1

Naslov izvornika
The Sinner

Margaret Mallory

Roman iz serije POVRATAK GORŠTAKA

S engleskoga prevela
VIDA MILEK

2
Ova knjiga posvecena je sestrama Wallace, i ovdje i na nebu:
mojoj majci Audrey i mojim tetama Priscilli i Dorothy.

3
 ZAHVALE

Z ahvaljujem svojoj urednici Alex Logan, koja me je natjerala da dam

sve od sebe i tako mi pomogla da ova knjiga bude bolja. Puno hvala
njoj i cijeloj ekipi Grand Central Publishinga za sve što su ucinili za mene.
Iskreno zahvaljujem svojemu agentu Kevanu Lyonu, koji se pravi da
nisam naporna, koji mi daje mudre savjete i svesrdnu potporu.
Vjecni sam dužnik Anthei Lawson, mojoj kriticarki kao i Ginny Heim,
koja cita sve moje rukopise.
Hvala vam od srca. Kad gubim samopouzdanje, onda uskacu Erynn
Carter, Theresa Scott i Chris Trujillo citanjem nedorabenog rukopisa.
Zahvalna sam svojim kolegama piscima koji mi svojim savjetima i
dalje pružaju potporu. Posebno zahvaljujem Josephine Piraneo iz
GlassSlipperWebDesign.coma, koja mi je napravila krasnu mrežnu
stranicu i koja ju stalno održava. Takober zahvaljujem Sharron Gun, koja
mi je pomogla s keltskim jezikom, iako su sve pogreške moje, kao i
Marku Stevenu Longu, koji je svakomu piscu lektor iz snova.
Ispricavam se svojemu suprugu za svaku vecer kad sam ga ostavljala
samoga u društvu našega psa dok sam ja pisala. Sretna sam što imam
obitelj koja me bezrezervno podupire u mojoj književnickoj pustolovini.
Naposljetku, želim iskreno zahvaliti svim citateljima koji mi šalju
poruke u kojima pišu da su uživali u mojim knjigama. Zbog vas sve ovo
ima smisla.

4
Chan ann leis a'chiad bhuille thuiteas a'chraobh.
Drvo se ne ruši nakon prvog udarca.
Keltska poslovica

5
 UVOD

NA BRODU ISPRED ISTOCNE ŠKOTSKE OBALE,

SVIBANJ 1515.

P lac ti nece pomoci - rekla je žena. - Šuti ako želiš ici gore. Claire je
obrisala oci u rukav i digla se na noge.
- Bilo bi ti pametno da nauciš biti žilava, trebat ce ti ondje kamo ideš
- rekla je žena skupivši skute kako bi se popela ljestvama od užadi. - Kažu
da je Škotska puna divljih ratnika koji ce ti prije prerezati vrat nego ti
reci dobro jutro.
Precke ljestava bile su previše razmaknute za Claireine noge, a
ženina teška haljina škakljala ju je po glavi dok se penjala. Kad se brod
zaljuljao, izgubila je oslonac. Claire je dugo visjela na rukama bacakajuci
se u zraku, bilo je strašno, dok stopala nisu ponovo pronašla precku.
- Ne znam kako Škoti za sebe mogu reci da su kršcani - rekla je žena
iznad nje prigušenim glasom - kad im se iza svake stijene skrivaju zle
vile.
Napokon, Claireino lice ošine hladan nocni zrak, a vjetar joj otpuše
kosu.
- Nemoj ni s kim razgovarati - rekla je žena cvrsto je uhvativši za
zglavak - jer ce me gospodarica otpustiti, a onda neceš imati nikoga tko
ce se brinuti za tebe.
Claire zabaci glavu kako bi pogledala zvijezde. Svaku vecer kad bi joj
žena donijela jelo i dopustila da se nakratko popne ljestvama, pronašla
je zvijezdu i poželjela da se vrati kuci djedu i baki.
Nije joj bilo jasno zašto su djed i baka dopustili da ju ova žena
odvede, ni zašto se, unatoc tomu što je najsjajnijoj zvijezdi izrekla svoju
želju, ujutro nije našla u vlastitom krevetu. No znala je da se djed i baka
ne bi složili s tim kako se ova žena odnosi prema njihovoj posebnoj maloj
djevojcici. Zato je veceras poželjela novu želju.
Molim te, pošalji mi nekoga tko će se bolje brinuti za mene.

6
 PRVO POGLAVLJE

T
SLJEDECI DAN, NA ZAPADNOJ ŠKOTSKOJ OBALI
Alex je uhvatio cizmu koju mu je žena bacila u glavu. Kad je
i si vrag, Alexe Bàne MacDonalde!

zastao na stubi kako bi je obuo, njegova druga cizma pogodila je zid

iza njega i pala niz stube.
- Janet, mogu li dobiti svoju košulju i ogrtac, molim te? - viknuo je.
Tamna joj se kosa rasula preko ramena kad se nagnula nad stube
streljajuci ga pogledom. - Ja se ne zovem Janet!
Kvragu, ona prošla bila je Janet.
- Oprosti, Mary - rekao je. - Uvjeren sam da ne želiš da netko vidi
kako gole guzice odlazim iz tvoje kuce, zato budi dobra cura i baci mi
moju odjecu.
- Ti cak i ne znaš zašto sam ljuta, je li?
Ženin glas sada je imao prizvuk koji ga je cinio nervoznim. Bože,
mrzio je kad vicu. Alex razmisli o tome da ode bez odjece.
- Moram ici - rekao je. - Moj prijatelj je ovdje s brodicom, ceka me.
- Ne vracaš se, je li? - rekla je Mary.
Uopce nije trebao dolaziti. Tjednima je izbjegavao Mary, ali prošlu
vecer našla ga je u ocevoj kuci, pijanog i ocajnog. Nakon tjedan dana sa
svojim roditeljima, pošao bi s vragom u pakao samo da pobjegne od njih.
- Zbog tebe sam htjela ostaviti muža - vikala je odozgo Mary.
- Za Boga miloga, curo, ne želiš to uciniti! - Alex se ugrizao za jezik
kako ju ne bi podsjetio da je ona zapocela tu pricu i da mu je veoma jasno
dala do znanja da ga želi samo mebu svojim nogama. - Siguran sam da je
tvoj muž dobar covjek.
- On je idiot!
- Idiot ili ne, nece mu se svidjeti nabe li odjecu drugog muškarca u
tvojoj spavacoj sobi - rekao je Alex, govoreci joj jednolicnim glasom
kojim se služio kad je htio smiriti konje. - Zato te molim, Mary, daj mi ju
da mogu ici.
7
 - Zažalit ceš to, Alexandere Bàne MacDonalde!
Vec je zažalio.
Doletjeli su mu košulja i ogrtac kad su se na katu zalupila vrata. Dok
se odijevao, Alex u želucu osjeti nelagodu. U vecini se slucajeva sa
ženama s kojima je spavao miroljubivo razišao. Njemu su one bile drage,
on je bio drag njima i bilo im je jasno da je tu posrijedi samo kratka
zabava. No ovu je pogrešno procijenio.
- Alexe! - Kroz otvoreni prozor cuo je kako mu Duncan s obale vice.
- Stazom se uspinje jedan muškarac. Dovuci to svoje dupe na brod!
Alex se izvukao kroz prozor i potrcao prema brodu. Ni malo otmjeno.
Uzeo je u ruke kormilo dok je Duncan dignuo jedro i oni krenuše prema
otvorenomu moru.
Duncan nije bio raspoložen, što je bilo cesto. Bijesno je obilazio brod
provjeravajuci je li sve cvrsto vezano, iako je bilo.
- Zar nisi umoran od tih budalaština sa ženama? - napokon upita
Duncan. - Sam Bog zna da ja jesam.
Alex je bio sit svega, ah nije htio priznati, pa je rekao: - U Francuskoj
je bilo lakše.
Alex i Duncan, zajedno s Alexovim robacima Connorom i lanom,
proveli su pet godina u Francuskoj, boreci se i zabavljajuci se. Bilo je
sjajno. Kad je u Francuskoj otmjena dama mužu rodila nasljednika, nitko
se nije uzbubivao ako je smotreno odlucila imati ljubavnika. Ma, gotovo
da se to od nje ocekivalo. Iskreno govoreci, gorštaci nisu ništa više
poštovali zavjete, ali precesto su posljedice toga bila krvoprolica i ratovi
mebu klanovima.
- Kako si znao gdje ceš me naci? - pitao je Alex kad je nadvladala
znatiželja.
- Sinoc kad sam stigao, vidio sam da te je Mary pijanog odvukla -
odgovorio je Duncan. - Tako si izgledao da sam mislio da se ne bi trebala
truditi oko tebe, ali, s druge strane, ne cini mi se da je osobito izbirljiva.
Dok su prolazili pokraj kuca njegovih roditelja, Alex upre pogled na
obzorje. Kad je njegova majka ostavila njegova oca, otišla je tek na
suprotnu stranu uvale, odakle ga je mogla nadzirati. Otac nije bio ništa
bolji, oboje su placali sluge u kuci onoga drugoga da im budu uhode.
- Zašto se moja majka uporno hoce vratiti u ocevu kucu kad sam ja
ondje u posjetu? - pitao je Alex, iako nije ocekivao odgovor. - Još mi zvoni
u ušima od njihova vikanja.

8
 Kad su došli na otvoreno more, Alex se ispruži uživajuci u suncu i
morskom povjetarcu. Cekalo ih je dugo jedrenje, od njihova rodnog
otoka Skyea do vanjskih otoka.
- Podsjeti me da nas je Connor zamolio da posjetimo MacNeilove -
rece Alex.
- Mi smo se dobrovoljno javili - odvrati Duncan.
- Uh, to je bilo glupo - rekao je Alex - kad znamo da starješina
MacNeilovih traži muževe za svoje kceri.
- Da.
Alex otvori jedno oko i pogleda svojega krupnog, crvenokosog
prijatelja.
- Zar smo bili toliko pijani?
- Da - odgovori Duncan nasmiješivši se, što je za njega bila rijetkost.
Duncan je bio dobar covjek, možda u posljednje vrijeme malo
previše namrgoben, što je samo pokazivalo da ljubav može i najjace
ljude baciti na koljena.
- Nije nam rekao da želi da odemo posjetiti MacNeilove dok
obilazimo vanjske otoke - rekao je Duncan - nego nas je prvo namamio
time da bismo mogli ici u potjeru za gusarima.
- Otkako je Connor postao starješina - dometnuo je Alex - zakleo bih
se da je svakim danom sve nemirniji.
- Lako to možeš riješiti. Oženi se jednom od MacNeilovih kceri -
rekao je Duncan i nakrivio jedan kraj usana.
- Vidim da nisi zaboravio izmišljati šale. - Nije se svatko usudio
zadirkivati Duncana, ali zato si je Alex dao srcu oduška.
- Znaš da je to ono što Connor želi - nastavio je Duncan. - Nema brace
s kojima bi mogao sklapati bracne saveze s drugim klanovima, pa ce se
morati zadovoljiti s robacima. Ako ti se ni jedna MacNeilova cura ne
svidi, ima još puno kceri drugih starješina.
- Umro bih za Connora - rekao je Alex, ne više raspoložen - ali za
njega se necu ženiti.
- Connor zna kako dobiti ono što želi - rece Duncan. - Kladim se da
ceš za pola godine biti oženjen.
Alex je sjeo i nacerio se prijatelju. - U što cemo se kladiti?
- U ovaj brod - rece Duncan.

9
 - Izvrsno. - Alex je volio taj mali otmjeni brod koji je klizio kroz vodu
kao riba. Svabali su se oko toga tko ima veca prava na njega još otkako
su ga ukrali Shaggyju Macleanu. - Nedostajat ce ti ovaj slatki brodic.

*
- Možeš li se požuriti s tim šivanjem? - pitala je Glynis vireci kroz
prozor. - Brod je vec skoro pred morskim vratima.
- Tvoj ce te otac ubiti zbog ovoga. - Lice stare Molly bilo je mrko, ali
igla je letjela po šavu oko Glynisina struka.
- Bolje mrtva nego ponovo udana - rekla je Glynis ispod glasa.
- Ova varka ce upaliti samo jednom, ako uopce upali. - Stara Molly je
zastala kako bi svezala uzao i ponovo navela konac. - Uzaludna ti je ta
igra koju igraš, curo.
Glynis prekriži ruke. - Necu mu dopustiti da me opet uda.
- Tvoj otac je tvrdoglav isto kao i ti, a uz to je i starješina. - Stara Molly
digne pogled sa šivanja i mutnim se ocima zagleda u Glynis. - Nisu svi
muškarci tako pokvareni kao što je bio tvoj prvi muž.
- Možda nisu - nadoveže se Glynis, iako ju uopce nije uspjela u to
uvjeriti - ali MacDonaldovi sa Sleata poznati su kao ženskari. Kunem se
bakinim grobom da necu uzeti ni jednoga od njih.
- Pazi, curo, na što se zaklinješ - rekla je stara Molly. - Dobro sam
poznavala tvoju baku i bilo bi mi žao da se zbog tebe okrece u grobu.
- Jao! - vrisnula je Glynis kad joj je stara Molly, prenuta glasnim
kucanjem, zabola iglu u bedro.
- Spuštaj se u blagovaonicu, Glynis! - vikao je njezin otac s druge
strane vrata. - Stižu naši gosti.
- Skoro sam gotova, tata - viknula je Glynis primaknuvši se vratima.
- Nemoj misliti da me možeš prevariti tim slatkim glasom - rekao je.
- Što radiš unutra?
Glynis se odvažila, malo je odškrinula vrata i provirila van. - Njezin
otac, krupan covjek s velikim trbuhom, bio je loše volje, po cemu je bio
dobro poznat.
- Rekao si da se moram tako odjenuti da me ti prokleti MacDonaldovi
nece tako skoro zaboraviti - rekla je. - Ženi za to treba vremena, tata.

10
 Stisnuo je oci, ali nije ništa rekao. Nakon svih tih godina koje je
proživio sa ženom i kcerima, njezinu su ocu žene i dalje bile
velika zagonetka. U ovom ratu s njim, Glynis je bila spremna
iskoristiti svaku pa i najmanju prednost koju je imala.
- Njihov novi starješina nije došao - rekao je, za njega tihim glasom -
ali nisam se ni nadao da bi te starješina uzeo nakon što si se tako
osramotila. Morat cemo se zadovoljiti nekim drugim.
Glynis proguta knedlu. To što je otac nju krivio za propali brak i što
je bio uvjeren da je osramotila obitelj boljelo ju je više od onoga što joj
je muž ucinio.
- Nisam ucinila ništa sramotno - rekla je kroz stisnute zube - ali hocu
budeš li me silio da uzmem drugoga muža.
Prema dugogodišnjoj gorštackoj tradiciji pokusnih brakova, Glynis
je imala potpuno pravo skoncati svoj brak. Nažalost, ni njezin otac ni
bivši muž nisu dobro primili njezinu odluku.
- Tvrdoglava si k‘o mazga - vikao je njezin otac kroz nekoliko
centimetara otvorena vrata - ali ja sam tvoj otac i tvoj starješina i ucinit
ceš ono što ti kažem.
- Koji ce muškarac željeti ženu koja se osramotila? - siktala je na
njega.
- Ma, muškarci luduju za ljepoticama - rekao je njezin otac. - Unatoc
tomu što se dogodilo, ti si još uvijek ljepotica.
Glynis mu je zalupila vrata pred nosom i preko njih navukla rezu.
- Ucinit ceš ono što kažem ili cu te izbaciti van da umreš od gladi! -
Jedino je to uspjela razabrati od silnih psovki prije nego što je cula odjek
njegovih koraka po zavojitim stubama.
Glynis je silovito treptala ocima kako se ne bi rasplakala. Gotovo je s
placem.
- Trebala sam ti za vjencani dar dati otrov kako bi se vratila kuci kao
udovica - rekla je stara Molly njoj iza leba. - Rekla sam starješini da te
udaje za zlog covjeka, ali on nece slušati baš kao ni njegove kceri.
- Sad brzo. - Glynis je sa strane sa stola uzela malu bocicu i pružila ju
Molly. - Sve ce propasti ako izgubi strpljenje i vrati se da me odvuce
dolje.
Stara Molly teško je uzdahnula i uronila prste u gustu crvenu
pomadu.

11
 DRUGO POGLAVLJE

UTVRDA MACNEILOVIH, OTOK BARRA

A lex je dovezao brod do morskih vrata MacNeilova dvorca, koji je bio

sagraben na stjenovitom otoku nekoliko metara od obale. Malo
poslije, njega i Duncana okružila je skupina naoružanih MacNeilovih
ratnika koji su ih dopratili do glavne dvorske kule.
- Vidim da smo ih prestrašili - tihim glasom rece Alex Duncanu.
- Mogli bismo ih svladati - promrmlja Duncan.
- Jesi li primijetio da ih je dvanaestorica? - upita Alex.
- Nisam rekao da ce biti lako.
Alex se nasmijao, na što su svi MacNeilovi posegnuli za svojim
macevima. Zabavljao se. Svejedno, nadao se da se on i Duncan nece
morati boriti kako bi izašli odavde. To su bili gorštacki ratnici, ne Englezi
ili oni iz nizine, a svi su znali da su MacNeilovi opasni i lukavi ratnici.
Gotovo jednako opasni i lukavi kao MacDonaldovi.
No, MacNeilovi su u svom arsenalu imali opasnije oružje. Alex je cuo
kako je Duncan pokraj njega zagunbao kad su ušli u blagovaonicu i
vidjeli što ih ondje ceka.
- Bože, pomozi - Alexu se otelo s usana. Za glavnim stolom sjedile su
tri brbljave djevojke. Djevojke su bile zgodne ali mlade i neiskusne,
dovoljno da Alex dobije osip. Jedna od njih upre prst u njega, na što ju je
sestra laktom udarila pod rebra pa su sve tri pocele hihotati pokrivši
usta rukama.
Vecer ce biti duga.
- Tišina! - zagrmio je starješina, a djevojacka su lica izgubila boju.
Nakon što se pozdravio s Alexom i Duncanom, MacNeil im je
predstavio svoju suprugu, zgodnu, bucmastu ženu njegovih godina, i
maloga sina, koji joj je sjedio u krilu.
- Ovo su moje tri mlabe kceri - rekao je starješina mahnuvši rukom
prema djevojkama. - Najstarija ce nam se uskoro pridružiti.

12
 Kci koje nije bilo ocito je ona za koju su culi. Govorilo se da je iznimne
ljepote, da ju je muž otjerao i da je u nemilosti.
Cinilo se da je žena po Alexovu ukusu.
Prije nego što im je starješina rekao gdje da sjednu, Alex i Duncan
zauzeli su mjesta daleko od triju djevojaka. Nakon površne molitve,
pocelo se tociti vino i pivo, a iznesena su i prva jela.
Alex je htio da obave posao i odu. - Naš starješina nada se da cemo
ucvrstiti prijateljstvo izmebu naših dvaju klanova i poslao nas je ovamo
u znak dobre volje.
MacNeil je neprestance pogledavao prema vratima, a lice mu je svaki
put bivalo sve smrknutije. Iako se cinilo da ga njihov domacin uopce ne
sluša, Alex je nastavio.
- Naš starješina obvezuje se da ce vam se pridružiti u borbi protiv
gusara koji harace vašom obalom - rekao je Alex.
To je privuklo MacNeilovu pozornost. - Najgori od svih je njegov
vlastiti stric, Hugh Dubh - istaknuo je upotrijebivši njegov nadimak Crni
Hugh, koji je dobio zbog svoje pokvarene naravi.
- Hugh mu je polustric - dobaci Duncan kao da je time sve objašnjeno.
- Druga dvojica njegovih polustriceva takober su se pridružila gusarima.
- Kako da znam da ti MacDonaldovi, gusari, ne siluju i ne pljackaju
po vanjskim otocima po zapovijedi vašega starješine? - pitao je MacNeil.
Bilo je to tocno ono cega se Connor bojao da ce ostali starješine
misliti.
- Zato što su opljackali clanove našega klana na Sjevernom Uistu -
odgovorio je Alex. Buduci da ne možemo znati kada i gdje ce Hugh
napasti, najbolji nacin da ga uhvatimo je da otkrijemo gdje mu je tabor.
Jeste li možda culi glasine o tome gdje bi mogao biti?
- Kažu da Hugh Dubh ima hrpe zlata skrivene u svom taboru -
oglasila se jedna od MacNeilovih veoma slicnih kceri - i da ima morsko
cudovište koje ga cuva.
- No nitko ne može naci Hugha - dodala je druga djevojka, zagledavši
se svojim plavim ocima u Alexa - jer on carolijom može zazvati morsku
maglicu i nestati.
- Onda cu jednostavno potražiti morsko cudovište i maglicu - rekao
je Alex djevojkama, a Duncan ga je bijesno pogledao jer je izazvao još
jedan val smijeha.

13
 - Dosta glupih prica - otac je povikao na djevojke, a potom se ponovo
okrenuo Alexu i Duncanu. - Istina je da se Hughovi brodovi znaju izgubiti
u magli i da nitko ne zna gdje mu je tabor.
Voba MacNeilovih zabacio je glavu i dobrano potegnuo iz caše, a
onda ju je tresnuo o stol, pljujuci jer se zagrcnuo.
Alex je slijedio njegov pogled pa se zamalo i sam zagrcnuo pivom kad
je ugledao ženu. Jao, sirota djevojka, imala je najgore kozice koje je Alex
u životu vidio. Jadna žena brzim je korakom prešla prostorijom, pogleda
prikovana za pod. Kad je zauzela mjesto na kraju stola pokraj Alexa,
morao se malo pomaknuti da joj napravi mjesto. Bila je prilicno krupna,
ali privlacno krupna.
Alex se trudio ne zuriti u kozice kad se okrenuo pozdraviti ju. No nije
si mogao pomoci. Dragi Bože, to nisu bili stari ožiljci.
Kozice su joj još izbijale! Nikada se nije grozio krvi, naravno, ali rane
koje su curile ipak su mu se malo gadile.
- Zovu me Alexander Ban. - Plavokosi Alexander. Ljubazno se
nasmiješio i cekao. Kako je i dalje gledala u stol i nije odgovarala, on
upita: - A ti si?
- Glynis.
Buduci da ga nije htjela pogledati, Alex je mogao slobodno zuriti u
nju. Što je dulje gledao, bio je sigurniji da kozice ne cure... topile su se. Po
kutovima usana vidjelo se da ga to zabavlja.
- Priznajem da si u meni probudila znatiželju - rekao je nagnuvši se
blizu njezina uha. - Što bi moglo natjerati djevojku da si nacrta kozice?
Glynis se trgnula, digla glavu i zagledala se u njega. Unatoc ružnim
crvenim cirevima koji su joj se cijedili niz lice, Alex nije mogao ne
primijetiti da ima lijepe sive oci.
- Nije pristojno zbijati šale na racun damina jadnog izgleda - rekla je.
Bilo je neobicno cuti da tako divan glas dolazi s tako zastrašujucega
lica. Alex je bolje pogleda i primijeti da ima poput labuda dugacak vrat i
tanke prste kojima je držala cašu za vino.
- Tvoja je tajna kod mene sigurna, djevojko - rekao je Alex tihim
glasom - ali cini mi se da tvoja obitelj vec zna da je rijec o varci.
Nadao se da ce se nasmiješiti, ali ništa.
- Hajde - rekao je, pogledavši je uzdignutih obrva. - Reci mi zašto si
to ucinila.
Otpila je velik gutljaj vina pa rekla: - Zato da se ne bi htio sa mnom
vjencati, naravno.
14
 Alex se nasmijao. - Bojim se da si se uzalud trudila jer nemam
namjeru otici odavde sa ženom. Dogaba li ti se cesto da te muškarci prvi
put vide i odmah se žele tobom oženiti?
- Moj otac kaže da su muškarci ludi za ljepoticama pa nisam htjela
ništa prepustiti slucaju.
Žena je to rekla krajnje ozbiljno. Alex se vec dugo nije tako zabavljao,
a bio je covjek kojega je bilo lako oraspoložiti.
- Bez obzira na to koliko si lijepa ispod te podstavljene haljine i
pomada - rekao je Alex - budi potpuno sigurna da sa mnom neceš naci
bracnu srecu.
Ispitivacki ga pogleda kao da pokušava zakljuciti može li mu
vjerovati. Zbog ozbiljna izraza lica i kapljica koje su joj klizile niz lice,
bilo mu je teško suspregnuti smijeh, ali uspio je.
- Moj otac bio je siguran da vaš novi starješina želi da se naši klanovi
povežu brakom - rekla je naposljetku - kao znak dobre volje nakon
nevolja koje su uzrokovali MacDonaldovi gusari.
- Tvoj otac nije daleko od istine - rekao je Alex - ali moj starješina,
koji je ujedno moj robak i prijatelj, zna što ja mislim o braku.
Alex je shvatio da se toliko udubio u razgovor s tom neobicnom
djevojkom da je potpuno zanemario njezina oca i ostalo društvo za
stolom. Kad se okrenuo kako bi se ponovo ukljucio u razgovor, shvatio
je da nitko od njih ne razgovara. Svaki clan Glynisine obitelji gledao je u
njih.
Alex je zakljucio da je Glynis sad prvi put iskušala taj neobicni nacin
odbijanja mogucega prosca.
Glynis ga povuce za rukav. Kad se ponovo okrenuo prema njoj,
glavom je pokazala prema Duncanu koji je, kao obicno, tamanio veliku
kolicinu hrane.
- Što je s tvojim prijateljem? - pitala je tihim glasom. - Traži li on
ženu?
Duncan je htio samo jednu ženu. Nažalost, ta je žena živjela u Irskoj
sa svojim mužem.
- Ne, sigurna si i u pogledu Duncana.
Glynis je opustila ramena i zaklopila oci kao da joj je upravo rekao
da joj je dragi za kojega je mislila da je mrtav, pronaben živ.
- Zadovoljstvo je razgovarati sa ženom koja nije sklona braku gotovo
kao i ja. - Alex digne cašu. - Za naš bijeg od te blagoslovljene veze.

15
 Glynis ocito nije bila raspoložena nasmiješiti mu se, ali i ona je
dignula cašu.
- Kako si znao da mi je haljina podstavljena? - pitala je.
- Uštipnuo sam te za stražnjicu.
Zinula je. - Ne bi se usudio.
- Ma, naravno da bih - rekao je, premda nije to ucinio. - Ništa nisi
osjetila.
- Kako znaš da nisam ništa osjetila? - pitala je.
- Dakle, to je tako - odgovorio je nagnuvši se naprijed i nalaktivši se.
- Kad nekoga uštipne, muškarac zaradi ili pljusku ili mu žena namigne, a
ti nisi ucinila ni jedno ni drugo.
Njezin smijeh bio je tim ljepši jer je bio neocekivan.
- Baš si vrag - rekla je i prstom ga bocnula po ruci.
Taj dugacki, tanki prst naveo ga jena pomisao kako izgleda bez one
podstave. Bio je vrlo maštovit muškarac.
- Što cešce dobivaš, pljusku ili namigivanje? - pitala je.
- Uvijek namigivanje, djevojko.
Glynis se opet nasmijala, pri cemu su joj promaknuli zbunjeni
pogledi njezina oca i sestara.
- Ti si umišljen, to je sigurno. - Dok je govorila, s pladnja je uzela
batak, i tek je tada Alex shvatio da otkako je sjela, nije pojela ni zalogaj.
- Samo je stvar u tome da poznajem žene - objasni Alex, odrezavši
nožem komad ovcetine. - Zato znam kojima ce biti drago da ih uštipnem.
Glynis uperi batak u njega. - Mene si uštipnuo, a ja to nisam htjela.
- Uštipnuo sam podstavu, i to se ne racuna - nastavio je Alex. -
Gospobice Glynis, da sam te uštipnuo, namignula bi mi. Možda to još ne
znaš, ali ja sam siguran.
Umjesto da se nasmije i ponovi da je umišljen, kao što se nadao, izraz
lica postade joj napet. - Ne sviba mi se kako me moj otac gleda.
- Kako te gleda? - upita Alex.
- Pun nade.

16
 Alex i Duncan spavali su na podu blagovaonice zajedno s hrpom
MacNeilovih koji su brkali. Alexa su probudili tihi koraci po podu.
Okrenuo se na bok i skocio na noge, a njegov domacin udario je u prazan
prostor gdje je Alex ležao.
- Brz si - rekao je MacNeil kimnuvši s odobravanjem. - Samo sam te
htio probuditi.
- Mogao si zbog toga poginuti - rekao je Alex vrativši bodež natrag za
pojas - a tada bih imao nevolje pri odlasku iz tvojega krasnog doma.
Duncan se pretvarao da spava, ali ruka mu je bila na dršku bodeža.
Da mu je Alex dao znak, Duncan bi njihovu domacinu prerezao vrat, i
njih bi dvojica vec bili na pola puta do svojega broda prije nego što bi
itko u blagovaonici shvatio što se dogodilo.
- Dobi se prošetati sa mnom - rekao je MacNeil. - Moram ti nešto
pokazati.
- Dobro bi mi došlo malo svježeg zraka nakon onoliko viskija što si
mi ga sinoc dao.
Buduci da je teško otkriti koje su covjekove prave namjere kad je
trijezan, Alex je pio zajedno s MacNeilom do duboko u noc. Nema sumnje
da je i njegov domacin imao isti cilj.
- Nitko te nije silio da piješ - rekao je MacNeil na izlasku iz
blagovaonice.
- Da, ali ti znaš da sam ja MacDonald - otpovrne mu Alex. - Mi ne
volimo gubiti, bez obzira na to je li rijec o pijenju ili bitkama.
MacNeil digne obrvu. - Ili o ženama?
Alex nije zagrizao. Njemu nikada nije bilo teško ostati bez žene, teže
mu je bilo naci pristojan nacin za prekid kad je za to došlo vrijeme, a
uvijek je došlo.
Alex je slijedio MacNeila kroz glavni ulaz do uska nasipa koji je
povezivao dvorac s glavnim otokom.
MacNeil se zaustavio i porekao nešto na obali. - Ondje je moja kci,
Glynis.
Alexov pogled zalijepio se za vitku pojavu koja je bosa hodala
obalom, lebima okrenuta njima. Njezina dugacka kosa vijorila je na
vjetru, a svakih nekoliko koraka zastala je i sagnula se pokupiti nešto s
obale. Jao, bila je baš lijepa slika. Alex je bio slab na žene koje su voljele
smociti noge.
- Stekao sam dojam da si znatiželjna osoba - rekao je MacNeil. - Zar
ne želiš saznati kako doista izgleda?
17
 Alex je htio saznati. Pomno pogleda MacNeila. Bio je naviknut da
ocevi skrivaju svoje kceri od njega. - Ne voliš svoju kcer?
- Glynis je moje jedino dijete od prve žene. Jako je slicna svojoj majci,
koja je bila jako teška osoba, teška kao nitko. - MacNeil je uzdahnuo. -
Bože, kako sam ju volio.
Još jedan dokaz Alexu, ako je uopce bio potreban, a nije, da ljubav
nosi nevolje.
- Druge djevojke su drage, skrušene cure koje ce svojim muževima
reci da su pametni, bistri i uvijek u pravu, bilo to tocno ili ne - nastavio
je starješina - ali ne Glynis.
Cinilo se da su mlabe sestre puno dosadnije.
- Glynis nisam odgajao ništa drukcije, jednostavno je takva - nastavio
je MacNeil. - Da nas netko napadne i da budem ubijen, druge bi djevojke
plakale i jadikovale, kao prava bespomocna stvorenja, ali ne i Glynis. Ona
bi uzela mac i borila bi se kao vucica da ih zaštiti.
- Zašto onda tako silno želite vidjeti Glynis udanu? - pitao je Alex.
Cinilo se da je jedino ona vrijedna da ju zadrži kod sebe.
- Ona i njezina maceha su kao suho triješce i upaljena baklja. Glynis
treba vlastiti dom. Ne voli biti pod paskom druge žene.
- Ni muškarca - dometnuo je Alex - sudeci po onome što je, kako
cujem, ucinila svojemu bivšemu mužu.
- Ma, budala je što je ispricao što se dogodilo - rekao je MacNeil i
odmahnuo rukom. - Koji bi muškarac, ako ima imalo ponosa, priznao da
mu je žena zabola bodež u bedro? Naravno, zna se što je ciljala.
Alex se trgne. Bilo je žena koje su plakale i gabale ga kojecim, ali ni
jedna mu nije pokušala odrezati muškost.
S druge strane, Alex nikada nije bio oženjen.

18
 TREĆE POGLAVLJE

P rodoran miris oseke ispunjavao je Alexov nos dok je duž obale

slijedio Glynis MacNeil po stijenama punim priljepaka i morske
trave. Svaki put kad je vjetar zapuhao oko njezinih skuta i otkrio njezino
vitko tijelo, nasmiješio se u sebi. Bila je zaokupljena skupljanjem
školjaka i cini se da zbog krikova galebova i ravnomjernog udaranja
valova nije cula da joj se približava. Kad je digla skute kako bi nacinila
provizorni držac za svoj ulov, iz Alexova grla ote se uzdah pun
išcekivanja. Vidio je tek nešto više od vitkih gležnjeva, tek dio lista, ali
pogledom je krenuo naviše, zamišljajuci si dugacke, lijepo grabene noge.
Glynis je zastala pokraj jedne mlake. Nešto je zaokupilo njezinu
pozornost pa se sagnula da bolje pogleda rukama obujmivši koljena. Od
guste smebe kose stvorila se zavjesa, zakrivši joj lice od njegova pogleda.
Je li djevojcino lice bilo jednako privlacno kao i njezino dugacko, vitko
tijelo?
Došlo je vrijeme da zadovolji svoju znatiželju. U nekoliko dugackih
koraka došao je do nje.
- Vidim da si našla crvenu zvjezdacu - rekao je Alex. - To znaci da te
ceka sreca. - Izmislio je to, naravno.
Kad je Glynis nagnula glavu da ga pogleda, Alexovo je srce na
trenutak zastalo, nadoknadivši to snažnim lupanjem u prsima. Vec je
sinoc primijetio ljepotu njezinih krupnih sivih ociju, ali na tome licu bile
su zamamne. Crte lica bile su joj primamljiva mješavina jedrine i
putenosti, od pjegica razasutih po njezinu nosu do punih ružicastih
usana. Sve je to u njemu izazvalo neuobicajene nagone. Imao je silnu
želju polegnuti ju na pijesak i promatrati te sive oci kako ga zadovoljno
gledaju dok on s njom izvodi svoje vragolije. Istodobno, osjecao je
neobicnu potrebu da ju štiti.
Alex je znao da bi ju trebao umiriti jer je bilo ocito da ju je uplašio,
ali ostao je bez rijeci. To je bilo tako neobicno za njega da se na trenutak
zapitao jesu li to vile na njega bacile cini.
U tom je trenutku djevojka pala na stražnjicu i uvjerila ga da je ipak
ljudsko bice.

19
 *
Glynis je prenuo muški glas i ona digne pogled. Srce joj je snažno
tuklo.
U plavokosom ratniku koji se nadvio nad nju prepoznala je Alexa
MacDonalda, covjeka s kojim je sinoc razgovarala. Barem je djelomicno
bila sigurna tko je on. No zbog svjetla izlazeceg sunca koje ga je cijeloga
obasjavalo, izgledao je kao vikinški pljackaš iz drevnih prica koje joj je
pricao ocev seannachie.
Mogla ga je zamisliti kako stoji na pramcu svojega broda,
svjetloplava kosa vijori mu oko lica, a na golim, mišicavim rukama nosi
izrezbarene zlatne narukvice. Kad ju je pogledao svojim zelenim ocima
boje mora, imala je osjecaj da ju je nešto pogodilo u prsa i ona padne na
leba.
Iznenabenje zbog hladne vode vrati je u stvarnost. Vrucina joj navre
u obraze kad je shvatila da sjedi u lokvi morske vode i da joj se stražnji
dio suknje smocio do kože.
- Oprosti, djevojko, nisam te smio ovako prepasti. - Raspoloženje
koje mu se moglo razabrati u pogledu kad joj je pružio ruku trebalo ga
je uciniti manje opasnim, ali nije.
Glynis je progutala knedlu i pružila mu ruku koja je bila puna pijeska.
Osovio ju je bez imalo napora kao da je jednako sitna kao i njezine sestre.
Iako je bila visoka, morala je zabaciti glavu da ga pogleda u oci. Bila je
svjesna toga da bulji u njega, ali izgleda da si nije mogla pomoci.
Što je Bog mislio kad je dopustio da muškarac bude tako zgodan?
Stajao je tako blizu da je toplina koja je zracila iz njegova tijela u njoj
izazvala drhtavicu. U ocima više nije bilo onoga veselja, zamijenilo ga je
nešto mracnije što ju je privuklo tomu ratniku MacDonaldovih, kao da ju
nekakva podvodna struja vuce u morske dubine.
- Trebala bi malo više paziti na to što se dogaba oko tebe, djevojko -
rekao je Alex, i dalje stojeci i više nego preblizu. - Mogao sam biti neki
opasan covjek.
- A nisi? - pitala je.
- Ja? - Zubi su mu bili bijeli, a osmijeh imao snagu ljetnoga sunca za
vedra dana. - Opasan sam kao grijeh.
- Stražari mojega oca mogu nas vidjeti iz dvorca.

20
 Alex pogleda preko ramena. - Mogu te odvesti iza onog drveca ili na
svoj brod prije nego što oni izabu kroz vrata dvorca. - Zastao je, a oci su
mu se caklile. - Osobito ako si raspoložena za to.
Zakolutala je ocima. - Toga se ne moraš bojati.
- Jesi li sigurna? - pitao je promuklim glasom koji je odjeknuo negdje
duboko u njezinoj utrobi.
Glynis je zadržala dah. Nije se mogla ni pomaknuti kad je Alex dignuo
ruku prema njezinu licu. Iako je ocekivala njegov dodir, u trbuhu je
osjetila leptirice kad joj je prstima dodirnuo obraz. Pogled joj pade na
njegove široke, putene usne i grlo joj se osuši. Ovaj bi muškarac znao
poljubiti djevojku onako kako treba, ne kao odvratni Magnus Clanranald
za kojeg je bila udana.
Osjetila je kako se naginje naprijed i zabacuje glavu. - Upozoravam
te, imam bodež i ne bojim se upotrijebiti ga.
- Cuo sam to, ali nece ti trebati bodež - odvrati Alex. - Ja volim kad se
žene svojevoljno predaju.
Glynis bi se bila kladila da je takvih bilo puno.
- Nemaš se cega bojati - rekao je. - Ne cinim ženama ništa nažao.
- Ako ne racunaš to što im slamaš srca.
Glynis nije znala što ju je natjeralo da to izlane. No on se ukocio i
vidjela je da mu se istina odrazila u ocima. Alex MacDonald slamao je
srca, ali nije likovao zbog toga. Ne, to ga je boljelo.
Naravno, zbog toga je bio još privlacniji. Bilo bi lakše odoljeti
bezdušnoj osobi.
- Sa mnom si sigurna. - Alex joj namigne i gotovo je mogla vidjeti
kako navlaci masku šarmera. - Ne poigravam se sa ženama koje traže
muža.
- Ja ne tražim muža. - Obrazi su joj se zažarili cim su joj te rijeci izašle
iz usta. - Nisam htjela, nisam mislila da se... p... p... - Koliko god se trudila,
nije mogla izgovoriti rijeci poigravati se.
- Baš mi se ne cini. - Vragolasto joj se nasmiješio, zbog cega joj je
pocela bridjeti koža. - No, cak ako i ne tražiš muža, tvoj otac ga traži, a to
je gotovo ista stvar. Osim toga, zaslužuješ boljega nego što sam ja.
- Tocno - izlanula je. - Sacuvaj me Bože od još jednoga zgodnoga
ženskara.
Nešto mu je bljesnulo u ocima prije nego što je ponovo navukao istu
nasmiješenu masku. Bila je to zasljepljujuce zgodna maska, ali Glynis se

21
uhvatila kako razmišlja o onoj strani Alexandera MacDonalda koju
skriva od svijeta.
Osjecala je grižnju savjesti što je prema njemu bila oštra, a covjek
zapravo nije ucinio ništa, samo ju je malo zadirkivao, pa je pitala: - Želiš
li vidjeti koja mi je najmilija zabava?
- Možda bi bilo zabavnije da to sam otkrijem - rekao je.
Ostala je bez daha dok mu je pogled polako putovao od njezine glave
do nožnoga palca.
- Mislila sam na obali! - Uštipnula ga je za ruku. Kao da je pogodila
željezo. - Jao, ti si najveci šaljivac kojega sam u životu upoznala.
Nasmijao se i primio ju za ruku. - Vodi me kamo hoceš, lijepa damo.
Alexova ruka bila je velika i topla. Nikada prije nije hodala s
muškarcem držeci se za ruku i zbog toga se osjecala pomalo razuzdano,
na neki nacin to joj se svidjelo.
Odvela ga je na suprotni kraj zaljeva.
- Tuljani se vole skupljati ovdje. - Pokazala je prema velikoj ravnoj
stijeni koja je virila iz vode nekoliko metara od obale.
Našli su suho, pjeskovito podrucje visoko na obali i ondje sjeli. Kad
je povukla ruku iz njegove, pogled joj je kliznuo preko njegove ruke te je
primijetila njegove zlacane dlacice na preplanuloj koži. Alex je ispružio
dugacke mišicave noge, pokrivene istim takvim zlacanim dlakama.
- Trebala bi leci na trbuh - rekao je - da ti sunce osuši stražnji dio
suknje.
Glynis je došla u iskušenje. Njezina maceha cesto je stavljala
neugodne primjedbe na racun njezina nehajnoga ponašanja kad bi se
mokre haljine vratila u dvorac. No, nikako nije mogla leci dok je sama s
muškarcem.
- Ne bih htio da tvoj otac pomisli da sam te ja bacio na leba u pijesak
- dodao je Alex. - Vjencali bi nas prije podneva.
Glynis se brzo okrenula na trbuh i naslonila na laktove. Promatrali
su, oboje šuteci, kako je nekoliko tuljana izašlo iz mora i leglo na ravni
kamen.
Alex ju gurne koljenom. - Kojim si se još varkama služila da otjeraš
moguce muževe?
- Kažem im da sam jalova. - Glas joj je bio jednolican kako ne bi
pokazala koliko ju to boli. - To je dovoljno da otjera vecinu njih.
- Ne možeš biti sigurna u to, je li tako? - pitao je Alex. - Još si mlada.

22
 Glynis slegne ramenima. Buduci da se više nikada nece udati, ionako
nije bilo važno.
- Što je s muškarcima koji vec imaju nasljednika? - pitao je. - Kako
njih odvracaš?
- Odjecu natrljam lukom i jedem cešnjak. - Uzdahne. - Ako to nije
dovoljno, kažem da sam sanjala da cu sljedeci robendan biti odjevena
kao udovica.
Alex se od sveg srca nasmijao. Bio je to zacubujuce ugodan zvuk.
- Jesi li ti zapocela pricu o tome da si nožem probola muža? - pitao
je.
- Bojim se da je to tocno - rekla je - ali mislim da je korisno.
Ovaj put njegov je smijeh uzbunio dva-tri tuljana te su digli glave i
pogledali ih prije nego što su nastavili drijemati.
- Sumnjam da te otac želi udati zato da budeš nesretna - rekao je
Alex. - Treba saveznike, baš kao i moj starješina.
- Pogrešni saveznik donijet ce mu propast - rekla je Glynis. - Rekla
sam ocu neka se ne pridružuje pobuni, ali, naravno, nije me htio slušati.
Pola klanova sa zapadnih otoka ustalo je protiv škotske krune u još
jednoj kobnoj pobuni.
- Pobuna na kraju nece uspjeti - rece Alex - ali, do tada, svaki klan
koji stane na stranu krune dovodi se u opasnost da ga susjedi napadnu.
- Pametno je od tvojega starješine što si je dobar i s jednom i s
drugom stranom - rekla je.
- Dobar i s jednom i s drugom stranom? - uzvratio je Alex. - Connor
ima osjecaj da je razapet izmebu dvaju morskih cudovišta i da mu svaki
od njih pokušava odrubiti glavu i baciti ga u more.
Nije mogla drugo nego nasmijati se tom slikovitom opisu, ali bila je
zabrinuta za klan. - Imaš srece što si muško. Možeš služiti svojemu klanu
a da te ne prodaju i ne kupuju kao kravu.
- Nikada nisam upoznao ženu koja ima tako loše mišljenje o braku -
rekao je Alex i potom dodao nešto ispod glasa, što je uglavnom zvucalo
kao ˝osim moje majke˝.
- Sve bih ucinila za svoj klan, samo se ne bih udala - rekla je Glynis.
- Buduci da se u tome slažemo - rekao je Alex - možemo biti prijatelji,
je li?
Pogledala ga je preko ramena. - Ozbiljno misliš?

23
 - Sa ženama postajem prijatelj obicno nakon što spavam s njima -
rekao je. - No s tobom cu napraviti iznimku.
- Ponovo me zadirkuješ - rekla je.
- Tako si ozbiljna da si ne mogu pomoci - odvratio je Alex tihim
glasom. - No ako se ponovo sretnemo, možeš biti sigurna da cu ti biti
prijatelj.
Glynis pogleda njegove morsko-zelene oci. - Onda cu i ja biti tvoja
prijateljica, Alexe MacDonalde.
Kad je vratio pogled na tuljane, nekoliko njih dignulo je glave. Potom
su, jedan po jedan, poceli kliziti u vodu.
- Diži se - rekao je Alex odlucnim glasom. Prije nego što se uspjela
pomaknuti, rukama ju je obuhvatio oko struka i dignuo ju na noge.
- Prokletstvo - rekao je Alex kroz zube kad se na obzoru pojavio ratni
brod.
- Možda su prijatelji - rekla je Glynis, iako joj je srce snažno lupalo u
grudima.
- To je brod Hugha Dubha - rekao je Alex pogleda prikovana za njega.
- Pokušat cemo biti brži od njih i vratiti se u dvorac.
Alex ju je zgrabio za ruku i oni poletješe preko pijeska i stijena.
Gusarski brod sigurno su primijetili i iz dvorca. Preko malog zaljeva dva
tuceta ljudi nasipom su istrcala iz dvorca. Gusari su plovili prema obali
na pola puta izmebu njih i dvorca ne bi li im presjekli put prije nego što
ljudi njezina oca dobu do njih.
Cinilo se da ce gusari uspjeti. Iako su joj bose noge krvarile zbog
školjaka, Glynis je trcala sve brže i brže - samo što su dvorski stražari
bili predaleko, a gusari preblizu.
Stražari su bili udaljeni tridesetak metara kad je gusarski brod
pristao. Glynis se zaustavila i užasnuto promatrala kako se
gusari prebacuju preko brodske ograde i krecu prema obali.
Alex ju je dignuo na visoku stijenu.
- Ostani ovdje tako da znam gdje si - zapovjedio joj je. - Necu im
dopustiti da dobu do tebe.
Kad se okrenuo od nje, posegnuo je iza leba za svojim macem i
njegova oštrica fijukne kroz zrak. Njegov ratni poklic Fraoch! zagrmio
joj je u ušima kad je potrcao prema gusarima koji su mu se približavali
kroz valove.
Ne posustajuci, Alex je sasjekao prvu dvojicu muškaraca. Odbivši
udarac trecega maca, zamahnuo je i bocno stjerao mac u njega.
24
 Glynis je vrisnula kad je drugi gusar navalio na Alexa prije nego što
se on uspio oporaviti od prošlog napada velikim, dvokrakim macem.
Alex je maknuo jednu ruku s maca, izvukao bodež iz pojasa i zarinuo ga
covjeku u prsa. Njegov napadac uz krik je pao na koljena, a krv je obojila
vodu oko njega u krugovima boje hrbe.
Alex preko ramena pogleda prema njoj kako bi se uvjerio da ni jedan
gusar nije uspio proci pokraj njega. Pogled mu je bio ubojit, a svaki mišic
napet i spreman.
To nije bio nasmiješeni covjek koji je maloprije sjedio pokraj Glynis
i s njom promatrao tuljane. Ne, to je bio Alexander Ban MacDonald,
zastrašujuci gorštacki ratnik kojega je bilo prekrasno gledati.
Ljudi njezina oca pretrcavali su posljednjih nekoliko metara kako bi
se prikljucili borbi, s Duncanom MacDonaldom na celu. Dvije skupine
sukobile su se uz povike, stenjanje i zveket maceva.
Glynis nije mogla odvratiti pogled od MacDonaldovih ljudi. Iako je
gusara bilo više, njih dvojica bili su ubojiti. Svojim zajednickim silovitim
napadima prisilili su gusare na neprestano povlacenje. Iako su se ljudi
njezina oca dobro borili, cinili su to svaki za sebe. Ratnici
MacDonaldovih bili su nemilosrdna jedinka.
U njihovoj žestini bilo je sklada i stege koji su govorili o godinama
vježbanja. Nakon nekog vremena uspjela je mebu njima raspoznati neke
znakove: Ti ćeš ovoga, ja ću onoga. Gusari su pred njima padali, jedan za
drugim.
Nešto je odvratilo njezinu pozornost od silovite borbe koja se vodila
na obali ispred gusarskoga broda. Na pramcu je stajao covjek, sam,
prekriženih ruku na širokim prsima. Zurio je u nju. Kad su im se pogledi
sreli na toj udaljenosti, niz kralježnicu joj probe hladnajeza.
Osjetila je da joj muškarac želi zlo, ne samo zlo kakvo je namijenio
svakomu tko mu se našao na putu. Nije znala zašto, ali imala je osjecaj
da je posebno usredotocen na nju, kao da za nju ima neki osobito opak
plan.
Pogleda i dalje prikovana na nju, covjek je stavio prste na usta i
prodorno zazviždao. Gusari na obali potrcali su prema brodu i poceli se
verati na njega poput štakora.
Alex je kroz vodu trcao za njima dok do pojasa nije bio u vodi.
- Hughe Dubhe MacDonalde - vikao jer vitlajuci macem po zraku -
vrati se i bori se, ti bijedna kukavice.

25
 - Reci mojemu necaku da cu se pobrinuti da umre - vicuci je uzvratio
covjek. Sagnuo se baš kad je Alexov bodež fijuknuo zrakom na mjestu
gdje je stajala njegova glava.
Dok su si ljudi njezina oca mebusobno cestitali što su uspjeli otjerati
gusare, a Duncan cistio mac, Alex je stajao u vodi sipajuci kletve prema
brodu na odlasku. Naposljetku, Alex se okrenuo i kroz vodu krenuo
prema obali, sa suncem koje mu se presijavalo u kosi i vatrom koja mu
je plamtjela u ocima.
- Sad možete sigurno otici u dvorac, gospodarice Glynis - rekao je
jedan od ljudi njezina oca. - Dopustite da vam pomognem sici.
Kad je covjek pružio ruku kako bi ju uhvatio oko struka, zaustavi ga
Alexov povik.
- Mici svoje ruke s nje!
Stražar je odskocio i zagledao se u Alexa. Glynis je srce bilo u grlu
kad se Alex zaletio s obale dok je s njega kapala voda i krv. Izgledao je
poput vikinških predaka koji su nekoc bili strah i trepet na ovoj obali.
Prikovao je pogled za nju kao da ne postoji nitko drugi.
Kad je Alex prema njoj pružio ruke, uhvatio ju je oko struka i podigao
sa stijene. Nije skidao oci s njezina lica dok ju je spuštao uz svoje
uspaljeno muško tijelo, osjecajuci na njemu svaki njezin centimetar.
Glynis su klecala koljena i prije nego što se spustila na tlo. Alexov divlji
pogled bio je pun požude, od cega joj se ubrzalo bilo.
- Da - šapnula je i primila se za njega kad ju je podigao.

*
Uzbubenje zbog borbe brujalo je Alexovim žilama pa mu se dignuo.
Kad se okrenuo i vidio Glynis na stijeni, ubio bi da ju ima. Nikada nije
toliko želio ženu kao što je u tom trenutku želio Glynis MacNeil.
Od trenutka kad su se njihova tijela dodirnula, imao je osjecaj da im
je predodrebeno da se njihova tijela spoje. Tijelo joj je pristajalo uz
njegovo kao da je stvorena samo za njega. Alex ju je poljubio sa svom
strašcu koja ga je obuzela, prodiruci jezikom, posjednicki. Mora ju imati.
Kroz omaglicu strasti cuo je kako ga Duncan zove, ali uopce nije
mario za to. Ništa nije bilo važno osim slatkih usana te žene na
njegovima. Bila je cudo pod njegovim rukama, odgovarajuci na njegove

26
dodire s takvom strasti da mu je došlo da ju polegne na pijesak i ovdje je
uzme.
Snažan ubod željezne oštrice posred leba bilo je teže zanemariti od
Duncana.
- Hvala ti što si mi spasio kcer od mojih bijednih gusarskih robaka -
rekao je MacNeil veoma blizu Alexova uha - no ako ne želiš otici odavde
sa ženom, onda ti je bolje da ju sad pustiš.
Alex ju je toliko želio da je gotovo pristao na život u okovima samo
da ju ovaj put ima. No, kad je Glynis od straha razrogacila oci, došao je
pameti. Polako se uspravio i prisilio da ju pusti.
Glynis se zibala kao da ju noge nece slušati. Alex je posegnuo prema
njoj, no njezin ga je otac poprijeko pogledao i cvrsto ju zagrlio oko
ramena.
Osvrnuvši se lijevo i desno, Alex je uocio krug ljudi oko njih. Kakvo
ga je to ludilo spopalo da ide poljubiti starješininu kcer, i to tako
poljubiti, pred svim ocevim ratnicima? Alex uopce nije razmišljao o
ostalim ljudima na obali. Ne, nije ih cak ni vidio.
Ukrasti poljubac od raspoložene djevojke nije bio neki veliki grijeh
pa ga MacNeil vjerojatno nece ubiti. S druge strane, nije baš odabrao
pravi trenutak, a svakoj budali bilo je jasno da se nije namjeravao
zaustaviti samo na poljupcu.
- Što možeš reci u svoju obranu, Alexe Bàne MacDonalde? - pitao je
starješina MacNeilovih.
- Da kažem da mi je žao što sam poljubio vašu kcer, obojica bismo
znali da lažem - rekao je Alex. Potom se okrenuo Glynis, koja je izgledala
jednako tako zbunjena kao što se i on osjecao. - Oprosti, djevojko, ako
sam te doveo u nezgodan položaj.
Alexu je bilo žao što ne može razgovarati s njom a da ih svi ne
gledaju, pa da ju pita je li dobro. No, kad bi sada bio nasamo s Glynis
MacNeil, jako je dobro znao da ne bi gubili vrijeme na razgovor.

27
 ČETVRTO POGLAVLJE

DVORAC DUNSCAITH, OTOK SKYE,

DVA MJESECA POSLIJE

A lex je mahnuo svojemu robaku, starješini MacDonaldovih sa Sleata,

koji je od dvorca Dunscaith silazio na obalu kako bi ga docekao.
Connorova crna, do ramena dugacka kosa vijorila je za njim dok je
skakao sa stijene na stijenu.
- Jesi li vec poceo žaliti što si preuzeo položaj starješine? - pitao je
Alex dok mu je Connor pomagao izvuci brod na obalu.
- Svaki dan žalim - odgovorio je Connor nasmijavši se bezvoljno. -
Kako bave naši ljudi na Sjevernom Uistu?
- Puno toga su izgubili u pljackaškim pohodima, ali nece gladovati -
rekao je Alex. - Ribolov je dobar, a ostale namirnice koje sam im
dopremio trebale bi im dostajati do sljedece žetve.
Nakon što su se popeli uz brdo, on i Connor prešli su uski most do
dvorca koji je bio sagraben na jednom rtu na stijeni.
- Ian i Duncan su ovdje - rekao je Connor. - Moramo raspraviti o
nekim stvarima vezanima za klan.
Unutra, u blagovaonici, rogoz je bio cist, a služincad trijezna. Bilo je
to daleko od stanja u kojem je dvorac bio kad su ga zauzeli od Connorova
strica Hugha. Cistoca i red bili su djelo Duncanove sestre Ilyse. Iako nisu
bili u rodu, Ilysa je bila Connoru najbliskija ženska osoba koja je mogla
preuzeti dvorske obveze umjesto Connorove žene.
Njihov robak, Ian, koji je bio vrlo slican Connoru da bi ga mogli
zamijeniti za njegova brata, sjedio je za glavnim stolom sa starješinom i
Duncanom.
- Iane, izgledaš kao guzica - pozdravi ga Alex.
Ian se nacerio. - Zbog blizanki smo Sìleas i ja gotovo svaku noc budni.
Rastu im zubi.

28
 Jao, ne. Kad je Alex posljednji put vidio Ianove djevojcice, jedna mu
se uzverala uz nogu, zarinula mu zube u koljeno i uhvatila se za njega
poput priljepka.
- To je samo pocetak nevolja koje ce ti ta djeca priuštiti - rekao je
Alex. - Znaš to, je li tako?
- Znam - odgovorio je Ian smiješeci se klonulo. - Ljepotice su, zar ne?
Alex se stresao od pomisli da mora odgajati kceri, ali Ianove su oci
blistale dok je govorio o svojim malim, crvenokosim vražiccima.
Na Connorov su znak ostali muškarci napustili blagovaonicu kako bi
njih cetvorica razgovarali nasamo. Connor je, prema ocekivanju, imao
službeni savjet, koji su sacinjavali stariji clanovi klana, ali svi su znali da
su njegovi najbliži savjetnici Ian, Alex i Duncan.
- Moramo stvoriti snažan savez kako bismo preživjeli ova teška
vremena - rekao je Connor sjevši za stol nasuprot Alexu. - Naš je klan još
uvijek slab nakon što je izgubio mog oca i tako mnogo ljudi u bitci kod
Floddena.
Njih cetvorica bili su u Francuskoj kad su primili vijest o velikim
gubicima Škota protiv snaga Henrika VIII. kod Floddena. Vratili su se
kuci i saznali da su mebu mrtvima i njihov kralj, i njihov starješina, te da
im je klan u groznu stanju.
- Uspjeli smo izbaciti Hugha iz starješinina dvorca - dodao je Alex.
Nije spomenuo da je Connorov stric i dalje uzrok raskola unutar
klana. Neki od clanova njihova klana pogrešno su doživljavali Hughovu
okrutnost kao njegovu snagu, i da dobu u priliku, poduprli bi ga kao
starješinu.
- Imamo još puno posla - rekao je Connor ozbiljnim glasom. - Ne
možemo biti mirni dok ne ovladamo svim podrucjem koje po pravu
pripada našemu klanu.
- Da - rekao je Duncan, na što svi digoše caše.
Osigurali su svoje uporište ovdje na otoku Skyeu tako što je Connor
na jednoj strani poluotoka Sleata držao dvorac Dunscaith, a Ian na
drugoj dvorac Knock. Mebutim, sve ih je boljelo što su im MacLeodovi
oteli poluotok Trotternish dok su njih cetvorica još bili u Francuskoj, a
sada Hugh i njegovi gusari pustoše njihove posjede na otoku Sjeverni
Uist. - Još nemamo snage sukobiti se s MacLeodovima za ostatak naše
zemlje ovdje na Skyeu - zakljucio je Ian. - Kad dobe do te bitke, bit ce
krvava.
- Naš prvi zadatak trebao bi biti zaštita naših robaka na Sjevernom
Uistu - dodao je Alex. - Pripadnici našega klana ondje su izloženi na
29
milost i nemilost gusarima. - To što je njegova rodbina ondje patila,
izjedalo ga je.
- Slažem se - rekao je Connor. - Prije jesenske žetve htio bih da je dan
od vas obnovi dvorac na Sjevernom Uistu i ostane ondje štititi
pripadnike našega klana.
- Krajnje je vrijeme da se suprotstavimo tvojim lopovskim
stricevima. - Alex je imao silnu želju zadaviti Hugha vlastitim rukama
zato što je otimao hranu od usta vlastitih robaka. - Daj mi nekoliko
ratnika pa cu ujutro otploviti.
- Da nema te proklete pobune, odmah bi te poslao - odgovorio mu je
Connor odmahujuci glavom. - Nažalost, moramo obaviti nešto drugo što
ne može cekati.
- Što se dogodilo? - pitao je Duncan.
- Nova regentica pozvala me na dvor u Edinburgh - rekao je Connor.
Kada je kod Floddena ubijen škotski kralj, ostavio je za nasljednika
dijete, i od tada se razlicite struje na dvoru bore za nadzor nad njim.
Kraljeva udovica, koja je takober sestra omraženoga Henrika VIII., za
sada je regentica. No ako se kraljica ponovo uda, Vijece je iz Francuske
pozvalo Johna Stewarta, vojvodu od Albanyja, da preuzme njezino
mjesto.
- Albany želi da mu se novi starješina Macdonaldovih sa Sleata
pokori i da se zakune na vjernost Kruni - rekao je Ian.
- Ma, ne, ne možeš otici - rekao je Duncan. - Znaš koliko je puta
starješina s Visocja na poziv odlazio na dvor pa je završio mrtav ili
zatocen.
- Ne možemo se izložiti opasnosti da te izgubimo - rekao je Ian.
Nisu to govorili samo zato što su voljeli Connora. Prema tradiciji,
njihov starješina morao je u sebi imati krv starješine, Ian i Alex bili su u
rodu s Connorom, ali po majcinoj strani, pa ga, hvala Bogu, nisu mogli
zamijeniti. Jedine živuce osobe koje su, osim Connora, mogle postati
starješine bili su njegovi polustricevi, a njihov klan ne bi preživio pod
vodstvom bilo kojega od njih.
- Da, samo... ako ne odem, Albany ce vjerovati da sam se prikljucio
pobuni. - Connor teško uzdahne. - Sve je teže ostati po strani u toj borbi
izmebu pobunjenih klanova i krune, iako ja ni u jednom slucaju ne vidim
korist za naš klan.
- Pošalji jednoga od nas umjesto sebe - rekao je Ian. - Tko god otišao,
može smisliti neki izgovor zašto se u ovom trenutku nisi mogao uputiti

30
na dugacko putovanje do Edinburgha i primiriti regenticu uvjeravajuci
je da nemaš ništa protiv nje.
Ian je bio gotovo jednako zabrinut kao i Connor.
- Onaj tko ode, bit ce u opasnosti da postane talac krune - rekao je
Alex - ali ovaj plan nije loš.
- Pobunjenici me pritišcu da odaberem stranu - dodao je Connor. -
Pobunjenicki klanovi sastaju se u utvrdi Macleanovih. Ne dobem li
onamo, mogu nas napasti susjedni klanovi koji podupiru pobunu.
Recimo, MacLeodovi bi bili sretni da nabu izgovor da nam otmu još malo
zemlje.
- Ponavljam, pošalji jednoga od nas - rekao je Ian. - Moramo zavlaciti
obje strane što dulje možemo.
- Što me vraca na to da trebamo saveznike - rekao je Connor,
gledajuci izravno Alexa. - Saveznika kroz brak.
- Ne - rekao je Alex pogledavši robaka u oci. - Ne možeš to tražiti od
mene.
Connor dlanom protrlja lice. Izgledao je još umornije od Iana i puno
nesretniji.
- Ja predlažem da se Alex oženi djevojkom ciji je klan na jednoj strani
- rekao je Connor - a Duncan djevojkom ciji je klan na drugoj strani.
Duncan uputi Connoru ledeni pogled od kojeg bi se i jezero
zamrznulo.
- Mislio si da tebe nece zahvatiti njegove igre, je li, Duncane? - upita
Alex.
- Ni jedan starješina nece me htjeti za svoju kcer - rekao je Duncan
Connoru. - Ja sam samo sin tvoje bivše dojilje.
- Ti si zapovjednik moje postrojbe i blizak si mi kao brat - rekao je
Connor. - Bit ceš dobra partija starješini koji ima kceri za udaju.
Duncan pogleda u cašu. Sad se nije bunio, ali u tome bi bio tvrdoglav
jednako kao i Alex.
- Oženit ceš se prije ili poslije, kao i svi muškarci - dodao je Connor
ulivši još viskija u Alexovu i Duncanovu cašu. - Samo predlažem da to
uciniš prije.
- Necu to uciniti - rekao je Alex odlucnim glasom. - Niti sada. Niti
ikada.
- Trebamo saveznike - ponovi Connor.
- Tada cu tebi potražiti ženu - rekao je Alex.

31
 Ako je itko trebao ženu da mu malo uzburka krv, onda je to bio
Connor. Otkako je postao starješina, nije još ni jednu taknuo.
- Cak sam voljan odvesti kceri nekih starješina u krevet - rekao je
Alex - kako bih ti znao reci koja uopce nije zanimljiva, baš za tebe.
- Ako uzmem ženu, to ce se protumaciti da sam zauzeo stranu u
pobuni - rekao je Connor - a nisam spreman to uciniti.
Prokletstvo, Connora je ovih dana bilo teško uzrujati.
- Shvacam - rece Alex - ti si zgoditak s kojim ih mamiš do posljednjeg
moguceg trenutka.
Connor uzdahne. - Tražim samo da se sastanete s kcerima tih
starješina i da vidite sviba li vam se koja.
- Napravili smo popis žena o kojima biste trebali razmisliti - rekao je
Ian te izvadio list pergamenta i raširio ga na stolu.
- Molim? - rekao je Alex.
- Kao što vidite, izbor je velik - rekao je Ian. - Podijelio sam ih u one
koji su za pobunu i koji su protiv nje.
- Izostavili smo Campbellove jer nam se cini da je grofova kci iznad
našega dosega - rekao je Connor žmirkajuci. - No, ako možete koju
ocarati, nemam ništa protiv.
Alex ponovo napuni cašu pitajuci se kad ce to završiti.
- Želim da obojica odete na okupljanje pobunjenika u dvorcu Duartu
na Mullu - rekao je Connor. - Otamo jedan od vas može otici u Edinburgh
posjetiti regenticu.
Boravak u dvorcu Duartu trebao bi biti ugodan, u druženju s
pobunjenicima i domacinom koji nas je pokušao ubiti - rekao je Alex, na
što su se svi nasmijali. Connor je prstom lupkao po pergamentu. - Dok
ste na pobunjenickom okupljanju, možete susreti neku od mogucih
nevjesta s mojega popisa.
Connor gurne popis preko stola prema Duncanu i Alexu. Ni jedan od
njih nije ga htio uzeti, ali uspjeli su vidjeti imena.
- Uh, McNeilova najstarija kci na vrhu je popisa - primijetio je
Duncan.
- Alexe, koliko sam cuo, porekao si odrebeno zanimanje za djevojku
- rekao je Connor - poljubivši je pred ocem i clanovima njezina klana.
Alex bijesno pogleda Duncana. - Izdajico.
- Da pošaljem poruku njezinu ocu? - pitao je Connor s vragolastim
pogledom u ocima.

32
 - Taj poljubac nije znacio ništa - pobunio se Alex. - Znate da sam slab
na zgodne djevojke. Na trenutak sam se zaboravio, to je sve.
Duncan polako ispije gutljaj i spusti cašu. - Taj trenutak je dosta dugo
trajao, Alexe.
Alex si nije mogao pomoci te se nasmijao sa svima ostalima. No
razmišljao je o poljupcu koji je trajao puno prekratko.
- Gotovo sam zaboravio, Alexe - rekao je Connor gurnuvši ruku ispod
košulje. - Otac Brian bio je ovdje i donio je za tebe pismo.

33
 PETO POGLAVLJE

T ko bi meni pisao pismo? - pitao je Alex. Svatko tko je htio razgovarati

s njim mogao je doci na njegov brod i ondje ga naci.
- Izgleda da je prošlo kroz brojne ruke prije nego što je došlo ovamo
- rekao je Connor držeci izgužvani pergament. - Prepoznaješ li pecat?
Dok je proucavao pecat u obliku ruže, kao kroz maglu Alex se prisjeti
Francuske, parfimiranih poruka i poziva na sastanak. Pomiriši pismo. Na
njemu se zadržao slab miris lavande.
Alex slomi pecat i razmota pergament. U glavi se prisjeti kicenog
francuskog rukopisa... ali i savršenih punih grudi.
- Kako dugo ceš nas pustiti cekati? - pitao je Connor.
- Samo uživam u trenutku - odgovorio je Alex. - Sjecate se Sabine de
Savoisy, grofice koja me je odvela u krevet nedugo nakon što smo došli
u Francusku?
- Valjda ne ocekuješ od mene da se sjetim svih tvojih žena - rekao je
Connor. - Ne znam toliko brojiti, a kamoli da se sjetim svih njihovih
imena.
- Samo je jedna bila grofica. Sigurno se sjecaš Sabine, imala je veliku
kucu izvan Pariza.
Connor kimne. - I prekrasne grudi.
Connoru nije bilo svojstveno da se nepristojno izražava pred
ženama, ali izgleda da nije primijetio Ilysu koja je stajala u blizini.
- Znaci, sjecaš se Sabine. - Alex pogleda datum na vrhu pisma. 10.
svibnja ljeta Gospodnjega 1515. - Dugo mu je trebalo da dobe ovamo.
Njih cetvorica gotovo nisu imali tajne, pa je Alex poceo glasno citati.

U Edinburghu sam u posjetu ženi francuskoga veleposlanika. Ovdje je

tako ružno, vlažno vrijeme, a nema nikakve zabave. Dosađujem se
na mrtvo ime pa bi mi bilo jako drago da me dođeš posjetiti.

- Žena te se sigurno jako dobro sjeca - rekao je Ian - kad traži od tebe
da kreneš na tako dalek put samo radi jedne ševe.
34
 - Buduci da sam tako dobar - rekao je Alex lupkajuci rubom pisma
po stolu - sumnjam da bi Sabine u Edinburgu mogla naci takvoga kakav
sam ja, kad bi to bio jedini razlog. Ne, postoji drugi razlog zašto želi da
dobem onamo.

Uvenut ću u ovome groznome gradu u mjesecu srpnju. Smiluj mi se i

dođi brzo. Tvoj prijatelj D’Arcy je ovdje, pa je sve još dosadnije.

Borili su se s D’Arcyjem u Francuskoj.

- D’Arcy je blisko povezan s Albanyjem - rekao je Connor. Bila je i
Sabine, ali Alex je to zadržao za sebe. Otpio je gutljaj viskija pa procitao
ostatak pisma.

Imam za tebe poseban dar. Znam da voliš iznenađenja pa dođi.

Uvjeravam te da ćeš požaliti ako ne dođeš.
S

Alex je spustio cašu i još jednom, više za sebe, procitao pismo.

Poruka nije bila potpuno jasna, potpis je bio neodreben, a pecat nije bio
njezin službeni. S druge strane, grofica je uvijek bila oprezna.
- Imaš li kakvu predodžbu o tome što bi bio taj poseban poklon? -
pitao je Connor citajuci preko njegova ramena. - Osim neceg
uobicajenog.
Alex odmahne glavom. - Ne, ali radi tebe cu otici u Edinburgh pa cu
saznati.
- Trebao bi odnijeti pismo Teàrlag - rekla je Ilysa.
Connor se prene na zvuk njezina glasa. - Oprosti, Ilysa, nisam vidio
da si tu - rekao je. - Što kažeš, Alexe? Ne može škoditi pokažeš li pismo
staroj vidovnjakinji.

*
Vjetar je šibao Connorovu kosu dok je namještao jedro. - Dobar je
osjecaj ponovo biti na vodi.

