Alpinisticka Skola Prirucnik

ALPINISTIČKA
ŠKOLA
PRIRUČNIK ZA ALPINISTE PRIPRAVNIKE
I ONE KOJI SE BAVE SLIČNIM
EXTREMNIM SPORTOVIMA
Literatura:
AO HPD Željezničar - Marko Dukši
Adnan Behrem
Jabanica,2010.
Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team"
PREGLED SADRŽAJA
1. UVOD..................................................................................................................2
2. ČVOROVI...........................................................................................................3
3. OPASNOSTI U PLANINAMA......................................................................10
4. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA...........................................................13
5. KOMUNIKACIJA U STIJENI.........................................................................16
6. PRUSICIRANJE.................................................................................................19
7. ABSEIL.................................................................................................................21
8. SITNO ALI BITNO............................................................................................23
9. UMJESTO ZAKLJUČKA...................................................................................28
BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 1

1. UVOD
Ovajpriručnik zamišljen je kao pomoć polaznicima alpinističke škole pri

praćenju predavanjate kao pomoć pri spremanju ispita za naslov alpinist
pripravnik u Alpinističkom odsjeku “Planinarskog saveza BiH”. To nikako
nije cjelovit udžbenik za početnike već samo na jednom mjestu sabrane
najvažnije informacije o temama koje je lako prepričati u sažetom obliku.
Teme se uglavnom dotiču sigurnosti u alpinizmu, dakle osnova bez kojih se
ne može (bar ne dugo). Za kvalitetan osvrt na ostale teme, ali i za potpuno
shvaćanje dobrog dijela ovdje spomenutih,potrebno je i redovito praćenje
predavanja kao i aktivno sudjelovanje u terenskoj nastavi.
Alpinističke škole u Bosni i Hercegovini trenutno nemaju oslonac ni u kojem

udžbeniku domaćih autora,dok je strana literatura, iako vrlo kvalitetna, iz
praktičnih razloga uglavnom zanemarena.Apeliram na zainteresirane
pojedince iz penjačke zajednice da doprinesu stvaranju obimnijeg djela koji
bi povećao učinkovitost nastave alpinističkih škola u BiH.

2. ČVOROVI
Pravilna upotreba čvorova u alpinizmu osnova je za sigurnije penjanje i

popratne aktivnosti.Čvorove treba izvoditi uredno i brzo što se uči na
terenskoj nastavi, a vježba kod kuće. Ako ispravno uže igdje pukne pod
ravnomjernim opterećenjem, puknut će upravo na čvoru. On neizbježno
oslabljuje uže,a naročito ako je neuredan pa je urednost ovdje vrlo
poželjna.Kod izrade čvora posebno treba obratiti pažnju na klasičnu
pogrešku nezavršavanja istog do koje dolazi zbog odvraćanja pažnje.
Dogodilo se već da penjač misleći da je navezan i osiguran krene penjati s
užetom samo labavo provučenim kroz pojas. Zbog toga jednom započeti
čvor treba odmah i završiti, a ne ostaviti za kasnije.Vrlo je važno primjeniti
prave čvorove u pravim situacijama,a kao podsjetnik neka posluži ovaj
pregled čvorova,njihovih namjena i specifičnosti koje svaki alpinist
pripravnik treba znati i razumjeti. Navedena su i druga imena čvorova kako
bi se čitatelju olakšalo pronalaženje dodatnih informacija (npr. skica sa
načinima izrade) u drugim pisanim izvorima i, naravno, na Internetu.



2.1. Dvostruki zatezni
Drugi naziv: double fisherman's bend
Služi za povezivanje dva kraja užeta. Dva penjačka užeta povezuju se ovim
čvorom kad je potrebno izvesti abseil duži od pola dužine jednog užeta.
Sigurno povezuje užad različitih debljina. Najčešće se ipak primjenjuje za
zatvaranje zamke povezivanjem njenih krajeva.
2.2. Lađarski
Drugi nazivi: lađarac, clove hitch
Služi za pričvršćenje užeta na karabiner. Primjenjuje se za samoosiguranje

na štandu ili za pričvršćenje užeta uz stijenu (pri izradi rukohvata –
“galendera”). Jednostavno se podešava,lako razvezuje, upliće, a možese
izvesti i jednom rukom.
2.3. Polulađarski
Drugi nazivi: polulađarac, half/Munter/Italian hitch
Služi umjesto spravice za osiguravanje.Osim za osiguravanje partnera

prikladan je i za abseil, ali pri tome jako uvrće uže i time otežava njegovo
izvlačenje iz štanda.Zbog toga je koristan kad spravice nema, ali trebalo bi
ga izbjegavati kad je ona pri ruci te u korist karabinerske kočnice.
2.4. Prusik
Služi umjesto raznih mehaničkih hvataljki za uže.Koristi se za

samoosiguranje kod abseila,prusiciranje te prebacivanje palog penjača na
štand. Najbolje drži kad je svezan u zamci barem 4 mm tanjoj od užeta na
koje se pričvršćuje. Dobro hvata i već opterećeno uže.

