Važnost

predanalitičke faze
 Uvod

 80% medicinskih odluka temeljimo

na rezultatima laboratorijskih pretraga Predanalitičk
e

Laboratorijskom greškom smatra se svaka

neuskladivost u bilo kojem dijelu
Analitičke
laboratorijskog ciklusa od zahtjeva za izradom
pretraga do tumačenja i primjene nalaza.

Postanalitičk
e
Rezultati laboratorijskih pretraga Nalazi
 Pripema uzorka za analizu obuhvata niz radnji koje se
obavljaju u tzv predanalitičkom razdoblju.
 Predanalitika je veoma važna komponenta za
laboratorijska ispitivanja.
 Predanalitička faza obuhvata opravdanost zahtjeva
za pretragama, pripremu pacijenta, identifikaciju
pacijenta i uzorka, prikupljanje i rukovanje
uzorcima i dostavu uzorka u laboratoriji.
 Postanalitička faza obavlja se izvan laboratorija i
podrazumjeva korištenje laboratorijskih
informacija.
 Predanalitička faza obuhvata sledeće procese:

• Uputnica
• Uputnica i uzorak označeni jedinstvenim brojem
• Odvojeni zahtjevi za hitne i rutinske analize
• Uputnica sadrži podatak o vremenu uzimanja uzorka
• Radna dijagnoza na uputnici
• Dostava uzorka u laboratoriji (način i vrijeme)
• Uputnica za identifikaciju i uzorkovanje mora biti na
radnom mjestu
• Radne liste za svako radno mjesti (i elektronske)-
primanje neadekvatnog uzorka mora se evidentirati
 Protokole za rad
Mjerne postupke u skladu sa metodama
Validacija (kontrola mjernog postupka)
Vrsta i proizvođač reagensa moraju biti dokumentovani
Upustva za rad kao i kontakti sa servisom moraju biti dokumentovani
Evidentirani podaci o održavanju i kvarovima aparata
Analitička faza Kalibracije mjernih uređaja moraju biti urađene po preporuci proizvođača
obuhvata: opreme
Kontrola talasnih dužina na spektrofotometrima
Laboratorijska oprema izvan upotrebe mora biti jasno označena
Evidentiran popis dobavljača reagensa i potrošnog materijala
Skladištenje po preporuci proizvođača
Reagense koje sami pripremamo – označiti datumom, vremenom trajanja,
potpisom i označiti ako je reagens toksičan
Kontrola kvalitete reagensa – datum početka upotrebe
 Postanalitička faza obuhvata:

Nalaz mora sadržavati podatke o ljekaru, referentnim

vrijednostima, jedinicama, potpisom ovlaštenog lica,
komentare označavanje povišenih i sniženih
vrijednosti i posebnu oznaku za vrijednosti koje
ugrožavaju život pacijenta
Vrijeme potrebno za izdavanje nalaza
Ovjera nalaza pečatom
Uz korekciju nalaza mora biti i potpis ovlaštenog lica
Pisani postupak o analitičkoj fazi
 Priprema pacijenata za laboratorijske pretrage i
identifikacija

 Identifikacija pacijenata je od velike važnosti.

 Vrlo je bitno pri prvom kontaktu s pacijentom podatke

koji se upisuju u bolnički informacioni sistem (BIS)
dobiti na standardni način pa se za izvan bolničke
pacijente identifikacija provodi pitanjem o imenu i
prezimenu (“Vaše ime je?, Kako se zovete?”), datumu
rođenja, provjerom matičnog broja osiguranika na
ličnoj karti i u bazi podataka, poređenjem podataka na
uputnici sa stvarnim podacima koje smo dobili na licu
mjesta.
 Podaci o navikama bolesnika, njegovim životnim
navikama, i stanjima koje mogu uticati na rezultate
nekih pretraga
 Vrijeme uzimanja uzorka - Idealno vrijeme
uzimanja uzoraka koji nisu hitni je od 7 do 10 sati
ujutro.
 Bez obzira na mjesto uzimanja krvi, bilo da se
radi o ambulantama primarne zdravstvene žaštite
(PZZ), bolničkim odjelima ili samoj laboratoriji,
potrebno je zabilježiti vrijeme uzimanja krvi na
prateći dokument ili u BIS-u.
 Kao dodatne moguće izvore laboratorijskih
pogrešaka treba spomenuti položaj tijela koji
dovodi do preraspodjele vode i njenih sastavnih
dijelova iz venskog sistema u intersticijski prostor.
 Nepravilan odabir mjesta uzorkovanja koji se
često javlja kod bolničkih pacijenata kada se
uzorak venske krvi uzima iz postojećih venskih
sistema.
 Greške prilikom uzimanja uzoraka krvi