35
 - Trebao bi cešce jedriti. - Alex je bio zabrinut za svojega robaka.
Težina njegove odgovornosti ocitovala se u borama punima brige na
njegovu licu.
Put do vidovnjakinje kolibe, koja se nalazila na grebenu izmebu
planine i mora, bio je kratak. Kao momci, njih cetvorica bezbroj su puta
prošli taj put, ali danas su na brodu bili samo Alex, Connor i Ilysa.
Duncan je s Ianom otišao posjetiti Sìleas i djecu, unatoc Alexovu
upozorenju da su blizanke naporne. Hrabar covjek.
- Kako to da ti imaš Shaggyjev brod, a ne ja? - pitao je Connor.
- Zato što ga ja najviše volim - odgovorio je Alex potapšavši kormilo.
Connor se nasmijao, što je bilo itekako dobro prihvaceno. Ilysa, koja
se bojala za Connora, zahvalno pogleda Alexa.
Malo poslije zaustavili su brod u uvali ispod Teàrlagine kolibe i
popeli se klizavim stubama usjecenima u kamenoj stijeni. Teàrlag ih je
cekala ispred kolibe. Iako je bio blag ljetni dan, bila je umotana u dva
šala, kao da ocekuje snažan vjetar.
- Vidjela sam da dolazite - rekla je umjesto pozdrava.
Sa samo jednim zdravim okom nije doslovce mogla puno toga
vidjeti, ali bila je vidovnjakinja velika ugleda. Ljudi su je uglavnom
izbjegavali jer je znala hladnokrvno predvidjeti smrt.
Ušavši u kolibu, Ilysa je ispraznila košaru namirnica koju je donijela,
a Alex i Connor sjeli su s Teàrlag za njezin mali stol.
- Tiho, uskoro ce otici - rekla je Teàrlag svojoj kravi koja je, buneci
se, mukala s druge strane niskoga zida koji je dijelio kolibu. - Ilysa,
donesi moj viski. Ne dolazi mi svaki dan naš starješina u posjet.
- Trebamo tvoju pomoc u vezi s jednim pismom - rekao je Connor
kad su popili pice.
Alex je razmotao pergament i poravnao ga na stolu. Naravno,
vidovnjakinja nije znala citati, ali nije to bio razlog zašto su ga donijeli.
- Od žene je koja kaže da ima poseban poklon za mene - rekao je Alex.
- Možeš li mi reci što je zapravo posrijedi?
Teàrlag se nasmijala. - Poseban poklon? Tako to sada zovu?
Ma, cak se i stara vidovnjakinja morala šaliti.
Ilysa je pomogla Teàrlag otici do ognjišta, uzeti malu posudu
ljekovitih trava s police i baciti malo u vatru. Nakon što je malo udahnula
malo dima prodorna mirisa, stara vidovnjakinja dogegala se natrag do
svojega stolca i položila ruke na pismo.
- Vidim tri žene, Alexe Bàne MacDonalde - rekla je odsutnim glasom.
36
 Samo tri? Alexu nije trebala vidovnjakinja da mu kaže kako u
njegovoj buducnosti postoje žene. U stvari, Teàrlag u
njegovoj buducnosti vidi žene još otkako je imao dvanaest godina.
- Na tvom putu tri ce žene od tebe tražiti pomoc, a ti im je moraš
pružiti - rekla je. - Samo, cuvaj se! Jedna predstavlja opasnost, a druga
obmanu.
Alex je rijetko kad ženama bilo što odbio, tako da ga to nije
zabrinjavalo, a malo opasnosti i lukavštine cinile su stvari samo još
zanimljivijima.
- Što je s trecom djevojkom? - pitao je.
- Ah - Teàrlag ga je poprijeko pogledala. - Ona ima moc ispuniti tvoje
najskrivenije želje.
Alex se nacerio. - Opasnost, lukavština, skrivene želje - jedva cekam
to putovanje.
Teàrlag je sklopila oci ljuljajuci se amo-tamo, uz cudnovato
pjevušenje.
Alex se cesto pitao koliko je njezinih privibenja samo predstave radi.
- Alexe Bàne MacDonalde, ti si grešnik - rekla je. - Doci ce vrijeme
kad ceš platiti svoje grijehe.
Teàrlag nije bila prva koja je to predvidjela. Alex je bio gotovo
siguran da mu je sad samo držala prodiku, kao što je cinila još dok je bio
djecak.
- Što je s poklonom? - pitao je Connor.
Teàrlag je tako dugo šutjela da je Alex mislio da je zaspala.
- Vidim svjetlost, kao mjesecevu zraku - rekla je Teàrlag mašuci
rukama ispred svojega lica.
Alex je frknuo nosom. Mjeseceva zraka. Uh, bit ce to beskoristan
poklon. E, da je rijec o macu, covjek uvijek može iskoristiti još jedan
dobar mac.
- Nije rijec o macu - rekla je Teàrlag naglo otvorivši oci. - Rijec je o
veoma važnom poklonu, i ti ga moraš primiti. Idi sad!
Ostavili su Ilysu kod Teàrlag, koja ju je ucila starim nacinima
lijecenja. Duncan je sestri zabranio da uci kod stare vidovnjakinje, ali
Ilysa je bila jedna od rijetkih osoba na svijetu koja ga se nije bojala.
- Ovo je bilo cudnije nego inace - rekao je Alex cim su se našli izvan
kolibe. - No, nadam se da ste primijetili da mi Teàrlag nije predvidjela
brak.

37
 - Htio bih da Duncan potraži ženu dok si ti na okupljanju
pobunjenika - otvoreno je rekao Connor.
- Nece - rekao je Alex - Duncan još uvijek voli tvoju sestru.
- Moria je udana - rekao je Connor. - Vrijeme je da ju Duncan zaboravi
i nabe si ženu.
- Nece.
- Svi cemo uciniti ono što moramo da zaštitimo klan - rekao je
Connor.
Connor je sve više zvucao kao pravi starješina.
- Hej, Alexe, imaš lošu naviku da privlaciš žene koje ne bi trebao -
dodao je Connor. - Potrudi se da nam, dok te nema, ne natovariš još više
neprijatelja. Vec ih imamo dovoljno.

38
 ŠESTO POGLAVLJE

DVORAC DUART, OTOK MULL

G lynis je navukla kapuljacu svojega ogrtaca nisko na oci dok su ona i

njezin otac ulazili u dvorište dvorca koje je vec bilo krcato gostima.
MacNeilovi s Barre i Macleanovi s Duarta bili su dugogodišnji prijatelji,
a ona je vec puno puta bila u dvorcu Duartu. No, ovo je bilo prvo veliko
okupljanje pripadnika klana od raspada njezina braka.
Kad je starješina Macleanovib ugledao njezina oca, ostavio je druge
goste kako bi ih pozdravio. - Starješino MacNeile, još jednom dobro
došao u moj dom.
Glynis nije bila uznemirena zbog mnogo ljudi nego zbog Lachlana
Cattanacha Macleana, poznatoga kao Shaggy. Bila je navikla na opasne
ratnike, ali Shaggy je bio nepredvidljiv. Iskreno, mislila je da je pomalo
lud.
- Morao sam ženu ostaviti kod kuce jer ceka dijete - rekao je Glynisin
otac.
- Žena koja izvršava svoju dužnost tako da mužu raba djecu - rekao
je Shaggy - žena je koju valja zadržati.
Glynis nije bila sigurna je li Shaggy time htio uvrijediti nju ili svoju
sadašnju ženu Catherine Campbell.
- Kao što vidiš, umjesto nje doveo sam svoju kcer Glynis - rekao je
njezin otac. - Nadam se da cu joj naci novoga muža. Glynis je još više
pognula glavu, iako bi najradije udarila oca.
- Kci ti je postala sramežljiva - rekao je Shaggy.
Njezin se otac nakašljao.
- Ne napadaš momke kao nekad? - upitao ju je Shaggy. - Samo ih
ubadaš bodežom, je li?
- Samo kad me izazovu - promrmljala je dok se Shaggy smijao. Otac
ju je laktom udario pod rebra.

39
 - Ako se moja žena, grofova kći - dodao je Shaggy krajnje zlobno -
spusti pozdraviti moje goste, siguran sam da ce ti pokazati sobu
pripremljenu za pridošle djevojke.
- Glynis ce ju naci - rekao je njezin otac. - Prvo cemo s ostalim gostima
otici u dvoranu.
Glynis je jedva stigla u dvorac Duart, a vec je brojila sate kad ce otici.
Kad su ušli u utvrdu, zastali su na ulazu u dvoranu promatrajuci bucnu
prostoriju. Ovdje su bili predstavnici više klanova, sudeci po broju ljudi
odjevenih u žute košulje s finim vunenim ogrtacima koji su bili dokaz
njihova visokoga roda.
- Mladi starješina MacDonaldovih sa Sleata neuhvatljiv je covjek -
rekao je njezin otac nezadovoljnim glasom. - Cini se da nije došao.
- Nisi trebao ni ti, tata - rekla je Glynis. - Nije dobro pridružiti se
pobuni. Još imaš vremena odustati.
- Jesam li te pitao za savjet, kceri? Nisu to stvari o kojima žene
odlucuju.
- Molim te, tata - rekla je Glynis i povukla ga za ruku. - Nemoj pristati
ni na što drugo.
Jedini razlog zašto je pristala doci na ovo okupljanje bila je
mogucnost da sprijeci oca da ne pretjera i dublje se uvali u pobunu.
- Sada je slaba mogucnost da ulovi starješinu - rekao je njezin otac
pogledom pretražujuci prostoriju. - Da si se pokazala plodnom, možda
bi bilo drukcije.
Glynis je govorila samoj sebi da njezin otac ne razumije da joj je to
što joj neprestano stavlja pod nos - da nije uspjela zaceti - kao da joj
zabada nož u srce. Jedino mu je tako mogla oprostiti.
- Zapamti - rekao je - med je možda sladak, ali nitko ga ne liže s
grmlja punog trnja.
Glynis je duboko udahnula.
- Što je? - pitao je njezin otac.
Ruke su joj drhtale dok je popravljala suknju, nastojeci pribrati se.
Njezin bivši muž, Magnus Clanranald, covjek koji ju je ponizio i
osramotio, bio je u dvorani. Nije ga vidjela od one noci kad ga je ostavila.
Po obicaju, Magnus je bio potpuno zaokupljen grudima punašne
djevojke koja mu je sjedila u krilu.
- Nisam znao da ce Magnus biti ovdje - rekao je njezin otac slijedeci
njezin pogled.

40
 Lice joj je gorjelo, a pogled ubijao. Trebala je Magnusu zabiti nož u
srce kad je za to imala priliku.
- Ne vjerujem ti - rekla je. - Jako si dobro znao da ce biti ovdje.
Glynis se okrenula i odjurila iz dvorane.

*
- Kako nas je Connor uspio uvjeriti da odemo posjetiti Shaggyja
Macleana? - Alex je promatrao dvorac Duart koji se nadvio nad njima na
kamenoj hridi.
Duncan je svirao na svojoj fruli i nije se ni potrudio odgovoriti.
Melodija je, naravno, bila tužna.
- Nadam se da je smještaj bolji nego onda kad smo posljednji put bili
ovdje - rekao je Alex. Kad su posljednji put bili u dvorcu Shaggyja
Macleana, bili su zatoceni u njegovoj tamnici.
Duncan spremi frulu u košulju. - Onda se ovaj put drži podalje od
Shaggyjeve žene.
- Ne možeš mene kriviti za to - rekao je Alex. - Iskoristila me je kad
sam bio slab od batina koje sam dobio. Nisam imao snage oduprijeti joj
se.
- Nikada nemaš snage oduprijeti se raspojasanoj ženi.
- Raspojasanoj? Mislio sam da ce mi žena pojesti sve meso s kosti -
rekao je Alex. - Dugujete mi zahvalnost jer nam je pomogla pobjeci iz
Shaggyjeve tamnice.
- Našli bismo drugi izlaz - rekao je Duncan. - Kao i uvijek.
- Shaggyjeva žena je Campbellica - rekao je Alex izazivajuci Duncana.
- Morao sam dati svoj doprinos u našem zbližavanju s tako mocnim
klanom.
Shaggy se oženio sestrom starješine Campbellova klana ne bi li
postigao mir izmebu njihovih dvaju klanova. Njih su se dvoje, mebutim,
mrzili, što je samo bio dodatni dokaz da je brak slaba osnova za
stvaranje saveza.
To je Alexa podsjetilo na užasan brak Glynis MacNeil. Iskreno,
zacubujuce cesto mislio je na Glynis. Bila je vraški zanimljiva žena, iako
ne po njegovu ukusu. Volio je žene koje su bile jednostavnije, koje su bile
˝lake˝.

41
 - Zašto ne nabeš ljubavnicu kao svaki normalan covjek? - pitao je
Duncan.
Alex se nakrevelji. - Ma, ne. Ljubavnica lako može postati kao prava
žena.
Puno je puta vidio da se to dogaba. Dok je bio momak, uvijek su
plakale na njegovu ramenu kad ih je njegov otac otpremio. Alex je znao
upozoravati žene, ali nije bilo koristi. Nakon nekoliko mjeseci, uvijek su
ocekivale neku vrstu trajne obveze.
- Barem volim žene u krevetu. Cak i razgovaram s njima, mogao bi i
ti pokušati - rekao je Alex. - Razgovaraš li kada sa svojim ljubavnicama,
osim što im kažeš da nešto naprave ili da se skinu?
- Vrijeme je da spustimo jedra, momci - viknuo je Duncan ostalim
ljudima. - Uzmite vesla.
Nažalost, nisu mogli doci Shaggyju s brodom koji su mu ukrali, pa su
plovili u jednom od ratnih brodova. Iako je bio dovoljno velik da na njega
stane pedesetero ljudi, Connor je uspio odvojiti samo njih
osamnaestoricu, dovoljno da pokriju vesla.
- Pretpostavljam da Rhona vjeruje kako unatoc tvojoj šutnji ipak
puno misliš na nju - rekao je Alex naslonivši se na kormilo. - Mjesecima
ti dolazi u krevet, a bilo bi ti svejedno da sutra ode, je li tako?
- Nije mi stalo do nje - Duncan slegne ramenima. - Samo jedno
drugom zadovoljavamo potrebe i ne pravi pitanje ni od cega, kao tvoje
ženske.
- Zadovoljavamo jedno drugom potrebe - Alex frkne nosom. - Cini se
da se izvrsno provodite.
- Dignite vesla - viknuo je Duncan i oni lagano uplove u obalni pojas
ispod dvorca.

*
Alexu je vec dosadilo slušati ljude koji su se okupili u dvorištu
dvorca. Kao i uvijek, vodilo se puno besmislenih razgovora o povratku
slavnih dana kad je polovica gorštaka bila odgovorna vladaru otocja, a
ne škotskomu kralju.
Sto pedeset godina vladar otocja bio je voba svih grana klana
MacDonaldovih i njihovih vazala, koji su ukljucivali Macleanove,
MacLeodove, MacNeilove i ostale. Pod njegovim vodstvom klanovi su se

42
držali keltskih zakona i obicaja. Taj dio nije se puno promijenio: i dalje
nisu marili za škotske zakone i nisu se pridržavali uputa rimske Crkve,
osim kad im je to odgovaralo.
No, prošlo je više od dvadeset godina otkako je gospodar otocja bio
prisiljen pokoriti se kruni. Bez jedinstvenog vobe klanovi su se cijelo
vrijeme mebusobno svabali. To ih, mebutim, nije sprjecavalo da se
neprestano bune protiv krune.
- Zapalit cemo Inverness! - viknuo je jedan mladi muškarac visoko
dignuvši stisnutu šaku u zrak.
- Ne opet - uzdahnuo je Alex i okrenuo se Duncanu. - Koliko puta je
Inverness gorio?
- Neki ljudi vježbaju u polju iza dvorca - rece Duncan. - Buduci da
bismo se jednoga dana mogli boriti s tim pobunjenicima, idemo
pogledati koliko su dobri.
Kad su Alex i Duncan stigli na polje, ljudi su prestali vježbati.
Dvadeset pari neprijateljski raspoloženih ociju zagledalo se u njih.
- Što MacDonaldovi sa Sleata rade ovdje? - glasno je rekao jedan od
njih tako da ga svi cuju. Bio je to ratnik MacLeodovih s dugackim
ožiljkom duž cijele strane lica.
- Mi vam nismo neprijatelji - rekao je Alex.
- Zašto se onda vaš klan nije pridružio pobuni? - pitao je drugi
muškarac.
- Zato jer nismo raspoloženi za svabu - odgovorio je Alex raširivši
ruke.
Vecina se ljudi na to nasmijala, i na tome bi ostalo da nije bilo jednog
mladog covjeka neuredne brade i podmukla pogleda.
- Ja kažem da nam se MacDonaldovi sa Sleata ne žele pridružiti zato
što su slabi ratnici. - Covjek je zastao pa dodao: - Ili su jednostavno
kukavice.
- Sad je dosta - rece Duncan izvukavši mac iz korica. - Tko je prvi?
- Ja cu se boriti s tobom - rekla je ista budala i krenula prema
Duncanu.
- Tko je sljedeci? - Alex je zavitlao macem jer nije mogao dopustiti da
Duncan sam brani cast klana. - Recimo... ti s ružnim licem?
Dok se Alex borio s jednim MacLeodovim ratnikom, krajickom oka
promatrao je drugu borbu: Duncan se borio uobicajeno, hladne glave,
držeci sve pod nadzorom. Njegov suparnik bio je crven u licu, psovao je
jer je neprestance padao na leba pod snažnim udarcima Duncanova
43
maca. Ubrzo se našao na lebima s Duncanovom nogom na prsima dok
mu je vrh Duncanova maca stajao tocno ispod neuredne brade.
Nakon što su Alex i Duncan svaki pobijedili trojicu od cetvorice
protivnika, strasti su se stišale pa su ostali nastavili vježbati kao da se
ništa nije dogodilo.
- Ovo je bilo dobro - rekao je Alex kad su se on i Duncan naslonili na
zid dvorca kako bi se odmorili. Promatrali su ratnike, raspravljajuci
tihim glasom o njihovim vecim ili manjim sposobnostima.
No tada Alexovu pozornost privuce žena koja je izašla kroz vrata
dvorca. Naglo se okrenula i bijesnim korakom pošla prema njima,
spuštene glave.
- Nije li to Glynis MacNeil? - pitao je Duncan.
- Je. Kvragu, što ona ovdje radi sama? - Bilo je i drugih žena na
okupljanju, ali bile su toliko pametne da ostanu unutra ili da se drže
svojih muškaraca.
Kad je projurila pokraj njega, Alex je uhvati za ruku.
- Ne možeš ici... - Rijeci su mu zastale u grlu. Zaboravio je kakav je
ucinak na njega imalo njezino lice. Pokušao je reci samomu sebi da je
ona samo jedna od stotinjak ljepotica koje je upoznao, ali u njoj je bilo
nešto što mu je potpuno pomutilo pamet.
Glynis se zagledala u njega svojim blistavim sivim ocima. Iako je
znao da griješi, dopustio je da mu pogled padne na njezine usta.
Usne su joj bile razdvojene. Tijelom mu prostruji sjecanje na onaj
poljubac na obali, na što je sav postao napet.
Alex se pribere. Ne smije dopustiti da se to još jednom dogodi.
- Izgledaš uzrujana - rece Alex. - Što se dogodilo?
- Ništa - ali potom je ponovo pogledala prema ulaznim vratima i sva
joj boja nestane s lica.
Vrlo mišicav ratnik guste crne brade i jednako tako crnih ociju
upravo je došao na polje. Na lebima je imao pricvršcen mac i izgledao je
kao da se namjerava prikljuciti vježbanju. No kad mu je pogled pao na
Glynis, stao je kao ukopan. Napetost koja je strujila izmebu njih dvoje
mogla se opipati baš kao i napeto uže koje za vrijeme oluje drži jedro.
- Tko je to? - pitao je Alex.
- Starješina Clanranaldovih - rekla je tako tiho da ju je jedva cuo. -
Magnus, moj bivši muž.
- Izgleda kao da ima nešto protiv tebe - primijetio je Alex.

44
 - Bilo bi mu draže da sam iz našega braka otišla ravno u grob.
- Ti! - zagrmio je Magnus, isukavši mac.
- Primi ju. - Alex gurne Glynis prema Duncanu i postavi se nekoliko
koraka ispred njih, razmaknutih nogu, sa spremnim macem.
- Cuvaj se - tihim je glasom rekao Duncan iza njega. - Ovaj se zna
boriti.
Starješina Clanranaldovih dignuo je mac iznad glave i ponovo
zagrmio, nepromišljeno nasrnuvši na njega. Udara cje bio tako jak da ga
je Alex osjetio sve do peta.
- Zaboravljaš da si ovdje gost - promrsio je Alex izmebu sljedece
razmjene udaraca.
Muškarceve oci bile su širom otvorene od bijesa i on zavitla mac
takvom snagom kao da se golemi kamen strovalio niz liticu. Za tako
krupna i mišicava muškarca, bio je brz. Alexu je trebala silna snaga i
vještina kako bi ga prisilio da se makne na sredinu polja. Kad ga je Alex
dobio daleko od zidina dvorca, na trenutak je bacio pogled prema
Duncanu kako bi se uvjerio da je uspio odvesti Glynis s unutarnje strane
vrata dvorca.
Pogriješio je što je samo na trenutak usmjerio pozornost na drugu
stranu. Alex se morao baciti na pod kako bi izbjegao sljedeci udarac
starješine Clanranaldovih. U kosi je osjetio fijuk oštrice. Prije nego što se
uspio osoviti na noge, njegov je suparnik, uz glasni povik, spustio mac
ravno prema dolje. Alex se otkotrljao u stranu prije nego što je oštrica
udarila o tlo.
To nije bila vježba: starješina Clanranaldovih pokušavao ga je ubiti.
Njih dvojica križali su maceve gore-dolje po dvorištu. Alex se okrenuo i
macem pljoštimice tako jako udario Magnusa po lebima da je ovaj skoro
pao. Kad je pocelo navijanje, Alex je postao svjestan da se okupilo
mnoštvo i da ih gleda. No Alex ovaj put nije ništa izvodio, sada se borio
za život.
Znoj mu je curio niz leba dok je zaustavljao Magnusov mac i
zamahivao svojim. Napokon je osjetio da je protivnik umoran. Ukriživši
maceve, naslonili su se jedan na drugoga, lica udaljena samo nekoliko
centimetara.
- Samo slab covjek može dopustiti da ga ženska tako uzruja - izazivao
ga je Alex.
- Ona me ne uzrujava - siktao je Magnus, ociju izbuljenih od jada.

45
 Kad su se razdvojili, Magnus je žestoko napao, ali udarci više nisu
bili tako precizni. Alex se okrenuo i poceo plesati ispred njega
neprestano udarajuci, cime ga jeiscrpljivao.
- Cuo sam da ti je odrezala jaja - rekao je Alex dovoljno glasno da ga
Magnus može cuti - i da više nisi muško.
Ovaj put Magnus je navalio, Alex se odmaknuo... i ispružio nogu.
Starješina Clanranaldovih pao je na tlo. Alex se u trenu našao na
protivnikovim lebima i dignuo mu glavu držeci ga za kosu. Duncan se
pojavio s vjedrom vode i bacio ju na starješinu Clanranaldovih, koji je
poceo kašljati i gušiti se.
- Trebao bi mi zahvaliti što sam te sprijecio da ubiješ žensku koja te
ne uzrujava - rekao je Alex, još uvijek teško dišuci. - Usput, mislim da
smo nekakvi daljnji robaci... Moja majka je Clanranaldica.
- Mici se s mene!
Alex se nagnuo kako bi covjeku šapnuo na uho. - Kloni se Glynis
MacNeil, ako znaš što je dobro za tebe. Drugi put cu te ubiti, a znaš da to
mogu uciniti.
Magnus Clanranald bio je starješina i ponosan covjek. Nije bilo
mudro prijetiti mu, ali bilo je nužno. Alex je ostavio covjeka osramocena.
- Idemo se okupati - rekao je Alex dok su njih dvojica odlazili s polja
za vježbanje. - Rekao bih da nam uspijeva držati se Connorovih uputa da
se moramo sprijateljiti s ljudima iz pobunjenickih klanova.
- Nije loše podsjetiti ih da se mi MacDonaldovi znamo boriti rece
Duncan. - Bolje je da nas poštuju nego vole.
- Morao sam se suzdržati da ne ubijem starješinu Clanranaldovih -
istaknuo je Alex.
- To ti je vjerojatno bila pogreška - zakljucio je Duncan. - Promatrao
sam pripadnike njegova klana dok ste se borili, i barem polovica njih bila
je spremna zahvaliti ti što si završio s njim.

*
Glynis se nije obazirala na Duncanovu zapovijed da ube u utvrdu
nego je stajala kao ukopana i kroz otvorena vrata promatrala borbu.
Ocito je zapovjednik straže MacDonaldovih bio naucen na to da ga
slušaju jer ju je ostavio, ne osvrnuvši se.
- Ne želite propustiti borbu! - netko je viknuo.
46
 Ljudi su je gurali dok su pokušavali izaci u dvorište. Srecom, nitko
nije shvatio da ta borba ima veze s njom. Velika skupina ljudi okružila je
dvojicu muškaraca koji su bijesno ukriživali maceve gore-dolje po polju.
- Ne predbacujem ti što gledaš... Alex MacDonald prokleto je zgodan.
Glynis se trgnula kad je pokraj sebe zacula dubok, zvonak ženski
glas. Okrenula se i otkrila da pripada nevjerojatnoj ljepotici, gospobi
Catherine Campbell, ženi Shaggyja Macleana. S valovitom tamnom
kosom i zamamnim oblinama, žena je zracila putenošcu od koje je
muškarcima zastajao dah. Catherine je bila san svakog muškarca, i ona
je to znala.
Pokraj nje se Glynis osjecala kao lutka koju joj je jednom njezin otac
nacinio od šiblja i izlizanog užeta.
- Hvala Bogu - rekla je Glynis kad su Alex i Duncan ostavili Magnusa
ispruženoga na tlu.
- Znala sam da ce Alex pobijediti - rekla je Catherine. - Ima oboje, i
urobenu vještinu i vrašku srecu.
Kad se Magnus poceo dizati, Glynis je podignula skute i otišla unutra
prije nego što ju ponovo ugleda. No kad se okrenula, pogledom je
uhvatila odbljesak metala. Magnus je iz rukava vadio kratki bodež.
- Alexe! - povikala je Glynis.
Upozorenje je bilo nepotrebno. Alex je dobro procitao covjeka i vec
se okretao u cucnju. To je ucinio tako brzo da je uopce bilo teško reci
kako je to ucinio, ali cizmom je tako silovito udario Magnusa po ruci da
je bodež odletio u zrak.
Trenutak poslije Magnusa su njegovi ljudi uhvatili ispod ruku i
odvukli ga. Pokušaj da se drugom gostu zabije nož u leba bilo je ozbiljno
kršenje pravila gorštacke gostoljubivosti.
Alex je obrisao celo u rukav i krenuo s Duncanom prema vodi. Glynis
je gledala kako su dvojica muškaraca ušla u more i zaronila. Kad je Alex
nakon plivanja izašao iz vode, košulje priljubljene za široka prsa, kose
zalizane prema otraga, koja mu je dosezala do ramena, ona tiho zastenje.
Zaboravila je da Catherine i dalje stoji pokraj nje.
- Poštedi se duševnih boli, nemoj se zaljubiti u Alexa MacDonalda -
rekla je Catherine. - Uopce nisi po njegovu ukusu.
- Nisam se ni u koga zaljubila - odgovorila je Glynis, nevjerojatno
ljuta zbog te primjedbe. - I što ste mislili pod tim da nisam po njegovu
ukusu?

47
 - Možda imaš dvadeset godina, ali još si uvijek djevojka - rekla je
Catherine s osmijehom u glasu. - Muškarac poput Alexa treba ženu.

48
 SEDMO POGLAVLJE

A lex je potražio Glynis kad su on i Duncan ušli u dvorac, razmišljajuci

da je zavrijedio poljubac nakon te borbe. Bio je spreman izložiti se
opasnosti, ali ne baš pred njezinim ocem. No Glynis nije bilo mebu
mnoštvom koje mu je cestitalo.
- To je bilo macevanje - rekao je Shaggy Maclean, tapšajuci Alexa po
ramenu.
Alex se suzdržavao da Shaggyju ne kaže da makne te svoje proklete
ruke s njega. Nije zaboravio Shaggyjev pokušaj da pomogne Hughu
preuzeti starješinstvo od Connora.
- Cujem da su ljudi iskušali i tvoju srcanost - dodao je Shaggy i stavio
svoj život u njegove ruke kad je Duncanu stisnuo rame. - Trebaju nam
ratnici kakvi ste vas dvojica u borbama za pobunu.
- O tome cemo razgovarati s našim starješinom - rekao je Duncan.
On i Duncan su se ispricali da na zdencu u dvorskom dvorištu sa sebe
moraju isprati slanu vodu. Poslije se Alex uspeo stubama kule tražeci
praznu sobu u kojoj bi se mogao ispružiti daleko od buke u dvorani.
Trebao je to moliti svoju domacicu, ali namjeravao je izbjegavati
Catherine Campbell što je moguce dulje.
Alex je svukao mokru odjeci i odjenuo suhu košulju koju je donio s
broda. Mišici su ga ugodno boljeli od naporne borbe. Uzdahnuvši, legao
je na postelju.
Nije imao pojma koliko je dugo spavao kad ga je probudio divan
osjecaj da ga ženski prsti miluju po trbuhu. Nasmiješio se u sebi,
uživajuci u potpuno neprilicnim maštarijama da mu to Glynis MacNeil
prstima prelazi po koži.
Mmm, kako je to dobar osjećaj, Glynis.
Dugacka kosa golicala ga je po prsima i on si zamisli njezinu gustu
kestenjasto-smebu kosu kako klizi po njemu. Ajme.
Ocekivao je razocaranje, ali zakljucio je kako je vrijeme da otkrije o
komu je tocno rijec. Kad je malo otvorio oci, nad njim je bila nagnuta
Catherine Campbell, kose rasute po njegovim prsima.
- Tražila sam te - rekla je promuklim glasom - i napokon sam te našla.
49
 Doista, našla ga je. Rukom mu je uhvatila spolovilo.
Catherine je bila divna žena pa je došao u iskušenje. Sam Bog zna da
je njegovo tijelo bilo spremno. No, suprotno onomu što su mnogi mislili
o njemu, Alex je ipak poštovao neka pravila.
- Ne mogu to uciniti, Catherine - rekao je. - Ne, kad sam gost u domu
tvojega muža.
- To ti zadnji put nije smetalo - rekla je.
Kad je pocela pomicati ruku uz njegov ud, uhvatio ju je za zglavak,
što mu nije bilo lako.
- Onda sam bio zatocenik u njegovoj tamnici, a ne njegov gost rekao
je. - Onda nisam morao poštovati pravila pristojnosti.
Catherine se od srca nasmijala. Alex se silno trudio ne obazirati se
na njezinu dignutu haljinu, koja je otkrivala krasna bedra, kao ni na to
da su još ljepše grudi, sputane u haljini duboka izreza, jednostavno
molile da ih oslobodi.
- Ne moraš se brinuti zbog Shaggyja, jer cu ga napustiti - rekla je
Catherine, a Alexu se grlo osušilo kad je rukom prošla od dojki do
bokova pa sve do vrha golih bedara. - Znaš, treba mi muškarac koji ce
me zadovoljiti.
Connora ništa ne bi više razveselilo od dobrih veza s
Campbellovima, a Catherine je upravo predlagala neku vrstu bliske veze.
- Samo što još nisi napustila Shaggyja - rekao je - pa me pusti da se
dignem.
Kad se nije ni pomaknula, Alex zakljuci da ce ju morati maknuti sa
sebe, ali nije bilo sigurnog mjesta na koje bi stavio ruke.
- Idemo se razodjenuti, Alex. - Naslonila se na njega pritisnuvši mu
pune grudi na prsa i obavivši mu ruke oko vrata.
Nije mu bilo svojstveno da lijepoj ženi, koja je htjela da se skine, kaže
ne. Obicno se držao one izreke: Kad ti je veslo na dohvat ruci, veslaj.
Buduci da se stiskala uz njega, malo je nedostajalo da mu se tijelo
preda. S druge strane, doista nije želio Catherine. Ne samo da se
spavanje s domacinovom ženom kosilo s njegovim rijetkim nacelima
nego je osjetio da ga iskorištava, što je bilo tocno. Catherine je htjela
kazniti svojega muža. Što je još gore, pretpostavljao je da je htjela biti
uhvacena u tome.
Bila je lijepa, podatna žena. Ipak, Alex je se nije mogao riješiti onako
brzo kako je htio. Kad je sjeo, primio ju je za struk i spustio na pod. Tako.

50
 Kad je ustao, Catherine mu je prišla s leba i stavila mu ruke oko
struka. Prelazila mu je dlanovima po prsima i bedrima i dugo mu je
trebalo da se sjeti zašto to nije baš pametna zamisao. Kad se sjetio, vec
mu je skidala košulju preko glave.
- Catherine, rekao sam ti da ne mogu to uciniti.
Kad se okrenuo i uzeo joj košulju, stisnula se uz njega. Ah, Catherine
bi i sveca dovela u iskušenje. Cim joj je uspio odlijepiti prste s vrata,
završili su na njegovoj stražnjici.
Bilo je ugodno, jako, jako ugodno. Kad mu je poljubila prsa, zaklopio
je oci i preispitivao svoju odluku.
- Znam da me želiš - rekla je pripijena uz njegovu kožu.
- Ne sada, Catherine. - Nježno ju je odgurnuo.
Prije nego što ga je uspjela ponovo zgrabiti, Alex je pokupio ostatak
odjece s klupe. Kad se okrenuo i posao prema vratima, vec su bila
otvorena. O, Bože, ne!

51
 OSMO POGLAVLJE

Š
tropot i glasovi odozdo bivali su sve prigušeniji kako se Glynis
uspinjala zavojitim stubama. Trebala je potražiti Alexa u blagovaonici
i zahvaliti mu za to što je ucinio, ali nije se htjela izložiti opasnosti da se
brzo opet vidi s Magnusom. Došavši na drugi kat, zastala je pokušavajuci
sjetiti se koju spavaonicu Macleanovi obicno ostavljaju za žene visoka
roda koje im dolaze u posjet.
Buduci da su svi bih u blagovaonici na objedu, nije se trebala bojati
da ce nekomu smetati pa je otvorila prva vrata zdesna. Glynis je ušla
jedan korak i sledila se. Negdje duboko u podsvijesti jedan joj je glas
govorio da izađe, ali noge nisu htjele slušati.
Alexander Ban MacDonald stajao je ondje lebima okrenut vratima, a
na sebi nije imao ništa. Jedan pogled na plavu kosu, široka pleca,
dugacke, mišicave noge i savršenu mušku stražnjicu i Glynis je
pouzdano znala da je goli muškarac Alex.
Oko vrata su mu bih isprepleteni ženini prsti. Glynis se i dalje nije
mogla odmaknuti, rukom je držala kvaku kao da je zalijepljena za nju.
Prisilila se spustiti pogled na pod, ali ništa nije mogla uciniti da uspori
lupanje srca. Kad se žena glasno nasmijala, Glynis nije mogla ne dignuti
pogled.
Nije mogla disati. Žena je držala ruke na goloj Alexovoj stražnjici.
Glynis je pokušavala zamisliti kako bi bilo osjetiti te mišice pod prstima.
- Ne sada, Catherine - Alexov glas prenuo ju je iz omaglice.
Glynis je morala otici prije nego što ju Alex ugleda. Ipak, imala je
osjecaj da su joj stopala prikovana za pod.
Alex se okrenuo.
Jao, kako muškarac može biti tako visok i tako zgodan. To uopce nije
bilo pošteno. Pogledom je prelazila preko njega, pomicuci se polako od
vlažne plave kose i dojmljiva lica do širokog prsnog koša. Žudjela je za
tim da pod rukom osjeti tu neobuzdanu kosu i snažne mišice. Tada se
njezin pogled spusti još niže. Zinula je i u sebi osjetila neobican grc
ugledavši njegov dignuti ud. Odjednom je shvatila što radi pa je brzo
vratila pogled na njegovo lice.
Alex je stajao kao ukopan. Na usnama mu je titrao kiseli smiješak.
52
 - Glynis. - Izgovorio je njezino ime polako, kao da važe svako slovo.
Glas mu je bio sladak kao med, predivan kao i sve na njemu.
Glynis je bila toliko opcinjena da je zaboravila da je u sobi još netko.
Kad se iza Alexa pojavila žena i obavila mu ruku oko struka, Alex je
izgledao jednako zbunjen kao i Glynis.
Žena je bila Catherine Campbell, žena starješine Macleanovih. S
raskuštranom sjajnom crnom kosom, raskopcanom haljinom koja je
otkrivala vrh njezinih bujnih grudi i mutnim ocima od želje, bila je
zanosna.
Alex je zazvao Glynis dok je trcala niz stube. Glas mu je odzvanjao od
kamenih zidova i u njezinoj glavi, ali nije stala. Istrcala je iz kule, preko
dvorišta pa kroz glavni ulaz. Zaustavila se tek kad se spustila na obalu.
Sjela je na kamen i pritisnula dlan na prsa, pokušavajuci doci do daha.
Ruke su joj drhtale, a srce lupalo kao da ce se raspuknuti.
Zašto se tako uzrujala? Jedva je poznavala Alexa MacDonalda, a po
onome što je cula o njemu, nije ju trebalo iznenaditi što ga je našla u
krevetu sa ženom. Ipak, prenerazila se kad ih je vidjela zajedno. Rukama
je pokrila lice, sjetivši se kako je zurila u njegovu golotinju. Jao, zurila je
u njegovu muškost! Kako je mogla?
Naravno, s njim je u krevetu bila najljepša žena Visocja.
Ali domacinova žena? Glupo, ali Glynis je imala bolje mišljenje o
njemu.

*
Cim se riješio Catherine, Alex je pokušao pronaci Glynis. Nije znao
zašto je imao potrebu sve objasniti Glynis, ali zbog necega mu je bilo
važno objasniti joj da baš nije takav gad.
Kad su on i Duncan došli u blagovaonicu na veceru, Glynis nije bilo
ni traga. Pogledom je pretražio prostoriju ne bi li ju ugledao. Nije imao
puno vremena, ujutro je putovao u Edinburgh.
- Koga tražiš? - pitao je Duncan.
- Nikoga - odgovori Alex.
- Hmmm - gunbao je Duncan, ali je pustio da ostane na tome. - Ovi
pobunjenici nešto smišljaju. Popodne su se sastali Donald Gallda i ostali
starješine, ali nitko od njihovih ljudi nije bio prisutan.

53
 Donald Gallda MacDonald s Lochalsha bio je posljednji MacDonald
koji je preuzeo vodstvo nad pobunom. Kralj ga je uzeo u nizinske krajeve
gdje je odgajan nakon pobune njegova oca i zato su ga gorštaci zvali
Donald Gallda - Stranac.
- Idemo se razdvojiti pa da vidimo što cemo saznati - rekao je Alex.
- Vidjet cu zna li išta pijana rulja - dodao je Duncan kimnuvši prema
stolu za kojim su sjedili Macleanovi ratnici. - Pretpostavljam da ceš ti
razgovarati s MacNeilovima.
Prije nego što je Alex uspio pitati Duncana što je mislio pod tim,
Duncan je otišao.
Alex je našao starješinu MacNeilovih pokraj ognjišta. Sudeci po
njegovu srdacnom pozdravu, covjek mu je oprostio onaj poljubac na
obali.
- Imam za tebe jedno upozorenje - rekao je MacNeil, nastojeci
nadglasati buku u blagovaonici. - To ne zna nitko, samo starješine. ..
sutra napadamo dvorac Mingary.
- To je diranje u osinjak. - Mingary su držali MacIanisovi, koji su bili
bliski saveznici krune. Kruna ce se razbjesnjeti zbog toga, zato je bilo još
važnije da Alex stigne u Edinburgh kako bi smirio regenticu.
- Ako ne želiš sudjelovati u tome, otibi prije jutra. - MacNeil se
osvrnuo uokolo da se uvjeri da ih nitko ne sluša. - Namjeravaju ponuditi
tebi i Duncanu da se ostanete boriti uz nas... u protivnom, bit cete prve
žrtve bitke.
Kad bi Connorov bliski robak i njegov zapovjednik straže sudjelovali
u napadu, saveznici krune culi bi za to i njihov bi klan bio povezan s
pobunom.
- Podmukli psi. - Alex je to trebao ocekivati.
- Ne slažem se s takvom vrstom pritiska - nastavio je MacNeil ali kad
su ljudi vidjeli kako se vas dvojica borite, zakljucili su da morate biti na
njihovoj strani ili morate umrijeti.
- Hvala na upozorenju. - Svi ce veceras otici, on u Edinburgh, a
Duncan i ostali ljudi na Skye.
- Buduci da su gorštaci, ostali starješine bit ce zadivljeni ako im
uspijete pobjeci pred nosom - rekao je MacNeil, na što su se obojica
nasmijala.
- Nece ni cuti da odlazimo - rekao je Alex namignuvši. Jedva je cekao
da razgovara s Duncanom, ali to ce morati pricekati do poslije vecere. -
Hocemo li potražiti vašu kcer i sjesti?

54
 - Veceras sjedi za glavnim stolom.
Alex se okrenuo i vidio da je Glynis doista za glavnim stolom i da
sjedi pokraj onoga lukavca neuredne brade. - Tko je to?
- Shaggyjev mlabi sin Alain. - MacNeil ga trkne laktom. - On bi bio
dobra partija za Glynis.
- On? - Alex je dugo zurio u par za glavnim stolom, pokušavajuci
otkriti šali li se to starješina MacNeilovih s njim.
- Da - rekao je MacNeil kimajuci. - Alain je sin starješine, iz snažna
klana koji podupire pobunu, i ona ga pozna je citav život.
- On nije covjek kojemu bih ja vjerovao - rekao je Alex.
Nakratko, Glynis ga pogleda, ali kad joj se Alex nasmiješio i kimnuo,
okrenula je glavu.
- A ti jesi? - pitao ga je MacNeil.
- Što sam? - pitao je Alex i dalje gledajuci Glynis.
- Covjek kojemu se može vjerovati.
To je privuklo njegovu pozornost. Alex je tocno znao što ga
starješina MacNeilovih pita. U glavi je cuo majcin glas, baš kao da stoji
odmah pokraj njega. Bit ćeš isti kao tvoj otac!
Pokazalo se da je Alex baš kao i njegov otac. Uživao je u ženama, iako
nikada dugo u istoj. Ali u jednoj stvari Alex je odlucio biti drukciji od oca.
Nece uciniti istu pogrešku i oženiti se dobrom ženom koja ce ga poslije
zamrziti.
- Vaša bi kci zacas zabola bodež u mene - rekao je Alex - i ja bih to
zaslužio.
- Alain ce biti dobar - dodao je starješina MacNeilovih. - Naravno,
više bih volio da su ona i Magnus Clanranald izgladili stvar.
Alex se okrenuo i zagledao u njega. - Valjda ne mislite ozbiljno -
rekao je trudeci se ne povisiti glas. - Magnus je divljak i za nju vrlo
opasan tip.
- Ah - rekao je MacNeil odmahnuvši rukom. - Imali su loš pocetak.
Treba im samo malo vremena i, naravno, dijete. Dijete bi riješilo sve
njihove poteškoce. Ne možeš kriviti Magnusa što ju želi. Svi muškarci ju
žele.
On bi ju poslao natrag Magnusu? Alex bi najradije tresnuo njegovom
debelom glavom o stol, ali silom mu to utuviti u glavu ocito bi bio
uzaludan posao.

55
 Alex je popio svoje pivo, žaleci što Shaggy umjesto piva ne poslužuje
viski.

*
Precka preko vrata zaškripala je kad ju je Glynis ponovo navukla.
Unatoc bubnjanju u ušima, cula je kako je jedna žena na krevetu iza nje
uzdahnula. Ruke su joj drhtale dok je cekala da žena nešto kaže.
Culo se šuškanje posteljine i ona zadrži dah, cekajuci. U sobi je
ponovo zavladala tišina. Krecuci se brzo koliko joj je dopuštao mrak,
Glynis je pokupila platnenu torbu koju je ostavila pokraj vrata, skinula
ogrtac s vješalice i iskrala se van.
Strah joj je oduzeo udove kad joj je krupna ruka pokrila usta.

56
 DEVETO POGLAVLJE

N emoj vikati. Ja sam. - Alex nije maknuo ruku s Glynisinih usta dok
nije kimnula.
- Molila sam te da me pricekaš ispred kuhinje - šapnula je.
- Tiho. Ne možemo ovdje razgovarati. - Primio ju je oko struka i
poveo niz stube prije nego što ih netko iz spavacih soba cuje i dobe
vidjeti što se zbiva.
Kad su sišli u prizemlje, nastavio je dalje u podrum. Uz toliko gostiju
u dvorcu, naišli su na sluge koji su u kuhinjama ili spavali ili su još radili.
On je sa zida uzeo malu upaljenu baklju i ugurao je u smocnicu.
- Što si htjela kad si tražila da se sastanem s tobom u ovo doba noci?
- pitao je, zataknuvši baklju u rupu na zidu.
Alex je bio na brodu i slagao stvari koje je morao uzeti sa sobom u
Edinburgh kad se pojavio mladi momak i rekao mu da se jedna dama želi
sastati s njime ispred kuhinje u ponoc. Nije to bilo prvi put da je primio
takav zahtjev. Baš je namjeravao otpremiti momka, ali nešto ga je navelo
da ga zamoli neka mu prvo opiše damu.
- Drago mi je da si došao - rekla je Glynis.
- Nisi mi dala da biram - rekao je. - Nisam mogao dopustiti da lutaš
dvorcem punim ratnika, pola od njih pijanih, tražeci me u mraku.
Duboko je udahnuo. Htio se pozdraviti s njom i objasniti joj o cemu
se radilo kad je naletjela na njega i Catherine, ali nije imao puno
vremena. Uskoro se treba sastati s Duncanom, a potom odlaze.
- Zašto si me htjela vidjeti? - pitao je.
- Kad sam popodne razgovarala s tvojim prijateljem Duncanom,
rekao mi je da odlazite u Edinburgh.
Kako je uspjela navesti šutljivoga Duncana da joj isprica njihove
planove?
- Želim da me povedeš sa sobom - rekla je.
Alex se ne bi toliko zacudio da je raširila vilinska krila i poletjela
iznad posuda i vreca sa žitom u smocnici. Što to Glynis predlaže? Srce
mu je zastalo kad mu je palo na pamet da ona možda želi pobjeci s njim.
Ocito joj se svidjelo ono što je vidjela ranije toga dana.
57
 No to mu se cinilo toliko nevjerojatno da je morao pitati. - Zašto?
- Odlucila sam živjeti s majcinom obitelji - rekla je. - Oni su iz
nizinskih krajeva i žive u Edinburghu.
Alex je ocekivao da ce mu laknuti kad je cuo da njezina molba nema
nikakve veze s njim, ali to se nije dogodilo. Loš znak.
- Dobro znaš da ne mogu samo tako pobjeci s tobom na drugi kraj
Škotske - rekao je Alex.
- Moraš - rekla je stišcuci šake. - Tata me želi udati za Alaina.
Alexu je došlo da udari po necemu. Nije imao vremena za to, njezin
otac ocito ga nije slušao, ali htio joj je pomoci ako je ikako moguce. - Znaš
li gdje ti je otac? Ja cu razgovarati s njim.
- Jesi li stekao dojam da je moj otac osoba koja voli primati savjete?
Shvatio je što želi reci, ali ipak je rekao: - Znam biti jako uvjerljiv.
- Cula sam to - rekla je Glynis, ali culo se da to govori sarkasticno - ali
nece koristiti. Moj je otac i više nego tvrdoglav.
A ona je njegova kći. - Jesi li razmislila o nekom drugom rješenju? Zar
nema muškarca koji bi se htio oženiti tobom?
Glynis je odlucno odmahnula glavom i prekrižila ruke. - Rekao si da
ceš mi biti prijatelj.
- Prijatelji ne kradu djevojku ocu pred nosom - rekao je Alex, iako su
mu rijeci zvucale šuplje. Teško da ce joj kod majcine obitelji biti lošije.
- Povedi me, Alexandere Bàne MacDonalde - rekla je, a sive su joj oci
postale odlucne - ili cu istoga trena reci starješini Macleanovih da sam
te vidjela kako opciš s njegovom ženom.
- Uopce nije tako izgledalo! - Alex je bio toliko naviknut da je kriv za
sve za što su ga optuživali da se uopce nije znao braniti. - Mojemu klanu
potrebne su veze s Campbellovim klanom pa ju nisam smio uvrijediti.
- Žrtvovao si se za dobrobit svojega klana, je li tako?
- Nisam ucinio ono što misliš - bunio se Alex - iako mi nije bilo lako,
samo da znaš.
Sudeci po neumoljivo stisnutim ustima, Glynis nije bila oduševljena
njegovim objašnjenjem.
- Catherine je bliska sa svojom bracom - objasnio je. - Možda si
zaboravila, ali njezina braca su grof od Argylla i velikaš Cawdor, pa sam
morao jako paziti kako joj reci ne.
- Baš mi se cinilo kao ˝ne˝... Ti gol i sve to...

58
 Jao, veceras je bila silno sarkasticna. Glynis je koraknula naprijed i
prstom ga lupnula po prsima. Unatoc bijesnu pogledu, vrh njezina prsta
izazvao je val vrucine po citavom njegovom tijelu.
- Kako bi bilo da kažem Shaggyju Macleanu što sam vidjela, pa neka
on sam donese zakljucak? - pitala je.
Sacuvaj Bože, ova je žena baš odlucna. Kad bi sad odjurila Shaggyju
sa svojom pricom, nitko od MacDonaldovih nocas ne bi pobjegao. Alex
probe rukom kroz kosu. Zavezat ce je i ostaviti u smocnici. No, nije mu
se svidjela zamisao da je ostavi bespomocnu, ne znajuci koliko bi dugo
ovdje ostala, ni tko bi je našao.
- Kažeš li Shaggyju, ubit ce me - rekao je Alex s namjerom da je
urazumi.
- Ne bih bila ja kriva - rekla je. - Muškarac mora platiti za svoje
grijehe.
Nije li mu Teàrlag rekla nešto slicno?
- Ne bi bila tako bešcutna - rekao je, iako je Glynis izgledala kao da
baš bi. - Ponavljam ti, nisam zgriješio s Catherine.
U svakom slucaju, ne ovaj put.
- Ucinit cu to što moram - rekla je Glynis gledajuci ga tvrdoglavo. -
Ovdje ima stotinjak muškaraca. Moj otac nece znati da sam otišla s
tobom, ako te to brine.
Buduci da ce njezin otac napadati Mingary, danima uopce nece znati
da je nema. Ipak, to je bilo nerazborito.
- Istina uvijek izabe na vidjelo. - Alex prekriži ruke na prsima. - Jesi
li razmišljala o tome što ce tvoj otac uciniti kad sazna da sam te ja odveo?
Bit ce bijesan i tražit ce da se vjencamo.
Prvi put Glynis se doimala nesigurno. Zasmetalo mu je što se nacas
pokolebala u svome naumu samo zbog mogucnosti da bude prisiljena
udati se za njega.
- Morat cu riskirati - rekla je odlucnim glasom. - Onda, idem li lupati
na Shaggyjeva vrata ili ceš me povesti?

59
 DESETO POGLAVLJE

I Glynis je zaustavila dah kad ju je cvrsto stisnuo uz sebe. Noge su

demo - rekao je Alex.

joj jedva doticale tlo dok su prolazili kuhinjama i krenuli uz stube.

Što to radi? Predala se u ruke covjeku kojega jedva poznaje? Što ju je
navelo da se pouzda u toga silno zgodna ratnika iz drugoga klana? Nije
imao nikakve obveze prema njoj. Uz to, bio je ljut što ga je prisilila da ju
povede sa sobom. Može ju ostaviti negdje u divljini.
Bila je to najsablažnjivije što je do sada ucinila, osim onoga kad je
nožem ranila muža. No to je bilo nešto što se jednostavno dogodilo, nije
to bila planirala.
Kad su izašli iz kule, hladan nocni zrak uštipne ju za lice, ali tijelom
joj je zracila Alexova toplina. Imao je tijelo ratnika, snažno i skladno, a
držao ju je s takvom sigurnošcu da joj je srce snažno udaralo.
Hoce li Alex ocekivati da joj bude više od obicne pratnje?
Bilo bi logicno ocekivati da muškarac to pretpostavi, osobito kad je
rijec o covjeku koji je navikao da mu se žene podaju. Ako je pola onoga
što je cula o Alexu Banu MacDonaldu tocno, onda je on takav muškarac.
- Ako nas tko vidi - rekao je Alex tihim glasom - neka misle da smo
dvoje ljubavnika koji se iskradaju na sastanak.
Alex je samo mislio da ce se pretvarati da su ljubavnici. Glynis je pak
laknulo što Alex nije pogrešno protumacio njezine namjere.
- Sreca što imam pratitelja s tako velikim iskustvom - šapnula je.
- Drži glavu spuštenu - rekao je Alex. - Necemo da te netko prepozna.
- Pretpostavljam da nije važno ako prepoznaju tebe - rekla je. - U
stvari, moglo bi biti sumnjivo probe li noc a da se nitko ne iskrade s
djevojkom.
- Pssst.
Hodali su duž zida dvorca, vec su vidjeli glavni ulaz. Srce joj je pocelo
brže tuci. Hoce li ih stražari zaustaviti? Hoce li htjeti vidjeti tko je, a onda
pozvati njezina oca? Alex uspori korake. Kad se sagnuo, toplina njegova
daha na uhu izazvala je u njoj žmarce sve do nožnih prstiju.

60
 - Sad moraš surabivati - šapne joj.
Skoro je kriknula kad joj je zavukao ruku pod ogrtac i obujmio je oko
prsnog koša. Puno preblizu grudima.
Uhvatila ga jeza zglavak i siknula: - Ne mogu disati kad mi tu držiš
ruku.
Nasmijao se u sebi, ali nije maknuo ruku. Umjesto toga, usnama joj
je dodirnuo vrat. - Jesi li se predomislila? - rekao joj je uz kožu. - Jer ako
želiš u Edinburgh, prvo moramo izaci iz dvorca.
Zacula je zvuk cizama koje su se približavale iza ugla. Vec sljedeceg
trenutka Alex ju je stisnuo uz kameni zid. Nije se ni snašla a njegove su
se usne našle na njezinima. O, Bože, poljubit ce me!
Uopce joj se nije cinilo da je to lažni poljubac. Uz sebe je osjetila
njegovo cvrsto tijelo, ali usne su mu bile meke i tople. Dok ju je Alex tako
ljubio, koljena su joj pocela klecati pa mu je morala staviti ruke oko vrata
da ne bi pala. Cvršce ju je stisnuo i produbio poljubac, s jezikom u
njezinim ustima, iskušavajuci, istražujuci.
Rastopila se i vrtjelo joj se u glavi. Ono što su druge žene govorile o
ljubljenju ipak je bilo istina. To joj je bila posljednja suvisla misao.
Pomicao je ruke ispod njezina ogrtaca, stežuci joj bedra, klizeci po
vanjskoj strani grudi. Kad je na trbuhu osjetila njegovo dignuto
spolovilo, iz grla joj se ote tiho stenjanje. Zavukla mu je prste u kosu,
poticuci ga da joj se još više približi.
Odjednom Alex prekine poljubac. Teško je disao i još uvijek ju je
držao stisnutu uz zid tako da je cijelim tijelom kroz odjecu osjecala
njegovu toplinu.
Obujmio joj je lice rukama i zagledao joj se u oci. Zatreptala je,
pokušavajuci shvatiti što joj se upravo dogodilo i što je to znacilo.
- Misliš li da smo uvjerili stražare - pitao je prelazeci palcem po
njezinu obrazu - ili da te za svaki slucaj ponovo poljubim?
Uvrijedila se. Njemu je sve to bilo samo šala.

*
Kako je mogao tako izgubiti nadzor nad sobom? Bože pomozi, htio
je podici Glynisinu haljinu i uzeti je ondje, uz zid, uz stražare koji se
motaju okolo.

61
 Alex je mislio da se može osloniti na Glynisin zdrav razum. Ma!
Rastopila se u njegovim rukama cim joj je dodirnuo usne, a on je izgubio
razum.
Kako ce uspjeti izdržati sve do Edinburgha?
Teàrlag je kriva za sve. Glynis je trebao vezati, a ne poslušati
vidovnjakinjino pretkazanje da pomogne ženi koja ce to tražiti od njega.
Uz to, ako s ovom ispuni svoje najdublje želje, to ce ga sigurno dovesti u
opasnost. Odlazak u krevet s nevjencanom starješininom kceri veliki je
grijeh koji zahtijeva najstrožu kaznu, smrt ili brak.
Alex se nije obazirao na zadirkivanje stražara da ce im kosa biti puna
pijeska, kao i drugi intimni dijelovi, dok su im otvarali ulazna vrata.
Glynis je pokušavala izvuci ruku, ali ni na to se nije obazirao. Cvrsto je
držeci, poveo ju je prema obali.
- Ovamo - viknuo je Duncan.
Alex je slijedio Duncanov glas dok u mraku nije spazio obris svojega
prijatelja.
- Od Macleanovib sam ti posudio ovaj camac na vesla - rekao je
Duncan. - Star je, ali poslužit ce da dobeš do kopna na drugoj strani.
- Ti si dobar covjek - rekao je Alex. - Najbolje da i vi krenete.
Njihovi ljudi i brod bili su spremni i cekali su u susjednoj uvali.
Bez obzira na Glynis, do sada je sve dobro prošlo. No u svakom
trenutku netko bi se u dvorani mogao probuditi i primijetiti da nema
MacDonaldovih sa Sleata.
Duncanov pogled prijebe s njega na Glynis pa opet natrag, tražeci
objašnjenje.
- Nisi ju vidio - rece Alex. - To je njezina zamisao, ne moja. Želi da ju
odvedem njezinim robacima u Edinburgh.
- Gospodarice Glynis - upita Duncan - jeste li sigurni da to želite
uciniti?
- Mogu te odvesti natrag u dvorac da nitko ništa ne sazna. - Alex je
zaustavio dah cekajuci njezin odgovor.
- Idem - rekla je Glynis i popela se u camac.
Cinilo se da Alexa ceka pustolovina. Teàrlag je rekla da ce tri žene
tražiti njegovu pomoc, a on se iz dubine duše nadao da se stara
vidovnjakinja prebrojila.
- Nismo jedini koji odlaze pod okriljem mraka - rekao je Duncan
Alexu nakon što su se malo odmaknuli razgovarati u cetiri oka. - Prije
nekoliko sati vidio sam još jedan brod kako isplovljava.
62
 Alex je cekao osjecajuci da mu Duncan mora još nešto reci.
- Glynis je dobra žena - napokon je rekao Duncan.
- Znam da je - odgovorio je Alex - nemam namjeru iskoristiti
situaciju.
- Sretno - rekao je Duncan stisnuvši Alexu rame. - Pretpostavljam da
ce ti trebati.

*
Nocni oblaci brzo su plovili nebom, a mebu oblacima sjao je mjesec,
tu i tamo otkrivajuci neku stijenu koja je virila iz mora. Alex se s lakocom
kretao mebu njima. Nije poznavao more oko Mulla tako dobro kao one
oko otoka na sjeveru i zapadu. No vikinška krv u njegovim žilama imala
je snažan utjecaj pa je na moru imao ˝šesto culo˝.
Jedini zvuk koji se cuo bilo je tiho zapljuskivanje vesala. Voda je bila
mirna, a ni on ni Glynis nisu progovorili ni rijec otkako su se otisnuli od
obale.
- Nisi me trebao poljubiti - rekla je Glynis.
Nasmiješio se u sebi. Ocito je i Glynis razmišljala o tom poljupcu.
- Mogao si se pretvarati - rekla je. - Bilo je tako mracno da stražari
ne bi uocili razliku.
- Zašto bih to ucinio? - pitao je.
Glynis procisti grlo. - Bojim se da nisam bila dovoljno jasna. Kada
sam molila da me povedeš sa sobom...
- Hoceš reci kad si me prisilila - rece Alex.
- Nisam mislila da je to poziv da... da...
Alex si nije mogao pomoci: - Da vodimo ljubav ujutro, u podne i
navecer cijelim putem do Edinburgha?
- Alexe!
Glynis se doimala tako užasnuta da se morao nasmijati.
- Nemoj skociti preko ograde, znam da si tražila samo pratitelja, a ne
ljubavnika. - Tihim je glasom dodao: - Baš šteta.
Doista šteta. Putovanje ce biti jako dugo.
- Što znaš o majcinoj obitelji? - pitao je kako bi odvratio misli na
nešto drugo.

63
 - Nikada ih nisam upoznala, ali znam da su bogata i ugledna
trgovacka obitelj - rekla je. - Jedan od mojih ujaka je svecenik.
Alex ce se uvjeriti da su majcini robaci dobri ljudi prije nego što ju
ostavi kod njih. Ako nisu, neka mu Bog pomogne, jer nije znao što ce u
tom slucaju uciniti s njom.
- Zašto ti putuješ u Edinburgh? - pitala je Glynis.
- Moram nešto obaviti za svojega starješinu - odgovorio je Alex - a
imam i vlastitog posla.
Trebao je šutjeti o vlastitom poslu. Prije nego što ga je išta pitala,
rekao je: - To je opasan svijet, Glynis. Svidjelo se to tebi ili ne, trebaš
muža koji ce te štititi.
Njegove vlastite rijeci uzrokovale su mu nemir u utrobi.
- Kao što me je štitio bivši muž? Ne, hvala - rekla je Glynis. - Majcina
ce se obitelj pobrinuti za mene. Osim toga, cini se da je Edinburgh pitomi
grad.
Alexu se nije nimalo svidjelo da ce ju štititi njezina obitelj iz nizinskih
krajeva i svecenik. - Trebala bi si naci snažna gorštaka.
- Hmmm, imala sam takvoga - rekla je.
Spustila se gusta magla. Alex je u daljini zacuo jaukanje pa je dignuo
vesla osluškujuci.
- Što je to? - pitala je Glynis prigušenim glasom. - Cini se kao da je
macka zapela na drvetu.
To nije bila macka. Alex je kroz sve gušcu maglu usmjerio camac
prema mjestu odakle je dolazio taj zvuk.

64
 JEDANAESTO POGLAVLJE

U - To je neka žena - rekla je Glynis nagnuvši se naprijed i

pomoc! Neka mi netko pomogne! - Kroz gustu maglu cuo se vapaj.

uhvativši Alexa za koljeno.

- Da. - Od pocetka je znao da je posrijedi žena. Pitanje je bilo: kakva
žena?
Alex nije bio praznovjeran za jednoga gorštaka, ali dok je veslao
bliže, prisjetio se svib prica o sirenama koje je cuo. Sirene su bile morska
bica koja su se pretvarala u lijepe žene kako bi pomorce namamile u
smrt. Gotovo u svim pricama sirene su se ljudima ukazivale kad bi se nad
more spustila gusta magla.
- Pomognite mi!
Pred njim se u magli pojavio tamni obris stijene.
- Vidim je! - Glynis je stajala u camcu i pokazivala rukom. - Drži se za
onu stijenu.
Alex je vidio obrise gornjeg dijela tijela, dugacke kose koja je plutala
po površini vode. Njezine noge, ili rep, bile su pod vodom. - Držite se -
viknuo je. - Dolazimo po vas.
- Ondje je! - rekla je Glynis.
- Idi u stražnji kraj camca. - Svjestan toga da Glynis, bez objašnjenja,
ne sluša zapovijedi, dodao je: - Moraš održavati ravnotežu dok ju budem
vukao na camac.
No, da je Alex vidio rep, spustio bi to stvorenje natrag u vodu.
Dovezao je brod do stijene. Kad se nagnuo daju digne, cvrsto se
držala za stijenu. Ma, to nije bila sirena. Sirotica je drhtala kao tek
robeno lane.
- Možete se pustiti - rekao je jednako tihim glasom kakvim bi se
obratio uznemirenu konju. - Držim vas.
Iznad vode virilo je samo pola metra stijene, a plima je i dalje
nadolazila. Još sat ili dva i ne bi se imala za što držati.
Kako je dugo bila ovdje, držeci se za stijenu dok je voda oko nje
rasla? Ne treba se cuditi što se boji pustiti.

65
 - Nemoj se bojati, djevojko - rekao je - sigurna si.
- Alex? - upitala je žena promuklim glasom. - Jesi li to ti?
Dragi Bože, žena koja se držala za stijenu bila je Catherine Campbell.
- Da, to sam ja - rekao je. - Stavi mi ruke oko vrata. Obecavam da te
necu ispustiti.
Catherineina je haljina bila teška od vode dok ju je vukao na svoj
camac. Brzim pokretom skinuo je ogrtac i omotao ga oko oboje, a onda
joj je poceo masirati leba i udove kako bi potaknuo krvotok. Bila je tako
hladna da su joj zubi cvokotali.
Glynis je pronašla deku i omotala ju oko Catherineinih ramena.
- Što se dogodilo, Catherine? - pitao je Alex. - Kako si dospjela
ovamo?
- Sh...sh...aggy je to ucinio. - Zubi su joj cvokotali dok je govorila. -
Doveo me je ovamo. I ostavio.
- Hoceš reci da te je Shaggy htio utopiti?
Kimnula je naslonjena na njegova prsa.
Smiluj se, Bože! Alex je u svom životu video kojekakve vrste nasilja i
znao je za slucajeve kad su muškarci u napadu bijesa ubili svoje žene ili
ljubavnice. Ali takva hladna bezdušnost doista ga je zapanjila. Shaggy je
htio da njegova žena satima promatra dizanje razine vode, sve vrijeme
svjesna da ce se na kraju utopiti.
- Moramo otici do obale i ondje zbog nje zapaliti vatru - rekao je
Glynis. - Potom je moramo vratiti njezinoj obitelji.
- Što želiš da ucinim? - pitala je Glynis. - Mogu veslati.
Hvala Bogu što Glynis nije bila od onih žena koje u presudnim
trenucima gube glavu.
- Ja cu veslati - rekao je on. - Ti se samo pobrini da je utopliš.
Druga je žena zatražila njegovu pomoc.
Dok je Alex veslao, Glynis je pokušala premjestiti Catherine
Campbell u stražnji dio camca, ali žena joj je poput jegulje iskliznula iz
ruku. Kad je Glynis pokušala ponovo, Catherine je straga obavila ruke
oko Alexova struka i uhvatila se za njega baš kao što se bila uhvatila za
stijenu.
- Sve je u redu. Samo je umotaj u moj ogrtac - rekao je Alex. - Dok
veslam, bit ce mi dovoljno toplo.
Veslajuci, Alex je umirivao gospobu Catherine tihim mrmljanjem,
kao da smiruje dijete u narucju. Glynis se osjecala beskorisnom.
66
 Ugrizla se za usnu jer je bila strašno razocarana. Gospoba Catherine
jako je patila pa joj se nije cinilo prikladno razmišljati o tome kako su joj
vlastiti planovi propali. Alex ce tražiti da Catherine odvede na sigurno u
dvorac njezina brata, što je u redu, a Glynis se nece docepati Edinburgha.
Starješina Campbellovih poslat ce poruku Glynisinu ocu pa ce se
vratiti kuci još više osramocena nego prije.
- Magla se diže, a vjetar jaca - rekao je Alex Glynis nakon nekog
vremena. - Možemo dignuti jedro pa cemo zacas stici na Campbellovu
stranu jezera.
Nakon što mu je Glynis pomogla podici malo jedro camca, Alex je
gospobu Catherine posjeo u krilo i sjeo obuhvativši je jednom rukom
oko struka, dok je drugom vodio camac.
- Catherine, ako se osjecaš dovoljno dobro da možeš razgovarati -
rekao je Alex - hoceš li mi reci zašto te je Shaggy ostavio na toj stijeni?
- Htio me se riješiti a da na sebe ne navuce gnjev moje brace - rekla
je. - Htio je moju smrt a da ne okrvavi ruke.
- Tko je još bio upleten u to? - pitao je Alex.
- Shaggy me je sam dovezao do te stijene, nije htio da se netko
rasprica o tome - rekla je Catherine, glasa snažnija zbog bijesa. - Kad mi
je svezao noge kao svinji koja ide na ražanj, silno je uživao objašnjavajuci
mi da ce se voda dizati dok se više necu imati za što držati.
Glynis je pomislila kako se gospoba Catherine dovoljno oporavila da
može sama sjediti. Catherine se, mebutim, nije micala iz Alexova krila.
- Šteta što ga nisam uspjela otrovati - rekla je Catherine. - Dvaput
sam pokušala, ali Shaggy je otporan kao sam vrag.
Glynis i Alex su se pogledah, ali na njemu se nije vidjelo da ga je to
priznanje zacudilo.
- Zbog otrova mu je samo dan ili dva bilo mucno - rekla je Catherine.
- Velim vam, bila sam strašno razocarana.
Alex se nakašljao. - Meni se cini da je namjeravao reci tvojoj braci da
si doživjela nesrecu.
- Da, a nekoliko stotina ljudi reklo bi da se taj dan kad sam nestala
borio kod dvorca Mingaryja - rekla je Catherine oštrim glasom punim
gorcine. - Shaggy ce platiti. Moja ce se braca pobrinuti za to.
Najzad su došli do obale, gdje se nekoliko ribara pripremalo za
sutrašnji ribolov.
- To bi trebali biti Campbellovi - rekao je Alex. - Vas dvije ostanite u
camcu dok ja razgovaram s njima.
67
 Glynis je primila jedno veslo i uprla ga u dno jezera kako bi smirila
camac da Alex može izaci. Dok su on i ribari razgovarali prigušenim
glasom, Glynis je osjetila poglede muškaraca na sebi i na gospobi
Catherine.
- Catherine, ovi ribari pripadaju tvojemu klanu - rekao je Alex kad se
vratio njima. - Možemo se odmoriti ovdje u njihovu bivku prije nego što
krenemo dalje prema dvorcu Inverarayu.
Glynis se pitala koliko ce im dana i kilometara trebati da dobu do
utvrde Campbellovih, pa je postala malodušna.
Ribari su osjecali strahopoštovanje prema sestri svojega starješine
pa su se silno trudili da im bude ugodno. Prvo su ih nahranili, a potom
su im dali pokrivace i naložili vatru, pa su ih ostavili da se odmore, a oni
su svojim camcima otišli u ribolov.
Nakon cijele noci provedene na moru, Glynis je bila toliko umorna
da je skoro zaspala prije nego što je glavu spustila na tlo. Kad se
probudila, vec se skoro spustio mrak i ribari su se vratili. Alex je sjedio
pokraj nje i bodežom rezbario prut. Sjela je i pogledala oko sebe.
Gospoba Catherine stajala je nekoliko metara dalje okružena
nekolicinom muškaraca koji su upravo stigli.
- Tko su ti? - pitala je Alexa.
- Ribari su mislili da sestra njihova starješine treba ljude koji ce ju
otpratiti kuci - rekao je Alex gledajuci muškarce. - Našli su ove.
Ratnici Campbellovih mrko su gledali Alexa kad je Catherine otišla
od njih i sjela pokraj njega.
- Ovi ce te ljudi sigurno dovesti do dvorca Inveraraya - rekao je Alex.
- No pricu o tome što ti je Shaggy ucinio sacuvaj samo za svoju bracu.
Catherine uhvati Alexa za ruku. - Hocu da me ti odvedeš onamo.
- Glynis i ja moramo ujutro nastaviti put u Edinburgh - rekao je Alex.
Glynis osjeti olakšanje. Ipak ce ju odvesti majcinoj obitelji.
- Zašto putuješ s njom? - Catherine poprijeko pogleda Glynis kao da
su joj cipele skroz blatne.
- Vodim Glynis robacima njezine majke, to je sve - rekao je. Ne želimo
da njezin otac sazna za to, pa nemoj reci ljudima tko smo.
- Naravno da vaš put ne može cekati - rekla je Catherine bahatim
glasom, kao i obicno.
- Moram se sastati s nekim u Edinburghu prije kraja mjeseca. - Alex
je Catherine uputio osmijeh koji bi rastopio i vješticje srce.

68
 Daj, Catherine, jako dobro znaš da se nitko na Campbellovoj zemlji
ne bi usudio skinuti vlas s tvoje lijepe glave.
Bože, taj covjek bio je u stanju ocarati i vilu. Glynis su se oboje zgadili.
- Oprostit cu ti ako mi obecaš da ceš me na povratku posjetiti - rekla
je Catherine primivši ga ponovo za ruku.
- Ucinit cu to - rekao je Alex.
- Moja ce te braca htjeti nagraditi za to što si me spasio - Catherine
je zabacila glavu i pogledala Alexa ispod svojih tamnih trepavica. - Ja te
takober želim nagraditi.

*
- Otici cemo cim logor utihne - rekao je Alex Glynis na uho.
- Mislila sam da odlazimo ujutro.
- Ne bih baš volio da me netko nocu odvuce i prereže mi vrat - rekao
je Alex. - Ti ljudi ne slušaju Catherineine zapovijedi, a nemaju povjerenja
u neznance koji prolaze njihovom zemljom.
Ha, to se odnosilo na sve gorštake.
- U mebuvremenu cu ih potaknuti da budu na oprezu.
Alex je ustao i, ne žureci se, pogledao u oci svakoga covjeka
smještenoga oko vatre. Potom je tako brzo isukao mac da se nisu ni
snašli. Glynis je osjecala napetost mebu muškarcima dok
su razmjenjivali poglede i u tišini raspravljali koji ce se od njih
suprotstaviti tomu hrabromu neznancu. Molila je Boga da Alex zna što
radi.
Alex je nekoliko puta provukao mac kroz vatru, naprijed-natrag. U
pocetku je to radio objema rukama, potom je poceo prebacivati mac iz
ruke u ruku, režuci plamen oštrim, smrtonosnim potezima.
Nakon toga razmetanja stao je pred Glynis i rekao: - Nju nitko nece
taknuti.
Glynis proguta knedlu. Odjednom je osjetila nevjerojatnu toplinu.
Kad je Alex ponovo sjeo kraj nje, osjecala je snagu koja je zracila iz
njega.
Okrenuo se prema njoj i progovorio tihim, odrješitim glasom: -
Spavat ceš sa mnom.

69
 DVANAESTO POGLAVLJE

G lynis nije zamišljala da ce ju Alex tako zamoliti da ode s njim u

krevet, iako si, naravno, to uopce nije zamišljala. No, da je, to bi u
svakom slucaju ukljucivalo ljubljenje kao što ju je ljubio uz zid dvorca:
gladnih usana, željnih ruku, glasa promukla od želje. Moram te imati,
Glynis. Ne želim ni jednu drugu osim tebe.
Glynis strese glavom kako bi ju razbistrila. Dragi Bože, o cemu
razmišlja. Alex nije od onih koji žele samo jednu ženu. Ipak, kad je Alex
legao iza nje i privukao ju k sebi, na trenutak si je umišljala da joj šapce
na uho. Silno te želim. Samo tebe.
Rukom obavijenom oko nje držao je bodež.
- Probudit cu te kad dobe vrijeme - rekao je.
Mislio je da ce moci zaspati? Uz išcekivanje kad ce joj Campbellovi
prerezati vrat i Alexovo tijelo privijeno uz njezino, to se cinilo malo
vjerojatno. Ležala je potpuno budna, slušajuci Alexovo disanje dok su se
ostali smjestili uz logorsku vatru. Unatoc Catherineinim pritužbama,
Campbellovi ratnici ustrajali su na tome da si ona prostre ležaj dalje od
˝neznanaca˝.
- Dvojica stražare pokraj konja - šapnuo joj je Alex na uho. - Prvo cu
njih srediti, a onda dolazim po tebe.
Prije nego što je Glynis uspjela reci ne, necujno je otišao. Kako ce
svladati oba stražara? Cak i da mu uspije, sigurno ce uznemiriti konje i
probuditi ostale ljude.
Što ona radi, ceka ovdje daju ubiju... ili nešto još gore?
Gotovo je vrisnula kad je osjetila tapšanje po ramenu. Okrenula se i
ugledala Alexa kako cuci pokraj nje. Kako se uspio tako brzo vratiti?
Stavio je prst na usta i pokazao joj da pobe s njim.
Hrkanje i dahtanje usnulih muškaraca cinilo se neprirodno glasno,
kao i svaka grancica pod njezinim nogama. Sa svakim korakom ocekivala
je da ce iza sebe cuti povike. No, njih su sigurno cuvali anbeli jer se nitko
od Campbellovih ljudi nije probudio. Kad su ona i Alex bili tridesetak
metara od logora, Glynis je zacula njištanje konja. U mraku je razabrala
obrise dvaju konja. Jedan od njih je zanjištao i krenuo prema njima.

