SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................................1
1. KLASIFIKACIJA PREVOZNIH SREDSTAVA..............................................................................................2
1.1 Osnovne definicije drumskih vozila..............................................................................................2
1.2 Klasifikacija drumskih motornih vozila.........................................................................................2
2. IZBOR TERETNOG VOZILA I VOZAČA U RADU.....................................................................................6
2.1 Proces izbora vozila i vozača u transportnom procesu.................................................................7
2.2 Izbor teretnog vozila u radu..........................................................................................................8
2.3 Izbor vozača u radu.......................................................................................................................9
2.4 Određivanje potrebnog broja vozila za obavljanje prevoznog zadatka......................................10
2.5 Izbor teretnog vozila...................................................................................................................11
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................13
LITERATURA..........................................................................................................................................14
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

UVOD
Motorno vozilo je vozilo na motorni pogon koje je prvenstveno namijenjeno za prijevoz
osoba ili tereta na putevima, ili koje služi za vuču priključnih vozila namijenjenih za prijevoz
osoba ili tereta, osim vozila za prijevoz osoba ili tereta koja se kreću po šinama, bicikla s
motorom, traktora i drugih vozila na motorni pogon koja nisu prvenstveno namijenjena za
prijevoz osoba ili tereta.

Podjela motornih i priključnih vozila može da se vrši na više načina, u zavisnosti od

parametra koji se uzima kao osnov za klasifikaciju. Najčešće kao osnovni parametar za
klasifikaciju motornih vozila uzima njihova namjena. U ovom smislu sva motorna vozila mogu
da se podijele na dvije osnovne grupe: putna i besputna, tj. na vozila koja se kreću po
posebno izgrađenim cestama i na vozila koja se kreću po najrazličitijim prirodnim
podlogama.

Izbor vozila i vozača za realizaciju određenog transportnog rada uobičajeno je da provodi

dispečersko odjeljenje, saobraćajne službe preduzeća koje se bavi transportom. Iskazuje ga
putnim nalogom koji se poslije odgovarajuće kontrole predaje vozaču na izvršenje.

Ukoliko je zahtjev naručioca prevoza usklađen sa funkcijom cilja preduzeća, on se prihvata i

pretvara u radni zadatak. Radnim zadatkom definiše se vrsta robe, količina robe, relacija
odnosnoodredište mjesta otpremanja i prijem robe, vrijeme u kome transportni rad treba da
se izvrši i ostali relevantni podaci.

Izbor vozila i vozača, kako je već navedeno, u mnogome zavisi od vrste robe te uslova pri
kojima roba terba da bude transportovana. Prednost u transportu različitih vrsta robe maju
preduzeća koja posjeduju heterogeni vozni park koji omogućuje transport različitih vrsta
robe u različitim uslovima. Kroz rad će se detaljno opisati faktori i elementi neophodni za
pravilan izbor kako vozača tako i vozila za izvršenje određenog transportnog zadatka.

1
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

1. KLASIFIKACIJA PREVOZNIH SREDSTAVA

1.1 Osnovne definicije drumskih vozila

Vozilo je svako prijevozno sredstvo namijenjeno za kretanje po putu osim pokretnih stolica
bez motora za nemoćna lica i dječjih prijevoznih sredstava dok je vozilo na motorni pogon je
svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora osim pokretnih stolica s motorom za
nemoćna lica i vozila koja se kreću po šinama.
Motorno vozilo je vozilo na motorni pogon koje je prvenstveno namijenjeno za prijevoz
osoba ili tereta na putevima, ili koje služi za vuču priključnih vozila namijenjenih za prijevoz
osoba ili tereta, osim vozila za prijevoz osoba ili tereta koja se kreću po šinama, bicikla s
motorom, traktora i drugih vozila na motorni pogon koja nisu prvenstveno namijenjena za
prijevoz osoba ili tereta. Proširujući osnovni pojam “vozila” dat ranije koji kaže da se pod
motornim vozilom podrazumijeva samohodna mašina pogonjena motorom, koja se kreće,
uglavnom, po kopnu, a najčešće nije vezana za određenu trajektoriju u motorna vozila mogu
se uključiti i mašine koje imaju mogućnosti da se kreću i po kopnu i po vodi (tzv. amfibijska
motorna vozila specijalne namjene) kao i ona koja mogu da se kreću, kako po slobodnim
tako i po unaprijed utvrđenim trajektorijama (tzv. automatski vođena motorna vozila). Pored
svih vrsta vozila obuhvaćenih gornjom definicijom u oblasti vozila ulaze sve vrste priključnih
vozila za motorna vozila kao i njihove kombinacije vučnih vozovi.