2.5. Modificirani prusik
Drugi naziv: Klemheist knot
Čvor kao i prusik s tim da je prikladan i za blatno uže, a izvediv je i

sagurtnom umjesto zamke.
2.6. Karabinerski prusik
Drugi naziv: Bachmann knot
Čvor kao i prusik s dodatnom pogodnošću u vidu “ručke” kojom se lako

poteže uzduž glavnog užeta.Također je izvediv i sa gurtnom umjesto zamke.
2.7. Bulin
Drugi nazivi: pašnjak, najlonski, mrtvi, bowline
Služi za izradu nepomične omče koja je alpinistu korisna u raznim

situacijama. Obično se primjenjuje za prsni navez te navezivanje penjačkim
užetom oko struka ili na penjački pojas.Lako se otpušta nakon pada. Nije
siguran bez dodatnog sigurnosnog čvora.
2.8. Osmica
Drugi nazivi: vodički, figure of eight on a bight, Flemish loop
Služi za izradu nepomične omče. U omču se navezuje preko karabinera pa je

moguće navezati se i na sredinu užeta.
2.9. Dvostruka osmica
Drugi nazivi: dvostruki vodički, double figure of eight on a bight
Služi za izradu dvostruke omče. Njime se isti dio užeta može pričvrstiti na
dva karabinera ili u slučaju nepredviđene potrebe improvizirati pojas.
Omče nisu sasvim nepomične tj. moguće ih je naizmjenice skraćivati i
produživati.

2.10. Osmica s uplitanjem
Drugi nazivi: vodički/osmica s uplitanjem/navođenjem, figure of eight

follow-through, threaded figure of eight
Služi za izradu nepomične omče kroz zatvorenu strukturu (metalni prsten,

pojas). Osmica s uplitanjem najčešće se koristi za navezivanje penjačkim
užetom na penjački pojas. Ne zahtijeva sigurnosni čvor na slobodnom kraju
užeta. Apsorbira dio energije pada pri čemu se dosta zategne.
2.11. Kravatni
Drugi nazivi: tape/water knot, ring bend
Služi za povezivanje krajeva gurtni. Svoju primjenu nalazi za zatvaranje

gurtni pri izradi alpinističkih kompleta. Zahtijeva redovite preglede jer klizi
prilikom upotrebe.Puno može poslužiti za zatvaranje ili povezivanje zamki
kad je važno potrošiti što manje užeta na čvor, a nije bitno hoće li se zamke
nakon opterećenja moći odvezati.
2.12. Ambulantni
Drugi nazivi: reef/square knot
Služi za spajanje dva kraja užeta pri izradi prsnog naveza te nošenja
alpinistički smotanog penjačkog užeta na leđima. Nije siguran bez dodatnih
sigurnosnih čvorova sa obe strane.
2.13. Provizorni
Drugi naziv: mule knot
Služi za pričvršćenje slobodnog kraja užeta kod osiguravanja partnera.

Njime se blokira spravica za osiguravanje ili polulađarac te se pažnja može
posvetiti primjerice prebacivanju palog penjača na štand. Nije siguran bez
dodatnog sigurnosnog čvora.

2.14. Karabinerska kočnica
Služi umjesto spravice za osiguravanje kod abseila ili za spuštanje palog

penjača sa sidrišta. Ne uvija uže za razliku od polulađarca.
2.15. Garda
Drugi naziv: alpine clutch
Služi umjesto samoblokirajuće spravice, dakle propušta uže samo u jednom

smjeru. Koristi se u raznim sustavima kolotura (primjerice sv. Bernard).
Nemoguće ga je otpustiti pod opterećenjem,već ga je predhodno potrebno
rasteretiti.
2.16. Pletenica
Služi za pričvršćenje napete zamke na karabiner, primjerice u kombinaciji

sa prusikom u sistemusv. Bernard. Jednostavno i lako se otpušta pod
opterećenjem. Ne treba zamijeniti ovaj čvor sa“pletenicom” za spremanje
zamke!
2.17. Kaubojski
Drugi naziv: poluprusik, cow hitch, girth hitch, Lark's foot/head
Rezultat napola izvedenog prusika. Služi u raznim situacijama kada

zatvorenu zamku ili gurtnutreba svezati oko neke druge zatvorene
strukture (primjerice druge zamke, metalnog obruča, stabla, pješčanog sata,
penjačkog pojasa).
2.18. Šestica
Drugi naziv: perec, overhand knot
Preferirani čvor za spajanje dva penjačka užeta prilikom abseila i za tu

svrhu ima bitnu prednost pred dvostrukim zateznim čvorom – ne zapinje
lako prilikom izvlačenja užeta.

3. OPASNOSTI U PLANINAMA
Čovjek se opasnostima oduvijek i stalno izlaže – bez obzira na to čime se

bavi i gdje se nalazi.Ali, opasnosti u planinama većinom su drugačije prirode
od onih na koje smo svakodnevno navikli (npr. cestovni promet, razbojstva,
terorizam...). Zbog toga penjač-početnik mora dobro upoznati moguće nove
rizike koje preuzima kao i načine kako da ih smanji na njemu prihvatljivu
mjeru.Uobičajna je podjela opasnosti u planini na objektivne i subjektivne.
Objektivne su opasnosti nepredvidive, a nikakva ih posebna priprema ne
može umanjiti. Subjektivne opasnosti, naprotiv,rezultat su loše pripreme
i/ili neopreznosti penjača. Teško je, međutim, konkretne opasnostiuvrstiti u
koju od te dvije skupine jer na kraju je i penjačeva subjektivna odluka da
penje ta koja ga može dovesti u neku “objektivnu” opasnost. Zato su dole
opasnosti drugačije grupirane,a potom navedene bez nekog posebnog
redoslijeda.
3.1. Meteorološke (ne)prilike
Ono što se smatra nevremenom u Paklenici, u Drežnici i mnogim sličnim

