Glavne definicije LEKSIKOLOGIJE

Jezik je apstraktni sustav znakova i pravila kojim se ostvaruje

komunikacija, prenošenje informacija i spoznaja.
Lingvistika ili jezikoslovlje je znanost o jeziku. Ona proučava podrijetlo,
postanak i strukturu jezika.
Lingvističke discipline su leksikologija, etimologija, semantika, stilistika,
dijalektologija, povijest jezika, fonetika, fonologija, morfologija, sintaksa.
Leksikologija je lingvistička disciplina koja proučava leksik, tj. rječnik i
rječnički sustav jezika.
Poddiscipline u leksikologiji su onomastika, leksikografija, tvorba riječi,
frazeologija, terminologija.
Leksem je složena jezična jedinica koja je ukupnost svih gramatičkih,
paradigmatskih oblika i leksičkih značenja. Leksik je ukupnost svih
leksema jednog jezika.

Jezični znak je jezična jedinica koja objedinjuje izraz i sadržaj. Izraz je

materijalni dio jezičnog znaka kojeg možemo percipirati a nazivamo ga još i
označitelj. Sadržaj je dio jezičnog znaka na koji preslikava dio izvanjezične
zbilje. To je ono označeno.
Leksičko značenje je individualno i ono povezuje izvanjezičnu zbilju sa
jezičnim znakom.
Gramatičko značenje ima službu uspostavljanja odnosa među riječima.
Teško ili nikako se povezuje sa izvanjezičnom zbiljom.
Prema stupnju određenosti lekseme dijelimo na:

 punoznačnice – riječi koje imaju i leksičko i gramatičko značenje

(imenice, glagoli, pridjevi, brojevi, zamjenice i neki prilozi)
 nepunoznačnice – riječi koje nemaju leksičko već samo gramatičko
značenje.

LEKSIKOLOGIJA: jezikoslovna jedinica koja proučava blago određenog jezika tj leksika;

leksik obuhvaća sve riječi nekog jezika

Riječ- proučava se preko nekoliko jezikoslovnih disciplina:

 1. Fonologija-proučava fonemski sustav riječi
2. Gramatika-proučava obitelj riječi i povezivanje riječi
3. Ortoepija-proučava pravilan izgovor riječi
4. Ortografija-proučava prijenos fonema u grafeme
5. Stilistika-proučava izražajna svojstva jezika
6. Semantika-proučava značenmja riječi
7. Semiotika-proučava jezični znak
Riječ je jezični znak. Jezičnim znakom imanujemo izmjeničnu zbilju-to je znakovna vrijednost
jezika

RIJEČ- semiotička jedinica oblak

- fonetička -II- [o]+[b]+[l]+[a]+[k]

- semantička prirodna pojava

- sintaksa subjekt u rečenici

U riječi razlikujemo:

1.oblik ili glasovni sustav,

2.značenje ili pojmovni sadržaj,

3.službu ili funkciju riječi u rečenici

U riječi razlikujemo: 1.korijen riječi- sadrži temeljno leksičko značenje riječi dio osnove,
2.osnova riječi- sadrži cijelovito leksičko značenje riječi, 3. nastavke- nastavci su obični
morfemi

Leksem-značenjska jedinica

Leksemi-jednoznačne (jednoznačnice)

-višeznačni (višeznačnice)

Jednoznačnice – riječ koja ima samo jedno značenje

Višeznačnice- riječ koja ima više značenja