1.2 Klasifikacija drumskih motornih vozila

Klasifikacija motornih i priključnih vozila može da se vrši na više načina, u zavisnosti od
parametra koji se uzima kao osnov za klasifikaciju. Najčešće kao osnovni parametar za
klasifikaciju motornih vozila uzima njihova namjena. U ovom smislu sva motorna vozila mogu
da se podijele na dvije osnovne grupe: putna i besputna, tj. na vozila koja se kreću po
posebno izgrađenim cestama i na vozila koja se kreću po najrazličitijim prirodnim
podlogama.
Na osnovu uže namjene i putna i besputna motorna vozila mogu da se podijele na
transportna, vučna i specijalna. Transportna motorna vozila su namijenjena za prevoz robe ili
ljudi na kraćim i dužim relacijama, te je kod ove vrste vozila osnovni cilj ostvarivanje
određene brzine kretanja. Vučna ili radna motorna vozila obavljaju najčešće u agregatu sa
nekom radnom mašinom ili uređajem određene radne operacije u raznim oblastima privrede
(poljoprivrede, građevinarstva, šumarstva, komunalne djelatnosti itd.) Kod ove vrste vozila
osnovni cilj je ostvarivanje određene vučne sile na poteznici kojom se može vući drugo vozilo
ili radna mašina, odnosno veličina snage kojom je priključena mašina pogoni.
Specijalna motorna vozila obuhvaćaju takva vozila kod kojih se teži ostvarenju posebnih
karakteristika (npr. za sport, armiju, komunalne, zdravstvene i druge svrhe). Kod specijalnih
vozila osnovni cilj zavisi od njihove namjene. Klasifikacija motornih vozila može da se vrši i u

2
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

odnosu na druge značajne parametre. Tako, npr. u odnosu na način ostvarivanja kretanja
(motorna vozila sa točkovima i motorna vozila sa gusjenicama); u odnosu na vrstu pogona
primijenjenog na vozilu (motorna vozila sa motorima SUS, sa elektropogonom, gasnom
turbinom itd.). Definicije, osnovne oznake i klasifikacija motornih vozila predmet su više
međunarodnih preporuka i nacionalnih standarda.

Drumska motorna vozila mogu se podijeliti na:

 vozila na dva i tri točka;
 vozila na četiri i više točkova.

Motorna vozila na 2 i 3 točka mogu se podijeliti na:

a. motorne dvokolice, koje su, zapravo, bicikli snabdjeveni pomoćnim motorom a
obično je zapremine 30 do 50 (cm3) maksimalna brzina 20 do 40 (km/h);
b. mopede, koji su kombinacija motorne dvokolice i motorkotača, zapremine do 50
(cm3), maksimalna brzina do 60 (km/h);
c. skutere, koji se od motorkotača razlikuju po rasporedu elemenata i agregata. Motori
su zapremine do 175 (cm3), maksimalna brzina do 90 (km/h);
d. motorkotače, motori su zapremine do 1000 (cm3), maksimalne brzine su do 200
(km/h);
e. motorne trokolice, koje služe za prevoz tereta (do 500 daN). Izvode se sa jednim
točkom sprijeda i u tom slučaju upravljaju se kao motorkotači. Postoje i izvedbe kod
kojih su dva točka naprijed, pa se upravljanje vrši kao kod automobila;
f. laka vozila na 3 točka su kombinacije motorne trokolice i automobila. Njima se
upravlja kao automobilom, a izvedena su kao teretna (do 851 daN) ili kao putnička (2
do 6 osoba). Pogon se obično vrši preko jednog točka, i to pomoću lanca. Motori
putničkih vozila sa 200 (cm3), a u stanju su da postignu brzinu od oko 80 (km/h).
Teretna vozila posjeduju motore do 500 (km/h), ali razvijaju nešto manje brzine od 80
(km/h).

