Prvo se pojavljuje kratki odlomak s naslovovom koji glasi „Mnogo svijetlomu gospodinu Marinku

Frana Tudiševića vlastelinu dubrovačkomu Dživo Frana Gundulića P.I.P“. U odlomku se Gundulić
obraća Marinu Franu Tudiševiću (iz naslova jel). Napisano je kako od mnogih prijatelja koji su ga
savjetovali da Arijadnu prikaže svijetu, on želi udovoljiti samo njegovoj želji i to ne toliko jer od toliko
„srčana prijatelja“ želju uzima kao zapovijed već i zato što Arijadna nije nikog „držanija poslušati“
nego li njegovo gospodstvo, u nastavku ide „od koga i od vaše družine s velicijem slavami bi jur
prikazana u našem Dubrovniku“.1 Također Gundulić kaže kako može reći istinu- da je od njega začeta,
a od „vas bi urešena i proslavljena“ ( misli se na Tudiševića kojem se i obraća). Nadalje kaže kako k
njemu šalje Arijadnu i draga srca ju njemu u dar poklanja, te da može od nje činiti što hoće. Ako bude
pohvaljena, bit će vrijedan obraniti ju, kako pravom „gospodčiću“ i pristoji. Odlomak završava sa
„Stojte zdravo“. Nakon toga navodi se datum i mjesto: „Iz Dubrovnika na 3.septembra 1632.“

Nakon toga slijedi pohvalnica Arijadni koju je napisao Dživo Bunić Vučić. Pohvalnica je u stihovima
(nema posebnu radnju):

Arijadna ostavljena

Tako lijepo mlada cvili,

Da diklica ucviljena

Baka2 k sebi doć usili;

Ki ne samo nju prigrli,

Ma za slavu nje potpunu

Da joj u dar neumrli

Usred neba zvijezda krunu.

Čestiti se vijenac sviće

Od neumrle lovorike,

Ki se slavno zeleniće

Vrh čela ti po sve vijeke;

Er njoj zapad krunu krije,

A tvoj lovor, kako sada,

Zelen je uvik: njemu nije

Smrti, zime ni zapada.

Sad pravo je, u tve pjesni

1
Taj dio rečenice nisam skroz skužila pa sam vam ga prepisala. Bitno je samo da je prikazana u
Dubrovniku za Tudiševića i njegovo društvo (po mom shvaćanju).
2
Ovdje se misli na boga Bako, mene je zbunilo to Baka, (kakva baka?? Hahah) al sam kasnije skužila da je bog
Bako odnosno Dioniz.
Ti, ki vele ljepše skladaš

Neg ista ona nje boljezni,

Ljepšoj kruni da se nadaš.

Nakon toga slijedi „Pripovijes“. Kratak odlomak u kojem se prepričava o čemu se radi i kako sve
zapravo počinje.

Budući da se država uharačila i grad od Atene slao je svako ljeto kralju od Kandije, koja se u ono doba
zvala Kreta, nekoliko mladića koji su se određivali žlijebom (izvlačenjem) neka budu „vrženi“ u gradu
u kojem se lako može zalutati, odnosno u labirintu u kojem se nalazila vrlo strašna nakaza- do pasa
bješe čovjek, a u ostalomu svemu „četveronožni vuo“ i zvaše se Minotarvo. Kralj Tezeo bio je hrabar
mladić i glasovit junak, trpio je u slobodnom srcu nepravedno bezakonje i odlučio ili viteški poginuti ili
spasiti rodni grad od teškog harača. Pribrodio je na Kandiju sa družbom izabranih mladića. Uz pomoć i
upute Arijadne, kraljeve kćeri koju je on obećao uzeti za vjerenicu, uspije izaći živ i zdrav iz Labirinta
budući da je pobijedio strašnog Minotarva. Tako je oslobodio rodni grad od harača i s družbom veseo
i čestit kreće put Atene s Ariadnom, svojom vjerenicom, kojom vodi sa sobom bez uprosa od njezinog
oca i majke. U putu na otokou od Nesa (otok Naksos), gdje se hrabri vojvoda s kraljevskom kćeri
iskrco kako bi prenoćili, „svjetovan od svojijeh svjetnika, pače usiljen i pridobit od njih razloga“, ostavi
na rečenom otoku „zatravljenu mladicu“, koja, kada se probudila i shvatila da je prevarena i izdana
plačući i zovući uzaludno svog ljubavnika, više mrtva nego živa, i bez nade „uzdišući izdisaše“. Tada
Ljubav po odluci svega vijeća od višnjih bogova i po naredbi majke Venere, pomogne ostavljenoj
ljubavnici. U to doba iznenada zagnan od sile od vjetara bog Bako (Bakho, Dioniz, bog vina i veselja)
dojedri s hrabrom družinom. Ugledavši Arijadnu, ucviljenu mladicu, zaljubi se u nju: „ubrzo oba po
milosti i oblasti od blage i moguće Ljubavi, od stravljenijeh ljubovnika čestiti vjerenici nađoše se.“
Tako Arijadna, sretna u nesreći, ostavljena od svijeta, smrtnoga čovjeka na besmrtnom bogu
promijeni.