mjestima možda je prilika sezone! To samo govori da se penjač na štošta
može pripremiti ako stvarno i želi. Aliopasnosti vrebaju tamo gdje ih ne
očekujemo. Vremenske prognoze relativno su pouzdane za neka područja i
godišnja doba, a nepouzdane za ostala.Opasnosti povezane sa “lošim”
meteorološkim uvjetima uključuju gustu maglu, naglo zahlađenje,obilne
oborine, snažne vjetrove, munje i slično. Posljedice mogu biti nemogućnost
orijentacije,pothlađenost, ozebline, smrzotine, gubitak opreme, udar munje
i mnoge druge. U takvim situacijama akcije spašavanja obično su otežane,
odnosno često i nemoguće, a sa prvim poboljšanjem vremena – možda već i
zakašnjele.
3.2. Nestabilan teren
Odroni kamenja, snježne lavine, rušenje snježnih streha te urušavanje

snježnog pokrova nad ledenjačkim pukotinama najčešće su opasnosti
nestabilnog terena koje prijete alpinistima uraznim fazama uspona. Uzrok
nestabilnom terenu često je upravo splet meteoroloških prilika tijekom
prethodnog dana, sedmice ili čak više mjeseci.

3.3. Ozljede i drugi zdravstveni problemi
Sve ozljede i opšta pogoršanja zdravlja što nastupe tijekom uspona dijele se
na lakša i teža.Međutim, iako je npr. uganuće gležnja često samo lakša
ozljeda, onemogući li penjača da se na vrijeme povuče na sigurno, može u
najgorem slučaju ugroziti i opstanak naveza. Ostale ozljede i zdravstveni
problemi uključuju lomove i gubitak svijesti te unutarnja i vanjska
krvarenja nakon pada, sunčanicu, toplotni udar, opekline, dehidraciju,
pothlađenost, ozebline, smrzotine, snježno te sunčano sljepilo, razne
komplikacije poznate kao visinska bolest te druge.Dobar dio ovih opasnosti
može se smanjiti dobrom pripremom i korištenjem prikladne zaštitne
opreme (rezervne rukavice, prikladna odjeća, dobra krema za sunčanje,
kvalitetne sunčanenaočale). Za ostatak bitno je ne podcijeniti prve znakove
slabosti i na vrijeme odustati od uspona– zbog toga što je pravu odluku
zbog čestog nastupanja poremećaja u rasuđivanju kasnije sve težedonijeti.
3.4. Otežana orijentacija
Može se dogoditi i da navez zađe na preopasan i/ili prezahtjevan teren, bilo

tijekom pristupa,uspona ili silaza i ne zna se vratiti na sigurno. Ako je navez
dobro odradio sve pripreme i dorastao izazovu, to se vjerovatno neće
dogoditi, ali nikad se ne zna. Neki su usponi orijentacijski zahtjevni, a neki
nisu, o nekim nema mnogo pouzdanih informacija, a neki su i prvenstveni.
Razne okolnosti određuju pravila ponašanja pa tako koji put uspon može
zahtijevati primjenu visinomjera, kompasa, detaljne geografske karte
područja ili GPS uređaja.
3.5. Problemi s penjačkom opremom
Svakako među opasnijim situacijama tijekom uspona su kvarovi na opremi

(iznimno rijedakslučaj) ili (češće) izgubljena oprema (npr. ispuštena
spravica za osiguravanje, klinovi...). Bilo dabez ključne opreme ostane zbog
kvara, bilo svojom krivnjom (tu spadaju i loše procjene količine potrebne
opreme), penjač mora improvizirati. Sretna je okolnost ako se nalazi na
području dostupnom za akciju spašavanja, ali to nije uvijek slučaj.

Dakle, opasnosti u planinama brojne su i međusobno povezane. Svaki

penjač prije i tijekom uspona procjenjuje konačan rizik te ga prihvaća ili
odustaje. Nikada ne računa s tim da je “siguran”, već je vješt u tehnikama
prve pomoći i nosi sve što mu treba da ih i primijeni. Ako opasnosti tijekom
uspona prerastu njegova očekivanja i zateknu ga nespremna, često je
moguće dozvati pomoć (npr. mobilnim telefonom, svjetlosnim, zvučnim
signalom...). Opasnosti i moguće posljedice mnogo su ozbiljnije ako na
području uspona brza akcija spašavanja nije izvediva.

4. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA
Velika važnost dobre pripreme uspona može se naslutiti već iz poglavlja o

opasnostima u planinama. Nažalost, inače dobra praksa da početnik najprije
penje sa iskusnijim partnerima zapravo ne pomaže razvoju njegovih
sposobnosti planiranja i predviđanja tijeka uspona. Sasvim je normalno da
mnogo iskusniji partner (npr. instruktor na školi) odradi pripremu
penjačkog uspona,posebno ako se (i to najčešće baš na školi) prisjeća
uspona od ranije. Takva “priprema” obično biva više intuitivna nego
egzaktna i prođe potpuno transparentno pred penjačempočetnikom.Prva
spoznaja o vlastitom (ne)iskustvu sa pripremom penjačkog uspona može
pričekati i duže vrijeme – sve dok se alpinist pripravnik ne odluči na
ozbiljniji uspon sa manje iskusnim partnerom. Zato ovaj sažeti pregled
pripremnih radnji koje penjački uspon čine sigurnijim i njegov konačni
ishod predvidljivijim.
1. Odabir partnera
Partneri u navezu međusobno uvažavaju najveće povjerenje iako nije

rijetkost da se i slučajni partneri nađu na suprotnim krajevima užeta, to
najveće povjerenje uvijek postoji.Ono što čini navez boljim je odabir
partnera ne samo od povjerenja, već i sličnih ambicija,sposobnosti, psiho-
fizičke izdržljivosti, predvidivog u raznim situacijama.
2. Odabir mjesta uspona
Obično se svodi na odabir planine ili penjališta, a neka u nas popularna

odredišta su Babin Zub,stijene Dreznice, stijene Velikog Kuka,stijene na
Romaniji i druga.
3. Odabir smjera uspona
Očito ovdje treba posvetiti mnogo pažnje. Smjer svojom težinom mora biti
prilagođen mogućnostima svih članova naveza. Tijekom daljnje pripreme
uspona nerijetko se utvrdi da je izbor smjera preambiciozan pa se na ovu
tačku često vraća.

4. Proučavanje opisa, skica i fotografija pristupa, smjera uspona i

silaza.
Još jedna tačka koju rijetki izostave iz svojih priprema. Ove informacije
treba potražiti u svim dostupnim penjačkim vodičima što obuhvataju
mjesto uspona, dobro ih proučiti,obratiti pažnju da nisu neke od njih
pogrešne (svugdje se potkradaju pogreške pa tako i upenjačkim vodičima).
5. Identificiranje svih mogućnosti prisilnog povlačenja i noćenja.
Dobra priprema penjačkog uspona ne bavi se samo usponom već predviđa i

potrebu odustajanja tijekom istog. U tu svrhu potrebno je unaprijed utvrditi
postoje li u smjeru pouzdana osiguravališta pogodna za abseil, može li se i
gdje iz smjera izaći prečicom, prijeći u neki lakši smjer, udobno prenoćiti ili
biti spašen helikopterom.
6. Prikupljanje najnovijih informacija o usponu.
Budući da ni u jednom penjačkom vodiču ne piše je li detalj smjera

prethodni dan bio mokar ili čak zaleđen, nedostaju li jedinom bivku
odnedavno vrata ili je čak cijeli zameten snijegom, uvijek je pametno
raspitati se o svim detaljima uspona kod posljednjih penjača.To su možda
prijatelji koji su uspon i preporučili, sudionici nekog tematskog foruma na
Internetu, ili (kod vrlo svježih smjerova) i sami autori smjera.
7. Izrada vlastitih skica i opisa.
Za nešto duži ili orijentacijski zahtjevniji uspon vrlo je važno imati skicu
smjera i opis na samoj skici, a ponekad je opis poželjan i za pristup odnosno
silaz. Najbolje je da svaki penjač u navezu iz svih skica i opisa u dostupnim
mu penjačkim vodičima te najnovijih informacija sam sastavi skicu sa
važnim informacijama.Skicu treba fotokopirati u nekoliko primjeraka i sve
ih zaštititi od vlage (npr. stavljanjem u običnu plastičnu foliju) i staviti po
jedan primjerak u ruksak, jaknu, majicu ili vezati na penjački pojas. To je
“šalabahter” koji uvijek mora biti lako dostupan.

8. Dogovori među partnerima.
Penjači uspoređuju svoje skice i ispravljaju uočene eventualne nedostatke

te dogovaraju posljednje detalje uspona poput smjena vodstva i slično.
9. Provjera meteorološke prognoze za područje uspona.
Penjači provjeravaju najnovije dostupne meteorološke prognoze za

područje uspona i to kako za dan (ili dane i noći) uspona, tako i za nekoliko
sljedećih dana za slučaj da se uspon neplanirano oduži ili neka fronta urani.
Na kraju zaključuju da je prognoza povoljna iliodgađaju uspon.
10. Odabir potrebne opreme.
Uključuje odabir tehničke penjačke opreme, obuće i odjeće, hrane i pića te

eventualno opreme za bivakiranje – ako uspon u nekoj svojoj fazi (najčešće
pristupu) to i zahtijeva.
11. Organiziranje prijevoza.
Govorim samo za sebe. Može li nakon uspješnog uspona navez ostati bez
dogovorenog prevoza u hladnoj pustoši Grenlanda, sedmicama
bespomoćno čekajući prvi brod da ga spasi? Ne? Ja se nebi složio...
12. Obavještavanje o planu uspona.
Uvijek je dobro o planu uspona obavijestiti prijatelje (po mogućnosti

penjače) čija je zadaća da motre napredak naveza (bilo dvogledom, bilo da
budno čekaju povratak penjača u dogovoreno vrijeme). Na dojavu
mobitelom ili koji drugi znak neprilike oni po mogućnosti osobno priskaču
u pomoć ili pokreću akciju spašavanja. Ako je pristup smjeru iz obližnjeg
planinarskog objekta, najčešće je tamo i upisna knjiga gdje je dobro
prijeodlaska upisati svoje lične podatke, ime smjera uspona, planirano
vrijeme i mjesto povratka te na to po mogućnosti skrenuti pažnju službenoj
osobi.