Motorna vozila na 4 i više točkova služe za prevoz u vrlo različite svrhe, pa se mogu podijeliti
na:
a. putnička vozila služe za prevoz manjeg broja osoba (do 8). Ova vozila posjeduju
motore velikog raspona snaga od 20 do 200KW, a u vezi sa tim postižu i maksimalne
brzine od 80 do 200 (km/h). Pogon se izvodi na prednju ili zadnju osovinu;
b. autobuse, koji služe za prevoz većeg broje ljudi u gradskom, prigradskom
imeđugradskom saobraćaju. Snaga motora je obično od 9 do 11 KW po toni ukupne
težine, s tim da se veće vrijednosti primjenjuju kod gradskih autobusa koji moraju
imati dobra ubrzanja;
c. kombi vozila, koja služe za prevoz i osoba i manjih tereta. Teret im obično ne prelazi
850 daN;

3
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

d. teretna vozila, koja služe za prevoz korisnog tereta od 300 do 18000 daN. Motori su
sličnih snaga kao kod autobusa, s tim da se pogon može ostvariti na više osovina,
kako bi se dobila što veća vrijednost vučne sile;
e. specijalna vozila, koja služe za privredne, zdravstvene i komunalne potrebe. Kao bazu
uzimaju serijska putnička ili teretna vozila, a zatim se, prema zahtjevu, konstruiše
nadgradnja (bolničko vozilo, hladnjača, cisterna, vozilo za prevoz cementa itd.).

Ispravno izvršena klasifikacija i kategorizacija omogućavaju da se uspješno obavi i tipizacija

čitavog niza sklopova i elemenata, kao i vozila u cjelini. Tipizacija elemenata, pa čak i nekih
sklopova svodi se na standardizaciju.

Na šemi 1 prikazana je uobičajena podjela prijevoznih sredstava u drumskom saobraćaju.

Sve vrste prevoznih sredstava mogu se podijeliti na transportna vozila i vozila

specijalnenamjene. U vozila specijalne namjene spadaju: vatrogasna vozila, komunalna (za
pranje ulica, za sakupljanje smeća), vozila hitne pomoći, autodizalice, pokretne
radionice,...Transportna vozila prema namjeni se dijele na vozila za prevoz tereta i vozila za
prevoz putnika. Vozila za prevoz putnika se dalje dijele na autobuse i putničke automobile.

4
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

Sve tri grupe vozila (teretna vozila, autobusi i putnički automobili) su dalje podijeljene po
konstruktivnoj šemi. Teretna vozila se dalje dijele na kamione i vučne vozove – skupove
vozila u koje spadaju kamioni sa prikolicom i tegljači sa poluprikolicom.Kod teretnih vozila
osnovna klasifikaciona podjela je po ukupnoj masi, odnosno korisnoj nosivosti. U datoj šemi
teretna vozila podijeljena su na: vozila osobito male korisnosti do 0.5 t, vozila male korisnosti
od 0.5 – 3.0 t, vozila srednje korisne nosivosti od 3.0 – 7.0 t, vozila visoke korisne nosivosti
od 7.0 – 12.0 t i vozila osobito visoke korisne nosivosti preko 12.0 t.
Svi kamioni i skupovi teretnih vozila podijeljeni su u dvije osnovne grupe: standardna teretna
vozila univerzalne teretne namjene sa tovarnim sandukom, nadstranicama, nosačima cerade
sa podesivom visinom i ceradom i specijalna teretna vozila sa tovarnim prostorom
prilagođenim prijevozu jedne ili nekoliko vrsta roba. Uslijed ubrzanog razvoja tehnologije, te
njene primjene u autotransportu, specijalna vozila imaju čitav niz prednosti nad standardnim
vozilima koje se očituju kroz bolje obezbijeđenje i očuvanje robe pri transportu, skraćenom
vremenu dangube vozila na utovaru‐istovaru, te uštede na ambalaži.
Po konstruktivnoj šemi, autobusi su podijeljeni u tri grupe: autobus, zglobni autobus i vučni
voz – skup autobusa sa prikolicom. U upotrebi je najmasovniji autobus bez priključnog vozila.
Zglobni autobusi koriste se radi obezbjeđenja boljih manevarskih sposobnosti na putevima i
mreži ulica u gradovima, a prednost im je veliki kapacitet.

Po namjeni, autobusi su u klasifikaciji razvrstani prema vrsti prijevoza koji obavljaju na:
- gradske,
- prigradske,
- međugradske,
- turističke,
- školske i
- autobuse opšte namjene.

Po konstruktivnoj šemi, putnički automobili se razlikuju po obliku i vrsti karoserije i broju

vrata. Najrasprostranjenija su vozila sa zatvorenom karoserijom, zatim otvorena vozila bez
krova, kupe vozila sa dva sjedišta i vozila tipa karavan sa zadnjim dijelom namijenjenim
transportu tereta.

