Euridiče

Primović je ovu libretistički zasnovanu tragikomediju posvetio Kristu Giljatoviću. U prologu

se obraća njemu. Spominje vrijednost koju Krist nosi u sebi ( ne svijetlost plemstva i drugih
ljudi , već ona koju je Bog poklonio). Govori o „ zlim jezicima “.
Prvi at započinje pjevanjem pastira od kora koji pjeva i hvali lijepe vile koje imaju zlatne kose,
rumene usne, zbog čega se pastiri u njih zaljubljuju te njihovu ljepotu hvali i slavi cijeli svijet.
Govori kako slavnoga Himenea treba hvaliti, častiti, slaviti i služiti jer je on danas združio
Orfea i Euridiče :
„ Hvali, časti, slavi, služi svak slavnoga Himenea, koji dnas lubko združi Euridiču i Orfea, ki
sjedini rajsku lipos i zamernu u svem kripos! “ (8)1
Zatim pjeva vila od kora nakon koje pastir govori kako su vile jasne zvijezde koje prekrasno
sjaje i uljepšavaju svijet. Vila govori svojim družicama da saviju vijence od bijelih ruža te da
ih stave na glavu i kažu kako Sunce nije vidjelo tako velike ljubavnike kao što su Orfeo i
Euridiče. Kor slavi Orfea i Euridiče. Zatim se pojavljuje Euridiče i hvali ih zato što njezinu
radost slave i govori o sjedinjenju sa svojim dragim Orfeom. Sretna je što ju slave tako lijepe
„gospoje“. Euridiče zove svoje sestrice vile da zajedno provedu dan u dubravi kraj kladenca,
gdje će pjevati slatke pjesme i uživati: „Sad, sestrice me lubene, sa mnome se svaka spravi
sred dubrave sej zelene dan potrajat u lubavi!“ (9).
Kor od pastira im govori neka idu, a oni će čekati da dođe Orfeo. Pastir progovara kako
božice, vile, satiri trebaju ostaviti soje poslove i pohitati na bistru vodu gdje trebaju plesati,
pjevati, slaviti ljubav! Slave božicu ljubavi:
„ Slavna mati od lubavi, ka s' rajskoga puna uresa, sidi k nami, ter ostavi tvoj stan tretijeh vrh
nebesa; svitla krila tva raširi, stavno sjedin' i samiri u lubavi po sve vike ove slavne lubovnike
“ (12). Kor poziva na ples kod bistroga kladenca i na slavljenje ljubavi. Završava prvi at.
Drugi at započinje Orfeovim apostrofiranjem planinskih špilja koje su mu u tuzi bije
prijateljice, gustih lugova i zelenih dubrava, zvijeri koje ga je pratilo. On je sretan i zaljubljen.
Slavi ljubav i sve slasti koje ona unosi u život. Hvali svoju Euridiče i ističe njezinu ljepotu.
Zatim progovara Radmio koji blagoslivlja ljubav. Orfeo pozdravlja svoga prijatelja: „O
pridragi, o priverni i lubeni moj prijatelu..“ Hvali se kako je radostan. Dolazi Zelenko sa lirom
te pjeva o slavnoj božici ljubavi. Prilazi Orfeu i blagoslivlja i hvali njihovu ljubav. Orfeo mu
govori kako želi da mu kralj sa neba pošalje obilne darove. Dolazi Dorka; vila navijesnica.
Tužna je i uplašena; srce joj se sledilo i sunce je začas potamnilo. Radmio ju upita o čemu
govori i Orfeo također pita što ju muči i zašto ima tužno lice, moli ju da mu kaže sve. Pastir
traži da im kaže uzrok nesreće i nevolje koja se dogodila. Dorka počinje: spominje livadu i