70
 - Ej, Zlatice, ti si dobar konj - rekao je Alex tihim glasom, milujuci
konju grivu. Drugi konj došao je za njim i njuškom gurkao Alexa. -
Pupoljak, nemoj biti ljubomoran.
- Znaš te konje? - pitala je Glynis.
- Upravo smo se upoznali - rekao je Alex. - Put odavde na drugi kraj
zemlje do Edinburgha dugacak je pa cemo ih posuditi od Campbellovih.
- Ako ukrademo njihove konje, sigurno ce poci za nama.
- Moramo se požuriti - rekao je Alex smirenim glasom, gladeci
drugog konja. - Znaš jahati?
Neka je sveci spase. - Da, ali ...
Ne cekajuci da završi, podigao ju je na konja koji je vec bio osedlan i
dao joj uzde. - Možemo razgovarati putem.
- Na kojem sam konju?
- Nazvao sam ga Pupoljak - rekao je uzjahavši drugoga. - Budi dobra
prema njemu.
- Nikada prije nisam jahala po mraku.
- Jahat cemo polako - rekao je Alex krenuvši sa svojim konjem
naprijed. - Pusti da Pupoljak vodi i sve ce biti u redu.
- Što ako nas Campbellovi pocnu proganjati? - pitala je.
- Prva im je dužnost odvesti sestru njihova starješine na sigurno u
Inverary, pa vjerojatno nece - rekao je Alex preko ramena, a ostale konje
sam rastjerao.
Nakon, kako se cinilo, nekoliko sati Alex je sjahao i poveo njihove
konje preko potoka. Tada je i nju spustio s konja.
- Ovdje cemo spavati, tu ce nas skrivati ovo grmlje - rekao je.
- Ne bismo li trebali otici dalje?
- Imamo veliku prednost u odnosu na Campbellove, a oni nece moci
tražiti konje dok ne svane - rekao je Alex. - Osim toga, opasno je jahati
po mraku.
Opasno je jahati po mraku? Glynis je stajala prekriženih ruku dok je
Alex razmotavao dva pokrivaca.
- Moramo se odmoriti dok možemo - rekao je legavši na jedan od
njih. - Cim svane, moramo krenuti dalje.
Glynis je legla na drugu prostirku, licem okrenuta prema njemu.
- Jesi li spavao kad su nas danas ribari ostavili u svojemu logoru? -
pitala je.

71
 - Naravno da nisam.
- Kako ti je uspjelo ovo s konjima? - pitala je.
- Jednostavno znam s konjima - rekao je sve tišim glasom. -
Oduvijek sam znao.
Kao što je oduvijek znao sa ženama.

*
- Vrijeme je da krenemo - rekao je Alex nakon što su u praskozorje
pojeli dorucak.
Nije mu bilo jasno zašto se Glynis cudi što je iz camca uzeo sušenu
govedinu, sir i zobene pogacice prije nego što je sinoc nabavio konje. Zar
je htjela ici gladna?
Trudio se povecati udaljenost izmebu njih i Campbellovih. Nije imalo
smisla plašiti ju sinoc, ali nije bio tako siguran kao što se pretvarao da
nitko od Campbellovih nece poci za njima.
Glynis je zamotala prostirke i spakirala hranu dok je on sedlao konje.
- Putovanje kroz podrucje pod nadzorom drugih klanova opasno je
kad smo nas dvoje sami - rekao je Alex dignuvši je na Pupoljka. - Necu
da mi se miceš iz vidokruga, jasno?
Glynis ga je ozbiljno pogledala i kimnula.
Satima su mirno jahali. Iako Alex nije vidio da ih itko slijedi, dvaput
su morali brzo skrenuti s puta kako se ne bi sreli s drugim putnicima.
Zbog Glynis, nije se smio izlagati nikakvim opasnostima.
Da im probe vrijeme, pricao joj je price. Glynis se najviše svibala ona
o tome kako se Ian zaljubio u svoju ženu Sìleas, sudeci po svoj sili pitanja
koja je postavljala.
- Ian ju je ostavio na pet godina nakon što su se vjencali? - pitala je.
- Da, nije dobro prihvatio to što su ga s nožem na lebima prisilili da
izrekne zavjete - rekao je Alex - a za to je krivio Sìleas.
- Drago mi je da je njihova prica sretno završila - rekla je Glynis
nasmijavši se nježno.
- Želiš li da stanemo pa da protegneš noge? - pitao je, ali ona je
odmahnula glavom. - Za djevojku koja je obicno loše volje, ne žališ se
previše.

72
 - Moja maceha kaže da sam uvijek loše volje - Glynis teško uzdahne
- i tocno je da se uvijek žalim kad ona ocekuje da sjedim unutra i satima
vezem.
- Dakle, ugodna si suputnica - rekao joj je. - Imaš neke prednosti u
odnosu na one s kojima obicno putujem.
- Zbilja?
- Kao prvo, zgodnija si od mojih robaka i Duncana - rekao je.
Kao drugo, nikada prije nisi cula moje price.
S druge strane, da je putovao s nekim od njih, ne bi se poput uplašena
stanovnika nizine morao sklanjati s puta svaki put kad hi im se
približavala neka skupina ratnika.
- Imaš dar za pripovijedanje - rekla je Glynis zacrvenjevši se pritom.
- Ne bi mi smetalo da mi ih ispricaš više puta.
- Požalit ceš te rijeci - rekao je i nasmijao se. - Pred nama je dugacak
put, a ja imam prica za samo tri dana. - Naravno, Alex ih je imao puno
više, ali te joj nije mogao ispricati.
- Pricao si mi o svome prijatelju Ianu - rekla je. - Hoceš li mi sada
pricati o svome prijatelju Duncanu?
Zašto je htjela saznati nešto o Duncanu?
- Duncan je žestok ratnik - rekao je ubrzo. - Nikada nisam vidio da ga
je netko pobijedio. Nikada.
- Svidio mi se - rekla je. - Cini mi se... pouzdan.
Alex se suzdržao od komentara. - Da, Duncan je nevjerojatno
pouzdan. Smiren je, uvijek odlucan. Zna što hoce, i to je to.
Sve što Alex nije bio.
- Puno je nejasnoca oko Duncanova robenja - rekao je Alex.
Neki kažu i magije.
- Moraš mi to ispricati - rekla je Glynis pogledavši ga širom otvorenih
ociju.
- Kad je Duncanova majka bila šesnaestogodišnja djevojka, jednoga
dana ukrali su je s obale - rekao je Alex udubivši se u pricu.
Godinu dana poslije, vratila se na istu obalu s djetetom u narucju. To
dijete bilo je Duncan.
- Tko ju je uzeo?
- Njegova majka nikada nije rekla ni rijec, ni o tome što se dogodilo,
ni gdje je bila, ni tko je djetetov otac. - Alex je zastao. - Osam godina
poslije sve se ponovilo.
73
 - Ona i dalje nije ništa rekla? - Glynis se toliko nagnula u sedlu da se
bojao da bi mogla pasti s konja.
- Svoju je tajnu odnijela u grob.
Dok su jahali a on joj pricao price, Alex je pogledom pretraživao
zelena brda prošarana ljetnim cvijecem. Campbellovi ljudi vec su se
trebali vratiti, ali bilo je mnogo drugih opasnih ljudi koji su putovali tom
stazom kroz brda.
- S kim se moraš sastati u Edinburghu prije kraja mjeseca?
Alex se lecne. Nadao se da nije slušala kad je to spomenuo Catherine.
- Aha, vidim da je to prica koju mi ne želiš ispricati - rekla je Glynis
podigavši obrve. - Naravno, sad je to jedina prica koju želim cuti.
Alex se poceše po vratu. Nije htio s Glynis MacNeil raspravljati o
grofici i njezinu pismu.
- Onda, tko ceka Alexa Bana MacDonalda u Edinburghu? - Lupkala je
prstima po bradi, jako zgodnoj bradi. - Sigurno neka žena.
Ova djevojka, koja je obicno bila jako ozbiljna, zadirkivala ga je. Alex
bi zbog svjetlucanja u njezinu pogledu možda uživao da je odabrala
drugu temu.
- Ta doticna žena sigurno ima nešto posebno što ti želiš - nastavila je
Glynis stisnuvši oci. - Ne istu ˝nagradu˝ koju ti je nudila gospoba
Catherine, s obzirom na to da zbog toga ocito ne moraš ici u Edinburgh.
- U redu, reci cu ti. - Prica koju joj je ispricao o Sabine bila je kratka
jer je izostavio onaj dio o spavanju s njom.
- Grofica - rekla je Glynis, i postala još zajedljivija. - Pretpostavljam
da je to još uzbudljivije nego da je rijec o kneževoj kceri.
Alex se nikada nije pretvarao da je drukciji nego što je bio. Vecini se
žena svidio, a njemu ionako nikada nije bilo važno odobravaju li njegovo
ponašanje ili ne. Pa ipak, jako ga je mucilo što ce Glynis MacNeil misliti
o njemu.

*
Kad su se napokon zaustavili prenociti, Glynis je imala tako ukocene
noge da je jedva hodala. Ipak, sati su proletjeli. Alex Ban MacDonald bio
je tako caroban da je pretpostavljala da privlaci žene od tri do šezdeset
godina. Ne samo zbog svojega izgleda, premda je doista bio zgodan. Kad

74
je razgovarao s nekim, covjek se osjecao kao da ne bi želio biti ni s kim
drugim na svijetu.
Glynis shvati da poput štenca hoda za Alexom po cijelome logoru, pa
se zaustavila. Dok se on pobrinuo za konje, ona je skupila suhe mahovine
i granja da nalože vatru.
Glynis spusti pogled na prostirke u svojim rukama. Prošlu noc Alex
je bio iscrpljen jer je skoro cijelu noc prije veslao. No sada, kada je bio
potpuno budan i poput plime širio oko sebe privlacnost, bilo je jako
važno gdje ce postaviti prostirke. Koliko daleko da ih postavi jednu od
druge? Svaku s jedne strane vatre ili obje na istu stranu?
- Sigurno si umorna. - Kad joj se nasmiješio, Alexovu kosu obasjalo
je sunce na zalazu. - Sjedni, curo.
Spustila se na kamen. Držeci prostirke na prsima, ogledavala se
okolo kako ne bi pogledala njega. Alex je odabrao zgodno mjesto pokraj
jezera okruženo brdima.
- Ujutro cu nam za dorucak uloviti ribu - rekao je dodavši joj sušeno
meso i još jednu zobenu pogacicu. - Veceras cemo ovo pojesti na brzinu
pa idemo spavati.
Pogacica joj je zapela u grlu. Rekao je to kao da ce obje stvari
napraviti zajednicki. Glynis potegne veliki gutljaj piva iz boce i rece
samoj sebi da sad nije pravo vrijeme da razmišlja o tome kako ju je
poljubio naslonjenu na zid dvorca.
Ipak, sad kad se toga sjetila, nije mogla prestati misliti na to.
Alex joj je povukao prostirke iz krila, podsjetivši je da su još uvijek
kod nje. Kad ih je rasprostro jednu pokraj druge, ona otpije još jedan
gutljaj piva. Hoce li imati snage oduprijeti mu se?
Glavom joj preleti još jedno pitanje. Želi li mu se oduprijeti?

*
Alex je ležao budan promatrajuci kako tamni oblaci plove još
tamnijim nebom, prisiljavajuci se prisjetiti svojih roditelja. Oživljavanje
njihovih bucnih svaba bilo mu je jedina nada da drži ruke podalje od
žene pokraj sebe.
Njegov ud, mebutim, nije htio slušati razum.
Znao je jako dobro da Glynis ne želi brak baš kao ni on. Ipak, dovodila
ga jeu kušnju. Iako ga nije dotaknula, osjecao je da mu se primice u
75
mraku. Njezina želja strujala je kroz njega. Zbog toga mu je bilo vraški
teško zadržati roditelje u mislima.
Ne možeš imati ovu ženu. Ne možeš imati ovu ženu. Neprestano si je
ponavljao te rijeci. Odustao je od roditelja pa je poceo zamišljati da pliva
u ledenoj vodi.
Potom su se on i Glynis našli goli u toplom jezeru, a njezina kosa
širila se oko njih u vodi...
Alex strese glavom. U Škotskoj nema toplih jezera. Jao, ovo
putovanje do Edinburgha sigurno ce ga ubiti.

76
 TRINAESTO POGLAVLJE

A lex je zazivao sve svece kojih se mogao sjetiti da mu daju snage. Tri
dana i noci sam s Glynis, osobito noci, i on ce izgubiti razum.
Ponovo je osjetio trnce straga u vratu. Bio je toliko živcan zbog
neutažene želje da nije znao je li to netko iza njih na stazi ili se to buha
ceše kilometrima daleko.
- Ovdje cemo sici sa staze i napravit cemo logor - rekao je u slucaju
da netko stvarno dolazi za njima. Bilo mu je drago da je pocelo kišiti jer
ce to isprati njihove tragove.
Malo poslije, proklinjao je vrijeme. Samo na Visocju može sredinom
srpnja padati tuca. Sad ce od jedne prostirke morati napraviti zaklon, a
drugu ce prostirku morati podijeliti. Vile su izvodile psine i smijale su
mu se u svojim vilinskim planinama.
- Potražit cu suhe mahovine da zapalimo vatru - rekla je Glynis.
- Bez vatre.
- Ali smrzavam se - rekla je stisnuvši jace ogrtac oko sebe. Alex se
suzdržao od toga da joj predloži najprirodniji nacin da se dvoje ljudi
ugrije u hladnoj noci.
- Netko bi mogao biti iza nas na stazi - rekao je. - Ništa oko cega bi se
trebalo brinuti, ali s vatrom cemo pricekati do jutra.
Dok mu je Glynis pomagala privezati dva kraja prostirke za drvo, a
druga dva kraja granama pricvrstiti za tlo, kosa joj je bila puna kuglica
leda.
- Skloni se ispod dok se ja ne pobrinem za konje - rekao je. - Brzo cu
se vratiti.
Dok je vodio Pupoljka i Zlaticu u gustiš pokraj potoka koji je tekao
uz rub doline, vjetar se pojacavao. Mješavina tuce i ledene kiše šibala mu
je lice dok se žurio natrag vidjeti što je s Glynis. Kad se uvukao u njihovo
privremeno sklonište, našao ju je kako se tako jako trese da su joj
cvokotali zubi. Alex bi se zakleo da je cuo kako se vile smiju kad ju je
zagrlio i poceo joj trljati leba. Miris njezine kose ispuni mu nosnice. Kako
može žena tako divno mirisati nakon dugotrajnog jahanja? Prisilio se
pustiti ju cim se prestala tresti.
77
 Otvorio je torbu s namirnicama u kojoj je bilo sve manje hrane. -
Bojim se da opet imamo sušenu govedinu i zobene pogacice.
- Sve je jako ukusno - rekla je Glynis otrgnuvši zubima komad mesa.
Slasno je jela što ga je navelo na pomisao kakav joj je tek prema
drugim stvarima. Dragi Bože, ova ce noc biti još gora od drugih zato što
ce s njom spavati na tako malom prostoru.
- Uzmi malo piva - rekao je pruživši joj bocu. Jao, trebao mu je viski.
- Od ovoga cu odmah zaspati - rekla je uz osmijeh, vracajuci mu bocu.
Samo mu jedna stvar može pomoci da zaspi: da ju polegne na
prostirku i vodi ljubav s njom dva-tri puta.
- Danas smo dugo jahali - rekla je.
Dobro je potegnuo iz boce, razmišljajuci o drugoj vrsti jahanja.
- Nisam ti još valjano zahvalila na svemu što si ucinio za mene. - Kad
je spustila pogled, trepavice su joj dodirnule obraze. Buduci da je bio u
stanju u kakvom je bio, to mu se ucinilo nevjerojatno izazovnim.
- Hvala ti što si me poveo sa sobom iako nisi htio, i što si mi pomogao
pobjeci iz dvorca Duarta a da nas ne uhvate, što si se sjetio uzeti hranu i
prostirke, što si ukrao konje, što si mi pricao price i brinuo se za moju
sigurnost... i... za sve.
Alex je cuo oklijevanje u njezinu glasu, ali nije znao što to znaci.
Proklinjao se zbog nade da skuplja hrabrost kako bi mu predložila da
vode ljubav toliko puta dok ni jedno od njih ne bude moglo hodati.
- Pa, onda, laku noc. - Naglo je legla i smotala se u klupko.
Zbog oluje cinilo se da je više sati nego što je bilo. Alex nije bio
umoran pa je pri prigušenu svjetlu promatrao kako joj se prsni koš diže
i spušta. Još jednom je otpio velik gutljaj piva, ponovno poželjevši da ima
nešto jace.
Uzdahnuo je kad se otkrio i kraj sebe osjetio toplinu njezina tijela.
Zurio je u prostirku razapetu nad njima, koja je plesala na vjetru. Do
prije nekoliko noci, je li ikada, zapitao se, spavao sa ženom a da prvo nisu
vodili ljubav? Nije, bio je potpuno siguran da nikada prije nije
proživljavao takvu muku. Bio je tako uzbuben da bi svršio da je Glynis
samo dahnula prema njemu.
- Smrzavam se - rekla je i primakla mu se bliže.
Alex je zaškrgutao zubima i uzeo ju u zagrljaj. Kad mu je naslonila
glavu na prsa, ležao je miran i napet, nastojeci smiriti disanje. Stoti se
put podsjetio da nikada nije spavao s cestitim ženama, osobito ne
nevjencanima, i da ne bi bilo u redu da iskoristi priliku.
78
 S druge strane, želja, mrak i njezino privijeno tijelo dovodili su ga u
iskušenje baš kao što je snažna oluja bila velika opasnost za krhki
zaklon. Silno ju je želio, i želio ju je odmah.
Htio je zaroniti licem u njezinu kosu i pod jezikom osjetiti njezinu
slankastu kožu. Htio ju je okrenuti na leba i osjetiti njezine dugacke noge
obavijene oko sebe dok bude ulazio u nju. Odmah, odmah, odmah.
Iako bi Alexu bilo drago da je bilo drukcije, tu silnu požudu osjecao
je samo za Glynis, i samo ju je ona mogla smiriti. Njezina ga je snaga
privlacila, a ozbiljnost izazivala. Htio je skršiti njezinu postojanost,
rasplamsati njezinu mirnocu i cuti kako doziva njegovo ime dok se
rastapa u njegovim rukama.
Kad se okrenula na bok, okrenuo se s njom, želja ga je vukla kao da
je u njoj magnet. Osjecao je sve vecu napetost u preponama, udišuci
miris vrijeska i borova iz njezine kose. Stisnuvši oci, polako je spustio
ruku na njezino bedro.
Zastrašujuca oluja nije bila ništa u usporedbi s olujom koja je
bjesnjela u njemu. Nakon svih tih žena do kojih je došao tako lako, cinilo
mu se kao da je ovaj pakao izmišljen samo za njega, zarobljenoga ispod
ovoga maloga zaklona sa ženom koju ne može imati.
Možda je Bog ipak žena.

*
Zavijanje vjetra probudilo je Glynis i ona se stisne uz Alexa,
sklupcana uz njegovo toplo tijelo obavijeno oko nje. Nikada prije nije
spavala u zagrljaju muškarca, ako ne racuna svojega muža koji je pijan
cvrsto zaspao na njoj nakon što ju je poševio.
Sivo prigušeno svjetlo sutona još uvijek je ispunjavalo njihovo
sklonište, što znaci da nije dugo drijemala. Uz Alexa koji je ležao pokraj
nje, nece uskoro ponovo zaspati.
Sudeci po tome kako je bio miran, Alex je cvrsto spavao. Bila je
napeta i uzrujana. Kad se stisnula bliže njemu, uz stražnjicu je osjetila
njegovo spolovilo, tvrdo i požudno. da je bio budan, morala bi se
odmaknuti. Ruka mu se pomaknula i obujmila joj dojku. Svaki put kad bi
ju maknula, vratila se kao da ondje pripada, iako joj, naravno, tu uopce
nije bilo mjesto. Osjecala je grižnju savjesti, ali tako dugo dok spava i ne
zna da joj godi njegova ruka na njezinim grudima, je li to onda uopce
grijeh?
79
 Smeta li joj ako je grijeh?
- Glynis.
Kad je u uhu zacula Alexov glas, zadržala je dah.
- Ne mogu odgovarati za svoje postupke nastaviš li se ovako micati
uz mene - rekao je. - Molim te, prestani.
Vrag ju je natjerao da se stisne uz njega.
- Jao, kako dobar osjecaj - rekao je, a ona je uzdahnula, zajedno s
njim, kad joj je spustio ruku niz bedro i povukao je natrag.
Htjela je da to ponovi, ali kako nije, okrenula se na leba i pogledala
ga. On se oslonio na lakat i nagnuo nad nju, približivši se toliko njezinu
licu da je osjecala njegov dah. Ne mogavši odoljeti, rukom mu je
obuhvatila obraz. Godilo joj je ceškanje njegove oštre brade po dlanu.
- Ne smijemo to ciniti, Glynis.
- Zašto ne?
Alex joj se nasmiješio, što je kod nje uvijek izazvalo grcenje u želucu.
- Znaš zašto.
Glynis je cijeli život bila odgovorna, uvijek joj je na prvome mjestu
bio njezin klan, brinula se za svoju bracu i sestre, dijelila je savjete
svojemu ocu, bez obzira na to prihvacao ih on ili ne... I što je imala od
toga? Kakav je bio Magnus Clanranald? Postupala je ispravno, a dobila je
odvratna muža koji ju je sramotio i koji bi je sad ubio da može.
- Vec si me prije poljubio. Kakva šteta uciniš li to ponovo? - Prešla je
jezikom preko gornje usne, prisjetivši se okusa njegovih usana. - Poljubi
me, Alexe.
Pogled mu se smracio i dugo, jako dugo stiskao je celjust. Kad je
napokon popustio i nagnuo se prema njoj, želudac joj se stisnuo
u išcekivanju. U trenutku kad su im se dodirnule usne, pod kožom joj je
buknula vatra. Uvukla ga jeu strastveni poljubac otvorenih usana. Da, to
je htjela. Zarila ju je vrelina njegova tijela. Grudi su je boljele, vrtjelo joj
se u glavi, imala je osjecaj da pada na leba, iako je cvrsto ležala na tlu.
Kad joj je obujmio dojke, zastenjala je uz njegove usne. Kako su im
poljupci postali strastveniji, žešci, isprepleli su noge. Htjela je na sebi
osjetiti njegovu težinu, pod prstima osjetiti njegovu golu kožu.
No, Alex se odmaknuo. Pogled mu je bio mutan, disanje otežano.
- Igraš opasnu igru. - Prsti su mu se tresli dok joj je micao kosu s lica.
- Jedno vodi drugomu.
- Tomu se nadam. - Glynis nije bila sigurna kad je odlucila da to želi,
ali odlucila je.
80
 Magnus je bio takav glupan. Tvrdio je da je ona kriva što ne uživa u
njegovim dodirima, ali sad joj je bilo jasno da Magnus nije imao pojma
kako ju treba dirati. Htjela je saznati što znaci strast tijekom noci, a više
nece imati drugu priliku za to.
Niti boljeg muškarca da joj to pokaže.
- Možda misliš da je to ono što želiš - rekao je Alex - ali zapravo ne
želiš.
- Želim. - Još ga jecvrsto držala za prednji dio njegove košulje i nije
ga puštala.
- Možda želiš u ovom trenutku, ali poslije ceš požaliti. - Uzdisao je
povlaceci prst niz njezino lice. - Ne bih htio da žališ zbog mene.
Odlucno je odmahnula glavom, s jedne na drugu stranu. - Necu
požaliti. Obecavam.
Alex joj se slabašno nasmiješi. - Onda cu ja. Ti si tocno ona vrsta žena
s kojom izbjegavam otici u krevet.
Želudac joj se zgrcio i okrenula je glavu na drugu stranu.
- Što ne valja na meni? - pitala je slabim, piskutavim glasom.
- Ma, nije stvar u tome da te ne želim - rekao je Alex, lagano joj
dodirujuci obraz. - Nikada nisam toliko želio neku ženu.
Nema sumnje da je pretjerivao, ali u glasu mu se osjecala cežnja zbog
koje je doista povjerovala daju želi.
- Onda zašto ne? - pitala je.
- Ocekivat ceš od mene više nego što mogu dati - rekao je tihim
glasom. - Htjet ceš me uz sebe i sutra, i prekosutra, i za godinu dana. Nije
moguce da žena tako dugo bude sretna uz mene.
- Griješiš u pogledu toga što želim - rekla je. - Ne želim muža, ali ovo
želim.
Iz grla je ispustio tihi zvuk, od cega se naježila.
- Ja sam oprezan - rekao je - ali uvijek postoji mogucnost da
zatrudniš.
Nije imala pojma što to znaci da je oprezan, ali ponovo je odmahnula
glavom. - Rekla sam ti da sam jalova. Otkako je Glynis dobila
menstruaciju, maceha ju je naucila da je dovoljno jedanput da djevojka
zatrudni. No, njoj cak ni to nije uspjelo. Glynis je živjela s Magnusom tri
dugacka mjeseca prije nego što ga je ubola nožem i pobjegla, a da nije
zatrudnjela.
- Nisi od onih koje se upuštaju u avanture - rekao je Alex.

81
 - Kako to možeš reci kad ja to tražim?
- Zato što to za tebe nije samo zabava - rekao je, vrteci oko prsta
jedan njezin pramen. - Nisi nimalo lakoumna, Glynis MacNeil.
- Više necu imati takvu priliku - rekla je - uvijek paze na mene, nikada
nisam slobodna.
Obitelj joj je zamjerala da je uvijek preozbiljna. Sad kad je odlucila
uciniti nešto potpuno neodgovorno i pokvareno, odlucila je provesti to.
Nikad ništa nije cinila napola.
- Necu se ponovo udavati. Prije nego što život provedem sama, želim
biti s muškarcem. - Osjecala je da Alex popušta pa mu je prešla rukom
po prsima. - Želim da to bude s tobom.
Kroz obješenu prostirku vidjela se munja. Na trenutak, bijelo je
svjetlo obasjalo Alexa, pri cemu je izgledao kao vilinski kralj koji je došao
baciti svoje cini na nju. Svaka djevojka na Zapadnom otocju znala je da
se vilinskom kralju može oduprijeti samo posebnim carolijama. da je
Glynis znala za te carolije, odbacila bi ih.
Spustila je pogled na Alexove usne i šapnula. - Pokaži mi svoje cari.

82
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

A Sam Bog zna da on nije bio svetac.

lex je znao da to nije u redu, ali njoj je mogao odoljeti samo svetac.

Iako je rijetko kad placao za svoje grijehe, oboje ce platiti za ovo. Bez
obzira na to što je Glynis rekla u ovom trenutku, zažalit ce. Iako je to
znao, Alex je bio nemocan pred tim strastvenim nagonom, i njegovim i
njezinim. Želio ju je od trenutka kad ju je vidio kako na obali Barre
skuplja školjke. Mogao je uciniti samo jedno: pružiti joj takav užitak koji
ce biti vrijedan grijeha,
No, sve što je naumio, sve što je mislio, sav razum, sve je nestalo kad
su im se dotaknule usne. Utopio se u njoj. Jezici su im se polagano micali
u strastvenom plesu nakon kojega je samo želio još. Ljubio joj je obrve,
obraze, prostor ispod malenih ušiju. Potom joj je zakopao lice uz vrat i
udisao miris njezine kože.
Kad mu je obavila ruke oko vrata, poceo je rukama prelaziti preko
njezina tijela, slijedeci njegove predivne linije. Bila je poput mora,
istovremeno tajanstvena i poznata. Alex je mislio da pozna je žene, ali
imao je osjecaj da plovi neistraženim vodama. da je u tom trenutku pao
s ruba svijeta, bilo bi mu svejedno, jer još nikada nije tako uživao sa
ženom.
Imao je potrebu osjetiti ju uz svoju kožu. Digao se na koljena i
prebacio košulju preko glave. Kad ju je bacio u stranu, osjetio je i vidio,
iako je bio gotovo mrak, kako joj pogled prelazi preko njegovih prsiju.
Pogled joj se spustio niže na njegov ud, koji je stajao i molio da bude
primijecen. Usne su joj se razdvojile dok ga je gledala, od cega je ponovo
osjetio navalu požude.
- Jesi li se dovoljno zagrijala da svuceš haljinu? - pitao je, nastojeci ali
ne uspijevajuci prikriti ocaj u svojem glasu.
Važno mu je kimnula. Njegova ozbiljna cura.
Kad se nagnuo nad nju i dignuo joj haljinu iznad dugackih, vitkih
nogu, pitao se je li možda premlad da pokloni svoje srce. Bila je poput
golubice, ljupka i spremna za let. Htio je s njom odletjeti, otici kamo god
mu dopusti.

83
 Podigao joj je koljeno i poljubio ga. Bilo je savršeno, kao i svaki dio
nje. Duboko je udahnuo kad joj je rukom prošao po unutarnjoj strani
bedra. Usne su mu slijedile ruku dok se uspinjao prema gore, muceci i
sebe i nju.
Kad je prstima dodirnuo kovrce izmebu njezinih nogu, trgnula se.
- Pssst - smirivao ju je. - Ucinit cu da se divno osjecaš, sigurno.
Dragi Bože, vec se navlažila. Htio je zakopati lice mebu njezine noge
i okusiti je, ali postala je napeta pa je shvatio da bi joj to bilo potpuno
novo iskustvo, koje je pametnije sacuvati za malo poslije. Bila je udana
skoro godinu dana, a cinila se tako nevinom. S druge strane, neke budale
nikada se ne potrude zadovoljiti ženu.
Alex je odlucio zadovoljiti Glynis MacNeil dok ne klone i ne zasiti se
vobenja ljubavi s njim. Potom ce sve to ponoviti.
- Možeš li sjesti da ti možemo do kraja skinuti haljinu? - pitao je
dignuvši ju.
Kad je obavila ruke oko njega, ponovo su se poceli strastveno ljubiti,
pa mu je bilo teško usredotociti se na otkopcavanje kukica na stražnjoj
strani njezine haljine. Naposljetku joj je uspio svuci haljinu preko glave.
Privukao ju je k sebi i sklopio oci, opcinjen mekocom njezine kože na
rukama kao i njezinim grudima pritisnutima na njegova prsa.
Pali su na prostirku. Bilo je premracno da bi ju vidio, ali usnama i
rukama istraživao je njezino tijelo. Ljubio joj je grudi, zubima i jezikom
draškao njezine bradavice dok nije pocela tiho cviljeti i u luku se savila
prema njemu.
Legao je pokraj nje ljubeci je kao da ce umrijeti ako to nece moci,
zato što je doista vjerovao da je tako. Pod njegovim rukama bila je
podatna i vrela. Tihi zvukovi koje je ispuštala dok ju je dirao, izlubivali
su ga od želje. Žudio je za tim da ube u nju, da osjeti kako je stisnuta oko
njegova koplja.
Zajedno su se okrenuli tako da se našla iznad njega. Prerano,
prerano. Pokušao je doci do daha, usporiti. Srce joj je lupalo jednako
snažno kao i njegovo dok ju je cvrsto grlio.
- Želim te u sebi - rekla je.
Preplavila ga jevrucina, bio je siguran da nikada u životu nije cuo
ljepše rijeci. Uhvatio ju je za bedra kako bi ju malo usporio. Na celu mu
je izbio znoj kad je vrhom uda dotaknuo njezino središte.
- Dragi Bože, Glynis, kako je to divan osjecaj - rekao je zaklopivši oci.
- Možemo li to ovako uciniti? - pitala je.

84
 - Nikada nisi bila gore? - O, Bože, što nije bilo u redu s njezinim
mužem?
- Što da radim? - pitala je.
- Sjedi. Da, baš tako. - Zastenjao je, a Glynis je ostala bez daha kad je
polako ušao u nju. Dok joj je držao bedra kako bije vodio, rekao joj je
prigušenim glasom: - Ovo je kao da se gibamo u ritmu mora.
U prošlosti su joj sigurno robakinje bile morske nimfe. U tren oka
želja ga je zaslijepila. Bio je svjestan jedino micanja njezinih bedara i
cvrsta stiska oko svojega koplja. Vec je teško disala kad je dignuo ruku
uz njezino bedro i palcem došao do njezina najosjetljivijeg dijela. Bilo je
toliko mracno da je vidio samo njezin obris. No unatoc zavijanju vjetra,
cuo je njezino stenjanje i uzdisanje.
Potom je pala naprijed i uhvatila ga za ramena kao da se utapa i kao
da ju jedino on može spasiti. Svaki put kad joj je kosa dodirnula njegova
prsa, osjetio je uzbubenje sve do kostiju.
Ponovo je sijevnula munja, a on je osjecao kao da je prošla kroz
njegovo tijelo. Svaki mišic i svaki živac bili su mu napeti od
silna uzbubenja. Kada se njezino tijelo cvrsto privilo uz njega i kad
je kriknula, zajedno s njom izgubio se u oluji. Srce mu je bubnjalo
u ušima dok joj je privlacio bedra sve jace i jace. Kao u daljini, cuo je
samoga sebe kako doziva njezino ime kad je svršio u nju.
Zagrlio ju je i tako ju cvrsto držao da je znao daju guši. Ali nije se
mogao natjerati da ju pusti. Želio je vjecno ostati u njoj.
Kako je mogao biti tako glup i misliti da nece ovako završiti? Od
samoga pocetka to je bilo neizbježno. Od onoga prvog suludog poljupca
koji joj je dao na obali pred njezinim ocem i pripadnicima njezina klana.
Od one noci kad ju je prislonio na zidine dvorca Duarta i kad nisu mogli
maknuti ruke jedno s drugoga. Cim su se upoznali, bilo je predodrebeno
da završe ležeci kao sada, jedno drugom u zagrljaju.
- Nisam znala - rekla je naslonjena na njegova prsa. Osjetio je njezine
suze na svojoj koži. - Nisam znala. Nisam znala.
Alex takober nije znao. Unatoc svom svojem iskustvu, nikada nije
osjetio tako snažnu želju. Nikada ga nije tako obuzela strast. Glynis
MacNeil ga je oborila s nogu.

85
 PETNAESTO POGLAVLJE

K ad se Glynis probudila, sunce je nejasno sjalo kroz neravnu

prostirku koja je nekim cudom još uvijek visjela nad njima. Je li
prošla noc doista bila stvarna? Sigurno je, jer Glynis nije imala tako
bujnu maštu. Sad joj je bilo jasno zašto su žene bile voljne primati Alexa
Bana MacDonalda u svoj krevet dok je god on bio spreman ostati.
Odvažila se pa se okrenula i pogledala ga. Jao, Alex je bio toliko
zgodan da bi i vile postale ljubomorne. Pogledom je prelazila po svakom
savršenom, muževnom dijelu njegova tijela, ravnome nosu, visokim
jagodicama, snažnoj bradi prošaranoj svijetlim dlakama. Cak i u snu usta
su mu u kutovima bila uzdignuta, kao da ce ti ispricati nekakvu golicavu
tajnu koja ce te nasmijati.
Obrazi su joj se zažarili kad se prisjetila koja su joj sve mjesta
doticala njegova usta. U noci je tri puta posegnuo za njom i uspio je
navesti da osjeti stvari koje nikada prije nije osjetila.
Htjela je upoznati strast s muškarcem. Prekasno je shvatila da bi
možda bilo bolje da nije upoznala sve užitke koje žena i muškarac mogu
zajedno doživjeti. Bilo bi sasvim sigurno lakše živjeti bez njih, da ih nije
doživjela. Sjetila se blaženstva koje je osjetila u njegovu zagrljaju pa je
uzdahnula.
Ne, nece žaliti zbog protekle noci.

*
- Pricaj mi o svom braku - tražio je Alex.
Glynis se okrenula u njegovu zagrljaju, topla i snena pogleda.
- Zašto te to zanima?
Slegnuo je ramenima. - Znatiželjan sam, to je sve.
Njezine oci, kao i uvijek, izgleda da su vidjele ravno u njegovu lažljivu
dušu. Iskreno, cijelo ju je vrijeme htio pitati o njezinu braku s
Magnusom. Osjecao je neuobicajenu ljubomoru prema tome muškarcu
koji ju je dodirivao po svim onim mjestima kao i on.
86
 - Vas dvoje pokazivali ste takvu mržnju jedno prema drugome da
pretpostavljam da ste se nekoc jako voljeli. - Alex je od svojih roditelja
naucio da se ljubav može pretvoriti u mržnju.
- Hmmm. - Prekrižila je ruke i zagledala se u prostirku koja je visjela
iznad njih. - Magnus Clanranald ne voli nikoga osim samoga sebe.
Nije rekla da ona nije voljela Clanranalda.
- Magnus ne voli gubiti ono što posjeduje - rekla je. - Mislio je da
posjeduje i mene.
- Zašto si ga ostavila? - pitao je Alex.
- Vjencali smo se u dvorcu moje obitelji na Barri pa nisam znala što
me ceka u njegovu domu. - Glynis je dugo šutjela prije nego što je
nastavila. - Ondje ga jedocekala njegova ljubavnica i još nekoliko veoma
prijateljski raspoloženih djevojaka. Magnus se nije ni potrudio skrivati
to, nije vidio razlog zašto bi trebao. Cak je dopustio da njegova
ljubavnica zauzme moje mjesto za stolom.
Ah, to ga je jako podsjecalo na njegova oca. No Alexova majka
uzvratila je jednako snažno u tome mucnom ratu izmebu njih dvoje.
- Magnus je najgori od svih starješina - rekla je, sada oštrim glasom.
- Iako moj otac ponekad griješi u prosudbi, on uvijek nastoji uciniti ono
što je najbolje za naš klan. Magnusu je vlastita dobrobit uvijek iznad
dobrobiti klana.
Alex je zakljucio da je pravi razlog što ga je napustila to što ga nije
poštovala.
- Pokušala sam zaštititi pripadnike njegova klana od njega samoga,
ali nisam uspjela. - Glynis nestrpljivo otre suzu s lica. - Vidjela sam kako
je u napadu bijesa ubio jednoga covjeka, a drugoga jer mu je zamjerao
što se zanima za njegovu kcer.
Alex joj dlanovima obujmi lice. - Cini mi se da je Magnusov bijes bio
usmjeren na tebe kad smo se vidjeli u dvorcu Duartu. Je li te ikada
ozlijedio?
- Nije. Znao je da ce moj otac, ako to ucini, doci s brodovima punima
svojih ljudi - rekla je. - Magnus nije htio nevolje, ali to je bilo prije nego
što sam ga ubola nožem i otišla.
Unatoc svim Alexovim grijesima, barem je uspio odvesti Glynis
dovoljno daleko da bude sigurna od svojega bivšega muža.

*
87
 - Dosta ozbiljnih razgovora. - Alex se polako nasmije i nagne se nad
nju. Njegove su zelene oci bljeskale. - Ako imaš snage za još jedno
vobenje ljubavi prije dorucka, ja imam.
Dopustiti Alexu daju posvuda dodiruje u mraku bilo je jedno, ali sad
je bio bijeli dan.
- Ah, curo, baš mi je žao - rekao je mršteci se. - Jesam li te previše
umorio?
Bila je umorna, ali ne baš toliko umorna.
- Mogli bismo iskušati neke druge stvari - rekao je pogledavši je tako
raskalašeno da joj je odmah poskocilo bilo.
- Dobro sam - rekla je piskutavim glasom.
- Što onda kažeš, Glynis? Kad je bal, nek je bal? - Ostala je bez daha
kad ju je poceo milovati s unutarnje strane bedra. - Kad se budeš
ispovijedala sveceniku, pokora ce biti ista uciniš li to jedanput ili
dvadeset puta.
- Dvadeset puta? - Glas joj je postao još više piskutav.
- Jesi li se predomislila? - pitao je Alex, odjednom ozbiljan u licu. -
Samo reci i pustit cu te na miru.
- Nisam - rekla je. - Samo što nisam ocekivala da ceš to opet htjeti.
- Ja da ne bih htio? - rekao je i nasmijao se. Potom se digao na koljena
i poceo odvezivati prostirku s drveta. - Ovdje je zagušljivo.
Kad se protegnuo odvezati uglove, Glynis je promatrala mišice na
njegovim lebima. Osim što je bio u stanju postaviti joj najintimnija
pitanja kao da razgovara o vremenu, covjek uopce nije bio opterecen
svojom golotinjom. S druge strane, bio je predivan.
Prostirka je pala na tlo i njega obasja sunce. Kad se okrenuo, topla
svjetlost dodirnula je kožu iznad savršeno oblikovanih mišica i odbila se
od svijetlih dlaka na širokim prsima. Pogled joj se spusti i ona proguta
knedlu shvativši da je itekako spreman za ponovo vobenje ljubavi.
- Hajde, daj da te vidim - rekao je povukavši pokrivac koji je držala
na prsima.
Sjetila se kako ju je Magnus ismijavao govoreci da su joj grudi
premale. To je najmanji od grijeha zbog kojih ce gorjeti u paklu, ali
sjecanje na to itekako ju je peklo.
- Zar to ne možemo napraviti a da me ne gledaš? - pitala je.
- Neceš se valjda sada poceti sramiti, je li? - Alex prekriži ruke na
prsima. - Odmah prekidamo ako te necu moci vidjeti. Vec se dugo
veselim tomu.
88
 - Cijelo vrijeme si ocekivao da ceš me odvesti u krevet? - Bila je
užasnuta.
- Ne, nisam ocekivao. - Jace se nacerio. - Što ne znaci da te nisam
zamišljao golu.
- To nije isto - rekla je.
- Naravno, vidio sam te prošlu noc, ali svjetlo je bilo jako slabo -
rekao je nakreveljivši se.
- Grudi su mi premale - bubnula je. Lice joj se zažarilo.
- Koja budala ti je to rekla? - Ponovo je povukao pokrivac. - Molim te,
Glynis. Jucer sam te dirao pa otprilike imam predodžbu o tome kakve su
ti grudi. Molim te.
Bilo je jasno da ce ju covjek moliti dok ne popusti. Kad je ponovo
povukao pokrivac, pustila ga je.
- Jao, curo, moja je mašta bila daleko od stvarnosti. Lijepa si kao
sirene koje na moru mame muškarce u smrt.
Bilo joj je drago kad je cula njegove rijeci, ali dodatno se zbunila. -
Alex, hoceš li sad leci?
Umjesto toga, kleknuo je pokraj nje i poceo je ljubiti od nožnih
prstiju nagore, dok ju toplim usnama nije zagolicao po
koljenu. Trbuhom joj se proširila vrelina kad je krenuo uz bedro
prema boku. Kad je došao do njezinih grudi, bila je bez daha.
Rukama joj je obujmio grudi. - Savršene su - rekao je gledajuci je
ravno u oci. - Ti si savršena.
Na suncu koje je prelazilo preko njih, promatrala je kako joj jezikom
oblizuje ukrucene bradavice. Kad je jednu stavio u usta, zastenjala je,
zaklopila oci i predala se vrtlogu osjecaja.
Baš kad je Glynis pomislila da to više ne može podnijeti, on se
pomaknuo prema gore, poljubio joj rame i prešao jezikom po udubini
iznad kljucne kosti. Polako se svojim vrelim jezikom i usnama pomicao
uzduž njezinoga vrata sve do ispod uha. Imala je osjecaj da se topi kad je
ponovo potražio njezine usne.
Sa svakim dodirom njegovih snažnih ruku, brisao je još jedno ružno
sjecanje na Magnusove dodire. Htjela je zamijeniti svaki gram neugode i
poniženja s radošcu i užitkom. O, Bože, koliko ga je željela. Obavila mu
je noge oko bokova, poticuci ga da krene dalje.
- Ovaj put ne želim žuriti - rekao joj je na uho. - Pobrinut cu se da me
nikada ne zaboraviš, Glynis MacNeil.

89
 Niti slučajno. Gotovo se nasmijala, ali onda je zaustavila dah jer mu
se ruka našla mebu njezinim nogama. U pocetku, mišici su joj se potpuno
opustili dok je na njoj izvodio svoje carolije. Tada se užitak pretvorila u
napetost koja je u njoj sve više rasla, dok nije imala osjecaj da ce se
rasprsnuti.
- Molim te, Alex, molim te - govorila je povlaceci ga za ramena.
Nadvio se nad nju, draškajuci je i bezglavo ljubeci dok se napokon
nije predao. Iz grla joj se otelo glasno stenjanje kad je napokon kliznuo
u nju. Napokon.
Cini se da je Alex znao kako je održavati na rubu, micuci se tako
polako i duboko da je na kraju poželjela udarati ga šakom po prsima.
- Jace - govorila je, trudeci se ne vikati. - Jace.
- Reci mi da me neceš zaboraviti - rekao je zabivši se duboko u nju. -
Reci mi.
- Necu te zaboraviti - rekla je u mebuvremenu loveci zrak. - Necu.
Nece dok je živa.
Glynis je tocno znala u kojem se trenutku više nije mogao suzdržati
jer su divlji pokreti zamijenili one vješte. Sav se pretvorio u želju i
potrebu, s jednakom radošcu kakvu je osjecala i ona. Zajedno su svršili
u eksploziji bijele vreline i zvijezda.
No, poslije, dok je ležala pokraj njega, zagledana u modro nebo iznad
sebe, radost je malo po malo išcezavala. Shvatila je da je Alex MacDonald
može povrijediti onako kako ju Magnus nikada nije mogao. Nije joj bilo
stalo do Magnusa. Ne, prezirala ga je. Prije nego što je završila prva
bracna noc, ona mu je zatvorila svoje srce.
No, ovo je bilo drukcije. Morat ce dobro pripaziti na svoje srce kako
ga Alex ne bi odnio sa sobom. Nije ga namjeravao uzeti, nije ga želio baš
kao što mu ga ona nije željela dati. Ipak, sa svakim namigivanjem i
svakim osmijehom krao je jedan njegov dio, a dok je s njom vodio ljubav,
držao ga je u rukama.

90
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

A lex nije bio siguran s ovom ženom. Previše toga je osjecao. Previše
toga htio. To mu uopce nije bilo svojstveno.
Nakon nekoliko dana što su vodili ljubav ujutro, u podne i navecer,
nije ju ništa manje želio. Samouvjeren kakav je bio, mislio je da ce Glynis
osvijetliti noci i pružiti joj toliko užitaka da ce ga zauvijek pamtiti. No
svaki put kad su vodili ljubav, bio je jednako ushicen kao i prvi put.
Dok je promatrao kako iznad brda svice i kako na njezino usnulo lice
pada zlatni sjaj, u glavi mu je odzvanjao ocev glas.
Cuvaj se žene koja ti može ugrabiti dušu jer ce ti upropastiti život.
Ge milis am fion, tha e searbh ri dhiol. Vino je slatko, placanje gorko.
Osim toga, zašto toliko ustraje na tome da ga ne zaboravi? Prije mu
to nije ništa znacilo. Ne, nadao se da ce ga žene s kojima je spavao
zaboraviti, i kad sve probe, ostaviti na miru. No, Glynis nije imala ništa
zajednicko s lakoumnim, nasmijanim, nesputanim, razbludnim ženama
s kojima je obicno išao u krevet. Ne, uopce nije bila od te, uobicajene
vrste.
Bila je od onih na koje ga je upozoravao njegov otac.
Sreca za oboje što Glynis nije mogla imati djece jer dok je bio s njom,
ponašao se kao lubak. Prvo joj je rekao da je uvijek oprezan, a onda se
uvijek zaboravio povuci kad je trebalo. Kvragu, nije ni razmišljao o tome.
Mora se ponovo poceti obuzdavati.
Kad je Glynis otvorila oci i nasmiješila se, toliko se uzbudio da je
jedva mogao disati.
- Morat cemo brže putovati ili cu zakasniti u Edinburgh - rekao je
Alex, iako mu je bilo potpuno svejedno hoce li doci na vrijeme da se
sastane sa Sabine.
Digao se s toplih prostirki i na sebe nabacio odjecu. Nije bio od onih
koji se izbezumljuju i žure, ali bio je spreman za polazak.
- Prije nego što krenemo, moram pogledati zamke koje sam sinoc
postavio - rekao je opasavši mac. Smjestili su se u šumi prilicno daleko
od staze, pa ne bi trebalo biti opasnosti, a i morao se malo maknuti da
razbistri glavu.
91
 - Ja cu spremiti stvari - rekla je Glynis, a Alex je po glasu cuo da joj je
krivo.
- Budi oprezna i drži se logora. - Cucnuo je kraj nje i pomilovao je po
obrazu. - Nemoj ici nikamo gdje te se sa staze može vidjeti.
Gledajuci je u lice tim velikim ozbiljnim ocima i slatkim pjegicama
raštrkanima po cijelome nosu, Alex nije mogao ne priznati cinjenicu da
je curu iskoristio. To što je ona pristala da ju iskoristi, nije ga
opravdavalo.
Bila je to velika pogreška.

*
Glynis je teško uzdisala dok je spremala prostirke. Mogla je ocekivati
da ce je se Alex brzo zasititi. Usred sedlanja Pupoljka stala je i naslonila
glavu na konjske sapi. Najradije bi okrivila Alexa za bol koja je sve više
navirala, samo što ju je on pokušavao upozoriti pa to nije mogla mirne
duše uciniti. Stisnula je šake i rekla samoj sebi da ce se, kad najzad stignu
u Edinburgh, natjerati da zaboravi Alexa MacDonalda.
Buduci da se Alex tako jako žurio stici onamo, nije cekala da se vrati
kako bi napojio konje. Silazak do malog jezera kamo su ih sinoc bili
odveli, bio je malo dulji nego što je pamtila, ali bio je dobro skriven mebu
drvecem.
Nakon što je pustila konje da se napiju, privezala ih je uz rub obližnje
cistine gdje ce moci pasti travu, a onda je skinula cipele i ušla u vodu.
Zaklopivši oci, zabacila je glavu i pustila da ju sunce okupa. Duboko je
disala dok se nije malo smirila.
Naglo je otvorila oci jer ju je odjednom obuzeo neki nemir.
Okrenula se i premrla od straha. Preko vrhova drveca, na stazi je
ugledala jednoga muškarca. Bio je jako daleko pa nije mogla reci je li i on
vidio nju.
Glynis je zadržala dah prisilivši se da polako izabe iz vode kako ne bi
privukla njegovu pozornost. Kad je stigla do zaklona mebu drvecem,
zastala je pozorno osluškujuci. No nije cula ništa drugo osim ptica i
povjetarca u granama iznad glave.
Skrila se iza gustoga grma i sklupcala u loptu. Hoce li ju covjek
tražiti? Srce joj je bubnjalo u ušima dok je cekala. Molim te, Bože, daj da
se Alex brzo vrati.

92
 Glynis je zaboravila na konje, a onda je cula glasno njištanje. Puzala
je po tlu dok nije ugledala cistinu na kojoj ih je ostavila.
- Prokleta životinjo! - Visoki ratnik s macem na lebima pokušavao je
uhvatiti uzde Pupoljka, ali on je dahtao i propinjao se. - Pokazat cu ti tko
je gazda!
Užasnuta, Glynis je promatrala kako covjek okrutno šiba Pupoljka
po vratu. Sad su se oba konja propinjala i natezala užad kojom su bila
vezana.
Morala je nešto uciniti. Covjek je bio sam, a iznenabenje je bilo na
njezinoj strani. S poda je uzela debeli kolac. Mora to uciniti dok joj je
okrenut lebima. Ipak, oklijevala je nadajuci se da ce se mebu drvecem
pojaviti Alex.
No, konji su pomahnitali, njihovo njištanje odjekivalo joj je u ušima
poput krikova. Nije to mogla podnijeti. Podignuvši kolac iznad glave,
potrcala je prema covjeku.
Grrr! Svom snagom udarila ga je otraga po glavi. Cuo se mukli udarac
i on se srušio na tlo. O, Bože, zar ga je ubila?
- Mir, mir - pokušavala je smiriti konje. No oni su izokrenuli oci i još
jace podivljali. Glynis osjeti trnce po vratu i odjednom shvati zašto su
konji i dalje uznemireni.
Vrisnula je i izvukla bodež dok se okretala. Na malu cistinu stupilo je
pola tuceta ratnika.
- Ne približavajte se! - Stala je ispred konja držeci u jednoj ruci krvavi
kolac, a u drugoj svoj bodež.
Pogled joj je prelazio s jednog na drugog. Bože, ne. Prepoznala je te
ljude. Bili su clanovi Magnusove osobne straže.
- Danima te tražimo. - Taj koji je progovorio bio je Fingall, visoki
muškarac slomljenih zuba, poznat po tome što je zlostavljao slabije
pripadnike svojega klana. - Magnus je poslao ljude na sve strane u
potrazi za tobom, ali nama se posrecilo kad smo naišli na jednoga
Campbellova ribara koji te je vidio.
- Poceli smo se pitati lažu li nam o tome na koju si stranu krenula -
rekao je drugi muškarac - ali nismo se mogli vratiti i pitati ih jer smo ih
sve pobili.
Na to su se svi nasmijali.
- Ubili ste bespomocne ribare. I vi sebe nazivate ratnicima? - rekla je
Glynis. - Gadite mi se!

93
 - Uvijek si imala oštar jezik - rekao je Fingall - ali ubrzo cemo iz tebe
izbiti tu tvoju ratobornost.
Dao je znak ostalima, i oni krenuše prema njoj. Iza nje, konji su se
ponovo propinjali i njištali.
- Magnus želi da te dovedemo živu, to je sve - rekao je Fingall. - Na
povratku cemo se malo zabavljati s tobom.

*
Alex je zviždao u sebi dok se kroz visoku, mokru travu spuštao niz
brdo. Glynis nije bila bilo kakva žena, ali za njega je to bila samo još jedna
pustolovina. Treba mu samo malo vremena da bude sam pa da shvati da
je u svojoj glavi sve to malo preuvelicao. Što se tice žena, ne treba previše
razmišljati.
Vrisak koji se zacuo s brda odjeknuo je u njegovim kostima.
Glynis.
Alex je pojurio prema njihovu logoru, a ledeni mu se strah širio
žilama. Logor je bio prazan. Ne stajuci, nastavio je trcati u smjeru iz
kojeg je došao njezin vrisak.
- Alex! - ovaj put Glynis je viknula njegovo ime.
Noge su mu udarale po stazi prema jezeru. Izvukao je mac kad je
kroz nisko drvece banuo na cistinu.
Odmah je uocio sve pojedinosti prizora koji je ugledao. Glynis s
bodežom u jednoj ruci i kolcem u drugoj. Pod njezinim nogama tijelo.
Šest ratnika s isukanim macevima u polukrugu ispred nje. Stjerali su
Glynis prema konjima, koji su se opasno propinjali blizu nje.
Dok je trcao prema muškarcima, Alex zavikne kako bi privukao
njihovu pozornost. Kad je preskocio preko prvog panja, bacio je prvi
bodež. Pogodio je covjeka najbližega Glynis u prsa i on je pao. Drugi
napadac posegnuo je za njom i Alex mu baci drugi bodež u vrat.
Ostala su cetvorica. Alex zavitla mac na onoga koji je mahao
sjekirom. Kad se Pupoljak propeo, baci jednoga pod njegova kopita.
Kipio je od bijesa kad je zabio mac u drugoga.
- Makni se od konja prije nego što te zgaze! - viknuo je Glynis kad je
posljednji napadac navalio na njega.
Alex iz cizme izvuce još jedan bodež, sagnuvši se da izbjegne
covjekov mac. Kad se uspravio, zabio mu je bodež pod rebra.
94
 Svladao je posljednjeg napadaca. Alex snažno ispuhne zrak.
Tada Glynis ponovo vrisne. Kad se okrenuo, Alex je vidio da se
muškarac za kojeg je, kad je došao na cistinu, mislio da je mrtav, digao.
Iz rane na glavi curila mu je krv dok je posrcuci išao prema njoj. Prerano
je zamahnula bodežom.
Alex je brzo potrcao prema njima, no muškarac je uhvatio Glynis za
ruku u kojoj je držala bodež. Prije nego što je covjek uspio povuci Glynis
pred sebe da mu posluži kao štit, Alex je bijednika sasjekao. Strgnuo je
prste umirucega covjeka s Glynisina zglavka i povukao ju u zagrljaj.
- Jesi li dobro, curo? - pitao je kad je došao sebi.
- Da - rekla je Glynis uz njegovo rame. - To su bili Magnusovi ljudi.
Bože, smiluj se. Nije ju smio ostaviti ni jedan trenutak.
- Oprosti - rekla je drhtavim glasom. - Nisam mislila da me se može
vidjeti s jezera.
- Ja sam kriv. Nisam te uopce smio povesti. - Alex je bio tako naviknut
na te vrste opasnosti da nije razmišljao o tome kako je prava ludost
povesti sa sobom ženu na takvo putovanje.
- Skrila sam se - rekla je - ali onda sam vidjela da jedan od njih muci
konje.
- O shluagh! - viknuo je Alex, pozivajuci vile u pomoc. - Stavila si život
na kocku radi konja?
- Šibao je Pupoljka - Glynis se nagnula natrag i pogledala ga širom
otvorenih ociju. - U pocetku sam vidjela samo jednog covjeka, a znala
sam da nisi otišao daleko. Cim sam ugledala ostale, pocela sam te
dozivati.
- Što bi bilo da nisam stigao na vrijeme? - U tren oka jedan od tih ljudi
mogao joj je prerezati vrat ili ju baciti na tlo sa suknjom dignutom do
struka. - Ženo, samoj si sebi opasnost.
Bio je bijesan na nju. Istodobno, želio ju je do bola.

*
Brdo je bilo prepuno divljega cvijeca; tu i tamo paslo je nekoliko
ovaca.
- Mislila sam da ti je dosta mene - rekla je Glynis izravno, kao i
obicno, dok je ležala u njegovu narucju.

95
 Poslije napada Alex je odnio Glynis na vrh najvišega brda odakle je
pucao pogled kilometrima daleko. Kad se uvjerio da ih više nitko nece
iznenaditi, vodio je ljubav s njom, prvo mahnito, a potom polako i
temeljito.
- Istina je da mi te nije nikada dosta - rekao je Alex, dodirujuci palcem
njezinu donju usnu.
Nema svrhe pretvarati se da joj može odoljeti. Za nekoliko dana bit
ce u Edinburghu i sve ce završiti. Zašto da si u mebuvremenu uskracuju
užitak?
Alex je primijetio da je sunce jako visoko i znao je da bi trebali
krenuti. No, u nosu je osjecao miris njezine kose, a pod prsima
baršunastu kožu. Umjesto da krenu, promatrao je dva orla na modru
ljetnom nebu kako ih nadlijecu i razgovarao s Glynis o pobuni, novoj
regentici i svemu onome što im je palo na pamet.
Kad mu se Glynis primaknula bliže, Alex je ispuhnuo zrak i zaklopio
oci. Neka mu Bog pomogne, ponovo ju je želio. To sigurno ne može
trajati. Jednom ce se njegova želja ugasiti, baš kao prema svakoj ženi s
kojom je bio.
U mebuvremenu, uživat ce u trenutku, kao i uvijek. Kad joj je prstom
podigao glavu kako bi je poljubio, Glynis svojim sivim ocima potraži
njegove, kao da je pokušavala pogledom proniknuti u srce grešnika.
No, srce ovoga grešnika bilo je toliko opsjednuto njome da nije ništa
drugo vidjela.

96
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

EDINBURGH

A lex je cvrsto držao Glynis za ruku dok su se penjali kamenom

poplocanom Visokom ulicom kroz gradsko središte. Zvona su
zvonila, a oko nje štropotala su kolica. Edinburgh je bio kao košnica u
kojoj su ljudi prepunim ulicama teglili svoju robu.
Za razliku od ljudi iz nizine, koji su jurili okolo poput zeceva, Glynis
je imala osjecaj da na nogama ima utege. Cim nabu kucu njezinih robaka,
ona i Alex ce se rastati. Pokušavala si je reci da se boji njegova odlaska
zbog neizvjesnosti koja ju ceka, ali nikada nije dobro lagala.
Visoka ulica išla je duž grebena koji se protezao kroz grad poput
kralježnice psa koji sjedi. Izmebu zgrada, Glynis je tu i tamo ugledala
obrise goleme utvrde koja se uzdizala na stijeni iznad grada. - To je
Edinburški dvorac - rekao je Alex kad je vidio kud gleda. - Ondje ceš se
sastati s regenticom i svojom groficom? - pitala je. - Nije ona moja grofica
- rekao je Alex odrješitim glasom. Ipak, Glynis se pitala što je to bilo s
Francuskinjom da je Alex potegnuo sve do Edinburgha kako bi ju vidio.
- Kraljevska obitelj smatra da je na stijeni previše vjetrovito i hladno
- rekao je Alex, klimnuvši glavom prema dvorcu. - Oni više vole udobnost
palace Holyrood, koja se nalazi iza nas na suprotnom kraju grada.
Ocekujem da cu ondje naci regenticu... i groficu.
- Jao, cini mi se da je to rasipno, imati dva dvorca u jednome gradu -
rekla je.
- Bojim se da razboritost nije uvjet da budeš iz kraljevske obitelji -
rekao je Alex stisnuvši je za ruku. - No, ako Englezi napadnu, kraljevska
ce obitelj pobjeci na brdo u Edinburški dvorac jer se radi o neosvojivoj
utvrdi. Ne bi htjela biti ondje zatocena.
- Jesu li ondje držali Donalda Dubha MacDonalda? - pitala je.
Donald Dubh bio je pravi nasljednik vladara Otocja. Kao dijete bio je
zarobljenik Campbellovih, obitelji svoje majke. Nakon što je od njih
pobjegao, klanovi su se pod njim ujedinili i poveo je veliku bunu.

97
 - Da, Donald Dubh zatocen je u Edinburškom dvorcu otkako su ga
prije deset godina uhvatili - rekao je Alex. - da je moguce izbaviti ga, bilo
silom ili lukavstvom, pobunjenici bi to vec odavna ucinili.
Kako ce joj nedostajati razgovori s Alexom i slušanje njegovih prica.
Nocu, nakon vobenja ljubavi, pricao bi joj ocaravajuci price, baš kao
kakav narodni pjesnik, koliko dugo je htjela. Zaspala bi uz zvuk njegova
glasa i probudila se u njegovu zagrljaju. Sjetivši se toga, zapekle su je
suze u ocima.
- Kakav je to grozan smrad? - pitala je Glynis obrisavši oci u rukav. -
Tako je odvratan da mi suze oci.
- Previše ljudi živi na jednome mjestu. - Alex pokaže jednu od brojnih
uskih ulicica bocno od Visoke ulice. - Zgrade u tim ulicicama, koje zovu
prolazima, imaju deset-dvanaest katova. Svatko tko ovdje živi baca svoj
otpad kroz vrata ili prozore, a on se spušta dolje u jezero. Jezero je
zatvoreno pa se sva gradska prljavština ondje zadržava.
- To je odvratno - rekla je nabravši nos.
- Bogatašima koji žive blizu Visoke ulice, dalje od jezera, nije tako
grozno. - Alex je prekinuo objašnjavanje dok su zaobilazili covjeka koji
je na glavi nosio kruh koji se pušio. - Kad ideš kroz ulicice, vidjet ceš da
oni boljestojeci žive na gornjim katovima, a siromašniji na nižima.
Najsiromašniji od siromašnih žive u prizemlju u podnožju brda, odmah
uz jezero.
- Kako to prežive? - pitala je.
- Ako su ovdje robeni, pretpostavljam da su se naviknuli na to rekao
je - kao što smo mi otocani naviknuti na šum mora i šibanje vjetra po
licu.
- Hoceš li se dugo zadržati u gradu? - nije izdržala a da ne pita.
- Nekoliko dana. Toliko koliko ce mi trebati da me regentica primi.
Sreca što Alex nece ostati. U suprotnom, bojala se da bi se ponašala
kao sve ostale žene koje je ostavio, a željele su više. Stalno bi ga tražila i
nadala se da ce ga sresti na najnevjerojatnijim mjestima. Još gore, molila
bi Boga da mu nedostaje i da on nju potraži.
Budalaste misli! Cak i da Alex ostane u gradu, ne bi se mogla izložiti
opasnosti da nastave svoju vezu. Dopustila si je tu ludost prije nego što
zapocne usidjelicki život.
- Ovo je Sv. Egidije - rekao je Alex kad su stigli do velike crkve na
jednome trgu.

98
 Kad je smjestio konje u jednom svratištu na rubu grada, Alex je pitao
za njezine robake. Vlasnik svratišta rekao mu je da je njezin ujak
postavljen za svecenika u Sv. Egidiju i da živi u blizini sa svojom sestrom.
Alex baci novcic prljavu djecaku koji je na cesti, preko puta crkve,
prosio. - Gdje mogu naci obitelj Hume?
Alex se djecaku obratio na jeziku kojim su govorili u nizinskom
dijelu Škotske. Glynis ga je razumjela, ali nije ga baš dobro govorila. Nije
razumjela pola djecakova odgovora, ali pokazao je rukom ulicicu iza
sebe.
- Kaže da je ondje, kuca s crvenim vratima - rece Alex.
Kad su skrenuli u usku ulicicu, Glynis cvršce primi Alexa za ruku.
Kuce su na objema stranama bile tako visoke da se mebu njima vidio
samo tracak neba.
- Uopce ne vide kakvo ce vrijeme biti - rekla je zapanjena time što je
vidjela.
- Pretpostavljam da im to nije ni potrebno s obzirom na to da ne
obrabuju zemlju niti plove - odgovorio je Alex.
Stali su ispred zanimljivih crvenih vrata. Umjesto da pokuca, Alex se
okrene i uhvati ju za obje ruke.
- Jesi li sigurna da želiš uci? - pitao je.
Iskreno, strašno se bojala uci, ali što da ucini kad je proputovala pola
Škotske kako bi došla ovamo? Da otpuže kuci još više osramocena nego
prošli put?
Kad je uspjela ukoceno kimnuti, u Alexovim ocima nešto bljesne što
nije mogla protumaciti. Briga? Žaljenje? Prije nego što je uspjela
odgonetnuti, on joj pusti ruke i zalupa po vratima.

*
Alex u kuci nije primijetio ništa što bi ga trebalo uznemiriti, ali bio je
uznemiren.
Ocito, pripadala je bogatoj obitelji, a služavka koja je otvorila vrata
bila je cista i uljudna. Nakon što joj je Alex rekao zašto su došli, odvela ih
je na kat u salon sa skupim namještajem i tapiserijama.
Dok su cekali da služavka javi da su ovdje, Alex je promatrao Glynis.
Bila je blijeda kao zid.

99
 Okrenuo se kad je u salon ušla punašna sredovjecna žena ljubazna
lica. Ma, izgledala je kao svaka omiljena teta, ona koja je uvijek imala
osmijeh na licu, a u džepu neku poslasticu za dijete. Stala je cim je ušla,
pogleda prikovana za Glynis.
- Nisam mogla vjerovati kad mi je Bessie rekla - rece držeci svoju
punašnu ruku na grudima - ali toliko si slicna mojoj mladoj sestri da mi
se cini kao da vidim duha.
Kad je žena prešla na suprotni kraj sobe i zagrlila Glynis, Alex je
primijetio suprotnost izmebu tetina niskog, okruglog tijela i Glynisina
vitkog i skladnog. Potisnuo je uzdah jer se sjetio kako je milovao
Glynisine dugacke, gole noge.
- Ja sam tvoja teta Peg - rekla je starija žena lagano brišuci oci.
Moj suprug Henry bit ce presretan što ce te upoznati. Poslat cu
momka da obavijesti tvojega ujaka u Sv. Egidiju. Nakon toliko godina
ponovo vidjeti sestrino dijete...
Žena je neprestano brbljala, ali Alex u tome nije vidio nikakvo zlo.
- Je li ovaj zgodan muškarac tvoj muž? - pitala je Peg okrenuvši se
prema njemu sa sjajem u ocima.
- Nije - Glynis je odgovorila nepotrebno glasno. - To je Alexander
MacDonald. On... i njegovo veliko društvo u kojem je bilo i nekoliko žena,
dopratili su me ovamo. - Gdje je onda tvoj muž? - pitala je Peg. - U
godinama si kad ga sigurno imaš.
- Bila sam udana - rekla je Glynis - ali...
- Jao, dušo, ostala si udovica - rekla je Peg snuždena lica.
Glynis zabrinuto pogleda Alexa, a on joj lagano kimne dajuci joj do
znanja da ce cuvati njezinu tajnu.
- Cini se da ce se za tebe ovdje dobro brinuti - rekao je Alex, na što
ga jeteta ozareno pogledala. - Uz tvoje dopuštenje, sad cu te ostaviti.
Stao je pred Glynis i uzeo ju za ruke. Iako nije mogao više ništa uciniti
za nju, bio je uznemiren što ju ostavlja.
Unatoc strahu u Glynisinim ocima, bit ce dobro. Bila je najsposobnija
i najodlucnija žena koju je do sada upoznao. Draga teta sigurno nece
stvarati probleme curi koja je jednoga gorštackoga ratnika probola
bodežom, a drugoga nagovorila da ju povede na drugi kraj Škotske. Za
tjedan dana Glynis ce voditi ovo kucanstvo onako kako misli da bi ga
trebalo voditi, zbog cega ce Humeovima biti bolje.
Bez obzira na to u što je Glynis sada bila uvjerena, Alex je bio siguran
da ce se naposljetku ponovo udati. Svaki muškarac koji traži ženu bio bi
100
lud da probe mimo nje. Kad je sljedeci put Alex sretne, ako ju uopce
sretne, pripadat ce drugomu muškarcu.
- Želim ti srecu, Glynis - rekao je stisnuvši joj ruke. - Zaslužuješ ju.
- Ti takober - rekla je glasom jedva nešto cujnijim od šapta.
Buduci da nisu bili u rodu, nije bilo pristojno da ju poljubi u obraz.
Ali kad je on mario za pristojnost? Rukama joj je obujmio lice i posljednji
put prislonio usne na njezin meki obraz. Unatoc smrdljivu gradskom
zraku, kosa joj je još mirisala na borove iglice na kojima su prošlu noc
spavali.
- Nedostajat ce mi spavanje s tobom - šapnuo joj je na uho, zbog cega
je pocrvenjela.
Nece mu nedostajati samo to. Prvi put u životu Alex je bio blizu da
od sebe napravi budalu, i to zbog žene.
Odlazi na vrijeme.