Po klasifikaciji radne zapremine motora, putnički automobili su razvrstani u pet klasa i to:
- osobito male radne zapremine do 900 cm3,
- male radne zapremine od 900 – 1300 cm3,
- srednje radne zapremine od 1300 – 1800 cm3,
- velike radne zapremine od 1800 – 2500 cm3 i,
- osobito velike radne zapremine motora preko 2500 cm3.

Prema namjeni, putnički automobili su podijeljeni na vozila u ličnoj svojini, službena vozila,
taksi vozila i vozila za iznajmljivanje – rent‐a‐car. Data klasifikacija je sačinjena po

5
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

eksploatacionim karakteristikama vozila. Moguće je izvršiti klasifikaciju po konstruktivnim

karakteristikama.
Također, motorna vozila se mogu podijeliti i prema načinu i smještaju motora i to: podužni
smještaj, poprečni smještaj, smještaj motora naprijed, nazad, pod kabinom, pod
karoserijom, pod podom. Automobili mogu imati pogon na zadnje točkove, na prednje
točkove, pogon može biti preko jednog ili više pogonskih mostova. Prikolice koje vuku
automobili mogu biti sa jednom, dvije, tri i sa više osovina. Jednoosovinske prikolice najčešće
su u upotrebi uz putničke automobile. Koriste se i uz teretna vozila pri prevozu dugih
komada tereta. Dvoosovinske i troosovinske prikolice namijenjene su teretnim vozilima
srednje i visoke nosivosti. Kod nekih troosovinskih prikolica radi lakšeg manevrisanja,
posljednja osovina je samoupravljiva.
Poluprikolice se razlikuju od prikolica, jer dio sopstvene mase i mase tereta prenose preko
sedla na šasiju vučnog vozila – tegljača sa sedlom. Proizvode se sa jednom, dvije ili tri
osovine. Osovine su smještene pod zadnjim dijelom, dok je ispod prednjeg dijela smješten
uređaj za spajanje sa vučnim vozilom – rukavac za vezu sa sedlom na vučnom vozilu.

2. IZBOR TERETNOG VOZILA I VOZAČA U RADU

Proces izbora vozila i vozača za realizaciju određenog transportnog rada uobičajeno je da
provodi dispečersko odjeljenje, saobraćajne službe preduzeća koje se bavi transportom.
Iskazuje ga putnim nalogom koji se poslije odgovarajuće kontrole predaje vozaču na
izvršenje.

Ukoliko je zahtjev naručioca prevoza usklađen sa funkcijom cilja preduzeća, on se prihvata

ipretvara u radni zadatak. Radnim zadatkom definiše se vrsta robe, količina robe, relacija
odnosnoodredište mjesta otpremanja i prijem robe, vrijeme u kome transportni rad treba da
se izvrši i ostali relevantni podaci.

Raspolažući podacima o raspoloživim vozilima i vozačima u vremenu u kome tako definisan

transportni rad treba da se izvrši, dispečer bira vozilo koje po svojim konstrukcijama i
tehničko-eksploatacionim karakteristikama odgovara vrsti i količini robe koja treba da se
preveze. U postojećemstanju, podatak o vozilima spremnim za rad dobija se na osnovu
izvještaja o tehnički ispravnimvozilima koji se u zavisnosti od preduzeća prave u određenim
vremenskim procesima u toku radnogdana. Pored toga, dispečer treba da vodi računa i o
tome da li će vozila koja su u određenom vremenskom presjeku spremna biti u stanju da
izvrše takav i toliki transportni rad bez otkaza, odnosno da li će biti raspoloživa. To
podrazumijeva da raspolaže informacijom o tome da li na vozilu u intervalu pređene
kilometraže koju transportni rad zahtjeva treba da se urade intervencije iz
programapreventivnih intervencija, ukoliko je program preventivnih intervencija uopšte
razrađen u tom preduzeću. Takođe treba da vodi računa da li, u vremenskom intervalu u
kome transportni rad treba dase obavi, treba da se izvrši redovan tehnički pregled vozila i sl.