5. KOMUNIKACIJA U STIJENI
Sigurnost naveza uveliko ovisi o međusobnoj usklađenosti ključnih radnji

koje penjači obavljaju svaki pri svom kraju užeta. Za usklađenost nužna je
komunikacija.
Komunikaciju u stijeni ponekad nije lako uspostaviti. Mogući uzroci tome

očiti su: međusobna udaljenost penjača, zavijanje vjetra, žuborenje potoka,
odjeci s obližnjih stijena...
Sve to zahtijeva da penjač u svakom trenutku:
• tačno zna šta mu je posao,

• tačno zna šta je posao njegovog partnera,
• doslovice zna dogovorene poruke i njihovo značenje.
Tako oba člana naveza u svakom trenutku znaju šta im njihov partner može
viknuti i time eliminiraju veći dio poruka iz razmatranja onog što su čuli.
Tu se kao pogodnost pokazuje postojanje jednog, općeprihvaćenog obrasca

komunikacije tako da i penjači koji prvi put penju zajedno već raspolažu
svim potrebnim komunikacijskim sposobnostima. Iako je (barem u teoriji)
komunikacija moguća na bilo kojem jeziku (pa tako i na bosanskom), nagon
za pročišćavanjem bosanskog jezika od nepoznanica prekasno se razvio s
obziromna ipak dužu alpinističku tradiciju u BiH. Zbog toga seusklađenosti
sa iskusnijim penjačima početnike uči “stara” terminologija – puna
nepoznanica, ali i jedina koja ne izaziva nesporazume u najkritičnijim
situacijama.
Slijedi pregled svih uobičajenih usmenih poruka (i uz njih povezanih

radnji). Plavom pozadinom prikazan je nezaobilazan dio komunikacije,
zelenom opcionalan, a crvenom izniman.


U popularnim stijenama često više naveza penje u međusobnoj blizini i

(komuniciraju li istim jezikom) mogući su kobni nesporazumi. Zbog toga je
u takvim situacijama potrebno imenom osloviti partnera prije nego mu se
uzvikne kritična poruka (npr. “Adnane, pusti osiguranje!” ili
“Adnane,penji!”).
Ponekad usmena komunikacija uopšte nije moguća. Postoje alternative:
• navez u blizini može pomoći kao posrednik,

• vizualna komunikacija može poslužiti umjesto usmene,
• katkad je moguća komunikacija unaprijed pažljivo dogovorenim
potezanjem užeta.
Ako su svi načini komuniciranja otežani ili onemogućeni, dobro upenjan

navez može penjati i bez komuniciranja, svaki od penjača čekajući dovoljno
vremena svog partnera da obavi kritične radnje.

6. PRUSICIRANJE
Prusiciranje je tehnika penjanja uz uže kojom uz minimalne zahtjeve za

dodatnom opremom penjač može brzo svladati problematičnu dionicu
uspona.Potreban uvjet za prusiciranje je,naravno, da uopšte postoji uže uz
koje se penje, a koje obično postavi prvi penjač. Razlozi za prusiciranje
različiti su, primjerice:
• nedostatak vještine da se popne neki dio stijene,

• potreba za uštedom na vremenu,
•nemogućnost da se nakon pada u prevjesu ili prečnici nastavi penjati,
• predugačak abseil – do ispod sljedećeg štanda,
• dohvaćanje užeta zapelog pri izvlačenju nakon abseila
Tehnika se temelji na upotrebi dvije zamke koje se prusicima pričvrste na

glavno uže pa se naizmjence težina penjača prebacuje s jedne na drugu. Pri
tome se prusik trenutno neopterećene zamke stalno pomiče gore uz uže
čime se postiže napredovanje u “koracima”.
Prusiciranje je moguće na više načina, a ovdje je opisan vjerojatno najlakši i

najučinkovitiji.
1. pričvrstiti zamku A prusikom A na glavno uže i karabinerom na pojas;

zamku popotrebi skratiti tako da je prusik A upravo na dohvat ruke,
2. pričvrstiti zamku B prusikom B na glavno uže omah pod prusikom A;
zamku po potrebi skratiti tako da je u nju jedva moguće podići stopalo te i
nju ukopčati u pojas,
3. povući glavno uže obedvima rukama i ispruženom nogom stati u zamku B
istovremeno gurajući prusik A što više uz glavno uže,
4. sjesti u pojas i namjestiti prusik B odmah pod prusik A,
5. ponoviti 1. – 4. po potrebi.
Slijedeći ove upute penje se uz uže u “koracima” dugim između pola metra i
metar neovisno o rastezljivosti užeta. Dodatna pogodnost je improviziranje
obruča od nožne zamke (zamka B) čime se učinak pojedinog “koraka” i
poveća.

Prusiciranjem se vrlo brzo postiže visina s koje više nije ni ugodno, a možda
ni sigurno pasti natrag na kraj užeta (penjač se ni u kojem trenutku ne
razvezuje s kraja užeta). Kad bi zamke pukle ili prusici iz nekog razloga
popustili, do takvog pada bi i došlo pa penjač poduzima određene
preventivne mjere da to spriječi. Na svakih 5 do 10 metara uspona veže
osmicu u glavnom užetu u visini struka i karabinerom je ukapča u pojas
čime skraćuje mogući pad.