Likovi:

Apolo, Venere, Ljubav, Tezeo, Arijadna, Svjetnik, Skup ribara, Skup bojnika Tezeovijeh, Pelinko i
Biserko- ribari, Poklisar splavi, Koraljka gost(ionica)-> tak doslovno piše!, Glasnik prvi, Glasnik drugi,
Bako, Skup vojnika Bakovijeh, Jove

Poslije toga ide Apolo i njegov monolog u stihovima. On govori kako „od nebeske slatke lire vječna
straža bog sunčani, ki po višnjoj lijepoj strani zlatna kola zrak prostire“ napokon pokazao vedro lice.
Spominje Muze, zaštitnice umjetnosti i znanosti koje zajedno s Apolonom stanuju na planini Parnasu.
Govori kako ljuta zmija „nebo smuća, zemlju truje, rijeke suši, ljude ubija“, zatim kako svjetlost draga
željnu misao srca njegova zove i privlači.Govori kako je došao on „sunce s nebesa“ i obraća se:
„Čujte....“, i onda govori o Arijadni, kako izdana ljubavnica u pustom kraju sama uzdiše, pere suzama,
lijepo lice...

ČINJENJE PRVO
Skazan'je prvo

Venere i Ljubav (bog ljubavi, Eros, Amor)

Venere govori kako je sreća što je sad susrela Ljubav. Ljubav pita „što želiš majko“, te joj govori da ga
upita sve bez srama, je li on treba napnuti svoj luk prema nekome i jel treba netko gorjeti zbog njene
rajske ljepote. Venere odgovara kako se ne radi ovoga puta o njoj, nego ono što traži je volja boga
Jova ( Jupitera). Ljubav govori kako je spremna za njenu riječ podložit „ovi dan luk, strile i svu vlas“.
Venere govori kako će na „otočne ove žale“ vovjvoda koji je porazio Minotavra i izašao iz labirinta i
koji je pun slave i hvale usidriti svoje splavi (ustaviće svoje plavi). Ljubav pita što Tezea vodi tamo.
Venere odgovara kako on dolazi vidjeti opet Atenu i stoga od mora sada brodi sa svojom družbom, te
da ga slijedi Arijadna kćer kralja od Krete koja je pobjegla i za njim čezne i gori. Ljubav na to odgovara
da sve to zna jer je sve to njegovo djelo. Venere ga upućuje na to kako će tezeo ostaviti Arijadnu u
ovom kraju i kako će uskoro u žalosti i gorki plač zaviti sve bližnje otoke i bližnja mora (Arijadna će
cviliti i plakati). Ljubav na to odgovara kako bez uzroka neće nikad „bit cviljenje toj čemerno“ i kako
će pravedno srce uvijek biti vjerno. Venere ispituje ljubav neće li valjda dopustit da cvili takva rajska
ljepos, hoće li pustiti da pogine ta gizdava i nadasve vjerna mladica, hoće li sopustit da ostane na
otoku uzdišući u jadu i čemeru....? Ljubav govori da neće dopustit i da će svezat srce s novim uzama i
ranit novim strijelama.