6
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

Ukoliko takve informacije i postoje, do njih dispečer dolazi ili preko izjave samih vozača,
ukoliko su oni dužni da se o tome staraju, ili uvidom u određene nosioce informacija
(dokumentaciju) postojećeg informacionog sistema preduzeća. Ukoliko takve informacije ne
postoje, izbor vozila se vrši samo na osnovu podataka o njihovoj spremnosti i svakako sa
sobom nosi odgovarajući rizik. Po izboru vozila, u nekim od preduzeća, završen je izbor
vozača ukoliko su vozači vezani (duže) za vozilo i ukoliko su u statusu da su raspoloživi, u
periodu vremena u kome transportni rad treba da se izvrši. Ukoliko to nije slučaj bira se
vozač čiji status u planiranom vremenu omogućava njegovo angažovanje. Očigledno je, da
dispečer mora da raspolaže informacijom o statusu vozača (na radu, na putu, na bolovanju,
na godišnjem odmoru i sl.) i dužini trajanja tog statusa. Ukoliko se radi o preduzeću sa malim
voznim parkom, relativno malim brojem voznih jedinica i vozača, problem neadekvatnosti ili
složenosti korištenja informacionog sistema za donošenje odluka pri izboru vozila i vozača za
realizaciju konkretnog transportnog rada može prevazići sam dispečer. Međutim, porastom
broja voznih jedinica kao i pooštravanjem uslova poslovanja usložnjava se proces izbora
vozila i vozača.

To usložnjavanje pored i dalje prisutnog i još više izraženog problema kvaliteta informacija za
posljedicu može imati:

- povećanje vrste i količine nosioca informacija što sa sobom nosi otežano korištenje,
- povećanje broja zaposlenih, povećanje troškova administracije i sl.,
- nemogućnost optimizacije izbora vozila i vozača što za posljedicu može da ima
neracionalno korištenje voznih jedinica u smislu lošeg iskorištenja njihove nosivosti,
vremena na radu, pređenog puta i sl.

Imajući sve navedeno u vidu, mora se istaći da je problem realizacije procesa izbora vozila i
vozača za izvršenje određenog transportnog rada, problem optimalnog upravljanja
raspoloživim resursima vozila i vozača, u skladu sa unaprijed definisanim kriterijumima za
upravljanje koji su opet posljedica usklađivanja sa funkcijom cilja preduzeća.

2.1 Proces izbora vozila i vozača u transportnom procesu

Proces izbora vozila odvija se u tri faze, i to:

Faza usklađivanja zahtjeva naručioca prevoza (transportne usluge) sa funkcijom cilja

preduzeća. Ova faza počinje ispostavljanjem zahtjeva preduzeća koje se bavi transportom.
Ukoliko je zahtjev u skladu sa funkcijom cilja, on se iskazuje radnim zadatkom, u protivnom
već u ovoj fazi se odbija. U ovoj fazi, kriterijumi za upravljanje su uglavnom ekonomske
prirode. Radnim zadatkom mora biti definisana: vrsta robe, količina robe, relacija, odnosno
relacije na kojima te robe treba da se prevezu, vrijeme u kome transportni rad treba da se
obavi i ostali relevantni podaci.

7
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

Faza planiranja vozila za izvršenje radnog zadatka definisanog u prethodnom

zadatku. Ova faza se sastoji iz nekoliko koraka:

- definisanje vozne jedinice vučnog vozila, a zatim i priključnog vozila (ukoliko je

potrebno) određenih konstrukcijskih karakteristika (tip nadgradnje) i određenih
tehničkoeksploatacionih karakteristika od kojih je u prvom koraku najvažnija
nosivost,
- izbor vozne jedinice, vučnog vozila, koji po konstrukcijskim i tehničko
eksploatacionim karakteristikama najviše odgovara definisanoj grupi u prvom koraku,
a čiji je status u vremenu planiranom za izvršenje transportnog rada takav da se
vozilo može angažovati,
- izbor, ukoliko je to potrebno, priključnog vozila koje najviše odgovara definisanoj
grupi priključnih vozila u prvom koraku, a čiji je status u vremenu planiranom za
izvršenje transportnog rada takav da se može angažovati.

2.2 Izbor teretnog vozila u radu

Faza izbora vozila (i vučnog i priključnog dijela) posljedica je statusa vozila u momentu i za
vrijeme predviđeno za trajanje realizacije zadatog transportnog rada.

Status vozila u momentu početka realizacije transportnog rada može biti:

- vozilo spremno,
- - vozilo na radu (na realizaciji transportnog rada započetog prije vremena dobijanja
zahtjeva koji se razmatra) sa planiranim vremenom, odnosno planiranom pređenom
kilometražom završetka tog transportnog rada,
- vozilo na izvršenju nekog od stepeni programa preventivnih intervencija sa
planiranim vremenom završetka,
- vozilo na korektivnoj intervenciji sa planiranim vremenom završetka,
- vozilo na redovnom tehničkom pregledu sa planiranim vremenom završetka.

