PRIKAZ KNJIGE

Psihologija samomotivacije

U POTRAZI ZA ČAROBNOM SVJETILJKOM

Majda Rijavec / Dubravka Miljković

IEP d.o.o.

Zagreb, 2002.

241str.

Uvod
1. Poglavlje ŠTO ŽELIM?
2. Poglavlje POSTAVLJANJE CILJEVA
3. Poglavlje PLANIRANJE
4. Poglavlje IZABERITE MENTALNI STAV
5. Poglavlje S RIJEČI NA DJELA
6. Poglavlje KAKO SE MOTIVIRATI?
7. Poglavlje ŠTO U TRENUCIMA KRIZE?
8. Poglavlje DOŽIVJELI STE USPJEH? ILI MOŽDA NEUSPJEH?
9. Poglavlje JESU LI SVI CILJEVI JEDNAKO VRIJEDNI?
10. Poglavlje I NA KRAJU: HOĆETE LI DOPUSTITI DA VAŠ SAN UMRE?
 UVOD

U uvodu djela autorice nas upoznaju s procesom samoregulacije.

Proces samoregulacije odvija se u tri faze: faza pripreme, faza izvedbe, faza naknadnog
razmišljanja

• Faza pripreme ima dvije usko povezane kategorije: analiza zadataka i

motivacijska vjerovanja
o Analiza zadatka uključuje postavljanje ciljeva i planiranje
o Motivacijska vjerovanja su vjerovanje o samodjelotvornosti, očekivanje
o ishodu, osjećaj unutrašnje vrijednosti cilja te ciljna orjentacija
• Faza izvedbe uključuje dva procesa: proces samokontrole i proces
samoopažanja
o Proces samokontrole uključuje samoinstrukciju, predočavanje,
usmjeravanje pažnje i strategije rada.
o Proces samoopažanja odnosi se na praćenje specifičnih aspekata
vlastitog ponašanja, uvjeta u kojima se odvijaju i učinak koji proizvode
• Faza naknadnog razmišljanja uključuje procjenu postignutog cilja kao i našu
reakciju na to. Ljudi obično koriste četiri tipa kriterija po kojima se vrednuju,
a to su kriterij izvrsnosti, prethodno postignuće, normativni kriterij i
suradnički kriterij. Na postignuti rezultat dvije su temeljne reakcije:
zadovoljstvo/nezadovoljstvo i zaključci o ponašanju u budučnosti

1. Poglavlje ŠTO ŽELIM?

U ovom poglavlju govori se o našim temeljnim životnim vrijednostima. O

tome što nam je najvažnije u životu, što je dobro a što loše, što je ispravno a što nije,
što je poželjno a što nepoželjno. Autorice pokušavaju na vrlo simpatičan način
pobuditi nas da osvijestimo svoje životne vrijednosti, odradimo odnose meñu njima i
da odredimo najvažnije vrijednosti u svom životu. Izdvajajući vrijednosti žele da
pronañemo svoju misiju koja nas vuče, koja izaziva strast i uzbuñenje u nama, misiju
koja čini svaki naš dan vrijednim življenja. Otkrivanjem svoje misije osigurava se da
su ciljevi koje pokušavamo ostvariti zaista naši, a ne tuñi. Na taj će način naš životni
put biti ispunjen energijom i radošću, a pomaže nam i da otkrijemo smisao i značenje
svog života. Zbog toga nas uvjeravaju da ništa nije toliko vrijedno našeg truda i
vremena. Kako bi nam pomogle da otkrijemo svoju misiju prezentirale su vježbe za
razmišljanje:
• u čemu smo dobri?
• Što nas oduševljava?
• Tko je na nas utjecao?
• Što sanjamo?
• Put u budućnost

Takoñer nas kroz primjere upućuju o mogućim krivim pretpostavkama što je

misija i na činjenicu da je misija u osnovi bezvremenska, ali da ju ipak povremeno
treba preispitati. Kako misije odreñuju naše uloge autorice navode kako je vrlo bitno
da naše uloge izaberemo sami i da ne dozvolimo da nas zavedu primjeri koji se navode
u knjizi. Nakon odreñivanja naše misije i uloga, započinje proces postavljanja ciljeva.
Navode da je pri izboru cilja važno izabrati važne ciljeve, odrediti kada ćemo ciljeve
ostvariti te provjeriti jesu li nam ciljevi formulirani kako treba.

U prilogu poglavlja je intervju s g. Srećkom Puntarićem – Felix-om pod

nazivom „Priča o kreativnosti i zanosu“.