7. ABSEIL
Spuštanje po užetu uz pomoć spravice za osiguravanje naziva se abseil.

Najčešće se abseila savrha smjera koji završi na vrlo nepristupačnom
terenu ili prilikom odustajanja i silaza niz smjer prije njegova završetka kad
silaz pješice nije moguć ili nije siguran.
Vrlo sažeto, tehnika se sastoji od sljedećih koraka.
1. odabir ili izrada štanda (npr. ljepljeni klin, lanac na spitovima, pouzdano
stablo...),
2. uštandavanje penjača,
3. namještanje sredine užeta kroz štand,
4. vezivanje zaustavnih čvorova na krajeve užeta,
5. glasno upozorenje: “UŽE!” i bacanje užeta niz stijenu,
6. samoosiguravanje zamkom i prusikom oko glavnog užeta,
7. navođenje užeta kroz spravicu za osiguravanje na pojasu,
8. odštandavanje i spust do podnožja stijene ili do mjesta za izradu
sljedećeg štanda,
9. izrada štanda (prema potrebi) i uštandavanje, poruka partneru:
“MOŽEŠ!”,
10.partner je do tad već izveo 6., izvodi 7., govori: “IDEM!” i izvodi 8.,
11.ako penjači nisu dostigli podnožje stijene, postupak se ponavlja od 2.
Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti sljedećem:
• rizično je abseilati sa opreme sumnjive ispravnosti zaostale od prethodnih

naveza,
• kada čvor spaja užad, treba ga namjestiti tako da ne zapne pri izvlačenju
užeta,
• kada nije svejedno koji kraj užeta treba povući, pravi se može “obilježiti”
ukopčanjemkompleta za taj kraj i pojas,
• kada predzadnji penjač abseila i uštanda se, zadnja je prilika da se isproba
izvlačenje užeta,
• abseil spravicom za isključivo jednostruko uže (npr. Petzl Grigri) zahtijeva
specifičannačin namještanja užeta kroz štand

Uza sav oprez ponekad uže pri izvlačenju ipak zapne u stijeni iznad naveza
– čak i kada nije korišten čvor za spajanje užadi. Ako iznad nema nikoga da
spasi situaciju, a ni jakim povlačenjem ne može se osloboditi uže, jedan
penjač mora doći do problematičnog mjesta i samosloboditi uže. Najprije se
kraj odnosno krajevi užeta vežu za donji štand. Ako su penjačima još
dostupna oba kraja zapelog užeta, neko može odprusicirati do mjesta gdje
je uže zapelo vežući prusike oko oba kraja užeta odjednom. Ako je jedan
kraj užeta već izvan dohvata, penjač se do tog mjesta mora popeti
samoosiguravajući se prusikom na zapeli kraj užeta i
postavljajućimeđuosiguranja dok ga partner osigurava drugim krajem
užeta. Ako penjanje nije moguće ni slobodno ni tehnički, kao zadnja mjera
može se po zapelom kraju užeta prusicirati do gornjeg kraja užeta i, ako je
ono još provučeno kroz gornji štand, nastaviti po oba kraja. Dolaskom
domjesta gdje je uže zapelo, uže se može osloboditi i eventualno napraviti
novi štand. Potom se pažljivije ponovno abseila.

8. SITNO ALI BITNO
8.1. Kako se prevezati na kraju kratkog sportskog smjera?
Penjanje kratkih (do 30 m) sportskih smjerova ne spada u domenu

alpinizma, ali vrlo je korisno za učenje i uvježbavanje penjačke tehnike na
relativno siguran način. Kratki sportski smjerovi često završavaju masivnim
ljepljenim klinom ili na dva spita povezana lancem, tj. nemaju karabiner za
ukapčanje. Najpraktičniji silaz sa takvog smjera jeste prevezivanje na vrhu
teprepuštanje partneru.
Prevezivanje na kraju kratkog sportskog smjera – prvi način:
1. samoosiguravanje kompletom,
2. izvlačenje par metara užeta i provlačenje sredine tog dijela kroz štand,
3. vezanje osmice u toj sredini i ukopčavanje karabinerom u pojas,
4. razvezivanje s kraja užeta i izvlačenje tog kraja iz štanda,
5. uputa partneru da zategne uže i skidanje samoosiguranja.
Ponekad je ušica ljepljenog klina premala za provlačenje dvostrukog užeta,

pogotovo kad je u njoj već komplet kojim se samoosigurava. Tada je
postupak prevezivanja nešto drugačiji.
Prevezivanje na kraju kratkog sportskog smjera – drugi način:
1. samoosiguravanje kompletom,
2. izvlačenje par metara užeta i izrada lađarca u tom dijelu,
3. ukopčavanje karabinera s lađarcem u pojas,
4. razvezivanje kraja užeta i provlačenje tog kraja kroz štand,
5. ponovno navezivanje na taj kraj užeta,
6. iskopčavanje lađarca iz karabinera na pojasu,
7. uputa partneru da zategne uže i skidanje samoosiguranja.
Samoosiguravanje se može izvesti i na sigurniji način, paralelnom

upotrebom dva kompleta(suprotno usmjereni karabineri) ili šivene gurtne
vezane kaubojskim čvorom na pojas i karabinerom ukopčane u štand.
Pažljivo prateći ove upute nije moguće ispustiti uže i ostati bez njega viseći
na štandu, kao ni pasti sa štanda na zemlju.