Venere govori da prije nego sunce u pučinu ugasi sve svoje zrake, po smućenoj vodi će zagnat
Tebanin (tu se misli ponovno na Baka odnosno Dioniza), te da je tako odlučilo vjećno vijeće i Atlantov
sin ( Merkur; Merkurio) je izvršio svoj posao- otišao je kralju koji vjetrom vlada ( bog vjetra je Eol) da
bi mu od višnjih glas navijestio. Postavio mu je zamku da na žal stane i kad vidi lijepu Arijadnu da se
sav od ljubavi zapali i da se nada da mu od nje mir i spokoj može doći. Moli Ljubav da natjera Arijadnu
da sve veće ljubavi i radosti ona stavi u zaborav. Ljubav govori majci da se smiri, zakletvom na luk i
strijele da će učint da gore oboje s jednog plamena.

U to Venere i ljubav ugledaju u moru brod s Tezeom i njegovom družbom, prvo nisu sigurni što to
vide, kasnije shvaćaju da je to on. Ljubav ne vidi točno gdje je on među družbom, no Venere mu ga
pokazuje (on u vezenu zlatu sjaji ,vjerenicu s rukom drži). Venere mu govori Ljubavi da nastoji
Arijadnu blaženom učinit, ona se ide zabaviti u dubravi (pastoralni element, spominje se dubrava prvi
puta!!!)

Skazan'je drugo

Tezeo, Arijadna, Skup bojnika Tezeovijeh

Skup i Tezeo razgovaraju. Tezeo govori kako ako se ukraj rijeke Izmena ( rijeka kod Tebe) pleminit glas
prostira i slatkosladna grčka lira, neka budu hvaljena Herkulova slavna djela. Spominje Atenu i hvali
kralja koji njome vlada (Egej, Tezjev otac), govori kako će pjevati vile od mora i one posred gora koje
su pri kladancu u dubravi. Tezeo na to odgovara kako će napokon doći dan kada će stići svi u Atenu u
slavi, hvali ih kako su oni vetezovi hrabri koji su uvijek bili uz njega i kako će napokon sad osjetiti slas
i staviti oružje na stranu. Skup mu odgovara da će svagdje slijediti njegovu volju (gdi nebesa budu
najgnjivija, gdi sveđ mora smućena su, gdi u ledu i u mrazu val se s valom sveđ razbija...). Tezeo
govori kako je dosta pogube i smeća i kako sad trebaju uživati u goju, igrama i slavi. Zatim svi govore:
„Umrla kripos dim bez snage ostaje, ako joj za trudim pokoj se ne daje. Dobiti grde sve i srca gnjive
se, ako vijenci od slave čela im se ne rese.“ Tezeo im govori da pođu na luku i budu oprezni (stražare)
zbog vojski i bordova, on će ostati sa svojom gizdavom vilom. Skup govori, neka idu oni ( Hod'mo) i
ostave Tezea samog da „ svrhu poda slatkoj želji“.

Skazan'je treće

Tezeo, Arijadna i Svjetnik

Tezeo i Arijadna prvo cvrkuću jedno drugom. Tezeo govori Arijadni kao će uskoro njene oči vidjeti
s“svijetle mire slavne Atene i tu će ona ljubi njegova gospodovat kao kraljica u svjetlilu usred pokoja.
Arijadna moli Tezea da joj dopusti da uzdahom jednim počasti uspomenu jer ostavlja svoju rođenu
zemlju. Govori kako je ona djeovjčica od prsi mile majke odkinuta i da su gorke njegove boljezni i
njene muke i njeni trudi. Tezeo joj govori kako je plemenita njegova pobjeda od zvijeri, ali ako oči
njegove ne paze sve njegove pobjede i slasti postaju gorke. Arijadna na to govori kako ju tjera da
uzdiše (kao ta bol jer je ostavila sve svoje) ali razgovor s njim je utjeha prava. Tezeo ju tješi kako je
nemoguće bez žalosti ostaviti rodno mjesto, ali neka razvedri svoje lijepo lice, vrati svoju svijetlost, jer
bit će svijetla krlajica, njeno ime bit će slavno, služit će ju dvorkinjice, bit će zlatom urešena, a on će
bit njena vjerna sluga i nje ljubavnik, služit će ju, dvorit ću ju.... i tako nastavlja jadno muški lagat.
Arijadna sva presretna govori da ju svaka uspomena rodnog mjesta sad ostavlja (prodala se!) i
pozdravlja se s majkom, ocem i zemljom: Zbogom! Majko moja mila; Zbogom! ĆAĆKO(to joj je tata-
ćaćko) moj izdani, i ti zbogom, zemljo, ostani,u koj sam se porodila. Tezeo na to govori kako dan
utječe i da bolje da prespavaju u tom divljem mjestu nego opet poć na more. Arijadna naivna pristaje
govoreći kako će joj bit ugodno gdje god bila s njim. Javlja se Svjetnik koji govori kako mu s ečini tamo
u tmni da vidi olam od svijeće. Tezeo na to govori kako su našli pastirski stan na sreću i kako će tamo
prespavat, a u zoru se ponovno vraćaju na put.

