2.3.

Oslonac na veslo

Oslonac na veslo dio je zaveslaja, tj. tehnike kada, obično na divljoj vodi, a i na
mirnim vodama, pokušavamo umiriti kajak ili kanu prilikom nestabilnosti da ne dođe do
prevrtanja. Izvodi se tako da se veslo stavi bočno pod pravim uglom u odnosu na čamac i
pritisne se lopaticu na površinu vode.

Slika 2. Oslonac na veslo Hvat (INSTRUKTOR/ICA REKREATIVNOG KAJAK-

KANUA; Stručni priručnik; Učilište Ambitio, Zagreb, 2019.)

2.4. Privlačenje veslom

Privlačenje veslom pokret je kojim usmjeravamo prednji kraj čamca u željenom

smjeru, tačnije ispravljamo pogrešku ili smjer čamca.
 Slika 3. Privlačenje veslom (INSTRUKTOR/ICA REKREATIVNOG KAJAK-KANUA;
Stručni priručnik; Učilište Ambitio, Zagreb, 2019.)

2.5. Postupci prilikom prevrtanja kajaka

Prilikom prevrtanja postoji određeni zaveslaj i tehnika kojom se kajakaš vraća u

prvobitni položaj sigurnosti čamca, a cjelokupni element naziva se eskimo roll. Usvajanje te
tehnike složen je postupak koji slijedi nakon potpuno usvojenog osnovnog zaveslaja.

Veslač trzajem tijela iz kukova istovremeno sa zaveslajem dovodi čamac u prvobitni

položaj. Kod prevrtanja i napuštanja čamca započinje prvenstveno borba za vlastitu sigurnost
spašavanje, a ujedno izvlačenje kajaka na obalu.

2
 Slika 4. Eskimo roll (INSTRUKTOR/ICA REKREATIVNOG KAJAK-KANUA; Stručni
priručnik; Učilište Ambitio, Zagreb, 2019.)

Složenost procesa izlaska na obalu ovisi vrsti vode na kojoj smo veslali i vanjskim
uvjetima. Veliki valovi, divlja voda, velika udaljenost od obale i nepristupačna obala
otežavaju spašavanje veslača i opreme pa je u pravilu bolje potrošiti više vremena na
treniranje elementa eskimo roll s kojim ostajemo u sigurnosti plovila, nego se dovoditi u
opasne situacije. Ako se nađemo u situaciji izvan kajaka ili kanua, važno je ostati priseban i
uputiti se plivajući prema najbližoj obali. Pritom valja naglasiti da se ne smijemo odvajati se
od čamca, nego ga gurati plivajući pokretima nogu. Na divljim vodama vrijedi drugo pravilo,
a to je također nikada ne ispuštati čamac, držati se za ručkicu čamca i pustiti ga da pluta
ispred nas.

Unesrećeni treba ostati plutati na leđima s nogama ispred sebe kako bi amortizirao
možebitni nalet na podvodne stijene. Prsluk za spašavanje i plutajući čamac pomoći će osobi
da se lakše održi na površini i domogne obale.

2.6. Načini podučavanja osnovnih elemenata kajaka

3
 U radu s početnicima, koji se prvi puta nalaze u kontaktu s kajakom i kanuom,
nailazimo na velik broj nepoznanica. Voda kao medij na kojem se odvija aktivnost, veslanje
kao radnja, oprema, vremenski uvjeti i svi drugi elementi nova su situacija za koju je potrebno
dobro se pripremiti.

Na početku rada potrebno je dati osnovne informacije o kajakaštvu, kanuistici, opremi

i uvjetima veslanja. Početnik se treba vizualno upoznati sa svim navedenim elementima.

Upoznavanje s veslom i osnovni elementi zaveslaja usvajaju se na suhom, stojeći.

Nakon toga moguće je organizirati veslanje u bazenu, na jezerima, mirnim vodama ili plitkim
kanalima.