2. Poglavlje POSTAVLJANJE CILJEVA

U ovom poglavlju autorice odgovaraju na pitanje čemu služe ciljevi i vode nas
kroz postavljanje ciljeva.

Ciljevi su ono što nas potiče na akciju. Ciljevi nam pomažu ostvariti naše
snove, održati usmjerenost, samodisciplinu i interes potreban za postizanje uspjeha.
Vrlo je bitno cilj formulirati u pozitivnim terminima, u protivnom , mala je
vjerojatnost da ćemo ga ostvariti. Cilj treba staviti u dobar kontekst, jer općeniti i
nejasni ciljevi nemaju puno šanse za ostvarenje. Važno je i vizualizirati svoj cilj,
prebaciti se u budućnost i uživati u svom ostvarenom cilju. Za svaki postavljeni cilj
treba odrediti kriterije po kojima možemo pratiti svoje napredovanje. To nam
omogućuje praćenje ostvarivanja cija i daje osjećaj zadovoljstva koji potiče na novo
zalaganje. Mora se paziti da ciljeve možemo ostvariti sami, te kako njihovo ostvarenje
ne ovisi o drugim ljudima. Ukoliko cilj uključuje druge ljude, bitno je odrediti u kojoj
mjeri možemo utjecati na ostvarenje cilja. Autorice upozoravaju da ostvarenje naših
ciljeva utječe i na naš život i na život ljudi oko nas, tako da treba dobro razmisliti o
posljedicama ostvarenja našeg cilja. Ciljevi bi svakako trebali biti izazovni, ali bez
pretjerivanja, kako bi se naše vještine povećavale. Takoñer nas upozoravaju da neke
ljude ovakav postupak može odbiti jer im se čini predvidljivo, pa se gube čari i
uzbuñenja. Za njih predlažu da izaberu nešto što im se sviña, nešto što žele ili čak
nešto što moraju. Neka to bude neposredan cilj i ne previše zahtjevan zadatak, ali
važno je da ga se napravi najbolje što se može.

U prilogu poglavlja je intervju s gospoñom Mirjanom Krizmanić pod nazivom

„Priča o hrabrosti i optimizmu“

3. Poglavlje PLANIRANJE

U ovom poglavlju govori se o planiranju ostvarivanja ciljeva. Planiranje

uključuje: izbor cilja, odreñivanje roka, prikupljanje što više podataka, odabir osoba
koje bi nam mogle pomoći, razmišljanje o preprekama koje bi se mogle pojaviti te
razmišljanje o podciljevima.

Kad se ciljevi izaberu treba ih razvrstati po kategorijama: dugoročni

(ostvarenje i do 20 godina), srednjoročni (ostvarenje 2-5 godina), kratkoročni
(ostvarenje u jednoj godini ili manje) i nemogući. Autorice naglašavaju kako je vrlo
važno odrediti i krajnji rok, pa ga se zatim i pridržavati. Pri planiranju važno je
prikupiti sve podatke i znanja (npr. Program za stjecanje nastavničkih kompeticija) do
kojih se može doći, upoznati ljude koji vam ih mogu dati. Svakako treba razmisliti tko
nam sve može pomoći na put do cilja. Takoñer savjetuju da popišemo sve što se može
ispriječiti prilikom ostvarivanja cilja i već unaprijed razmisliti o načinu savladavanja
ili izbjegavanja prepreke. Vrlo važan dio procesa je krajni cilj podijeliti u manje
ciljeve koji su lakše i brže ostvariti. Jednom napravljen plan može se mijenjati i
prilagoñavati ovisno o razvoju situacije. Autorice ističu kako su najbolji elastični
planovi, ako ne funkcioniraju promijene se i prilagode onoliko često koliko je to
potrebno.
 U prilogu poglavlja je intervju s g. Mensurom Jašarevićem pod nazivom „Priča
o snovima“

4. Poglavlje IZABERITE MENTALNI STAV

U ovom poglavlju autorice govore o utjecaju pozitivnog mentalnog stava na

ostvarenje ciljeva.