101
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

N akon što je pogledao Pupoljka i Zlaticu, Alex je u svratištu platio

sobu i kupanje. Jedan sat poslije bio je na putu u palacu Holyrood.
Pokušao je odvratiti misli od Glynis i usredotociti se na susret s
regenticom. No, negdje u podsvijesti, proganjalo ga je misao da je Glynis
ostavio u rukama gusara a ne drage tete.
Srecom, Alex je bio savršen u tome da postupa u skladu sa svojim
šestim culom. da je Connor htio nekoga tko bi sve unaprijed planirao,
poslao bi Iana ili bi sam došao. Alexov cilj bio je jasan: uvjeriti krunu da
njegov klan ne podupire pobunu, ali se pritom ne obvezati da ce se boriti
protiv pobunjenika.
Što se tice njegovih osobnih obveza, izgubio je zanimanje za Sabinein
poklon, kakav god bio. Svejedno, bilo je glupo doci posljednji dan srpnja
i prepustiti slucaju hoce li se sastati ili nece. Usporio je putovanje kako
bi još nekoliko noci proveo s Glynis.
Ma, nije se mogao prepoznati, a sada ga je mucilo što Glynis nije
pravila scene kad ju je ostavio. Što je ocekivao? Da ce plakati i preklinjati
ga da ostane? Cemu?
Stražari na ulazu u palacu bili su MacKenziejevi, s kojima njegov klan
trenutacno nije bio u svabi, tako da su ga pustili bez pitanja. Na ulazu u
zgradu palace Alex je otkrio da škotski dvor cuvaju Francuzi. Razljutio
se, iako je to mogao ocekivati. Novi regent provodio je malo vremena u
Škotskoj, a nije govorio ni škotski ni keltski. Prema rijecima vlasnika
svratišta, regent je sa sobom iz Francuske doveo cijelu svitu, ˝ukljucujuci
žonglere, za Boga miloga˝.
- Vaše oružje - rekao mu je jedan stražar na francuskome.
Dok je Alex otpasivao mac, promotrio je krcato predvorje. Sabine je
u svom pismu spomenula da je D’Arcy, francuski plemic s kojim se Alex
borio u Francuskoj, došao ovamo s francuskim postrojbama. Buduci da
su i Sabine i D’Arcy dobro poznavali regenta, nadao se da ce mu netko
od njih prije audijencije dati neki savjet.
- Ovo takober - rekao je stražar pokazujuci na bodeže koji su visjeli
s Alexova pojasa.
Alex ih je maknuo, buduci da nije imao izbora ako je htio uci.
102
 - Kako se zovete i kojim poslom ste došli? - pitao je jedan drugi
stražar.
- Ja sam Alexander MacDonald sa Sleata.
Prije nego što je uspio reci po što je došao, stražari su poceli vikati. -
Il est un MacDonald! - On je MacDonald. - Un rebelle! - Pobunjenik.
U trenu ga je opkolilo dvadesetak stražara s isukanim macevima.
O shluagh. Na trenutak je Alex pomislio da se borbom pokuša domoci
slobode, ali njegovu klanu ne bi nimalo koristilo da usred kraljevske
palace ubije nekoliko regentovih stražara. Ipak, muškarcu ne bi trebalo
uzeti za zlo uputi li nekoliko udaraca.
Prema uzbubenim stražarskim povicima dok su ga vukli uz stube,
Alex je zakljucio da misle da je on Alexander MacDonald od Dunivaiga i
Glena, koji je bio jedan od pobunjenickih starješina. Ocito nisu znali da
se polovica ratnika sa Zapadnoga otocja zove Alexander ili Donald,
prema negdašnjim gospodarima Otocja.
Alex je zakljucio da ce doci pred regenta prije nego što je ocekivao.
Stražari su ga proveli kroz dvostruka vrata u pomno urebeni salon,
obojen ni manje ni više nego ružicasto. U njemu su se dvorjani i dvorske
dame u svilenim haljinama sjatili oko covjeka u izrezbarenom stolcu, s
bradom i prodornim plavim ocima poput svih Stewarta. To je onda
sigurno John Stewart, vojvoda od Albanyja, trenutacni regent, treci u
redu za prijestolje, iza dvoje kraljevske djece.
Kad su ga dvojica stražara, koja su držala Alexa za ruke, htjela baciti
na tlo, regentu pod noge, Alex im je sudario glave i pustio ih da padnu.
Sijevnuo je pogledom preko ramena da vidi gdje su drugi stražari pa se
spustio na koljeno.
- Vaša Milosti - rekao je Alex na francuskome. - Vaši su me ljudi
zamijenili za vobu pobunjenika jer budale ne znaju razlikovati jedan
vražji klan MacDonaldovih od drugoga.
Albany ga upitno pogleda. Je li to bilo zbog njegova savršenoga
francuskoga ili zato što je njegove stražare nazvao budalama, Alexu je
bilo svejedno.
- Koji ste vi MacDonald?
- Ja sam Alexander MacDonald sa Sleata - rekao je Alex. - Nemojte mi
zamjeriti, ali savjetovao bih vam da zamijenite svoje francuske stražare
ljudima koji znaju tko vam je neprijatelj, a tko nije.
- To nije jednostavan zadatak - rekao je Albany držeci spojene
jagodice prsta i gledajuci Alexa ravno u oci - cak ni za onoga tko zna
razlikovati jednog MacDonalda od drugog.
103
 Touché.
- Oprostit cete nam naš oprez kad su posrijedi izdajice - hladno ce
Albany. - Upravo je stigla skupina Maclainovih i izvijestila nas da su
pobunjenici izvršili opsadu dvorca Mingary i opustošili okolno podrucje.
- Moj klan nije sudjelovao u tom napadu - rekao je Alex.
- Više bih volio cuti to od vašega starješine. - Albany je ustao i poceo
hodati amo-tamo ispred Alexa. - Pretpostavljam da je ovdje s vama u
Edinburghu, kao što mu je naloženo.
- Ja sam robak našega starješine - rekao je Alex. - Došao sam umjesto
njega uvjeriti vas...
- Niste me uvjerili. - Regent je prestao hodati i svojim se plavim
ocima zagledao u Alexa. - Pozvao sam vašega starješinu, ne njegova
robaka.
- Došao bi sam, ali teško je ranjen netom prije nego što je postao
starješina i još se nije do kraja oporavio - rekao je Alex, znajuci da je
djelomicna istina uvijek vjerodostojnija nego potpuna laž.
- Ili s ostalim pobunjenicima opsjeda dvorac Mingary - Albanyjevo
lice postajalo je crveno. - Necu to dopustiti! Budite uvjereni, natjerat cu
na poslušnost klanove Zapadnog otocja.
- Moj klan nije u sukobu ni s krunom ni s MacIainovima - rekao je
Alex, žaleci što nije stigao prije vijesti o najnovijem napadu pobunjenika.
- Treba mi dokaz - rekao je regent, ociju stisnutih u tanke proreze od
bijesa.
- Da se moj klan bori, bio bih s njima. - Alex raširi ruke. - Kao što
vidite, ovdje sam.
- Dok je vaš starješina s tri stotine ratnika pod Mingaryjem, silujuci i
pljackajuci s ostalim izdajnickim poganima - vikao je Albany.
- Mi se ne održavamo silovanjem - odgovorio je Alex, uvrijeben.
To što ih je nazvao izdajnickim poganima nije mu previše smetalo.
Gorštaci su odani jedino svojemu klanu, a premda su gorštaci isto tako
dobri kršcani kao i svi drugi, nisu dopustili da to utjece na njihove stare
obicaje više nego što treba.
- Ako se vaš klan nije udružio s pobunjenicima, onda ocekujem da ce
vaš starješina odmah poslati svoje ratnike u borbu protiv njih.
- Hoce, cim bude mogao odvojiti ljude za to - rekao je Alex. - Za sada
moj starješina mora držati svoje ratnike kod kuce kako bi branili naš
klan od MacLeodovih, koji su nam vec oteli dio zemlje, kao i od gusara

104
koji pljackaju po Zapadnom otocju, uzduž i poprijeko. U stvari, Vaša
Milosti, možda bi i nama trebala pomoc.
Sudeci po regentovu smrknutom izrazu lica, nije mu se svidio Alexov
prijedlog.
- Možda MacDonaldovi sa Sleata trebaju starješinu koji ce biti voljan
boriti se za krunu - planuo je Albany. - Receno mi je da bi Hugh
MacDonald to ucinio da je bio izabran za starješinu.
Alex se obicno znao suzdržati, ali regentova prikrivena prijetnja da
ce poduprijeti Hugha u pokušaju da preuzme starješinstvo od Connora
brzo je djelovala.
- Mi ga zovemo Hugh Dubh, Crni Hugh, zbog njegove pokvarene duše
- rekao je Alex. - On je jedan od gusara koji ugnjetavaju nedužni narod i
bili biste budala kad biste mu vjerovali.
Dvorjani koji su slušali njihovo prepiranje, zinuli su.
- Iskoristit cu svakoga i sve što moram da ugušim ovu pobunu.
- Albanyjev glas sada je bio tih, ali tako je jako stiskao šake da su mu
clanci na prstima pobijeljeli. - Recite mi, ima li vaš starješina sina ili
brata?
- Brat mu je mrtav, a sina još nema. - Uznemiren, Alex je duž
kralježnice polako poceo osjecati žmarce.
- Vi ste mu najbliži robak?
- Najbliži, poslije njegove sestre u Irskoj - rekao je Alex.
- Onda cete nam morati poslužiti kao talac - rekao je regent.
- Bit cete naš gost u Edinburškom dvorcu dok vaš starješina ne
pošalje svoje ratnike u borbu protiv pobunjenika.
U Alexu se probudi nagon za bijegom. U sekundi je znao kako to
uciniti. Vec se je vidio kako izvlaci skriveni bodež i skace na regenta.
Bodež pod Albanyjevim vratom pomoci ce mu da izabe iz palace.
Odande ce mu biti lako pobjeci iz grada.
Alex je bio brz i bio je odvažan. Znao je da to može uciniti.
Nije si mogao zamisliti ništa gore od toga da mjesecima ili godinama
bude zatvoren u skucenom prostoru. Radije ce se boriti u stotinama
bitaka, deset puta poginuti na jeziv nacin.
S druge strane, covjek se mora, ako je potrebno, žrtvovati, iako bi on
odabrao drugu vrstu žrtvovanja. Ako ce kao talac krune pridonijeti da
Connor dobije na vremenu za dobrobit klana, Alex mora dopustiti da ga
zarobe.

105
Albany mahne stražarima i vikne. - Zgrabite ga!

106
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

M a, baš si zgodna - rekla je Glynisina teta Peg, plješcuci rukama

ispred nje. - Haljina ti stoji kao salivena.
Glynis prijebe rukama po mekoj vuni. Bilo joj je cudno nositi majcinu
odjecu. Bessie, slabašna sredovjecna žena, na tavanu je našla škrinju s
majcinim stvarima.
- Iste si velicine - rekla je Bessie zakopcavši posljednje puce oko
Glynisina vrata - i jednako tako lijepa.
- Moj je otac uvijek govorio da sam joj jako slicna. - Samo što nikada
nije vidio ljutiti izraz lica njezine macehe kad je to rekao.
Prvi put Glynis osjeti grižnju savjesti, znajuci koliko je otac zbog nje
zabrinut. Uvijek su bili vrlo bliski, iako su njihove svabe, otkako je
ostavila Magnusa, mebu njima izazvale veliku napetost.
- Nikada mi nije bilo jasno što je spopalo moju sestru da je pobjegla
i udala se za toga divljeg gorštaka - rekla je teta Peg punašnom rukom
dodirnuvši celo.
- Bio je vraški zgodan - rekla je služavka tihim glasom tako da ju teta
nije cula.
Glynis nije vjerovala da je to bio razlog da pobe za njim na drugi kraj
Škotske, iako je njezin otac, kao mladi starješina, sigurno bio zgodan.
- Ucinila je to zato što ga je jako voljela - rekla je Glynis. Osjetila je
peckanje u ocima, sjetivši se da njezin otac svakodnevno posjecuje
majcin grob. Koliko ga je puta kao dijete uhodila i cula kako razgovara
sa svojom davno preminulom ženom? Ako je Glynis odrasla u uvjerenju
da ce joj brak donijeti ljubav, onda je to bilo zahvaljujuci ocu, iako to nije
ucinio namjerno.
- Ljubav ne donosi jelo na stol - rekla je njezina teta. - Henry je otišao
iz trgovine kako bi nas odveo obaviti neke poslove pa ga ne smijemo
pustiti da ceka.
Glynis je imala stotinu pitanja koja je htjela postaviti o svojoj majci,
ali teta nije imala puno toga reci kad ju je ranije ispitivala.
Ubrzo se Glynis ponovo našla u Visokoj ulici. Grad uopce nije
odgovarao predodžbi mirna grada koju je u mašti stvorila o njemu.
107
Njezina dadilja, stara Molly, pricala joj je price kako su se njezini roditelji
ovdje zaljubili kad je otac bio pozvan na dvor. Prema staroj Molly, od
trenutka kad je ugledao njezinu majku, baš u ovoj ulici, otac je bio
izgubljen covjek. Kako ju je uspio primijetiti u ovoj gunguli?
- Je li uvijek tako? - pitala je Glynis. Od neprestane buke glasova,
štropota kolica i zvonjave boljela ju je glava.
- Da - odgovori teta. - Uzbudljivo, nije li?
- Nigdje nije ovako, osim možda u Londonu - rekao je tetin suprug.
Henry je bio zdepast, celav muškarac koji se doimao blag i ugodan, baš
kao i njezina teta.
Kad je Glynis pošla za njima kroz vrata još jedne trgovine, morala se
maknuti u stranu kako bi propustila jednu ženu koja je nosila veliku
košaru. Obišli su desetak trgovina, a teta i tetak ništa nisu kupili.
- Što tražite? - Što god to bilo, Glynis se nadala da ce uskoro naci.
Glynis osjeti neciji lakat pod rebrima, spusti pogled i vidje da joj se
teta tako jako smiješi da se sve cinilo da ce joj punašni obrazi zatvoriti
oci.
- Supruga - šapnula je teta oduševljenim glasom. - Henry kaže da su
vec dva neoženjena trgovca zagrijana za tebe, a vani smo tek jedan sat!

*
Alexu je pao mrak na oci kad su se za njim zatvorila vrata. Pod
blijedim svjetlom koje je upaljena baklja bacala kroz rešetkasta željezna
vrata, on promotri svoju celiju. Nalazio se u podrumu na kojem je
pocivala težina dvorca, smještenoga na crnoj stijeni na kojoj je sazidan.
Zaobljeni strop bio je prenizak da bi mogao stajati pa je sjeo na
neravni kameni pod i rukama se primio za glavu. Sloboda mu je bila sve.
To je bio njegov život. Celija nije imala cak ni prozor.
Znao je da bi moglo doci do toga kad je u Connorovo ime pristao otici
na dvor, ali nije želio misliti o tome. Vecina talaca bila je bolje smještena;
ocito na regenta nije ostavio osobiti dojam.
Kako su prolazili sati, Alex se pitao kako ce uspjeti sacuvati razum u
nadolazecim mjesecima. Osjecao je težinu tona i tona kamenja iznad
sebe.

108
 Zacuo je prigušene korake pa je pretpostavio da mu donose prvi
obrok. No kad je krezubi stražar otkljucao željezna vrata njegove celije,
nije imao ništa u rukama.
- Imaš prijatelje na visokom položaju - rekao je stražar. - Pobi za
mnom.
Alex je skocio na noge i zamalo glavom udario u strop žureci se da
izabe. Osjecajuci se kao štakor, pošao je za stražarom hodnikom, koji je
izgledao kao tunel, izmebu celija. Mišici su mu nestrpljivo titrali dok je
stražar petljao oko kljuceva pred zadnjim vratima. Napokon su se
otvorila i Alex je izašao na sunce. Cinilo mu se da je došao u raj.
Ondje je cekao visoki, tamnokosi Francuz s bijelim šalom oko vrata.
Sveca mu, bio je to Bijeli Vitez, Antoine D'Arcy, Sieur de là Bastie.
- Alexandere, slobodan si - rekao je D'Arcy.
Alex nije vjerovao dok D’Arcy nije dao znak covjeku koji je stajao
pokraj njega. Ovaj je prišao i dao mu njegov mac i bodeže.
- Bog te blagoslovio, D’Arcy - rekao je Alex i objesio mac na leba. -
Možeš smatrati da je dug koji si imao prema meni placen.
- Izvuci covjeka iz zatvora nije isto što i spasiti mu život - rekao je
D’Arcy.
- Meni je - rekao je Alex i stisnuo D’Arcyju rame. - Kako si to ucinio?
- Sreca što sam bio u predvorju i vidio da te straža odvodi - rekao je
D’Arcy kad su krenuli prema vratima dvorca. - Rekao sam regentu da ste
se ti i tvoj starješina u Francuskoj borili s nama protiv Engleza pa stoga
ne možete biti izdajice.
Zašto bi borba protiv Engleza trebala znaciti odanost prema
škotskoj kruni, Alexu nikako nije bilo jasno, ali ništa nije rekao. - Regent
je to prihvatio?
- Rekao sam mu da cu do smrti braniti tvoju cast.
Unatoc svemu što je prošao, Alex se morao nasmijati. D’Arcy je živio
za stare viteške vrijednosti koje su se jednom gorštaku cinile
djetinjastima.
- Pretpostavljam da je pripomoglo i tvoje bogatstvo, naslov te slava
diljem Francuske zbog tvojih borilackih vještina - rekao je Alex.
- Naravno - odgovorio je D’Arcy krajnje ozbiljno.
D’Arcy se pobrinuo da ih u donjem dvorištu dvorca, pokraj velike
kamene vratarove kuce, cekaju konji. Dok je Alex jahao kroz ulaz u
dvorac, pogledao je željezne šiljke dignutih rešetkastih vrata iznad svoje
glave. Odahnuo je kad je došao na drugu stranu.
109
 - Albany je tražio da dobeš u Škotsku? - pitao je Alex.
- Trebala mu je pomoc da nagovori kraljicu i njezinu englesku
frakciju da se odrekne regentstva - odgovorio je D’Arcy. - Morali smo
opkoliti dvorac Stirling i tek onda nam je predala kraljevsku djecu.
Dok su jahali niz brdo, nastavili su razgovarati o kraljevskoj politici.
Alexu je cak i zrak u gradu dobro mirisao.
- Što ce sad uciniti kraljica i njezin novi suprug? - pitao je Alex.
Zgodni starješina Douglasovih uspio se, u nastojanju da se docepa
vlasti, uvuci u kraljicin krevet i prije nego što se kraljevo tijelo ohladilo.
- Kraljica je pobjegla u Englesku svojemu bratu kralju Henriku VIII.,
ali njezin suprug... - D’Arcy je stao, dignuvši jednu obrvu -... pratio ju je
do granice, a onda se vratio.
Alex se nasmijao. - Eto ti prave ljubavi. Pretpostavljam da se Douglas
prestrašio da ce ga proglasiti izdajicom i da ce izgubiti svoje posjede.
- Drago mi je da tvoj klan ne sudjeluje u pobuni - rekao je D’Arcy. -
Ne bih se volio u borbi susresti s tobom, tvojim robacima i onim krupnim
momkom Duncanom.
Alex se nacerio sjetivši se dana kad su posljednji put zajedno
vježbali. Borba je bila žestoka, a završila je tako da se D’Arcy našao na
lebima s vrhom Alexova maca pod vratom. Mora mu se priznati da je
dostojanstveno prihvatio poraz.
- Otkrit ceš da su pobunjenici na Visocju kao blato - rekao je Alex. -
Gdje god staneš, probija ti izmebu prstiju.
- Albany ih namjerava uništiti - rekao je D’Arcy. - On i vijece
imenovali su Colina Campbella, grofa od Argylla, upravnikom Zapadnog
otocja, i dali su mu ovlasti da uguši pobunu ˝ognjem i macem˝.
- Jao, opasno je dati Campbellovima tolike ovlasti - rekao je Alex.
- Albany je toga svjestan - rekao je D’Arcy - ali buduci da škotska
kruna nema vlastitu vojsku, mora se osloniti na starješine koji mogu
zapovijedati velikim brojem ljudi kako bi uspostavio vlast krune. Ovaj
put odabrao je Colina Campbella.
Alex je došao u Edinburgh udobrovoljiti krunu, a starješina
Campbellovih samo je tako dobio vlast nad klanovima Zapadnog otocja.
Srecom, starješina Campbellovih bio je Alexov dužnik jer mu je spasio
sestru. Nadao se da ce to moci iskoristiti za dobrobit svojega klana.
- Albany me odredio da odluku dostavim starješini Campbellovih -
rekao je D’Arcy. - Ako odlaziš kuci, možeš putovati sa mnom sve do
dvorca Inveraraya. Bit ce kao u stara vremena.
110
 - Odlazim cim pokupim svoje konje - rekao je Alex - ali cekat cu te
izvan grada.

111
 DVADESETO POGLAVLJE

S tražari na vratima palace gledali su kao da bi mu najradije išcupali

utrobu, ali pustili su ga s obzirom na to da je bio s D’Arcyjem. Kad su
ušli, D’Arcy je Sabine po jednom slugi poslao poruku.
- Ah, stigla je prekrasna Sabine de Savoisy - rece D’Arcy malo poslije.
Alex se okrenuo baš kad je silazila širokim stubama. Cinilo se da ju
gledaju svi muškarci u dvorani kad je zastala promotriti prostoriju. Kad
su se njezin i Alexov pogled sreli, lagano mu je kimnula. - Niste li ti i ona
nekoc bili... - upitao je D’Arcy.
- Jako davno - odgovorio je Alex.
- Ako sutra želiš jahati sa mnom i mojim ljudima do Inveraraya, budi
u podne ispred ulaza u palacu - rekao je D’Arcy. - Naravno, necu te kriviti
odluciš li ostati dulje kako bi mogao posjecivati Sabine.
Alex se oprosti s D’Arcyjem i prijebe na drugi kraj dvorane
pozdraviti Sabine.
- Lijepa si kao i uvijek - rekao je poljubivši joj ruku.
Sabine je bila nekoliko godina starija od Alexa, tako da je sad mogla
imati oko trideset. Imala je malo oštrije crte lica, što joj je davalo
ozbiljniju, zreliju ljepotu. Kosa joj je bila dignuta u visoku, pažljivo
složenu frizuru koja je isticala otmjenu liniju njezina vrata.
- Jako mi je drago što si me ipak uspio posjetiti. - Primila ga je za ruku
i tišim glasom dodala: - Odvest cu te u sobu gdje možemo biti sami.
Haljina joj se presijavala i šuštala dok su prolazili prepunom
prostorijom. Kad ga je provela kroz niska vrata, uz stube pa u sobu gdje
se na sredini nalazio veliki krevet s baldahinom, Alex se pitao u kakvu se
to ludoriju upušta. Sabine sigurno nije od njega tražila da prijebe toliki
put da bi se sat ili dva valjali po krevetu.
Kad se smjestila na sofu pokraj prozora, Alex s olakšanjem uzdahne
i sjedne na stolac nasuprot njoj.
- Dobro izgledaš, Alexandere - rekla je smiješeci se vedro.
Gledao ju je u oci i pustio da šutnja traje, cekajuci da mu kaže o cemu
je rijec.

112
 - Podupire li tvoj klan stranu koja je sklona Francuzima ili ste skloniji
vezi s onim groznim Englezima?
- Bojim se da smo mi gorštaci previše zauzeti rezanjem vrata jedni
drugima da bismo se bavili time o cemu se raspituješ - odgovorio je Alex.
Sabine je zabacila glavu, otkrivši pritom vrat boje bjelokosti i
melodiozno se nasmijala. Neki bi se zacudili kad bi znali da ga je upravo
Sabinein smijeh, a ne bujno tijelo, privuklo njoj.
- Zar si tražila od mene da proputujem cijelu Škotsku, i njezin
nizinski dio, da bih, ni manje ni više, s tobom razgovarao o politici?
- Nekad si bolje iskorištavao vrijeme... za predigru - rekla je,
smiješeci se, raspoložena.
- Oprosti, ali tvoj prijatelj Albany danas me je bio bacio u tamnicu.
- Cula sam da je tvoj današnji istup bio za pamcenje. - Ponovo se
nasmijala, ali ovaj put više uzrujano. - Svi u palaci govore o tebi.
- Kakav to dar imaš za mene? - pitao je.
Spustila je pogled i prstima prešla po rubu sofe. Oklijevanje nije bilo
svojstveno Sabine, koja je zgrabila mladoga gorštaka i sasvim mu jasno
dala do znanja što od njega želi. Alex se naslonio i cekao.
- Rodila sam dijete - rekla je.
- Cestitam. - Alex slegne ramenima. - S obzirom da je u godinama,
tvojemu suprugu sigurno je bilo jako drago. - Njezin muž imao je barem
osamdeset.
- Teško, buduci da je nemoguce da je dijete njegovo - rekla je
prodorno gledajuci Alexa. - Sva sreca da je moj suprug umro prije nego
što se vidjelo da sam trudna.
Alex u utrobi osjeti nemir. - Kad si rodila to dijete?
Pogledala je prema stropu i prstom dodirnula napudrani obraz. - Da
se pokušam sjetiti - rekla je oštrim glasom. - Ah, da, dijete je robeno
tocno osam i pol mjeseci nakon prekida naše veze.
Sigurno nije htjela reci da je dijete njegovo!
Zbunjivalo ga je zašto bi mu rekla takvu laž.
- Naša veza pocela je i završila brzo nakon mog dolaska u Francusku
- rekao je pogledavši je upitno. - U Francuskoj sam bio još pet godina. Da
je dijete bilo moje, snalažljiva žena kao ti mogla mi je to javiti.
- Nisam imala razloga reci ti to - rekla je. - Nisam htjela da itko zna,
a žalovanje za preminulim mužem bilo je dobar izgovor da se na
nekoliko mjeseci povucem iz društva.

113
 To bi moglo biti objašnjenje zašto nije cuo da Sabine ima dijete. To,
mebutim, nije znacilo da je dijete njegovo.
- Zašto ne reci meni, ako si vjerovala da bi dijete moglo biti moje? -
pitao je.
- Bojala sam se da ceš dici galamu - rekla je i okrenula glavu
zagledavši se kroz prozor.
Alex se uspravio. - Dici galamu? Muškarac ne diže galamu.
- Bez obzira na to kako se odnosite prema ženama - rekla je tihim
glasom - cula sam da je vama gorštacima krvna veza iznimno važna.
- Dosta je igre, Sabine. - Alex se nagnuo naprijed i primio ju za ruke.
- Ako dijete stvarno postoji, zašto misliš da je moje? Necu ti povjerovati
ako kažeš da sam ti bio jedini ljubavnik.
- Bio si mi jedini ljubavnik u vrijeme kad sam zacela - rece gledajuci
ga izazovno.
- Ili jedini koji je po tvojemu mišljenju dovoljno glup da povjeruje da
je dijete njegovo.
- Ako se sjecaš - rekla je glasom oštrim poput britve - dva tjedna
nismo izlazili iz moje kuce. Bez obzira na moju snalažljivost, nisam
istodobno mogla održavati još jednu vezu.
Nisu izlazili iz kuce? Da, rijetko su izlazili iz kreveta, osim kad su
vodili ljubav na podu ili naslonjeni na zid. Sjecao se kako su njezini
dobro uvježbani sluge ostavljali pladnjeve s jelom i picem pred vratima
spavace sobe. Ipak, Sabine je isto tako mogla lagati o tome kada je dijete
zaceto.
- Znat ceš da je dijete tvoje kad ga vidiš - rekla je i sklopila ruke na
krilu.
Sigurno misli da ce bilo koje plavokoso dijete prihvatiti kao svoje.
Ipak, ako je dijete njegovo, ima razloga ljutiti se na nju.
- Cijelo si vrijeme vjerovala da je dijete moje - rekao je povisivši glas
- i ništa mi nisi rekla?
- Htjela sam da ostane tajna da to dijete postoji.
Alexu je došlo da prodrma Sabine dok joj ne poispadaju zubi.
Duboko je udahnuo prije nego što je ponovo progovorio. - Zašto mi to
onda sada govoriš?
- Ostala sam bez novaca - pogledala ga je ispod trepavica - pa se
moram ponovo udati.

114
 Alex je ostao bez rijeci. Zar traži od njega da prizna dijete i da se
njome oženi? Nije mogao zamisliti goru ženu. Pa, Sabine je bila ista kao
i on.
- Ja nisam siromašan - rekao je - ali nisam ni bogat.
Sabinein izraz lica odjednom se smrknuo, a onda je zabacila glavu i
iskreno se nasmijala. - Alex, ne predlažem ti da se vjencamo! - Podigla je
ruku prema prozoru i rekla: - Možeš li zamisliti da živim u ovoj divljini?
Ako je smatrala da je Edinburgh divljina, onda bi joj se odlazak na
Skye cinio kao prelazak rijeke Stiks i dolazak u pakao.
- Mon dieu! - Cipkanom maramicom obrisala je kutove ociju tresuci
se još uvijek od smijeha. - Nije bilo teško naci bogata covjeka. U stvari,
vec sam zarucena.
Njegovo dijete odgajat ce drugi muškarac? Alex je ustao i ushodao se
po sobi.
- Poteškoca je u tome što se ne mogu izložiti opasnosti da moj
zarucnik sazna da imam izvanbracno dijete. - Nakašljala se. - Pretjerano
je širokogrudan, ali upravitelj njegova imanja preozbiljno shvaca svoju
dužnost. Ma, gad prati kamo odlazi svaki novcic!
- Kakve to ima veze sa mnom? - pitao je Alex.
- Bojim se da ce, nastavim li uzdržavati to dijete, moja tajna biti
otkrivena. - Stala je i obliznula usne. - Zato sam dijete dovela ovamo.
- Dijete je ovdje? - Alex je mislio da je sigurno pogrešno cuo.
- Ne ovdje u palaci, naravno - Sabine se hladila rukom - ali ovdje je u
Edinburghu. Mislila sam da je pametno prvo razgovarati s tobom, prije
nego što ju vidiš.
- Nju? - Sveti Bože, zar mu Sabine govori da je to dijete djevojcica?
- Receno mi je da je posrijedi... neobično... dijete - rekla je Sabine.
- Rečeno ti je?
- Ne misliš valjda da je dijete živjelo sa mnom? - Sabine je zakolutala
ocima zakljucivši da je doista ogranicen.
- Naravno da ne - rekao je. - Bilo bi doista nezgodno živjeti s
djetetom.
- Nemoj biti blesav - planula je, odjednom ljuta. - Muškarci mogu
podizati svoju kopilad ako žele, ali za ženu to bi bila propast.
Alex je morao priznati da u tome ima istine, barem kad je rijec o
Francuskoj.
- Gdje je onda živjela tvoja kci? - pitao je.
115
 Sabine je slegnula svojim otmjenim ramenom. - S jednim starijim
parom na selu.
Što je Sabine htjela? Novac? Zar je mislila da ce ga kratkim posjetom
s djetetom privoljeti da plati?
- Reci, zašto si se gnjavila s time da dijete dovedeš ovamo? - pitao je.
- Doista, zašto! - Ruka joj poleti na prsa. - Stavila sam sve na kocku,
ali bilo bi još gore da je ostala u Francuskoj.
Napokon mu je sinulo da Sabine želi da on uzme dijete. Ponovo se
ushodao po malom salonu, osjecajuci se kao životinja uhvacena u
zamku.
- Kažeš da je to dijete djevojcica? - Cuo je ocaj u svome glasu.
- Da, djevojcica je - odgovorila je Sabine, smirena kao i uvijek.
- I sada, nakon toliko vremena - rekao je šireci ruke - želiš ju dati, kao
da je posrijedi komad odjece kojega si se zasitila?
- Nije baš tako.
Alex je imao osjecaj kao da je preko ograde bacen u uzburkano more
ciji su valovi previsoki da bi vidio na kojoj je strani obala.
- Moraš je uzeti, Alexandere.
Prolazio je rukama kroz kosu dok je hodao amo-tamo. - Kako se
dijete zove?
- Mislim - rekla je odvrativši pogled u stranu - da ju je par s kojim je
živjela zvao Claire.
- Isuse Kriste, Sabine, zar djetetu nisi dala ni ime? - Bio je
zaprepašten, ali kako se ljutiti na kukavicu što je loša majka. Sabine je
takva kakva je.
Alexu je bilo žao djeteta što je imalo majku koja nije marila za njega.
Iako su se njegovi roditelji svabali kao pas i macka, nikada nije sumnjao
u to da im je stalo do njega, ali više su uživali u tome da jedno drugome
zagorcavaju život.
- Brinula sam se za nju od njezina robenja - rekla je Sabine. - Sad ju
ti moraš uzeti.
U glavi je zacuo Teàrlagin glas. Tri će žene zatražiti tvoju pomoć i
moraš im pomoći. Ne, ne ovoj.
- Što cu ja s malom djevojcicom? - pitao je dignuvši ruke u zrak. Sama
pomisao na to bila je smiješna.
- Valjda znaš nekoga tko ce se moci brinuti za nju - rekla je Sabine
kao da govori o kucnom ljubimcu. - Cula sam da se tvoj robak Ian oženio.
116
Možda ju on može uzeti. Ako nemaš nikoga drugoga, uvijek ju možeš
poslati u samostan.
- U samostan? - rekao je podigavši glas. - Dijete ima, koliko, šest
godina?
Sabine se digla i poravnala haljinu. - Prije nego što odluciš ostaviti
ju...
- Ostaviti ju, ja?
- Predlažem da upoznaš svoju kcer - dovršila je Sabine, ne mareci za
njegovu upadicu.
Njegovu kći. Je li moguce da je to tocno, da ima kcer?
- Moj brod odlazi za dva dana. - Sabine je iz rukava izvukla komad
papira i predala mu ga. - Naci cemo se u zoru na ovoj adresi pa cu te
odvesti k njoj.
Alex je cuo šuštanje Sabineine svilene haljine dok je odlazila prema
vratima, ali nije dizao pogled sa smotanog papira koji je držao u ruci.
- Još jedna stvar, Alexandere - rekla je. - Albany te namjerava uhititi
cim D’Arcy ode iz grada.

117
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

I š iš, iš. Claire je izmicala noge svaki put kad bi miš protrcao po podu.
Bio je veci i odvažniji od poljskih miševa kod kuce.
Stara žena danas joj još nije donijela jelo pa su ona i njezina lutka bile
gladne. Sirota Marie takober je bila prljava. Da je baka ovdje, izgrdila bi
Claire što se bolje ne brine za svoju lutku. Djed je od slame i užeta
napravio Marie baš za svoju malu djevojcicu, a onda joj je baka od krpica
sašila nekoliko lijepih haljinica. Djevojcica je pritisnula nos na Marien
mekani trbuh i pomirisala, ali miris bake i djeda vec se odavna izgubio.

118
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

K ad je Glynis sišla na veceru, na celu stola vec je sjedio muškarac

odjeven u svecenicki habit. Gledao ju je svojim sivim ocima, istoga
oblika i iste boje kao i njezine, ali njegove oci bile su hladne kao zalebeno
jezero.
- Doista izgleda kao naša pokojna sestra - rekao je svecenik
ravnodušnim glasom.
- Vi ste moj ujak? - pitala je.
Nakon što je odrasla u obitelji u kojoj nikome nije bila slicna, Glynis
se malo razocarala što nije vidjela nikakvu slicnost izmebu sebe i svoje
tete. Vidjela je sebe u tom visokom, mršavom sveceniku, ali to što je
vidjela, nije joj se svidjelo.
- Da, ja sam otac Thomas - rekao je kao da je to veoma važna stvar. -
Možeš sjesti.
Glynis je jedva dodirnula klupu, a ujak je vec zapoceo molitvu. Molio
je brzo, jednolicnim glasom, tako da je Glynis stekla dojam da su mu
misli negdje drugdje. Kad je završio s molitvom, s pladnja je uzeo
najbolji komad mesa i poceo jesti prije nego što su ostali uopce nešto
stavili na tanjur.
- Nadam se da si ti poslušnija nego što je bila tvoja majka - rekao je
gledajuci ju smrknuto. - Molim Boga da nas ne osramotiš kao tvoja
majka.
Nije ocekivao odgovor, a Glynis se morala ugristi za jezik da mu ne
bi rekla ono što mu se ne bi ni najmanje svidjelo.
Glynisina živahna teta Peg i Henry bili su nekako klonuli u
nazocnosti svecenika, a razgovor tijekom vecere bio je ukocen. Usred
vecere, svecenik je odložio nož.
- Gavin Douglas je utamnicen - objavio je.
Teta Peg je zinula, a Henry je problijedio.
- Kako je to moguce? - pitao je Henry. - Trebao je postati nadbiskup
u Sv. Andriji.
- Postavila ga je kraljica, a ona više nije regentica - prosiktao je otac
Thomas. - Sad Douglasovi nisu u milosti.
119
 - Što to znaci? - pitala je Peg nesigurnim glasom.
- To znaci, draga sestro - rekao je otac Thomas, okrenuvši svoj
otrovni pogled prema njoj - da necu s Gavinom Douglasom ici u Sv.
Andriju.
Glynis je došla u napast da kaže da bi otac Thomas trebao biti sretan
što s Gavinom Douglasom nije završio u tamnici.
- Za Boga miloga, što je Gavina spopalo da savjetuje svojemu necaku
da se oženi kraljicom? - Otac Thomas dignuo je ruke dok je govorio, kao
da se obraca nebesima. - Kao njezin ljubavnik, Archibald Douglas imao
je kraljicu u džepu, a vijece nije moglo uciniti ništa jer je kralj u svojoj
oporuci izrijekom naglasio da kraljica treba biti regentica tako dugo dok
se ne preuda.
Glynis spusti pogled na jelo koje se pred njom hladilo.
- Nek’ ide kvragu - rekao je otac Thomas. - Gavin se trebao držati
svoje poezije.
- On je pjesnik? - pitala je Glynis, nadajuci se da ce oca Thomasa
odvratiti na nešto što ga nece toliko uzrujavati.
- Gavin Douglas poznat je po svojim pjesmama, ali i po prijevodima
anticke poezije - rekao je otac Thomas. - Beskoristan posao, naravno, ali
to ga ne bi stajalo biskupskoga položaja.
- Beskoristan? - pitala je Glynis. - Mi gorštaci iznimno cijenimo naše
pjesnike.
Otac Thomas tako ju je pogledao da se odmah vidjelo da nije
naviknut da mu se netko suprotstavlja.
- Zašto je siroti covjek zatvoren? - pitala je Glynis jer je njezina
znatiželja nadvladala oprez, što joj se cesto dogabalo.
- Optužen je da je od Pape pokušao kupiti biskupski položaj. - Otac
Thomas slegnuo je svojim košcatim ramenom. - Da Albanyjevi saveznici
nisu posumnjali da je Gavin takober savjetovao kraljici da sa škotskim
nasljednikom pobjegne u Englesku, nitko ne bi mario da ga je i kupio.
Glynis se nakašlja. - Ujace, znate li kakav je regentov stav prema
klanovima s Visocja?
- Naravno da znam - planuo je. - Sreca što si pobjegla s toga mjesta
Bogu iza nogu jer su Campbellovi dobili blagoslov krune da ˝ognjem i
macem˝ uguše pobunu na Visocju.
Glynis stavi ruku na vrat, u strahu za svoju obitelj kod kuce. - Što to
znaci?

120
 - To znaci da imaju slobodne ruke i da svakom pobunjeniku mogu
oduzeti zemlju te ubiti svakoga tko im stane na put, ukljucujuci žene i
djecu - rekao je otac Thomas. - Kad se pobunjenici predaju, a hoce,
Campbellovi moraju pokupiti najstarije sinove pobunjenickih starješina
i držati ih kao taoce kako bi osigurali da se njihovi ocevi dobro ponašaju.
- Moj brat ima samo cetiri godine. - Glynis osjeti mucninu u želucu.
- Znaci da je moguce nauciti ga civiliziranom ponašanju.
Da njezin otac zna za taj plan, sigurno bi shvatio da ima smisla
odustati od pobune. Prije nego što je Glynis uspjela postaviti
ocu Thomasu još koje pitanje, on je ustao.
- Sad moram osigurati svoje napredovanje neovisno o Gavinu
Douglasu - rekao je zadržavši pogled na Henryju. - To ce biti skupo.
Otac Thomas nije cekao odgovor. Bez puno pozdravljanja, dugim
koracima izašao je iz sobe.
- Thomas je važan covjek u crkvi - rekla je Peg kad je otišao, kao da
želi opravdati njegovo neuljudno ponašanje.
- Jedi - rekao je Henry Glynis natrpavši usta pitom od jabuka.
- Muškarac voli kad žena na kostima ima malo mesa.
Glynis nije mogla vratiti dobro raspoloženje tako brzo kao teta Peg i
Henry, ali uspjela se slabašno nasmiješiti i odgristi jedan komad. Jabuke
nisu bile jednako kisele kao kod kuce. Ovdje joj ništa nije bilo ukusno.
- Što misliš o pekaru Jakovu? - pitao je Henry gledajuci tetu.
- On je dobar covjek. Zar ne bi bio dobar suprug našoj košcatoj
necakinji?
Glynis se zagrcnula komadom suhe pite koji joj je zapeo u grlu. -
Hvala vam na brizi - rekla je kad je ponovo mogla govoriti - ali ne želim
se ponovo udavati.
- Ne želiš se udati? - rekao je Henry, a onda još glasnije ponovio. - Ne
želiš se udati?
Kad je Glynis odmahnula glavom, Henry i teta izmijeniše
zaprepaštene poglede.
- Jakov je pouzdan covjek pred kojim je lijepa buducnost. - Teta je
pružila ruku preko stola i potapšala ju po ruci. - Nece škoditi ako ga
upoznaš.
- Puno hvala - rekla je Glynis - ali to što cu ga upoznati nece ništa
promijeniti.
Ušla je Bessie, sagnula se i nešto tiho rekla Henryju.

121
 - Jakov je ovdje - rekao je Henry i srdacno se nasmijao Glynis. -
Dotjeraj se dok ga ne dovedem.
Dva sata poslije Glynis je bilo toliko dosadno da bi se najradije bila
ubola u oko. Jakov je sigurno bio najdosadniji muškarac kojega je u
životu upoznala. Uz to, bio je krajnje neprivlacan.
- Nikad ne odlazite iz grada? - pitala je slušajuci ga kako neprestano
govori o sastancima njegova ceha. - Sigurno žudite za tim da odete na
jedrenje ili da se tu i tamo prošecete livadom?
- Na moru ima gusara! - Siroti Jakov doimao se doista prestrašeno. -
Osim toga, na moru mi je strašno mucno.
Mučno mu je na moru?
Glynis preplavi cežnja za domom, ostavljajuci za sobom osjecaj
beznaba. Uvijek je živjela na moru i nije imala pojma da ce joj toliko
nedostajati. Cak i dok je bila udana za tog odurnog Magnusa, kroz prozor
je mogla cuti šum mora i svaki se dan šetati obalom.
Glynis se vratila u stvarnost kad je iznenada na bedru osjetila tešku,
vlažnu ruku.
- Zgodna si - rekao je Jakov nagnuvši se tako blizu da mu je vidjela
slinu na bradi. - Mislim da sam baš pravi muškarac da ukrotim divlju
gorštacku curu.

122
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

A lex je hodao gradskim ulicama u sitne sate prije zore. Povremeno su

ga sa svojih vrata zvale nocne dame. U to doba vani nije bilo nikoga
osim lopova i pijanih mladih muškaraca koji su se htjeli potuci. No, s
macem obješenim na lebima i bodežima koji su se jako dobro vidjeli,
zataknutima za pojas, Alexa nitko nije gnjavio.
Nakon što se vrtio i bacao po premalom krevetu u svratištu, Alex je
odustao od spavanja. Volio bi razgovarati s Glynis o nedoumici u vezi s
tom malom djevojcicom za koju Sabine tvrdi da je njegova kci. Glynis bi
mu dala iskren savjet. Samo, ne može probuditi njezine robake lupajuci
usred noci na vrata.
Kad su se na nebu pojavili prvi znaci zore, razmotao je papir koji mu
je Sabine dala i procitao upute koje su ondje pisale. Sabine nije pri sebi,
ostavila je dijete u najgorem dijelu grada!
Alex je skrenuo u jednu ulicicu, držeci ogrtac na ustima i nosu,
spuštajuci se sve niže niz brdo. Došao je gotovo do jezera punoga fekalija
kad je napokon stigao na odredište. Pokucao je na vrata kipeci od bijesa.
Žena je otvorila vrata tek toliko da je vidio masnu kosu i ispijeno lice.
Kad ga je dobro pogledala, širom otvori oci.
- Alexander MacDonald? - upita promuklim glasom.
- Da.
Kad je žena jace otvorila vrata, Alex sagne glavu i ube. Našao se u
prostoriji s niskim stropom, osvijetljenoj jednom svjetiljkom koja je
dimila. Nije bilo nikoga osim njih dvoje.
- Gdje je grofica? - pitao je, iako je, spuštajuci se niz ulicicu, shvatio
da Sabine nikada ne bi uništila svoje otmjene cipele dolaskom na ovako
grozno mjesto.
- Gospobu nisam nikada vidjela - rekla je žena. - Njezina mi je
služavka rekla da cete mi vi platiti.
Kako podmuklo.
- Njihov je brod isplovio? - pitao je Alex, iako je vec znao da je.
Žena je kimnula. - Da, u zoru.
- A dijete?
123
 - Kod mene je, ali prvo mi morate platiti.
Sabine je znala da Alex nece moci, bez obzira na to je li dijete njegovo
ili nije, ostaviti dijete na zapuštenome mjestu, bez nekoga tko ce se
brinuti za nj. Barem se nadao da je Sabine to znala kad je ostavila svoju
kcer.
Na vratima prema susjednoj sobi visjela je otrcana krpa pa je
pretpostavio da je dijete ondje. Iako ju je Alex mogao samo uzeti, žena je
zaslužila svoju placu. Spustio je kovanice na ispruženi dlan.
Srce mu je pocelo brže tuci kad je žena nestala u mraku iza zavjese.
Za ime Boga, što je to s njim? Neustrašivo je plovio ususret oluji i ulazio
u borbu, a sad je osjecao kako ga preplavljuje neobican strah zbog
susreta s malom djevojcicom.
Prije nego što se uspio pripremiti, žena je odmaknula krpu i ponovo
ušla u sobu vodeci za ruku dijete. Sabinein dar njemu.
Alex nikada u životu nije ostao bez rijeci, ali bio je toliko preneražen
da nije mogao govoriti. Gledajuci to dijete, imao je cudan osjecaj da gleda
žensku inacicu sebe dok je bio malen. Kosa joj je bila iste svjetloplave
boje kakvu je imao kao dijete i imala je dugacke noge kao tek robeno
ždrijebe.
- Dijete je neobicno - rekla je žena. - Ne zna reci ni rijec.
- Možda vam nema što reci. - Alex je primijetio da je dijete jako
prljavo i pade mu na pamet nešto uznemirujuce. - Koliko ste ju dugo
držali ovdje?
- Otkako su je prije nekoliko mjeseci doveli k meni - rekla je žena. -
Kao što vidite, dobro sam se brinula za nju.
Bože, smiluj se. Mora da je dijete bilo ovdje otkako je Sabine došla u
Edinburgh. Siroto dijete, valjda je onda ostalo bez glasa. Alex se sjetio
kako je bio ocajan nakon samo nekoliko sati provedenih u celiji pa se
skoro rasplakao zbog djeteta.
Alex je kleknuo kako bi ju bolje pogledao. Vidio je oci iste boje kao i
njegove. Iako je imala srcoliko lice, a ne cetvrtasto kao on, imala je isti
pravilni nos i njegova velika usta s punom donjom usnom.
Alex je cuo da žena odlazi, ali nije skidao pogled s djeteta. Osjetio je
snažnu želju da ju dotakne. Nasmiješio joj se kad je obujmio djevojcici
obraz. Laknulo mu je kad nije ustuknula. Imala je mekanu djecju kožu.
Srce ga je zaboljelo kad se sjetio da je tako dugo bila zatvorena na tome
mracnome prljavome mjestu.
- Rekli su mi da se zoveš Claire - rekao je obrativši joj se na
francuskome.
124
 Kimnula je. Možda je dijete bilo nijemo, ali nije bilo gluho.
- Znaš li što znaci tvoje ime? - pitao je.
Sasvim malo je odmahnula glavom.
- Jasna i sjajna. Blistava - rekao je raširivši prste. Ovaj put bilo mu je
drago što su ga na sveucilištu silili uciti latinski. - Na keltskom, jeziku
koji se govori odakle ja dolazim, kaže se Sorcha.
Claire je bilo lijepo ime, ali u uhu mu je zvucalo nekako krhko.
- Sorcha je mocno ime - rekao je. - Hoce li biti u redu budem li te ja
tako zvao?
Izraz lica joj se nije ni najmanje promijenio dok je razmišljala o tome,
a onda mu lagano kimnula.
- Sorcha, jesi li spremna ostaviti ovo smrdljivo mjesto i krenuti sa
mnom u pustolovinu?
Djevojcica je ponovo kimnula. Bila je hrabra cura, naravno.
- Ceka nas dugo putovanje - rekao je. - Vodim te kuci na Skye.
Dalje od toga nije imao nikakav plan. Nije imao pojma što ce s njom
kad stignu onamo.
- Skye je jedan otok okružen morem - rekao je ispruživši ruke - a
ondje je lijepo kao u raju.
Stavila je palac u usta, ali vidio je da ga napeto sluša.
Kad ju je dignuo, nije bio spreman na val osjecaja koji su mu ispunili
srce dok je prvi put držao svoju malu kcer na rukama. Njezina duga kosa
u pramenovima joj se rasula preko njegove ruke kad je zabacila glavu da
ga bolje prouci.
- Ako se pitaš tko sam ja - rekao je stavivši prst na njezin mali nosic
- ja sam tvoj otac, djevojcice.

125
 DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Ž
ena može naci i gorega od Jakova - rekla je Glynisina teta za
doruckom. - On je pouzdan i nikada se neceš morati bojati da je s
drugom ženom.
To sigurno. - Ne bih se mogla udati za covjeka koji mrzi more - rekla
je Glynis, buduci da nisu htjeli ni cuti da se uopce nece udati. - Nikada se
ne bismo slagali.
U glavi joj se stvori slika Alexa kako skace s broda vitlajuci macem u
jednoj ruci dok drugom baca bodež. Cak i kad bi htjela muža, kako bi
mogla dopustiti da ju nakon Alexa dira neki od ovih jadnih ljudi?
- Ako ti se ne sviba Jakov, što je sa srebrnarom Timom? - pitala je
njezina teta. - Sjecaš ga se, njegova radnja bila je treca koju smo jucer
posjetili.
Nažalost, predobro se sjecala srebrnara.
- Niži je od mene. - Bila je to najmanja od Glynisinih primjedaba, ali
prva koja joj je pala na pamet.
- Šteta što si tako visoka - rekao je Henry, tresuci glavom kao da je
rijec o velikom nedostatku - ali mislim da to Timu ne smeta.
- Blijed je kao riba - rece Glynis - i smrdi mu iz usta.
- Kakve to veze ima ako te može dobro uzdržavati? - upitala je
njezina teta.
Glynis je bila kci starješine i njezin otac dao bi joj znacajan tochar,
miraz, kad bi se ponovo udavala. No postala je sumnjicava prema
financijskom stanju svojih edinburških robaka pa je odlucila da im to
nece otkriti.
- U našem velikom gradu ima na stotine trgovaca. - Henry je ustao i
raširio svoje zdepaste ruke. - Kladim se da cemo naci jednoga koji ce ti
se svidjeti.
- Jako nam je drago što si nam došla u posjet - rekla je njezina teta
nakon što je Henry otišao - ali što smjeraš, dijete, ako se ne namjeravaš
udati?
Glynis je namjeravala biti neudana robakinja koja ce ostarjeti u
potkrovlju.
126
 - Sigurno nisi došla ovamo ocekujuci da ceš zauvijek ostati živjeti s
nama? - pitala je njezina teta skupivši obrve.
Glynis se uspravila. Na Visocju je gostoprimstvo svetinja.
Nezamislivo je da netko izbaci gosta, a kamoli ako je taj gost tako bliski
rod. Trpi ga se koliko god treba.
- Ispricavam se - rekla je Glynis osjetivši kako joj lice gori. - Nisam
mislila da cu vam smetati.
- Mi samo želimo da budeš sretna, a za to ženi treba muž - rekla joj
je teta, nasmiješivši joj se slatko. - Što je on bogatiji, to ceš biti sretnija.
- Ocekuješ li da ce taj bogati muž pomagati ocu Thomasu ostvariti
njegove ambicije? - pitala je Glynis.
- Bila bi to dodatna sreca, naravno. - Teta ju potapša po ruci. - Ne
bismo htjeli ponovo ici do onih koji pozajmljuju novac.

*
Žarko sunce smetalo je Claire za oci, ali bilo joj je ugodno za lice. Nije
se mogla sjetiti kad je posljednji put bila vani. Bila je puno viša od ljudi
na ulici, buduci da je sjedila na ramenima muškarca s nasmiješenim
ocima.
S-o-r-c-h-a. U glavi je vježbala ime koje joj je muškarac dao. Baka ju
je zvala Claire samo kad je bila ljuta, pravo ime joj je bilo ma chere1. No
možda nije imala pravo. Kad joj je baka prvi put dala lutku, davala je
Marie razlicita imena dok napokon nije našla ono pravo.
Muškarac joj se obracao poznatim rijecima, iako se katkada morala
truditi ne bi li shvatila što je rekao. No, kako je rasla, tako se naucila u
glasu prepoznati i neke druge stvari. Kad bi stara žena podigla glas,
znala je da ce ju pljusnuti.
No, usrecivao ju je muškarcev zvonki, duboki glas.

*
Alex je dijete nosio na ramenima da netko ne stane na to sitno
stvorenje.

1
Ma chere, franc. - moja draga
127
 - Vidiš li vodu u daljini? - pitao je okrenuvši se i pokazavši u tom
smjeru. - To je zaljev u koji je uplovio brod kojim si došla u Edinburgh.
Je li ti se svidjelo ploviti?
Kad je dignuo pogled, kimnula je. Buduci da je dijete moralo nauciti
keltski, prvo joj je sve govorio na francuskome, a onda na keltskome.
- Prije odlaska pozdravit cemo se s jednom mojom prijateljicom -
rekao je krenuvši ponovo uzbrdo. - Nece dugo trajati.
Koliko god je htio što prije otici iz grada, morao je vidjeti je li se
Glynis dobro smjestila kod svoje tete i je li sretna. Barem si je tako
govorio.
Kad su stigli do kuce, spustio je Sorchu na tlo. Cinilo mu se da nije
prošao samo jedan dan otkako je s Glynis stajao pred ovim crvenim
vratima. Kad je pokucao, otvorila je ista ona služavka od jucer.
- Došao sam razgovarati s gospobom Glyn...
Zašutio je ugledavši Glynis kako silazi stubama. U svjetlozelenoj
haljini izgledala je svježe kao proljetni lahor. Jedini znak da je
iznenabena što ga vidi s djevojcicom koja ga jedržala za ruku bio je taj
što je malo raširila oci.
- Glynis, ovo je moja kci.
Alex je cekao da mu kaže da je ženskar, grešnik ili nešto još gore.
- Vidim da je - rekla je Glynis sa sjajem u ocima. Nagnula se prema
djevojcici, toplo se smiješeci, i dotaknula ju po ramenu. - Kako se zoveš,
dijete?
- Ne govori - rekao je.
- Ne zna keltski? - pitala je Glynis pogledavši ga.
- Majka joj je Francuskinja pa ne zna keltski - rekao je - ali htio sam
reci da do sada još nije rekla ni jednu jedinu rijec na bilo kojem jeziku.
- Gdje joj je majka? - tihim je glasom pitala Glynis.
- Na putu natrag u Francusku.
Glynis ga pogleda. Bio je zahvalan što nije tražila nikakvo dodatno
objašnjenje.
- Mislio sam da tvoja obitelj možda zna neku dobru ženu koja bi se
mogla brinuti za moju kcer na putu kuci - rekao je. - Nemam pojma kako
se treba brinuti za malo dijete, osobito djevojcicu.
- Ja bih to mogla - žurno je rekla Glynis.
Alex se zagledao u nju pitajuci se je li dobro cuo.

128
 - Imam tri mlabe sestre, tako da znam kako se to radi - rekla je
neprirodno visokim glasom - a meni ne bi morao platiti.
Bilo je to još jedno iznenabenje prije dorucka. - Što to govoriš? Imaj
milosti prema gladnom covjeku... i govori da te razumijem.
- Osjecam se glupo nakon toliko muka koje sam ti zadala da me
dovedeš ovamo u Edinburgh - rekla je.
- Baš sam uživao - rekao je, zbog cega je pocrvenjela - ali tek si stigla.
Zašto se želiš tako brzo vratiti?
- Nisam znala kako ce ovdje biti, tu ima toliko ljudi, bucno je i daleko
od mora - rekla je gužvajuci prstima donji dio haljine. - Uz to, majcina je
obitelj cvrsto odlucila udati me za jednoga trgovca.
- Za trgovca? Jesu li ludi?
- Ne, ali nemaju novaca. - Glynis ga je zgrabila za ruku preklinjuci ga
pogledom. - Radije cu biti nesretna kod kuce nego nesretna ovdje. Molim
te, Alexe, ne ostavljaj me u ovome gradu.
- Idi po stvari - rekao je.
- Hvala ti. - Glynis mu je bacila ruke oko vrata. Prebrzo ga je pustila.
- Najbolje je da ništa ne kažeš svojim robacima - rekao je uhvativši
ju za ruku prije nego što je uspjela odjuriti po stubama. - Ne želimo
svabu.
Oboje, i on i Glynis, okrenuli su se i pogledah služavku koja je još
uvijek stajala iza Glynis.
- Reci cu ti isto što sam rekla tvojoj majci - rekla je žena. - U ovoj kuci
neceš naci srecu, zato idi sa svojim zgodnim gorštakom što prije možeš.
- Budi blagoslovljena, Bessie - rekla je Glynis podigavši suknju i
krenuvši prema stubama.
- Gospodarice, povedite me sa sobom - rekla je služavka.
Dvije su žene molecivo pogledale Alexa.
- Može li Bessie s nama? Molim te - tražila je Glynis. - Ne bi bilo
pristojno da sa mnom nije služavka kad se vratim kuci. Možemo reci
mojemu ocu da je putovala s nama i na odlasku i na dolasku.
- Da. - Neka mu Bog pomogne, sad ce putovati s tri žene. Nije
istaknuo da je u prvom redu tražio služavku.
Dok je Alex promatrao kako dvije žene nestaju po stubama, osjetio
je da ga netko vuce za rukav pa se okrenuo. Bože dragi, vec je zaboravio
na svoju malu kcer. Kakav ce to on biti otac?

129
 Sorcha ga je još jednom povukla za rukav i pokazala prema stubama
kao da traži objašnjenje.
- Gospoba Glynis ide s nama - rekao je. - Ona ce se brinuti za tebe.
Njegova mu se kci slabašno nasmiješila, prvi put, a on se rastopio
kao maslac na suncu.
- Znaci, sviba ti se gospoba Glynis? - pitao ju je.
Sorcha je stavila palac u usta i ozbiljno kimnula.
Alex uzdahne. - I meni.

130
 DVADESET PETO POGLAVLJE

A lex je došao u staju iza svratišta po konje kad je iza sebe cuo da netko
trci. No, bila je to samo kci vlasnika svratišta pa je spremio bodež.
Djevojka je bila krupna, oko sedamnaest godina, pa joj je trebalo malo
vremena da dobe do daha.
- Jesi li s novcem koji sam ti dao uspjela nabaviti cistu haljinu za
djevojcicu? - pitao je.
Alexu je laknulo kad je Glynis ponudila da ce u svratištu okupati
dijete jer on to ne bi ni pokušao. Sorcha je bila tako prljava da ju je
namjeravao umociti u prvo jezero na koje naibu.
- Našla sam haljinu, ali nisam došla to reci - rekla je mlada žena teško
dišuci. - Unutra je kraljeva straža i pitaju za vas. Rekla sam im da vas od
jucer nisam vidjela, ali ne žele otici i imaju stražu na vratima.
Kvragu, rano su došli. Regent jedva ceka da ga ponovo zatvori. -
Možeš li izvesti moje prijatelje kroz stražnji ulaz a da te stražari ne vide?
- pitao je. Kad mu je mlada žena odlucno kimnula, primio ju je za ramena
i poljubio u obraz. - Hvala ti. To je lijepo od tebe.
Djevojka je jako pocrvenjela i požurila se natrag unutra.
Malo poslije, Alex i tri njegove šticenice odjahali su kroz stražnji izlaz
a da stražari nisu ništa opazili.
- Pogledaj kako Sorcha dobro sjedi na konju - rekao je Alex kad je
posjeo svoju kcer ispred sebe na Pupoljka. - To joj je sigurno na mene, to
joj je u krvi, znaš.
Glynis mu se blago nasmiješila. Prekrasno je izgledala na Zlatici.
- Opusti se, Bessie - rekao je Alex služavki koja je ukocena kao drvo
sjedila iza Glynis i ocajnicki se držala za nju.
- Ovu golemu životinju vražjih ociju zovete Zlatica? - pitala je Bessie.
- Pokušala me je ugristi!
- Ha, uzrujavaš ju. - Pružio je ruku i potapšao Zlaticu.
Glynis je pokrila usta kako bi prigušila smijeh.
- Ono su D’Arcyjevi ljudi - rekao je Alex pokazavši na skupinu jahaca
okupljenih pred ulazom u palacu. Više bi volio da se sastaju bilo gdje

131
drugdje, ali ipak nije vjerovao da ce ga regentovi ljudi pokušati uhvatiti
pred D’Arcyjem.
D’Arcy ga je primijetio pa dojaši do njih. Bijeli mu se šal vijorio na
vjetru.
- Bojao sam se da nam se necete pridružiti. - D’Arcy se nasmije Glynis
i Sorchi, pokazavši pritom svoje bijele zube. - Ove lijepe dame došle su
nas ispratiti?
- One putuju sa mnom - rekao je Alex.
- Kakvo divno iznenabenje - rekao je D’Arcy zadržavši pogled na
Glynis.
Alex se okrene Glynis. - Ispricavam se što govorim francuski, ali ne
znam govori li moj prijatelj koji drugi jezik.
- S ovom dražesnom damom govoriš keltski? - pitao je D’Arcy. - Ne
govorim keltski, ali znam nešto malo škotski.
- Ona ne zna - slaga Alex. - Šteta, ali bojim se da uopce necete moci
razgovarati.
- Sa ženama je moguce razgovarati samo ocima - rekao je D’Arcy ne
odvajajuci pogled od njezina lica.
Ah, ti Francuzi.
- Što je rekao? - pitala je Glynis.
- Želi znati gdje je zahod - odgovorio je Alex. - Prije odlaska mora se
pomokriti.
Zatecena, Glynis digne obrve i lagano porumeni.
- Kako se dama zove? - pitao je D’Arcy.
- Glynis MacNeil. - Alex mu je nevoljko rekao taj podatak, ali buduci
da ce zajedno putovati do utvrde Campbellovih, Inveraraya, nije mu
mogao zatajiti njezino ime.
- Tvoja je? - pitao je DArcy.
- Ne, nije moja. - Potom je, bez odrebenog razloga dodao: - Ne baš.
Zašto to radi? Nema boljeg covjeka za Glynis. Gospodin Antoine
D’Arcy bio je vrhunski vitez, nositelj brojnih važnih naslova, s puno
posjeda u Francuskoj i blisko povezan s novim škotskim regentom. Uz
to, imao je i osobne vrijednosti kao što su hrabrost, poštenje i savjest.
Zbog tih je odlika, a ne zbog toga smiješnoga bijeloga šala, dobio
nadimak Bijeli Vitez.
Zapravo, D’Arcy je bio tako pun vrlina da je bio strašno dosadan.
Osim toga, nije bio gorštak, ali nije on kriv za to gdje je roben.
132
 - Što on radi u Škotskoj? - pitala je Glynis.
Alex je preveo Glynisino pitanje i progunbao nešto sebi u bradu kad
je cuo D’Arcyjev odgovor.
- D’Arcy je za dvorac Dunbar osmislio novo naoružanje i bunker
kako bi sve pripremio za siguran Albanyjev povratak. - Alex procisti grlo.
- Osmislio je i novo naoružanje za Edinburški dvorac.
Ma zar mu nije dovoljno što je bogat i ima sve te naslove? Zar covjek
mora biti i savršen?
- Jao, baš dojmljivo - rekla je Glynis kimajuci prema DArcyju.
- Pretpostavljam da takober može hodati po vodi. - Alexu se cinilo da
je D’Arcyjeva svestranost zamorna.
- Tvoja sadašnja dama prilicno je razlicita od onih koje si imao u
Francuskoj - primijetio je D’Arcy ponovo privukavši Alexovu pozornost.
- Ima neku profinjenu ljepotu, koja je puno zanimljivija.
- Nije ona moja sadašnja dama - procijedio je Alex kroz zube. Nije
htio da D’Arcy misli kako je Glynis od te vrste.
D’Arcy je skinuo pogled s Glynis kako bi upitno pogledao Alexa. -
Znaci, slobodna je, ne?
- Ne onako kako ti misliš - odgovorio je Alex. - Ne bi li trebao okupiti
svoje ljude? Vrijeme ide.
- Imam jednu mazgu na kojoj može jahati služavka - rekao je D’Arcy.
- Damama ce biti ugodnije ako jašu same.
Kad je D’Arcy okrenuo konja da se pridruži svojim ljudima, Alex je
spustio pogled i vidio da se Sorcha licem pritisnula uz njega. Mogao bi
samoga sebe udariti što je dopustio da se vidi kako mu D’Arcy ide na
živce. Dijete je bilo tako osjetljivo na njegovo raspoloženje da bi morao
biti pažljiviji.
- Nemaš se zbog cega brinuti, mala - rekao je milujuci joj mekanu
kosu. - Nitko ti nece ništa.
- Sreca što smo se mogli pridružiti skupini gospodina D’Arcyja - rekla
je Glynis kad su krenuli.
- Hmmm. - Alexu bi bilo draže da putuju odvojeno, ali putovanje s
D’Arcyjevim ljudima bit ce sigurnije. S tri ženske osobe na brizi, Alex nije
imao izbora.
Dok su jahali iz grada, Alex je ocajnicki pokušavao smisliti što ce
uciniti sa svojom kceri kad jednom stignu na Skye. Mogao bi ju dati
svojoj majci da ju ona odgaja, ali bojao se da ce se njegovi roditelji
strašno svabati zbog unuke, baš kao što su se svabali zbog sina.
133
 Nekoliko kilometara razmišljao je o tome da Sorchu ostavi kod
svojega robaka Iana i njegove žene, kao što je Sabine bila predložila. No,
blizanke ce biti prave napasti. Buduci da je sam bio takav, znao je što to
znaci. Ne, to nikako nece ici.
Pogleda Sorchu koja je zaspala naslonjena na njega i uzdahne. Prava
je istina bila da se nije htio odreci svoje kceri. Kako bi zadržao dijete uz
sebe, morat ce se vezati za neku ženu. U svakom slucaju, zavaravao se
misleci da ce vjecno moci izbjegavati brak. Ni njegovi roditelji ni Connor
nece mu dati mira dok se ne baci u taj ponor.
Nije htio ženu, ali, svidjelo se to njemu ili ne, sad mu je prijeko
potrebna.
Odjednom mu se u glavi stvori slika Glynis kako stoji ispred propetih
konja s bodežom u jednoj ruci i krvavim kolcem u drugoj. Nakon
Sabineine ravnodušnosti, njegova kci trebala je i zavrijedila upravo
takvu majku.
Múineann gá seift. Nužda raba rješenje. Jednim potezom mogao je
riješiti sve svoje poteškoce, a odgovor je jahao pokraj njega.
Glynis je bila na vrbu Connorova popisa poželjnih udavaca pa bi Alex
istodobno mogao ispuniti dužnost prema svojemu klanu i osigurati
Sorchi dobru majku. Nije bilo zgorega što je Alexa neprestano svrbjelo
da baš tu ženu, koja bi dobro poslužila zajedno i drugo, odvede u krevet.
Glynis treba muža, a on treba ženu. Alex je bio siguran da bi se s njom
mogao postici razuman dogovor.
Okrenuo se i uputio Glynis topao osmijeh.
Kako kaže poslovica, željezo se kuje dok je vruce.

*
Što Alex radi, kako joj se smiješi i namiguje da svi vide?
- Volio bih se nocas iskrasti s tobom pa da pod zvijezdama
podijelimo prostirku - rekao je Alex.
Glynis se osvrne oko sebe pocrvenjevši do korijena kose. Srecom,
jahaci su se razvukli po cijeloj stazi pa ga nitko nije mogao cuti. Bessie
se pak, kako se cinilo, dobro zabavljala, razgovarajuci s jednim od
D’Arcyjevih sluga.
- Kci je s tobom - prosiktala je.

134
 - Sinoc si mi nedostajala u krevetu - rekao je Alex. - Uopce nisam
mogao spavati.
- Tiho, Alex! - rekla je. - Sigurna sam da to govoriš svim svojim
ženama.
- Ne, nikada ženama ne govorim da mi nedostaju.
Glynis nije znala kako bi to protumacila. Nije si mogla pomoci, ali
laskalo joj je što je Alex još uvijek želi. S druge strane, pred njima je bio
dugacak put, a nije bilo drugih žena osim Bessie, koja je imala dobrih
dvadeset godina više od njega.
- Ono što se dogodilo izmebu nas dvoje, nije se trebalo dogoditi -
rekla je obrativši mu se tihim glasom - i dobro znaš da se to više nece
dogoditi.
- Zašto ne?
Taj covjek je baš lud. - Ucinila sam to samo zato što nitko nikada nece
saznati za to - razljutila se - i zato što nisam ocekivala ponovo te vidjeti.
- Želiš to - rekao je Alex pogledavši je tako zanesenim pogledom da
je jedva mogla disati od uzbubenja.
Kosa mu je doticala ramena i ona se sjeti kako ju je stezala prstima.
Kakav je to bio osjecaj kad je bio duboko u njoj i kad je neprestano
izgovarala njegovo ime.
Da, željela je to.
- Nije važno želim li to ili ne - rekla je - ali ne mogu i necu.

135
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

G lynis je sjedila sa Sorchom u krilu dok je Alex bacao drva u vatru.

Nakon cetiri noci vec su se uhodali. Vecerali su s D’Arcyjem i
njegovim ljudima uz središnju logorsku vatru, a onda je Alex njima
naložio vatru malo dalje od drugih. Takober je za Glynis, Bessie i Sorchu
od dodatnih pokrivaca složio šator kako bi bile odvojene od muškaraca.
Bessie, koja nije bila naucena na dugotrajno jahanje, vec je spavala
unutra.
U Alexovoj svijetloj kosi i na pravilnom licu vidio se odsjaj vatre. Iako
je bilo sve hladnije, zavrnuo je rukave, otkrivajuci cvrste, mišicave
podlaktice. Kad ju je uhvatio da zuri u njega, zadržao je na njoj svoj vruci
pogled. Potom ju je odmjerio od glave do pete, povremeno zastajkujuci,
zbog cega je imala osjecaj da joj prstima prelazi po goloj koži.
Glynis je znala što želi, jer je isto željela i ona. Njezin otpor polako se
topio buduci da je jahala pokraj njega, a nocu su spavali udaljeni tek
nekoliko metara jedno od drugoga. Putujuci istim putem, živo se
prisjecala kako su provodili noci na putu do Edinburgha.
Nece sramotiti sebe i svoju obitelj otvorenom vezom s Alexom, ali
odlucila je da ce ju obnoviti ako postoji nacin da njihova veza ostane
tajna. Buduci da je to bilo nemoguce uz dijete, služavku i dvadeset
muškaraca na dohvat ruci, Glynis se bez oklijevanja usredotocila na
Sorchu.
- Jedan, dva, tri... cetiri - ponavljala je na keltskom dižuci u zrak
djetetove prste. - Pet... šest... sedam... - Glynis na sebi osjeti Alexov
pogled pa se okrene k njemu. - Prestani me tako gledati.
Lice mu se razvuce u lagani osmijeh. - Kao da te želim? Ne mogu si
pomoci, Glynis, kad je tako.
- Pazi što govoriš - šapnula je. - Ne znaš koliko dijete vec razumije
keltski. - Unatoc tomu što se Sorcha naslonila na Glynisina prsa i
drijemajuci sklopila vjebe, Glynis je nastavila. - Osam, devet...
- Za Boga miloga, Glynis, pusti siroto dijete da spava. - Alex je dignuo
dijete u narucje, potom je zastao i nježno, smiješeci se, spustio pogled na
svoju kci. - Jedva cekam da ju odvedem na vožnju camcem. Vidi se da u
njoj ima puno vikinške krvi, baš kao i u meni.
136
 - Da - rekla je Glynis, razmišljajuci da su baš poseban par s tom
svijetlom kosom koja blista obasjana vatrom - a kad si ju danas odveo na
jezero, plivala je kao ribica.
Alex je polegnuo Sorchu u šator pokraj Bessie. Kad se vratio, sjeo je
tako blizu Glynis da su im se doticali rukavi. Ona se zagledala u vatru i
trudila se normalno disati.
- Imam jedan prijedlog za tebe - rekao je Alex.
Glynisin je želudac malo zadrhtao. - Prijedlog?
Nadala se da se njemu njezin glas ne cini ukocen i ozbiljan kao što se
njoj cinio. Zar joj to mora tako službeno reci? Bilo bi jednostavnije da se
iskradu u mrak, da je uzme u zagrljaj i obaspe poljupcima. No, to je slicno
Alexu. Ne bi htio da ispadne daju je zaveo, ne, želi ju navesti da prizna
kako je sama odlucila zgriješiti s njim.
- Želim - rekla je cvrsto stežuci krajeve suknje da su joj prsti
pobijeljeli. Zar mu to nije dosta?
- Još ti nisam rekao o kakvom je prijedlogu rijec.
- Zar me moraš stalno zadirkivati? - Glynis je bilo tako neugodno da
ga nije mogla pogledati. - Rekla sam ti da je odgovor da, ali ne sada.
Moramo pricekati kako bismo bili sigurni da svi ljudi spavaju i da nas
nitko nece vidjeti.
Alex joj dodirne lakat i izazove vrelinu u cijeloj ruci.
- Ne namjeravam te zadirkivati - rekao je tihim glasom koji je
odjeknuo cijelim njezinim tijelom - i ne zovem te u krevet, ako si to
mislila.
Preplavi ju vrucina. Deset puta je, ne, sto puta je neugodnije reci da
a da joj uopce nije predložio da spava s njim, nego da je.
- Cekaj - rekao je Alex uhvativši je za ruku kad je pokušala otici.
Bila je povrijebena, ponižena i htjela se maknuti od njega.
- Glynis, slušaj me. - Otimala se, ali cvrsto ju je držao. - Želim spavati
s tobom.
To je bilo ponižavajuce. - Pusti me, Alexe.
Okrenuo je njezino lice prema sebi. - Vjeruj mi, želim te.
Zbog njegova pohotnoga glasa i žara u ocima ostala je potpuno
zbunjena. Želi li ju ili ne?
- Spavanje s tobom samo je dio onoga što cu te pitati - rekao je Alex,
gledajuci je uporno svojim zelenim ocima - ali nije i najvažniji.