Greške koje se mogu javiti u dijelu uzimanja uzorka uglavnom su

“tehničke prirode” i uključuju:

produženo držanje poveske

nepravilna epruveta i nedovoljan volumen uzorka
redoslijed punjenja epruveta
nepravilno miješanje epruveta
nepravilan izbor veličine igle

krivi odabir mjesta uzorkovanja

 Kada govorimo o veličini igle, govorimo o
Produženo držanje poveske - uticaj na
njenom unutrašnjem promjeru, a izbor zavisi
hemokoncentraciju i hipoksiju, pa je
prvenstveno o odabranom ubodnom mjestu. Od
preporuka držanja poveske manje od 1
izbora epruvete zavisi i vrsta uzorka kojeg
minute, odnosno potrebno ju je
želimo analizirati, jer svaki posebni aditiv u
otpustiti pri punjenju prve epruvete
epruveti određuje i vrstu uzorka (serum, plazma,
uzorka.
puna krv...).
Epruvete mogu biti različitog volumena, a on
je obilježen oznakom na epruveti i određen
je vakumom.
Uticaj volumena uzetog uzorka može uticati
na laboratorijske pretrage promjenom odnosa
antikoagulansa i krvi. Prihvatljivim uzorkom
smatra se ± 10% definisanog volumena.

Svaki uzeti uzorak, odnosno epruvetu s

uzorkom potrebno je pravilno
promiješati. Nedovoljno miješanje
može pogodovati potencijalnom
zgrušavanju uzorka, a pretjerano
miješanje može dovesti do hemolize.
 Transport i čuvanje uzoraka krvi

Svaki uzeti uzorak je dragocjen i zbog tog ga je do mjesta obrade

potrebno dostaviti u odgovarajućem položaju i stalcima pri čemu
krv nije u dodiru s čepom, a sve u što je moguće kraćem vremenu.

Preporučeno vrijeme dostavljanja je do 2 sata od uzimanja

uzorka. U transportu uzoraka iz dislociranih jedinica učestvuje
osoblje iz zdravstvene ustanove zaduženo za tranmsport.

Pri samom transportu važno je voditi računa o termolabilnim i

osjetljivim analitima. Uzorci pune krvi (svi oni uzeti na
antikoagulans bez centrifugiranja) smiju se hladiti samo ako za to
postoje opravdani razlozi, odnosno ako se time osigurava
stabilnost analita kojeg određujemo iz takvih uzoraka (amonijak,
laktat, piruvat, gastrin, kateholamini, paratiroidni hormon).
Prema standardima dobre
stručne prakse definisana su i
vremena od uzimanja krvi do Serum ili plazma se za opšte
izrade pretraga: medicinsko biohemijske pretrage
 za izradu biohemijskih mogu čuvati: 4 sata na sobnoj
pretraga vrijeme iznosi do 6 temperaturi, 24 sata na 4°C, te
sati, nekoliko dana do nekoliko mjeseci
 za sedimentaciju eritrocita na -20°C. Pri tome epruvete se
do 2 sata, trebaju čuvati zatvorene radi
 za krvnu sliku i pripremu
sprečavanje isparavanja i
razmaza periferne krvi do 6
kondenzacije.
sati,
 za koagulacijske pretrage do
4 sata.
 Kriteriji za prihvaćanje i odbijanje primarnih uzoraka krvi

Pri prihvatanju uzorka u laboratoriju postupak i odluku prihvatanja

olakšavaju nam potvrdni odgovori na sljedeća pitanja:

Da li se radi o pravom pacijentu? Da li je provedena potpuna i tačna identifikacija?

Da li je provedena pravilna priprema pacijenta?