Upozoravaju nas da saznanja koja imamo o sebi utječu na sve naše životne
akcije, na očekivanja od sebe i na vrednovanje sebe. Naše samopoštovanje i
samopouzdanje raste postizanjem onog što od sebe očekujemo i suprotno. Svakako
trebamo biti i samodjelotvorni tj. biti uvjereni da smo sposobni suočiti se s
problemima i učiniti sve što treba da ih riješimo. Autorice su opisale i kako nastaje
uvjerenje samodjelotvornosti i što možemo činiti da ga razvijamo. Na izbor mentalnog
stava utječe što očekujemo i na što smo usmjereni. Usmjerenje može biti na uspjeh ali
i na izbjegavanje neuspjeha. Usmjerenje takoñer može biti na zadatak (učiniti što bolje
i što kvalitetnije) i na izvedbu (važnije je što će drugi reći). Kako se kod većine ljudi
mijenja raspoloženje te i to utječe na naš mentalni stav. Kako bi zadržali ili popravili
raspoloženje, autorice savjetuju da se usmjerimo na dobre stvari, nikako da ne
razmišljamo o lošim stvarima na koje ne možemo utjecati.

U prilogu poglavlja je intervju s gospoñom Ivanom Boljkovac pod nazivom

„Priča o velikom srcu i odlučnosti“

5. Poglavlje S RIJEČI NA DJELA

U ovom poglavlju autorice govore kako imati plan neće dovesti do ostvarenja
ciljeva ako nismo spremni raditi.

Važno je krenuti i napraviti prvi korak, usmjeriti se na njega i ne previše

razmišljati o krajnjem cilju kako se ne bi demotivirali. Trebamo biti svjesni da svako
postignuće iza sebe ima trud, volju i hrabrost. Kako bi ostali koncentrirani na odreñeni
zadatak autorice su nam opisale tri vještine: budi tu, učiti od pauka i odreñivanje
vremena za brigu. Dakako da bi bili uspješni moramo stalno opažati što radimo, koje
metode koristimo i kakve rezultate postižemo. U svemu što radimo trebamo biti
uporni do razumljive granice. Upornost bez rezultata ne dovodi do cilja, ali prije nego
što se nešto promjeni treba provjeriti je li učinjeno sve što smo mogli. Autorice
savjetuju da po potrebi treba razmisliti i o promjeni cilja. Svakako je bitno naučiti
upravljati vremenom pa su nam autorice opisale vježbu koja nam može biti prvi korak
u nastojanju da svojim vremenom upravljamo što efikasnije.

U prilogu poglavlja je intervju s g. Antom Mandićem pod nazivom „Priča o

slučajnom uspjehu“

6. Poglavlje KAKO SE MOTIVIRATI?

Često ljudi nisu dovoljno motivirani jer nas motivira cilj, ali nas ne motivira
put do cilja. Kako je rezultat svega na kraju nagrada u budućnosti pa ne osjećamo
njene učinke, važno je da nas loše stvari u sadašnjosti ne demotiviraju. Kako bi
povećali svoju motivaciju jakim predodžbama u našem mozgu, autorice su iznijele par
vježbi. Važno je znati što će nam cilj donijeti i imati ga što češće pred očima. Kako je
uspjeh najveći motivator , savjetuju nam da naš prvi zadatak ne bude pretežak, a da s
vremenom postavljamo teže i izazovnije zadatke. Vrlo je važno naučiti pratiti vlastiti
napredak, a ne se usporeñivati s drugima. Priznanje koje damo sami sebi za svaki
postignuti korak ili uspjeh potaknut će nas da ciljeve ostvarujemo brže i kvalitetnije.
Kako sam trenutak ostvarenja cilja traje jako kratko, vrlo je važno da se u procesu
osjećamo što bolje, jer on traje puno duže. Na samom početku vrlo je važan utjecaj
okoline pa svoje ciljeve treba dijeliti s ljudima koji će nas podržati, hrabriti i veseliti se
s nama. Autorice nas takoñer upozoravaju na motivaciju iz inata koja može biti
izrazito jaka.

U prilogu poglavlja je intervju s g. Borisom Petzom pod nazivom „Priča o

zaigranosti“

7. Poglavlje ŠTO U TRENUTCIMA KRIZE?

 Kako postoji vjerojatnost da na putu do cilja zapadnemo u krizu i pomislimo da
nema nade da ostvarimo cilj, autorice su nam ponudile nekoliko tehnika.
• Započeti bilo što bez obzira na motivaciju, ona stiže poslije
• Sjetiti se uspjeha iz prošlosti jer je vrlo važno prestati razmišljati o
neuspjesima
• Podsjetiti se na dobit od ostvarenja cilja i staviti si ih pred oči
• Suočiti se sa strahom, jer on nas zaustavlja tamo gdje jesmo i ne da nam
dalje
• Predusretanje izgovora