137
 Alexu je nešto bilo važnije od valjanja po krevetu? E, to je
iznenabenje.
- Što još želiš od mene? - Nije mogla razmišljati kad joj je bio tako
blizu.
Alex ju je pustio i nakašljao se. Odjednom se cinilo da se neugodno
osjeca u vlastitoj koži, a obicno je bio tako opušten. Bila je napeta, nagon
joj je govorio da bude oprezna. Bez obzira na to što ju Alex želi pitati,
sigurno je posrijedi nešto što ne želi.
- Brak - rekao je Alex u jednom dahu, kao da je na silu izgovorio tu
rijec. - To tražim od tebe.
- Brak?
Glynis bi se manje iznenadila da im se uz logorsku vatru pridružilo
desetak vila.
- Morat ceš naci drugoga muža - rekao je Alex. - To ti je valjda vec
jasno.
Morala se pomiriti s tom cinjenicom jer je otkrila da je majcina
obitelj, baš kao i njezin otac, odlucna u tome da se ponovo uda. Mebutim,
za nju je to bilo teško progutati.
- Iako mi je nezamislivo da se ponovo udam, priznajem da na kraju
možda necu imati izbora - rekla je - ali ti, Alexe, ne želiš valjda zaozbiljno
ženu.
- Mojoj kceri treba majka - rekao je.
Naravno, to ga je navelo na to. Zašto se odmah nije toga sjetila?
- Zašto ja? - pitala je. - Ima puno žena, ukljucujuci kceri starješina
koje žele muža.
- Sorcha se odmah zagrijala za tebe - rekao je Alex. - Voli te, a
vjerujem i ti nju.
Glynis odjednom preplavi neocekivano razocaranje.
- Bila bi joj dobra majka - dodao je.
- To je razlog zašto želiš da ti budem žena? - Nije to namjeravala reci
tako grubim glasom.
- Dobro se slažemo. - Alex je slegnuo ramenima i vragolasto joj se
nasmiješio. - Osobito u krevetu.
- Znaci, odlazak u krevet s tobom bio bi jedno od mojih zaduženja, uz
to što bih izigravala dadilju? - planula je. - Kako dugo, Alexe?
Kad ju je ošinuo pogledom, kao zvijer uhvacena u zamku, Glynis je
imala osjecaj da joj je netko šakom steže srce.
138
 - Cuo si što sam ucinila svojemu prvom suprugu. - Namjerno je
spustila pogled na njegove prepone. - Ne bojiš se da cu ti ga odrezati?

*
Alex je zabacio glavu i poceo se smijati. - Volim tvoj smisao za humor,
Glynis.
Sve bi bilo dobro kad bi mogao sacuvati da njihov odnos bude
opušten i bezbrižan, odnosno barem donekle takav. Odlucio je podizati
kcer u domu u kojem nece biti svabe i dreke uz kakve je on odrastao. Od
svojih je roditelja naucio da jedan snažan osjecaj lako dovede do
drugoga, da se ljubav može pretvoriti u mržnju, a mržnja puno dulje
traje.
Magnus Clanranald nacinio je istu pogrešku kao i njegov otac,
sramotio je suprugu jer se otvoreno sastajao s drugim ženama. To im
nije trebalo. Dobar suprug ima obzira prema ženinim osjecajima. Kad
Alex ne bi mogao držati pod nadzorom svoje potrebe, onda bi njegove
veze bile kratke i daleko od Glynisinih ociju.
- Uvijek cu te poštovati - Alex je gledao u vatru i govorio joj iz srca. -
Obecavam da te nikada necu osramotiti, uvijek cu biti diskretan.
Oba su mu roditelja neprestano govorila da mu nije u krvi da bude
zadovoljan samo s jednom ženom. No, barem u ovom trenutku, njegova
želja bila je usmjerena samo na Glynis. Nece biti zadovoljan dok ju ne
uzme na stotinu razlicitih nacina. Bože dragi, želio je tu ženu kao ni
jednu do sada. Posljednja cetiri dana i noci gotovo su ga ubila.
Okrenuo se s namjerom da ju napokon odvuce u grmlje, ali zaustavio
se vidjevši da vatra koja gori u njezinim ocima nije ona kojoj se nadao.
- Uuhhh! - zvuk koji je ispustila kad je skocila na noge bio je takav da
mu je bilo drago što u blizini nema nikakva posuba koje bi bacila na
njega. Ocito nije smio reci da ce biti diskretan. Ustao je razmišljajuci
kako bi ju najbolje umirio.
- Kakva bi to žena bila - rekla je stavivši stisnute šake na bokove -
kad bi rekla ne tako obzirnomu mužu?
- Ne želim ti lagati - rekao je. - Nikada nisam pokušao biti vjeran pa
ne znam mogu li to.
- Ti si robeni romanticar, Alexandere Bàne MacDonalde.

139
 Za ime Boga, zar je trezvena Glynis MacNeil ocekivala ljubav? Nije
imao pojma da gaji takve nade.
- Mislio sam da te je prvi brak izlijecio od takvih nerazumnih
ocekivanja - rekao je odmah, svjestan da je opet pogriješio.
- Dakle, ja sam nerazumna? - Oci su joj bile uski prorezi kao u divlje
macke koja se sprema napasti. - S druge strane, ocekuješ od mene da
budem dobra majka tvojoj kceri, da ti vodim kucanstvo i da spavam s
tobom dok ti to bude po volji, a onda, kad me se zasitiš u krevetu, morat
cu se držati po strani dok ti budeš imao ˝diskretne˝ veze jednu za
drugom sa svakom raspoloženom ženom na Zapadnom otocju?
Alex se gnijezdio s noge na nogu. Nije spavao sa svakom
raspoloženom ženom, ali cinilo mu se pametnije da to sad ne spominje.
- Buduci da si tako zgodan, šarmantan muškarac - rekla je raširivši
ruke - ja cu, naravno, pristati na takav dogovor.
- Ti si razumna žena - rekao je, iako je poceo ozbiljno sumnjati u to.
- Moraš se za nekoga udati, a ja nisam gori od drugih.
U svakom slucaju, ne puno gori.
- Osim toga - dodao je - vec si otišla u krevet sa mnom pa bismo se
trebali vjencati.
- Pretpostavljam - nastavila je kao da nije ništa rekao - da bih i ja
mogla imati razne veze, sve dok sam diskretna.
- Ne. - Rijec mu je izletjela iz usta prije nego što je razmislio. Ubio bi
svakoga muškarca koji bi taknuo njegovu ženu, ali mislio je da je
pametnije da joj to ne kaže. - Pretpostavimo da ostaneš trudna. Morao
bih znati da je dijete moje.
- Stavimo li na stranu da sam vrlo vjerojatno neplodna - rekla je. -
Hoceš reci da bi bilo lijepo i dobro da odgajam djecu drugih žena, ali
obrnuto ne bi išlo.
- Da. - Tako je to u svijetu. Zašto se ponaša kao da je to on izmislio? -
Ali ja imam samo jedno dijete.
- Za sada. - Prekrižila je ruke. - Hvala ti što si mi dao tako ljubaznu
ponudu, ali necu se udati za još jednog ženskara. Budem li prisiljena
ponovo se udati, uzet cu pouzdanog, ozbiljnog muškarca na kojega cu se
moci osloniti.
Htio ju je primiti za ruku, ali ona ju je istrgnula.
- Ti, Alexandere Bàne MacDonalde - rekla je ubadajuci ga prstom u
prsa - posljednji si muškarac s Visocja kojega bih željela za muža.

140
 *
Sorcha se probudila u mraku i osjetila silan strah. Kad je sa svake
strane cula tiho disanje žena, znala je da se nije vratila u sobu u kojoj je
veliki miš. Ipak, htjela je pogledati zvijezde da bude sigurna u to.
Pazeci da ne probudi Glynis i Bessie, na rukama i koljenima ispuzala
je iz šatora. Uz ugašenu vatru, u mraku, sam, sjedio je njezin otac. Bio je
samo tamni obris, ali znala je da je to on. Bio je tužan.
Odmah je smocila noge u travi dok je išla prema njemu.
- Ni ti ne možeš spavati? - pitao je tihim glasom kad mu se popela u
krilo.
Kimnula je naslonjena na njegova prsa i pokazala zvijezde.
- Želja? - Cini se da ju je uvijek razumio. Osjetila je da se smije. -
Pretpostavljam da ne može škoditi - rekao je.
Zajedno su pronašli najsjajniju zvijezdu kako bi mogao zaželjeti
želju.
Sorchi to nije trebalo. Njoj se želja ispunila kad ju je njezin otac
pronašao.

141
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

S veca mu, Glynis MacNeil bila je tvrdoglava žena. Tjedan dana nakon
što joj je Alex predložio da se vjencaju, nije s njim progovorila ni rijec,
osim ako doista nije bilo nužno.
Još gore, puno je vremena provodila jašuci pokraj D’Arcyja. Sad su
bili ispred njega i Sorche, zabavljeni živahnim razgovorom u koji je bilo
isto toliko pokreta rukama koliko i rijeci. Cinilo se da D’Arcyja uci
keltski. Ipak, Glynis je održala obecanje da ce se putem brinuti za Sorchu.
Svaku vecer sjedila je uz vatru s njegovom kceri u krilu, a onda je spavala
s njom, umjesto s njim.
Alex je obicno puštao žene da dobu k njemu, ali sad nije bio daleko
od toga da zavede Glynis kako bi ju nagovorio da se uda za njega. To ne
bi trebalo biti teško, znao je da ga želi. Stalno ga je gledala kao što je i on
stalno gledao nju. Nažalost, nije bilo puno prilika da ju zavede dok jašu
na otvorenom uz dvadesetoricu muškaraca i kcer, pa je Alex cekao svoj
trenutak kad stignu u utvrdu Campbellovih.
U mebuvremenu ju je mamio pricama uz logorsku vatru. Glynis ga je
neprestano iznenabivala jer ispod toga trezvenoga, ozbiljnoga
ponašanja krila se djevojka slaba na dobru pricu. Alex se nadao da ce se
ta slabost prenijeti na pripovjedaca.
- Dvorac koji vidiš s druge strane jezera je dvorac Inveraray, sjedište
klana Campbellovih - rekao je Alex pokazavši prstom Sorchi. Povremeno
joj je vec govorio samo na keltskom, a kad ga nije razumjela, potapšala
bi ga po ruci. - Sutra cemo doci do njega.
Glynis je usporila konja i sad je jahala pokraj njih.
- Campbellovi su mocan klan i ovo je samo jedan od njihovih dvoraca
- nastavio je Alex. - Starješina Campbellovih može dici stotinu ratnika na
oružje.
Pogledao je ukocen Glynisin lik i zakljucio da bi mu zrno ljubomore
moglo pomoci. - Glynis, misliš li da bih kod Campbellovih mogao
potražiti ženu? Moj starješina bio bi presretan.
- Moj ne bi. - Uputila mu je pogled koji bi prerezao kamen. -
Pretpostavljam da bi starješinina kci postala zanimljiva
onim Campbellovima koje privlaci tuba zemlja.
142
 - Želiš li uloviti muža, predlažem da ideš na svoj šarm - rekao je Alex.
- Muškarci vole drage, poslušne žene.
Sorcha ga potapša po ruci, ali on odmahne glavom. Ovo nije bio
razgovor za dijete.
- To ceš reci svojoj kceri? - pitala je Glynis. - Da mora biti draga i
poslušna?
- Želim li da se uda, hocu - lagao je.
- Hmmm.
Sorcha ga je ljutito tapšala po ruci. Naposljetku je odvratio pogled od
ljutite žene koja je jahala pokraj njega i pogledao kcer.
- Zašto se svabamo, to hoceš znati? - pitao je Sorchu. Kad je kimnula,
rekao je: - Zato što je gospoba Glynis tvrdoglava kao mazga i ne shvaca
što je za nju dobro.
Ponovio je to na tri jezika kako bi bio siguran da je Glynis dobro
shvatila o cemu je rijec.

*
Sorcha je odavno zaspala s glavom u Glynisinu krilu, a Bessie je
pokraj nje zijevala dok su muškarci naizmjence
prepricavali dogodovštine. Glynis se pripremila da ce ju Alex ovu
posljednju noc prije dolaska u dvorac Inveraray pokušati namamiti
da ostanu sami, ali izgleda da se Alexu nije žurilo maknuti se
od središnje logorske vatre.
Mogla je dici Sorchu i Bessie i otici na spavanje, ali uživala je u
pricama. Da bude iskrena, cekala je samo da cuje Alexa. Nitko nije znao
tako ispricati pricu kao on, a tako je imala izgovor što ga gleda.
Kad je napokon došao Alexov red, Glynis se smiješila u išcekivanju.
- Buduci da cemo uskoro posjetiti Campbellove, ispricat cu vam
istinitu pricu o tome kako je brat starješine Campbellovih postao barun
od Cawdora.
Alex ispruži noge pripremivši se za dugacku pricu. Kad je to rekao,
njegov se glas pronio cijelim krugom ostavivši sve u išcekivanju i
zagrijavši Glynis isto kao i vatra.
- Prije sedamnaest godina umro je posljednji barun od Cawdora a da
nije ostavio nasljednika nego samo malu crvenokosu djevojcicu. Zvala se

143
Muriel i bila je posljednja od svoje loze, jedina nasljednica drevnoga
sjedišta Cawdora.
- Starješine s cijeloga Visocja poceli su kovati planove, svaki je
svojega sina htio oženiti za mladu Muriel jer bi onaj tko se vjenca s
malom djevojcicom postao sljedeci barun od Cawdora. Ali ona je bila još
dijete pa su imali dovoljno vremena provesti svoje naume. Barem su
tako mislili.
No, pokazalo se da je toliko zemlje i toliko bogatstvo u rukama jedne
male djevojcice velika kušnja za Campbellove. Jednoga dana, kad je mala
Muriel imala pet godina, njezina dadilja izvela ju je iz dvorca Cawdora u
prirodu kako bi uživale u lijepom vremenu. Tada je skupina
Campbellovih, koja je samo cekala takvu priliku, banula iz šume i
ugrabila ju.
Glynis je uzdahnula, a Alex je trepnuo ocima kad su im se preko vatre
sreli pogledi.
- Murielini ujaci krenuli su u potjeru, naravno. Campbellovi su bili
daleko od kuce pa se cinilo da ce ih pripadnici Murielina klana uhvatiti,
ali Campbellovi su vidjeli da stižu i na tlo prevrnuli veliki željezni kotao.
Jedan od Campbellovih ljudi zapovjedio je sedmorici svojih sinova da
brane kotao do smrti, praveci se da je mala djevojcica ispod njega.
- Sedam se sinova silovito borilo i svi su izginuli. Kad su pripadnici
Murielina klana okrenuli kotao da ju spase, naišli su samo na zelenu
travu ispod kotla. Dok su se borili protiv sedmero brace, ostali
Campbellovi pobjegli su s djevojcicom.
- Dugacak je put od dvorca Cawdora do posjeda Campbellovih -
rekao je jedan muškarac oko logorske vatre. - Je li Muriel preživjela?
- Morat cete sami zakljuciti - odgovorio je Alex. - Kad je jedan od
ratnika Campbellovih pitao što ce se dogoditi ako dijete umre prije nego
što dobe u godine kad se može udati, starješina je rekao...
Alex je zašutio sve dok netko nije viknuo: - Hajde, Alexe, reci nam što
je rekao.
- Starješina je rekao da mala nasljednica nece umrijeti dokle god se
na jednoj ili drugoj strani jezera Awea, koje je, kako znate, usred zemlje
Campbellovih, bude mogla naci crvenokosa djevojcica.
- Lukavi gad - rekao je jedan covjek dok su se drugi oko vatre smijali.
- Kako bi sprijecila takav ishod - nastavio je Alex podigavši prst -
Murielina dadilja bila je toliko mudra da, kad su Campbellovi ratnici
banuli iz šume, maloj djevojcici odgrize komadic prsta.
- Jao, siroto dijete! - promrmljala je Bessie pokraj Glynis.
144
 - Ma, zar doista misliš da bi Campbellovi, nakon svih muka koje su
prošli da se docepaju Muriel, dopustili da im se izmebu njih i te zemlje i
bogatstva isprijeci jedan mali prst? Alex je pogledom polako obišao cijeli
krug. - Tko zna jesu li našli drugu crvenokosu djevojcicu pa i njoj odgrizli
komad prsta?
Oko logorske vatre dugo je vladala tišina.
Glynis nije mogla izdržati pa je pitala: - Ali Muriel je preživjela?
- Vecina ljudi vjeruje da je - odgovorio je Alex. - Crvenokosa
djevojcica odgojena je u domu starješine Campbellovih, a na dvanaesti
robendan udala se za starješinina sina Johna.
Još je bila mlada za udaju, iako je zakonski to bilo moguce.
- Ma, jadna djevojka, sigurno je bila nesretna - rece Glynis.
- Tocno je da se par vjencao samo iz prakticnih razloga - rekao je
Alex pogledavši ju znacajno preko logorske vatre. - Bilo je to prije pet
godina, a prema pricanju, doista su sretan par.
Glynis nije promaknulo što je Alex time htio reci. - Vjerni su jedno
drugome, nema sumnje.
- Da, unatoc tomu što su Campbellovi nakon vjencanja pobili sve
Murieline ujake - rekao je Alex i prebacio pogled na muškarce oko vatre.
- Momci, zapamtite, nemojte se postaviti izmebu Campbellovih i onoga
što žele.
- Svaku bih noc mogla slušati price ovoga covjeka i nikada mi ne bi
dosadile - rekla je Bessie duboko uzdahnuvši.
Mogla bi i Glynis, kad se ne bi morala brinuti koga ce pripovjedac
nakon toga odvesti u krevet.

145
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

DVORAC INVERARAY, ARGYLL

G lynis se prisilila odvratiti pogled s maloga prsta mlade crvenokose

žene, na kojem nije bilo posljednjeg clanka i pogledati je u lice. Po
tome kako je gospa Muriel gledala svojega muža bilo je ocito da covjeka
obožava. Ugodno iznenabenje bio je raznježeni izraz lica Johna
Campbella svaki put kad bi pogledao Muriel. Sreca je zracila iz njih.
Glynis je uspjela odagnati val osjecaja koji su je gušili kad je vidjela
taj prizor. Nekoc davno, vjerovala je da ce, kad se uda, pronaci takvu
ljubav. Odlucila je da se više nece udavati kako po drugi put ne bi ostala
bez toga.
Protivno njezinoj volji, pogled joj se spusti niz glavni stol, mimo
Muriel i Johna, do Archibalda Campbella, koji je postao grof i starješina
kad mu je otac ubijen u bitci kod Floddena. Starješina Campbellovih bio
je crnokos, širokih prsa i prodornih ociju kao u jastreba. Mebutim,
njezinu pozornost nije privukao starješina nego njegova sestra.
Catherine Campbell sjedila je nasuprot starješini i dijelila pladanj
jela s Alexom. Privlacnih oblina, meke kože i tamnih, sjajnih ociju,
Catherine je bila žena za kojom je žudio svaki muškarac. Svatko je mogao
vidjeti da je željela Alexa. Catherine nije bila proracunata žena.
Catherinein dubok, puten smijeh kao da je strujao iznad ostale buke
u blagovaonici ravno u Glynisine uši. Glynis je zabola nož u svinjski but
i narezala sitne komade za Sorchu, koja je sjedila pokraj nje. Svoju je
hranu žvakala tako žustro daju je boljela celjust. Glynis je tako pomno
gledala jelo pred sobom da nije bila svjesna šuškanja u blagovaonici dok
ju Sorcha nije bocnula u bedro. Kad je digla pogled, jedini zvuk u
prostoriji bilo je ljutito došaptavanje starješine s njegovim bratom i
sestrom koji su mu sjedili svaki s jedne strane. Sjedalo pokraj Catherine
bilo je prazno.
- Glynis.
Glynis je poskocila kad je iza sebe zacula Alexov glas.

146
 Stavio joj je ruku na rame i šapnuo joj na uho. - Odlazimo iz
blagovaonice.
- Zašto? - pitala je.
- Kroz glavna vrata upravo je prošao Shaggy MacLean - rekao je. -
Pametnije je da ne budemo uhvaceni usred te predstave.
Alex nije cekao da se ona složi. Dignuo je Sorchu, osovio Glynis na
noge i šmugnuo s njima kroz bocna vrata blizu dna glavnoga stola. Vrata
su vodila u uski prolaz izmebu kamenoga zida dvorca i ukrasne drvene
oplate unutarnjega zida blagovaonice.
- Što Shaggy radi ovdje? - pitala je Glynis.
- Vjerujem da je braci svoje voljene žene, Catherine, došao javiti
beskrajno tužnu vijest o njezinoj nesretnoj pogibiji.
- Ne, nije valjda! - rekla je Glynis.
- Dobi - rekao je Alex smiješeci se od uha do uha. - Iza glavnoga stola
postoji rupa u zidu kroz koju možemo promatrati zabavu.
Rupe u zidu po dvorcima bile su obiteljska tajna. Ili Catherine
Campbell nije znala držati jezik za zubima ili je ocekivala da ce Alex
postati clan obitelji.
- Tko je to sjedio pokraj tebe? - pitao je Alex. - Cinilo se da prijateljski
razgovarate.
Glynis je zaboravila da je uopce razgovarala s tim covjekom pa joj je
trebalo malo vremena da se sjeti kako se zove. - Malcolm Campbell.
Ostavio je dojam tihog, ozbiljnog covjeka.
- Misliš dosadnog i ozbiljnog - rekao je Alex.
- Sigurna sam da je dobar covjek - rekla je. - Tiha voda je duboka.
- Prije mirna, stajacica. - Alex se okrenuo Sorchi i stavio prst na usta.
- Poslije cu ti objasniti, dušo.
Alex je stao i pokazao dvije rupe u zidu, jednu pokraj druge. Kad su
se nagnuli gledati, stavio je Glynis ruku oko ramena. Na trenutak je
zaklopila oci uživajuci u njegovu dodiru, a onda se sjetila što joj je ciniti.
- Vidim ga - šapnula je.
Shaggy je spuštene glave prolazio dugackom blagovaonicom kao da
jedva podnosi težinu svojega bola. Na pola puta posrnuo je, a potom je
poceo plakati i jadikovati. Takvo jadikovanje Glynis još nije cula.
- Jao, covjek glumi kao veliki - rekao je Alex pokraj nje.
Gospoba Catherine otišla je od stola. Glynis se sjetila koliko je bila
uznemirena kad je vidjela svojega bivšeg muža pa nije mogla kriviti

147
Catherine što se nije htjela sastati sa Shaggyjem nakon onoga što joj je
ucinio.
Shaggyju su se tresla ramena kad je stao kako bi velikom
maramicom obrisao lice. Nastavio je na isti nacin, placuci i jadikujuci,
dok nije došao blizu glavnoga stola za kojim je sjedio starješina.
Tada je, na jednom, zastao u pol koraka. Zinuo je, a rukom se uhvatio
za srce. Glynis je slijedila pogled njegovih razrogacenih ociju i vidjela da
je Catherine zauzela mjesto pokraj starješine Campbellovih.
Glynis je cula kako se Alex cereka kad je Shaggy pogledao preko
ramena, ocito ocekujuci da ga Campbellova straža zgrabi.
- Hoce li ga ubiti? - pitala je Glynis.
- Campbellovi ce se držati starih gorštackih obicaja o gostoljubivosti
- rekao je Alex - pa ce se suzdržati da ne ubiju Shaggyja dok je gost u
njihovu domu.
Starješina Campbellovih lagano kimne jednome slugi i on odvede
Shaggyja na njegovo mjesto. Dok je Shaggy izgledao kao da mu je mucno,
braca i sestra Campbell sjedili su za stolom te jeli i pili kao da se ništa
nije dogodilo. Baš su hladnokrvna družina.
- Sorcha posta je nestrpljiva - rekao je Alex. - Veceras više necemo
imati što vidjeti, osim Shaggyja kako se znoji.
Alex je izveo Glynis iz uskog hodnika pa su se popeli stražnjim
stubama.
- Što ce Campbellovi napraviti sa Shaggyjem? - pitala je.
- Cekat ce povoljan trenutak, a dotle ce se poigravati s njim. -
odgovorio je Alex. - Shaggy nece znati koji dan ce ga napasti, ali jednoga
dana pronaci ce ga mrtvoga s bodežom u trbuhu i svi ce znati da su ga
Campbellovi ondje smjestili.
Alex otvori vrata na vrhu stuba i Glynis se našla ispred spavace sobe
koju je dijelila sa Sorchom i Bessie.
- Otkud znaš za rupe u zidu i tajne prolaze u utvrdi Campbellovih? -
pitala je.
- Ljudi mi vole otkrivati tajne - odgovorio je Alex.
Pod ˝ljudi˝ mislio je žene, a u ovom odrebenom slucaju na gospu
Catherine Campbell.
Glynis je pomogla Sorchi spremiti se u krevet, a onda je Alex sjeo na
pod pokraj kcerine slamarice i ispricao joj dugacku pricu, prebacujuci se
lako s francuskoga na keltski. Iako je Glynis znala tu pricu, Alex ju je
ucinio puno uzbudljivijom nego ocev seannachie.
148
 - Izgleda kao mah anbeo - rekla je Glynis kad je Sorcha zaspala.
- Još je rano - rekao je Alex sa sjajem u ocima od kojega se uzbudila.
- Bessie ce uskoro doci - rekla je.
Alex odmahne glavom. - Mislim da si je tvoja služavka našla
muškarca.
- Bessie? - Glynis se zaprepastila. - Sigurno se šališ.
- Vjeruj mi - rekao je Alex koraknuvši prema njoj. - Necemo ju vidjeti
najmanje dva sata.
Glynis se odmicala dok petama nije udarila o drvena vrata.
- Ipak - rekao je Alex - moramo se pobrinuti da nas nitko nece
smetati.
- Tvoja kci ti spava na podu!
- Zato postoje zavjese na krevetu - rekao je. - Dobi, Glynis, daj da te
odvedem iza njih i pokažem ti koliko si mi nedostajala.
- Zar te ne ceka Catherine? - pitala je.
- Znaci, ipak si ljubomorna. - Zahihotao je. - Pretpostavljam da ce
Catherine i njezina braca pola noci paziti na Shaggyja.
- Shvacam. Nemaš što raditi, je li tako?
- Ti si jedina koju sam molio da mi bude žena - rekao je.
Zaklopila je oci kad je sagnuo glavu i naslonio vrele usne sa strane
na njezin vrat.
- Tebe želim, Glynis MacNeil - rekao joj je uz kožu. - Nemoj me tjerati
da idem tražiti drugu ženu.
- Ne mogu to uciniti - rekla je odgurnuvši ga. - Još nismo ni vjencani
a vec postoji druga žena koja te poslije ocekuje.
- Ali ja ne želim nju - rekao je. - Želim tebe.
Doimao se tako iskreno da bi mu covjek lako mogao povjerovati.
Ipak, nije zanijekao da ga Catherine ocekuje.
- Kako dugo ceš me željeti? - pitala je. - Tjedan dana? Mjesec dana?
Meni to nije dovoljno.
- Što ako ti obecam da te necu varati? - rekao je. Cinilo se da je
povrijeben. - Hoceš li me onda uzeti? Sorcha i ja te trebamo.
- Kako da ti vjerujem? - pitala je, iako je zbog Alexovih ruku koje su
je milovale ozbiljno došla u iskušenje. - Prije si mi rekao da ne znaš bi li
mogao biti vjeran.
- Ako dam rijec - rekao je odlucnim glasom - onda ju držim.
149
 Htjela je da joj bude vjeran zato što ne želi ni jednu drugu samo nju.
Ma, baš je glupa što od Alexandera Bana MacDonalda traži nemoguce.
Da ju voli, mogla bi mu povjeriti svoju sudbinu i nadati se najboljemu, ali
Alex se njome htio oženiti samo zbog svoje kceri.
- Molim te, Glynis - rekao je glasom kojim kao da ju je milovao. - Reci
da ceš se udati za mene i dobi sa mnom u krevet.

150
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

A lex je besramno ocijukao s Catherine, iako uopce nije bio raspoložen

za to. Pola života nastojao je izbjegavati ljubomorne žene, a sad se
iz sve snage trudio da jednu ucini ljubomornom, ali nije uspijevao, neka
sve ide kvragu.
Prošlu noc bio je siguran da ce Glynis popustiti, ali nije. Nastavi li
odbijati ga, morat ce izabrati drugu. Njegova kci treba majku.
Alex je krajickom oka primijetio da njegova kci i Bessie izlaze kroz
vrata koja su vodila na gornje katove. Glynis nije bila s njima. Kad se
ogledao po blagovaonici, nije ju vidio.
Nije bilo ni D’Arcyja.
Ispod stola, Catherineina ruka klizila je po njegovoj nozi, a sam Bog
zna da je njegov ud patio jer mu nitko nije iskazivao pažnju, ali sad nije
imao vremena za to.
- Dobi nocas u moju sobu - rekla mu je na uho.
Alex uglavnom nije davao obecanja, pa ga ni sad nije dao.
- Uskoro imam sastanak s tvojom bracom, ali prije moram vidjeti
gdje mi je kci - rekao je maknuvši Catherineinu ruku sa svoje noge.
Doista je namjeravao potražiti Sorchu, cim otkrije gdje je Glynis.
- Tvoja kci? - Catherine se nagnula prema njemu dok mu grudima
nije dotaknula ruku. - Valjda se dadilja može pobrinuti za nju.
- Sorcha nije naucena da oko nje bude toliko neznanaca - rekao je. -
Prošla je teško razdoblje - rekao je Alex - pa se prestraši ako me dugo ne
vidi.
- Siroto dijete - rekla je Catherine napucivši puna, crvena usta. -
Sretna je što ima tako pažljiva oca.
Alex se nasmiješio. Bilo mu je drago što ga je Catherine pohvalila i
što se zanima za njegovu kcer. - Drago mi je da shvacaš.
Ako ne uspije urazumiti Glynis, možda bi mogao razmisliti o tome da
se oženi Catherine.

151
 *
Glynis je bila toliko uznemirena da je zamolila Bessie da odvede
Sorchu gore na spavanje, a ona je otišla prošetati se uz obalu jezera.
Gledala je planine, želeci da je kod kuce, kad je osjetila nekoga pokraj
sebe i okrenula se.
- Prepali ste me, gospodine D’Arcy - rekla je stavivši ruku na grudi.
- Molim vas, zovite me Antoine - rekao je svojim izvrsnim naglaskom.
- Mogu li se prošetati s vama?
- Naravno - rekla je. - Imate puno dara za jezike, gospodine... Antoine.
Vaš je keltski svakim danom sve bolji.
- Imam dobru uciteljicu - rekao je uhvativši je za ruku. - Nadam se da
cete nastaviti vježbati sa mnom.
- Zadržat cu se ovdje u Inverarayu samo kratko - barem se nadala -
ali bit ce mi drago pomagati vam dok ne odem.
Nakon što su se neko vrijeme šetali, D’Arcy se zaustavio i okrenuo
prema njoj.
- Moram vam postaviti jedno važno pitanje. - Primio ju je za ruku i
poljubio ju kao da je kraljevna. - Albany me je postavio za zapovjednika
dvorca Dunbara, velike morske utvrde prema istoku. Biste li razmislili o
tome da mi se ondje pridružite i budete kraljica mojega dvorca?
Bracna ponuda bila je posljednja stvar koju je ocekivala.
Glynis je znala da bi trebala reci da i baciti mu ruke oko vrata.
D’Arcyje u svakom pogledu bio savršen: zgodan, ozbiljan, dosljedan i
glasoviti ratnik. Što je najvažnije, bio je blizak s regentom, stoga i u
položaju da može štititi njezin klan.
D’Arcy je bio daleko iznad ocekivanja njezina oca pa je došla u napast
da samo iz inata postane njegova žena. Uz to, bio bi vrlo pažljiv suprug.
Zašto je onda samo stajala ne govoreci ništa?
Zato što joj je pred ocima iskrsnulo Alexovo nasmijano lice. Alex po
mnogocemu nije bio za nju, ipak vrag ju je natjerao da odabere
besramno šarmantnoga muškarca.
- Hvala vam na ljubaznoj ponudi - rekla je. - Molim vas, dajte mi jedan
dan za razmišljanje.
- Naravno. - D’Arcy joj ponovo poljubi ruku. Bio je to romantican
potez zbog kojega je trebala uzdahnuti. No, bez obzira na to koliko
D’Arcy bio zgodan i pažljiv, nije osjetila nikakvu iskru.
152
 Bilo je to veliko razocaranje. Nije ga, mebutim, ni morala pitati hoce
li se pridržavati danih zavjeta, covjek poput D’Arcyja uvijek ce postupati
casno.

*
Alex je namignuo Catherine i otišao potražiti Glynis.
- Upravo sam razgovarao s tvojom zgodnom prijateljicom Glynis. -
D’Arcy se nasmiješio Alexu poput macke koja je umocila šapu u vrhnje.
- Bojim se da ceš ostatak puta morati provesti bez nje. Ona odlazi sa
mnom.
- Molim?
- Molila me je da joj dam jedan dan da razmisli o mojoj ponudi - rekao
je D’Arcy - ali siguran sam da ce reci da.
- Zamolio si Glynis da bude tvoja žena? - Alex je imao osjecaj da pada
u duboki zdenac a nema užeta za koje bi se mogao uhvatiti.
- Naravno da nisam - rekao je D’Arcy. - Vec imam ženu.
- Imaš ženu?
- Kao što bi i ti trebao, prijatelju - rekao je D’Arcy stavivši ruku Alexu
na rame. - Moja draga Isabelle bila je trudna kad sam odlazio pa smo se
složili da za sada mora ostati u Francuskoj. Iskreno, nisam siguran da bi
joj vaša divlja priroda odgovarala.
- Ako vec imaš ženu - rekao je Alex - što onda namjeravaš uciniti s
Glynis?
- Uzeti ju za ljubavnicu, naravno - rekao je. - Ako mi se Isabelle
naknadno bude mogla pridružiti u Škotskoj, onda cu za Glynis dogovoriti
nešto drugo. Necu sramotiti svoju ženu time da u našemu domu, dok je
ona ondje, bude i moja ljubavnica.
- Zar doista misliš da bi Glynis pristala na to da ti bude ljubavnica, je
li? - pitao je Alex.
- Znam da se brineš za Glynisinu dobrobit - rekao je D’Arcy. -
Uvjeravam te da cu se, ako iz te veze bude djece, pobrinuti za njih.
- Pogrešno si me shvatio - rekao je Alex, koji bi ga najradije
prodrmao zato što je tako glup. - Uvjeren sam da Glynis misli da si joj
ponudio brak.
- Brak? - D’Arcyjeve obrve digoše se do pola cela. - Zašto, da i nisam
oženjen, to bi bilo smiješno.
153
 Alex je imao osjecaj da ce mu glava puknuti. - Zašto bi to bilo
smiješno?
- Nikada se ne bih mogao oženiti takvom ženom.
Alex je zgrabio D’Arcyja za prednji dio surke. - Što misliš pod tim
˝takvu ženu˝?
- Takvu koja petlja s tobom, Alexandere.
- Glynis nije takva. - Alex šakom udari D’Arcyja u bradu, od cega ga
je ruka zaboljela ko sam vrag, ali osjetio je silno zadovoljstvo.
- Priznajem, pogriješio sam - rekao je D’Arcy trljajuci bradu.
- Znao sam da si ju imao po tome kako ste se vas dvoje gledali. Zato,
bez obzira na to što kažeš, Glynis nije nevinašce.
- Kod nas postoji izreka: Puno puta muškarčev jezik razbio mu je nos
- rekao je Alex. - Ako ne želiš da ti razbijem nos, predlažem ti da zapamtiš
da je Glynis kci jednoga starješine i žena koja zaslužuje tvoje poštovanje.
- Nisam joj prišao s nepoštovanjem - rekao je D’Arcy izgledajuci
uvrijebeno. - Samo sam joj nešto predložio.
- Mislio sam da je Bijeli Vitez toliko cestit da ne gleda druge ženske
kad ima vlastitu ženu.
- Ni jedan muškarac nije tako cestit. - D’Arcy je zastao kako bi bijelom
maramicom iz kuta usana obrisao krv. - Nije mi jasno zašto si se tako
uzrujao. Nema ništa loše u tome da imam ljubavnicu, osobito kada moja
žena nije ovdje.
- Reci ceš Glynis svoje prave namjere - rekao je Alex nagnuvši se
naprijed tako da su im nosovi bili u istoj ravnini.
- Nisam ju mislio obmanuti - rekao je D’Arcy i odmaknuo se jedan
korak.
- Danas ceš joj reci.
- Bit cu pošten prema Glynis, naravno. - D’Arcy digne obrvu.
- Hoceš li i ti uciniti isto, prijatelju moj?
- Ja ju nisam obmanjivao. - U stvari, dao joj je jedan ozbiljan prijedlog.
- Svejedno, mislim da dami nisi priznao svoje prave osjeca je - rekao
je D’Arcy, promatrajuci ga stisnutih ociju. - Da sam ih ja znao, nikada joj
ne bih pristupio.

*
154
 Kad je vidjela da im se približava crnooka žena, Sorcha se skrila iza
Bessiene suknje. Povremeno je žena Sorchu gledala kao opasan pas koji
grize.
- Možeš ici - rekla je žena Bessie. - Ja cu je odvesti njezinu ocu.
- Gospodarica mi je rekla... - Bessie je pocela govoriti, ali glas joj se
izgubio.
Sorcha je shvacala da ti rijeci gdjekad zapnu u grlu.
Bessie ih je ostavila, gledajuci ih dugo preko ramena. Kad je žena
primila Sorchu za ruku, Sorcha ju je pokušala izvuci, ali žena joj uputi
onaj pogled opasna psa.
- Prestani izvoditi - planula je žena pa ju je pocela vuci niz stazu.
Sorcha je htjela pozvati oca ili Glynis, ali grlo joj je bilo cvrsto
stegnuto.
- Razumiješ li što ti govorim? Jao, kako je pametan covjek kakav je
Alex napravio maloumno dijete?
Ženin glas bio je kao i njezine oci, pun opasnih, oštrih zuba.
- Covjek je lud za tobom kao da si mu kucni ljubimac - rekla je. - Ne
mogu dopustiti da mom suprugu njegovo maloumno dijete bude ispred
mene i djece Campbellove krvi koju mu namjeravam podariti.

155
 TRIDESETO POGLAVLJE

C
etkajuci kosu, Glynis je kroz prozor spavace sobe gledala udaljena
brda. Cijelo je popodne, baš kao dijete, provela ovdje u sobi kako ne
bi srela Alexa ili D’Arcyja dok ne donese odluku. Iako je znala da bi to
bilo razumno, nije samu sebe mogla uvjeriti da dopusti D’Arcyju da ode
do njezina oca kako bi dogovorili pojedinosti bracnog ugovora.
Krajickom oka Glynis ugleda bljesak kose boje mjesecevih zraka.
Pribe bliže prozoru kako bi bolje pogledala.
Zašto Catherine Campbell vodi Sorchu niz stazu koja vodi oko
jezera? Djetetu su nedostajali Pupoljak i Zlatica pa ju je Glynis poslala s
Bessie da vide može li ju Alex još jednom odvesti na jahanje prije nego
što vlasnici konja dobu po njih. Umjesto toga, Alex je sigurno dopustio
Catherine da Sorchu odvede u šetnju. Bio je to Catherinein potez kako bi
osvojila Alexa jer žena nije voljela djecu. Glynis je vidjela kako Catherine
promatra Sorchu kad Alex nije gledao. Kako bi pokazala dobru volju,
možda se Catherine htjela zbližiti s djetetom.
No, zbog necega u Catherineinu odlucnom hodu, Glynis se naježila
koža na vratu. Osim toga, dijete je vuklo noge. Kad je Glynis vidjela kako
Sorcha neprestano pogledava preko ramena, ostavila je cetku i izletjela
kroz vrata.
Vjerojatno je glupa, ali strah koji se širio njezinim žilama natjerao ju
je da ubrza korak. Kad je došla do blagovaonice, prisilila se usporiti
korak, dobro pazeci da nikoga ne pogleda kako ne bi pokušali s njom
zapodjenuti razgovor. Izašavši kroz vrata kule, više nije vidjela Sorchu i
Catherine. Dlanovi joj se oznojiše.
Cim je došla do dna stuba, Glynis je podignula skute i pretrcala kroz
dvorište dvorca, kroz glavni ulaz pa dolje prema jezeru. Nastavila je
trcati stazom koja se gubila u gustoj šikari oko jezera. Iako nije imala
razloga misliti da ce Catherine djetetu uciniti išta nažao, Glynis se nije
mogla osloboditi straha. Brže je trcala ne mareci za trnje koje joj se
hvatalo za haljinu. Granje ju je šibalo po licu i rukama.
Došavši do mjesta gdje se staza racvala, zastala je, a srce joj je snažno
lupalo. Jedan kraj išao je u brdo, a drugi je nastavio dalje kroz još gušce

156
raslinje duž obale jezera. Krenula je duž obale jer joj je nagon govorio da
je taj smjer opasniji.
Buduci da ih još uvijek nije vidjela, žilama joj se pocela širiti panika.
Je li krenula pogrešnom stazom? Pocela se okretati kad je zacula nešto.
Glynis je stala i oslušnula. U pocetku nije cula ništa jer joj je srce
toliko lupalo, ali onda je opet cula. Djecji plac.
- Tvoj ce otac biti razocaran - cula je slatki ženski glas - kad mu
kažem da se bojiš vode.
Sorcha se nije bojala vode, Glynis nikada nije vidjela dijete koje se
manje bojalo.
Glynis je sišla sa staze pa se kroz žbunje probila do obale jezera.
Prizor koji je ugledala na prvi pogled bio je vrlo idilican: jedno suncano
popodne lijepa tamnokosa žena dovela je plavokoso dijete na jezero na
kupanje.
Voda je Sorchi bila do prsa. Umjesto da se igra i pljuska po vodi, što
je cinila kad ju je Alex vodio na kupanje, njezino mršavo tijelo bilo je
ukoceno. Catherine ju je vukla za ruku.
- Mogu vam se pridružiti? - viknula je Glynis probivši se kroz
posljednje žbunje. - Najviše se volim kupati kasno popodne.
Kad je Catherine digla pogled, Glynis se pretvarala da ne primjecuje
bijesan izraz na njezinu licu i vedro joj se nasmiješila, ali srce joj se
stisnulo vidjevši da Sorchine oci svjetlucaju od neprolivenih suza.
- O, Bože - rekla je Glynis osvrcuci se oko sebe kao da je priglupa -
izgleda da ste zaboravili ponijeti suhu odjecu.
- Služavka ju nosi za nama - rekla je Catherine. - Ne znam što ju je
zadržalo.
- Ah, služavke - rekla je Glynis vrteci glavom. - Cini se da je zaboravila
pa je najbolje da se vratite. Alex MacDonald jako pazi na svoju malu kcer
i nece mu biti drago ako se prehladi.
Catherine pogleda Sorchu. - Dovest cu te opet jedan drugi dan,
obecavam.
Cim je Catherine pustila Sorchinu ruku, dijete je istrcalo iz vode
ravno Glynis u zagrljaj.
- Koje plašljivo dijete - rekla je Catherine. - Odmah se vidi da nije
robena gorštakinja.
Glynis je bila tako bijesna da bi ju mogla ubiti. No, dok god se nalaze
u utvrdi starješine Campbellovih, ne bi se isplatilo starješininu sestru
nazvati lažljivicom, što je bila.
157
 Pretvarajuci se kao da se ništa nije dogodilo, hodati pokraj Catherine
s drhtavim djetetom na rukama bilo je nešto najteže što je Glynis u
životu ucinila. Da nije ostavila bodež u spavacoj sobi, moglo se dogoditi
da kasnije toga dana netko na stazi pronabe Catherineino mrtvo tijelo.
Ocito, Catherine je odlucila da želi Alexa, ali ne i njegovo dijete.
- Kao što ste rekli, Sorcha nije robena gorštakinja - rekla je Glynis. -
Bojim se da ce joj dugo trebati da se privikne na dom Alexandera
MacDonalda. Posrijedi je osamljeno, zabitno mjestu.
Naravno, Glynis nikada nije bila ondje, ali ako uspije odvratiti
Catherine od trcanja za Alexom, Sorchi od nje više nece prijetiti
opasnost.
- Kakav je Alexov dom? - pitala je Catherine.
- Smješten je na vrhu litice, nad morem, okrenut prema sjeveru i
uvijek puše vjetar. - Glynis se strese. - Ne dolazi im puno posjetitelja.
Mogu proci tjedni a da ne vidite nikoga osim ukucana.
Catherine se namrštila. - Koliko ih ima u kucanstvu?
- Bojim se da obitelj prolazi kroz teško razdoblje - kazala je Glynis i
zavrtjela glavom.
- Alexov robak je starješina i veoma cijeni Alexa.
- To je tocno, ali starješina mora svoje vojnike držati u svom dvorcu,
u Dunscaithu - rekla je Glynis. - Nažalost, ne može puno pomoci kad
gusari napadnu, što se cesto dogaba, a onda su tu i MacLeodovi.
- Ma, samo ste ljubomorni - rekla je Catherine i razvukla usne u
osmijeh. - Vidjela sam kako gledate Alexandera.
Kvragu, Glynis nikada nije dobro lagala. Što još može uciniti da
zaštiti dijete? Kaže li Alexu što je vidjela, on nece povjerovati da je
Catherine htjela ubiti dijete. Ne može ga kriviti za to, jer tko bi u to
povjerovao. S druge strane, Glynis u životu ni u što nije bila tako sigurna
kao u to.
Dok su hodale stazom, Glynis je gledala pred sebe. Koža joj je bridjela
jer joj se haljina sprijeda smocila jer je dijete bilo mokro, a uz to i toplo.
Iako su je boljele ruke, cvrsto je držala Sorchu uz sebe. Kad su stigli do
križanja, Catherine ju je zaustavila metnuvši joj ruku na rame.
- Pustite me - rekla je Glynis, izgubivši prividan mir.
- Cinim vam uslugu, Glynis, jer obje znamo da ne možete zadržati
muškarca kakav je Alex - rekla je Catherine s osmijehom macke. -
Veceras ce doci u moj krevet i nece htjeti otici iz njega.

158
 Rekavši to, Catherine se okrenula i krenula onom stazom koja je išla
u brdo. Mokra joj je haljina zapinjala na svakom zavoju.
Glynis je postalo jasno zašto je Shaggy ostavio ženu na stijeni... a
dolazila je plima.

*
Alex je bio neraspoložen dok je cekao da ga straža pusti u privatne
oda je starješine Campbellovih. Do sada je D’Arcy vec rekao Glynis svoje
prave namjere. Alex je morao odgoditi odlazak kceri jer nije htio naici na
Glynis koja roni suze zbog Francuza.
- Starješina ce vas primiti - rekao je stražar. - Uzet cu vaše oružje.
Starješina Campbellovih pod svojim je zapovjedništvom imao
stotine vojnika, a štitilo ga je puno više stražara nego regenta. Odvajanje
od bodeža i maca još je pogoršalo Alexovo raspoloženje. Nikad se nije
dobro osjecao ako mu oružje nije bilo pri ruci.
U prostoriji su starješina Campbellovih i njegov brat John, barun od
Cawdora, sjedili na izrezbarenim stolcima, a iza njih visjele su bogate
tapiserije. Alex je morao ostati priseban. Ova dvojica pokazala su se
veoma sposobnima u zadržavanju moci u promjenjivim strujama
kraljevske i klanovske politike.
Starješina Campbellovih mahne stražarima da napuste prostoriju.
Bila je to simbolicna gesta povjerenja. Za razliku od Alexa, Campbellovi
su imali oružje.
- Moja sestra Catherine kaže da si je ti spasio od utapanja - rekao je
starješina kad je Alex sjeo na jedini stolac koji im je stajao nasuprot.
- Srecom sam se našao ondje da mogu pomoci - rekao je Alex.
- Nije nam drago što si našim ljudima ukrao konje - rekao je John,
barun od Cawdora - ali zadivljeni smo.
- Samo sam ih posudio - rekao je Alex.
- Netko je ubio ribare, Campbellove, s kojima si se sreo. - Starješinine
crne oci sijevale su od bijesa. - Jedan od njih uspio je dovoljno dugo
živjeti da kaže da to nisi bio ti.
Sva sreca.
- D’Arcy mi kaže da imaš neke nevolje s našim novim regentom -
rekao je starješina.

159
 - Nevolje? Ma, regent me tako jako voli da je htio da vjecno ostanem
njegov gost - odgovorio je Alex, a dvojica Campbellovih su se nasmijala.
- Volim riješiti svoje dugove - rekao je starješina. - Pobrinut cu se da
MacDonaldovi sa Sleata ne budu krivo optuženi da su izdajice i
pobunjenici.
- Zahvaljujem na tome - rekao je Alex, na što je starješina kimnuo,
prihvativši zahvalu. Sad je došao težak dio. - Kao što znaš, Zapadno
otocje vrvi pobunjenicima. Nepridruživanjem, klan se dovodi u
opasnost da bude napadnut. Kako bismo se u ovoj borbi stavili na stranu
krune, trebamo snažnog saveznika.
Starješina Campbellovih je kimnuo i prekrižio ruke. - To bi bilo
pametno.
- Bracni je savez jedan od nacina da se naši klanovi povežu u
prijateljstvu - rekao je John. - Kad riješimo ovu stvar sa Shaggyjem
Macleanom, naša ce se sestra moci ponovo udati.
Alexu se niz leba cijedio znoj. Nadao se da ne predlažu ono što je
mislio da predlažu.
- Nemam ovlasti dogovoriti brak u ime svojega starješine - odlucno
je rekao Alex, osjecajuci grižnju savjesti što Connora baca vukovima.
- Cini se da si Catherine drag - rekao je John.
- Ma, ja sam samo starješinin robak. - Alexu je bubnjalo u glavi. Sad
kad je pala ponuda, odjednom je bio siguran da se ne želi oženiti
Catherine. - Uvjeren sam da želite nekoga puno uglednijega.
- Nakon što je brak koji sam ja dogovorio zamalo završio njezinom
smrcu - rekao je starješina - sklon sam tomu da ovaj put Catherine sama
izabere.
O shlaugh! Alex je u sebi preklinjao vile da mu pomognu.
- Vaša je sestra prekrasna cura, ukras Visocja - rekao je Alex - ali vec
sam zaprosio drugu da mi bude žena. - Iako ga je Glynis odbila, zaprosio
ju je.
- Zgodnu MacNeilovu curu? - pitao je John.
- Da, i vec sam spavao s njom - rekao je Alex. Prema gorštackim
obicajima, pristanak na brak nakon cega je uslijedio odnos imao je istu
težinu kao i brak. Alex im nije rekao da su spavali skupa prije nego što
ju je zaprosio, a ne poslije. - Kad se vratimo, namjeravam s njezinim
ocem sklopiti bracni ugovor.
- Želim ti srecu - rekao je John - i savjetujem ti da skriješ ženin bodež.

160
 Alex se na silu nasmiješio, iako mu ta primjedba uopce nije bila
duhovita.
- Vjerujem da ce mojemu starješini biti cast da umjesto toga
sklopimo sporazum o ustupanju naših ljudi. - Alex je
predlagao sporazum prema kojem bi mocni Campbellovi njegovom
klanu pružali zaštitu u zamjenu za slanje vojnika kad bi ih Campbellovi
trebali.
- Reci svojemu starješini da mi to odgovara - rekao je Campbell. -
Shvacam da trenutacno ima vlastitih briga koje treba riješiti, ali
ocekujem da ce se pojaviti sa svojim ratnicima kad ih budem trebao.
Alex je mogao kuci sad kad je za svoj klan uspio napraviti najbolje
što je mogao. Naravno, mogu racunati na Campbellove samo tako dugo
dok im se interesi poklapaju. Campbellovima su na prvom i posljednjem
mjestu uvijek bili Campbellovi. Mebutim, za sada ce Campbellovi cuvati
leba i kruni i drugim klanovima. To ce ih osloboditi obveze obuzdavanja
gusara na Sjevernom Uistu.
Glynis bi sve to mogla upropastiti. Ako u skoroj buducnosti ne
postane Alexova žena, starješina Campbellovih mogao bi se uvrijediti
što je odbio njegovu sestru. Jedini nacin da to popravi bilo bi vjencanje s
Catherine.
Alex je bio loše volje kad je pokucao na vrata Glynisine spavace sobe.
- Gdje su? - pitao je kad je ondje našao samo Bessie.
- Ne znam gdje je gospoba Glynis, ali mislila sam da je Sorcha s vama.
- Sa mnom?
- Da, gospa Catherine je rekla da ce Sorchu odvesti k vama - rekla je
Bessie. - Buduci da se cinilo da ste vas dvoje jako prisni, mislila sam da
vam ne bi bilo drago da joj kažem ne...
- Da je tvoja gospodarica pristala udati se za mene, onda ne bih
trebao biti jako prisan da zavedem drugu ženu!
Alex se okrenuo na peti i odjurio, iako mu nije bilo svojstveno da se
tako razljuti. Nakon što je pretražio sva uobicajena mjesta u dvorcu, a
nije pronašao Glynis, Sorchu ili Catherine, otišao je na zidine koje su se
protezale duž cijeloga dvorca kako bi vidio može li ih odande vidjeti.
Hodao je amo-tamo, gnjaveci stražare, kad je ugledao Glynis na stazi
koja je vodila do jezera. Odmah je vidio da nešto nije u redu. Kosa joj je
bila neuredna i teturala je pod nekim teretom koji je cvrsto držala na
prsima. Malo poslije shvatio je da je teret koji nosi Sorcha.

161
 Alex se sjurio dolje preskacuci dvije stube odjednom. Prošao je
dvorištem i izašao kroz vrata prije nego što je Glynis došla do dvorca.
Kad je vidio da je odjeca njegove kceri mokra i da joj mokri pramenovi
vise po lebima, srce mu je sišlo u pete.
- Što se dogodilo? - Pokušao je uzeti Sorchu iz Glynisinih ruku, ali ona
se zalijepila za nju kao majmuncic.
- Sorcha se jako prestrašila u vodi - rekla je Glynis - ali nije
ozlijebena.
Duboko je udahnuo, pokušavajuci se smiriti. Kako Ian uspijeva
preživjeti s dvjema kcerima? Alex je pretpostavljao da mu uz
malo iskustva svaki pad njegove kceri nece oduzeti godinu dana života.
- Predomislila sam se - rekla je Glynis gledajuci ga vatrenim
pogledom.
- S cim u vezi si se predomislila? - pitao je.
- Ako me još uvijek hoceš, spremna sam udati se za tebe.

162
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

S tvarno, Glynis je bila žena puna iznenabenja. Baš kad je Alex mislio
da nikada nece pristati udati se za njega, odlucila je da hoce i nije ju
trebao nagovarati. To je htio. Ipak, nije mu bilo puno lakše.
Zašto se tako iznenada predomislila? Alex je razmišljao o tome dok
je ispred spavace sobe cekao da Sorcha i Glynis presvuku mokru odjecu.
Možda je Sorchina mala nezgoda, kakva god bila, navela Glynis da shvati
koliko je vezana za dijete.
Još vjerojatnije, D’Arcy joj je rekao da joj je ponudio da mu bude
ljubavnica. Alexu nije bilo drago što je Glynis naposljetku pristala udati
se za njega zato što ju je D’Arcy razocarao. Glynis je izašla iz spavace
sobe i tiho zatvorila vrata za sobom. - Sorcha se mora odmoriti. Bessie
ce ostati s njom.
- Dobro - rekao je zgrabivši je za ruku. - Moramo razgovarati.
Odvukao ju je uza stube u spavacu sobu na katu iznad, koja nije bila
zauzeta. Nakon što je stavio zasun na vrata, okrenuo se prema njoj.
- Što želiš, Glynis?
- Želim se udati za tebe - kazala je Glynis. - Želiš li me još uvijek?
- Želim - odgovorio je Alex, iako bi bio puno sretniji kad bi znao da
razlog zbog kojega se predomislila ima nekakve veze s njim.
- Imam odrebene uvjete - rekla je Glynis.
- Zašto me to ne cudi? - Prekrižio je ruke i pogledao je stisnutih ociju.
- Koji bi bili ti uvjeti?
- Prvi je da odmah odemo iz dvorca Inveraraya.
- Moram se pozdraviti sa starješinom i njegovom obitelji - rekao je
Alex - ali možemo otici za jedan sat.
Malo je opustila ramena. Ocito je jedva cekala da se makne od
D’Arcyja i zaboravi na svoje razocaranje.
- Što još? - pitao je zadržavši ravnodušan glas.
Lice joj je bilo napeto i nije ga mogla gledati u oci. Bez obzira na to o
kakvu se uvjetu radilo, nije joj bilo lako izreci ga.
Bio je uvjeren da mu se nece svidjeti.

163
 - Necu dijeliti krevet s tobom.
Što? Ako je u nešto bio siguran, onda je bio siguran da s njim u
krevetu uživa. Zar ga toliko mrzi da ce se odreci tog obostranog užitka?
- Da želim samo dadilju, onda bih je unajmio, a vjerujem da postoji
velika vjerojatnost da cu naci i zgodnu i onu koja ce htjeti sa mnom u
krevet. - Dodao je ovaj posljednji dio zato što je bio ljut. - Želim ženu u
svakom smislu te rijeci.
Glynis se zajapurila i ugrizla se za usnu. Stvarno, nije trebala
ocekivati da ce pristati na to. Cekao je da cuje što zapravo želi.
- Dijelit cu krevet s tobom, ali samo tako dugo dok ceš mi biti vjeran.
- Podigla je pogled svojih ozbiljnih sivih ociju i pogledala ravno u njega.
- Uzmeš li koju drugu ženu, više nikada necu svojevoljno s tobom u
krevet.
- Nikad svojevoljno? - pitao je dok su mu pred ocima frcale iskre od
bijesa. Što ona misli o njemu? - Nisam od onih koji prisiljavaju žene na
to.
- Moraš pristati da ceš mi, uzmeš li drugu ženu, dati zasebnu kucu u
kojoj cu živjeti - rekla je. - Bit ce dovoljna i kucica.
Bijes mu je bujao u grudima, prijeteci da ce buknuti. Ne, nece živjeti
kao njegovi roditelji.
- Pristaješ? - Gledala ga je u oci, pokušavajuci proniknuti u njegovu
dušu tražeci ondje istinu.
Privukao ju je k sebi i svojim usnama pokrio njezine. Ljubio ju je s
bijesom i strašcu koji su se nagomilali u njemu dok se u njegovim
rukama nije pretvorila u živu vatru. Kad se odmaknuo, oci su joj bile
zamagljene, baš kao što je htio.
- Želiš da vodim ljubav s tobom - rekao je - dok ne cuješ kako ti krv
bubnja u ušima i pred ocima ne vidiš bljeskove svjetla dok budeš bez
prestanka svršavala.
Disanje joj je bilo isprekidano, a usne rastavljene i meke od njegovih
poljubaca.
- Reci to - tražio je.
- Želim - odgovorila je glasom jedva cujnijim od šapta.
- Želiš da budem tvoj muž i da svaku noc dijeliš moj krevet. Reci to!
- Želim.
Ljubio ju je dok nije pocela stenjati pod njegovim poljupcima i
privijati se uz njega. Tako mu Boga, željet ce njega i samo njega. Još je
bio ljut kad se po drugi put odmaknuo od nje.
164
 - Onda pristajem na cjeloviti brak - rekla je prelazeci rukama po
haljini kako bi ju poravnala. - Ako nakon godinu dana zakljucimo da ne
odgovaramo jedno drugome, razici cemo se na miran nacin. Ako,
naravno, prije toga ne nabeš drugu ženu. U tom slucaju bit ce kao što
sam vec rekla.
Došlo je vrijeme da se to mebu njima riješi.
Alex je izvukao bodež iz pojasa i cuo kako je zaustavila dah kad ga je
upotrijebio da s ruba košulje odreže tanki komad tkanine. Zgrabio ju je
za ruku i isprepleo svoje prste s njezinima. Držeci dignute ruke,
pogledao ju je u oci i triput omotao tkaninu oko njihovih zglavaka.
- Uzimam te za ženu, Glynis MacNeil, kceri Gilleonana MacNeila s
Barre, a ja cu biti tvoj muž. - Alex je zastao, a onda odlucnim glasom
rekao: - Do smrti, Glynis. Jesi li cula? Do smrti.
Prema gorštackim obicajima, muškarac koji nije zadovoljan brakom,
može na kraju godine vratiti ženu njezinu ocu, zajedno s mirazom ili
torcharom. Najcešce se to radilo kad žena nije zanijela, ali ako je
postojalo i dijete, smatralo se da je dijete zakonito. Nažalost, žena je
takober mogla raskinuti brak.
Bez svecenika, Alex nije mogao biti s Glynis dulje od godinu dana, a
na Visocju je bilo malo svecenika i obicno su bili daleko, ali svejedno se
odlucio na to.
Stisnula je usta u tanku crtu i zagledala se u njega.
- Vec si to cinila - rekao je. - Znaš što treba reci.
Kad je u njezinu pogledu ugledao bljesak bola, zažalio je što je
spomenuo njezin prvi brak. No, zbog necega što si sam nije mogao
protumaciti, bio je odvec ljut da bi se ispricao.
- U redu - rekla je kroz stisnute zube. - Uzimam te za svojega muža,
Alexandere MacDonalde, i obecavam da cu biti tvoja žena.
- Do smrti - dodao je umjesto nje.
- Do smrti - rekla je strijeljajuci ga pogledom. - Ili dok ti ne zastraniš,
a oboje znamo da hoceš.
- Nemoj me miješati s Clanranaldom jer ja cu te držati za rijec - rekao
je Alex.
- Nisam ja bila ta koja je prva prekršila rijec, a necu biti ni kad si ti
posrijedi - rekla je - ali ako me prevariš s nekom drugom ženom, više
nikada necu uci u tvoj krevet.
- Tako mi Boga, dat cu sve od sebe da mi nikada ne kažeš ne - rekao
je.
165
 Ostala je bez daha kad ju je ponovo cvrsto stisnuo u zagrljaj. Kad se
sagnuo, iz grla joj se oteo uzbubeni uzdah, zaklopila je oci i zabacila
glavu. Kratko je zastao pred njezinim razdvojenim usnama.
- Spremi stvari - rekao je. - Obecao sam ti da cemo odmah otici, a ja
sam covjek od rijeci.

166
 TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Z ašto je Alex tako ljut na nju? Pristala je na cjeloviti brak, a upravo

sada poprilicno je željela svoje bracno pravo.
- Mogli bismo ostati preko noci - rekao je Alex draškajuci joj usne
svojim dahom - ali samo onda ako me želiš osloboditi obecanja da cemo
otici odmah.
Jednom snažnom rukom držao ju je za leba dok joj je drugom
prelazio bocno uz tijelo. Kad joj je rukom okrznuo dojku, ugrizla se za
usnu kako ne bi glasno zastenjala. Koliko joj je nedostajao njegov dodir.
- Ako je to ono što želiš, moraš mi reci - rekao je.
Zašto ustrajno traži da mu to kaže? Zato što mu je povrijedila ponos
kad je dala naslutiti da bi ju mogao prisiliti ako ga jednoga dana odbije.
Nije to trebala reci jer je znala da nije takav. Sjetila se kako ju je njezin
prvi suprug bacio na krevet i oduzeo joj nevinost bez puno predigre, a
kamoli da je tražio njezino dopuštenje.
No, Alex je izricito tražio njezin pristanak. Bilo joj je teško priznati
da ga želi jer bi tako morala priznati da sve ovo nije samo nesebican cin
kako bi zaštitila dijete. Niti se samo radilo o snalažljivoj odluci da sama
izabere muža prije nego što to njezin otac ucini umjesto nje.
- Da, to je ono što želim - šapnula je. - Želim te, Alexe MacDonalde.
Poveo ju je natraške dok nije osjetila da joj je iza leba krevet. Bila je
sretna što je imala oslonac jer su joj pocela klecati koljena dok ju je ljubio
duž vrata. Kad je prislonio svoje vrele usne na udubinu iznad njezine
kljucne kosti, glasno je zastenjala. Boljele su je grudi zbog njegova daha
na njima. Kad je napokon položio dlanove na njih, zaklopila je oci.
Dok ju je Alex ponovo ljubio u usta, jezici su im se pomicali u
iskonskom ritmu, što ju je ispunilo cežnjom. Obavila mu je ruke oko
vrata i gurnula prste u kosu. Kad se odmaknuo, njezino ga je tijelo
slijedilo privinuvši se uz njega.
- Odgabamo odlazak i ostajemo preko noci? - pitao je glasom
hrapavim od žudnje.
- Da - ponovila je. - Vodi me u krevet.
- Pravi odgovor, ženo.
167
 Alex je razmaknuo zavjese na krevetu, posjeo je na visoki krevet i
zapalio svijecu na stolicu pokraj kreveta. Cesto je bio nestašan u krevetu,
ali sada u njegovu glasu nije bilo nicega ležernoga.
- Tvoja haljina - rekao je napetim glasom. - Svuci je.
Glynis proguta knedlu i odluci krenuti od cipela. Izula je jednu, a
onda i drugu, puštajuci ih da uz lagani udarac padnu na pod u tihoj sobi.
Dok je svlacila carape preko listova, digla je pogled i vidjela kako se
Alexu pri polaganim i dubokim udisajima diže i spušta prsni koš.
Tako je uporno zurio u nju da su joj malo zadrhtali prsti dok je micala
pokrivalo s glave i raspletala kosu koju joj je Bessie nedavno pricvrstila.
Nakon što je otkopcala prve dvije kukice straga na haljini, spustila je
ruke.
- Ostalo ne mogu sama.
Alexova celjust bila je cvrsto stisnuta, ali kratko joj je kimnuo pa je
sišla s kreveta. Bila je tako napeta da joj se malo zavrtjelo u glavi kad je
prelazila tri koraka da dobe do njega i okrenula se. Kad joj je prstima
dodirnuo stražnju stranu vrata, duboko je udahnula od šoka koji je
doživjela zbog njegova dodira.
Vratilo joj se malo samopouzdanja kad je shvatila da Alex, koji je
inace bio itekako spretan u razodijevanju žena, petlja oko kukica. Kad ih
je napokon raskopcao, povukao joj je haljinu preko ramena i pustio da
padne na pod oko njezinih nogu.
Usne su mu bile nježne dok joj je lagano ljubio vrat, ali istodobno joj
je tako grcevito stezao nadlaktice daju je gotovo boljelo. Kad se naslonila
na njega, kroz tanku košulju osjetila je njegovu jaku toplinu. Ljubio joj je
kosu i krajeve lica dok joj je polako skidao košulju. Na trenutak je na
grudima osjetila hladan zrak, prije nego što ih je pokrio rukama.
- Jao, Glynis. - Na uhu je osjetila njegov topli dah. - Umro bih da me
nisi oslobodila obecanja i da si me pustila cekati.
Zubima joj je zagrebao po ramenu istodobno gurnuvši ruku pod
košulju koja joj se još držala oko bokova. Zastenjao je kad joj je ruku
položio izmebu nogu. Preplavi ju užitak kad je dublje gurnuo prste i
poceo istraživati.
Noge je više nisu služile, klonula je na njega, osjetivši vrelinu nisko
u trbuhu. No onda se poceo migoljiti i pritiskati uz nju svoj ukruceni ud
pa se potpuno privila uz njega.
Okrenula se u njegovu zagrljaju želeci poljubac. Na dojkama je
osjecala njegovu grubu odjecu. Zgrabio ju je za bedra i cvrsto stisnuo uza
se, ljubeci je dugo, strastveno.
168
 Odlijepila je usne od njega. - Alexe, moram leci.
Jednom rukom maknuo je pokrivac, a onda ju je dignuo u zrak i
jednim lakim pokretom položio na krevet. Prije nego što je uspjela
trepnuti, Alex je odriješio ogrtac i preko glave svukao košulju.
Kad se ispružio i nagnuo da skine cizme, Glynis je promatrala mišice
na njegovim lebima i bedrima. Potom je ustao i uspravio se, okrenut
prema njoj u svoj svojoj ljepoti. Jao, bio je velicanstven. Svjetlost svijece
poigravala se po obrisima njegovih mišicavih ruku i poprsja. Glynis
proguta knedlu kad je spustila pogled s njegovih prsa na ravan trbuh i
cijelu ˝opremu˝.
Kad je vratila pogled na njegovo lice, Alex joj je pogledom pržio kožu.
Srce joj je snažno tuklo u grudima, a disanje se ubrzalo kad se popeo
na krevet. Kad je pružio ruke prema njoj, ustreptala je od cežnje.
Odjednom se našla obavijena njegovom toplinom, pritisnuta njegovom
težinom i izgubljena u bezglavoj strasti. Ruke su mu bile posvuda, a
svaki djelic tijela žudio je za njegovim dodirom. Pokušavala je doci do
daha dok joj je ljubio obrve, obraze, bradu, uho. Dok se usnama i jezikom
spuštao niz njezin vrat, iz vila je prsa.
- Da - dahtala je kad joj je rukama pokrio grudi i našao bradavice.
Cula je samu sebe kako ispušta nesuvisle zvukove kad ju je otvorenih
usta poceo ljubiti po prsnoj kosti, draškajuci joj istodobno bradavice
palcevima. Mislila je da ce umrijeti od užitka, a to je bilo prije nego što
joj je jezikom prešao preko dojki i došao do bradavice.
Prstima je uhvatila Alexa za kosu kad je jezikom prvo poceo kružiti
oko bradavice, a onda ju uvukao u usta. Sisao joj je dojku kao da je cijelim
bicem usredotocen na to da izvuce osjecaje iz dubine njezine duše.
Cvrsto mu se uhvatila za ramena, ne znajuci ni sama preklinje li ga da
stane ili da ne stane.
Potom se jezikom spustio ispod dojki i poceo ju ljubiti po rebrima.
Kosa mu je izazivala trnce po njezinoj koži gdje god ju je dotaknula.
Išcekivanje se višestruko pojacalo kad su se poljupci spustili niže, na
njezin trbuh pa niz bokove dok joj je ruku ovio oko bedra. Napokon je
položio ruku na njezino brdašce i palcem pronašao ono osjetljivo mjesto
izmebu njezinih nogu. Potonula je u vrtlog osjecaja. Što joj radi taj
covjek!
Ukipila se kad je osjetila njegov dah i jezik u blizini mjesta gdje mu
je bila ruka. Radio je to i prije, ali još uvijek nije mogla posve vjerovati u
to. Podigla je glavu s kreveta. Gotovo da je prestala disati kad je polagano
maknuo ruku kako bi ju poljubio izmebu nogu. Tada joj je uputio
strastveni pogled od kojega joj se zgrcila cijela utroba.
169
 - Znaš da to voliš - rekao je tihim glasom koji je odjeknuo cijelim
njezinim bicem.
Voli? Obožava. Spustila je glavu natrag na krevet. Ako ce zbog ovoga
morati provesti neko vrijeme u cistilištu, neka.
Prestala je disati kad je jezikom prešao preko tog osjetljivog mjesta.
O, Bože. Prstima je zgrabila plahtu i predala se valu užitka dok je Alex
lizao, sisao i jezikom prelazio po njoj i u nju. Pokušavala je šutjeti, ali iz
grla su joj izlazili uzdasi, stenjanje i neki zvuci koji su podsjecali na
preklinjanje.
Bacala je glavu s jedne na drugu stranu, ali Alex je bio neumoljiv. Kad
je osjetila da se krece prema vrhuncu, cvršce joj je zgrabio tijelo. Nije joj
dopustio da se makne od njega dok joj se tijelo nije zgrcilo u eksploziji
užitka.
Zadrhtala je kad joj je jezikom lagano prešao preko trbuha. Kad se
ispružio pokraj nje, okrenula se prema njemu, još uvijek uzdrmana
silinom svršavanja, i zagrlila ga. Zakopala mu je lice u vrat.
- Vec danima želim to uciniti - rekao je prelazeci prstom po njezinu
boku i lebima.
- Bilo je tako dobro da sam sigurna da je to jako, jako veliki grijeh -
rekla mu je uz kožu.
Cula je njegovo tiho smijuljenje. - Ništa izmebu muškarca i žene nije
grijeh, ali ako ti je draže misliti da je to grijeh, necu se svabati s tobom. -
Kad se stisnula bliže, na trbuhu je osjetila njegov ud, što ju je podsjetilo
na njegove potrebe, pa gaje, eto, još jednom poželjela. Pocela ga je
strastveno ljubiti. Alex je zastenjao uz njezine usne kad mu je dlanom
pomilovala ud.
Nije mu trebalo drugog poticaja. Kad ju je okrenuo na leba, obavila
je noge oko njega. Sklopila je oci od užitka kad je ušao u nju. Kad je
ponovo otvorila oci, držao joj je glavu mebu dlanovima zagledan u nju.
- Nedostajalo mi je ovo - rekao je Alex kao da je to priznanje išcupano
iz njega mimo njegove volje.
- I meni je nedostajalo.
Dok su bili tako zagledani jedno u drugo, polako se poceo pomicati
unutra pa van. Disanje mu je bilo isprekidano, a lice napeto. Znala je da
se Alex ponosi time da se može suzdržavati, ali osjecala je da mu to teško
polazi za rukom, i htjela je da pukne. Željela je osjetiti njegovu sirovu
potrebu, uvjeriti se da je jednako dirnut kao i ona.