Skazan'je četvrto

Biserko,Ribar od Skupa i Skup ribara

Biserko (monolog) : hvali nebo i zvijezde , spominje svjetlje oči Dzorke svoje, kim srdačce ga otvori da
u vječnom ognju gori. Govori kako je sunce ugaslo i da im je sada vrijeme za vade lov iz mora, sada
treba na luku poć, ali tiho jer je sumnjičava često riba čim čuje mrežu, bježi od straha. Govori kako će
oni tu počivati „blazneć tiho u ljuvezni sne prislatke skladnom pjesni“. Skup hvali lijepe vile koje su u
skutu bistra mora i uživaju s neba. Tipično ono:hvali ih da su prelijepe, zvijezde pune uresa koje sjaje
sred nebesa bude smijeh mili, pa plač gorki...

ČINJENJE DRUGO
Skazan'je prvo

Tezeo i Svjetnik

Tezeo se pita kako će sada ostaviti Arijadnu među tim otocima, kad je ona zbog njega ostavila sva
svoja dobra. Ona je ostavila svoju krunu s kojom se rodila i rođake, a on će sve sad to prosuti. To će
moć samo sa srcem od stijene ako ne misli kako sad izdana ostaje od njega. I kako će on sad od nje
uteći kad je ona razlog njegove pobjede i vječne slave, a on zato ništa ne smije mariti nego mora
preko mora pobjeći. Svjetnik mu govori kako je u Tezeu sada nastao rast između njegovog srca i
razuma. Tezeo odgovara kako muku, trud i bolest osjeća za umijret, ljubav je nemila, al veći mu jad
zadaje strašni grijeh od vjere za vječni nepokoj. Svjetnik ga tješi, Tezeo i dalje jadikuje kako ljubav
može sve promijenit.. Svjetnik mu govori kako nitko u Ateni neće prihvatiti Arijadnu, pobjegnutu
djevojčicu iz tuđega mjesta kao kraljicu, kako će govoriti s podsmjehom da je uspio pobjediti uz
pomoći i tuđe varke, da će svi sumnjati u njegovu slavu, te Atena neće moći podnijeti da u njegovoj
slavi gleda kako uz njega stoji bludna žena, Tezeo će biti uzrok gnjeva i svi će se pitati je li ona
nečasno stekla krunu. Savjetnik i dalje kori Tezea govoreći mu kako ne završava tu njihov prijekor,
neka on misli koja je njihova nevolja kad on stavlja na prijestolje kćer kralja koji im je neprijatelj, pita
ga s kakvim pogledima i srcem će njegovi građani gledati, kako će gledati u svjetlosti slavne sreće kad
će on biti uzrok svih njihovih rana, pita hoće li među njima kraljevati kćer njihovog zlotvora zbog čijeg
harača njihova djeca svakih godinu dana neodhranjena biše. Neće li valjda zaboraviti svoju čast i
kraljevstvo itd.... Tezeo govori da neće jer gospodstva nije dostojan čovjek koji postane sluga svojoj
mračnoj požudi, Svjetnik je presretan što je razum prevladao kod Tezea.