Očekivani status vozila, koja su u početnom vremenu spremna, u periodu vremena ili
periodu kilometraže koju zahtijeva realizacija konkretnog transportnog rada može biti:

- vozilo raspoloživo,
- vozilo predviđeno za intervenciju nekog od stepeni programa preventivnih
intervencija, računajući i područje tolerancije,
- vozilo predviđeno za redovni tehnički pregled, računajući i područje tolerancije,
- vozilo unaprijed planirano za realizaciju nekog već prihvaćenog zahtjeva naručioca,
odnosno transportnog rada.

Statusi «vozilo na nekom od stepeni programa preventivnih intervencija» i «vozilo na

redovnom tehničkom pregledu» moraju biti podržani odgovarajućim kriterijumima. Logično

8
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

je da se, ukoliko ima potebe za angažovanjem priključnih vozila, njihovo stanje mora izraziti
odgovarajućim statusom. Statusi mogu biti definisani kao i za vučna vozila.

Izbor vozila mora poći od grupe vozila koja najviše odgovara postavljenom radnom zadatku.
U okviru jedne grupe moraju se naprijed razraditi kriterijumi za definisanje eventualnog
prioriteta kod izbora. To se isto odnosi i na izbor priključnog vozila. Ukoliko nema
raspoloživih vozila u najpogodnijoj grupi, pristupa se analizi statusa vozila iz grupe koja
poslije nje najviše odgovara konstrukcijskim i tehničko-eksploatacionim zahtjevima radnom
zadatku. Konačan izbor vozila mora se završiti registrovanjem njegovog planiranog statusa u
vremenu predviđenom za obavljanje transportnog rada.

2.3 Izbor vozača u radu

Izbor vozača za realizaciju konkretnog transportnog rada.

U mnogim preduzećima izbor vozila i vozača je vezan samim tim što su vozači unaprijed
vezani za vozilo. Međutim, i u ovim slučajevima izbor vozača uslovljen je statusom vozača u
momentu, odnosno u periodu vremena u kome se predviđa realizacija transportnog rada.
Status vozača u momentu predviđenom za početak realizacije transportnog rada može biti:

- vozač spreman,
- vozač na radu sa planiranim vremenom povratka,
- vozač na godišnjem odmoru sa planiranim vremenom povratka,
- vozač na bolovanju sa eventualno planiranim vremenom povratka,
- vozač sa privremeno oduzetom vozačkom dozvolom sa vremenom isticanja
ograničenja.

Za vozače koji su u momentu spremni očekivani status vremena koji je planiran za trajanje
realizacije transportnog rada može biti:

- vozač na godišnjem odmoru,

- vozač na, eventualno planiranom, bolovanju i sl.

Normalno je da su, za slučajeve gdje su vozači «vjenčani» za vozilo, i njihovi statusi uslovljeni
jednim dijelom statusom vozila. I izbor vozača, kao i izbor vozila, mora se završiti
registrovanjem njegovog planiranog statusa «vozač na radu» i vremenom planiranog trajanja
tog statusa. Ukoliko vozači nisu vezani, «vjenčani» za vozila, mora se unaprijed uspostaviti
kriterijum za redoslijed njihovog izbora, odnosno kriterijumi za eventualno sticanje prioriteta
pri izboru. Svaki korak druge faze, ukoliko u zadatom vremenu nema raspoloživih resursa,
može da rezultira odbijanjem zahtjeva za transportnom uslugom. Ukoliko odgovarajućih
raspoloživih resursa ima, i ako je po određenoj metodologiji izvršen njihov izbor, radni
zadatak dobija status «prihvaćenog zahtjeva» za transportnu uslugu, a sa aspekta radne
organizacije ulazi u kategoriju planiranih radnih zadataka.

9
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

Očigledno je da su u drugoj fazi, fazi planiranja vozila i vozača za realizaciju određnog

transportnog rada, kriterijumi za upravljanje unutrašnji kriterijumi funkcionisanja usklađeni
sa alociranom funkcijom cilja preduzeća na funkciju cilja podsistema tehničke eksploatacije i
kriterijumi za sticanje odgovarajućih statusa vozila i vozača.

Faza realizacije prihvaćenog zahtjeva za transportnu uslugu, odnosno prevođenja planiranih

radnih zadataka u njihovu realizaciju.