170
 Kako se micao brže i dublje, zgrabila ga je za ramena i cvršce obavila
noge oko njega. Toliko se osjecaja vrtložilo u njoj, želja, osjecaji, nada,
cežnja, da je imala osjecaj da bi joj se grudi mogle raspuknuti.
Volim te. Te su joj rijeci bile na umu, a zamalo i na usnama.
Preplavili su je valovi zasljepljujuceg užitka dok se neprestano
zabijao u nju. Viknuo je njezino ime kad se posljednji put zabio duboko
u nju.
Potom je klonuo na nju, veoma težak, ali i olicenje sigurnosti. Njezin
je. Njezin je, barem za sada.
Nedugo potom otkotrljao se na svoju stranu povukavši je za sobom.
Udovi su joj klonuli kao da ce se, poput morske trave, poviti u moru.
Ležala je glave položene na njegova prsa i slušala lupanje njegova srca.
Dogodilo se nešto veliko što ju je zauvijek promijenilo. Nije to što je
pristala udati se za njega, iako ce joj to sigurno promijeniti život. Neka
joj Bog pomogne, ali nije si mogla pomoci, zaljubila se u njega. Je li sama
u tome ili je Alex osjecao isto što i ona dok je bio u njoj?
Alex je ležao na lebima. Jednom ju je rukom grlio, a drugom je držao
njezinu ruku na svojim prsima. Glynis ga je postrance promatrala dok je
on bio zagledan u strop.
- O cemu razmišljaš? - naposljetku je pitala.
- Da je cudno što sam se oženio, a da Connor, Ian i Duncan to ne znaju
- rekao je Alex.
Nije pokazala koliko je razocarana. - Bliski ste, zar ne?
- Da. Nas cetvorica svašta smo prošli zajedno - rekao je s osmijehom
u glasu. - Oni su prvi kojima cu reci.
- Što je s tvojim roditeljima?
Izdahnuo je. - Reci cu im kad ih vidim.
Hoce li njegovi roditelji biti zadovoljni tim brakom? Jesu li imali neku
drugu u vidu?
Alex se okrenuo prema njoj i dlanom joj poceo milovati lice.
- Kad se vratimo na Skye, onda cemo prirediti pravo vjencanje -
rekao je gledajuci je pozorno. - Poslat cu poruku tvojemu ocu. Cim stigne,
ponovo cemo izreci zavjete, pred svjedocima, i priredit cemo veliku
svadbenu svecanost u dvorcu Dunscaithu.
- Hocu li na toj svadbenoj svecanosti upoznati tvoje roditelje?
- pitala je. - Kakvi su?

171
 - Poslije cemo razgovarati o mojim roditeljima - rekao je prinijevši
svoje usne njezinima.

*
Glynis nije bila takva da bi pogazila rijec. Svejedno, Alex nece biti
miran dok ne sklopi službeni bracni ugovor s njezinim ocem i dok ne
ponove svoje zavjete pred desetak pripadnika njihova klana. Uspije li
Alex naci svecenika, to bolje.
Dok su vodili ljubav, njegov je bijes izgorio u vrelom plamenu strasti.
Toliko se izgubio u svojoj strasti za Glynis da mu ništa drugo nije bilo
važno, a poslije, dok je ležala u njegovu zagrljaju, dugo je osjecao takvu
srecu da je zaboravio na cinjenice koje nije smio zaboraviti.
No, u zoru se njegov oprez vratio, a s njime i njegova ogorcenost.
Alex je znao da ne bi smio zamjeriti Glynis što je pristala udati se za
njega tek nakon što je saznala da joj D’Arcy ne nudi brak. Niti se je trebao
ljutiti što je Glynis u njemu vidjela najmanje zlo od ostalih neželjenih
mogucnosti jer Alex joj je sam to rekao, a ako je to ucinila zato što je
htjela biti majka njegovoj kceri, trebao je biti zadovoljan.
Ipak, sve ga je to grizlo.
Alex se nije htio vjencati ništa više od nje, ali kad je odlucio uciniti
to, Glynis MacNeil bila je prvi i jedini izbor. Ni jedna druga ne bi mu
odgovarala.
To ga je mucilo najviše od svega.

172
 TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

S irota Bessie odmah je pokazala da je iz nizinskih krajeva jer je

tijekom duge plovidbe vecinu vremena provela nagnuta
preko brodske ograde.
Dok je Glynis zamatala usnulu služavku u deku, cula je Alexa kako
se s Campbellovim ljudima, koji su ih prevozili na Skye, smije i
razgovara.
Starješina Campbellovih osigurao je brod koji ce ih odvesti kuci, a
Alex je nagovorio Campbellove ljude koji su njime upravljali da mu
dopuste preuzeti kormilo. Pod njegovom sigurnom rukom brod je jedrio
morem, glatko zaobilazeci stijene kao vila koje leti izmebu drveca u
šumi.
Glynis se ugrizla za usnu i usmjerila pogled na otok Skye na obzorju.
Alex se s njom nije smijao otkako su prije nekoliko dana otišli iz dvorca
Inveraraya. Kako mu je rekla da ce biti njegova žena, izgubio je svoju
bezbrižnu vedrinu. Alex, ocito, nije htio taj brak. Trebala mu je žena, ili
bolje receno, majka za njegovu kcer, iako mu nije bilo drago zbog toga.
Nije smjela zaboraviti njihov prvi razgovor ondje na Barri. Potpuno si
sigurna da sa mnom nećeš pronaći bračnu sreću.
Bracnu srecu, baš. Prije ce to biti nesreca. U što se to uvalila? Glynis
je sjela pokraj Sorche ravnajuci joj prstima vjetrom razmršenu kosu. Kad
joj se Sorcha nasmiješila, podsjetila se da ce taj brak imati i dobre strane.
Donijet ce joj majcinstvo, dragocjeni dar za koji je mislila da ce joj biti
uskracen. Uz to, Alex joj nije neprestano prigovarao niti je od nje
ocekivao da bude drukcija nego što je bila, što su radili i Magnus i njezina
maceha. Nema sumnje da ce ju štititi svojim životom.
No, po svoj prilici, Alex ce joj slomiti srce. Kad je Magnus uzimao
druge žene, to joj je povrijedilo ponos, ali to je bilo sve. S Alexom bi bilo
drugacije. Kad su bili zajedno u krevetu, ne samo da joj je pružao
zadovoljstvo - iako je i toga bilo mnogo - nego joj je i otkrivao dijelove
njezine osobnosti koje prije nije poznavala. Nakon svega što su
zajednicki doživjeli, nece podnijeti spoznaju da je otišao drugoj ženi u
krevet.
Zato što ga je voljela. Neka joj Bog pomogne.
173
 Kad je Alex okrenuo svoje morsko-zelene oci prema njoj, prestao se
smijati i ona se snuždila. Predao je kormilo jednom od ljudi, otišao na
drugi kraj broda, sjeo kraj nje i uzeo Sorchu u krilo.
- Kopno nama zdesna poluotok je Sleat na otoku Skye. - Alex je
položio ruku Glynis na rame i zabacio glavu prema njoj dok joj je rukom
to pokazivao. - Dvorac koji ondje vidiš je Dunscaith, dvorac mojega
starješine.
Glynis osjeti kako ju privlaci njegovo tijelo. Žudjela je za tim da se
nasloni na njega, ali nije.
- Dunscaith je dobio ime po Scáthach, kraljici ratnici koja je vodila
poznatu školu junaka baš na tome mjestu gdje danas stoji dvorac našega
starješine - rekao je Alex, govoreci prvo na francuskome zbog Sorche, a
onda na keltskome. - Brda koja se vide iza dvorca zovu se Cuillin,
nazvana prema Cúchulainnu, najpoznatijem junaku kojega je obucavala
Scáthach.
Glynis se nije mogla suzdržati nego se nasmiješila jer je prepoznala
pocetak jedne od njegovih prica. Alexovo pripovijedanje dodala je
popisu dobrih stvari koje ce joj brak donijeti.
- Dakle, Scáthach je uvježbavala samo najhrabrije i najvještije mlade
ratnike. Kako bi dokazao svoju vrijednost, ratnik bi morao prodrijeti u
njezinu tvrbavu, koja je imala brojne zaštite, ukljucujuci one
natprirodne. Cúchulainn je ovamo došao iz Irske, kao mladic, nakon što
je otac djevojke koju je volio rekao da ce dopustiti da se vjencaju samo
ako ce Cúchulainn proci obuku za ratnika kod Scáthach.
- Mladi Cúchulainn uspio je uci u dvorac gdje ga je primila kraljica
ratnica. Poslije, kao dio obuke, pomogao je Scáthach pokoriti susjednu
predvodnicu klana koja je Scáthach stvarala nevolje. Tijekom svojega
zadatka Cúchulainn je s tom ženom dobio dijete. Iako je njegovo srce
pripadalo djevojci koju je volio još dok je bio u Irskoj, sprijateljio se i sa
Scáthachinom kceri. Nažalost, morao je ubiti kcerina muža u dvoboju,
zbog cega je, siguran sam, požalio. Mislim da se zbog te kceri Cúchulainn
sprijateljio i sa samom Scáthach.
- Kakva je to prica za malu djevojcicu? - prekine ga Glynis.
- Ne mogu promijeniti pricu - rekao je Alex, podigavši ramena. - To
je legenda o našem dvorcu.
- MacDonaldovi bi smislili legende o ženskarima i nazvali bi ih
junacima - rekla je Glynis prekriživši ruke.
- Cúchulainn u to vrijeme nije bio oženjen. - Alex procisti grlo i
nastavi. - Kad se Cúchulainn vratio u Irsku, djevojcin otac nije dopustio
174
da se vjencaju, iako je Cúchulainn ispunio njegov uvjet. Znaš, otac nikada
nije namjeravao dopustiti taj brak i mislio je da je postavio nemoguci
uvjet. U svakom slucaju, pogriješio je. Cúchulainn je osvojio ocevu
utvrdu, uzeo njegovo blago, kao i život, i potom se oženio svojom ljubavi.
Glynis se uživjela u pricu pa se trgnula kad je Alex prestao
pripovijedati. Vec su bili tako blizu Dunscaitha da je na zidinama vidjela
stražare.
- Poslije cu ti ispricati još prica o Scátlach i Cúchulainnu - rekao je
Alex Sorchi - ali sada je došlo vrijeme da upoznaš klan MacDonaldovih.
Kad se brod zaustavio pokraj morskih vrata, Glynis je stala i
zahvalila Campbellovim ljudima. Jedva su cekali da se vrate kuci pa su
odbili Alexov poziv da ih ugosti. No jedan od njih ustrajao je na tome da
odnese Bessie u dvorac jer joj je još uvijek bilo prilicno mucno od
putovanja.
Alex je jednom rukom podignuo Sorchu, a drugu je pružio Glynis.
Kad je pogledala njegovo smrknuto lice, još se više snuždila.
- Nemoj se bojati. Nisu ocekivali da cu naci ženu koja ce me moci
podnijeti - rekao je Alex, ali njegova šala bila je nekako usiljena. - Bit ce
im jako drago što te vide.
Kad bi barem Alexu bilo drago, bilo bi joj svejedno za ostale
MacDonaldove. Imala je osjecaj da joj oko vrata visi težak teret.
Tek što su se popeli strmim stubama do dvorskoga dvorišta, Glynis
je bila okružena MacDonaldovima. Ucinilo joj se da su svi MacDonaldovi
iznimno visoki muškarci. Morala je zabaciti glavu kako bi mogla disati.
Usred toga mora neznanaca ugledala je Duncana, koji je išao prema
njima. Kimnuo joj je i malo podignuo kutove usana, što je ona
protumacila kao osmijeh. Sa svake strane Duncana stajao je zgodan
tamnokosi muškarac. Izgledali su kao braca.
- Dobi upoznati moje robake - rekao je Alex, držeci joj ruku na lebima
i gurajuci je naprijed.
Prije nego što je uspio predstaviti nju i Sorchu, Glynis je iza
okupljenih muškaraca zacula poznato urlanje. - Alexandere
Bàne MacDonalde!
Glynis stavi ruku na celo. Ne. Nije moguce da je to njezin otac.
- Alexandere Bàne MacDonalde! - Ovaj put urlanje je otvorilo put
mebu ratnicima MacDonaldovih, kao kad se pred Mojsijem razdvojilo
Crveno more, a na kraju je stajao njezin otac. Dok je hodao prema njemu,
Alex je spustio Sorchu iza sebe na tlo i primio Glynis za ruku.

175
 - Nakon što si mi pred nosom ukrao kcer i tjednima je vukao
kojekuda - vikao je njezin otac crven u licu - ili ceš prije nego što padne
mrak postati moj zet, ili ceš umrijeti!
Glynis je pocrvenjela do korijena kose. Zašto joj otac to radi?
- Tata, Alex nije... - pocela je objašnjavati, ali Alex ju prekine.
- Oprostite što sam vam oteo kcer - rekao je Alex položivši ruku na
srce - ali muškarac katkada mora biti odvažan da bi dobio ženu koju želi.
Alex je na sebe preuzeo krivnju za sve. Bila bi mu zahvalna na tome
da je to ucinio zbog ljubavi prema njoj, a ne zbog muškoga ponosa.
- Vjerujem da znate da vaša kci nije bila... sklona braku - nastavio je
Alex - pa nisam imao drugog izbora nego otmicom iznuditi njezinu ruku.
Ma, njezin otac nije mogao biti zadovoljniji. Osjecala se kao odojak
stjeran izmebu dvaju kuhara.
- Uspio sam ju nagovoriti da me uzme za muža - rekao je Alex - pa
smo razmijenili bracne zavjete.
- Navodno vezanje ruku vas dvoje samih pod zvijezdama nije
dovoljno - rekao je njezin otac, podbocivši ruke na bokove. - Glynis je kci
starješina, nije siromašna djevojka. Ucinit ceš to kako treba, Alexandere
MacDonalde, uz ugovor, tochar, i polaganjem zavjeta pred obojicom
klanskih starješina.
- Upravo je to i moja želja, gospodine - rekao je Alex.
Njih su se dvojica dobro zabavljala nastojeci nadmašiti jedan
drugoga u svojoj odlucnosti da joj osiguraju dobar i valjano sklopljen
brak. Svaki je imao svoje razloge, koji nisu imali baš nikakve veze s
njezinim stavovima o tome.
- Starješina MacDonaldovih i ja vec smo se sve dogovorili - rekao je
njezin otac.
Otkuda je njezin otac znao da ce se vratiti s Alexom kad ni ona to nije
znala? Uz to, za Boga miloga, koliko je dugo njezin otac ovdje cekao?
Trebao se vratiti kuci i praviti se da je sve u redu. Jao, sve ovo je
ponižavajuce.
- Cekam ovdje tjednima - rekao je njezin otac, potvrdivši njezine
najgore strahove. - Obavimo to vjencanje!
Jedan od dvojice zgodnih, crnokosih ratnika pokraj Duncana istupi.
- Iskrena ti dobrodošlica, Glynis, kceri Gilleonana MacNeila s Barre -
rekao je. - Ja sam Connor, starješina MacDonaldovih sa Sleata, i jako sam
sretan što si ovdje u dvorcu Dunscaithu.

176
 Nakon oceva urlanja, bila je zahvalna starješini što ju je ovako
ljubazno pozdravio pa je jednako tako odgovorila. - Bog blagoslovio
kucu unuka Hugha MacDonalda i praunuka vladara Otocja.
Starješina pokaže prema drugom tamnokosom ratniku s najplavijim
ocima koje je Glynis dosada vidjela. - To je Ian, moj robak, kao i Alexov.
Na brzinu su je upoznali s desetak MacDonalda, a onda ju je
pozdravila nekolicina MacNeilovih ljudi koji su došli ovamo s njezinim
ocem. Vrtjelo joj se u glavi kad su joj se žene smilovale i prekinule to
pozdravljanje. Jedna od njih bila je sitna i okretna, odjevena u haljinu
preveliku za njezino vitko tijelo, a druga je bila zgodna crvenokosa žena
koja je na rukama držala dva slicna djeteta.
- Dobi s nama. - Sitna žena smiješila se kad je Glynis stavila ruku na
leba i primila Sorchu za ruku. - Gore imam pripremljenu sobu za tebe.
Vec sam se pobrinula za tvoju služavku, jadna ona.
Glynis je dopustila da dvije žene odvedu nju i Sorchu u dvorac pa
stubama u malu spavacu sobu koja je mirisala po vrijesku.
- Pomislile smo da te treba izbaviti - rekla je crvenokosa,
nasmiješivši se srdacno Glynis. - Ja sam Sìleas, Ianova žena.
- A ja sam Ilysa, Duncanova sestra - rekla je druga žena. - Poslala sam
nekoga da donese malo jela i pica. Ako bilo što trebaš, samo reci.
Glynis je bila zbunjena jer joj se ucinilo da Duncanova sestra vodi
starješinino kucanstvo, ali možda starješina nije imao ni jednu blisku
robakinju koja bi obavljala tu dužnost umjesto supruge. Cudno da nije
bio oženjen jer je kao starješina imao još vecu obvezu od drugih
osigurati nasljednika.
- Cule ste od mojega oca da sam ja Glynis - rekla je - a ovo je Sorcha,
Alexova kci.
- Znala sam da si Alexova kci cim sam te ugledala, Sorcha - rekla je
Sìleas, smiješeci se nježno.
Sorcha nije mogla odvratiti pogled od blizanki i oprezno je napravila
nekoliko koraka prema njima.
- Ova ovdje je Beitris - rekla je Sìleas, pokazavši glavom prema jednoj
od dviju jednakih djevojcica - a ova druga je Alexandra. Dobila je ime po
tvom ocu.
Kad je Alexandra zgrabila Sorchu za nos, obje su djevojcice vrisnule
radosne zbog te psine, a i Sorcha se nasmijala. Glynis je položila ruku na
prsa. To što je prvi put cula Sorchin smijeh doživjela je kao pravo malo
cudo.

177
 - Drago mi je da je Alex našao tebe - rekla je Ilysa nakon što su neko
vrijeme razgovarale o djeci. - Iskreno, nitko od nas nije vjerovao da ce
tako dobro odabrati.
- Slucajno sam se našla u blizini kad mu je zatrebala žena - rekla je
Glynis. Shvativši da je previše rekla, pokušala je malo ublažiti stvar. - An
ràmh is fhaisg air làimh, iomair leis (Veslaj s onim veslom koje ti je
najbliže).
- Alex nikada nije imao teškoce u pronalaženju žena pa sam uvjerena
da to nije bio razlog - rekla je Sìleas. - Sad bi najbolje bilo da te
pripremimo jer mislim da namjeravaju veceras obaviti to vjencanje.
Večeras?

178
 TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

G lynis je bilo loše. Bolio ju je trbuh, bubnjalo joj je u glavi, osjecala je

pritisak u grudima zbog cega je jedva disala. Iako su Sìleas i Ilysa bile
olicenje ljubaznosti, ozarena lica samo su pogoršavala stvar.
Svaki put kad je koja od njih spomenula da je oduševljena što je Alex
odabrao nevjestu potpuno drukciju od njegovih ˝uobicajenih žena˝,
zapitala se koliko ce vremena proci prije nego što se vrati svojem
uobicajenom životu i uobicajenim ženama.
Kuc, kuc, kuc. Ah, Glynis je bilo poznato to kucanje.
- To je moj otac. - Skocila je na noge kako bi prva došla do vrata, a
onda je izašla da mogu razgovarati u cetiri oka.
- Zabrinula si me, curo. - Otac ju je dignuo s poda kad ju je cvrsto
zagrlio. To ju je malo oraspoložilo, dok ju nije ponovo spustio na pod i
rekao: - Hvala Bogu da ce te uzeti za ženu. Bojao sam se da cu ga morati
ubiti.
- Nije bilo onako kao što misliš, tata - rekla je. - Alex me u stvari ne
želi.
- Ma, taj muškarac te želi - rekao je njezin otac. - Još od trenutka kad
te je prvi put vidio na obali na Barri.
Uzdahnula je. - Htjela sam reci da me ne želi za ženu. Ne iskreno.
Otac joj podigne bradu. - Znam da sam pogriješio s Magnusom
Clanranaldom.
Prvi je put to priznao.
- No, Alex te vidi onakvu kakva jesi i sviba mu se to što vidi - rekao
je njezin otac. - Taj ce te covjek zavoljeti, htio on to ili ne.
Glynis proguta knedlu u grlu. Iako je njezin otac itekako pogriješio,
bilo joj je toplo pri srcu što joj to želi.
- Kako si znao da sam otišla s Alexom? - pitala je.
- Promatrao sam vas dvoje i zakljucio da treba samo malo vremena
da se to dogodi - rekao je - pa sam vas ostavio u uvjerenju da cu te
natjerati da se udaš za Alaina Macleana, iako je on još lubi od svog oca
Shaggyja.

179
 - Namjerno si to ucinio?
- Da - odgovorio je njezin otac, smijuci se od uha do uha.
Nije mogla vjerovati! Unatoc svim naporima da ocu pomrsi racune u
vezi s njom, od toga da je stavila sudbinu u ruke nepoznatog covjeka pa
do odlaska u Edinburgh, na kraju je ispalo da je ucinila baš ono što je
htio.
- Otišao sam kuci na Barru prije nego što sam došao ovamo cekati te
- rekao je prije nego što se uspjela pribrati i pocela vikati na njega.
Zašutio je i posegnuo rukom u platnenu torbu podno njegovih nogu pa
iz nje izvukao svijetloplavu haljinu. - Tvoja ti je maceha nacinila novu
haljinu da se vjencaš u njoj.
- Krasna je! - rekla je Glynis dignuvši je. - To je lijepo od nje, doista.
Jao, tata, voljela bih da mogu vidjeti ostatak obitelji.
- Svima nedostaješ - rekao je njezin otac. - Reci tom svom mužu da
te uskoro dovede u posjet.
Glynis je molila Boga da se opet ne vrati kuci sama i osramocena.

*
Alex je stajao na pocetku dvorane, uz bok su mu s jedne strane stajali
Connor i Duncan, a starješina MacNeilovih i Ian s druge, i cekao da se
pojavi njegova mladenka... i cekao. Kad je Glynisin otac koraknuo kao da
kani otici po nju i dovuci je za kosu niz stube, Alex ga je celicnim stiskom
zgrabio za ruku.
- Dajte joj vremena. - Alex se zagleda njezinu ocu u oci, ne puštajuci
ga dok mu ovaj nije kimnuo i vratio se korak natrag.
Kad su glasovi u dvorani zamuknuli, Alex se okrenuo i ostao bez
daha kad je u dnu dvorane ugledao Glynis. Na sebi je imala svjetloplavu
haljinu koja je naglašavala njezino vitko, skladno tijelo i koja je lepršala
oko nje dok je hodala. S podignutom bujnom smebom kosom nalik na
krunu ukrašenu cvijecem i vrpcama, koja joj je onda padala niz leba,
izgledala je poput nimfe pristigle iz šume kako bi ga zacarala.
No, ispod te krune od cvijeca Glynisino lice bilo je napeto. U krupnim
zelenim ocima vidio se isti strah kakav je Alex vidio kod ranjene golubice
koja je ležala na tlu sa strijelom u tijelu. Glynis je pri svakom koraku
oklijevala, kao da bi se mogla uplašiti i pobjeci na zvuk nekakve buke.

180
Cinilo se da joj treba cijela vjecnost da prijebe s jednoga kraja dvorane
na drugi. Napokon je stala pred njega.
Glynis se nije predomislila. Iako je bila blizu.

*
Alex je bio nevjerojatno zgodan, visok i naocit u svojoj košulji boje
šafrana i zelenom kockastom ogrtacu koji se slagao s bojom njegovih
ociju. Vecina ljudi u dvorani, osobito iz njezina klana, sigurno se pitala
kako to da se Alex odlucio oženiti tom mršavom, napornom djevojkom.
Dok je Glynis prelazila tu dvoranu kojoj nije bilo kraja, pogledavala
je lijevo-desno, a razna su joj pitanja usporavala korak. S koliko je žena
u dvorani Alex spavao? S dvjema? Trima? Deset?
- Prekrasno izgledaš - rekao je Alex, preuzevši ulogu mladoženje kad
je napokon došao kraj toj muci. - Mislim da najprije moramo potpisati
ugovor.
Pod tim mi mislio je, naravno, na njezina oca. Ipak, Alex ju je uzeo za
ruku i poveo do malog stola na kojem je stajao ugovor. Znala je citati, ali
bila je prenapeta da bi shvatila smisao bilo koje rijeci.
- Je li ti prihvatljiv? - pitao je Alex, što je bilo ljubazno od njega, ali
nesmisleno jer ga je njezin otac vec potpisao.
Nije mogla prozboriti ni rijec pa je kimnula. Kad ga je Alex potpisao,
potpis mu je bio krupan i siguran, dojmljiv baš kao i on. Kraj njega se
osjecala poput sitna smebeg miša.
Nakon što su se ona i Alex vratili na svoja mjesta, dvojica starješina
održala su govore o ljepoti braka, plodnosti i slicnim stvarima. Nije
vidjela svecenika, što znaci da ga Alex u tako kratkom vremenu nije
uspio naci. Glynis nije slušala govore nego je zaklopila oci kako bi se
pomolila.
Bože, molim te, daj mi da s njim provedem nekoliko mjeseci prije nego
što mi slomi srce.
- Glynis! - Kad je cula da je otac izgovorio njezino ime, otvorila je oci
i vidjela da su se obojica starješina zagledala u nju. - Reci svoje zavjete -
prosiktao je njezin otac.
Srce joj je tako glasno tuklo da je pomislila da to svi sigurno cuju.

181
 - Ja... - zaustila je, ali joj je grlo bilo tako suho da je morala zastati.
Triput je pokušavala, ali rijeci nisu izlazile. Zagledala se u pod, cekajuci
da Alex izgovori svoje zavjete.
Šutio je. Što je Alex dulje šutio, to se više cinilo da se njegova šutnja
širi i ispunjava cijelu dvoranu. Kad se Glynis odvažila pogledati ga
krajickom oka, vidjela je da je zagledan u nju i da mu je izraz lica veoma
smrknut.
Alex ju zgrabi za zglavak. Morala je uložiti silan napor da ostane na
nogama dok ju je dugackim koracima vukao van iz dvorane - O shluahg!
- šapnula je. Što je ucinila da je ovo zaslužila?

182
 TRIDESET PETO POGLAVLJE

A lex je odvukao Glynis u veliku spavacu sobu za koju je pretpostavila

da pripada starješini zato što je bila odmah uz dvoranu, iako je bila
skromno namještena, a na zidovima nije bilo nikakvih ukrasa. Nakon što
ju je posjeo na stolac, Alex je uzeo drugi i sjeo njoj nasuprot tako da su
sjedili licem u lice, udaljeni tek nekoliko centimetara.
- Glynis, ne mogu nastaviti s tim vjencanjem kad ti izgledaš kao da
ideš na vješanje - rekao je Alex. - Odmah cemo prekinuti s tim ako si
toliko nesretna što ceš mi biti žena.
Bila je tako osupnuta da nije mogla govoriti. Nakon što je ucinio sve
što je bilo u njegovoj moci ne bi li ju nagovorio da se vjenca za njega, on
ju želi osloboditi zadane rijeci?
- Nadao sam se da si u meni vidjela covjeka s kojim ceš moci biti
zadovoljna i da si se pomirila s udajom - rekao je - ali cini se da to ne
možeš, a ja necu odgajati svoju kcer u kuci punoj mržnje i jada.
Glynisino srce tako je jako tuklo da je u prsima osjecala bol.
- Nece biti lako uvjeriti tvog oca da te nisam odveo u krevet pa da
ima razlog prisiliti nas na brak - rekao je zdvojno uzdahnuvši - ali hocu.
Nije se htjela vratiti u ocev dom i ponovo biti izložena beskrajnom
mnoštvu odvratnih prosaca. - Što je sa svim ovim ljudima koji nas
cekaju?
Alex samo odmahne rukom. - Znam da sam te svim silama prisiljavao
da to uciniš, ali ti si svojeglava cura koja misli svojom glavom. Reci mi
stoga, zašto si pristala udati se za mene?
Glynis je zastala kako bi navlažila usne. Nije bila sigurna bi li mu
rekla istinu, ali nije znala što drugo reci. - Zato što sam se bojala da ceš
se oženiti s Catherine, a vjerovala sam da ce nauditi Sorchi.
Umjesto da odbaci njezine optužbe kao lude ili da zatraži dokaz, Alex
ju je samo ozbiljno pogledao, cekajuci objašnjenje.
- Buduci da je Sorcha nijema, osjeca stvari koje drugima promaknu.
- Da, primijetio sam to - rece Alex.
- Uhvatila sam Catherine kako Sorchu vodi na jezero gdje ih nitko
nece vidjeti - rekla je Glynis. - Znam da je Sorcha bila nasmrt preplašena
183
zbog nje. - Ispricala mu je sve što se dogodilo, iako mu nije imala puno
više reci.
- Ta je opasna - promrmljao je prošavši rukama kroz kosu. - Nisam
ni pomišljao da bi Catherine htjela nauditi Sorchi.
Glynis je bila naucena da se njezin otac, kao i svi drugi, ne obaziru na
njezine prosudbe. Dirnulo ju je što Alex ne dovodi u pitanje njezinu
procjenu onoga što se taj dan dogodilo na jezeru.
- Dakle, imao sam pravo što se tice jedne stvari - rekao je Alex uz
tužan osmijeh. - Bila bi dobra majka Sorchi.
- Ne može nas vezati samo dijete - rekla je Glynis trepcuci ocima i
jedva zadržavajuci suze. - Kao što si rekao, biti žena puno je više nego
biti dadilja.
- Htio sam te i za sebe - rekao je dodirnuvši joj prstima obraz. - Znam
da ti je važno da ti muž bude vjeran. Je li to razlog zašto si tako nesretna
zbog mogucnosti da se udaš za mene?
Glynis spusti pogled na prekrižene ruke u krilu i kimne.
- Onda cu ti obecati da tako dugo dok budemo dijelili postelju kao
muž i žena, nece biti ni jedne druge.
Kad je prvi put spomenuo brak, samo je obecao da ce biti diskretan
kad su posrijedi njegove veze. Bio je voljan obecati joj to što je ona u
ovom trenutku željela, samo... može li mu vjerovati? Cak i da Alex sada
tako misli, hoce li tako misliti za mjesec dana?
- Ne mogu uciniti više od toga da ti dam svoju rijec. - Ustao je i
pogledao ju. - Volio bih da je to dovoljno.
Da se Alex izvikao na nju i odjurio, Glynis ga možda ne bi zaustavila.
No, umjesto toga, on se nagnuo i poljubio je u obraz. Nježan potez zbog
kojega je opet treptanjem morala zaustaviti suze. Potom se okrenuo i
mirno krenuo prema vratima.
Kao što je Alex rekao, on je bio njezin kudikamo najbolji izbor. No,
još važnije od toga, bio je jedini muškarac kojega je željela. Je li dovoljno
hrabra izložiti se toj nevolji da ce ju povrijediti? Je li dovoljno snažna
preživjeti ako ju razocara? Glynis je samo znala da nece moci podnijeti
ako se oženi drugom.
- Alexe!
Kad se okrenuo, njegovo lice, koje je obicno bilo vedro i veselo,
izgledalo je iscrpljeno.

184
 - Imaš pravo. Nisam ispunila svoj dio pogodbe - rekla je. - Buduci da
sam rekla da cu se udati za tebe, nisam se smjela premišljati. Pogriješila
sam i žao mi je.
- Ne moraš se ispricavati - rekao je Alex doimajuci se umorno. - Idem
sad svima reci pa cu naci nekoga da ti donese veceru kako se ne bi
morala suociti s njima.
Kad je krenuo, skocila je na noge. - Cekaj. Ne razumiješ me.
- To je tocno - rekao je gorko se nasmiješivši.
- Htjela sam reci da mislim da bismo se trebali vjencati - žurno je
rekla. - Ja cu se truditi.
Hladno se nasmiješio. - Potrudit ceš se oko necega što ti je mrsko?
Ne, to mi nije dovoljno.
- Želim se udati za tebe, Alexe - rekla je, i to je bila istina. Željela ga je
iz sveg srca. - Nastojat cu vjerovati ti.
- Jesi li sigurna da želiš da to obavimo? - Bio je ozbiljan. - Rekao sam
ti, ne želim pokusni brak. Moja je kci vec izgubila osobu koja ju je do sada
odgajala.
Alex joj je rekao da ju želi i za sebe, pa ce se uhvatiti za to. Iako se
uopce ne bi ženio da nema Sorche, sigurno mu je barem malo stalo do
nje.
Glynis je potisnula svoje sumnje i kimnula.
- Molim te samo da meni i mojoj kceri pružiš miran dom. - Alex je
pružio ruku, a kad ju je prihvatila, iskreno joj se nasmiješio. - Duncan sve
zabavlja svojim gajdama, ali nemojmo ih više pustiti da cekaju.

*
- Spremna? - pitao je kad su zajedno stali ispred dvorane.
Ohrabrujuce joj je stisnuo ruku i potom otvorio vrata.
Brujanje glasova utihnulo je i svi su se okrenuli prema njima. Sljedeci
trenutak Duncan je prestao svirati svoju tužnu pjesmu i zapoceo divan
napjev koji je zvucao kao cista sreca. Kad su MacDonaldovi poceli glasno
klicati, izražavajuci svoje zadovoljstvo zbog toga braka, Glynis je osjetila
kako se crveni od srece.
Srce joj ispuni nada.
Smiješila se Alexu dok su držeci se za ruke išli prema prednjem
dijelu dvorane. Ovaj su put bez oklijevanja i sigurnim glasom izrekli
185
svoje zavjete. Tada ju je Alex poljubio, na što je mnoštvo još jednom
pocelo klicati i toptati nogama. Cim ju je pustio, Sorcha, koja je stajala sa
Sìleas i Ilysom, bacila je ruke Glynis oko struka.
Odjednom, Glynis je dobila i muža i kcer. S Alexovom rukom oko
ramena i novom kceri kraj sebe, uz tako toplu dobrodošlicu svih
MacDonaldovih, Glynis je zaboravila na svoje sumnje i odlucila uživati u
tom sretnom danu.
Pripadnici Alexova klana dolazili su jedan za drugim poželjeti im
srecu svojim uobicajenim cestitkama. Saoghal fada dhuibh. Neka vam je
dug život. A h-uile là sona dhuibh gun là idir dona dhuibh. Neka su vam
svi dani sretni, bez ijednog ružnog dana.
Alex se smijao necemu što je rekao njegov robak Ian kad je Glynis
osjetila da se on kraj nje ukocio.
- Znaci, istina je da si dopustio da te cura uhvati - viknuo je duboki
glas.
Kad se Glynis okrenula vidjeti tko je to rekao, imala je osjecaj da
gleda u buducnost i da vidi trideset godina starijeg Alexa. Visoki,
svjetlokosi ratnik nije mogao biti nitko drugi doli Alexov otac. Bože,
grijeh je kad je muškarac u tim godinama još uvijek tako zgodan.
- Ja sam uhvatio nju, oce - rekao je Alex, glasom jednako ukocenim
kao i njegova leba. - Sretan sam covjek.
Alex je to rekao na takav nacin da je više izgledalo kao izazov nego
kao izraz srece.
- Da, zgodna si cura - rekao je njegov otac, namignuvši Glynis i
primivši ju za ruku.
Odmah se vidjelo od koga je Alex naslijedio svoj šarm, ali stariji
muškarac imao je grub pogled koji je Glynis u Alexa vidjela samo dok se
borio... i upravo sada.
Kad se njegov otac sagnuo da ju poljubi, Alex je ispružio ruku da ga
sprijeci.
- Bilo je krajnje vrijeme da ispuniš svoju dužnost i oženiš se - rekao
je njegov otac suocivši se s Alexovim bijesnim pogledom. - Muškarac
treba nasljednika.
Kroz skupinu ljudi koja ih je okruživala probila se jedna tamnokosa
žena i zagrlila Alexa. - Je li to tocno? Napokon si našao ženu?
- Da, majko - rekao je Alex suzdržanim glasom odgurnuvši je nježno
od sebe. - Što vas dvoje radite ovdje?

186
 - Culi smo da je MacNeil objavio da si pobjegao s njegovom kceri i da
vas ovdje ceka - rekao je njegov otac - a onda je naš starješina danas
poslao poruku da si ovdje s curom.
Alex bijesno pogleda Connora.
- Nismo mogli propustiti vjencanje našega jedinca - rekla je njegova
majka - pa smo odmah došli.
- Došli ste zajedno? - pitao je Alex. - Istim brodom?
- Nismo imali puno vremena - rekla je njegova majka.
- Drago mi je da ste se pridružili svadbenom slavlju - rekao je Alex,
iako se po glasu uopce ne bi reklo da mu je drago. - Majko, oce, ovo je
moja nevjesta, Glynis, kci Gilleonana s Barre, starješine MacNeilovih.
- Nisam mislio da na Visocju uopce postoji djevojka koja bi mogla
osvojiti mojega sina - rekao je njegov otac namignuvši još jednom - ali
pokazalo se da nisam imao pravo.
- Zar se tako ružne stvari govore mladenki? - planula je njegova
majka. - Samo se nadam da ce biti bolji muž nego što si bio ti.
Glynis je polako pocela shvacati otkuda Alexu takva averzija prema
braku i zašto je tako odlucno tražio da u njegovu domu bude mir.
- Svejedno, ucinili ste to - rekla je njegova majka, tapšajuci Glynis po
ruci. - Hvala Bogu, jer sam se bojala da nikada necu dobiti unuka.
- Onda ce ti biti drago kad cuješ još jednu novost. - Alex je povukao
Sorchu, koja se skrivala iza njega, i položio joj ruku na rame. - Ovo je
moja kci, Sorcha.
Njegova je majka vrisnula i dignula ruke u zrak. Prije nego što su
njegovi otac i majka uspjeli opkoliti Sorchu, Alex ju je dignuo na ruke.
Obratio joj se na francuskome, ne prevodeci joj ovaj put na keltski, a
onda se ponovo obratio roditeljima.
- Sorcha još nije odlucila govoriti - rekao je ozbiljnim glasom. - Pocet
ce kad dobe vrijeme, zato ju nemojte siliti.
Kakva obitelj. Glynis odjednom shvati da uopce nije pitala Alexa gdje
ce živjeti. Bože pomozi, nadala se da to nece biti s njegovim roditeljima.

*
Alex je imao osjecaj da se guši. Njegovi otac i majka nalaze se u istoj
prostoriji, njegova nevjesta izgleda kao da bi najradije bila na dnu mora,
a njegova kci zgurila se na njegovim prsima prekrivši lice rukama.
187
 Dolazak njegovih roditelja podsjetio ga je na sve razloge zašto se nije
htio ženiti.

188
 TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

N akon što je odneseno sve jelo, a mladi i stari poceli odlaziti u krevet,
Alexovi prijatelji okupili su se oko Glynis kako bi joj ispricali
dogodovštine i šale o mladoženji. Svi su pili i dobro se zabavljali, kako to
muškarci obicno rade u takvim prilikama. No izgleda da je njezin novi
suprug puno više uživao u svom picu nego u šalama.
- Danas je i za mene poseban dan - rekao je Duncan. - Ne dogaba se
cesto da covjek dobije poklon na vjencani dan svojega prijatelja.
- O kakvom je poklonu rijec? - pitao je Alex.
- Dakle, ona slatka laba koju smo ukrali Shaggyju sada pripada meni
- rekao je Duncan. - Ne sjecaš se naše oklade?
- Kakve oklade? - pitao je Alex.
- Rekao sam da ceš se za pola godine oženiti - rekao je Duncan - i evo
ga, oženjen si, a nisu prošla ni tri mjeseca.
- Jao, ne! - rekao je Alex. - Neceš mi ju valjda uzeti.
- Hocu - odgovorio je Duncan, smiješeci se lagano.
- Sveca mu, mrzim što cu je izgubiti - rekao je Alex. - Znaš koliko je
volim.
Glynis stisne usta. Mora li Alex pred cijelim klanom objaviti da mu je
draži ukradeni brod od vlastite žene?
- Ja bih rekao da si ti bolje prošao u toj okladi - rekao je Duncan i
okrenuo se prema njoj. - Alex je sretan covjek. - Želim ti svu srecu s tim
nitkovom.
Muškarci su se smijali, pa je i Glynis navukla osmijeh na lice.
Potom se Duncan okrenuo i pokupio kovanice od svih ostalih
muškaraca. Izgleda da su se svi kladili da se Alex nece oženiti.
- Dobro izgledaš za mrtvaca - rekao je nizak, mišicav muškarac i
pljesnuo Alexa po lebima.
- Što to govoriš, Taite? - pitao je Alex.
- Nije li nam Alex rekao da ce prije umrijeti nego oženiti se? - viknuo
je Tait svima.

189
 Connor je zgrabio Taita za stražnji kraj košulje kao da je mace. - Znaš
da se Alex voli šaliti.
No, Tait se nije dao smesti. - Alex to nije rekao jedanput, rekao je to
sto puta: ˝Bolje da mi vežu sidro za nogu i bace me u more nego da me
vežu za ženu. Bolje da me pretuku...˝
Taitov se glas izgubio jer ga je Connor odveo.
Ian je Glynis uputio osmijeh za koji je bila sigurna da je uznemirio
brojna djevojacka srca. - Nismo imali priliku pozabaviti se mladoženjom
noc prije vjencanja kao što je obicaj. Imaš li što protiv ako ga nakratko
odvedemo prije nego što ti ga zauvijek damo?
- Ili ne damo! - viknuo je jedan muškarac i izazvao novu salvu
smijeha.

*
Oženjen. Kako se to dogodilo?
Alex iz boce ispije još jedan veliki gutljaj viskija. Još kao mali djecak
zakleo se da to nikada nece uciniti.
Imao je ženu. Unatoc cinjenici da je protekla dva tjedna potrošio
nagovarajuci, šarmirajuci, zavodeci i gotovo preklinjuci Glynis da
pristane udati se za njega, nije mu to išlo u glavu.
- Samo hrabro - rekao mu je Ian stisnuvši ga za rame.
- Što ako ja to ne mogu? - pitao je Alex, a u glasu mu se osjetio ocaj.
- Trebaju li ti osnovne upute? - pitao je Duncan ozbiljna izraza lica. -
Što gdje ide i te stvari?
- Nisam mislio na krevet, znam kako zadovoljiti ženu. - Alex lupi
Duncana po ruci pa se okrene Ianu. - Što je s ostatkom vremena. Što cu
raditi s njom?
- Isto što i uvijek, razlika je samo u tome što sad imaš nekoga s kim
možeš razgovarati. - Ian se nacerio. - Želiš li razgovarati ili ne.
Alex otpije još jedan gutljaj pica dok su se ostali smijali.
- Glynis se cini dobra - rekao je Connor. - Siguran sam da se nemaš
cega bojati.
Bojati? Pogleda prema Glynis s usnulom Sorchom na ramenu. Jako
se bojao da ce ih iznevjeriti.

190
 O, Bože, ne. Alex zaklopi oci jer je njegov otac izgurao Iana kako bi
sjeo kraj njega. Ge b‘e thig gun chuireadh, suidhidh e gun iarraidh. Tko
dobe nepozvan, sjest ce a da mu nije ponubeno.
Ian, Connor i Duncan osjetili su da tone pa su ga odveli u jedan kut
dvorane kako bi s njim nasamo razgovarali. Alexu se nije ni s kim
razgovaralo, osobito ne s njegovim ocem.
- Nemoj se zaljubiti u ženu - rekao je njegov otac, zagledan u njegovu
majku na suprotnoj strani dvorane - jer ce ti išcupati srce i njime
nahraniti ribe.

*
Sorcha je zijevnula i naslonila se Glynis na rame. Glynis ju poljubi u
tjeme, radosna što joj djetetova prisutnost pruža utjehu. Na suprotnom
kraju dvorane vidjela je Sìleas koja je ušla i laganim korakom krenula
prema njima.
- Sorcha može spavati s nama i naše dvoje djece - rekla je Sìleas
pruživši ruku prema Sorchi. - Blizanke su vec gore sa svojom dadiljom.
- Sorcha nije naviknuta na nepoznate ljude... - pocela je govoriti
Glynis prije nego što je Sorcha skocila na noge i prihvatila Sìleasinu ruku.
- Ovo je tvoja prva bracna noc - rekla je Sìleas osmjehujuci se nježno.
- Sorcha ce uživati s blizankama.
Glynis se nije ugodno osjecala bez nje. Došla je Alexova majka i sjela
pokraj nje. Nije baš bilo vjerojatno da ce ju to oraspoložiti. Majka mu je
sigurno bila lijepa prije nego što je od briga i razocaranja dobila bore
oko ociju i usta.
- Alex ima dobro srce - rekla je njegova majka tapšajuci Glynis po
ruci. - Nažalost, odvratan je na oca.
Njegova je majka frfljala. Zar su svi MacDonaldovi pijanice?
- Za jedinog muškarca koji može ukrotiti moju divlju kcer! - vikao je
njezin otac preko cijele prostorije visoko dignuvši cašu, pokazujuci da
MacDonaldovi nisu ništa bolji od MacNeilovih što se pijenja tice.
Glynis zaklopi oci, želeci biti bilo gdje drugdje osim na svojem
vjencanju.
Primijetila je da što su muškarci jace pijani, to su im price slikovitije.
Po glavi su joj se vrtjela sjecanja na prvo vjencanje, pritišcuci joj prsa.

191
Magnus je bio bezosjecajan i bilo mu je svejedno je li to djevojci prvi put,
a pijan bio je još gori.
Glynis je ustala kako bi se iskrala iz dvorane, popela do spavace sobe
koju je Ilysa za njih pripremila i zakracunala vrata kad dobe onamo.
No, nije prešla ni dvije stube kad je jedan muškarac viknuo: - Alex,
žena ti je umorna od cekanja. Vrijeme je za odlazak u krevet!

192
 TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

A Neka mu Bog pomogne, baš je gad. Beskoristan covjek. Nikakav

lex se nije sjecao svoje prve bracne noci.

suprug, a glava ga je boljela kao sam vrag. O, Isuse, uzmi me isti tren.
Na što je mislio?
Usta su mu bila suha, oci kao da su pune pijeska, još uvijek je bio
pijan, a glava ga je rasturala. Najgore od svega, bilo mu je mucno zbog
spozna je da je gadno zeznuo. Iako se grozno osjecao, okrenuo se prema
svojoj mladenki htijuci se iskupiti se za svoje bezobzirno ponašanje
dugotrajnim jutarnjim vobenjem ljubavi.
Ispružio je ruku i popipao, ali njegove mladenke nije bilo u krevetu.
Alex se izvukao iz kreveta i izlio cijeli vrc vode u lavor. Vodom je
pljuskao lice, a kad to nije pomoglo, gurnuo je glavu u lavor i zatvorio
oci. Sveca mu, osjecao se bolesno, a bit ce i gore.
Sljedeci sat proveo je pretražujuci dvorac odozgo do dolje u potrazi
za Glynis, a usput je nastojao nikome ne reci da je vec izgubio ženu.
Napokon ju je našao na jednoj od laba izvucenih na obalu. Sjedila je
uspravna kao strijela, s rukama prekriženima na prsima, smrknuta lica,
pogleda uperena u more.
Glynis se nije okrenula pogledati ga kad se popeo u camac.
- Što radiš ovdje? - pitao je nakon nekog vremena.
- Cekam odlazak - rekla je. - Želim što prije zaboraviti našu prvu
bracnu noc.
Prespavao je prvu bracnu noc. Bože, pomozi, jer odlazak u krevet bio
je jedini dio braka za koji je Alex bio siguran da može dobro obaviti.
Glynis je samo sjedila ondje, prekriženih ruku, ponovo cvrsto
stisnutih usana. Barem nije vikala i bacala stvari na njega kao što je cinila
njegova majka. Razmišljao je o tome da ju podsjeti kako je njihova prava
prva bracna noc bila ona kad su njih dvoje jedno drugomu prisegnuli,
sami, kad se itekako iskazao, ali zakljucio je da je pametnije da to ne cini.
Baš kad je mislio da možda više ništa nece reci, Glynis je rekla: -
Nikada mi nisi rekao gdje cemo živjeti.
- Dakle, to je nešto o cemu sam htio s tobom razgovarati.
193
 - Nemoj se pretvarati da mogu birati i da vec nisi odlucio - rekla je,
pogleda još uvijek prikovana na obzor.
Duboko je udahnuo podsjetivši se da je bila naviknuta na to da se
njezino mišljenje ne poštuje. Možda je ovo prilika da se izvuce.
- Zemlja mojega oca jednoga dana bit ce moja, stoga postoji dobar
razlog da živimo ondje. - Alexu se ucinilo da su joj se leba još više
izravnala, iako mu nije bilo jasno kako bi to bilo moguce. - No, Connor
treba covjeka koji ce otici na Sjeverni Uist, gdje pripadnici našega klana
žive na milost i nemilost njegovih striceva gusara.
Alex je htio ici onamo. Privlacila ga je borba protiv gusara, a život s
jednim od njegovih roditelja bio mu je olicenje pakla. No, najviše od
svega, htio je preuzeti odgovornost za sigurnost Sjevernoga Uista za
dobrobit njegova klana.
- Prije nego što sam otišao, rekao sam Connoru da cu otici živjeti na
Sjeverni Uist i na otoku uvesti red - rekao je. - Samo što je to bilo prije
nego što sam imao ženu i kcer za koje se trebam brinuti. Ondje je puno
opasnije nego na posjedu mojega oca pa razmišljam o tome da zamolim
Connora da umjesto mene tamo pošalje Duncana.
Glynis ga poprijeko pogleda. - Ja nisam slabašna djevojka kao one
kakve si poznavao na francuskome dvoru.
- Nisam rekao da jesi, ali sad sam odgovoran za tebe.
- Sa Sjevernoga Uista brodom se brzo dobe do Barre, pa sumnjam da
je puno opasnije - rekla je - a ako trebaš pomoc u borbi, moj otac poslat
ce svoje ljude.
Kad se vec morao oženiti, hvala Bogu da cura nije strašljiva. Ipak,
htio joj je iskreno reci što ih ondje ceka.
- Naš klan ondje posjeduje jedan stari dvorac, Dunfaileag, koji može
pružiti dobru zaštitu... kad se jednom popravi - rekao je. - No, trebat ce
puno raditi prije nego što postane udoban i siguran.
- Ja volim raditi - rekla je. - Osim toga, zar si zaboravio da sam
putovala do Edinburgha i natrag, spavajuci na otvorenom na tvrdoj
zemlji?
- Ne, nisam zaboravio niti jednu noc. - Pogledao ju je u oci i tako joj
se nasmiješio da je pocrvenjela. Bilo mu je drago što mu se pružila
prilika podsjetiti ju da zna kako ju je zadovoljavao ispod pokrivaca dok
nije bio mrtav pijan.
- Mogla bih cešce vibati svoju obitelj - rece. - Molim te, Alexe, želim
poci.

194
 Hvala Bogu.
- Moji nas roditelji ocekuju, pa cemo ih usput posjetiti - rekao je - ali
onda cemo isploviti prema Sjevernom Uistu.
Glynis mu se napokon nasmiješila. Uljubeno su razgovarali i
dogovorili se o jednoj važnoj stvari a da se nisu ni porjeckali
ni posvabali. To je nagoviještalo dobru buducnost.
Alex nije htio spominjati njezina bivšega muža, ali Sjeverni Uist imao
je još jednu prednost u odnosu na Skye: bio je dalje od dvorca Tiorama,
sjedišta starješine Clanranaldovih.
- Ovu smo labu uzeli Hughu Dubhu kad smo ga otjerali iz dvorca
Dunscaitha - rekao je Alex prelazeci rukom po ogradi. - Kako si znala da
je to ta koju Connor želi da uzmem?
- Rekla mi je Ilysa.
Naravno. Alex pogledom obuhvati cijelu labu. Bio je to pravi ratni
brod, a Connor je morao dati i osamnaestoricu ljudi koji ce veslati.
- Trebat ce mi ratni brod na Sjevernom Uistu - rekao je Alex,
pripremajuci se na to. Naslonio se laktovima na ogradu, diveci
se Shaggyjevu brodu, koji je na vodi baš bio lijep. - Šteta je izgubiti ovako
lijepu malu labu.
- Cujem li još jednu rijec o tom brodu, koji u prvom redu nije tvoj -
rece Glynis - kunem se da cu ga zapaliti.
A Alex se hvalio da razumije žene. Nije imao pojma zašto se toliko
uzrujala što je spomenuo Shaggyjev brod. Srecom, ugledao je Ilysu koja
se sa Sorchom i Bessie spuštala prema obali. Zakljucivši da je
najpametnije pustiti Glynis da se smiri, Alex krene prema njima.
- Nisam imala priliku prije ti reci - rekla jer Ilysa kad je došao do njih.
- Teàrlag mi je dala poruku za tebe.
- Cekaj me na brodu, Sorcha. - Sudeci po prijašnjem iskustvu,
Teàrlagina poruka nije bila nešto što bi htio da Sorcha cuje. Kad je
Sorcha otišla s Bessie, rekao je: - Teàrlag nije mogla pricekati da me
osobno upozori?
- Ovaj se put ne radi o upozorenju - rekla je Ilysa, smiješeci se. - Šalje
ti blagoslove za tvoj brak.
- Zato si ti znala da treba pripremiti dovoljno hrane i pica za proslavu
- rece Alex. - Hvala ti na tome.
Connor nije imao pojma što je sve Ilysa napravila. Iako je bila mlada,
Connor nikada nece naci ženu koja bi se upola tako dobro brinula o

195
njegovu kucanstvu. Cha bhi fios aire math an tobair gus an tràigh e. Nisi
svjestan vrijednosti izvora dok ne presuši.
- Teàrlag je rekla da te podsjetim da je imala pravo što se tice triju
žena - rekla je Ilysa - i da ce poklon biti poseban i sjajan kao mjeseceva
zraka.
Alex preko ramena pogleda svoju malu kcer, cija je kosa bila boje
mjesecevih zraka i cije je ime znacilo ˝sjajna˝. - Da, ona je poseban dar.
- A tri žene? - upita Ilysa.
- Tri su tražile moju pomoc, iako ne mogu reci da mi je ijedna od njih
dala priliku da je odbijem - rekao je. - Glynis mi je zaprijetila, Sorchina
majka otputovala je bez nje, a nisam mogao dopustiti da se treca utopi.
Ilysa se nasmije: - Naravno da nisi.
- Kao što je Teàrlag prorekla, jedna je bila prijetvorna, a druga
opasna - rekao je Alex, a srce mu je nacas stalo na pomisao kako je
mogao izgubiti Sorchu. Pokušavajuci vratiti raspoloženje, rekao je: -
Nadam se da ce nocas moja nevjesta ispuniti neke od
mojih najskrovitijih želja.
Ilysa mu se blago nasmiješila i dotaknula mu ruku. - Otvori Glynis
svoje srce.
- Zašto bih poslušao savjet Duncanove mlabe sestre? - pitao je Alex.
- Zato što ja, dok neki govore da si dobio bolju ženu nego što
zaslužuješ - rekla je Ilysa - mislim da možeš biti jako dobar muž, samo
ako to želiš, Alexandere Bàne MacDonalde.

*
Sorcha se naslonila na svojega oca i mahanjem pozdravljala dvorac
Dunscaith dok su isplovljavali. Vec su joj nedostajale male crvenokose
djevojcice. Iako su ispuštale kojekakve smiješne zvukove, mebu sobom
su koristile samo jednu rijec. Sorchi nije smetalo što su neprestano
vriskale - Da! Da! - jer ih je to jako veselilo.
No, razocarala se što nije vidjela kraljicu ratnicu o kojoj joj je otac
pricao.
Osim ako njezina nova majka nije kraljica ratnica. Glynis se odijevala
kao druge žene, ali Sorcha ju je mogla zamisliti kako se bori velikim
macem.
Uz Glynis se osjecala sigurno.
196
197
 TRIDESET OSMO POGLAVLJE

G Naravno, to što je njezin suprug prespavao prvu bracnu noc, bio

lynis se namjeravala jako dugo ljutiti na Alexa.

je veliki napredak u odnosu na njezinu prvu prvu bracnu noc. Ma,

Magnus je bio odvratna, sebicna svinja i u krevetu i izvan njega.
Dok je promatrala Alexa za kormilom, sa Sorchom u krilu,
pokazujuci joj važnija mjesta na malim otocima kraj kojih su prolazili,
Glynis osjeti da više nije tako ljuta na njega. Alex je imao tako blagu,
dobrocudnu narav. Kad je njezina znatiželja nadvladala tvrdoglavost,
malo po malo primicala se uz ogradu dok nije došla dovoljno blizu da
cuje što Alex govori.
- Ovdje živi tvoja baka - rekao je Alex pokazujuci katnicu na jednom
otoku desno uz obalu. Potom je pokazao malo stariju utvrbenu kucu
bliže uz obalu na lijevoj strani. - To je kuca tvojega djeda u kojoj cemo
odsjesti.
Sorcha ga povuce za rukav i digne dva prsta.
- Zašto imaju dvije kuce? - Alex je dugo šutio prije nego što je
odgovorio. - Treba im prostor za sve njihove prijatelje.
Glynis je to trebala shvatiti kao upozorenje.
Alexovi majka i otac ranije su krenuli iz Dunscaitha i sad su ih oboje
cekali u blagovaonici. Kako su služavke ulazile i izlazile, noseci pice i
pladnjeve s jelom, pozdravljale su Alexa pretjerano srdacno. Ni jedna od
njih nije bila stara i ružna.
Sve u svemu, ovo kucanstvo bilo je vrlo slicno Clanranaldovu. Glynis
je zbog toga osjecala gotovo tjelesnu bol. Iako Alexove šale i smiješne
doskocice nisu bile tako neukusne kao Magnusovo štipanje i pipkanje,
ipak je bilo ocito da je s kojom od žena imao nešto.
Glynis se sve manje svibala dobrocudna narav njezina novoga muža.
- Zdravo, Anna - dobacio je Alex prsatoj crvenokosoj ženi koja mu je
namignula. - Dobro izgledaš, Brigid - rekao je tamnokosoj ljepotici, koja
se namjerno ocešala o njegovo rame kad mu je donijela vrc piva.

198
 Na Glynisinim dlanovima izbio je znoj dok se trudila nadvladati
mucninu. Usredotocila je pogled na udaljeni zid i cvrsto se držala za stol
dok je ustajala.
- Voljela bih se smjestiti u sobu, ako mi netko hoce pokazati gdje je.

*
- Evo nas - rekao je Alex otvorivši vrata Glynis i Sorchi.
Bio je to cudan osjecaj naci se ponovo u svojoj staroj spavacoj sobi,
a još cudnije smještati u nju svoju novu obitelj. Od vremena kad je
dovoljno odrastao da sam može ploviti, ovdje je provodio što je moguce
manje vremena. Uvijek je bio negdje, upuštajuci se u pustolovine, ili u
nevolje, ovisno s koje se strane uzme, s Connorom, Ianom i Duncanom.
Bio je redovit gost i u Dunscaithu, i u Ianovu domu.
Sorcha je otišla do prozora pogledati van, a Glynis je gledala
posvuda, samo ne u njega. Alex baci pogled na mali krevet. Noge ce mu
viriti van, ali Glynis ga nece moci izbjegavati u krevetu te velicine. Nije
mogao docekati da se nabe nasamo s njom, u krevetu i izvan njega.
Zamolit ce majku da Sorcha spava kod nje.
Zato mu je bilo drago kad se majka pojavila na vratima.
- Imate li sve što trebate? - pitala je.
Iako se njegova majka odselila prije puno godina, uvijek kad bi
stupila nogom u kucu njegova oca, preuzimala bi ulogu domacice. Alex
joj nije ni uspio reci svoje zamisli o tome gdje ce tko spavati, a ona je vec
pocela iznositi što im je došla reci.
- Pripadnici našega klana s ove strane Skyea nisu na vrijeme dobili
obavijest o svadbenoj svecanosti u Dunscaithu - pljesnula je rukama i
veselo ih pogledala - pa sam ih sve pozvala da veceras dobu ovamo na
proslavu!
Alex je bio bijesan na majku. Veceras mu je samo trebala još jedna
svadbena svecanost.
- To je ljubazno od vas - rekla je Glynis, ali problijedjela je kao krpa.
- Malo sam uzbubena zbog svih tih... uzbubenja... od sinoc. Ako biste bili
tako dobri pa uzeli Sorchu, ja bih se malo odmorila.
- Mogao bih i ja malo prileci - rekao je Alex pun nade.
- Sigurna sam da cete negdje naci jedan krevet - rekla je Glynis,
uputivši mu pogled od kojega bi se i mlijeko ukiselilo.
199
 - Kvragu, majko, što si to ucinila? - pitao je Alex kad su krenuli niz
stube. - Trebala si me pitati prije nego što nekoga pozoveš.
- Htjela sam da se tvoja žena i kci osjecaju dobrodošle - rekla je
njegova majka, smiješeci se Sorchi.
Alexa nisu umirile tobožnje dobre namjere njegove majke. Njegovi
roditelji uvijek su cinili baš ono što su htjeli, ne razmišljajuci ni o kome
drugome. No, ucinila je to što je ucinila, pa ce vecer provesti ugošcujuci
svakog muškarca, svaku ženu i svako dijete koji do kuce njegova oca
imaju pola dana puta.
Malo poslije, sjedio je u blagovaonici s cašom piva, razmišljajuci o
sumornoj buducnosti, kad ga iz razmišljanja prenu roditeljski glasovi.
Kad se okrenuo, ugledao je svoju kcer kako grcevito steže svoju lutku,
pogledavajuci malo jednoga, malo drugoga.
- Baš me briga što kažeš - rekla je majka nagnuvši se naprijed, s
rukama podbocenima na bokove. - Veceras vodim Sorchu u svoju kucu.
- Neceš odvesti moju unuku iz ove kuce - vikao je otac.
Roditelji su bili tako zaokupljeni svojom prepirkom da nisu
primjecivali da ih Sorcha gleda razrogacenih ociju. Alex je dojurio do njih
i pokupio svoju kcer. Kad se ona naslonila na njega s palcem u ustima,
pogladio ju je po kosi i poljubio u celo.
- Necu to dopustiti - rekao je roditeljima, koji su zašutjeli i okrenuli
se prema njemu. - Vas se dvoje u nazocnosti moje kceri necete svabati,
ili ju necete vibati.
Njegovi roditelji poceli su govoriti u isti glas. - Ali ona mi je jedina
unuka! Nemaš pravo uciniti to!
- Itekako imam pravo - odgovorio je Alex, pozorno gledajuci jednoga
pa drugoga. - Necu dopustiti da se svabate zbog nje, kao što ste se svabali
zbog mene.
Alex nikada prije nije rekao što misli o njihovim svabama, a oni su,
oboje, ovaj put bili odvec zaprepašteni da bi nešto rekli. Nitko nikada
nije glasno spominjao tu bjelodanu cinjenicu, kao da ce zbog toga biti
manje stvarna.
- Necu vam više ponavljati - rekao je. - Ako pred mojom kceri ne
možete biti kulturni, otici cemo i više se necemo vratiti.

*
200
 Stvari su od loših postajale gore. Jao, zašto je Mary morala doci na
proslavu?
Alex se osjecao kao zadnje smece dok je pozdravljao njezina muža.
Sad kad je i on bio suprug, gledao je na te stvari potpuno drukcije. Maryn
suprug bio je licemjerna svinja, ali to Alexa nije opravdavalo što ju je
odveo u krevet. Alex bi ubio svakoga muškarca koji bi njemu to ucinio.
Od same pomisli na to da bi neki drugi muškarac stavio ruke na Glynis,
uzavrela mu je krv u žilama.
Tijekom sedam sljedova jela Mary je pokušavala uhvatiti njegov
pogled. Alex se uporno nije obazirao na nju, trudeci se svim silama
razgovarati s Glynis.
- Žao mi je zbog svih tih gostiju veceras - rekao je, nagnuvši se Glynis
na uho.
- Zašto bi ti bilo žao? - pitala je, leba ravnih kao daska. - Sramiš li se
što su upoznali mene ili tvoju kcer?
Alex je stisnuo zube kako ne bi poceo vikati na nju.
- Znaš jako dobro da se ne sramim ni jedne od vas - rekao je kad je
uspio govoriti tihim glasom. - Zar ne možeš malo popustiti i barem
pokušati pristojno razgovarati sa mnom?
- Ako si želio pristojnu ženu, trebao si izabrati neku drugu - ljutito je
šapnula. - Odmah sam te upozorila da imam nezgodnu narav.
Rekavši to, Glynis mu je okrenula leba i pocela razgovarati s
njegovom majkom, koja joj je sjedila s druge strane. Uh! Glava mu je vec
pucala kad je Mary ustala od stola, znacajno mu namignula preko
ramena i izašla iz blagovaonice. Kvragu, ako ništa drugo, barem može to
prekinuti.
Cekao je na trijemu da se Mary vrati iz nužnika. Kad je došla i
ugledala ga, sretno se nasmijala.
- Alexe...
- Ušuti! - Zgrabio je Mary za zglavak i odvukao je van, u mracno
dvorište. Cim su se našli iza ugla kuce gdje ih se nije moglo vidjeti s vrata,
grubo ju je okrenuo prema sebi.
- Znaci, ipak sam ti nedostajala - rekla je i krenula dlanom uz njegova
prsa.
- Dovraga, Mary, što radiš ovdje? - rekao je, odgurnuvši joj ruku. -
Doveo sam te ovamo da ti kažem da prestaneš s tim ludorijama prije
nego što moja žena primijeti.
- Iskreno, tvoja žena uopce ne izgledao kao da mari za to.
201
 - Hoce - rekao je Alex, iako je i sam poceo sumnjati u to. - Samo što
ona javno ne pokazuje svoje namjere kao neki.
Mary se nehajno nasmijala. - Stvarno.
- Idi kuci i nemoj više dolaziti - rekao je još uvijek tihim glasom.
- Onda, gdje želiš da se nabemo? - pitala je.
- Budi tiša - ljutito je rekao. - Ne razumiješ me. Ja sam sad oženjen
covjek i ne namjeravam zapoceti novu vezu ni s tobom ni s bilo kojom
drugom.
- Znaš što se kaže za dobre namjere? - rekla je Mary s osmijehom u
glasu.
- Ozbiljno mislim, Mary - rekao je Alex. - Ne želim ti stvarati nevolje,
ali bude li potrebno, hocu.
- Stvorena sam za nevolje. - Nasmijala se i privila uz njega.
- Upozoravam te - rekao je uhvativši je za ramena i odgurnuvši je od
sebe. - Uzmi muža i idite kuci.
Alex ju je ostavio samu stajati u mraku i stubama odjurio natrag u
kucu. Bože dragi, što je vidio u toj ženi?

*
Glynis je bila uvjerena da joj se svi u blagovaonici iza leba smiju.
Cijelu je vecer žena po imenu Mary pogledavala Alexa i namigivala mu.
Maryn muž valjda je slijep, ali s Glynisinim vidom sve je u redu. Kad su
se izgubili i Mary i Alex, Glynis je ipak bila preponosna da pobe za njima,
ali jednostavno nije mogla ostati na svome mjestu. Bila je uvjerena da se
Alex otišao sastati s ljubavnicom druge noci njihova braka.
Kad je stupila na trijem i nije vidjela ni jedno od njih, stegnulo ju je u
prsima. Iako se Glynis bojala da je Alex otišao s drugom ženom,
priželjkivala je da to ne bude tocno. Ipak, rekla je samoj sebi da ga ne
smije optuživati a da ga ne uhvati s tom odvratnom ženom. S trijema je
covjek mogao otici samo na dva mjesta, van ili po stubama do spavacih
soba.
Glynis nije mogla zamisliti da bi ih našla u spavacoj sobi pa je
klisnula kroz vrata, trudeci se biti necujna. Kad je za sobom zatvorila
vrata, zacula je glasove. Slijedeci zvuk, sišla je niz stube i došla do ugla
kuce.

202
 Srce joj se sledilo kad je prepoznala tihi šapat Alexova glasa. Iako je
govorio pretiho da bi razaznala rijeci, Glynis je ženu cula bez poteškoca.
- Onda, gdje želiš da se nabemo? - pitala je Mary.
Ne, nije moguce da se to dogaba. Glynis je cvrsto stisnula oci i pocela
disati na usta, nastojeci ostati prisebna. Morala se nekako vratiti unutra,
a da se ne primijeti da joj je išcupana utroba kao ulovljenoj ribi.
- Stvorena sam za nevolje - bile su posljednje rijeci koje je Glynis cula.
Rijeci su joj odzvanjale u ušima dok je teturajuci išla prema vratima.
Sad je znala kakve su Alexove ˝uobicajene žene˝, one su glupe i lake
i izazivaju mušku požudu.
Žene stvorene za nevolje.

203
 TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

A lex se vratio u blagovaonicu i vidio da je mjesto njegove žene

prazno.
- Gdje je Glynis? - pitao je majku.
- Rekla je da joj se cini da je Sorcha umorna pa ju je odvela gore -
rekla je njegova majka. - Rekla sam joj da ce mi biti drago uzeti Sorchu k
sebi doma, ali Glynis nije htjela ni cuti.
Kvragu. Kvragu. Kvragu.
- Ne možeš i ti otici kad imamo toliko gostiju - šapnula je njegova
majka.
- Ti si ih pozvala, majko, pa ih ti zabavljaj.
Alex je otišao ne osvrnuvši se i grabio po dvije stube. Ocekivao je da
ce naci Glynis kako stavlja Sorchu u krevet ili joj prica price, ali soba je
bila u mraku.
- Glynis, znam da još ne spavaš - rekao je Alex.
Iz mraka se zacuo Glynisin glas. - Pssst. Probudit ceš Sorchu. - Onda
izabi da razgovaramo.
- Nemam ti što reci - rekla je Glynis. - Sorcha je sa mnom u krevetu
pa se možeš smjestiti na pod.
- Ispricavam se za prošlu noc - rekao je tihim glasom. - Htio sam ti se
nocas iskupiti.
- Meni i kome još?
- Ne zaslužujem to - rekao je. - Nisam ni imao vremena napraviti
nešto što ne bih smio, cak i da sam htio, a necu.
- Ne vjerujem ti - rece Glynis - i ne želim veceras o tome razgovarati.
Pokušavao je urazumiti Glynis, ali to je bilo isto kao da košarom
pokušava izbaciti vodu iz camca. Napokon mu je bilo dosta razgovora sa
samim sobom u mraku pa je legao na hladan pod i oko sebe omotao
ogrtac. Došao je u napast da joj kaže da u kuci ima i drugih kreveta iz
kojih ne bi bio izbacen. No, sjetio se žestokih svaba svojih roditelja pa se
ugrizao za jezik.
Ocito, nocas se nece ostvariti njegove neizmjerne želje.
204
 Nakon što se cijelu noc bacao i vrtio na tvrdome podu, naglo se
probudio u sobi obasjanoj suncem i sjeo. Krevet pokraj njega bio je
prazan.
Tako je i drugog jutra njihova braka Alex pošao tražiti svoju ženu.
Dok je prolazio kroz blagovaonicu, iza pregrade proviri njegova majka.
- Idi po oca - rekla je. - Moram nasamo razgovarati s vama dvojicom.
Naci se u klopci izmebu oca i majke bila je posljednja stvar koja mu
je sad trebala. - Kasnije, majko. Jesi li vidjela Glynis?
- O njoj želim razgovarati - rekla je. - Važno je, Alexe, idi po oca.
Odmah.
Otac je bio u svojoj spavacoj sobi, sam, za promjenu. Malo poslije,
njih je troje sjedilo za malim stolom koji je stajao iza pregrade u
blagovaonici. Alexu bi bilo draže da ga kuhaju u vrucem ulju nego da
sjedi s njima dvoma u tome malom prostoru, ali nije bilo pomoci.
Otac se zavalio na stolcu i prekrižio ruke na prsima. Osornim glasom
koji je cuvao za Alexovu majku, pitao je: - Što je, Mòrag2?
Majka je otvorila usta kako bi se izderala na njega, ali suzdržala se
uz krajnje napore.
- Ferguse, kako god znaš, moraš iz kuce maknuti sve žene s kojima
je naš sin spavao. - Njegova majka rekla je tu zapanjujucu recenicu
mirnim i staloženim glasom kao da govori da im je ponestalo soli ili da
im treba još jedna bacva vina.
Alex i njegov otac razmijeniše poglede, ali bili su toliko zaprepašteni
da nisu mogli reci ni rijec.
- Zar ste vi muškarci takve budale da ne vidite što se dogaba? - pitala
je.
- Nemam pojma o cemu govoriš, majko.
- Ne cudi me da tvoj otac uopce ne razmišlja o novopecenoj mladenki
- rekla je njegova majka - ali ti, Alexe, zar ne vidiš koliko je Glynis teško
što su sve te žene ovdje?
- Što misliš da sam ucinio? - Alex je znao da ništa nije kriv, što je za
njega bio potpuno novi osjecaj. - Otkako sam se oženio, nisam taknuo ni
jednu ženu. - Kvragu, nije taknuo cak ni vlastitu.
- Drago mi je što to cujem - rekla je njegova majka pritisnuvši ruke
na prsa. - Onda nije kasno da popraviš stvar s Glynis i nagovoriš je da
ostane s tobom.