Skazan'je drugo

Poklisar, Tezeo i Svjetnik

Poklisar govori kako pomorci spremni samo čekaju njega, izabranog kralja(Tezea). Tezeo govori neka
kaže družbi da se ustao i da će poći s njima, ponovno jadikuje „gorka muko puna smeće“. Svjetnik mu
govori kako da nema te boljezni na svitu koju dani napokon ne skrate (vrijeme će izliječit), te da od
rana „ljuvneih“ i trud pogine. Tezeo opet jaidkuje kako mu je to rana u srcu da ostavi sred ove
pustošine djevojčicu od kraljevskoga plemena, on u sebi ću ti ogromnu bolest, ne zna kao će
preživjeti. Svjetnik ga tješi kako će njoj pomoći višnja milost i kako će se ona opet vratiti na sovje
rodno mjesto i bit sretna.

Skazan'je treće

Pelinko i skup ribara

Pelinko govori kako putnici nemogu počinuti, nego idu po tamnoj noći. Skup se obraća Dzori (boginja
zore je Aurora) da zlatnim stupom nebo uresi, dan donese, zrak objavi, spominje se Titon koji je
Aurorin ljubavnik, (ona je za njega od bogova dobila dar besmrtnosti, ali je zaboravila tražiti da ostane
vječno mlad pa je Titon živio vječno, ali kao starac), Zemlja je se zaželjela, traži zoru da dođe.

ČINJENJE TREĆE
Skazan'je prvo

Arijadna, Koraljka i skup Ribara

Arijadna govori kako vjeruje svojem ljubavniku, ali u sred srdašca „sumnjiva mrazan strah boravi“,
ona nešto loše naslućuje, jao od muke i žalosti, neku zlu bojazan joj duša nosi. Još nije došla zora a
ona je išla iskat svog gospodara, no na njegovoj strani nije njega našla. Pita se kako to da je otišao u
sred noći, zašto ju je ostavio samu. Koraljka ju tješi kako je Tezeo sigurno otišao pogledati svoje splavi
i vidjeti kakvo je sinje more, te da je sigurno tiho koračao kako ju ne bi probudio i omeni njem mili
san. Arijadna kaže da će vjerovati u to sve. Skup ju tješi kako želi da bojazan bude nepotrebna, a nada
istinita. Koraljka pita skup jesu li vidjeli tko se spustio na žale, a kad joj skup odgovori pita jesu li čuli
trubalja glas. Skup prvo odogovara da su vidjeli da se „ustaviše dva viteza čudeno moći“, koja su se
odijelila, potom jedan bojnik k njima je došao i oni su kenuli prema luci, a zatim da nisu ništa čuli,
nikakvu buku ni trubalj. Koraljka tješi Arijadnu d arazveseli lijepe oči, sve je u redu. Arijadna je vesela,
jedva čeka da vidi vjerenika ljubljenoga, nestrpljiva je, želi odmah poći... Koraljka joj govori da pođe k
moru, Arijadna pozdravlja sve: „Prijateljska družbo zbogom!“ Skup ju pozdravlja, žele joj radost.

Skazan'je drugo

Biserko i Pelinko i Skup ribara

Biserko, pelinko i Skup razgovaraju. Biserko žali Arijadnu, Pelinko ga ispituje što mu je, odkud ga je taj
jad spopao, što ga to toliko straš,odkud bojazani. Biserko ih upita jesu li čuli što je sve govorio onaj
vitez te što mu je drugi sve govorio, jesu li čuli gorku žalost i uzrok svoga poraza. Pelinko odogovara
da je vidio sve i da mu se čini kroz tminu kako je vidio jednog od viteza „s mogućih besjeda žalosno
ucviljen dijelit se ureda jedan bi usiljen“. Biserko zatim upita jesu li vidjeli koji strah je spopao
Ariadnu, te nisu li čuli što je s uzdasima korz plač govorila njima? Skup shvativši sve ispituje zašto im
to sada govori i spominje, te govori o Ariadni kako je shvatio da njena žestoka bojazan nije bez
uzroka. Pelinko i Biserko se pitaju kako je mogao ostaviti toliki ljepos u ovako pustom kraju, te
Biserko govori kako je Ariajdnu moglo ostaviti samo srce bez milosti. Skup na to govori kako se
ljepota tu ne cijeni. Skup na karaju govori kako su oni sretni jer su njihove zabave mirno vodit krotka
stada ili lovit ribe, njima se nikad u sred srca ne umije ustaliti žalost ili jad, niti ih može smesti ljuven
jad. Govori kako sve nas vodi Ljubav, i svima nama ona vlada, no što od nje onda imamo. Tada u
jednom dijelu počinje pričati o Tezeu, kako tako gdje je otišao stolovati, pun žalosti će „misao hudu
proklinjati“.