Redoslijed uvježbavanja trebao bi biti sljedeći:

rad na suhome
 upoznavanje s veslom
 hvat vesla
 prvi zaveslaji rade se bez vesla, samo rukama, simulira se izvođenje zaveslaja
 zaveslaji u čamcu na suhome

rad na mirnoj vodi

 ulazak u čamac i izlazak iz čamca

 osnovni zaveslaj
 stabilnost kukova, ravnoteža
 široki zaveslaj
 privlačenje veslom
 pravocrtno veslanje
 promjene smjera veslanja
 prevrtanje čamca i povratak u prvobitni položaj – eskimo roll.

Za prvi ulazak u čamac i veslanje poželjno bi bilo da to bude stabilniji čamac kako bi
polaznici naučili održavati ravnotežu što je osnova sigurnog veslanja.

2.7. Ispravljanje pogrešaka

4
 Nakon objašnjavanja pokreta, radnje, potrebno je ispitati zamisao veslača, a time
ujedno ustanoviti je li veslač shvatio zamisao.

Pogreške trebamo :

 identificirati
 pronaći njihov uzrok
 izabrati odgovarajući načina ispravka
 učiniti ispravak.

2.8. Sredstva za ispravljanje pogrešaka

Verbalna komunikacija

Tokom razgovora polaznik i instruktor verbalno raspravljaju o toku polaznikova

pokreta. Pri tome instruktor ima zadaću objasniti tijek pokreta i raspraviti o uzrocima.

Demonstracija

 Instruktor demonstrira tok pokreta ili ga objašnjava dok polaznik prolazi čamcem.
 Instruktor pomaže vođenjem pokreta.
 Polaznik izvodi tijek pokreta (suho veslanje, bazen, zadržani čamac), a instruktor daje
impuls pokreta, npr. pritišće određeni dio tijela ili pokreta u odlučujućem trenutku.

Orijentacijske oznake

 Na čamcu se pričvršćuju oznake, koliko treba veslo naprijed, a na veslu se označava

mjesto hvata ruke.

Audiovizualna pomagala

 Video analiza pokreta, video snimke demonstracije, računalna analiza toka pokreta,
literatura s fotografijama i crtežima.

Biomehanički mjerni postupci

 Pronalaženje biomehaničkih parametara za procjenu toka pokreta.

2.9. Specifičnosti podučavanja kajak

5
 Prilikom podučavanja početnika u kajaku ne postoje specifičnosti s obzirom na dobne
skupine. Početnik je početnik neovisno o dobi, jedino se razlikuje pristup pojedincu. U tome
je smislu svakako važno prilagoditi pristup s obzirom na dobnu skupinu. Kod mlađih dobnih
skupina sva obuka prolazi kroz igru, zanimacije i druženje. Okvirna poželjna dob za početak
bavljenja kajak jest oko desete godine djeteta, ali i tu imamo iznimaka. Tako je primjerice
Michal Martikán bio olimpijski pobjednik već sa šesnaest godina.

Kad je riječ o djeci, također je potrebno pripremiti opremu prilagođenu veličinskim

dječjim brojevima, kao i mini kajake ako ih imamo na raspolaganju. Uz kajake, vesla za djecu
nešto su kraća, ujedno prilagođena visini djeteta. S obzirom na financijsku situaciju nažalost
nisu svi klubovi ili društva u mogućnosti imati mini kajake pa se instruktori trebaju snaći s
onom opremom kakvu imaju na raspolaganju.

Rekreativno bavljenje kajakom, kanuom ili bilo kojom sportskom aktivnošću

definitivno pozitivno utječe na sve dobne skupine. Ipak treba naglasiti da su sva medicinska
stanja i bolesti, koje su kontraindikacija za izlaganje težim fizičkim naporima, odnosno
bavljenje sportom, kontraindikacija i za veslanje kajak-kanua. Apsolutne kontraindikacije
najčešće su vezane uz krvožilni sustav ili akutne zarazne bolesti. Posebno se mogu izdvojiti
problemi s ramenim pojasom u vidu ramene nestabilnosti odnosno subluksacija i luksacija
kao relativna kontraindikacija za veslačke aktivnosti. Svaka osoba koja ima nedoumice u
svezi sa svojim zdravstvenim stanjem trebala bi se savjetovati sa svojim liječnikom prije
bavljenja sportskim aktivnostima.