U prilogu poglavlja je intervju s g. Brankom Bizjakom pod nazivom „Priča o

hrabrosti i plemenitosti“

8. Poglavlje DOŽIVJELI STE USPJEH? ILI MOŽDA NEUSPJEH?

Ukoliko je ostvaren cilj, svakako treba proanalizirati što i kako smo postigli.
Vrlo je bitno jesu li oni u skladu s onim što zaista želimo u životu. Trebalo bi to činiti
svakih nekoliko mjeseci, a informacije koristiti pri postavljanju i ostvarivanju
sljedećih ciljeva npr. usvajanje vještina koje nam nedostaju.

Ukoliko smo doživjeli neuspjeh treba probati iz toga naučiti što više. Svaku
povratna informacija poželjno je iskoristiti da se što realnije postavi cilj, ako je prvi
put postavljen previsoko. Ili se kao cilj postavi usvajanje novih vještina i znanja. Ili se
za cilj postavi grañenje upornosti. Postupimo li ovako, sve što se dogodilo možemo
pretvoriti u pozitivno iskustvo iz kojeg se nešto može naučiti.

U prilogu poglavlja je intervju s gospoñom Teom Drakulić pod nazivom „Priča

o ljepoti u upornosti“

9. Poglavlje JESU LI SVI CILJEVI JEDNAKO VRIJEDNI?

 U ovom poglavlju autorice govore o istraživanjima koja su pokazala da se ljudi
koji napreduju prema svojim unutrašnjim životnim ciljevima, osjećaju sve bolje i
bolje, dok ostvarenje vanjskih ciljeva, kao što su na primjer zarañivanje više novca, ne
pridonosi značajno našoj psihološkoj dobiti, a s druge strane često je povezan s
gubitkom autonomije. Upozoravaju i da siromaštvo nije dobro, jer i ono sa sobom nosi
mnoge negativne posljedice.
U ovom poglavlju osvrću se i na to što kažu oni stariji i mudriji. Kad bi
ponovno mogli proživjeti svoj život:
• više bi razmišljali o tome što zapravo rade i kamo idu, a ne o dnevnom
žrvnju. Poručuju i da se život ubrzava i da vrijeme postaje sve
dragocjenije.
• više bi riskirali, u odnosima s drugima, bili bi hrabriji, izražavali bi više
kreativnosti
• znali bi što ih doista ispunjava, a to je raditi nešto što pridonosi životu,
povećavati vrijednost života

U prilogu poglavlja je intervju s g. Brankom Bahunekom pod nazivom „Priča o

ljubavi“

10. Poglavlje I NA KRAJU: HOĆETE LI DOPUSTITI DA VAŠ SAN UMRE?

U ovom poglavlju autorice govore o rezultatima istraživanja.

„Vrhunski dosezi nemaju nikakve veze s radoholičarstvom. Oni ne unose stres
i napetost u naš život. To nije neki specijalni ili mistični proces rezerviran samo za
izabrane. To može biti proces pun uživanja koji nije teško naučiti i koji nam može
omogućiti da uspješno i s uživanjem radimo ono što nam je važno, više nego smo ikad
vjerovali da je moguće.“ Ljude s ovakvim dosezima karakterizira:
• Posvećenost važnim ciljevima
• Unutarnja smirenost
• Uvažavanje intuicije
• Kreativni optimizam
• Pozitivna mentalna priprema
 • Ljubav i podrška
• Upornost i sposobnost koncentracije

Autor istraživanja je Charles Garfield, a on kaže: „Razlika izmeñu ljudi koji postižu
vrhunska dostignuća i ostalih je mnogo manja nego što svi misle“ .

ZAKLJUČAK

Čitajući, knjiga me jako ugodno iznenadila i upalila u meni „ono nešto“.

Ležeran pristup i jaki argumenti, tjeraju me da počnem ispočetka, ali sad s ciljem da
odradim sve opisane vježbe te da izoštrim svoju misiju, uloge i ciljeve. Jako sam
sretan i zahvalan što me je dopao ovaj naslov.
Knjiga me navela na razmišljanje koliko još ima neotkrivenih knjiga slične tematike
koje bi me privukle svojim neposrednim pristupom i jednostavnim načinom pisanja.

Svakom tko imalo razmišlja o svom pristupu rješavanja pojedinih životnih problema
preporučio bi da pročita ovu knjigu i razmisli o svojim trenutnim stavovima i prioritetima.