BOSNA I HERCEGOVINA I JUGOSLOVENSKO PITANJE; FORMIRANJE

DRŽAVE SRBA,HRVATA I SLOVENACA

Tokom Prvog svjetskog rata vladajući krugovi Austrije I Ugarske su pravili razne
kombinacije oko pitanja položaja BiH unutar A-U Monarhije.
Cilj je bio da se spriječi eventualni raspad Austro – Ugarske I onemogući
rješavanje jugoslovenskog pitanja.
Jugoslovensko pitanje je podrazumijevalo formiranje zajedničke države Južnih
Slavena ujedinjenjem Kraljevine Srbije I Crne Gore sa južnoslavenskim zemljama
koje su bile unutar A-U Monarhije (Hrvatske, Slovenije I Bosne I Hercegovine)
Na realizaciji ovog formiranja nove države radili su Jugoslovenski odbor I
srbijanska vlada.
Srbijanska vlada se zalagala za stvaranje južnoslavenske države prostim
proširenjem Kraljevine Srbije na Bosnu I Hercegovinu, Crnu Goru, južnu Dalmaciju,
Vojvodinu I Srijem.
Jugoslovenski odbor, kojeg su činili političari iz južnoslavenskih zemalja pod
austrougarskom vlašću, a koji su početkom rata izbjegli u inostranstvo, se zalagao
za bezuvjetno istupanje južnoslavenskih zemalja iz sastava Austro-Ugarske
Monarhije I svejugoslovensko ujedinjenje u jednu državu – ravnopravnu zajednicu
Srba, Hrvata I Slovenaca. Bosnu I Hercegovinu su u ovom odboru predstavljala
trojica srpskih bosanskih političara: Nikola Stojanović, Dušan Vasiljević I Milan
Srškić. Predstavnici Jugoslovenskog odbora su od samih početaka izražavali
bojazan zbog očitih nastojanja Srbije da dominira u budućoj zajedničkoj državi.
Dok je Jugoslovenski odbor širio ideju formiranja jedinstvene države Južnih
Slavena, u Beču je polovinom 1917.godine osnovan Jugoslovenski klub. Ovaj klub
je sastavljen od predstavnika Slovenije, Istre I Dalmacije. Oni su 30.maja 1917.
godine u Carevinskom vijeću (parlament za austrijski dio Monarhije) pročitali
izjavu nazvanu Majska deklaracija.
 Majska
deklaracija

U Deklaraciji ističu da : ¨Na temelju narodnog načela I hrvatskog državnog prava

zahtijevaju ujedinjenje svih zemalja u monarhiji u kojima žive Slovenci, Hrvati I Srbi
u jedno samostalno od svakoga gospodstva tuđih naroda slobodno državno tijelo
pod žezlom habsburško-lorenske dinastije¨
(Kako Majska deklaracija predviđa rješenje jugoslovenskog pitanja? Kako ona vidi buduću Austro-
Ugarsku?)

Ulaskom SAD-a u Prvi svjetski rat na strani Antante naglo su povećane šanse za
njenu pobjedu .
To je utjecalo na odluku o pregovorima između Jugoslovenskog odbora I
srbijanske vlade koje su predvodili predsjednici Ante Trumbić I Nikola Pašić. Do
pregovora je došlo na otoku Krfu (Grčka) gdje je 20.jula 1917. Objavljena
zajednička izjava poznata pod imenom – Krfska deklaracija.
 Krfska deklaracija

U Deklaraciji se predviđalo da: ¨ Buduća država Slovenaca, Hrvata I Srba bit će

ustavna, demokratska I parlamentarna monarhija sa dinastijom Karađorđević na
čelu. (…) Ona će imati jedan državni grb, jednu državnu zastavu I jednu krunu. Sva
tri narodna imena :Slovenci, Hrvati I Srbi bit će potpuno ravnopravna na cijeloj
teritoriji države. Oba pisma, ćirilica I latinica, također su potpuno ravnopravna.
Sve priznate vjeroispovjesti vršit će se slobodno I javno I bit će jedna ke I
ravnopravne.¨ (B.Petranović, Momčilo Zečević, Jugoslavija 1918/1988, tematska
zbirka dokumenata, Beograd, 1988.)
Razmisli I odgovori: Na koji način Krfska deklaracija predviđa rješenje
jugoslovenskog pitanja. Da li su svi južnoslavenski narodi obuhvaćeni ovom
deklaracijom? Koje su prednosti, a koji su nedostaci ove deklaracije? Da li bi nešto
mijenjao?