ČINJENJE ČETVRTO
Skazan'je prvo

Glasnik, Pelinko, Biserko i Skup ribara

Glasnik govori kako neće vjerovati da se „pravda sad nahodi usred vaše strane svete“ osim ako višnji s
neba gore iz desnice strijele ognjene i goruće u gromovima ne obori,te ako se „plav nemila od mora
se ne proždrje, o kuk li se ne razbije u tisuću mrva i dila“ ( ako more ne proguta splav, brod što već i
ona se ne razbije u tisuću mrvica i dijelova). Skup govori da je lijepo kad čovjek može šutit kad ga
najveća srdžba pridobije, jer „zavazda“ se pusti riječ iz ustiju. Pelinko dodaje kako gore stoji pravda i
iako je ponekad kasna i lijena, te koliko se tiša gore diže, toliko će gore i brže se spustiti nazad.
Glasnik govori da ga gnjiv i milost mnoga opravi, a Biserko ga upita kakav pravedni gnjiva ga razdire.
Glasnik govori o Arijadni, kako je ostavljena u pustoši te kako je vikala u svom jadu i ibla izdana.
Pelinko govori kako su nadanja smrtnika usitinu lažna, vidi da su sumnja i strah istiniti, te upita kako
su tolike splavi mogle izaći iz luke bez buke. Glasnik govori kako nisu dali trubljati, a Pelinko govori
kako je lako prevariti onoga koji vjeruje no da će naplata od Boga svakome doći. Biserko moli glasnika
da im ispriča sve što je vidio i čuo. Glasnik ispriča kako je vidio prije zore kako su digli jedra i izvadili
sidra i otišli, te kako je čuo Arijadnu s glasom punim jauka da mu se sledila sva krv u tijelu. Okrenuo
se i ugledao djevojčicu „plačnu u zgledu, blidu u licu“. Zaziva „Hoja, Lero, Dolerije“ ( božanstva iz
praslavenske mitologije), zove ih na kletvu. Govori kako je Arijadna uprla plačne oči prema moru i
prostrla ruke, kao da želi zagrliti i zaustaviti plavi koje se nisu obazirale na njenu tužbu. Nastavlja
pričati kako je trčeći dolje, Ariadna trk zaustavila, hod joj je uzmakao, tužnim glasom klicala je: „obrati
se nevjerniče, jaoh k izdanoj mojoj mladosti!“ Govoreći mu da pogleda koliko je on nevjeran, a koliko
mu je ona bila vjerna i odana. Jadikuje i govori valovima kako su oni njeni porazi sada. Govori kad joj
nije živa da pođe izdajniku, neka pođe mrtva, što su joj živoj zabranili neka joj mrtvoj dopuste, a to je
da ju Tezeo vidi „raskinutu na sto dila“. Ona se nesvijesna u vodu „sunivaše“, no u pomoć joj priskoči
četa ribara, koji su ju izvadili iz valova, no ona umorna i bijela i hladna snagu izgubi i skonča se.
Biserko govori kako je to velika žalost, jadikuje, a Glasnik nastavlja kako je u naručju prijatelja tih
tada, više mrtva nego živa se spustila i ponovno počela plakati i lijevati grozne suze, toliko je plakala
da bi i stijena omekšala. Skup žalo Ariadnu govoreći kakav će sad njoj život biti u ovoj pustinji, te
kako će bez nade tužna u sebi, što će činiti sada njena mladost. Glasnik na to ugleda Arijadnu i govori
im kako je to ona ako ga oči ne varaju, govori kako ona žalosno stupa te joj je i lice žalosno.