8.2. Kojim čvorom spajati penjačku užad pri abseilu?
A) Najpouzdaniji je dvostruki zatezni čvor. Međutim, ne preporučuje se

njegova upotreba jer lako zapne pri izvlačenju užeta preko terena koji
sadrži oblike poput polica, ljuski, pukotina, granja ili sličnih stvari.
B) Preporučuje se užad povezati šesticom. Potrebno je posebnu pozornost

posvetiti vezanju ovog čvora. Ako čvor nije uredan i dobro zategnut (bez
pretjeranog uvrtanja užadi, svaki od četiri kraja zategnuta zasebno –
jednom, pa još jednom) te sa barem oko 25 cm dugim krajevima, može se
odvezati pod čovjekovom težinom. Pažljivo svezan, zaista najbolji čvor za tu
svrhu. Pouzdano povezuje i užad znatno različite debljine.
8.3. Kako ne prokliziti s krajeva užeta pri abseilu?
Ako nije moguće ustanoviti da donji krajevi užadi dostižu do sigurnog

vodoravnog terena, potrebnoih je zavezati u čvor. Postoje dva načina.
A) Po jedan čvor na svaki kraj. Lakše je baciti svaki kraj zasebno nego
spojene krajeve odjednom. Također, lakše je pri silazu razmrsiti užad ukaže
li se potreba.
B) Jednim čvorom spojiti oba kraja. Nespretniji način jer je teže baciti užad,
teže ga je raspetljati nakon što je bačeno, a i lako se tijekom abseila još
dodatno spetlja samo oko sebe.

8.4. Kako se prusikom samoosiguravati pri abseilu?
A) Prusik iznad spravice – klasičan način. Jedna je ruka ispod spravice i

njome se regulira brzina spuštanja. Druga je ruka iznad prusika i spušta
prusik niz uže kako se ne bi zategnuo. Izuzetno je važno da ta ruka ne
obuhvata prusik i da dostiže bar oko 20 cm iznad najviše tačke do koje
dolazi prusik. Tako se ne može dogoditi da se uredan prusik pri gubitku
kontrole ne zategne.
Dobra strana:
• radi, ponekad.
Loše strane:
• radi i kad ne treba,
• zategnuti prusik opterećen je punom penjačevom težinom pa ga je

teško otpustiti inastaviti abseil,
• lošija regulacija brzine spuštanja samo jednom rukom ispod spravice,
• obje ruke su potrebne za abseil pa je nemoguće odguravanje jednom

rukom od prepreka,razmicanje granja i slično manevriranje,
• opasnost od refleksnog držanja za prusik pri gubitku kontrole nad

užetom ispod spravice;pad završava na kraju užeta ili na zemlji – što
god je bliže.

B) Prusik ispod spravice – modificirani način. Obje su ruke ispod spravice i

reguliraju brzinu spuštanja. Izuzetno je važno da je spravica dovoljno
visoko iznad prusika kako ga pri gubitku kontrole ne bi spriječila da se
zategne. Obično se upotrebljava prusika ukopčana u jednu nožnu omču
pojasa.
Dobre strane:
• zategnuti prusik lako se otpušta jer nije opterećen punom

penjačevom težinom,
• jednom kad je prusik na užetu i ukopčan u pojas, moguće je izvući
dovoljno užeta za provlačenje kroz spravicu bez da ga njegova
vlastita težina povlači dole,
• bolja regulacija brzine spuštanja obedvima rukama,
• moguće spuštanje i samo s jednom rukom na užetu dok je druga
slobodna za razmicanje granja, odgurivanje od ili pridržavanje za
stijenu...
Loše strane:
• nema

8.5. Kako otpustiti zategnuti prusik pri abseilu?
Problem se može pojaviti kod osiguravanja prusikom iznad spravice.

Potrebno je predvidjeti tu mogućnost i za prusik upotrijebiti dužu zamku
koju na pogodnoj udaljenosti od prusika treba skratiti čvorom. Višak se
nakon ukopčanja u pojas spremi u džep. Stegnuti prusik otpusti se takoda
se najprije nogom stane u zamku i podigne se. Zatim se zategne uže u
spravici i ponovno sjedne u pojas. Težina više nije na prusiku već na
spravici pa ga je moguće otpustiti jednom rukom.

9. UMJESTO ZAKLJUČKA
Krajnji dosezi alpinizma u prošlosti su, a i danas stalno pomiču granice

mogućeg i donose nova pravila igre. Ne težimo svi takvim ekstremima, a
razlikujemo se i po predanosti svom cilju,shvatanju prihvatljivog rizika i,
tekako, shvatanju neuspjeha. Na putu prema svom vlastitommalom ili
velikom cilju alpinisti vježbaju i razvijaju tehniku, snagu, izdržljivost, psihu.
Aliiako su gornje pripreme važne za napredovanje, još je važnije da svojom
očitošću čovjeka ne zatupe i odvrate od daljnjeg učenja.
Ovaj je materijal samo vrlo mala baza znanja, nedovoljna čak i za prolaz na
ispitu alpinističke škole. Brojne dobre i opširne knjige napisane su, a da
nijedna ne može (niti tvrdi suprotno) kvalitetno pokriti sve bitne teme. Sa
tim na umu očekuje se od ambicioznijeg pripravnika da samostalno uči i
istražuje. Nove spoznaje na koje naiđe, katkad i skroz suprotne
trenutnonavedenim, dobro provjeritei iskoristite najbolje što znate i
možete, a svoja iskustva (i dobra i loša) podijeli sa nama (za)ostalima.
Neke konkretne moguće smjernice u ličnom napredovanju mogu se ipak