Imamo li odgovarajući uzorak biološkog materijala?
Da li je uzorak pravilno dostavljen u laboratoriju?
Da li je proveden pravilan prijem i unos u laboratoriju?

Da li se čitavo vrijeme pravilno rukovalo uzorkom?

Najčešći razlozi neprihvatanja biološkog uzorka jesu sljedeći:
• nepripremljenost pacijenta za uzimanje uzorka,
• uzorak krvi uzet u neodgovarajuće epruvete i u odgovarajućem
volumenu ovisno o traženim pretragama,
• nepravilno označen uzorak,
• nepostojanje odgovarajućeg zahtjeva za izradom pretraga,
• zgrušani uzorci krvi uzeti u epruvete s antikoagulansom,
prekoračenje dozvoljenog vremena od uzimanja do dostave u
laboratorij,
• hemolitični uzorci
• lipemični uzorci
• Primarni uzorci se ne mogu uvijek direktno
koristi u analitičkoj fazi.
• Ponekad je potrebno centrifugiranje,
alikvotiranje ili zamrzavanje prije
laboratorijske analize.
• Kontrola svih tih procesa je također bitna
budući da greške mogu direktno uticati na
sigurnost pacijenta, naročito prilikom
alikvotiranja i ručne identifikacije
svakog alikvota.
• Dužim stajanjem seruma na sobnoj
temperaturi smanjuje se aktivnost mnogih
enzima, a stepen smanjenja zavisi od
temperature.
 Hemoliza
• Definiše se kao prelazak konstituenata krvnih ćelija u plazmu
odnosno u serum.
• U toku i poslije uzimanja uzorka može da se javi hemoliza
eritrocita.
• Hemoliza na rezultate pretrage utiče na dva načina:
- Povećava se sadržaj onih supstancih čija je koncentracija u
eritorcitima veća nego u plazmi( LDH i K+)
- Hemoglobin koji izlazi iz eritrocita direktno interferira sa
spektrofotometirijskim metodama određivanja
Hiperbilirubinemija-ikterus

• Karakteristična boja ikteričnog seruma odnosno plazme(žutozelena),

uslijed povišene koncentracije bilirubina, može da utiče na
spektrofotometrijska mjerenja, naročito kod određivanja kreatinina
Jaffeovom metodom.
 Lipemija
• Povećana koncentracija triglicerida i lipoproteina u uzorku uslovljava pojavu
lipemije i rezultat je cirkulisanja velikih lipidinih čestica, hilomikorna.
• Mehanizmi interferencije prouzorkvani lipemijom su:
- Nehomogenost uzorka – nakon centrifugiranja trigliceridi mogu da se
izdvoje na površini što utiče na prividno nižu koncentraciju elektrolita u
gornjem a metabolita u donjem sloju,
- Optička interferencija – lipoproteinske čestice prouzrokuju rasipanje
svijetlosti te smetaju kod spektrofotometrijskih analiza
- Fizičkohemijska interferencija- lipoproteini u uzroku mogu ikoporirati
lipofilna jedinjenja te smanjuju njihovu pristupačnost za antitijela. Oni
ometaju elektroforetske i hromatografske metode.
Lipemični uzorci ne prihvaćaju se za određivanje amilaze, ukupnog kalcija,
željeza, LD, ukupnih proteina, hemoglobina te K+ i Na+ ako se određuju
plamenom fotometrijom ili indirektnom potenciometrijom.
 Antikoagulansi i konzervansi

