Professional Documents
Culture Documents
Služba Reči, Vezzbanje, Primerri
Služba Reči, Vezzbanje, Primerri
Služba reči odnosi se na komunikativnu funkciju rečeničnih članova. Svaka rečenica mora imati predikat.
Ukoliko nema predikata, najčešće grupu reči nazivamo sintagmom. Subjekat može u nekim slučajevima i
izostati ( može biti podrazumevan). Na osnovu svoje funkcije u rečenici, reči mogu biti u službi:
Subjekat
Subjekat označava vršioca radnje ili nosioca stanja. U službi subjekta stoji imenica ili imenička zamenica,
može biti i broj. Dobijamo ga na pitanje: ko vrši radnju.
Maja trči.
Predikat
Označava radnju, stanje ili zbivanje. U službi predikata stoji glagol u ličnom obliku.
Ja trčim.
Imenski predikat pripisuje subjektu neku osobinu ili imenuje subjekat. Sastoji se od glagolskog dela
(pomoćnog glagola JESAM/BITI) i imenskog dela (imenice, zamenice, prideva ili broja)
Požar je opasan.
Ona je prva.
Knjige su moje.
Objekat.
Objekat označava trpioca radnje. U službi objekta nalazi se neka imenska reč (imenica, zamenica, pridev
ili broj).
Ja gledam film.
Đorđe ga je prestigao.
Atribut
Atribut stoji uz subjekat ili objekat i bliže ga određuje. U službi atributa može stajati pridev ili imenica.
Predikatovi dodaci
Predikatovi dodaci za vreme, mesto i način stoje uz predikat i daju nam dodatne informacije o radnji, gde,
kada ili kako (na koji način) se radnja odvija. Najčešće se u službi predikatovog dodatka nalaze prilozi (za
vreme, mesto i način), ali mogu biti i imenice ili zamenice.
Ja ustajem rano.
Apozicija
U službi apozicije nalazi se grupa reči (sintagma). Odvojena je zarezima i odnosi se na rečenični član,
umesto kojeg može stajati i u potpunosti ga zameniti.