2
Mòrag - cudovište iz jezera Morara u Škotskoj
205
 Alex je imao osjecaj da mu izmice tlo pod nogama. Znao je da je
Glynis uzrujana, ali zar ga vec namjerava ostaviti?
- Što to govoriš, Mòrag? - pitao je njegov otac.
- Da vas dvojica griješite ako mislite da te žene nisu našle nacin da
Glynis daju do znanja da su jednom bile u Alexovu krevetu, i da ocekuju
da ce biti opet - rekla je, a Alex je stekao dojam da koliko govori o Glynis,
toliko govori i o sebi dok je bila mlada žena. - Ti samo pogoršavaš stvar,
Alexe, jer ocijukaš s njima još gore nego što je nekad cinio tvoj otac.
- Šalim se s njima - rekao je dignuvši ruke. - To ništa ne znaci.
- Što misliš kako bi to Glynis mogla znati? - pitala je njegova majka.
- Dao sam joj rijec.
- Kao što je cinio svaki razvratni muž na Visocju prije tebe - rekla je
- ukljucujuci njezina prvog muža i tvog oca.
- Necu mijenjati svoje kucanstvo da bih tebi udovoljio, M...
- Ucinit ceš to, tata - rekao je Alex prekinuvši oca. Potom je otišao
potražiti svoju ženu.

*
Alex je našao Glynis kako se sama šece obalom. Bila je bosa, njegova
otocka djevojka. Vidjevši ju takvu, osjeti duboku žudnju za njom, što nije
imalo nikakve veze s ocuvanjem ponosa kao ni s potrebom da njegova
kci ima majku. Alex je tu ženu htio uz sebe, da ga gleda s osmijehom u
ocima.
Kad ga je Glynis ugledala, stala je i pricekala ga, a vjetar joj je nosio
kosu i skute.
Bila je vrlo lijepa, ali imala je tužan pogled.
- Hocemo li sjesti? - pitao je.
Ukoceno je kimnula i dopustila da ju primi za ruku. Popeli su se uz
obalu i sjeli u visoku travu gdje je bilo suho. Držeci ju i dalje za ruku,
ispricao joj je svoj razgovor s majkom i ocem.
- Pokušat cu ti to objasniti i bit cu iskren - rekao je gladeci ju palcem
po ruci - iako ti se dio onoga što ti moram reci nece svidjeti.
- Želim istinu - rece ona.
- U redu - rece on. - Od vremena kada sam bio mlad, otac me ucio da
muškarci kao mi trebaju žene kao što trebaju more i da nam jedna žena
206
nikada nece biti dovoljna. Zato je u kuci mojega oca uvijek bilo žena.
Raspoloženih žena, ako razumiješ na što mislim.
Pogledao je Glynis. Bila je zagledana u more, ali slušala je.
- Jednostavno, bilo je tako - rekao je. - Mislio sam da nece biti važno
to što sam cinio prije braka, ali nisam shvacao kako bi se to tebi moglo
ciniti kad budeš ovdje.
Glynis je dugo sjedila zamišljena. Napokon se okrenula njemu i
rekla: - Bi li htio boraviti u kuci s muškarcima s kojima sam ja spavala?
- Stekao sam dojam da je prije mene bio samo jedan. - Da je bilo po
njegovome, taj bi muškarac sad ležao na morskome dnu s okovima na
nogama. Govoreci veoma oprezno, pitao je: - Bilo ih je puno?
Od svega što je rekao, to joj je izmamilo osmijeh na lice. Dotaknula
mu je ruku, a on se iznenadio kako ga je ta mala kretnja uspjela
raznježiti. Imala ga je u šaci. Neka mu Bog pomogne ako to ikada dozna.
- Bio je samo taj jedan - rekla je - a on je bio ni za što.
Alex je bio dovoljno pametan da ne kaže Glynis koliko mu je to drago,
samo joj je dignuo ruku i prislonio ju na svoje usne. - Sutra odlazimo na
Sjeverni Uist. Ondje cemo si stvoriti drukciji dom.
- To sigurno - rekla je Glynis i kratko se nasmijala.
- Rekao sam ocu da mora promijeniti svoje kucanstvo ako želi da
ponovo dobemo ovamo.
- Ucinit ce to? - pitala je.
- Pretpostavljam da ce to majka uciniti umjesto njega. - Gotovo da ju
je mogao cuti: ˝Ostat ću samo dok Fergus svoje kurve ne zamijeni
pristojnim pripadnicama klana, po mogućnosti bez zuba, starijima.˝
Godinama to želi uciniti.
- Ne bih htjela da te žene otpusti a da nemaju kamo otici - rekla je
Glynis.
Alex joj rukama obujmi lice. Ona je tako dobra žena, kao što je Ilysa
rekla, bolja nego što zaslužuje.
- Zamolit cu majku da ih pošalje njihovim obiteljima ili da im nabe
muža. - Ako je Alex morao otkriti kako treba postupati sa ženom, onda
to trebaju i drugi.
- Što je s tom ženom, s Mary? - pitala je Glynis tihim glasom.
- Nekoliko sam puta spavao s njom, ali prestao sam prije nego što
sam otišao na okupljanje kod Shaggyja Macleana - rece. - Ne ponosim se
time što sam cinio jer u to je vrijeme bila udana, ali ja nisam prekršio
svoj zavjet.
207
 - Cula sam vas vani - rekla je Glynis još uvijek vrlo tihim glasom.
- Zamolio sam ju da ode. - Primio ju je za ruku i ponovo ju poljubio. -
Glynis, ti si jedina žena koju želim. Jesi li odlucila pustiti me da i dalje
patim ili ceš sada otici sa mnom u krevet?
Glynis ga pogleda svojim iskrenim sivim ocima. - Hocu.
Napokon ce odvesti svoju ženu u krevet, ondje gdje zna što radi.

208
 ČETRDESETO POGLAVLJE

Š
to radiš? - povikala je Glynis kad ju je Alex dignuo u zrak i poceo nositi
prema kuci.
- Svima dajem do znanja da umirem od želje da zavedem vlastitu
ženu - rekao je Alex cerekajuci se.
Glynis je istodobno bilo neugodno i bila je oduševljena njegovom
namjerom da cijelom kucanstvu pokaže da je ona ta koju je izabrao, žena
koju želi. Gosti koji su ostali preko noci klicali su dok ju je Alex nosio
kroz blagovaonicu, ocito oduševljeni što ce moci ispricati lijepu pricu.
Dok ju je Alex, pracen poklicima, nosio prema stubama, Glynis krajickom
oka spazi Sorchu koja je sjedila izmebu njegovih roditelja. Sve troje su
pljeskali, a Alexovi roditelji napokon su izgledali sretno.
- Sad me možeš spustiti - rekla je kad su došli do vrata spavace sobe.
- Taman posla - rekao je. - Necu treci put izazivati srecu. Zakolutala
je ocima, ali nije se mogla prestati smijati kad je nogom otvorio vrata i
unio je unutra. Cim ju je osovio na noge, zalupio je vrata i pritisnuo ju na
njih. Prestala se smijati kad je ugledala cežnju u njegovim ocima.
- Jao, koliko te želim - rekao je držeci joj rukama lice. Zaklopila je oci
kad su im se usne spojile. Dugo, jako dugo, samo ju je ljubio, nije ni
pokušavao ništa drugo, kao da to želi vjecno raditi. Prsti su mu kliznuli
u njezinu kosu, pridržavajuci joj glavu dok su im se jezici isprepletali u
strastvenom poljupcu.
Glynis je bila u zanosu i bez daha dok joj je ljubio obraze, vjebe, kosu.
- Cronaím thú - rekao je. Nedostajala si mi.
Spustio je ruke niz njezina ramena i ruke. Kad su se ponovo poceli
strastveno ljubiti, cvrsto ju je zagrlio, ruku položenih na njezina rebra i
leba. Grudi su joj žudjele za njegovim dodirom. Prožme ju silna želja.
Uvukla je ruku izmebu njih i prešla dlanom preko njegova dignutog uda,
na što je on zastenjao, a ona uzdahnula.
- O shluagh - rekao je, zazivajuci vile da imaju milosti.
Alexove usne postale su gladne, proždrljive, pohlepne dok ju je
ljubio, vrtio bokovima uz njezine bokove pritisnuvši je uza zid. Zarinula
je prste u njegove bokove, želeci mu biti što bliže. Kad ju je podignuo,
209
obavila mu je noge oko struka. Zavukao joj je ruke pod haljinu, uz golu
kožu njezinih bedara, dok joj nije obujmio stražnjicu.
Kroz odjecu je na onome osjetljivome mjestu izmebu nogu osjecala
njegovu erekciju. Cvrsto se držala za njega, privlaceci ga sve bliže, ali
mebu njima je bilo previše tkanine. Prošlo je beskrajno puno vremena
dok se nije našao u njoj. Topila se pod njegovom toplinom, želeci s njim
poci u mracne dubine strasti. Nabijala se na njega preklinjuci. Molim te,
molim te, molim te.
Napetost mebu njima je rasla dok joj je zubima grickao donju usnu,
jedva se suzdržavajuci da ne pretjera. No, željela je osjetiti svu silinu
njegove strasti prema njoj, odriješene, nesputane, oslobobene svih
ogranicenja i opreza.
Jednu je ruku držao na njezinoj dojci, trljajuci je i gnjececi, dok ju je
drugom držao za stražnjicu. U uhu je osjecala njegov vreli jezik i dah. -
Imaš previše odjece na sebi. Moram te osjetiti.
Cula je pucanje puceta dok joj je svlacio gornji dio haljine.
- Da - govorila je teško dišuci kad joj je grubim dlanom obujmio
dojku. Naslonila je glavu na vrata. Osjetila je omaglicu kad joj je stisnuo
bradavicu i jezikom i usnama lagano prelazio po njezinu vratu.
- Trebam te, sada - rekao je dašcuci uz njezino uho. - Jao, molim te,
Glynis, odmah.
Da. Odmah. Povukla ga je za košulju, ali bili su preblizu. Ponovo je
svojim usnama pokrio njezine, odmaknuvši se tek toliko da može podici
košulju.
- Ah! - Osjetila je na tijelu vrh njegova uda. Kad je zastao, cvrsto
zatvorivši oci, zabola mu je prste u leba. - Odmah, Alexe. Odmah.
Ispustio je prigušeni krik i jednim snažnim trzajem našao se u njoj.
Cvršce je obavila noge oko njegova struka. Ugrizla ga je za rame kad se
više nije mogao suzdržavati pa se poceo nabijati u nju, još pa još. Lebima
je udarala po vratima, ali bilo joj je svejedno.
- Jace, jace - vikala je dok su im se tijela sudarala. Cula je samu sebe
kako je kriknula kad je on svršio, a ona doživjela razoran vrhunac.
Alex je klonuo uz nju. Tijelo mu je titralo, teško dišuci kraj njezina
uha. Zadrhtala je kad joj je rukama prešao preko bedara i bokova.
- Drži se za mene - rekao je i odnio ju do kreveta. Jednom rukom
odmaknuo je pokrivac, a onda se bocno srušio s njom na krevet.
- Tako mi svega, skoro si me ubila - rekao je - ali bilo mi je kao u raju.

210
 Stisnuo ju je u zagrljaj i uz to prebacio nogu preko nje. Cvrsto je
zaspala okružena njegovom toplinom.
Kad ju je probudio hladni zrak koji joj je škakljao lice, Glynis nije
znala koliko je dugo spavala. Otvorila je oci i vidjela da Alex puše u nju.
- Zašto to radiš? - pitala je smiješeci se lijeno.
- Probudio sam se i zaželio se tvojega društva. - rekao je. Imaš nešto
protiv?
- Nemam.
- Znaš, ležao sam ovdje i razmišljao kako da se iskupim za to što sam
prve bracne noci bio potpuno beskoristan. - Imao je vragolasti pogled u
ocima od kojega se odjednom ucinilo da je u sobi toplo. - Možda znam
još nekoliko stvari koje nismo iskušali.
Ne bi bilo teško dopustiti mu da ju ponovo dovede do ludila, ali
Glynis je imala jedno ozbiljno pitanje.
- Zašto si se tu noc tako strašno napio? - pitala je.
- Dugo nisam vidio Connora, Duncana i Iana pa...
- Mislila sam da je nešto drugo posrijedi - rekla je.
Alex pogleda na drugu stranu. Dosta dugo je šutio. Napokon rece: -
Znaš, nikada se nisam htio oženiti. Vidjela si moje roditelje pa ti je jasno
zašto.
Želudac joj se zgrcio, ali postavila je pitanje i mora biti spremna cuti
odgovor.
- Kad su stigli u Dunscaith, prisjetio sam se svega, rjeckanja, svaba i
beskrajne mržnje mebu njima. - Vratio je pogled na nju i gornjom
stranom prstiju dodirnuo joj obraz. - Malo sam se zabrinuo, ali to nije
dugo trajalo.
- Drago mi je da si mi rekao istinu - rekla je. - Hocu da mi obecaš da
mi nikada neceš lagati.
- Necu ti lagati - rekao je Alex. - A sada cu ti reci što ja želim.
- Što to? - pitala je.
- Volim se svabati s neprijateljima svojega klana, da budem iskren,
uživam u tome, ali ne želim se svabati s tobom.
- Možemo se tu i tamo porjeckati - rekla je.
Slegnuo je ramenima. - Želim da mebu nama sve bude mirno.
Glynis odjednom nije bilo ugodno s haljinom dignutom oko struka.
Sjela je na rub kreveta pokušavajuci ju poravnati. - Nadam se da cu naci

211
iglu i konac da sama popravim haljinu. Kad bih molila neku od sluškinja
da to ucini, tjednima bi pricali o nama.
- Idemo ti skinuti haljinu - rekao je prešavši prstima po njezinim
golim lebima. Jedan njegov dodir i bila je mekana kao maslac. Što joj je
taj covjek cinio?
Sjeo je i otkopcao joj sva puceta na lebima, utiskujuci joj vruce
poljupce duž cijelih leba. Potom je spustio haljinu još niže i ugrizao ju za
stražnjicu, na što se naježila od užitka, što je izazvalo stezanje njezine
utrobe.
- Ustani da ti to možemo svuci - rekao je.
Kad se dignula, pomogao joj je da se riješi haljine. Tada ju je, držeci
ju cvrsto za bokove, povukao i posjeo natrag izmebu svojih nogu.
Maknuo joj je kosu na jednu stranu i ljubio joj vrat. Jednom joj je rukom
milovao dojku, a drugom se polako uspinjao unutarnjom stranom
bedara.
- Kad si rekao da želiš društvo - rekla je - shvatila sam da misliš da
želiš s nekim razgovarati.
- Tocno - rekao je. - Želim da mi kažeš kako sve hoceš da te diram.
- Ovo je dobro - uspjela je reci kad ju je poceo milovati i kružiti
rukom izmebu njezinih nogu. Pustila je da joj glava padne na njegovo
rame.
- Lijepa si ovako - rekao je promuklim šaptom, prstima izvodeci
carolije. - Želim te cuti kako jecaš i stenješ dok svršavaš.
Zgrabila ga je za nogu kad se strast pojacala. Na stražnjici je osjecala
njegov ukruceni ud, ali kao da je bio usredotocen na njezin užitak. Kad
joj se disanje promijenilo, poceo joj je sisati rame i gurnuo je prst u nju.
Cijelo vrijeme vrtio joj je bradavicu izmebu palca i prsta. Kako je u njoj
jacala napetost, tako je sve više izvijala leba dok se nije prestrašila da ce
puknuti na pola.
Ali Alex je držao stvar u svojim rukama, iskusan ljubavnik koji je
znao kako zadovoljiti ženu, svaku ženu.
- Stani - rekla je, odmaknuvši mu ruku.
- Što ne valja? - pitao je.
Okrenula se i gurnula ga na krevet.
- Želim te osjetiti u sebi, bez icega izmebu nas - rekla je nagnuvši se
nad njega. - Želim te dirati kao što te ni jedna žena nije dirala. Želim ti
dodirnuti srce.
- Glynis, ne mogu...
212
 - Ne govorim da me odmah moraš zavoljeti - rekla je - ali ne mogu
nešto ciniti polovicno. Nisam takva osoba.
- Jao, Glynis, nemoj.
- Volim te, Alexandere Bàne MacDonalde - rekla je. - Necu to
ponavljati jer znam da ti nije ugodno kad to cuješ, ali moraš znati da je
moje srce u tvojim rukama.
Zajahala ga je i polako se spustila na njegov ud.
- Isuse, Glynis - rekao je.
- To znaci da me možeš jako povrijediti - rekla je. - Uciniš li to, necu
ti moci oprostiti. Nikada.
- Necu te povrijediti - rekao je kao da se brani. Potom su se zajedno
poceli polako pomicati. - Necu.

213
 ČETRDESET PRVO POGLAVLJE

SJEVERNI UIST
DVA MJESECA POSLIJE

A lex je stajao na zidinama dvorca Dunfaileaga s Tormondom,

prekaljenim starim ratnikom koji je postao njegova desna ruka u
nadzoru obnove obrambenih dijelova dvorca.
- Danas cemo pokrpati ovu posljednju rupu u zidu - rekao je
Tormond dok su pregledavali što se radi.
- Šteta što ovaj stari dvorac nije sazidan na otoku blizu obale - rekao
je Alex po tko zna koji put. Za razliku od brojnih dvoraca na Zapadnom
otocju, ukljucujuci Dunscaith i sve utvrde MacNeilovih, Dunfaileag je
stajao na stjenovitom brežuljku iznad obale, gdje mu se moglo prici s
kopna. - Necemo moci izdržati snažan napad protivnickoga klana.
- Toga se ovdje ne treba previše bojati, je li tako? - rekao je Tormond.
- Kad ga pokrpamo, Dunfaileag ce biti dobra obrana od napadaca.
Gusari su se oslanjali na iznenabenje i brzinu, obicno napadajuci s
manjim brojem ljudi. Kad je Alex tek došao, imao je redovite okršaje s
pljackašima. Sad su sve rjebe dolazili na njegovu stranu otoka. No,
Hughov brod uopce nije vidio pa se pitao zašto.
Alex se nasmiješio kad se okrenuo i na obali ispod dvorca ugledao
svoju ženu i kcer. To ga je podsjetilo na dan kad je prvi put vidio Glynis
bez maske na obali na Barri. Zahihotao je u sebi sjetivši se pjegica od
crvene gline koje su joj se cijedile niz lice. Njegova žena bila je baš
odlucna osoba.
Ovih je dana tu odlucnost usmjerila na pretvaranje dvorca
Dunfaileaga u dom u kojem ce sve teci glatko i koji ce biti udoban svima
koji žive unutar njegovih zidina. Cvala je što vodi tako veliko kucanstvo.
Prolazili su tjedni. Alex uopce nije znao kako je došlo do toga da više
ne može zamisliti život bez nje. Polako ga je uzela u svoje ruke,
nametnuvši se kao topla ljetna maglica koja mu prožima kožu, njegova
osjetila i njegovu dušu, dok mu nije postala potrebna baš kao zrak koji
udiše.
214
 - Preuzmi ovo umjesto mene - rekao je Alex Tormondu. - Nakratko
cu otici do svoje žene i kceri.
Tormond kimne. - Jako ste sretni što imate njih dvije.
No, sreca je jedna iznimno krhka stvar koja se zacas može
preokrenuti. Alex je znao da takav grešnik kakav je on bio ne zaslužuje
takvu srecu, ali molio je Boga da uzme u obzir to što se promijenio.
Sišao je niz stube, a potom je krenuo stazom prema obali. Kad ga je
Sorcha ugledala, potrcala je prema njemu, pružajuci mu ljušturu oštrige.
- Vidim da si našla carobnu školjku. - Alex ju je uzeo i pomno ju
proucio. - Ova je došla na lebima dupina cak iz Irske.
Sorcha se nasmijala i uzela ju natrag. Sad se sve cešce smijala, a
povremeno se cinilo da joj sasvim malo nedostaje da progovori. Štoviše,
bio je siguran da ce vrlo skoro cuti kcerin glas.
Kad je Sorcha otišla potražiti još blaga, Glynis ga uzme za ruku i oni
krenu obalom u šetnju. Ah, kako život može biti lijep.
- Jesi li primijetio da Peiter, mladi ribar koji povremeno donosi ribu
u dvorac, prekida posao svaki put kad prolazi Seamusova sestra?
Seamus je bio desetogodišnji djecak koji je, kao mali psic, posvuda
slijedio Alexa. Na Glynisin prijedlog Alex mu je napokon dao zadatak da
mu cisti oružje.
- Seamusova sestra? - pitao je.
- Da, ona zgodna djevojka zlacane kose - rekla je Glynis. - Zove se
Una.
- Hmmm. - Iako mu je Glynis pocela vjerovati, Alex je dobro pazio da
ne kaže ništa što bi to moglo promijeniti. Zbog istog razloga nije smatrao
potrebnim reci Glynis da svi muškarci prekidaju posao jer gledaju tu istu
djevojku kad dobe u dvorac.
- Peiter se želi njome oženiti - rekla je gledajuci ga nježnim
pogledom.
- Otkud znaš za to?
- Pitala sam ga, naravno.
Alex je poceo hihotati pitajuci se kako je od mladica izvukla to
priznanje. Nažalost, izgleda da je njegova žena shvatila da je
neuzvracena Peiterova ljubav nešto što treba riješiti.
- Hoceš li razmisliti o tome da u njegovo ime razgovaraš s njezinim
ocem?

215
 Alex zastenje. - Samo traži i ja cu se za tebe potuci sa stotinu
muškaraca, ali posredovanje oko sklapanja braka... uh.
- Ovdje si da na Sjevernom Uistu zastupaš svojega starješinu - rekla
je Glynis vrlo ozbiljnim glasom. - Jedna je od starješinskih dužnosti
odobravati brakove, a katkada i poticati ih.
- Connor je propustio spomenuti mi tu dužnost. - Alex se nije ni
potrudio istaknuti da joj nije bilo drago kad je njezin otac provodio tu
starješinsku dužnost.
Glynis se naslonila na njega i nasmiješila mu se. - Želim da budu
sretni kao mi.
- Najprije cu razgovarati s Peiterom. Ako on iskaže želju da to ucinim,
onda cu razgovarati s njezinim ocem. - Alex je uzdahnuo i poljubio je u
nos. - Ionako oboje znamo da cu uciniti sve što zatražiš.

*
Kad je sljedeci put Seamusova sestra došla u dvorac, Alex je
promatrao Peitera. Siroti mulac, stajao je otvorenih usta i nije ni cuo
Alexa dok nije dvaput izgovorio njegovo ime.
- Ùna je zgodna djevojka - rekao mu je Alex.
- Da - odgovorio je Peiter i uzdahnuo slijedeci ju pogledom po
dvorištu dvorca.
- Jesi li pokušao s njom razgovarati? - pitao je Alex.
- Bili smo dobri prijatelji dok smo bili djeca - odgovorio je Peiter - ali
sad me nece ni pogledati.
Alex je promatrao kako mlada žena drži pogled prikovan za tlo i
kako ne pozdravlja ni jednog muškarca, iako ih gotovo sve sigurno
poznaje cijeli svoj život. No, premda je bila vrlo stidljiva, cesto je dolazila
u dvorac. Seamus je bio prestar da bi se ona brinula za njega, ali momak
se uvijek razveselio kad bi ju vidio. Unatoc razlici u godinama, cinilo se
da su njih dvoje neobicno bliski.
- Znaci, na umu ti je brak? - pitao je Alex Peitera.
- Jedino što u životu želim je oženiti se Unom - odgovorio je Peiter,
pogleda prikovana za djevojcina leba dok je sa svojim bratom izlazila iz
dvorca. - Pitao sam njezina oca, ali nece ni cuti za mene, iako se mogu
brinuti za nju bolje nego on.

216
 Alex je upoznao Unina i Seamusova oca i na prvu mu se nije svidio.
Nije se zacudio kad je cuo da se ne brine dobro za svoju obitelj jer, iako
je bio snažan covjek, bio je na glasu kao lijena osoba koja voli zaviriti u
vrc viskija.
- Je li se njezin otac s nekim drugim covjekom dogovorio da ce ju
udati za njega? - pitao je Alex.
- Ne, on je samo sebican gad - odgovorio je Peiter. - Rekao mi je da
treba Unu da mu vodi kucanstvo jer mu je žena umrla.
Alex se natjerao izustiti: - Želiš li da ja razgovaram s njim?
- Bio bih vam vjecno zahvalan - rekao je Peiter pogledavši ga
preklinjucim pogledom. - Nikada necu biti zadovoljan ni s jednom
djevojkom osim s Unom.
Jao, momak je doista zaglibio.

*
- Danas sam na obali s ostalim ribarima ugledao Seamusova i Unina
oca pa sam se spustio dolje obaviti s njim taj razgovor - Alex je
obavijestio Glynis nekoliko dana poslije dok su ležali u krevetu. - Nije
prošao dobro.
- Imaš ovlasti starješine pa si mogao naložiti taj brak - rekla je Glynis
- ali pretpostavljam da to ne bi bilo mudro, barem ne još.
Alexu je bilo drago da je Glynis shvacala da bi ustrajanje na
djevojcinu braku mimo volje njezina oca mebu muškarcima moglo
izazvati buru negodovanja.
- Na vrijeme cu se pobrinuti za taj brak, pod uvjetom da to i Ùna želi,
ali moja je dužnost prije svega zaštititi MacDonaldove na Sjevernom
Uistu - rekao je Alex. - Kako bih postao voba pripadnika našega klana
ovdje, prvo moram steci njihovo povjerenje.
- Ja bih te svuda slijedila - rekla je Glynis i poljubila ga u obraz. -
Vecina ljudi vec zna da si dobar covjek i snažan voba, a drugi ce uskoro
saznati.
Alex je pucao od ponosa kad ga je tako pohvalila, kao da je kakav
balavac, a ne prekaljeni ratnik. Tako dugo dok Glynis vjeruje u njega,
može uciniti sve.

217
 *
Tjedan dana poslije Alex je vježbao u dvorištu mebu zidinama kad je
primijetio da Seamus ima modricu na oku. Momak je neprestano
okretao glavu kao da ne želi da to itko vidi.
- Za danas je dosta - vikne Alex ljudima. - Dobro ste radili.
Alex je otišao do Seamusa, koji je stajao naslonjen na zid dvorca.
- Potukao si se? - pitao je Alex.
Momci su uglavnom bili ponosni kad su mogli pokazati da su se s
nekim potukli, ali Seamus je samo još više uvukao glavu mebu ramena.
- Da cujem, što ti se dogodilo s okom? - Kad je Seamus stisnuo usta i
odmahnuo glavom, Alex stavi ruku momku na rame.
- Ucinit cu sve što mogu da ti pomognem, bez obzira na to o cemu je
rijec.
Seamus postrance pogleda Alexa. - U povjerenju - šapnuo je.
- Nitko ne smije saznati za to. Morate mi obecati.
- Imaš moju rijec - rece Alex. - Evo, uzmi moj štit pa idemo u
oružarnicu.
Kad su napokon bili sami u oružarnici, Alex je sjeo pokraj momka na
nisku drvenu klupu. Pretvarao se da proucava sjekire i ostalo oružje
koje je visjelo ispred njega na kamenom zidu i cekao da Seamus pocne
govoriti.
- Rijec je o mojoj sestri - zamuckujuci je rekao Seamus.
Jao, obiteljske stvari najgore vrste. - Što je s Unom?
- Moj tata... moj tata... - Seamus nije mogao izgovoriti rijeci pa su
Alexu na pamet pale kojekakve stvari, ni jedna ugodna.
- Je li joj tvoj otac ucinio nešto nažao?
Seamus je kimnuo, ne dižuci pogled.
Alex se prisilio da mu glas ostane miran. - Pretpostavljam da si
zaradio modricu na oku u pokušaju da ju zaštitiš?
Kad je momak ponovo kimnuo, Alex je opet stisnuo zube da ne
pokaže bijes koji je kljucao u njemu. Seamusov otac bio je za glavu viši i
dvostruko teži od momka. Alexu je došlo da covjeka ubije.
- Znam kako je to kad si bijesan na oca - rekao je Alex, iako je njegov
otac dignuo ruku na njega samo onda kad je to itekako zaslužio, a tada
je uvijek znao mjeru. - Što je ucinio tvojoj sestri?
218
 Alex se pretvarao da ne vidi suze koje su pocele teci niz mladicevo
lice pa je duboko udahnuo. Ovo je bilo gore nego što je u pocetku mislio.
- Ti si hrabar momak, ali nisi dovoljno velik ni dovoljno iskusan da
bi sam mogao riješiti taj problem - rekao je Alex. - Kad me je naš
starješina postavio za upravitelja dvorca Dunfaileaga, postao sam
odgovoran za sigurnost svakoga pripadnika našega klana ovdje na
Sjevernom Uistu, a to ukljucuje i tebe, i tvoju sestru. Moraš mi reci o
kakvim je nevoljama rijec tako da mogu ispuniti svoju dužnost.
- Ne znam tocno - rekao je Seamus vrpoljeci se - ali napije se i šalje
me van iz naše kucice. Stavi precku na vrata da se ne mogu vratiti, ali
mogu cuti kako sestra vrišti.
Alexu se okrenuo želudac. Bože, doista ima zla na ovome svijetu.
- Kad me ponovo pusti unutra - rekao je Seamus, glasom jedva
cujnijim od šapta - Ùna leži na krevetu i place. Tata joj veli da zašuti jer
ce to opet uciniti.
Covjek bi trebao otici ravno u pakao, a Alex ga je htio požuriti na taj
put.
- Dobro si ucinio što si mi rekao - rekao je Alex, na što su se momku
opustila ramena kao da mu je veliki teret pao s leba. - Otici cu do tvog
oca.
- Otišao je u ribolov na otvoreno more - rekao je Seamus. - Nece se
vratiti nekoliko dana.
Da se barem utopi i riješi me te muke.
- Vas dvoje ostat cete u dvorcu dok to ne riješim s vašim ocem - rekao
je Alex. - Sad cemo otici po Unu i vaše stvari.
- Ne znam hoce li htjeti doci - rece Seamus. - Boji se muškaraca.
Najbolje je da ja prvo razgovaram s njom.
- Dovest cu svoju ženu - rece Alex. - Ona ce sigurno nagovoriti Unu.
- Obecali ste da necete nikome reci! - u Seamusovu pogledu vidio se
strah. - Dali ste mi rijec!
- Dobro, za sada necu ništa govoriti svojoj ženi - rekao je Alex
podigavši ruku kako bi momka umirio. - Idi kuci i razgovaraj s Unom, a
ja cu poslije vecere doci po vas.
Buduci da je otac na moru, nije važno ako priceka nekoliko sati.

219
 ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE

M oram nešto riješiti s jednim od zakupnika - rekao je Alex na kraju

vecere. Ustao je i poljubio ženu u celo. - Ne bi trebalo dugo trajati,
ali nemoj me cekati.
Dok je Alex hodao kroz sve veci mrak, vjetar je puhao nad visokom
travom, zbog cega se ljuljala kao more jantara. Pred njim se kroz prozor
male kuce uz rub mora vidjelo slabo svjetlo svijece. Cinilo se da tuga
pritišce njezin uleknuti slamnati krov.
Alex pokuca na trošna vrata kucice. Kad nitko nije odgovorio na
njegovo kucanje, on pokuca ponovo. Pricekao je još malo, a onda je
otvorio vrata.
Alex je bio ratnik i vec se borio kad je bio gotovo istih godina kao
Seamus. Ipak, dugo je stajao zureci u nered koji je vladao u jednosobnoj
kucici prije nego što je mogao prihvatiti da takvo što postoji. Pitanja su
se gomilala u njegovoj glavi dok je pogledom prelazio po razbijenom
zemljanom posudu razbacanom po podu, slomljenom stolu i prevrnutim
klupama prije nego što se zaustavio na tijelu.
Seamusov otac ležao je na lebima u lokvi krvi s nožem zabodenim
posred prsnoga koša.
Miris zagorjele haringe napokon je prodro u Alexove misli. Prešavši
preko male prostorije do ognjišta, košuljom je omotao šaku i maknuo
zapaljenu posudu s kuke nad vatrom i spustio ju na prljavi pod. Posuda
je cvrcala i dimila se kad je iz vrca, koji je nekim cudom preživio tu
ludnicu, izlio vodu na plamen.
Alex odmahne rukom dim ispred lica i ponovo se osvrne po kucici.
Sveta Marijo, Majko Božja, gdje su djeca?
Srce mu je stalo kad je ispod ruba kreveta spazio nepomicnu golu
nogu. Kad se spustio na koljena usred tog razbijenog posuba, pod
krevetom je ugledao isprepletene ruke i noge. Od srca je molio da ugleda
neki znak života.
- Sigurno je, možete izaci - rekao je tihim glasom. - To sam ja, Alex.
Kad su ispod kreveta izvirile Seamusova glava i ramena, Alexovo
tijelo obuze olakšanje. Izvukao je Seamusa i posjeo ga u krilo kao da je
posrijedi djecak Sorchine dobi.
220
 Una se dokoturala ispod kreveta, držeci žarac u ruci. Djevojka je bila
sva u krvi. Ugledavši Alexa koji je držao njezina brata, nekoliko puta
zatreptala je ocima, a onda polako spustila ruku sa žaracem uz tijelo.
- Ja sam to ucinila, ne Seamus - rekla je. - Ja sam ga ubila.
- Imala si dobar razlog za to, djevojko - rekao je Alex. - Nitko tko zna
što ti je otac ucinio nece te kriviti. - Hoce li svi povjerovati u to, bilo je
drugo pitanje.
- Umrla bih od stida kad bi to netko saznao - rekla je Una. - Ne želim
da itko sazna što je ucinio. Ni sada ni ikada.
Una se pocela tresti, a Alex nije imao srca djevojci stvarati nove
patnje. Duboko je udahnuo jer je shvatio što ce morati uciniti.
- Ako se ti i tvoj brat možete pretvarati da se ništa od ovoga nije
dogodilo - rekao je - onda nitko ne mora saznati ni da ste ubili svojega
oca, niti zašto.
Oboje kimnuše. Cuvanje tajne o tome što se dogabalo u toj kucici nije
im bilo ništa novo.
- Odvest cu njegovo tijelo na more u njegovoj brodici - rekao je Alex.
- Ribari stalno nestaju. Kad se za tjedan ili dva ne vrati kuci, ljudi ce
zakljuciti da se utopio.
Seamus i Ùna pogledaše Alexa kao da je sam Spasitelj.
- Možete li ovo pocistiti kad odem?
- Da - rekla je djevojka.
- Seamuse, trebat cu uže i lopatu - rekao je Alex skinuvši cizme. -
Donesi to dolje do brodice.
Alex prebaci tijelo preko ramena i odnese ga do brodice koju je
našao na obali odmah ispod kucice. Njihov ju je otac tako loše održavao
da se nitko od ribara nece iznenaditi kad ju nabu nasukanu na obali s
rupom na njoj. No, tijelo s nožem u prsima mogao bi biti ozbiljan
problem. Alex je gunbao dok je u brodicu prebacivao težak kamen.
Iz mraka se pojavio Seamus i stavio uže i lopatu u camac.
- Vratit cu se za nekoliko sati - Alex stisne djecaka za rame. Bilo je
krhko i košcato pod njegovom rukom. - Sve ce biti u redu.
Nakon što se malo spustio niz obalu, Alex je isplovio brodicom
prema otvorenome moru, otprilike dva kilometra daleko. Zavezao je
kamen za tijelo i prebacio ga preko ograde. Proklet bio ako izmoli i jednu
molitvu za toga covjeka. Nakon što je lopatom izbušio rupu u brodici,
Alex zapliva. Bio je dobar plivac, tako da je najgora stvar toga dugog
plivanja bila hladnoca. Ipak, trebala mu je cijela vjecnost da stigne do
221
obale. Kad je došao, bilo mu je tako hladno da je drhtao. Bio je bos i
mokar do kože, ali malo se ugrijao dok se vracao pracen svjetlom
zvijezda.
Kad se vratio do kucice, nebo je postalo sivkasto navješcujuci zoru.
Hvala Bogu, djeca su naložila veliku vatru (Una je imala sedamnaest, ali
Alex si nije mogao pomoci vec ju je i dalje smatrao djetetom). Alex je
stajao ispred nje kako bi osušio odjecu, dokle god se usudio.
- Dobro ste sve ocistili - rekao je navlaceci cizme.
- Spalila sam ono što sam imala na sebi - rekla je Una.
- Dobro. Sad se idite odmoriti. - Oboje su bili vrlo blijedi i imali su
velike tamne podocnjake. - Sutra cu se vratiti da vidim kako ste.
Alex je bio iscrpljen kad se vratio u dvorac baš kad je svitalo. Stražari
na ulazu bili su ljudi koji su ovamo došli s njim sa Skyea. Pretpostavljao
je da ce posumnjati da je bio s nekom ženom u krevetu, kao u prošlim
danima, ali nije mogao reci da je noc proveo na moru, rješavajuci se
tijela, a bio je preumoran da bi smislio neko bolje objašnjenje. Objasnit
ce im ujutro.
Hvala Bogu što Glynis dobro spava. Svejedno, prije nego što je
otvorio vrata spavace sobe, Alex je izuo cizme i oprezno ih stavio s
unutarnje strane vrata. Najprije je prebacio vlažnu odjecu preko stolca,
a onda se uvukao pod pokrivac i stisnuo uz Glynis. Nakon paklene noci
napokon ga je obuzeo mir, kao i uvijek kad bi zaspao sa ženom u
zagrljaju.

*
Glynis je ležala na boku i kroz uski prozor promatrala ružicasto
jutarnje nebo. Ruka njezina muža prebacena preko njezinih rebara bila
joj je teška. Sa svakim udahom postajala je sve teža i teža, dok nije imala
osjecaj da ce je ugušiti. No, znala je da nije stvar u njegovoj ruci nego da
je teret na njezinu srcu zbog kojega tako teško diše.
Rekla je samoj sebi da se ne žuri sa zakljuccima. Moglo bi postojati
stotinu razloga zašto se Alex u zoru uvukao u krevet. Ipak, njoj je na
pamet padao samo jedan. U glavi joj je bubnjalo. Druga žena, druga žena.
Cvrsto je stisnula oci i molila. Molim te, Bože, ne daj da je to istina.
Ako je Alex namjeravao posjetiti ljubavnicu, to bi bilo objašnjenje što
je sinoc tijekom vecere bio tako rastresen. Potom je tu bila njegova glupa

222
isprika da se mora naci sa zakupnikom, što nikada nije radio navecer, i
njegove rijeci na odlasku. Nemoj me čekati.
Alex je spavao kao zaklan, ili kao covjek koji je noc proveo uživajuci.
Glynis nije mogla ni trenutak dulje tu ležati, cekajuci da se Alex
probudi i kaže joj gdje je bio cijelu noc. Kad je maknula pokrivac i sjela,
prvo što je vidjela bile su njegove cizme. Alex ih je uredno ostavio pokraj
vrata, umjesto da ih baci na pod kao što je uvijek cinio.
Njezin se muž silno trudio da ju ne probudi kad je došao.
Glynis je bila toliko uzrujana da joj je od same pomisli na dorucak
bilo mucno. Stavila je jedan zobeni krušcic u džep i otišla se prošetati
obalom. Kad se uputila kroz vrata, poželjela je dobar dan ljudima koji su
bili na straži, a onda je stala.
- Jeste li bili ovdje kad je rano ujutro došao moj muž? - pitala je
jednoga od njih. Smucilo joj se u želucu kad je stražar odvratio pogled i
poceo se prebacivati s noge na nogu.
- Jesmo - odgovorio je covjek pa brzo dodao - ali nije rekao gdje je
bio.
Ocito, Alex nije morao ništa reci, covjek je sam zakljucio.

223
 ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE

A lexa je probudilo sunce koje mu je obasjavalo lice. Zatreptao je

ocima ne bi li pred ocima izbrisao slike okrvavljene kucice, a zatim
se osvrnuo po praznoj sobi. Bože dragi, kako dugo je spavao?
Nije bio naucen buditi se bez Glynis, i nije to volio. Kvragu, gdje su
mu cizme? Bio je na koljenima i tražio pod krevetom kad se sjetio da ih
je ostavio uredno složene pokraj vrata. Nasmiješio se zakljucivši da je
njegova uzorna žena sigurno bila zadovoljna.
Krulilo mu je u želucu i boljeli su ga mišici dok je preko glave
navlacio košulju. Nocašnje plivanje dugo je trajalo. Umirao je od gladi.
Kad se spustio u blagovaonicu, Sorcha je dotrcala do njega s drugog
kraja prostorije. Vec je sigurno bilo podne jer su svi sjedili za stolom,
cekajuci da on pocne jesti, to jest svi osim njegove žene.
Dignuo je Sorchu i prstima joj protrljao glavu. - Gdje ti je majka?
Sorcha pokaže prema obali.
- Sigurno je izgubila pojam o vremenu - rekao je Alex. - Ona se voli
šetati.
Svi su cekali da pocnu jesti, a ljudi su imali posla pa je Alex sjeo i dao
znak da obrok pocne. Nedostajala mu je Glynis za stolom, ali i ovako je
bilo dobro. Jedva je cekao vidjeti u kakvu su stanju Seamus i Una. Cim ih
vidi, potražit ce Glynis i objasniti joj o cemu je rijec.
Sirota Una. Alex se nadao da je djevojka dovoljno jaka da se oporavi
od toga užasa. Hodajuci livadom prema njihovoj kucici, nabrao joj je
poljskoga cvijeca. Vecina cvijeca je ocvala, ali bilo je još nešto razlicaka i
piskavaca. Kad je došao do kucice i pokucao, Ùna je otvorila vrata.
Pogledala je cvijece koje joj je pružio kao da je posrijedi neki
neobican dar s vilinske planine.
- Hvala vam - rekla je napokon tihim glasom i uzela ga.
Suze su joj tekle niz lice. Bože pomozi, zar je djevojka u svom
mladom životu vidjela tako malo dobrote da ju je jedan mali strucak
cvijeca mogao tako dirnuti? Alex joj položi ruku na rame i ube.
- Kucica izgleda dobro - rece. - Šteta za stol i stolce. Drugi put donijet
cu alat pa cu ih popraviti.
224
 - Nije prvi put da su slomljeni - rekao je Seamus.
- Za sada se vas dvoje morate ponašati kao da se nije dogodilo ništa
neuobicajeno - podsjeti ih. - Seamus mora kao obicno doci u dvorac.
Potom, nakon dva dana, možete pitati druge ribare jesu li vidjeli ocevu
brodicu. Mislite li da to možete uciniti?
- Ne mogu nikoga pitati za njega - rekla je Ùna žustro odmahujuci
glavom.
Seamus uhvati sestru za ruku. - Ja cu postavljati pitanja.
Alex se poceo brinuti da ce ih djevojka odati.
- Moram reci svojoj ženi istinu o tome što se dogodilo - rekao je. -
Mebu nama ne smije biti tajni.
- Nemojte! Molim vas! - zavapila je Ùna i odmaknula se od njega.
- Tiho sad, sve je u redu - rekao je Alex, pokušavajuci ju smiriti.
- Mrsko mi je što sve znate. - Glas joj je drhtao i kršila je ruke. - Ne
mogu podnijeti da još netko zna. Ne mogu, ne mogu!
Alex nije smio dopustiti da djevojka dobije slom živaca, moglo bi
završiti tako da svima isprica o ubojstvu svojega oca. U tom bi slucaju
morao ispravljati još veci nered, a Glynis ne bi mogla lagat i da joj spasi
život. Ako joj kaže, svaki put kad pogleda Seamusa ili njegovu sestru
istina ce joj se vidjeti na licu.
- U redu, za sada necu reci svojoj ženi - rekao je Alex. - Dat cu vam
jedan dan za razmišljanje, a onda cemo ponovo razgovarati.

*
Dok je Glynis koracala obalom, podsjeti se da joj Alex do sada nije
dao razloga da sumnja u njega. Njegovo dobrohotno, nehajno ponašanje
u pocetku ju je prevarilo, ali ispod toga šarma i raspoloženja krio se
pouzdan covjek koji je ozbiljno shvacao svoje obveze. Zato je njegov
starješina, koji je kao i drugi dobro poznavao Alexa, njemu povjerio
dvorac Dunfaileag i sigurnost pripadnika njihova klana na ovom otoku.
Naravno, covjek može biti odan svojemu starješini, ali ne i svojoj
ženi.
Glynis odbaci takve misli. Alex za sada nije pokazivao nikakve
znakove da je se zasitio, u krevetu ili izvan njega. Sigurno ce imati dobro
objašnjenje za to gdje je bio sinoc, a ona ce biti ljuta na samu sebe što se
bezrazložno uzrujala.
225
 Osim toga, uzrujavanje nije dobro za dijete.
Uvjerivši napokon samu sebe da bude razumna, Glynis je otišla s
obale. Krenula je stazom prema dvorcu. Kad je zastala i okrenula se kako
bi uživala u pogledu, ugledala je Alexa. Hodao je lebima okrenut njoj, ali
njegovu svijetlu kosu, visok stas i dugacke, lagane korake nije mogla
zamijeniti ni s kim drugim.
Glynis je potrcala kako bi ga sustigla. Kad se približila, vidjela je da
joj je Alex nabrao cvijeca. Glynis ga pozove, ali zbog vjetra nije ju cuo.
Nasmiješila se u sebi i odlucila predložiti mu da budu zlocesti pa da
usred dana vode ljubav vani. Nisu to ucinili još od njihova puta u
Edinburgh.
Glynis je stavila ruku iznad ociju da zaštiti oci od sunca baš kad se
Alex približio maloj kuci. Svi strahovi koje je cijelo jutro potiskivala sad
su ju pogodili kao razorni val. Cekala je, svi su joj mišici bili napeti, da
vidi tko ce docekati njezina muža u toj priprostoj ribarskoj kucici.
Kad su se vrata otvorila, Glynis prepozna Uninu tamnoplavu kosu.
Užas joj je razdirao utrobu kao morska neman. Nakon što je Alex Uni
pružio cvijece, Glynis je klonula na koljena u visoku travu. Imala je
osjecaj da joj nazupcana oštrica para grudi kad je njezin muž položio
ruku na Unino rame, sagnuo se da probe kroz niska vrata kucice i
zatvorio ih za sobom.
Glynis je bila toliko ošamucena da je spustila glavu na koljena kako
se ne bi onesvijestila. Svi su djelici došli na svoje mjesto. Alexov nevoljki
pristanak da Peiteru dogovori brak. Unini svakodnevni dolasci u dvorac.
Djevojka nije izbjegavala gledati muškarce zato što je stidljiva nego zato
što je pripadala ratniku koji je bio nadzornik dvorca Dunfaileaga.
Glynis pokrije lice rukama. Djevojka je bila tako mlada.
Iako se Glynis uljuljala u nadi da Alexu može vjerovati, duboko u duši
znala je da mu nikada nece biti dovoljna. Naposljetku ce Alexova strast
za njom izblijedjeti i uzet ce drugu. Potom još jednu. Samo što je Glynis
mislila da ce otici ženi kakva je bila Catherine Campbell ili ona Mary
ondje na Skyeu.
Una je bila samo sirota ribarova kci. Glynis nikada, baš nikada ne bi
pomislila da bi Alex mogao iskoristiti neiskusnu mladu djevojku koja
nije u položaju da ga može odbiti.
Je li moguce da je toliko pogriješila u procjeni kakav je covjek njezin
muž?
Glynis je povracala u travu dok više nije imala što povratiti. Potom
je sjela na tlo, s glavom mebu koljenima. Kad je smogla snage ustati, digla
226
se na drhtave noge. Ništa joj u životu nije bilo tako teško kao ovo što sad
mora uciniti.
Nije se htjela osvrtati na kucicu u kojoj je njezin suprug griješio sa
slatkom, zlatokosom djevojkom. Glynis skupi dlanove u šake, ispravi
leba i krene put dvorca spakirati stvari.
Otici ce još danas.

227
 ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE

A lex je osjetio da pusu opasni vjetrovi cim je prošao kroz ulazna vrata.
Ljudi su izbjegavali njegov pogled, a žene su mu ispod oka upucivale
optužujuce poglede. Nije moguce da su vec pronašli tijelo. Alex u glavi
preispita kako je zavezao kamen za njega.
Potraži Glynis u blagovaonici. Kad ju nije ondje našao, otišao je u
njihovu spavacu sobu, preskacuci po dvije stube odjednom i otvorio
vrata. Glynis je klecala na koljenima ispred otvorene škrinje okružena
haljinama. Kad je digla pogled, vidio je da je plakala. - Glynis, što se
dogodilo?
- Možda bi ti trebao reci meni - rekla je uzrujanim glasom. Uzela je
haljinu i spretnim, hitrim pokretima složila ju u uredan cetverokut.
- Zašto si ljuta? - pitao je. - Što to radiš s odjecom?
- Odlazim.
Alexa obuze strah. - Mislio sam da je to iza nas, Glynis. Zašto bi me
ostavila? Kako možeš?
Kad ga je pogledala, oci su joj bile vlažne ali oštre kao bodež. - Rekla
sam ti da cu otici ako uzmeš drugu ženu.
- Ali nisam! - rekao je Alex. - Obecao sam ti i kunem ti se da nisam
prekršio obecanje.
- Druga žena ne bi se zamarala time - rekla je složivši drugu haljinu
u savršen kvadrat - ali ja sam ti rekla da cu te ostaviti ako mi budeš
nevjeran... i idem.
- Tko je što rekao da si povjerovala u to? - pitao je. - Optužuješ me, a
nisi me pitala što je istina.
- Onda te pitam - rekla je gledajuci ga bijesno. - Gdje si bio sinoc?
Jao, to je jedina stvar koju joj ne može reci. Dao je rijec. Osim toga,
Alex nije bio posve siguran da ce Glynis misliti da je ispravno postupio
kad je prikrio ubojstvo i bacio tijelo u more. Cešao se po vratu
pokušavajuci smisliti najbolji odgovor. Palo mu je na pamet da izmisli
dobru pricu, ali obecao joj je da nikada nece lagati.
- Sada ti ne mogu reci, ali reci cu ti cim uzmognem.

228
 - Mislila sam da ceš brzo smisliti neku laž, buduci da si tako dobar
pripovjedac - rekla je - ali sigurno si umoran.
- Nije mi drago da me nazivaš lašcem. - Sad je vec i Alex bio ljut. -
Prestani slagati tu prokletu odjecu.
- Ti si lažljivac - rekla je slomljenim glasom. - Sama sam te vidjela
danas popodne.
- Onda su te oci prevarile.
- Nosio si cvijece u njezinu kucicu.
Alex nije mogao vjerovati za što ga optužuje.
- Misliš da sam odveo Unu u krevet? - rekao je šireci ruke. - Pa ona je
još dijete!
- Sa sedamnaest nije dijete. - Glynis stisne usne i nastavi svoj detaljni
posao.
Imao je osjecaj da ga je netko udario u prsa kad je shvatio da Glynis
vjeruje da bi odveo u krevet mladu djevojku koja se tako boji muškaraca
da ih cak nije mogla pogledati u oci. Glynis ga dosta dugo poznaje, živi s
njim kao njegova žena, pa kako može imati tako loše mišljenje o njemu?
- Necu biti ovdje kad Ùna u dvorac donese tvoje dijete - rekla je
Glynis bacivši par cipela u škrinju. - Zar si mislio da cu se sva sretna
brinuti za svu tvoju kopilad?
Krv u Alexovim žilama smrzla se kao sijecanjski led. - To misliš o
mojoj kceri?
- Ne o Sorchi - brzo je rekla Glynis - ali to ne znaci da želim punu kucu
djece koja ce me podsjecati na tvoje nevjere.
Alex šakom zalupi poklopac škrinje i digne Glynis uhvativši je za
ruke. - Nisam ucinio ništa pogrešno pa nećeš otići.

*
Alex je sjedio u blagovaonici i pio. Odavde je vidio stube pa je bio
siguran da njegova žena nece napustiti dvorac bez njegova znanja. Kad
je Bessie sa Sorchom ušla u blagovaonicu, bacila je jedan pogled na njega
i brzo izvela Sorchu. Ostali clanovi kucanstva dobro su procijenili, pa su
ga i oni ostavili samog.
Od silne gorcine bubnjalo mu je u glavi. Nije mogao misliti ni na što
drugo. Pristao je na sva Glynisina pravila, nije ucinio ništa da bi zaslužio
njezine optužbe i njezino nepoštovanje. Da je sišla stubama u potrazi za
229
slugom koji ce joj pomoci odnijeti veliki kovceg do najbližega broda,
gadno bi se posvabali.
Sve što je Alex htio bio je miran dom za svoju kcer. Zar je tako puno
tražio? Bez glasnih sukoba, samo smirenu ženu koja nece bacati posube
na njega... i koja ih nece ostaviti. Umjesto toga, dobio je baš ono što nije
htio: žena ga je izbacila iz kreveta, vicu i svabaju se i žena se pakira jer
ga želi ostaviti. Cijeli život trudio se izbjeci život kakav su imali njegovi
roditelji, a završio je kao i oni.
Prolazili su sati. Alex je cuo buku koja je dolazila odozdo pa je
pretpostavljao da su se svi clanovi kucanstva okupili u kuhinji izmebu
ražanja i radnih stolova i veceraju. Glynis se još nije pojavila. Barem nije
pokušala otici.
Alex iz zadnjeg vrca natoci viski u cašu i iskapi je. Možda je Glynis
požalila što ga je tako teško optužila. Trebala bi. Bila je iznimno ponosna
žena. Vjerojatno se gore grize i skuplja snagu da mu se dobe ispricati.
Zaslužio je ispriku.
Umorio se cekajuci ju. Otici ce gore pa ce riješiti taj nesporazum
mebu njima. Koracao je stubama, došao do spavace sobe i pritisnuo
kvaku. Gurnuo je, ali vrata se nisu otvorila. Drmao je kvaku ne vjerujuci
da je to ucinila.
Glynis je stavila zasun na ta prokleta vrata.
- Glynis! - viknuo je lupajuci šakom po vratima. - Otvori vrata
svojemu mužu. Odmah.
- Odlazi. - Kroz vrata se zacuo njezin tihi glas.
- Požalit ceš to, kunem ti se.
Alex se nikada nije uzrujavao, ali sad je bio uzrujan. Osjecao je bijes
u svakom mišicu i svakoj kosti dok je jurio niz stube, zgrabio sjekiru sa
zida i vratio se s njom.
- Odmakni se od vrata! - viknuo je.
Tres! Tako je jako zamahnuo sjekirom da su mu ruke zatitrale. Glynis
nije vriskala, što je samo bio još jedan dokaz da njegova žena u žilama
ima led.
Tres! Tres! Tres! Uživao je iskaljujuci svoj bijes na vratima. Kad su
daske popustile uz konacno krc, pružio je ruku kroz rupu i maknuo
zasun. Potom je tako snažno udario po vratima da su se treskom otvorila
i udarila u zid.
Ondje je na velikom kovcegu, prekriženih ruku, sjedila njegova žena.
On je bio kriv, bijesan muž sa sjekirom u rukama, a Glynis ga je bijesno
230
 gledala kao da se nije imala cega bojati. Naravno da nije, ali mogla je
barem malo pokazati da se boji. Zar nije imala ni malo poštovanja prema
njemu?
Prošao je preko sobe i stao pokraj nje. Teško je disao, u ušima mu je
zvonilo. Jedini znak da se njezina malenkost Glynis malo zabrinula zbog
pobješnjela gorštackog ratnika bilo je neznatno titranje njezina lijevoga
oka.
- Više mi nikada neceš zakljucati vrata naše spavace sobe - rekao je.
- Rekla sam ti - odgovorila je mirno da ne može mirnije - necu više s
tobom u krevet budeš li spavao s nekom drugom ženom.
- Obecao sam ti da necu spavati s drugom - rekao je - i nisam.
- Ocekuješ da povjerujem u to? - Ustala je stišcuci šake sa strane uz
tijelo. - Covjek kao ti reci ce svašta.
- Covjek kao ja? - Bijes mu je stegnuo grlo pa su rijeci jedva izlazile. -
Što tocno misliš pod tim, Glynis MacNeil?
- Mislim na covjeka cija rijec ništa ne znaci - rekla je. - Trebala sam
se udati za plemica D’Arcyja. On je bio castan covjek. On bi održao rijec.
Alex je imao osjecaj da ce mu se glava raspuknuti. Sve do sada
vjerovao je da joj je D’Arcy rekao što je tocno namjeravao.
- Možda sada prihvatim D’Arcyjevu ponudu - rekla je.
- Što, da postaneš njegova kurva? - rekao je Alex. - Zato što ti je
D’Arcy nudio upravo to. On se ne bi tobom oženio kao što sam ja.
Iako je bio bijesan na nju, cak ni sad ne bi Glynis rekao za D’Arcyjevu
uvredljivu ponudu, osim ako se ne bi uputila preko široke Škotske u
potrazi za Francuzom.
- Ne, D’Arcyjeve namjere bile su dobre - rekla je Glynis.
- Ti si glupa, ženo - rekao je Alex. - D’Arcy ima ženu u Francuskoj.
Glynis otvori usta i zatrepce nekoliko puta. Šaptom rece: - To ne
može biti istina.
Njezino ocito razocaranje pogodilo je Alexa do srži.
- Da, tvoj Bijeli Vitez ima ženu, vjerojatno onu koja ide uz naslov -
ispalio je. - Kad mu se pridruži u Škotskoj zbog te casti koju toliko cijeniš,
morat ce te maknuti od sebe. Znaš, prema njegovu mišljenju bilo bi
okrutno uzrujati ženu time što mu je kurva u kuci istodobno kad i ona.
Glynis se uz mukli udarac spusti na kovceg.
- Francuzi se prema svojoj izvanbracnoj djeci ne odnose kao mi
gorštaci - nastavio je Alex. - Iako bi D’Arcy možda osjecao obvezu
231
pobrinuti se za djecu koju bi dobila s njim, nikada ne bi priznao tvoju
djecu niti bi im dopustio da stupe u njegov dom kako ne bi osramotila
njegove zakonite nasljednike.
Alex je vidio zaprepaštenje u njezinim ocima, ali to je bilo ništa u
odnosu na silnu bol u njegovu srcu.
- Svašta sam skrivio u svom životu - rekao je - ali u ovom braku ti si
bila nevjerna.
- Ja? - rekla je lupajuci se rukom po prsima. - Ja nisam ta koja je
zgriješila.
- Glynis, u srcu ti je drugi muškarac. - Sad je to jasno vidio.
- Ja nisam...
Alex ju prekine. Nije htio slušati njezine isprike. - Obecao sam ti da
necu odvesti drugu ženu u krevet tako dugo dok ceš ga ti dijeliti sa
mnom - rekao je. - Imam potrebe kao svaki drugi muškarac pa ako me ti
ne želiš...
Rijeci su ostale visjeti u zraku da joj ne mora sve reci u lice.
- Znam kako zadovoljiti djevojku pod pokrivacem - rekao je nagnuvši
se prema njoj. - Nece mi biti teško naci ti zamjenu.
Alex je htio da Glynis leži u krevetu i zamišlja ga s drugom ženom
koja stenje od užitka koji joj pruža. Htio je da požali to što je ucinila i
pozove ga natrag.
Okrenuo se na peti i ostavio ju.
I dalje je imao sjekiru u ruci.

232
 ČETRDESET PETO POGLAVLJE

K ad je pala noc, Alex je otišao u kucicu da vidi kako su Seamus i Una.

Mogao je reci da se za sada drže bolje od njega. Nije htio spavati u
blagovaonici sa svim svojim ljudima koji se pretvaraju da nisu primijetili
da ga je žena izbacila iz njihove spavace sobe. Tako se, umjesto da se
vrati u dvorac, spustio na obalu kako bi si napravio hladan krevet u
bojnom brodu.
Dok je ležao gledajuci zvijezde, Alex si nije mogao pomoci a da ne
razmišlja o svim onim nocima kad su Glynis i on zajedno spavali vani na
njihovu putu u Edinburgh. Ma, kako je došlo do ovoga? Mislio je kako ce
njegova prijetnja da ce odvesti drugu ženu u krevet Glynis dovesti
pameti. Nije, a to nije povrijedilo samo njegov ponos. Posljednja dva
mjeseca svaki je dan marljivo radio popravljajuci dvorac, uvježbavajuci
ljude, tjerajuci gusare s ovih obala. Ali danas mu se ništa nije radilo.
Zacuo je hihotanje pa se okrenuo i ugledao svoju kcer kako trci
prema njemu s kosom koja je vijorila iza nje. Kad se zaletjela u njega i
bacila mu ruke oko vrata, sklopio je oci. Barem još ima nju. Bože, volio je
to dijete.
Bessie je bila bez daha kad ju je najzad dostigla. - Sorcha, idi u
kuhinju i donesi svojemu ocu dorucak.
Cinilo se da je Sorchi drago što joj je povjeren taj zadatak. Kad je
otrcala, Bessie je ostala pred njim kao ukopana.
- I ti me želiš za nešto optužiti? - pitao je Alex.
- Ne. - Bessie se ugrizla za usnu ostavljajuci dojam da joj je neugodno.
- Gospodarici Glynis ne bi bilo drago što vam ovo govorim, ali mislim da
imate pravo znati.
Alexu su se naježile dlake na vratu. - Što to imam pravo znati?
Žena je neko vrijeme petljala s rukama prije nego što je ponovo
progovorila. - Vaša žena ceka dijete.
Tijelom mu se raširila bol, zaslijepivši ga svojom snagom. Glynis je
nosila njegovo dijete, a nije našla za shodno da mu to kaže. Koliko dugo
to taji od njega, i zašto? Zar ga je od pocetka namjeravala ostaviti?

233
 *
- Jesi li vidjela svojega oca? - pitala je Glynis Sorchu koja je trcala
stubama što su vodile u utvrdu.
Sorcha pokaže prema obali.
- Nemoj unutra trcati - rekla je i dodirnula Sorchin obraz.
Glynis je našla Alexa kako sjedi sam na obali. Kad je stala pokraj
njega, nicim nije pokazao da ju je primijetio.
- Odlazim kuci - rekla je.
- Ovdje je tvoja kuca.
- Vracam se ocu - rekla je. - Možeš mi osigurati brod, ako ne, ukrast
cu ga.
Kad je progovorio, Alex je i dalje zurio u obzor. - Naumila si otici i
nikada mi ne reci za dijete?
Glynis ostade bez daha. Kako zna za dijete? Iako ju još nije pogledao,
osjetila je kako iz njega izbija bijes i povrijebenost. Uh, pogriješila je što
mu nije rekla.
- Ne znam dugo - rekla je tihim glasom. - Mjesecnice su mi uvijek bile
neredovite, a mislila sam da sam neplodna tako da na pocetku nisam
vjerovala u to. Htjela sam biti sigurna prije nego što ti kažem.
- No, znala si, a svejedno si to tajila od mene.
Glynis ga je htjela poštedjeti razocaranja ako se pokaže da je
pogriješila, ali namjeravala mu je uskoro reci.
- Oprosti - rekla je - ali to ništa ne mijenja na stvari.
- Ne mijenja? - pitao je opasno tihim glasom. Okrenuo se prema njoj,
paleci je pogledom kao što bi baklja spalila pergament.
- Sada ne mogu živjeti s tobom. - Glas joj je drhtao iako to nije htjela.
- Želim otici svojemu ocu.
- Ako si tako odlucila - rekao je Alex pogleda hladna kao led - onda
cu ti dopustiti da odeš nakon što se dijete rodi.
- Nakon toga? To je tek za nekoliko mjeseci - rekla je. - Ne možeš me
zadržati ovdje.
- Kao što sam rekao, možeš otici kad se dijete rodi, ako to želiš - rekao
je Alex - ali dijete ostaje ovdje.

234
 - Ne misliš valjda ozbiljno - rekla je Glynis piskutavim glasom. - Zar
ceš me pokušati prisiliti da ostanem zaprijetivši mi da ceš zadržati moje
dijete?
- Ništa ja ne prijetim i ti možeš uciniti što želiš - rekao je - ali dijete
ostaje ovdje.
- Ne bi mi to ucinio - rekla je Glynis gledajuci ga u lice, tražeci barem
malo milosti, ali nije ju našla. - Ne, nije moguce da me toliko mrziš.
- Ti si ta koja odlaziš. Ja sam te molio da ostaneš. - Alex je ustao. -
Budeš li odvojena od djeteta, bit ce to tvoj izbor. Ja necu preuzeti krivnju
za to.
- Necu ti dopustiti da me odvojiš od mojega djeteta - rekla je Glynis
stišcuci šake.
- Prema gorštackim zakonima to je ocevo pravo.
- Samo što ga vecina oceva ne primjenjuje, barem ne dok je dijete
malo. - Glynis ga uhvati za rukav, ali on joj otrese ruku. - Alexe, neceš mi
to uciniti.
- Buduci da vjeruješ kako sam u stanju zavesti tu jadnu, prestrašenu
djevojku, Unu - rekao je Alex streljajuci je pogledom - onda znaš da sam
u stanju uciniti sve.

235
 ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE

Z a stolom je izmebu nje i Alexa vladala takva napetost da Glynis nije

mogla jesti. Tako je bilo vec tjedan dana, a to je bilo opterecenje ne
samo za nju nego i za cijelo kucanstvo. Kad je odložila nož kojim je jela,
osjeti na sebi Alexov pogled, pa nije mogla izdržati da ga postrance ne
pogleda. Oko ociju imao je bore i bio je smrknut.
Posljednjih dana osmijeh mu je rijetko krasio lice, osim kad se igrao
sa Sorchom. Za razliku od vecine oceva i kceri, on je jako pazio na nju.
Odnosio se prema njoj kao prema posebnom i neocekivanom daru koji
je dobio. Uzme li Glynis svoje novorobeno dijete sa sobom, uskratit ce
mu predivna oca. No, još je gore odvojiti dijete od majke, nije li?
Što god ucini, nece biti dobro.
Glynis nije pojela ni zalogaj, nego je ustala od stola i napustila
blagovaonicu. Spuštala se niz stube utvrde kad ju je Alex uhvatio za ruku
i okrenuo.
- Prokletstvo, Glynis, moraš jesti - rekao je Alex.
- Bilo bi ti svejedno da umrem od gladi, brineš se samo zbog djeteta.
Alex se odmakne jedan korak, kao da je umjesto rijeci primio udarac.
- Nakon svega što je bilo mebu nama, kako mi to možeš reci?
Rekla mu je ružnu stvar i ne bi to ucinila da nije bila tako umorna.
Bilo joj je teško samoj spavati u njihovu krevetu.
- Pobijedila si, Glynis. - Alex je klonuo na stube i primio se za glavu. -
Pokušavao sam postupiti onako kako sam mislio da je najbolje, ali ništa
nije ispalo onako kako sam htio.
Pobijedila? Nikad se nije osjecala gore. O, Bože, bilo joj je tesko
gledati ga takvog.
- Hoceš reci da ceš me pustiti da odem? - pitala je.
- Da. Uzmi Sorchu sa sobom - rekao je kao da netko cupa rijeci iz
njega. - Ne mogu joj osigurati obitelj kakvu treba.
Glynis sjedne kraj njega na stubu. - Ne, Alex, to ne mogu uciniti.
- Postala si joj majka - rece Alex. - Sorcha više treba tebe nego mene.

236
 - Znaš da ju volim iz sveg srca, ali nikada ne bih mogla tražiti da je se
odrekneš.
Okrenuo se. Njegov pogled spustio se na nju poput hladne morske
magle. - Ipak si bez oklijevanja tražila da se odreknem našega djeteta.
- Mislim da ne...
- Zar misliš da mi do toga djeteta ne bi bilo toliko stalo? - pitao je. -
Da bi mi dijete koje smo zajedno stvorili bilo manje dragocjeno od
Sorche?
Glynis spusti pogled na krilo i odmahne glavom.
- Ako to znaš - rekao je Alex - zašto si povjerovala da bih mogao sve
to staviti na kocku zbog valjanja po krevetu s nekom djevojkom koju
jedva poznajem?
- Nekoc nisi bio izbirljiv - rekla je Glynis tihim glasom.
- Prije nisam imao što izgubiti. - Alex je ustao. - Pobi kad želiš. Necu
te sprjecavati.

*
Sorcha je prebacivala pogled s oca na majku i natrag. Tištala ju je
njihova tuga. Stisnula je ono što je ostalo od njezine lutke. Bessie je
pokušavala skriti Marie, ali Sorcha bi ju uvijek našla.
Znala je da njezini roditelji cekaju da progovori. Gdjekad, kad je bila
sama, uspijevala je izustiti rijeci koje su joj uvijek bile u glavi. No, to je
bilo prije nego što je saznala da njezina majka odlazi. Cula je kako ljudi
posvuda po dvorcu šapcu o tome.
Sorcha je htjela reci majci da ih ne ostavlja. Htjela ju je pitati je li ona
kriva za to. No, u prsima ju je sve jace stezalo i rijeci nisu izlazile.

237
 ČETRDESET SEDMO POGLAVLJE

G Kao što je Alex pretpostavljao, nije bio sposoban usreciti ženu

lynis je odlazila sutra.

na dulje vrijeme, nije bio sposoban biti dobar suprug i otac, iako je
to želio. Krv nije voda.
No, Glynis mu je toliko nedostajala da ga je srce boljelo pri svakom
koraku. Pokušao je vikati na nju, razumno razgovarati, prijetiti joj, a bio
je sasvim blizu da ju pocne preklinjati. Sad ce pokušati još jednu stvar.
Želio je da ostane s njim zato što mu vjeruje i zato što ga poštuje. Ma,
vraga, htio je da ostane zato što ga voli. No, buduci da odlazi ujutro, Alex
je bio toliko ocajan da mu je bilo svejedno da baš ostane i zbog pogrešnih
razloga, samo da ostane.
Došlo je vrijeme da upre sve svoje snage. Odvest ce Glynis u krevet,
ona ce poludjeti od strasti pa ce ga, unatoc cvrstoj odluci i lažima o
njemu u koje je povjerovala, primiti natrag.
Cak i ako se to ne dogodi, Alexu ce ostati ta zadnja noc s njom.

*
Glynis je sjedila pokraj prozora i vezla jer je završila s pakiranjem i
nije imalo što drugo raditi. Iako bi radije bila vani, bilo je bolje i za nju i
za Alexa da ga izbjegava prije sutrašnjeg ukrcaja na brod. Bio je jedan od
onih divnih jesenskih dana, zatišje izmebu dviju oluja, a sunce je sjalo
kao da je ljeto. No, u njezinu srcu nije prestajalo kišiti.
Kroz prozor dopre Alexov smijeh i njezina igla stane. Alex je po
naravi bio veseljak, pa ipak, kad ga je posljednji put cula da se smije?
Nedostajao joj je taj zvuk.
Je li potražio drugu ženu zato što je Glynis iz njega iscrpila svu
radost? Uvijek je bila oštra, dosljedna i tvrdoglava. Da je bila lakoumna i
sladunjava kao njezine sestre, možda Alex ne bi zastranio.
No, ona je bila teška i zahtjevna osoba.