2.10. Razvoj grube koordinacije kajakaške tehnike

Ova faza započinje s prvim shvaćanjem zadatka, ono podrazumijeva opis i

demonstraciju pokreta od strane trenera. Proces učenja biti će i uspješniji ukoliko sportaš
unaprijed shvati što tačnije cilj svog učenja. S obrzirom da u ovoj fazi prevladava vizualno
učenje, bitno je da trener tačno demonstrira pokret, a verbalni opis svede na minimum,
tačnije, da početnika usmjeri na bit pokreta. Pri tome je važno početnika ne preopteretiti
informacijama i nebitnim detaljima za uvod u tehniku. Po završetku demonstracije počinje
prvo vježbanje sportaša, koje se izvodi “na suhom”, odnosno, postavimo ga da sjedi na klupi

6
ili stolu kako bi mogao slobodno upravljati veslom. Nakon ove vježbe, slijedi veslanje na
pristaništu (pontonu, splavu), te ulazak i izlazak iz čamca i na kraju vježbanje samo kretanja
tijela u stabiliziranom i zadržanom čamcu.

Uz ove vježbe dolaze i trenerove informacije sportašu, ispravci, pomoć pri izvedbi
kretnje, ukazivanje na bitak čvrstoće gornjeg dijela tijela, pružene ruke i stabilizacije čamca.
Tek nakon usvajanje ovog dijela slijedi plovidba u stabiliziranom takmičarskom čamcu. Na
taj način sportaš u nekoliko jedinica treninga nauči grubi tok pokreta i upravljanja čamcem.
Nakon maksimalno šest jedinica treninga započinje zapravo učenje u takmičarskom čamcu,
bez stabilizatora. U početku se za sportaša ovo može učiniti beznadnim i nemogućim jer će se
se većinom redati neuspjesi u njegovim pokušajima, ali kada shvati da može uspješno ploviti
dolazi do motivirajućeg uspjeha, stoga, da ne bi došlo do odustajanja u fazi neuspjeha, trener
mora verbalno poticati sportaša i ukazivati mu na pogreške koje radi. Često su to greške
vezane uz preveliki fokus na stabilizaciju čamca ili jednostavno prevelika želja za ispravnim
pokretom ruke koja ga ne sluša. Kada sportaš može ploviti u kajaku, a tok pokreta u grubom
odgovara slici vodilji, to označava da je savladao upravljanje veslom iz ramena sa skoro
ispravnim vođenjem vesla bez da se mora stalno stabilizirati, u tom slučaju je postignuta
gruba koordinacija kajakaške tehnike.

2.11. Razvoj fine koordinacije kajakaške tehnike

U fazi fine koordinacije sportaš savladava tehnikom u punoj širini, to znači

povezivanje cijelog kinetičkog lanca pokreta bez ograničenja. Tome pripadaju okreti gornjeg
dijela tijela u kajaku. Koordinativno bi morao biti toliko daleko da postigne maksimalan
opseg pokreta, odnosno lopatica da se uroni daleko naprijed, da su ritam i tok poreta bez
smetnji, da je prisutna preciznost i konkretnost pokreta te da je tehnika pod normalnim
uvjetima rada stabilna, a greške se pojavljuju pod natjecateljskih stresom, kod jakih vanjskih
utjecaja i umora. Metoda za usavršavanje izvršavanja pokreta je vježbanje, pri tome sportaš
poboljšava zamisao pokreta, a kinestetski analizator u fazi fine koordinacije sve bolje
prerađuje informacije. Kod vježbanja je bitno da je izgrađeno sistematski i s pravim
redoslijedom. Zbog toga se za kajak predlaže vježbanje važnih detalja korak po korak, jer je
bitno na kraju povezivanje svih sredstava i metoda, koje služe daljnjem razvoju tehnike.