Dodavanje neodgovarajućih konzervanasa i antikoagulanasa takođe

može dovesti do analitičke greške rezultata.
 Lijekovi

• Lijekovi dovode do brojnih endogenih promjena u uzroku ali

mogu djelovati i kao egzogeni interferirajući faktori kao što
askorbinska kiselina zbog svojih redukcionih svojstava lažno
snižava vrijednosti glukoze, holesterola i triglicerida kod
određivanja PAP metodama.
• Acetilsalicilna kiselina snižava vrijednosti holesterola i
triglicerida a povećava vrijednosti glukoze i mokraćne
kiseline.
• Neki cefalospornski antibiotici (cefalotin) lažno povećavaju
vrijednost kreatinina u uzorku, jer reaguju sa pikrinskom
kiselinom slično kao kreatinin.
 Greške
loša priprema pacijenta, pacijent nije upoznat s uticajem
dijete, stimulansa, fizičke aktivnosti
pogrešno vrijeme uzimanja krvi, ako vrijeme uzimanja krvi
za redovne pretrage nije između 7 i 10 sati rezultati analiza
nisu usporedivi
nepravilan položaj tijela
nepropisna identifikacija pacijenta
nepotpuna uputnica
produženo držanje poveske
pogrešne tehnike pronalaženja ubodnog mjesta
ponavljanje uboda na istoj ruci
pogrešan redoslijed uzimanja krvi
upotreba epruvete s krivim antikoagulansom
upotreba starih epruveta
Korektivne radnje
potrebno je dobro informisati pacijenta bilo usmenim putem ili
izradom informativnog letka
planirati vrijeme uzimanja krvi za redovne pretrage
važno je da se uzimanje krvi obavlja uvijek u istom položaju
uvijek pitati ime, prezime, datum rođenja
najbolje uputnicu ispunjavati kompjuterski, prije uzimanja krvi
pregledati jesu li naznačeni svi potrebiti podaci
mora se osjetiti puls, poveska se skida odmah nakon protoka
krvi kroz iglu, a najduže nakon 1 minute
nisu dopuštena “pumpanja” ruke i lupanje po veni, šaku treba
stisnuti, lagano napipati venu
dolazi do kontaminacija tkivnim tromboplastinom, ponoviti
uzimanje krvi na drugoj ruci nakon 15 minuta
ispisati redoslijed uzimanja krvi na vidljivom mjestu
ispisati na vidljivom mjestu vrste epruveta i pripadajuće pretrage
redovno kontrolisati vrijeme trajanja epruvete, koristiti one sa
što bližim rokom trajanja
izbrisani podaci pri obilježavanju epruveta
nepravilno punjenje epruveta, posebno onih s
antikoagulansnim odnosom
nepravilno miješanje i zgrušavanje krvi
neprimjeran transport
hemolitičan serum
produženo vrijeme transporta krvi
upotreba vodootpornog flomastera ili barkod
naljepnica
uvijek puniti epruvetu do oznake, u slučajevima otežanog
uzimanja krvi svakako se savjetovati sa nadležnim
laborantom
nakon uzimanja krvi s antikoagulansom, epruvetu lagano
rotirati među prstima 5-8 puta, ne tresti ili snažno mućkati
što je brže moguće transportovati krvi do laboratorije u
uspravnom položaju kako krv ne bi bila u kontaktu s
čepom epruvete, uzorke zaštititi od svjetlosti, te
izbjegavati mijenjanje temperature
izbjeći sve što može dovesti do hemolize uzorka a to je:
jako stezanje poveske, iglu neprimjerenog većeg
promjera, aspiraciju tkivne tečnosti neposredno nakon
uboda, pretakanje krvi i istiskivanje kroz iglu, snažno
miješanje uzoraka u epruvetama, produženo stajanje pune
krvi ili odgođeno centrifugiranje, predugo i prejako
centrifugiranje, uticaj temperature transporta, smrzavanje
pune krvi
pridržavati se dopuštenih vremena dostavljanja uzoraka u
laboratoriju
 Administrativni postupci

 Uputnica omogućava komunikaciju izmedju

ljekara, pacijenta i laboratorije.
 Uputnice koje se koriste u praksi mogu biti
različite po obliku i sadržaju, ali sve imaju istu
funkciju da se u laboratoriji identifikuje šta je sve
potebno odrediti u upućenom biološkom uzorku.

 Laboratorijski protokol je najvažniji dokument u

laboratoriji.
 U protokolu se registruju svi potrebni podaci o
pacijentu, biološkim uzorcima kao i dobijeni
rezultati određivanja.
 Laboratorijski izvještaj – u gornjem lijevom uglu
nalazi se naziv zdravstene ustanove i laboratorije,
u desnom uglu broj protokola, odjeljenje ili služba
koji su uputili pacijenta u laboratoriju, a kod
ambulantnih pacijenata i ime ljekara.