Dejstvo faktora vrijeme, od momenta prihvatanja zahtjeva do početka njegove realizacije,

može uticati na sve relevantne činioce u procesu upravljanja resursima voznog parka od
kriterijuma kojima se ispituje usklađenost zahtjeva sa funkcijom cilja preduzeća, preko
neplanirane promjene statusa vozila ili vozača do faktora discipline jednog od subjekata u
ugovaranju.

Ukoliko, usljed nekih od navedenih mogućih poremećaja, ne postoji mogućnost

usaglašavanja sa naručiocem transportne usluge (na primjer promjena vremena realizacije) i
u ovoj fazi zahtjev se može odbiti. Značajnu ulogu i kod izbora vozila i kod izbora vozača igra
mogućnost usaglašavanja vremena realizacije transportnog rada. Ukoliko takva mogućnost
postoji, dolaze do značaja statusi vozila i vozača u periodu vremena u kome se zahtjevi mogu
usaglašavati. Po eventualnom usaglašavanju nastalih poremećaja, sa naručiocem prevoza,
procedura izbora vozila i vozača se od druge faze ponavlja.

Ukoliko od momenta prihvatanja zahtjeva do momenta početka njegove realizacije nema

poremećaja, prihvaćeni zahtjev počinje da se realizuje, odnosno ispostavlja se putni nalog
vozaču, na realizaciju. Izdavanjem putnog naloga statusi vozila i vozača se mijenjaju iz
planiranog u status «na radu».

Može se postaviti pitanje kada zahtjev dobija status realizovanog radnog zadatka. U vremenu
trajanja realizacije transportnog rada može doći do neplaniranog otkaza na liniji. U tom
slučaju radni zadatak podliježe ponovnoj proceduri od druge faze, s tim što se najčešće mora
realizovati bez obzira na unutrašnje kriterijume funkcionisanja, s obzirom na to da je
preuzela obavezu njegovog izvršavanja.

2.4 Određivanje potrebnog broja vozila za obavljanje prevoznog zadatka

Vozila prema osnovnoj namjeni - specijalizaciji se mogu svrstati u dvije grupe:

1. vozila za prevoz putnika,

2. vozila za prevoz robe.

Vozila za transport putnika prilagođena su u zavisnosti od namjene i teritorije na kojoj

obavljaju transport. Mogu biti vozila za gradski, prigradski i međugradski transport.
Tehničko-ekploatacione karakteristike vozila za svaku od ovih namjena znatno se razlikuju.

10
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

Vozila u gradskom saobraćaju ne obezbjeđuju svim putnicima mjesto za sjedenje. Vozila

posjeduju veliko ubrzanje i male brzine kretanja.

Prigradski saobraćaj obezbjeđuje nešto veći komfor i veći broj mjesta za sjedenje u vozilu,
dok se dinamička svojstva vozila veoma razlikuju od vozila namijenjenih gradskom prevozu.

Međugradski autobuski saobraćaj se u vozilima u kojima je komfor potpun. U svim vozilima

putnicima je obezbijeđeno mjesto za sjedenje, vozila nemaju veliku moć ubrzanja, ali postižu
veće brzine kretanja.

Vozila za turistička putovanja obezbjeđuje maksimalan komfor sa udobnim sjedištima, sa

naslonom za obaranje, klima-uređajima, velikom preglednošću ...

Drumski transport robe zahtijeva takođe određenu specijalizaciju kapaciteta. Tako npr.
postoje vozila sa uređajem za samoistovar (kiper-vozila), vozila cisterne (zatečna goriva i za
prevoz raznih hemikalija, furgoni za prevoz namještaja, plato-vozila za prevoz kontejnera,
specijalna vozila za prevoz van gabaritnih i teških vozila).

Specifičnosti transportnih zahtjeva zahtijevaju određene eksploatacione karakteristike vozila.

Plan potrebnih kapaciteta sadrži plan broja vozila po strukturi i polazi od stanja krajem
godine, utvrđenim potrebama za vozila u narednoj godini i na toj osnovi utvrđenih potreba
za investicionim i tekućim održavanjem. Broj vozila je potreban da bi se izradio i plan
proizvodnje (rezervnih dijelova, regeneracija i dr.) kao pomoćne djelatnosti, plan sporedne
djelatnosti ukoliko preduzeće ima u svom sastavu (građevinarstvo, ugostiteljstvo, marketing i
druge usluge). Planirani broj vozila zavisi i od plana korištenja kapaciteta.

