Urološka citologija

1) Dijagnostičku vrijednost citološke pretrage urotrakta karakterizira:

a) ispirci su superiorniji uzorci u detekciji velikih papilarnih tumora u odnosu na cistoskopiju, a

ovisni su o vještini cistoskopičara, udaljenosti instrumenta od sluznice i količini otopine s
kojom se pretraga vrši
b) izrazito velik broj lažno pozitivnih dijagnoza (do 48%) kod tumora niskog malignog potencijala
zbog čega je metoda neprihvatljiva za dijagnostiku LG lezija
c) kod carcinoma in situ dijagnostička vrijednost citologije je niska unatoč invazivnosti promjene
d) svi odgovori su točni
e) ništa nije točno

2) Citološku pretragu urina karakterizira:

a) mogućnost rane detekcije karcinoma prijelaznog epitela visokog gradusa, po nekim autorima i
do dvije godine prije cistoskopski vidljivih promjena

b) postoji mogućnost lokalizacije tumora u urotraktu citološkom pretragom slobodno izmokrenog

urina u kombinaciji s FISH testiranjem

c) nije preporučljiv način praćenja uspjeha terapije, već je zlatni standard upotrijebiti barem
jedan citokemjski test za sigurnu dijagnozu recidiva

d) ne postoji mogućnost približne lokalizacije tumora (lijevi ili desni ureter) u gornjem urotraktu
uzimanjem selektivnog urina iz svakog uretera posebno

e) b + d

3) Uzorak urina dobiven instrumentacijom adekvatan je ukoliko sadrži:

a) 20 dobro očuvanih, dobro vidljivih stanica prijelaznog epitela / 20 VVP
b) 10 dobro očuvanih, dobro vidljivih stanica prijelaznog epitela / 100 VVP
c) 20 dobro očuvanih, dobro vidljivih stanica prijelaznog epitela / 10 VVP
d) 10 dobro očuvanih, dobro vidljivih stanica prijelaznog epitela / 20 VVP
e) 10-20 dobro očuvanih, dobro vidljivih stanica prijelaznog epitela / 200 VVP

4) Za patogenezu urotelijalnog karcinoma točno je:

a) najčešća mutacija patogenetskog puta kojim nastaju karcinomi niskog malignog potencijala je
RAS mutacija
b) FGFR3 mutacija karakteristična je za high grade patogenetski put
c) danas su poznata su dva glavna patogenetska puta: put hiperplazije i put metaplazije
d) RAS mutacija najvažnija je i najčešća mutacija u patogenezi high grade tumora
e) niti jedan odgovor nije točan

5) Za patogenezu urotelijalnog karcinoma nije točno:

 a) Najčešća je mutacija kod HG tumora mutacija p53 gena (TP53) koja se nađe u otprilike 60 %
ovih tumora
b) Mehanizam displazije odgovoran je za 20 % karcinoma prijelaznog epitela
c) Hiperplazija stanica prijelaznog epitela je češća, čak 80 % svih slučajeva karcinoma prijelaznog
epitela počinje s hiperplazijom stanica prijelaznog epitela koja progredira u karcinom
prijelaznog epitela niskog stupnja.
d) Ključne molekularne promjene povezane s patogenetskim putem displazije, posebno TP53
mutacija, koje su snažno povezane s karcinomom prijelaznog epitela visokog stupnja
međusobno su vrlo povezane s molekularnim promjenama patogenetskog puta hiperplazije
(u oko 80% slučajeva).
e) neinvazivni karcinom prijelaznog epitela niskog stupnja ima vrlo mali rizik od progresije (1-5
%).

6) Točna je tvrdnja:
a) Primjerenost uzorka urina odnosi se isključivo na kvantitativne parametre uzorka
b) Prema Pariškoj klasifikaciji pojam “primjerenosti“ odnosi se isključivo na korisnost uzorka u
dijagnosticiranju ili otkrivanju sumnje na karcinom prijelaznog epitela.
c) Uzorci urina u potpunosti prekriveni krvlju ili upalnim stanicama ne smiju se klasificirati kao
nezadovoljavajući ili nedijagnostički ukoliko sadrže više od 10 benignih stanica urotela ili dvije
nakupine urotelnih stanica
d) Primjerenost urina dobivenih cistoskopijom oslanja se na studiju sa zaključkom da uzorak
treba imati barem 10 dobro očuvanih, dobro vidljivih stanica prijelaznog epitela na 20 velikih
vidnih polja.
e) b+d

7) Netočno je:
a) Uzorak urina, dobiven spontano ili instrumentacijom, smatra se benignim (NHGUC) ako su u
uzorku prisutne benigne stanice prijelaznog, žljezdanog ili pločastog epitela.
b) Benigne površinske stanice prijelaznog epitela (engl. umbrella cells) su veće stanice oblika
otvorenog kišobrana, obilne često vakuolizirane citoplazme, centralno smještene velike
jezgre (mogu biti bi- i multinuklearne) i nježnih staničnih rubova.
c) Benigni fragmenti tkiva prijelaznog epitela u spontano izmokrenom uzorku prikazuju se u
nakupinama pravilno raspoređenih stanica jednolikih jezgara, fino zrnatog kromatina.
d) Uzorak urina kod pacijenta s nefrolitijazom ne smije pokazivati znakove atipije da bi se
mogao svrstati u kategoriju „negativno“
e) Promjene na stanicama mogu biti izazvane terapijom (radio-, imuno- i kemoterapijom).
Stanice i jezgre su uvećane, ali uz održan N/C omjer.

8) Za AUC nije točno:

a) Jedan od glavnih ciljeva Pariške klasifikacije bio je uvođenje jedinstvenih morfoloških kriterija
za dijagnostičku kategoriju AUC te smanjivanje njezine učestalosti u citološkim nalazima
b) Ova dijagnostička kategorija odnosi se na uzorke koji sadrže stanice prijelaznog epitela s
izraženom blagom do umjerenom citološkom atipijom, koja ne zadovoljava kriterije za
suspektno ili HGUC.
c) Ako je poznat uzrok promjena morfološke atipije koje odgovaraju AUC kriterijima svrstavaju
se u NHGUC kategoriju
 d) U AUC ne svrstavamo loše očuvane i degenerativno promijenjene već ih treba staviti u
NHGUC.
e) Proučavaju se četiri citomorfološka obilježja: omjer jezgre i citoplazme, hiperkromazija,
nepravilnost jezgrine membrane te nepravilnost kromatina.

9) Za SHGUC je točno:
a) Citomorfološke promjene su izrazitije od promjena u dijagnostičkoj kategoriji AUC, ali nisu
zadovoljeni kvantitativni kriteriji (broj abnormalnih stanica) za dijagnozu karcinoma
prijelaznog epitela visokog stupnja.
b) N/C omjer mora biti minimalno 0,7
c) Dodatni kriterij je umjerena do jaka hiperplazija
d) Glavni kriterij koji uz hiperkromaziju mora biti zadovoljen je nepravilnost jezgrine membrane
e) b + c

10) Za HGUC je točno:

a) Osjetljivost citologije urina kreće se u  rasponu od 20 do 85 %.
b) Mora biti najmanje 10 abnormalnih stanica
c) Sve stanice moraju imati N/C omjer minimalno 0,5 ili veći uz barem dva dodatna kriterija
d) a+c
e) Ništa nije točno