1
Citirano prema: Pasko Primojević, 1975. Euridiče, u Dubrovniker Dramatiker des 17.
Jahrhunderts, priredio Wilfried Potthoff, Giessen. 
raznoliko cvijeće te kladenac. Euridiče je tamo pravila vijenac od cvijeća i pjevala slatke
pjesme. Zatim je počela plesati, a li radost je prekinula zmija koja je vrebala iz cvijeća i
ugrizla ju za petu te ubila: „Huda sreća tuj prokletu zmiju u cvitje skrovno stavi, ka peknuvši
vilu u petu u smrtnom je trudu ostavi! “ (18)
Sve vile vidjele su taj prizor. Bile su zapanjene. Euridiče je pala na njihove ruke, oblio ju je
smrtni znoj te je zazvala Orfea: „Orfeo moj žuđeni! “ (18). Orfeo je tužan, pita se gdje je sada
njegova ljubav. Govori kako će posvuda slijediti njenu ljepotu.Zbog nje je spreman i umrijeti.
Radmio govori protiv smrti. Kor od vila se vraća sa kladenca. Pastir progovara i upita ih
zašto se uplakane vraćaju. Prva i druga vila žale za Euridiče, govore o crnom oblaku koji je
prekrio nebo. Pastir im govori da se one ohole, ponose i hvale svojom ljepotom, a vide što su
tek kad po njih dođe smrt. Vila želi da vjetrovi, polja, lugovi proplaču.
Treći at započinje razgovorom Radmila i kora. Radmio govori kako je Orfeo išao na mjesto
gdje ga je smrt rastavila od ljubavi. Pun žalosti, pao je na zemlju. Ležao je među cvijećem i
gorko uzdisao i plakao. Zazivao je cvijeće i zvijeri moleći da ga sada žale. Tužio se kako ga
je smrt odvojila od voljene Euridiče. Želio je znati gdje ju je ugrizla zmija, blizu hladenca je
našao cvijeće te je plakao i srce mu se slamalo od tuge. Kor upita Radmila je li mu pomogao.
Radmio govori da je stao, sakrio se i gledao kako Orfeo opet pada na zemlju i plače. On je
pohitao podignuti ga kada se dogodilo čudo! Svijetlost je sinula i obasjala ga, zaslijepivši ga.
Kada je bolje pogledao vidio je nešto jako čudno : „...rajska lipos side zgori vrh svjetluštih
čudnijeh kola. “ ( 24). Svijetleća kola su potezale dvije ptice koje su bile bijele kao snijeg.
Slavna gospođa je sišla sa kola i prišla Orfeu te se on razvedrio. Kor govori o poboljšanju
situacije : „Ako kadgod zimno brime čini s dubja listju opasto, primaljetje nu zatime čini
čudnom svojom slasti zelen draga da opet zene. Ako vihri plahi čine vale morske kako gore,
blagi vitri pak učine krotko veoma sine more u tišini da pribiva…“ (26). Ističu prolaznost
vremena; govore kako ništa nije vječno, sve što se rodi jednom mora i umrijeti. Završava
treći at i dolazi do promjene na sceni; pojavljuje se prizor pakla i svih njegovih strahota.
Četvrti at započinje razgovorom Venere i Orfea. On joj se divi i hvali ju. Također spominje
svoju tugu i jad. Pita je kamo ga vodi: „..gdi me ovo vodis ti? Kê su ovoj tamnosti? “ (28).
Slijedi opis pakla koje je mračno i u kojemu duše cvile. Kralj Pluton; bog pakleni sjedi. On
vlada paklenim sjenama i mukom. Venere nestane a Orfeo se svirajući liru i pjevajući žali.
Nesretan je i moli za milost. Pita se što radi Euridiče u toj strašnoj tami dok on kopni i vene
za njom. Pluton ga upita kako je smio doći u pakao prije smrti : Znaš u ove nitkore paklene
vijek strane uljesti ne more prije neg se rastane životom svojime? “ (30)
Orfeo mu laska i moli ga za milost. Govori mu o nevolji koja ga je snašla i koja iz njega crpi
želju za životom. Moli Plutona da mu usliši pjesmu i da mu vrati dušu srcu, očima žuđeno,
ušima riječi svoje drage jer je on bez nje ništa. Plače. Pluton govori o zakonu koji brani
dušama da izlaze iz pakla: „..jer duše ovdi kê ulaze, već na svitlost ne izlaze. Toj im zakon
tvrdo brani..“ (31). Orfeo ga moli da shvati koliko je ljubav jaka. Spominje kako čak i nemani
plači i žače s njim : „Cić tuge usione, ka život moj dere, Sfinge, Hide, Pitone, Gerione,
Himere gdi cvile pogledaj, tim milos tvu meni, ku cvileć pitam, daj, česare pakleni! “ (32).
Prozerpina moli Plutona da se smiluje Orfeu. Dolazi Adamanto koji progovara : „Jove, vrh
svijeh kral bogova, na svoj način, znaš, kraluje; Neptun silu od valova sad puštava, sad
stiskuje..“, želeći nagovoriti Plutona da popusti. Pluton govori kako nije časno kršiti zakone.
Karonte govori o prolaznosti vremena i o smrti koja na svakoga čeka. Pluton zapovijeda
slugama pakla da vode Orfea kako bi pronašao Euridiče i izašao s njom iz pakla. Poželio mu
je sreću i veselje. Kor od paklenih božanstava pjeva o Plutonovom smilovanju te sretnom
ishodu. Završava četvrti at i počinje peti u kojem Radmio i kor razgovaraju. Radmio govori
kako je vidio istinu. Ljubmir zapovijeda vjetrovima da navijeste ljubavnike. Ljubmir prilazi i
navještava radosnu vijest o Orfeu i Euridiče. Euridiče se vratila živa i ljepša nego ikad. Kor
ne može vjerovati to što čuju. Ljubmir odlučno potvrđuje : „..družbo mila, živa je, živa i s
drazijem Orfeom lubav uživa! “ (39).
Ljubmir razmišlja o tuzi njezinih roditelja koji su jako plakali i bili neutješni. Cvilili su pod
vrbama i u tom trenutku pojavili su se Orfeo i Euridiče. Ljubmir govori kako se treba veseliti
zbog Euridičinog života. Orfeo govori kako je izgubio i vratio ljubav; izvukavši ju iz ralja pakla.
Neizmjerno je sretan. Euridiče dolazi i potvrđuje kako je to stvarno ona : „ Ja sam ista vaša
druga, za kom jadno procviliste, za kom pune plača i tuga grozne suze jur proliste! “ (42). Kor
ne može vjerovati. Euridiče je sretna i govori kako ju je Orfeova vjernost izbavila iz pakla.
Orfeo govori kako je slatkom pjesmom pridobio boga Plutona. Slavi svoje pjevanje. Ljubmir
ga hvali te ga i kor slavi.