Skazan'je drugo

ARIJADNA; KORALJKA I SKUP RIBARA

Arijadna govori kako želi umrijeti te da ju svi puste da umre. Pita se tko će joj utjehu donijeti, te
ponavlja da ju puste da umre. Skup govori kako ljudski jezik može podati utjehu i lijek tamo gdje bez
svrhe se „zlo goji“. Arijadna zaziva Tezea, zove ga da dođe i govori kad bi samo mogao vidjetiljepotu
ljubavi slatke i jedine, spominje ponovno kako je ostavila rodno mjesto i svoje slavno kraljevstvo, te
da će sada kao hranu oholoj zvijeri ostaviti kosti svoje na pijescima ove obale. Govori kako on sada
plovi svojoj kući gdje mu pripreme Atena spravlja, a ona bez nade sada tu cvili i neće moći zagrliti
svoju majku ni svog ćaćka. Skup se ubacuje, sve mu se cijepa na nevolju koju vidi da je zaokupila
njenu mladost. Arijadna još uvijek jadikuje, cvili, pita gdje je vjera, te govori kako joj je ove nevolje
načinio onaj koji joj je obećao da će sjesti svjetlija i veća na prijestolje (tipično muški). Nastavlja sa
pitati jesu li ovo krune s kojima ju je obećao resiti. Ponovno zaziva Tezea govoreći mu kako će i on
skončat u nemiru jer ju je na povjerenje iz rodnog grada izveo, a sada ju ostavio zvijerima. Skup se
ponovo ubacuje govoreći kako ju bolest kosi i puna je jada. Arijadna nastavlja po starom nema
tezeovog odgovora na njene tužbe, zaziva Tezea, govori kako je on njen svakako, govori da oni nije
bila ona, da gnjev iz nje govori. Skup se ubacuje 3.put, govorio kako je ovo prava ljubav neka ju svijet
s čudom vidi. Ponovno Arijadna sa svojim plakanjem kako još uvijek daje mjesto ufanju izdanom i još
uvijek postoji ljuven oganj u njenom srcu. Zaziva majku i ćaćka, govori kako je imala svijetle dvore od
zlata, kolijepku, sluge pripravne po njenoj želji, dvorkinjice koje su joj bile vjere, rođake, ugodne
prijatelje, a gdje je sada. Govori da pogledaju od kolikog je uzroka nemir zbog ljubavi i njene vjere.
Govori da svoj život gubi, onak koji svog dragog sasvim ljubi i vjeruje previše. Koraljka ju tješi govoreći
joj te ju pita jeli ta odluka da ode u smrt dostojna. Arijadna govori kako je bila sretna dok su nebesa
tako htjela- imala je krunu, dvor, sve. Sada su je pronašli nemiri, trudi, jadi, tuge i smeće, te će njeno
brijeme se smiriti sa smrti. Koraljka čuvši buku i žamor upituje što je ovo, a onda govori Arijadni da s
erazveseli da joj stiže Tezeo , njena sreća, te ju pita zašto njemu ne prilazi što sad gleda. Arijadna
govori kako je bijesna i upita Koraljku što joj je sada činiti i što da sada vjeruje. Koraljka joj govori da
se tamo zagleda i pogleda kako u luci stoje usidrene plavi. Arijadna se pita tko joj može reći da su te
plavi zaista Tezeove, žali samu sebe kako je žalosna i skončana, kako je ufanje nepravedno i govori si
da umre „Umri, umri Arijana, jaoh ne išti druge sreće!“ Koraljka moli Arijadnu da ode do žala unatoč
svemu i da posluša njen utješni savjet jer joj je uvijek bila vjerna u dvorna. Arijadna govori da će ju
poslušati, ali da se boji da će se ponovno tužna vratiti, ne vjeruje da je to Tezeo. Skup govori kako se
će ubrzo otkriti istina o svemu. Zatim Skup još nešto priča, spominje Orfea, Karonta, moli tezea da se
vrati.