Političari iz BiH nudili su različite I često potpuno suprotne prijedloge. Srpska, a

dijelom I hrvatska politika bile su za opciju uključenja BiH u novu zajedničku
državu, ali su I jedni idrugi isticali različita rješenja kako bi se to ostvarilo.
Među bošnjačkim političarima bilo je I onih koji su zagovarali ideju autonomije
BiH u okviru Austro-Ugarske, ali I onih koji su bili jugoslovenski orijentirani. Među
njima su se isticali Džemaludin ef. Čaušević I Mehmed Spaho. Obojica su spas
vidjeli u formiranju zajedničke južnoslavenske zajednice ističući da tu ideju
podržavaju široke narodne mase.

Ratn događaji koji su se u toku 1918. Godine odvijali na štetu Centralnih sila
nagovijestili su da se bliži raspad Austro-Ugarske Monarhije.
U takvim okolnostima jugoslovenski političari su u Zagrebu 8.oktobra 1918.
godine osnovali Narodno vijeće Slovenaca,Hrvata I Srba kao političko tijelo
naroda koji žive u Hrvatskoj, I Slavoniji, Rijeci, Dalmaciji, Bosni I Hercegovini,
Istri,Trstu, Kranjskoj, Koruškoj, Goričkoj, Štajerskoj,Bačkoj I, Banatu, Baranji I
Međimurju.
Na sjednicama održanim od 17. Do 19. Oktobra Narodno vijeće SHS se
konstituisalo u centralni organ Države SHS.
U plenum Narodnog vijeća ušlo je 18 predstavnika iz BiH .
Definitivno formiranje Države Srba,Hrvata I Slovenaca uslijedilo je 29.oktobra
1918. Nakon odluke Hrvatskog sabora o raskidanju svih državno-pravnih veza sa
Austro-Ugarskom I pristupanju Državi SHS.

Narod pred Saborom oduševljeno
pozdravlja odluku o raskidu veza s Austro-Ugarskom 29.oktobra
U Sarajevu je odmah 31.oktobra konstituisan Glavni odbor Narodnog vijeća SHS
za BiH, kojem je general Stjepan Sarkotić, posljednji austrougarski poglavar BiH,
1.novembra predao vlast.
3.novembra 1918. Imenovana je prva bh. Narodna (Zemaljska) vlada na čelu sa
Atanasijem Šolom.
Stanje u novoformiranoj Državi Srba,Hrvata I Slovenaca bilo je izuzetno teško.
Osim što su izbijali nemiri radnika I seljaka, postojala je opasnost da Italija zauzme
Istru I Dalmaciju, koje su joj obećane Londonskim ugovorom 1915.godine.
U međuvremenu Narodne skupštine Crne Gore I Vojvodine donijele su odluku o
ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom, koja je time još više ojačala.
U takvim okolnostima Narodno vijeće iz Zagreba je krajem novembra 1918. G.
poslalo je svoju delegaciju u Beograd da bi regentu Aleksandru Karađorđeviću
podnijeli adresu o ujedinjenju sa Srbijom.
Regent Aleksandar je 1.decembra 1918. godine proglasio ujedinjenje Kraljevine
Srbije I Države Srba,Hrvata I Slovenaca u jedinstveno Kraljevstvo Srba,Hrvata I
Slovenaca.

Predstavnici Narodnog vijeća Države SHS

čitaju adresu za ujedinjenje pred regentom Aleksandrom Karađorđevićem
adresa= svečano pismo upućeno istasknutoj osobi
regent = vršilac vladarske vlasti,onaj koji vlada u ime kralja (još neizabranog,
maloljetnog ili bolesnog)
Tako je I Bosna I Heregovina kao dio Države SHS ušla u sastav novoformiranog
južnoslavenskog kraljevstva.