Osnovni elementi za izradu plana realizacije određenog prevoznog procesa, koji zavise od
broja vozila, mogu se grupisati kako slijedi:

- broj vozila po strukturi (inventarskih, tehnički ispravnih, vozila na radu) kapacitet

vozila izraženi u broju registrovanih mjesta ili nosivosti
- vozilo dani (inventarski, ispravni, na radu) - koeficijenti ispravnosti vozila (tehnički
ispravnih, iskorištenja ispravnih vozila, iskorištenje voznog parka)
- dnevno radno vrijeme vozila, časovi rada vozila, koeficijent iskorištenja vremena u 24
časa, dnevno vrijeme vožnje, časovi vožnje, koeficijent iskorištenja radnog vremena
- broj vožnji ukupno i vremenski (dnevno, sedmično, mjesečno i godišnje).

2.5 Izbor teretnog vozila

Preduzeće javnog drumskog transporta za prevoz robe najčešće imaju vozila opšte namjene
(nespecijalizirana) i podmiruju transportne zahtjeve privrede određenog domicilnog regiona
koji opslužuju sa transportovanjem šireg asortimana roba. U takvim uslovima eksploatacije,
maksimalnu efektivnost ostvarit će različite marke i tipovi vozila, koja će ostvariti optimalan

11
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

skup uslova eksploatacije i eksploataciono-tehničkih parametara vozila. Maksimalnu

efikasnost pri radu ostvarit će po pravilu heterogen vozni park sastavljen od grupe vozila
raznih marki i tipova, različite korisne nosivosti, ali je pri tome otežano održavanje voznog
parka praćeno porastom troškova održavanja i opravke vozila. Kod izbora vozila može se za
svako vozilo utvrditi proizvodnost i troškovi transporta uz promjenu vrijednosti određenih
izmjeritelja ali takav način izbora traži brojne proračune koji se teško mogu provesti u
operativnim uslovima rada autotransportne organizacije.

12
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

ZAKLJUČAK

Na izbor voila i vozača za obavljanje određenog transportnog zadatka najviše utiče vrsta
robe, njene karakteristike i uslovi u kojima treba da bude transportovana, ili broj putnika
kako i njihovi zahtjevi koji treba da budu ispuštovani pri pružanju transportne usluge.
Preduzeće javnog drumskog transporta za prevoz robe najčešće imaju vozila opšte namjene
(nespecijalizirana) i podmiruju transportne zahtjeve privrede određenog domicilnog regiona
koji opslužuju sa transportovanjem šireg asortimana roba. U takvim uslovima eksploatacije,
maksimalnu efektivnost ostvarit će različite marke i tipovi vozila, koja će ostvariti optimalan
skup uslova eksploatacije i eksploataciono-tehničkih parametara vozila. Maksimalnu
efikasnost pri radu ostvarit će po pravilu heterogen vozni park sastavljen od grupe vozila
raznih marki i tipova, različite korisne nosivosti.

Izbor vozila i vozača je važan samim tim što su vozači unaprijed vezani za vozilo. Međutim, i u
ovim slučajevima izbor vozača uslovljen je statusom vozača u momentu, odnosno u periodu
vremena u kome se predviđa realizacija transportnog rada. Normalno je da su, za slučajeve
gdje su vozači „vjenčani“ za vozilo, i njihovi statusi uslovljeni jednim dijelom statusom vozila.
I izbor vozača, kao i izbor vozila, mora se završiti registrovanjem njegovog planiranog statusa
„vozač na radu“ i vremenom planiranog trajanja tog statusa. Ukoliko vozači nisu vezani,
„vjenčani“ za vozila, mora se unaprijed uspostaviti kriterijum za redoslijed njihovog izbora,
odnosno kriterijumi za eventualno sticanje prioriteta pri izboru.

Izbor vozila i vozača vrši dispečersko odjeljenje, saobraćajne službe preduzeća koje se bavi
transportom. Iskazuje ga putnim nalogom koji se poslije odgovarajuće kontrole predaje
vozaču na izvršenje.

13
 JU Srednja mašinsko – saobraćajna škola Mostar

LITERATURA

1. Ibrahim Jusufvranić „Osnove drumskog saobraćaja“, Travnik 2007.

2. Ivo Županović, Boris Ribarić dipl.inž. saobraćaja „Prevozna sredstva teretnog
saobraćaja i mogućnost njihovog uključivanja u tokove“, Zagreb 1990.
3. Jagoda Stanišić, Bogoljub Marković „Organizacija prevoza putnika i robe“, Beograd
1998.
4. Osman Lindov „Tehnoligija i organizacija cestovnog transporta“, sarajevo 2009.

14