Ekološka poljoprivreda i ekološka

proizvodnja hrane
Ekološka poljoprivreda (alter. naziv Organska poljoprivreda) je poseban je sustav održivoga
gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane,
sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i
društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći
plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i
otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za
zaštitu bilja i životinja.

"Ekološka proizvodnja" ("organska", "biološka") poseban je sustav održivoga gospodarenja u

poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih
vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane
proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive
vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću
prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s
međunarodno usvojenim normama i načelima.

“Ekološki proizvod" onaj je proizvod, koji je proizveden i označen sukladno s odredbama Zakona o
ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisa donesenih na temelju
njega.

Stvarni ekološki proizvod označen je “znakom ekološkog proizvoda", koji je jedinstvena propisana
oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno s Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda i propisima donesenim na temelju njega.

Prednosti eko proizvodnje

U klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi je evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje

neobnovljivih prirodnih resursa, kao i razne mjere koje ostavljaju trajne štetne posljedice na
cjelokupnu prirodu i prirodne procese remeteći tako milijardama godina uspostavljanu ravnotežu u
prirodi. Moderna znanost utvrdila je da veliki broj bolesti ima direktnu uzročnu vezu sa kvalitetom
hrane koju jedemo i pojavom raznih rezidua koje ostaju u biljkama nakon primjene raznih kemijskih
sredstva u agrotehnici. 
Ponovo se shvaća da suradnja sa prirodom umjesto njezinog sustavnog uništavanja daje puno bolje
rezultate. Ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept održivog razvoja jer čitavim nizom mjera koje
obuhvaćaju ukupno gospodarenje, teže pri tom ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etički
prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Današnja poljoprivreda pretvorila je polja u određeni oblik industrijske proizvodnje, čiji je jedini cilj da
iz zemlje izvuče što više. Ovakav pristup temelji se na neracionalnoj upotrebi fosilne energije i
kemikalija što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora.
Nestale mnoge biljne i životinjske vrste, a drastično se smanjio i broj seoskih gospodarstava. Osim
toga, konvencionalna poljoprivreda je danas najveći onečišćivač okoliša, pitke vode i zraka.
Stoga je ekološka proizvodnja nužnost, želimo li Zemlju sačuvati za buduće naraštaje.

Danas je ekološka poljoprivreda u mnogim zemljama jasno definirana zakonima, čemu se je pridružila
i Hrvatska donošenjem paketa zakona i propisa koji reguliraju poljoprivrednu proizvodnju.
Prehrambeni proizvodi u ekološkoj poljoprivredi, kontrolirani su i nose posebni znak, što potrošačima
daje sigurnost i ulijeva povjerenje u proizvod i sustav.

Kod ekološke proizvodnje nužno je iz primjene isključiti ili staviti pod puni nadzor:
-mineralna gnojiva i pesticide (klorirani ugljikovodici, organski fosfati i karbamati) poliklorirane
bifenile, atrazinske herbicide,
-teške kovine i potencijalno toksične elemente (ponajprije: Cd, Hg, Pb, Mo, As, Co, Ni, Cu, Cr i Zn, ali
još i: Mn, Ag, V, Al, Sb, Se i Sn),
-biostimulatore (hormonski preparati i tireostatici),
-lijekove (antibiotici, sulfonamidi i druga kemoterapeutska sredstva u veterini),
-nitrate i nitrite,
-sjemenski odnosno sadni materijal proizveden na "konvencionalan" način
-genetički modificirane organizme (biljne i životinjske)

Osnovno u ekološkoj poljoprivrede je da se u stalnom razumijevanju prirodnih procesa čuva priroda,

naročito od kemijskih preparata, teških kovina i genetički modificiranih organizama i prema drugim
načelima opisanim u zakonima i pravilnicima, sve u cilju očuvanja prirodnih resursa i ravnoteže.

Proizvodnja biološke, eko ili tvz. organske hrane je jedan od najisplativijih poslova u svijetu.
Često se pod eko hranu stavlja  i naziv „ zdrava hrana“-ali to je netočno, jer svaka hrana koja se nalazi
u našim dućanima mora biti zdravstveno ispravna bila ona eko hrana ili ne eko hrana

Hrvatska posjeduje vrlo dobar potencijal za eko hranu, kvalitetno-manje zagađeno zemljište u odnosu
na europske zemlje, ali nedostaje nam neorganizirana edukacija, odgovarajuća pomoć države i
organizirano tržište kako bismo tu uzgojenu hranu mogli sigurno plasirati i prodati.

Koja je razlika između eko i ne eko?

Razlika je ta da se pri proizvodnji eko hrane moraju biti strogo kontrolirani uvjeti, što znači da se ne
smije upotrebljavati umjetno (mineralno) gnojivo, pesticidi, nedozvoljeni aditivi koji su točno
propisani za eko hranu. Umjetna gnojiva se zamjenjuju organskim gnojivima, zatim različite vrste
korova se uništavanju mehaničkim putem, a ne  putem pesticida.
Eko hrana koristi samo pedesetak aditiva prilikom uzgoja, dok ne eko hrana sadrži preko tristo
aditiva.

Isto tako prilikom proizvodnje eko hrane, mora se često ispitivati tlo-zemljište i zrak  na kojoj se hrana
uzgaja ( da ne bi bilo zaraženo-kontaminirano).
Prednosti eko hrane?
Hrana koja je uzgojena na eko način u sebi je sačuvala sve hranjive tvari. Tako recimo jedna jabuka
uzgojena na biološki način sadrži dosta više hranjivih tvari nego ista ta jabuka uzgojena na ne eko
način.
Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija.

Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je
dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta.

Zaključak:
Eko hrana je kvalitetnija  od konvencionalne hrane, jer u sebi su sačuvani svi prirodni hranjivi  sastojci
karakteristični za takav proizvod. Eko hrana će biti sve traženija, ali nažalost preskupa su ulaganja, pa
I tako finalna cijena je puno skuplja od ne eko hrane. A kod nas je takva situacija, da nam kupovna
moć  govori što će mo jesti, jeftina hrana-slabije klavitetni proizvodi, skuplja hrana-kvalitetniji
proizvodi. Nadamo se da će se to jednog dana promjeniti.