrebno je povećati proizvodnju iz drugih jedinica da se zadrži propad frekvencije

unutar prihvatljivih granica
 Brzo povećanje snage moguće je samo ako jedinice koje su u pogonu ne rade na
maksimalnoj snazi
UC – vrste rezerve
Rotirajuća rezerva

 Primarna rezerva sa brzim odzivom u kratkom vremenu i Sekundarna rezerva sa

sporijim odzivom u dužem vremenu
 Tercijarna rezerva koja zamjenjuje primarnu i sekundarnu u slučaju pojave novih ispada,
pružaju je jedinice koje se mogu brzo startati (npr. plinske termoelektrane) te se još
naziva i hladna rezerva
Pozitivna rezerva koja služi za povećanje proizvodnje kada je proizvodnja < potrošnje
Negativna rezerva koja služi za smanjenje proizvodnje kada je proizvodnja > potrošnje
Drugi izvori rezerve: Reverzibilne hidroelektrane, Smanjenje potrošnje (npr. odziv potrošnje)
Rezerva ima trošak čak iako nije pozvana
Potrebno je graditi proizvodne jedince koje imaju mogućnost brzog odziva
Trošak rezerve je proporcionalno veći u manjim sustavima
UC – okolišna ograničenja
Na određivanje optimalnog pogona elektrana mogu utjecati i okolišna ograničenja kao npr.
ograničenja na emisije štetnih plinova kao što su SO2, NOx u različitim formama: Ograničenja
na svaku elektrana tijekom svakog sata, Ograničenja na elektrane tijekom godine,Ograničenja
na grupe elektrana tijekom godine; Ograničenja hidroelektrana - Biološki minimum
UC – mrežna ograničenja
Prijenosna mreža može utjecati na raspored pogona elektrana
Neke jedinice moraju raditi da pruže naponsku podršku
Izlazna snaga nekih jedinica mora se ograničiti na snagu nižu od maksimalne budući da bi
njihova maksimalna snaga proizvodnje uzrokovala prekoračenje prijenosnog kapaciteta mreže

UC – troškovi pokretanja
Termoelektrane moraju se ugrijati prije nego se mogu priključiti na mrežu
Zagrijavanje termoelektrane košta
Troškovi pokretanja ovise o tome koliko je dugo elektrana bila isključena
ED (Economic Dispatch) ili ekeonomski dispatch je podproblem UC problema. ED je
kratkoročno određivanje optimalne razine proizvodnje niza elektrana u cilju zadovoljavanja
opterećenja sustava uz najniže moguće troškove uzimajući pritom u obzir prijenosna i pogonska
ograničenja .
Značajke ED-a:

 tehničke karakteristike proizvodnih jedinica su poznate;

 stanje uključenost/isključenost pojedinih proizvodnih jedinica je poznato unaprijed;
 ED se rješava za jedan trenutak u vremenu.
U kontekstu UC problema proizvodne jedinice se općenito klasificiraju kao termoelektrane,
hidroelektrane i obnovljive izvore energije koji su neupravljivi

Termoelektrane – izgaraju neku vrstu goriva za proizvodnju el. energije

Ograničenja:

 minimalna i maksimalna razina proizvodnje;

 minimalno vrijeme rada i mirovanja;
 stopa povećanja/smanjenja snage proizvodnje;
 modulacija/stabilnost – proizvodna jedinica ne može promijeniti razinu proizvodnje puno
puta;
 brzina uključenja/isključenja proizvodne jedinice – tijekom uključenja/isključenja
proizvodna jedinica mora pratiti određenu krivulju snage koja može ovisiti o tome koliko
dugo je jedinica bila isključena/uključena

Hidroelektrane – proizvode el. energiju koristeći potencijalnu energiju vode

Ograničenja:

 minimalna i maksimalna razina proizvodnje;

 stopa povećanja/smanjenja snage proizvodnje;
 lanac hidroelektrana – hidroelektrane su obično organizirane u sustave povezanih
rezervoara. Voda propuštena iz rezervoara uzvodno dolazi do rezervoara koji se nalazi
nizvodno nakon nekog vremena te postaje dostupna za proizvodnju el. energije. Odluke
 koje se donose na optimalnu razinu proizvodnje moraju se donositi za sve jedinice
istovremeno, što čini problem teškim za riješiti.
Fleksibilne elektrane - pregled
Izlazna snage se može regulirati (unutar granica)
Termoelektrane: Termoelektrane na ugljen; Termoelektrane na naftu;Plinske turbine otvorenog
ciklusa; Plinske turbine kombiniranog ciklusa ;Akumulacijske hidroelektrane
Stanje pogona i izlazna snage mogu se optimirati.