ČINEN'JE PETO

Skazan'je prvo

Glasnik i Skup ribara

Glasnik i Skup pričaju, salve Ljubav, vesele se, Skup govori kako je lijepo što se Tezeo ipak radio, a
Glasnik mu govori kako se nije tezeo vratio već Bako, koji je a istoku porazio mnogo nakazni, silnika,
te sa čestite djevojčice tako gori ljubav da zbog pogleda koji ga je očarao on ni na čas ne zaboravlja
njeno prelijepo, rajsko lice. Arijadna koja je donedavno lijevala ogromne suze sada je ponovno sva
blažena, sretna i zaljubljena. Glasnik prepričava kako je sve bilo, Bako se iskrcao i ugledao Arijadnu
čija ga je ljepos odmah osvojila, vidio je da je tužna i da plače, odlučio joj se obratiti i upitati zašto je
tako tužna u sebi što joj se dogodilo. Ona mu je ispričala sve u Tezeu i u tom trneutku spoznala
„novoga ognja plam“ . Bako joj govori kako ju ljubi i dvori. Razumio je govor njene šutnje, pružio joj je
ruku, a ona mu je dala svoje srce. Glasnik priča kako se užeže sinje morre, na pržini plam s eobjavi,
sva se nebesa vidješe u ljubavi, sred vjetrića tiha i blaga vidjeno je da se Ljubav u ljudskom izgledu
očitovala, i nebeskim glasom rekla riječi koje su svi čuli: „ Gor'te u ognju momum lijepe duše i
gizdave, u blaženstvu pune slave, gor'te u ognju ljuvenomu. Vaša lijepa želja izhodi od hotjenja
višnjoih zvizda, nu što obeća, neka izda vlas moguća moja odi. Eto vašoj ja ljepoti u razbludah milo i
drago sve prosipljem slatko blago neizmerne me radosti.“ Nebo se „zamnilo“, povjetarac s
eprosvijetlio, skupile su se vile i bižice, na nebu su bili uresi („pak vedrinom nema milom tiho perjem
trepteći poda oblacim ures veći pozlatnijem rumenilom“), svi su pjevali: Prijatelji, prijatelji, evo
drazijeh ljubovnika, evo u skladnoj slatkoj želji kraljevskijeh vjerenika!“

Skazan'je drugo

Skup bojnika, Skup ribara, Arijadna i Bako

Skup bojnika zove boga od pira da prostre svoja krila, i dođe veseo, zaziva boga po imenu Imneo (bog
braka) govori kako ga Ljubav zove da razbludno združi drage ove, da ih stisne u radosti, da se sjedine
ovako lijepa dva, združe i uživaju.... Skup ribara govori kako od prilike po vedrini po rajskom svom
prozoru bog Jova sin istini otkriva milo svima. Ljubav govori bogovima d apogledaju njegovu slavu i
strijele i plam kojim se njihov svijet „prli“. Arijadna ih poziva da se raduju njenoj radosti, govori kako
je bog ljuveni blažen. Skup ribara govori: blaženi da su uzdasi, čestiti da su cvili, plači srećni, slatci i
mili kim tolike višnji blazi pokoje uvik odlučiše.

Skazan'je treće

Venere iz mora, Bako, Arijadna i skup Bojnika i ribara

Venere govori vjerenici kako svima čestita i da uživa uz svevišnjeg ljubavnika u ljubavi koja je vječna,
želi im da u njenoj radosti sred pokoja i razblude njihov svijet sada gleda blaga djela njene milosti i da
pod vjerom od Ljubavi srce izdano se vrati na veseli život pravi.

Skazan'je četvrto

Jove s neba, Arijadna, Bako i Skup bojnika i ribara

Jove govori kako će sada biti više sunca sred nebesa, kako ih čeka svijetlo prijestolje, slavi :“ ah,
ugodni meni od vijeka moj porode, pun uresa!“ ( Bako je Jovin aka Jupiterov sin). Bako govori kako je
usred vedrine vječne blage sad s njim sadružena njegova ljuvena. Govori kako će među višnjima tu na
nebu zvijezde koje su najjasnije svit lijep vijenac „od tvojijeh prema sebi“.

Zadnji stihovi koje izgovara bako i ujedno su kraj djela glase: „Slavna plata, ku uživa duša, umrle ka
ljeposti, cijeć nebeske požudnosti ko stvar taštu pogrdiva.“

SVRHA