spomenuti i ovdje.Osim tehničkih pojedinosti usko vezanih uz određenu
vrstu penjanja (penjanje u suhoj stijeni,tehničko penjanje, penjanje u ledu i
snijegu, kombinirano penjanje) postoje i druge više i manje očite teme od
velike važnosti alpinistu. Fizički i psihički trening, kvalitetna ishrana,
odijevanje,navigacija, snijeg i zaštita od snježnih lavina, predviđanje
(ne)vremena u planini, spašavanje i samospašavanje, prva pomoć u
planinama, utjecaj penjanja na okoliš...
Bez iluzije da će veći dio čitateljstva priznati da je alpinizam barem toliko

teorija koliko i praksa, na tu je činjenicu ipak skrenuta velika pažnja. Uči se
na greškama, ali u alpinizmu više negoinače pazi se da onih vlastitih bude
što je moguće manje. Kako (ako uopšte) to pojedinac postiže – njegova je
lična stvar sve dok ne ugrožava sigurnost drugih. Manje ambiciozan
pripravnik neka je umjesto zaključka barem shvatio jednu jednostavnu
poentu svega ovoga:
“...live to fight another day”.

Alpinisticka Skola Prirucnik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Alpinisticka Skola Prirucnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ALPINISTIČKA

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 1

Ovajpriručnik zamišljen je kao pomoć polaznicima alpinističke škole pri

Alpinističke škole u Bosni i Hercegovini trenutno nemaju oslonac ni u kojem

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 2

Pravilna upotreba čvorova u alpinizmu osnova je za sigurnije penjanje i

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 3

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 4

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 5

2.1. Dvostruki zatezni

Drugi naziv: double fisherman's bend

Drugi nazivi: lađarac, clove hitch

Služi za pričvršćenje užeta na karabiner. Primjenjuje se za samoosiguranje

Drugi nazivi: polulađarac, half/Munter/Italian hitch

Služi umjesto spravice za osiguravanje.Osim za osiguravanje partnera

Služi umjesto raznih mehaničkih hvataljki za uže.Koristi se za

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 6

2.5. Modificirani prusik

Drugi naziv: Klemheist knot

Čvor kao i prusik s tim da je prikladan i za blatno uže, a izvediv je i

2.6. Karabinerski prusik

Drugi naziv: Bachmann knot

Čvor kao i prusik s dodatnom pogodnošću u vidu “ručke” kojom se lako

Drugi nazivi: pašnjak, najlonski, mrtvi, bowline

Služi za izradu nepomične omče koja je alpinistu korisna u raznim

Drugi nazivi: vodički, figure of eight on a bight, Flemish loop

Služi za izradu nepomične omče. U omču se navezuje preko karabinera pa je

2.9. Dvostruka osmica

Drugi nazivi: dvostruki vodički, double figure of eight on a bight

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 7

2.10. Osmica s uplitanjem

Drugi nazivi: vodički/osmica s uplitanjem/navođenjem, figure of eight

Služi za izradu nepomične omče kroz zatvorenu strukturu (metalni prsten,

Drugi nazivi: tape/water knot, ring bend

Služi za povezivanje krajeva gurtni. Svoju primjenu nalazi za zatvaranje

Drugi nazivi: reef/square knot

Drugi naziv: mule knot

Služi za pričvršćenje slobodnog kraja užeta kod osiguravanja partnera.

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 8

2.14. Karabinerska kočnica

Služi umjesto spravice za osiguravanje kod abseila ili za spuštanje palog

Drugi naziv: alpine clutch

Služi umjesto samoblokirajuće spravice, dakle propušta uže samo u jednom

Služi za pričvršćenje napete zamke na karabiner, primjerice u kombinaciji

Drugi naziv: poluprusik, cow hitch, girth hitch, Lark's foot/head

Rezultat napola izvedenog prusika. Služi u raznim situacijama kada

Drugi naziv: perec, overhand knot

Preferirani čvor za spajanje dva penjačka užeta prilikom abseila i za tu

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 9

Čovjek se opasnostima oduvijek i stalno izlaže – bez obzira na to čime se

3.1. Meteorološke (ne)prilike

Ono što se smatra nevremenom u Paklenici, u Drežnici i mnogim sličnim

3.2. Nestabilan teren

Odroni kamenja, snježne lavine, rušenje snježnih streha te urušavanje

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 10

3.3. Ozljede i drugi zdravstveni problemi

3.4. Otežana orijentacija

Može se dogoditi i da navez zađe na preopasan i/ili prezahtjevan teren, bilo

3.5. Problemi s penjačkom opremom

Svakako među opasnijim situacijama tijekom uspona su kvarovi na opremi

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 11

Dakle, opasnosti u planinama brojne su i međusobno povezane. Svaki

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM www.behremplaninar.com Strana 12