Nefleksibilne elektrane - pregled

Izlazna snaga se ne može mijenjati zbog tehničkih ili komercijalnih razloga
Nuklearne elektrane; Protočne hidroelektrane ;OIE (vjetroelektrane, solarne elektrane,…);
Kogeneracijske elektrane
Izlazna snaga se smatra fiksnom prilikom optimizacije

Postoje tri načina na koje se mreža može prikazati unutar UC problema:

 Pojednostavljenje pomoću jednog čvorišta – mreža se zanemaruje i smatra se da je

potrošnja zadovoljena kada je ukupna proizvodnja jednaka ukupnoj potrošnji bez obzira
na položaj proizvodnih jedinica i tereta u mreži.
 DC model mreže (modelira se samo Kirchhoffov zakon za struje) – tokovi jalove snage
se zanemaruju. Razlike između kutova napona se smatraju malima te se uzima u obzir
profil napona koji je konstantan.
 Puni AC model mreže (oba Kirchhoffova zakona se modeliraju) – uzimaju se u obzir
tokovi djelatne i jalove snage zajedno s punim naponskim profilom (amplitudom i kutom
napona).
Fiksni i pogonski troškovi
Fiksni troškovi proizvodnje električne energije postoje samom činjenicom da je generator u
pogonu
Pogonski troškovi elektrana uključuju troškove goriva za svaki dodatni MW proizvodnje
Za razliku od fiksnih troškova koji ne variraju s razinom proizvodnje, pogonski troškovi ovise o
razini proizvodnje električne energije
Pogonski troškovi potrebni su za proizvodnju svakog MWh električne energije se još nazivaju i
granični troškovi

LMP (Locational Marginal Pricing) -Čvorišne Cijene

Tehnički govoreći, LMP je rezultat ekonomskog dispečiranja te određuje cijene energije i
zagušenja u određenim točkama na osnovu graničnih troškova proizvodnje.
Jednostavno rečeno, LMP je model za izračun koji određuje optimalan pogon elektrana kao i
cijene energije i zagušenja na određenim lokacijama.

LMP – osnovni izrazi

 „Ograničenje prijenosne mreže” kao izraz se koristi da označi svaki trenutak u kojem se
elektrana koja je ponudila najnižu cijenu ne može angažirati da zadovolji opterećenje
nego se mora angažirati elektrana koja je ponudila višu cijenu.
 Izraz čvorište se koristi da se označe proizvodna i/ili prijenosna postrojenja koja se
nalaze unutar dane lokacije te imaju relativno beznačajnu impedanciju.
 Budući da je impedancija unutar čvorišta nula, elektrana priključena na određeno
čvorište može napajati teret u tom čvorištu bez utjecaja na prijenosnu mrežu.

LMP – osnove

 Cijene koje nude elektrane, odnosno ponude su u biti pogonski troškovi.

 Svi korisnici u određenoj točki mreže plaćaju cijenu koju je ponudila elektrana koja je
angažirana da osigura sljedeći MW opterećenja u toj točki u ovisnosti o lokalnim
ponudama i zagušenju prijenosne mreže.
 Troškovi zagušenja prijenosne mreže se izravno pridjeljuju korisnicima unutar određene
lokacije koju napaja vod na kojem je nastalo zagušenje.
 LMP energetsko tržište je spot tržište i ne koristi bilateralne ugovore (iako strane koje
sklapaju bilateralne ugovore će i dalje plaćati troškove zagušenja).
 Svrha LMP-a je da odredi cijenu el. energije na određenoj lokaciji računajući i uzimajući
u obzir relevantne cijene energije i troškove zagušenja.
 Općenito, LMP određuje cijenu el. energije za svako čvorište u mreži kao i troškove
zagušenja (ako postoje) vodova koji napajaju to čvorište. 
 Zbog gore navedenih razloga LMP se kod nas naziva čvorišna cijena.
LMP cijena na određenoj lokaciji je jednaka zbroju troškova za proizvodnju sljedećeg MW za
zadovoljavanje opterećenja na toj lokaciji.
Ti troškovi se sastoje od graničnih troškova proizvodnje, troškova zagušenja te troškova
gubitaka.
Pogledati primjere i objašnjenja u 2.prezentaciji od str. 37.

Drugi Kolokvij
3.Predavanje