238
 Glynis je odložila vez i sa stola pokraj sebe uzela srebrni medaljon
sv. Mihaela. Zavrtjela je težak lanac na kojem je visio i gledala kako se
okrece sjetivši se dana kad joj je zapeo za oko u jednoj trgovini u koju su
je odvukli njezina teta i tetak. Kad je na brzinu otišla iz Edinburgha,
gurnula ga je u torbu i zaboravila na njega. Tek ga je danas našla dok se
pakirala.
Prestala ga je vrtjeti i prešla palcem preko njega. Zamijenila ga je za
jedan svoj prsten jer joj je lik sv. Mihaela, anbela ratnika, bio jako slican
Alexu.
Kroz prozor ponovo dopre Alexov smijeh. Vobena zvukom kao
strunom vezanom za svoje srce, Glynis spusti medaljon na stol i ode do
prozora. Ostala je bez daha kad je dolje u dvorištu dvorca ugledala Alexa.
Skladnim, spretnim kretnjama vecim je djecacima pokazivao kako se
koristi mac.
S macem u ruci, Alex je bio olicenje muške ljepote u pokretu. Glynis
se osušilo grlo dok je poskakivao te ubojitom snagom mahao i sjekao
oštricom kroz zrak. Prsti su joj bridjeli od želje da dotakne te snažne
mišice na njegovim prsima, rukama i lebima dok je sigurnim glatkim
pokretima vitlao teškim macem s jedne na drugu stranu.
Kad su momci prekinuli kako bi se odmorili, Alex pljesne jednoga
momka po lebima. Njegov široki osmijeh otkrio je ravne, bijele zube,
podsjetivši ju još jednom koliko ga je rijetko u posljednje vrijeme vibala.
Dugo nakon što se Alex izgubio iz njezina vidokruga, a muški glasovi
utihnuli, Glynis je ostala na prozoru. Zagledala se u more, prisjecajuci se
kako ju je Alex gledao sa sjajem u ocima.
- Glynis.
Srce joj je stalo kad je iza sebe zacula njegov glas. Kad se okrenula,
Alex je stajao na vratima. Njegovo visoko, vitko tijelo bilo je naslonjeno
na dovratak. Nije odjenuo košulju pa mu se koža rumenila kao da se na
njoj još uvijek zadržala sunceva toplina.
- Nisam te cula - glupavo je rekla, polako dižuci pogled na njegovo
lice, ništa manje opasno od njegova tijela.
Voljela je sve na tom licu, od neobrijane brade do snažnih jagodicnih
kostiju i cela te širokih putenih usana. Kad je pogledala te zelene oci,
plamtjele su svjesne svakog djelica njezina tijela.
Je li Alex rekao još nešto osim njezina imena? Glynisino srce tako je
snažno tuklo da je moguce da nije cula.
Postala je napeta, ocajnicki pokušavajuci uvjeriti samu sebe da ga
mora zaustaviti ako joj se pocne približavati. No, tada osjeti silno
239
razocaranje jer nije to ucinio. Umjesto toga, otišao je na drugi kraj sobe,
do stolca, gledajuci ju krajickom oka. Prema titranju kutova usana,
vidjelo se da Alex tocno zna kako djeluje na nju. Uh, bio je vrag.
Alex je sjeo na stolac, stavio ruke iza glave i ispružio duge mišicave
noge. Disanje mu se ubrzalo dok je pogledom prelazio po njoj kao da
nema ništa na sebi.
- Dobi, sjedni mi u krilo, Glynis - pozvao ju je savinutim prstom. -
Znaš da to želiš.
- Ne želim - odgovorila je, iako ju je njegovo tijelo privlacilo kao pcelu
cvijet. Kako je žudjela za njegovim dodirom.
Alex se nasmije. - Nikad nisi znala lagati.
- To nije loša osobina - rekla je ukocivši se.
- Nije, to je jedna od tvojih draži - rekao je i pogledom u njoj izazvao
val želje. - Imam jedan prijedlog za tebe.
- Prijedlog? - Život joj se promijenio kad joj je posljednji put to rekao.
- Dobi, sjedni kod mene pa cu ti reci o cemu je rijec.
Nije bio ljut i nije vikao na nju. Alex je bio onaj stari, veseo, pa se nije
ni pitala zašto nego je otišla i stala pokraj njega. Umjesto da ju pokuša
povuci u krilo, samo joj je lagano prešao prstom po ruci. Nije ga mogla
odgurnuti zbog tako sitne geste, a ipak je taj polagani, nježni dodir
uzbudio sva njezina osjetila. Cijelim se bicem usredotocila na kretanje
toga prsta ispod Širokoga rukava.
Kad joj je rukama obujmio struk i posjeo je u krilo, nije izustila ni
jednu rijec protiv. Samo je htjela sklopiti oci i nasloniti se na njega. Zašto,
zašto, zašto ne može prihvatiti njegovu narav, uzeti ono dobro s onim
lošim? Alex nije kriv što se žene lijepe za njega kao muhe na med. Takav
je kakav je.
Svejedno, Glynis je htjela biti jedina. Morala je biti jedina.
- Ovo nije tako loše, je li? - pitao je igrajuci se njezinom kosom.
Uspjela je potisnuti uzdah kad ju je prstima pomilovao po
vratu. Napokon se sjetila pitati. - Kakav je to prijedlog?
- Znam da ti nedostajem u krevetu - rekao je - a Bog mi je svjedok da
i ti meni nedostaješ.
Nedostajala mu je. Je li joj bilo drago što je to priznao?
- To nije dovoljno - rekla je, iako je u tom trenutku gotovo i bilo.
Kad je to izgovorila, ucinilo joj se da je u jednom trenu na Alexovu
licu ugledala bol, prije nego što ga je prikrio još jednim nehajnim
smiješkom.
240
 - Ja sam osjecajan covjek - rekao je Alex, milujuci joj lice gornjom
stranom prstiju. - Mislim da bismo trebali zajedno provesti još jednu noc
po kojoj cemo pamtiti jedno drugo.
˝Ne˝ joj je zastalo u grlu kad je na uhu osjetila njegov dah.
- Znam kako te zadovoljiti - šapnuo je.
Kad joj je Alex poceo grickati vrat onako kako je voljela. Glynis nagne
glavu prema natrag. Alex je doista znao kako ju zadovoljiti. Žudjela je za
tim da dodirne svaku udubinu i svaku oblinu na njezinu tijelu.
Njegova je blizina doista carobno utjecala na nju. Nije mogla suvislo
razmišljati dok su mu ruke klizile po njoj i kad je svoje usne spustio
prema njezinima. Kad ju je dodirnuo usnama, klonula je na njega. Sve na
njemu, njegov miris, njegov poljubac, njegova toplina, bili su joj poznati
i ispunjavali su praznine koje su za njim ostale.
Alex je išao polako kao da se boji da ce ju probuditi iz sna. Tako se
utopila u njemu da je jedva primijetila da ju je odnio u krevet. Njegovi
dodiri bili su tako nježni da joj je srce krvarilo. Bez obzira na to što je
radio s drugima, znala je da mu je stalo do nje... po nacinu na koji ju je
grlio.
Nije bila svjesna ni kada ni kako, ali odjednom su bili goli. Ponavljao
je njezino ime dok joj je ljubio ruke i pritiskao dlan uz svoj grubi obraz.
Svojom nježnošcu razbio je bedeme koje je podigla prema njemu. Cvrsto
je stisnula oci, svjesna da ga ce joj biti preteško pogledati ga u lice.
Iako je bila u njegovu zagrljaju, patila je što ce ga izgubiti. Patila je u
duši, a znala je da i on pati, ali nije vidjela drugi nacin na koji bi jedno
drugo prestali ranjavati osim da se razibu.
Glynis ga je cvrsto stezala uz sebe. Silna potreba za njim stvorila je u
njoj tihi ocaj. Da joj sad kaže da ju voli, povjerovala bi mu.
- Neceš me zaboraviti - rekao je prije nego što je ušao u nju.
- Ne bih mogla - šapnula je. - Nikada.
- Nocu ceš misliti na mene - rukama joj je primio lice i prisilio ju da
ga pogleda u oci - i željeti da sam pokraj tebe.
- Hocu. - Obavila je oko njega ruke i noge, držeci se cvrsto za njega
dok se pomicao prema njoj. Zabola mu je nokte u leba jer je osjecala sve
vecu potrebu za njim. Preplavio ju je osjecaj da ce se rasprsnuti. Suze su
joj tekle niz obraze od siline osjecaja koji su se vrtložili u njoj. Imala je
osjecaj da ce se utopiti u ljubavi prema njemu.
Zašto ju nije volio? Zašto mu nije bilo dovoljno stalo do nje?

241
 Dok joj je tijelo drhtalo kad je svršila, cinilo joj se da je dodirnula raj
i pakao.
- O, Bože, Glynis, kako me možeš ostaviti? - rekao je Alex trenutak
prije nego što je svršio u njoj, a ona je znala da nije namjeravao izreci tu
posljednju srceparajucu molbu.
Nakon svega, držao ju je u zagrljaju, lica zakopana u njezinu kosu.
Htjela je odustati, reci mu ono što želi cuti, da ce ostati u toplini njegova
zagrljaja i da nikada nece otici. Da joj je samo jednom rekao da ju voli, ne
bi izdržala. Ali nije.

*
Kad je sljedece jutro došla Bessie, Glynis je brzo sjela i posteljinom
osušila suzno lice.
- Tormond je spreman odvesti vas do bojnoga broda - rekla je Bessie.
- Nije na meni da to kažem, ali zašto ostavljate tako dobra covjeka? To
vas nece usreciti.
- Ne znam ni sama što radim - priznala je Glynis. - Nisam još rekla ni
Sorchi. Valjda sam cekala da budem sigurna u svoju odluku. .. u to da se
necu predomisliti.
No, Sorcha je bila dijete kojoj nije trebalo ništa reci, sve je znala.
- Puknut ce joj srce ako ode od oca - rekla je Bessie.
Uz tu izjavu koja joj je zvonila u uhu, Glynis se odjenula i sišla u
prizemlje. Bila je puna nedoumica i nije znala želi li se i dalje ukrcati u
brod ili ne. Trebala si je ostaviti više vremena da dobro razmisli, a ne
uporno tražiti da odmah ode. Prvi put bilo joj je žao što je tako
tvrdoglava.
Našla je Alexa kako sjedi dolje sam sa Sorchom. Rijetkost, ali
blagovaonica je bila prazna, pa je bilo ocito da su svi otišli i pustili ga da
bude nasamo s kceri.
- Tvoja majka i ja moramo razgovarati - rekao je Sorchi. - Nabi
jednoga od stajskih momaka da te odvede do konja, a ja cu doci po tebe
cim završimo.
Sorcha je pogledavala malo jedno, malo drugo, preozbiljna lica za
tako malo dijete. Potom je poljubila oca u obraz i, vukuci noge, otišla iz
blagovaonice.

242
 - Reci Sorchi što misliš da je najbolje - rekao je Alex bolna izraza lica
dok je gledao kako odlazi. - Još nedavno mi se cinilo da ce progovoriti.
Nadam se da ce se to dogoditi jednom kad se smjestite.
Glynis je otvorila usta kako bi mu rekla da nije sigurna želi li otici, ali
Alex je podigao ruku.
- Ovo je teško pa me pusti da kažem što želim... pa da završimo s tim
- rekao je. - Ako naše dijete bude muško, želim da ga pošalješ k meni kad
bude dovoljno velik da može poceti vježbati. Živimo u opasnom svijetu
pa se djecak mora znati boriti kako bi preživio i dao svoj doprinos zaštiti
klana. Znam da voliš svojega oca, ali on je sve stariji. Obucavat cu i
tvojega brata ako ga želiš poslati ovamo.
Alex nije bio lakomisleni šarmer kakvim ga je nekoc doživljavala,
iako je bio u stanju obrlatiti i sveticu. Ucinio bi sve za svoju djecu, cak bi
ih se i odrekao. Iako se Glynis uvijek busala u prsa da zna ispravno
postupiti, nije bila sigurna ima li tako postojanu narav da bi mogla
podnijeti takvu žrtvu.
Je li i u drugim stvarima griješila kad je posrijedi Alex? Nikada nije
poricao da je bio ženskar, no je li se promijenio? Glynis je uvijek bila
odlucna i sigurna u svoj odabir, ali ovaj put nije znala u što vjerovati i što
joj je ciniti.
- Ja se necu odreci našega braka - rekao je Alex mirnim, cvrstim
glasom. - Molim te da pricekaš godinu dana prije nego što ti to uciniš.
Drugi muškarac ne bi ostavio po strani svoj ponos i na ovaj joj nacin
ostavio odškrinuta vrata nakon što je ona odlucila otici. Glynis se
osjecala jadno kao kiša u studenome kad je Alex ustao i otišao. Htjela mu
je vjerovati. Bila je gotovo sigurna da ga je bezrazložno optužila.
Unatoc svim svojim sumnjama, shvatila je da se ne može pomiriti sa
životom bez njega.
- Alexe - viknula je.
No njezin se glas izgubio mebu povicima koji su dolazili kroz
otvorena vrata utvrde. Kad je Alex istrcao, pošla je za njim. Naglo se
zaustavila na vrhu stuba.
U njihov mali zaljev ušao je ratni brod i plovio je ravno prema
dvorcu.

243
 ČETRDESET OSMO POGLAVLJE

T Kad je otrcao na obalu docekati ih, Glynis je podignula skute i

o je brod našega starješine - viknuo je Alex svojim ljudima.

pošla s ostalima. Došla je na obalu u trenutku kad je Connor sišao s

broda, a odmah za njim bili su Ian i Duncan.
- Što se dogodilo? - pitao je Alex tapšajuci stare prijatelje po lebima.
- Ne biste doveli toliko ratnika u obican prijateljski posjet.
- Ne možemo više cekati da se obracunamo s mojim podlim
stricevima - rekao je Connor.
- Što su ovaj put napravili? - pitao je Alex.
- Angus i Torquil bili su gosti u Banranaldovu domu dok je on bio
odsutan - rekao je Connor - i Angus je pokušao silovati Banranaldovu
ženu.
- Banranald nije daleko odavde - rekao je Alex. - Kako si ti to cuo prije
mene?
- Žena koju je Angus pokušao silovati od Clanranaldovih je kao i naše
majke - rekao je Ian nastavivši pricu. - Odjurila je svojim robacima
Clanranaldovima pa je njihov starješina Connoru poslao službenoga
glasnika tražeci pravdu.
Glynis se nije mogla suzdržati nego je covjeka prekinula i pitala: -
Magnus Clanranald se uzbudio zato što je napadnuta jedna žena iz
njegova klana?
- Clanranaldovi su maknuli Magnusa s položaja starješine - rekao joj
je Duncan. - Otišli su tako daleko da njegovu lozu žele zauvijek lišiti te
službe.
Glynis nikada nije cula za takvo što, ali ako je netko zaslužio takav
odnos, bio je to Magnus.
- Tko je onda njihov starješina? - pitao je Alex.
- E, to je dobra vijest - rekao je Connor. - Starješinstvo je pripalo
robaku naših majki i tvojemu imenjaku, Alexanderu. Kao što znate, on je
dobar covjek. Želi da mu Angus i Torquil budu izruceni kako bi ih kaznio,
a ja želim Hugha. Sigurno su zajedno.

244
 - Dok mi pretražujemo vanjske otoke - rekao je Ian - Clanranaldovi
ih traže na južnim i istocnim otocima.
- Nisam vidio brod tvojih striceva - rekao je Alex. - Jesi li cuo gdje
bismo ih mogli naci?
Nitko nije odgovorio, ali Duncan, Connor i Ian izbjegavali su
pogledati Glynis.
- Na Barru? - pitala je Glynis dok joj je srce snažno tuklo. - Idu na
Barru?
- Nismo sigurni - rekao je Connor - ali culi smo glasine da moji
stricevi namjeravaju krenuti u veliki napad na MacNeilove s oba svoja
broda.
- Tvoj otac trebat ce našu pomoc - rekao je Alex dodirnuvši Glynis
ruku prije nego što se obratio ostalima. - Moji ljudi bit ce spremni
isploviti za pola sata.
Nakon što je vicuci ljudima naložio što im je ciniti, Alex je uhvatio
Glynis za ruku i odveo ju niz obalu malo dalje od drugih.
- Preopasno je da sada ideš ocu - rekao je - a ja te trebam ovdje dok
me nema.
- Naravno.
- Ostavit cu ovdje pola svojih ljudi da štite tebe i dvorac. Uz gusare
koji plove prema Barri, to bi trebalo biti dovoljno - rekao je Alex, iako se
vidjelo da je uznemiren.
- Mi cemo biti dobro - uvjeravala ga je Glynis - ali moraš spasiti moju
bracu i sestre. Djevojke su osjetljive. Ne mogu...
- Pssst, nemoj se bojati - rekao je Alex i dotaknuo ju po obrazu. - Necu
dopustiti da im se išta dogodi.
- Hvala ti što im ideš pomoci.
Iako ga je namjeravala ostaviti, Alex je osjecao obvezu zaštititi
njezinu obitelj i njezin klan. Glynis nije bilo drago što mu dopušta da
otplovi u neizvjesnost kad mebu njima ništa ne valja. Nakon što ju je
ostavio kako bi se pridružio svojim ljudima, sjetila se da na sebi ima
srebrni medaljon. Stavila ga je kad se odijevala, za utjehu.
- Cekaj! - viknula je za njim. - Imam nešto za tebe.
Otišla je do mjesta na kojem je stajao, na rubu mora, dignula se na
prste i objesila mu lancic oko vrata.
- To je sv. Mihael, božji anbeo ratnik - rekla je dignuvši medaljon da
ga on vidi. - Za njega kažu da posebno štiti konjanike i mornare.

245
 - Jao, Glynis, to je baš lijepo od tebe - rekao je Alex metnuvši ga pod
košulju, odmah kraj srca - ali nemaš se zbog cega brinuti.
- Cuvaj se - rekla je, dignula se na prste i poljubila ga u obraz. Kad ju
je Alex zagrlio, naslonila mu je glavu na rame. Osjetila je kako mu se prsa
dižu i spuštaju dok je duboko disao, a onda ju je poljubio u kosu.
Jako ga je voljela.
Pustio ju je kad je vidio Sorchu kako trci obalom raspuštene kose
koja se vijorila za njom. Kad se punom brzinom zaletjela u Alexa, dignuo
ju je na ruke.
- Moram ici u potjeru za nekim gusarima - rekao joj je Alex kao da
odlazi u neku pustolovinu, a možda je i mislio da ide - ali tvoja ce majka
ostati ovdje i brinut ce se za tebe.
Poljubio je Sorchu i predao ju Glynis. Potom je od Seamusa, koji ih je
donio na obalu, uzeo svoj štit i mac. Sad su se vec svi clanovi kucanstva
okupili na obali i Alex je odabrao koji ce ljudi ici s njim, a koji ce ostati.
Kad je Alexov brod zaplovio za drugim ratnim brodom, stajao je za
kormilom, a vjetar mu je šibao kosu. Mahao im je macem i izgledao kao
kakav vikinški kralj.
Glynis je držala Sorchu za ruku i gledala kako Alexov brod nestaje na
obzoru. Kad se napokon okrenula, na obali su ostali još samo Seamus i
Sorcha.
- Seamuse, hoceš li odvesti Sorchu Bessie u dvorac? - pitala je Glynis.
Trebala je prije skupiti hrabrosti i uciniti to. Cim su djeca otišla,
Glynis je pronašla stazu koja je vodila do kucice u koju je, kako je vidjela,
Alex toga nesretnoga dana odnio cvijece. Dlanovi su joj se oznojili kad se
sjetila kako je sjedila u visokoj travi, glave sagnute mebu koljenima i
pokušavala doci do zraka, ali morala je saznati istinu.
Došavši do prastare kucice uleknuta krova, Glynis je brzo pokucala
da se ne predomisli. Dugo nitko nije otvorio pa je vec mislila da nikoga
nema kod kuce. Mebutim, vrata su se škripeci napokon otvorila, a na
vratima se pojavila Una.
Uh, baš je bila zgodna djevojka.
- Vidjela sam da je brod isplovio - rekla je Una. - Otišao je?
- Moj suprug? - Glynis je zacudila djevojcina spremnost da s njom
razgovara o Alexu. - Da, otišao je.
Una se ugrize za usnicu i spusti pogled na tlo. Glasom jedva cujnijim
od šapta upita: - On vam je rekao da dobete?
- Zašto bi to ucinio?
246
 Una digne pogled. Oci su joj bile širom otvorene. - Znaci, ništa vam
nije rekao o meni?
Glynis se spremala pitati zašto je pobogu Uni tako cudno što njezin
ljubavnik nije ženi rekao za nju... ali tu se nešto nije uklapalo, što je
potvrbivalo i djevojcino držanje.
- Obecao je da nece ništa reci - rekla je Ùna ponovo spustivši pogled.
- Trebala sam mu vjerovati.
- Možda smo obje trebale. - O, shluagh, što sam ucinila? - Pusti me da
ubem pa cemo razgovarati.
Glynis je bila uporna pa nije prošlo puno vremena i ona je cula cijelu
žalosnu djevojcinu pricu. Dok joj je Ùna plakala na ramenu, Glynis osjeti
siloviti bijes prema covjeku koji je sebe nazivao ocem, a ucinio je
neoprostivi grijeh prema toj djevojci.
- Zašto mi Alex nije rekao? - rekla je tiho.
- Stalno mi je govorio da cete biti dobri prema meni - rekla je Ùna -
ali natjerala sam ga da mi obeca da vam ništa nece reci jer sam se bojala.
- Ti i Seamus danas cete se preseliti u dvorac - rekla je Glynis gladeci
Unu po lebima. - Tvojega oca vec dugo nema, a buduci da je toliko
ratnika otišlo, ondje cete biti sigurniji.
Alex joj je trebao reci za to. Ùna se doimala tako krhkom, mebutim,
Glynis je razumjela da je mogao misliti kako ce ju tako samo još više
uzrujati. Osim toga, Uni je dao rijec. Pocela je shvacati da je on covjek
koji drži rijec.
No, Glynis je znala da to nije jedini razlog zašto joj Alex nije ništa
rekao. Njezin je suprug htio da mu ona vjeruje, da ima povjerenja u njega
bez nekakva posebnog dokaza.
A ona ga je iznevjerila.

*
Tri dana poslije Glynis i Sorcha ponovo su se našle na obali ispod
dvorca. Vjetar je bio dosta jak i štipao ju je za lice, ali Glynis se osjecala
bliže Alexu kad je izmebu njih bilo samo more.
- Tvoj ce se otac uskoro vratiti - rekla je Glynis položivši ruku Sorchi
na rame. - Tada ce s našom obitelji opet sve biti dobro.

247
 Sorchino se lice ozarilo kao kad se sunce probije kroz oblake. Iako
Glynis nikada nije rekla Sorchi da namjerava napustiti Alexa, dijete je
osjetilo napetost mebu njima.
Malo poslije Sorcha se našla pokraj jezerca nastaloga zbog plime i
veselo poskakivala, domahujuci Glynis da dobe do nje. Glynis se nagnula
naprijed škiljeci prema bodljikavome morskom ježu kojega joj je Sorcha
pokazivala kad su zvona u dvorcu pocela zvoniti.
Din-don, din-don. Din-don.
Glynis je srce sišlo u pete. Zvono je upozoravalo na opasnost. Kad je
Glynis pogledala prema dvorcu, vidjela je da joj nekolicina muškaraca
vice sa zida i pokazuje prema moru. Okrenula se i ugledala brod koji je
obilazio rt i uplovljivao u zaljev.
- Trci! - Zgrabila je Sorchu za ruku, pa su pojurile s obale prema stazi.
Din-don. Din-don. Din-don. Zvona su odjekivala brdima i odzvanjala
u Glynisinim kostima. Vec je vidjela taj brod. Samo gdje?
Dok su se verale stubama uklesanima u stijeni ispod dvorca, Glynis
pogleda prema obzoru. Osjeti silan strah. Sada je vidjela tri jedra.
- Brže, Sorcha!
Stražar je istrcao kroz vrata kako bi odnio Sorchu tih posljednjih
nekoliko metara. Cim su ušli, drugi su za njima s treskom zatvorili vrata.
Unutra su se muškarci žurili uzeti oružje iz oružarnice. Bessie ih je
docekala i uzela Sorchu od stražara.
- Odnesi je u utvrdu - rekla je Glynis Bessie. Tada je ugledala
Tormonda, covjeka kojega je Alex imenovao zapovjednikom, kako hita
prema njoj. Bio je to muškarac u pedesetima, nabreklih mišica i celicno
sive kose.
- Prepoznajete li brodove? - pitala ga je Glynis.
- Dva pripadaju MacDonaldovim ljudima - rekao je Tormond. Znaci,
prepoznala je brod Hugha MacDonalda još iz doba kad je napao Barru
dok su Alex i Duncan bili ondje.
- Što se tice trecega, nešto sumnjam - rekao je Tormond. - Mislio sam
da biste ga vi mogli bolje pogledati.
- Ja?
Glynis nije mogla pojmiti da može postojati brod koji bi ona
prepoznala prije njega, ali popela se s njim na zid. Tri su broda sada bila
puno bliže. Podignula je ruku kako bi zaštitila oci od sunca i zinula.

248
 - Da, prepoznajem taj brod. - Glynis nije mogla zaboraviti
prepoznatljivoga crvenog zmaja na jedru. - To je brod
Magnusa Clanranalda.

249
 ČETRDESET DEVETO POGLAVLJE

A lex je rekao da ste i hrabri i razumni pa cu vam reci istinu - rekao je

Tormond. - Na svakom od ovih brodova imaju pedeset ljudi. - Bit ce
cudo uspijemo li zadržati dvorac.
- Neka nam Bog pomogne - rekla je Glynis i prekrižila se.
- Buduci da pripadamo istom MacDonaldovu klanu kao i gusari,
ostavit ce nas na životu, ali dvorac ce opljackati do kraja. - Tormond je
zastao. - No, oni ne poštuju žene, i prije su silovali pripadnice svojega
klana.
- Poslat cu žene u brda - rekla je Glynis.
- Zadržavat cemo ih koliko cemo moci. - Tormond joj dodirne ruku,
neocekivani potez za tako okorjela ratnika. - Alex nas je upozorio da je
Magnus za vas posebna opasnost, pa uzmite dijete i dobro se skrijte.
Glynis je našla vecinu žena okupljenih u blagovaonici, zajedno s
Bessie i Sorchom. Prebrojila ih je i vidjela da dvije nedostaju.
- Svi pobite s Bessie na stražnji izlaz - viknula je Glynis. - Morate
trceci otici u brda i skriti se što prije. Požurite se sad!
- Što ce biti s vama, gospodarice? - pitala je Bessie.
- Doci cu za vama cim pronabem ostale - rekla je Glynis gurajuci
Bessie prema izlazu. - Idite! Idite!
Glynis je trcala od prostorije do prostorije vicuci. Napokon je
pronašla dvije služavke skrivene pod kuhinjskim stolom pa ih je poslala
da se pridruže ostalima.
O, Bože, zaboravila je na Unu i Seamusa. Ne smije dopustiti da se
gusari docepaju sirote Une. Glynis je podignula suknju i istrcala iz
utvrde, nadajuci se da ce ih pronaci u stajama. Oko nje su padale strijele
dok je trcala dvorištem izmebu bedema.
Seamus ju je vidio da dolazi i stajao je na otvorenim vratima staje,
mašuci joj da ube. Srecom, Ùna je bila iza njega.
- Morate izaci sa mnom na stražnji izlaz - rekla je Glynis uhvativši
Seamusa za ruku. - Požurite se!

250
 Mala vrata koja su vodila u polje bila su otvorena. Dok su trcali
prema njima, Glynis se okrenula i vidjela kako se ljudi bore na vrhu
zidina.
Gurnula je Unu i Seamusa pred sebe i viknula im: - Trcite što brže
možete i skrijte se!
Kad se Glynis sagnula da za njima probe kroz vrata, vidjela je svuda
po brdu žene i djecu koje je prije poslala kako panicno traže neko
skrovito mjesto. No jedna žena se okrenula i trcala je natrag prema
dvorcu.
Dragi Bože, bila je to Bessie! Glynis je potrcala u polje prema njoj.
Kad je došla do Bessie, obje su hvatale zrak.
- Sorcha nije s vama? - pitala je Bessie.
- Poslala sam ju s tobom. - Glynis obuze strah. - Što se dogodilo?
- Oprostite, gospodarice - rekla je Bessie dok su joj suze tekle niz
obraze. - Vodila sam druge žene kao što ste mi rekli, ali Sorcha je htjela
ici s vama. Mislila sam da ste na katu i da se ne možete mimoici. No, kad
smo izašle, pocela sam se brinuti pa sam gledala kad cete za nama.
- Naci cu je - rekla je Glynis. Bessie je oklijevala pa ju Glynis gurne. -
Ne mogu voditi brigu i o tebi, zato idi!
Kad se Glynis vratila u dvorac, docekao ju je zvuk borbe, zveckanje
maceva na vrhu zidina i uporno udaranje ovna o glavna vrata. Dum. Dum.
Dum.
- Sorcha! Sorcha! - zvala je trceci kulom, zavirujuci iza vrata, pod
klupe i stolove.
Gdje je to dijete? Bože, molim te, moram ju naći.
Glynis potrci uza stube. Ako se Sorcha skriva negdje drugdje u
dvorcu, Glynis je gubila dragocjeno vrijeme. Povici ljudi koji su se borili
dopirali su kroz prozore dok je trcala pokraj njih. Zvuci su bili jako blizu,
neki napadaci uspjeli su se preko zida probiti u dvorište dvorca.
- Sorcha! To sam ja, Glynis - vikala je pretražujuci spavaonicu koju je
dijelila s Alexom. Sa stolica pokraj kreveta uzela je svoj bodež pa se
spustila na koljena kako bi pogledala pod krevet. Sorche nije bilo ondje.
Vrijeme je istjecalo. Kad je ustala, pogled joj padne na škrinju pri dnu
kreveta.
Pohitala je do nje, otvorila poklopac i ugledala Sorchinu sjajnu kosu.
Njezina se kci sklupcala u loptu, spustila je glavu i strašno se tresla.
- Sorcha, ljubavi, tu sam - rekla je Glynis položivši joj ruku na leba.

251
 Dijete je diglo glavu i pogledalo ju Alexovim zelenim ocima. Potom
je skocila na noge i bacila ruke Glynis oko vrata. Glynis ju je cvrsto
zagrlila. Hvala Bogu, našla ju je.
Glynis je skocila jer je cula pucanje drveta. Uslijedio je žamor
ljudskih glasova. Otrcala je do prozora noseci Sorchu sa sobom. Jao, ne!
Gusari su razbili vrata i nadirali su dolje u dvorište dvorca.
Bilo je prekasno za bijeg.
Prizor ispod nje bio je kaotican. Ljudi su vikali i vitlali macevima.
Glynis nije uspjela otkriti tko pobjebuje, cak ni tko je na kojoj strani.
Tada je ugledala Magnusa i ostala bez daha.
Stajao je sam nasred dvorišta, ne obaziruci se na borbu koja se vodila
oko njega. Njegov mac bio je izvucen i spreman, ali stajao je mirno,
svojim crnim ocima proucavajuci teren. Probe ju jeza.
Magnus je tražio nju.
Kad je okrenuo pogled prema njima, Glynis se sa Sorchom povuce u
sjenu. Pošto je odlucnim korakom krenuo prema kuli, Glynis se uz
krajnji napor suzdrži da ne pobjegne glavom bez obzira. Bile su u zamci
i nisu imale kamo otici.
Mora razmisliti. Mora pronaci nacin da zaštiti Sorchu.
- Pronašla si najbolje mjesto u dvorcu da se skriješ - rekla je Glynis
pomilovavši dijete po kosi. - Stavit cu te natrag u škrinju i pokriti.
Sorcha je odmahnula glavom i zarinula prste u Glynisinu ruku.
- Tvoj tata te treba pa ceš uciniti to što ti kažem i bit ceš hrabra
djevojcica - rekla je Glynis odlucnim glasom. - Bez obzira na to što cuješ,
ne smiješ izaci dok ti zli ljudi ne odu.
Ispod u blagovaonici odzvanjali su glasni muški glasovi.
- Moraš to uciniti za mene - rekla je Glynis držeci Sorchu za lice.
Glynis je cula zvuk cizama po stubama i spustila dijete u škrinju. Srce
joj je bubnjalo u ušima kad je skinula ogrtac i prebacila ga preko Sorche.
- Volim te - šapnula je i spustila poklopac trenutak prije nego što su
se otvorila vrata.
Kad se okrenula, na vratima je stajao Magnus Clanranald.
- Glynis, draga moja ženo - rekao je Magnus - moraš mi odgovoriti na
brojna pitanja.

252
 PEDESETO POGLAVLJE

P rokletstvo, gdje su? - rekao je Alex promotrivši još jedan zaljev.

Nakon što je MacNeilove pronašao žive i zdrave iza zidina njihova
dvorca, oplovili su svaku uvalicu i jezero na Barri.
- Namamili su nas ovamo. - Duncan šakom udari po ogradi. - Kladio
bih se da je Hugh proširio glasine da namjerava napasti Barru kako bi
nas odvratio od svoje prave namjere.
- Uspio je - rece Connor, pogleda prikovana za obzor. Netko tko ga
nije dobro poznavao ne bi prema smirenoj vanjštini zakljucio da je
starješina ljut na Duncana. - Mala je vjerojatnost da pronabemo Hugha
dok ponovo ne napadne. On i njegovi ljudi mogu se skrivati u bilo kojoj
od tisucu uvala na Zapadnom otocju.
- Mogli su otici do Sjevernoga Uista. - Alexovo srce pocelo je snažnije
tuci kad je shvatio što je rekao. - Dok smo mi otplovili na jug, duž
zapadne strane otoka, Hugh i njegovi ljudi mogli su po istocnoj strani
otici na sjever.
- Alexe, mogli bi biti bilo gdje - rekao je Connor.
- Hugh je otišao napasti moj dom. - Uvjerenost u to spustila se na
Alexa kao hladna, gusta magla. - Odmah se moramo vratiti.
Nije se cinilo da je Connor uvjeren u to, ali dao je znak ljudima da
okrenu brodove prema sjeveru.
- Ima logike u tome da Hugh napadne dvorac Dunfaileag - rekao je
Ian. - Bio bi to njegov nacin da te nadmudri, Connore. Tvoj stric zna da ti
je mnogo ljudi u Dunscaithu odano i da ga ne može zauzeti pa te je zato
namamio na vanjske otoke. Dok ga mi tražimo na drugim mjestima, on
zauzima jedini dvorac koji ovdje držimo.
Hugh bi uživao u tome da od Connora napravi budalu i osvoji dvorac
Dunfaileag dok su Connor i zapovjednik njegova dvorca u blizini s
dvama brodovima krcatima ljudima.
- Ostavio sam ženu i kcer bez zaštite - rekao je Alex zagledan prema
sjeveru u beskrajno more.
Bojao se potpuno pogrešnih stvari: da nece znati usreciti Glynis, da
ce ju povrijediti, da ce mu ukrasti srce. Sve je to bilo ozbiljno, ali nije bilo
253
ništa u usporedbi s ovim. Bio je pun sebe i nikada mu nije palo na pamet
da bi se moglo dogoditi da ne uspije zaštititi ženu i kcer. Muškarceva
dužnost u prvom je redu bila upravo to.
Duncan je došao do njega kraj ograde i stavio mu ruku na rame. - Cak
i ako je Hugh otišao do Dunfaileaga, nema dovoljno ljudi da zauzme
dvorac.

*
Krajickom oka Glynis je na krevetu spazila bodež, gdje ga je
najvjerojatnije ostavila kad je otvarala škrinju. Kad je Magnus koraknuo
prema njoj, bacila se i zgrabila ga. Potom je odskocila držeci ga ispred
sebe objema rukama.
- Drži se dalje od mene, Magnuse - rekla je Glynis. - Jednom sam te
ubola pa znaš da sam u stanju to uciniti.
- Tada sam bio mrtav pijan i dovoljno glup da ne ocekujem da ce
vlastita žena dici oštricu na mene - rekao je Magnus. - Sada nisam ni
jedno, ni drugo. Spusti bodež prije nego što se ozlijediš.
Da nije bilo Sorche, bila bi se uhvatila u koštac s njim, koliko god
beznadno bilo. No Glynis nije htjela da njezina kci cuje da je stradala.
- Spustit cu ga - rekla je - cim mi kažeš zašto si ovdje i što namjeravaš
sa mnom.
- Ti pripadaš meni - rekao je. - Odvest cu te od tvojega nezakonitog
muža.
- Zašto? Nikada me nisi volio.
- Kakve to ima veze? - rekao je Magnus, odvratno pocrvenjevši u licu.
- Ti si mi žena i ne možeš otici dok ja to ne kažem.
Glynis je tada bila ocajna, ali sada joj je bilo jasno da je trebala otici
od njega s manje buke. To što je malo porezala Magnusa i ukrala mu
brod bilo je jednako glupo kao da je išla štapom dražiti podivljaloga bika.
- Alex ce me naci i dovest ce me natrag - rekla je pokušavajuci ostati
brabra.
- Još nas nitko nije našao - rekao je Magnus, cerekajuci se. - Naš je
bivak skriven izajednog otoka na jezeru Eyenortu na Južnom Uistu.
- Ostavi me ovdje. - Iako je znala da kod Magnusa nikada nije
prolazilo preklinjanje, nije si mogla pomoci. - Ne želiš me za ženu.
Nikada me nisi želio.
254
 - Da, ne želim te, za mene si zauvijek okaljana - rekao je - ali uživat
cu gledajuci kako se drugi muškarci redaju na tebi.
Magnus bi to ucinio, tocno. Toliko ju je mrzio.
- Spusti bodež ili ceš umrijeti u ovoj prostoriji - rekao je Magnus. -
Brzo odluci jer me jako privlaci pomisao na to da te Alex MacDonald
nabe u lokvi krvi na pragu njegove spavace sobe.
Bilo bi strašno da ju Alex nabe, ali Sorcha bi prva ugledala njezino
tijelo. Glynis spusti bodež, koji uz štropot pade na pod.
- Nisi bila dovoljno brza. - Magnus se približi u dva dugacka koraka i
stane na ispušteni bodež. - Vidio sam kako te je Alex gledao, moju ženu,
i želim da dobe kuci i nabe svoj krevet natopljen tvojom krvlju.
Glynis se sledilo srce u grudima kad je vidjela mržnju u Magnusovu
pogledu.
- Možda te nece odmah prepoznati - rekao je Magnus poigravajuci se
bodežom u ruci. - No naposljetku ce te prepoznati po prstenu na tvojoj
ruci ili po uvojku kose, i provest ce ostatak života razmišljajuci nocu
kako su tvoji krici odzvanjali njegovom spavacom sobom.

255
 PEDESET PRVO POGLAVLJE

A lex je bio zagledan u obrise dvorca Dunfaileaga u daljini. Iza

njegovih zidina dizao se tanak stup dima. Pokušavao se uvjeriti da
može postojati desetak razloga zbog cega bi u dvorcu došlo do požara:
prevrnuta svjetiljka u staji, zapaljena mast u kuhinji... sve što se može
lako staviti pod nadzor i ugasiti. Na vidiku nije bilo nikakvih brodova,
što je bio dobar znak.
No, nakon što su doplovili bliže, ugledao je razbijena vrata. Gusari su
bili ovdje i otišli.
Duncan je odgurnuo jednoga covjeka za veslom i sigurnom rukom
doplovio do obale, dok su Ian i Connor bez rijeci stajali, svaki Alexu s
jedne strane. Ipak, ucinilo mu se da je potrajalo pola njegova života prije
nego što su prevalili preostalu udaljenost do obale. - Gledaj - rekao je Ian
pokazujuci. - Na obali stoje žene.
Alex osjeti kako mu od olakšanja klecaju koljena. Tormond je imao
dovoljno vremena da pošalje žene da se skriju u brdima. Polako, Alex
odahne.
Prije nego što je brod zagrebao po dnu, preskocio je preko ograde i
potrcao prema obali. Žene su ga okružile. Cinilo se da ni jedna nije
ozlijebena, ali sve su govorile u isti glas. - Gusari! Gusari su bili ovdje!
Sa ženama nisu bile ni Glynis ni Sorcha, stoga je zakljucio da su
sigurno u dvorcu. Nekoliko njegovih ljudi spuštalo se stubama u stijeni.
Tormond, koji ih je predvodio, šepao je i imao je duboku posjeklinu na
licu i krvavi rukav.
- Dobro si ucinio što si izveo žene - pohvali ga Alex. - Jesmo li izgubili
puno ljudi?
- Borili smo se koliko dugo smo mogli, ali bilo je jasno da ne možemo
obraniti dvorac - rekao je Tormond. - Kad sam pretpostavio da su žene
na sigurnom, predao sam se nadajuci se da cu spasiti što je moguce više
ljudi.
- Ispravno si postupio. - Alex krene uz stube. Nije mogao docekati da
se uvjeri da su njegova žena i kci dobro.
Tormond ga je slijedio. - Gusari su nas zakljucali u jedno spremište
uza zid dok su oni pljackali dvorac.
256
 Alex je došao do vrha i vidio razbijena vrata. Trebat ce dugo da se
donesu zamjenske hrastove daske, ali bilo je i gorih stvari. Kroz
probijenu rupu stupio je u dvorište.
- Koliko je napadaca bilo? - pitao je Alex, cudeci se zašto Glynis i
Sorcha nisu dotrcale docekati ga.
- Bila su tri broda, svaki pun ljudi.
- Tri? - pitao je Alex okrenuvši se Tormondu. - Cija?
- Dva su pripadala Hughu Dubhu i njegovoj braci - rekao je Tormond.
- Treci je pripadao Magnusu Clanranaldu.
Magnusov? Alex je imao osjecaj da mu izmice tlo pod nogama.
- Gdje je Glynis? - Kako Tormond nije odmah odgovorio, Alex ga
zgrabi za poderanu košulju i protrese. - Gdje je moja žena?
- Svuda smo tražili - Tormond nije mogao Alexa pogledati u oci - ali
nismo našli ni nju ni vašu kcer.

*
Glynis je sve više klonula duhom kako su plovili dublje u jezero
Eyenort. Neka joj Bog pomogne jer mogu proci tjedni prije nego što ju
Alex nabe. Jezero Eyenort imalo je brojne zaljeve i otocice tako da bi ju
Alex, cak i da ju dobe ovamo tražiti, teško mogao pronaci.
Glynis je rukavom otrla krv s cela. Barem nije bila na istome brodu s
Magnusom.
- Ne budeš li dirala tu posjeklinu, mogla bi prestati krvariti.
Glynis digne pogled i ugleda Hugha Dubha, koji je stajao iznad nje.
Iako je zbog ispucala lica izgledao starije od svojih tridesetak godina,
imao je snažno tijelo covjeka u najboljim godinama.
- Ako se brinete da bih mogla umrijeti kod vas - planula je Glynis -
onda biste mi mogli dati nešto cime bih zamotala ranu.
Zaradila je samo posjeklinu i pretrpjela prilican strah da bi mogla
umrijeti od Magnusove ruke. Hugh je Magnusa na vrijeme odvukao od
nje. U svabi koja je uslijedila izmebu dvojice muškaraca Hugh je zauzeo
stav da živi talac vrijedi više od mrtvoga.
- Mogla bi pokazati malo više zahvalnosti nakon što sam ti spasio
život - rekao je Hugh uputivši joj, prema njegovu uvjerenju, vrlo
zavodljiv osmijeh.

257
 - Niste to ucinili zbog mene - rekla je. - Ucinili ste to zbog zlata koje
ce vam dati moj muž i moj otac da me vratite.
- Za tebe cu, curo, dobiti puno više od zlata - rekao je Hugh naslonivši
se na ogradu i prekriživši ruke na širokim prsima.
Hugh ju je izazivao. Glynis je to znala, ali morala je pitati. - Što to?
- Želim osvetu, baš kao i Magnus - odgovorio je Hugh. - Samo što je
Magnus priglup covjek, i nema strpljenja. Za razliku od njega, ja cu
uživati u igri, osvetit cu se svojemu necaku, a na kraju cu dobiti i zlato.
Hugh je bio tašt. Kad bi ga mogla izazvati, možda joj kaže o kakvoj je
igri rijec.
- Vjerujete da možete nadmudriti Connora? - pitala je Glynis. - Kažu
da je jako pametan.
- To je tocno, ali Connor ima jednu veliku slabost - Hugh kimne za
sebe gledajuci u daljinu. - Connor bi bez oklijevanja dao svoj život za tu
trojicu... za Alexa, Iana i Duncana.
To je vrijedilo za svu cetvoricu. Glynis se pitala kako Hugh
namjerava iskoristiti Connorovu odanost protiv njega.
- Svi na otocima znaju da se Alex zakleo da se nikada nece vjencati -
rekao je Hugh - pa kad sam cuo da ima nevjestu, znao sam da je Alex
našao ženu koju ili mora imati ili ce umrijeti.
- Nije bilo tako - rekla je Glynis pogledavši ga poprijeko. - Alexu je
trebala majka za njegovu kcer, a ja sam mu se našla pri ruci.
Hugh se glasno nasmije. - Obicno su muškarci budale.
Glynis je ispala budala, ali nije to htjela priznati Hughu. - Mišljenje
gusara i pljackaša ne znaci mi ništa.
- Alex sigurno voli oštar jezik. - Hugh je lupkao prstima po ogradi,
živcirajuci je. - Mislim da ce uciniti sve da te vrati, a moj necak Connor
ucinit ce sve za Alexa.
- Connor je dobar covjek - rekla je Glynis. - Nije mi jasno kako vas
dvojica možete biti iste krvi.
- Priznajem da i mene to cudi - rekao je Hugh, cešuci se po bradi. -
Odanost je mana gorštackoga starješine, i Connora ce stajati života.
Glynis se okrenula prema Hughu. - Života?
- Da - Hugh je imao žute vucje oci - a ti si, djevojko, mamac u mojoj
zamci. Njih cetvorica zajedno ce doci po tebe, a ja cu ih cekati.
Hugh je to sve vrijeme planirao. Odmamio je njih cetvoricu na
vanjske otoke kako bi ih uvukao u zamku.

258
 - Ovo je savršeno mjesto. - Hugh pokaže prema malom otoku na
jezeru dok su uplovljivali u uski prolaz izmebu njega i obale. - Polovica
mojih ljudi bit ce skrivena na otoku, ondje, preko puta mog logora. Pod
vodom ce se izmebu otoka i obale nalaziti dva lanca koja cemo podici i
zarobiti njihove brodove u sredini tako da ne mogu pobjeci.
- Oni su iskusni ratnici, osjetit ce opasnost - rekla je, nadajuci se da
je to tocno.
- Uplovit ce ravno u zamku kad te vide polugolu, privezanu za drvo
na obali - rekao je Hugh, smiješeci se za sebe. - Jao, Alex ce sigurno
poludjeti od bijesa.
- Uzalud ste trošili vrijeme, Alex nece doci po mene - rekla je,
nastojeci svim silama da joj glas ostane miran. - Znate kakav je. Vec me
se zasitio.
- Ako je tomu tako, bit cu toliko razocaran da cu te predati Magnusu
nakon što se moja braca izredaju na tebi. - Hugh se nasmije. - S druge
strane, ionako sam planirao to na kraju.

*
Rijeci su bile važne. U mraku ih je Sorcha neprestano ponavljala u
glavi kako ih ne bi zaboravila. Potom ih je šaptala, iskušavajuci zvuk sa
svojih usana.
Gotovo je zaboravila na mracnu prljavu sobu i velike miševe ondje
gdje ju je njezin otac našao. No na ovome mracnome, skucenome mjestu
sjecanja su se vratila i prijetila da ce ponovo potisnuti rijeci iz njezine
glave. Udisala je majcin miris iz odjece kojom je bila okružena.
Cula je glasove, ali ni jedan nije bio ocev pa je pokrila uši i usnama
oblikovala rijeci dok se glasovi nisu izgubili. Ipak, zbog glasna lupanja
srca bilo joj je teško cuti rijeci.
No, bit ce jaka poput kraljice ratnice Scáthach.
Bit ce jaka kao njezina majka.

259
 PEDESET DRUGO POGLAVLJE

T voja je supruga vodila žene na stražnji izlaz - rekao je Tormond. -

Mislio sam da je s njima na sigurnom.
- Glynis se vjerojatno još uvijek skriva negdje u polju - rekao je Ian.
Tormond odmahne glavom. - Ona žena, Bessie, rekla je da je nestala
Sorcha i da se gospodarica vratila u dvorac kako bi ju našla.
Ne, nije moguće da sam ih obje izgubio. Dok mu je pogled prelazio po
dvorištu mebu bedemima, Alex je vidio mrtve i ranjene muškarce, ali ne
žene i djecu. Pokušao je razmisliti. Gdje bi mogle biti?
- Svuda smo tražili - rekao je Tormond.
- Onda tražite ponovo! - Alex je otrcao otvoriti vrata spremišta duž
zidina. Našao je poderane vrece žita, a nije bilo ni jedne bacve s vinom i
pivom.
- Glynis! Sorcha! - neprestano je dozivao tražeci. Nije htio ni
pomišljati na to da možda traži njihova tijela.
Marijo, Majko Božja, zaštiti ih. Svašta se zaklinjao Bogu dok ih je
tražio. Uzmi mene, samo njih spasi.
Alexu su se tresle ruke kad je ušao u kulu. Oružje koje je visjelo na
zidovima, nestalo je. Stolovi su bili prevrnuti. Blagovaonica je bila
sablasno tiha, jedino je razbijeno posube krckalo pod njegovim nogama.
- Glynis! Sorcha! - Docekala ga je samo tišina.
Njegove cizme odzvanjale su po kamenim stubama dok se penjao
prema spavacim sobama na katu. Hoce li ih naci mrtve?
Tijelo njegove žene, svladano i iskorišteno od pokvarenih ljudi koji
su mu razorili dom? Alex je smatrao da nije dovoljno jak za to, ali
nastavio je dalje.
Kad je gurnuo vrata njihove spavace sobe, polako su se otvorila uz
škripu, otkrivajuci centimetar po centimetar sobe. Soba je odudarala od
ostalog dijela kule, bila je uredna i pospremljena. Izgledala je kao da je
Glynis upravo izašla iz nje.
Osim što je nasred poda ležao bodež.

260
 Alex se spustio na koljena i pokupio ga. Na njemu nije bilo krvi, hvala
Bogu. No, ako Glynis i Sorcha nisu ovdje, to znaci da su ih odveli Magnus
i gusari, a razlozi za to mogli su biti samo gnjusni. Alex je morao pronaci
svoj ženu i kcer prije nego što stradaju, ali nije znao gdje da ih traži.
Alex udari šakom o pod. - Kamo su vas odveli? - viknuo je. - Kamo?
Kamo?
Prene ga škripa odmah sa strane. Kad je ugledao svoju malu kcer
kako stoji u škrinji i drži poklopac, Alex ju je dignuo u narucje. Rukama
ju je opipao kako bi se uvjerio da se vile ne šale s njim, a onda ju je cvrsto
stisnuo uz sebe. Isuse dragi i svi anđeli, hvala vam.
Alexu se ucinilo da u uhu cuje tihi glas koji govori. - Je...
Nagnuo se natrag. - Jesi li to bila ti, Sorcha?
Pogledala ga je svojim bistrim ocima i kimnula. Usred dana
prepunog straha i ocaja dogodilo se cudo i on je prvi put cuo glas svoje
kceri. Bio je presretan.
- Što si to rekla, mo chrof? - pitao je Alex, micuci joj prstima kosu s
lica.
- Jezero. - Mislio je da je prije rekla je, ali ovaj put pokazala je prstom
kroz prozor.
- Što se dogodilo? - pitao je.
- Tamo su odveli majku.
Njegova kci savršeno je govorila keltski, ali Alex nije imao pojma o
cemu govori.
- Jezero - ponovila je Sorcha. - Onaj zlocesti covjek rekao je da ce ju
tamo odvesti.
Jezero, što to, pobogu, znaci...
- Jezero Eyenort? - pitao je. - Na Južnom Uistu?
- Na Južnom Uistu - ponovila je Sorcha i kimnula.
Alex je ganutljivo poljubi u celo. - Ti si pravi blagoslov.
- Majka ga je zvala Magnus - rekla je Sorcha. - Ne voli ga.
- To mi je velika pomoc - rekao je Alex, trudeci se svom snagom da
mu glas ostane miran. - Sjecaš li se još cega?
- Došao je još jedan zao covjek pa su se svabali.
- Jesi li cula kako se zove taj drugi covjek?
Sorcha mu ozbiljno kimne. - Hugh.

261
 - Jako, jako dobro - rekao je Alex krenuvši s njom niz stube. - Sad te
moram ostaviti s Bessie, a ja idem po tvoju majku.
- Dovedi ju doma - rekla je Sorcha zagrlivši ga oko vrata.
- Hocu.
Alexu se upravo dogodilo jedno cudo. Sad se mora dogoditi drugo.

262
 PEDESET TREĆE POGLAVLJE

P ustit cu da se tvoj muža nekoliko dana kuha - rekao je Hugh

zavezavši je za jarbol. - Do tada moj mamac mora ostati živ pa
ostavljam stražara koji ce te cuvati od Magnusa. Od njega si stvorila
neprijatelja, curo, iako ne mogu reci da te krivim što si ga probola
nožem. Magnus je guzica.
- Aithníonn ciaróg ciaróg eile - rekla je Glynis. Kukac prepoznaje
drugoga kukca.
Hugh ju je tako snažno pljusnuo po licu da je Glynis vidjela sve
zvijezde i zaljuljala se na nogama.
- Pazi na jezik ako ne želiš ostati bez njega - rekao je.
Baš je bila glupa što ga je podbadala, njezina joj je maceha uvijek
govorila da ne zna kad treba zašutjeti. Buduci da ju je Hugh spasio od
Magnusa, opustila se i nije bila oprezna u njegovoj blizini. Mora
zapamtiti da je Hugh bešcutan covjek koji ubija nevine i djeci otima
hranu od usta.
- Ako Magnus bez dopuštenja stupi na moj brod, ubijte ga - rekao je
Hugh covjeku koji je bio s njim. - Mogao bih koristiti drugi brod.
Dok se Hugh penjao preko brodske ograde, Glynis je promatrala
stražara. Bio je krupan, mišicav covjek raskuštrane kose, lica puna
ožiljaka i sa samo jednim uhom. Kad se stražar okrenuo, pogledao ju je
tako da joj se strah proširio žilama. Glynis se osjecala nemocno poput
psa zavezana za jarbol. Povlacila je užad, ali bila je cvrsto vezana.

*
Nad jezero se nadvila gusta magla kako je vecer prelazila u noc. Iako
Alex nije mogao vidjeti obalu, raskalašeni smijeh iz gusarskoga logora
jasno se cuo iznad mirne vode. Hugh je postao neoprezan.
U pozadini smijeha Alex je cuo zveckanje caša i pucketanje vatre.
Hughovih i Magnusovih ljudi bilo je više, ali iznenabenje je bilo na

263
njihovoj strani. Sudeci prema zvukovima, Hughovi su ljudi dobro
potegnuli iz caša, slaveci uz Alexov viski i pivo.
Alex, Duncan, Ian i Connor stajali su na pramcu njegova broda,
spremni krenuti prvi. Ostali su bili dobri ratnici, ali iza njih cetvorice bile
su godine zajednickih bitaka i bili su najbolji.
Alex im kimne i njih se cetvorica, uz gotovo necujni pljusak, preko
ograde spuste u vodu. Stao je i osluhnuo, ali gusari su nastavili kao i
prije. Cim se oglasio poput golubice, ostatak ljudstva poceo se iza njega
spuštati u vodu. Tiho su se kretali kroz vodu koja im je dopirala do
prsiju, držeci svoje štitove i maceve iznad glave. Kad se približio, Alex je
kroz maglu uspio vidjeti logorsku vatru.
On i Connor skrili su se u šikari blizu obale, dok su Duncan i Ian
poveli vecinu ljudi sa stražnje strane logora. Duncanova i Ian ova
skupina napast ce s leba tako da gusari nece moci pobjeci
u unutrašnjost. Njihov plan bio je uhvatiti gusare u stupicu
izmebu vragova i duboka modroga mora.
Prije nego što ce dati znak, Alexov i Connorov zadatak bio je
pobrinuti se da se Glynis i moguci drugi taoci ne zateknu usred bitke.
Puzali su potrbuške dok nisu došli dovoljno blizu da vide lica ljudi
okupljenih oko vatre. Alex je vidio Hugha i ostale Connorove striceve,
Angusa i Torquila.
Ali nije vidio Magnusa. Ni Glynis.
Alexu se sledila krv u žilama kad je vidio da jedan muškarac izlazi iz
postavljenoga šatora, a drugi ulazi. Ili je ondje bio viski, ili su se redali
na nekoj ženi. Kad je Alex cuo ženski povik, skocio je s tla prije nego što
ga je Connor uspio uhvatiti za ruku i zaustaviti.
Ne, citalo se na Connorovim ustima dok je odmahivao glavom.
Kimnuo je u smjeru gdje je otišao Duncan kako bi mu dao do znanja da
je ovaj bliže i da ce se on pobrinuti za to. Krv je bubnjala u Alexovoj glavi.
U sebi je zamišljao Duncana kako se uvlaci u stražnji dio šatora, covjeku
stavlja ruku na usta da ne vikne i reže mu vrat.
Covjek nije izašao iz šatora. Da, njih su se cetvorica poznavali jako
dobro.
To nije vikala Glynis. Alex promotri ostatak logora, ali nije ju vidio,
kao ni jednog drugoga zarobljenika koji bi se našao u opasnosti kad
napadnu. No, gdje je Glynis? Je li i ona u šatoru i jesu li ju deseci
muškaraca silovali?
Je li mrtva?

264
 Alex se prisilio usredotociti se na borbu koja ga ceka. Kad mu je
Connor dodirnuo ruku, Alex se još jednom oglasi poput ptice kako bi
obavijestio ljude s Ianom i Duncanom da je vrijeme za napad. Trenutak
poslije, on i Connor bili su na nogama izvikujuci bojni poklic
MacDonaldovih. - Fraoch!
Njihovi ljudi s druge strane logorske vatre ponoviše taj divlji poklic.
Fraoch! Fraoch! Fraoch!
Alex je svoj zatomljeni bijes i strah za svoju ženu prenio na oštricu,
sijekuci jednog covjeka za drugim. Borbena groznica gorjela mu je u
žilama poput vatre. Kao lubak mahao je i vitlao macem, dok do njega, uz
zvukove bitke, nije prodro Duncanov glas.
- Connor treba pomoc! - vikao je Duncan s druge strane vatre.
Alex se okrenuo i vidio da su Hugh i nekolicina njegovih ljudi opkolili
Connora. Alex je skocio pomoci mu da se obrani i sad su se njih dvojica
borila leba uz leba, kao što su cesto cinili. Unatoc svemu, Alex je poceo
uživati. Bio je stvoren za to. Nitko im nije bio ravan u borbi, osim možda
Duncan i Ian.
Hugh je bio snažan i prepreden borac, ali uvijek je bio spreman
žrtvovati živote svojih ljudi prije nego svoj. Kad je postalo jasno da Alex
i Connor dobivaju bitku, Hugh je nestao u mraku.
- Ja idem za Hughom - viknuo je Connor. - Angus bježi prema
njihovim brodovima, ulovi ga prije nego što pobjegne.
Kroz maglu, Alex je vidio samo leba covjeka koji brzo trci prema
jezeru. Alex se bacio za njim i srušio ga na tlo. Uz snažan udarac pao je
na njega.
- Gdje je ona? - viknuo je Alex, sjedeci Angusu na prsima i držeci mu
bodež ispod vrata. Kad Angus nije dovoljno brzo odgovorio, Alex jace
pritisne oštricu ostavivši na grlu krvavi trag. Naglašavajuci svaku rijec,
pitao je: - Gdje je moja žena?
- Na brodu - dašcuci je odgovorio Angus.
- Na kojem brodu?
- Hughovu - rekao je Angus. - Ostavio ju je ondje da bude dalje od
Magnusa.
- Otkrijem li da si stavio prst na nju - rekao je Alex kroz stisnute zube
- vratit cu se i ubiti te.
Alex nije imao vremena svezati Angusa pa je uzeo najbliži kamen i
udario ga po glavi.

265
 *
Glynisini zglavci bili su krvavi od pokušaja da se oslobodi užadi, ali
pokušavala je i dalje. Pogledala je preko ramena svojega smrknutog
cuvara, pitajuci se postoji li nacin da mu otme bodež. Pokraj njega stajala
je uljana svjetiljka, ali magla je bila tako gusta da je vidjela tek njegov
nejasni obris. Sjedio je s nogama oslonjenima na brodsku ogradu.
Mora se nekako osloboditi i upozoriti Alexa i ostale prije nego što
upadnu u Hughovu stupicu. Nije vidjela ni selo ni kucu dok su plovili
prema logoru. Kad pobjegne, trebat ce joj dugo dok ne naibe na nekoga
tko ce joj pomoci, ali bude li morala, ici ce do pakla i natrag.
Odjednom je zacula povike i zvuk borbe na obali. Glynis nije vidjela
što se zbiva jer je bilo mracno i maglovito, ali nije cula da je došao ikakav
brod. Nije bila zacubena što su se gusari poceli mebusobno tuci. Hugh i
Magnus bili su nepouzdani saveznici. Nisu vjerovali jedan drugome, za
što su imali dobar razlog.
- Aaahhh...
Netko je ušutkan u blizini. Grozno. Je li to bio stražar? Glynis se
nagnula naprijed koliko joj je dopuštalo uže i škiljeci se zagledala u mrak
na suprotnom kraju broda.
Iz nocne magle polako se pojavio lik muškarca s dugackim macem
koji je držao ispred sebe. Cak i prije nego što mu je vidjela lice, znala je
tko je.
Bila je sama na brodu s Magnusom.

*
Ostali su i dalje bili zaokupljeni borbom, ali Alex ih nije mogao cekati.
Potrcao je kroz gustu maglu, duboko udišuci težak zrak. Kad je došao do
ruba jezera, iznad vode je ugledao drhtavi plamen.
Bože, ne! Gorio je jedan brod.
Alex skoci u vodu. Tri gusarska broda nazirala su se u magli kao
sablasti, slabo osvijetljeni plamenom vatre na srednjem brodu. Alex je
samo uspio razabrati izrezbarenu zmijsku glavu pricvršcenu na pramcu.
To je gorio Hughov brod.

266
 Stavio je bodež mebu zube i zaplivao prema brodu. Naišao je na uže
koje je visjelo sa strane blizu zapaljenoga pramca. Kad se poceo penjati,
zastao je i osluhnuo, ali zbog pucketanja vatre i zvukova borbe s obale,
ništa nije cuo. Prebacivši se preko brodske ograde, pao je na nešto
mekano.
Tijelo. Mozak mu je preispitivao sve mogucnosti. Želudac mu se
zgrcio od straha. Magnus je sigurno ubio stražara. Kroz plamen, ugledao
je obris necijih leba. Potom je zacuo dubok, ljutit Magnusov glas.
- Napravila si budalu od mene pred mojim klanom - rekao je Magnus.
- Zato su mi oduzeli starješinstvo. Zbog tebe sam izdubio njihovo
poštovanje.
- Oduzeli su ti starješinstvo zato što si bio okrutan prema vlastitim
ljudima.
Ma, to je njegova žena, svaba se s pokvarenim covjekom koji drži
mac u ruci.
Bože pomozi, Magnus joj je bio previše preblizu. Alex se oprezno
kretao prema naprijed, svjestan da ce imati samo jednu priliku. Ako ga
Magnus cuje da dolazi, ubit ce Glynis prije nego što uspije doci do nje.
- Sve moje nevolje pocele su s tobom - rekao je Magnus mašuci
macem iznad glave kao lubak. Plameni jezici dizali su mu se uz noge, ali
od silna bijesa kao da ih nije ni primjecivao. - Trebao sam te dovuci
natrag za kosu i jebati te dok ne ostaneš trudna.
Alex se šuljao prema njemu, jedva zatomljujuci vlastiti bijes.
- Vec su mi se svi smijali zbog toga što si mi ucinila - rekao je Magnus
- pa kad sam cuo da nisi s ocem otišla od Shaggyja, pošao sam te tražiti.
Nisam mogao dopustiti da moja žena pobjegne s drugim muškarcem.
- Nisam tvoja žena - rekla je Glynis.
Alex je osjetio da se Magnus sprema nasrnuti na nju. Vatra je bila
tako vruca da mu se znoj slijevao niz lice dok se pužuci približavao. Mora
brzo iskoristiti priliku.
- Dok sam te lovio, oduzeli su mi starješinstvo - vikao je Magnus. - Ne
bi imali muda uciniti to da sam bio ondje. Sve su mi oduzeli... zbog tebe!
Kad je Magnus zamahnuo rukom, Alex je vec trcao prema plamenu.

*
- Glynis!
267
 Cinilo se da se sve zbilo odjednom. Glynis je cula kako ju Alex zove,
bodež je poletio kroz zrak i uz jedno tup zaustavio se iznad njezine glave,
a Magnus je ispružio ruke i svinuo se prema natrag urlajuci od bola.
Kroz vatru je vidjela da Alex s drugog kraja broda nasrce prema
njemu, a kosa mu vijori iza njega. Hvala Bogu i svim svecima! Izgledao je
poput jednog od legendarnih junaka iz njegovih prica.
Magnus, i sam poznati ratnik, oporavio se na vrijeme da odbije
Alexov napad macem, iako su mu ruke drhtale a koljena klecala od
napora. Kad se okrenula, vidjela je da mu iz ramena viri bodež. Sjetivši
se onoga iznad glave, Glynis ispruži ruku i uspije ga izvuci iz drveta.
Okrenuvši oštricu prema sebi, pocela je nespretno rezati užad koja joj je
sputavala zglavke. Cinilo joj se da to traje cijelu vjecnost, ali na kraju ih
je uspjela prerezati. Glynis se maknula s puta dok su se muškarci borili
na skucenom prostoru, posrcuci preko bacava piva i zarobljenih svinja
koje su skvicale. Njihovi su macevi zveketali i grebli drvo na brodu dok
se oko njih plamen sve više dizao. Kad joj je vrucina opržila lice,
Glynis se prepala da ce ih sve progutati vatra.
Ruke su joj drhtale, ali držala je bodež ispred sebe, tražeci priliku da
probode Magnusa. No dvojica su se muškaraca prebrzo kretala za nju,
pa se plašila da greškom ne pogodi Alexa. Tada se Magnus kroz plamen
bacio ravno na nju, lica izoblicena od silna gnjeva. Trenutak prije nego
što ju je uspio dosegnuti, Alex ga zgrabi za košulju i povuce natrag.
Glynis osjeti oštar bol u nozi. Kad je spustila pogled, vidjela je da joj
gori haljina. Sagnula se i rukama pocela gasiti vatru, ali kosa joj je pala
preko ramena. Kad ju je zahvatila vatra, vrisnula je.
Alex se u punom trku pojavio iz plamena.
Sljedece što Glynis pamti bio je da su letjeli kroz zrak. Snažno su
udarili o vodu pa je ostala bez zraka. Posljednji zvuk koji je cula kad su
zaronili pod vodu bilo je cvrcanje vatre pri dodiru s vodom.
Nagutala se vode i pocela kašljati. Voda joj se cijedila niz lice, a nos
joj je bio pun mirisa paljevine dok ju je Alex nosio na obalu. Naslonila
mu je obraz na prsa i slušala umirujuci zvuk otkucaja njegova srca.
- Mo chroí, je li te ozlijedio? - pitao je. - Jesi li dobro?
- Sada jesam.
Alex je stao. - Jako te volim. Ne bih mogao podnijeti da te izgubim.
Silno su ju uzbudile njegove rijeci. Alex ju voli.
- Nikada me neceš izgubiti - rekla je. - Nikada.

268
 PEDESET ČETVRTO POGLAVLJE

D osta je viskija! - Glynis odgurne cašu koju je Alex prinio njezinim

ustima.
Duncan, Ian i Connor takober su se nadvili nad nju kao hrpa
kvocki.
- Opeklina je najgora vrsta rane - rekao je Alex. - Ne trebaš se praviti
hrabra.
Dopustila je da ju muškarci sinoc napoje viskijem, muškim lijekom
za sve, ali, za Boga miloga, htjela je trijezna doci kuci.
- Noga me više gotovo uopce ne boli - rekla je Glynis, iako je boljela
ko sam vrag. - Necu da me naša kci vidi kako posrcuci silazim s broda.
- Neceš posrtati jer neceš hodati - rekao je Alex glasom koji joj je
govorio da uopce nece raspravljati o tome.
- Prilicno se ljudi okupilo da vam poželi dobrodošlicu kuci - rece Ian.
Glynis se nije obazirala na muževe prosvjede i ustala je. Cinilo se da
su svi stanovnici dvorca i obližnjih kuca došli na obalu docekati ih.
Nasmiješila se Alexu i stisnula mu ruku.
Kad ju je Alex nosio s broda, ljudi koji su ih cekali poceli su klicati,
zbog cega se umalo rasplakala. Alex ju je spustio na noge kad je dotrcala
Sorcha. Glynis je kleknula na pijesak i pružila ruke prema kceri.
- Majko - rekla je Sorcha bacivši Glynis ruke oko vrata. - Znala sam
da ce te tata dovesti kuci.
Dok je Sorchu cvrsto držala stisnutu uz sebe, Glynis je ipak spustila
suzu. Uvijek ce pamtiti taj trenutak kad je prvi put cula glas svoje kceri
koja ju je nazvala majkom.
- Tvoja je majka ranjena u borbi, što dokazuje koliko je hrabra -
rekao je Alex pomogavši Glynis da se ponovo digne na noge. Položio je
ruku na Sorchinu glavu. - Cekaj da ju vidiš, prekrasna je.
Glynis se nasmijala jer je znala na što misli.
- Sad cemo vas pozdraviti i pridružiti se našim ljudima na drugome
brodu - rekao je Connor.

269
 - Ne možete ostati? - pitala je Glynis pogledavši najprije Connora
zatim Iana pa Duncana.
- Moramo izruciti Angusa i Torquila novom starješini
Clanranaldovih kako bi ih kaznio - rekao je Connor. - Pravda ce biti
zadovoljena.
- Znam da ti je krivo što je Hugh ponovo pobjegao - Alex potapša
Connora po ramenu - ali hvala ti na svemu što si ucinio.
Kad ju je Alex sa zapaljenoga broda donio na obalu, naišli su na
Connora koji je bezglavo jurio prema jezeru. Saznali su da se Connor
izravno borio s Hughom kad mu je ovaj rekao da je Glynis na gorucemu
brodu.
- Ma, nije ti trebala moja pomoc - rekao je Connor.
- Ali mislio si da treba - rece Alex. - Ostavio si Hugha kako bi mi
pomogao spasiti moju ženu.
- Ti bi isto ucinio za mene. - Connor je zastao, a onda se snuždeno
nasmiješio. - Kad bih imao ženu.
- Vrijeme je da ju nabeš - rekao je Alex. - Da ti sastavim popis?
Ostali su se muškarci poceli tako jako smijati da je Glynis pomislila
da je propustila dio šale.
- Ne treba - rekao je Ian i laktom snažno udario Duncana pod rebra.
- Sve smo isplanirali, sljedeci je Duncan.
- Nemoj vjerovati u to - rekao je Duncan Glynis na uho kad se sagnuo
i utisnuo joj oproštajni poljubac u obraz.
- Nije važno - odgovori ona šaptom - ali savjetujem ti da se ne kladiš
u ovaj brod koji si ukrao Shaggyju.

*
Alexu je laknulo što mu je žena kod kuce. Nadao se da ce ostati.
Iako mu je Glynis rekla da ga nikad nece ostaviti, malo je nedostajalo
da prije kratkog vremena živa izgori. Kao ratnik, cesto je slušao ljude
kako se, dok su gledali smrti u oci, svašta zaklinju i to zaborave cim
opasnost probe.
Htio je ponovo cuti da Glynis to kaže.
Na brodu nisu imali prigodu razgovarati nasamo. Cim su Connor i
ostali otplovili, Alex se okrenuo namjeravajuci dignuti Glynis na ruke i

270
odnijeti ju u dvorac. No ukipio se na mjestu ugledavši Unu kako trci na
obalu ravno prema njemu. Jao, Glynis ce pomisliti ono najgore. No kad je
Ùna došla do njih, primila je Glynis za ruke.
Alexovo srce ponovo je pocelo tuci. Ocito su se njih dvije, dok je bio
odsutan, sastale i razgovarale.
- Tako mi je drago što ste spašeni - rekla je Ùna Glynis.
- Jesi li ondje vidjela Peitera? - pitala je Glynis kimnuvši glavom
prema mladom ribaru koji je, kao i obicno, gledao Unu telecim
pogledom.
- Jesam - odgovorila je Una, a obrazi joj porumenješe.
- Znam da još nisi spremna, ali kad budeš, Peiter je dobar covjek u
kojega možeš imati povjerenja. - Glynis obujmi Alexa i nasloni se na
njega. - Kao moj muž.
Alex se nadimao od ponosa, iako ga je zabavljalo što njegova žena
dovodi kucanstvo u red, a još se nisu ni maknuli s obale.
- Mora se odmoriti - rekao je Alex, mašuci svima koji su ih došli
docekati.
- Dobro sam - rekla je Glynis dok ju je nosio u dvorac.
- Želim biti sam s tobom - rekao je Alex namignuvši joj. - Moram ti
nešto dati.
- Je li rijec o daru u koji je obicno ukljuceno skidanje odjece? - pitala
ga je upitno podignuvši obrve.
Nasmijao se. - Stvarno vjerujem da se bolje osjecaš, ženo.
Kad su došli gore u njihovu spavacu sobu, spustio ju je na krevet i
stavio joj jedan jastuk pod leba, a drugi pod ozlijebenu nogu.
- Kad smo se zaustavili na Barri tražeci Hugha i društvo, razgovarao
sam s tvojim ocem - rekao je Alex i sjeo na rub kreveta da joj pogleda
nogu. Opeklina je dobro zarastala, hvala Bogu. - Mislim da sam ga uspio
nagovoriti da se pomiri s Colinom Campbellom i da se pokori kruni.
- Oh, to je divan dar - rekla je Glynis nagnuvši se naprijed i
dodirnuvši mu prstima obraz.
- Nije to tvoj dar - rekao je gurnuvši ruku u kožnatu vrecicu. - Vjencali
smo se tako brzo da nisam imao vremena nabaviti prsten pa sam
zamolio Ilysu da mi pomogne. Našla je nekoga tko je nacinio ono što sam
htio, a Duncan ga je donio sa sobom.
Alex je uzeo njezinu ruku i stavio joj srebrni prsten.
- Ah, Alexe, krasan je! - rekla je. - Jesu li ovo ugravirane dvije caplje?

271
 - Da - odgovorio je. - Caplje ostaju u paru do kraja života, a to i ja
želim.
Pogledala ga je suznim ocima. - Oprosti što ti nisam vjerovala. Više
nikada necu uciniti istu pogrešku.
- Nemoj me nikada ostaviti - rekao je uzevši je u zagrljaj - zato jer te
volim go síoraí. - Zauvijek. Još mu je bilo teško to reci, iako je to vec dugo
bilo tako.
Kad ju je pustio, ispružila je ruku i nasmiješila se ogledavajuci
prsten.
- Pretpostavljam da su Ilysa i Teàrlag bacile kojekakve cari na njega
- rekao je.
- Ne trebaju ti nikakve cari da bi me zadržao - Glynis mu je primila
ruke i svojim ozbiljnim sivim ocima pogledala ravno u njega. - Znaš kako
sam tvrdoglava. Više me se neceš moci riješiti baš da i hoceš.
Alexu je laknulo. Glynis je bila najodlucnija žena koju je do sada
upoznao i odlucila je ostati s njim.
Izraz lica joj se smekšao kad je rekla: - Stvorit cemo našoj djeci dom
pun ljubavi, mo shíorghrá. - Moja vjecna ljubavi.
Alex je obujmio lice svoje žene i ljubio je, dugo i polako.

272
 EPILOG

DAN SV. BRIGITE (LÁ FHÈILL BRÌGHDE)

VELJACA, 1516.

N edostajala si mi - rekao je Alex i ponovo poljubio svoju ženu u obraz

dok su se zajedno penjali s obale. Upravo se vratio sa sastanka s
Connorom i ostalima u Dunscaithu.
- U ovo doba godine trebao si preko Mincha ploviti na Skye - ljutila
se.
- Imam sv. Mihaela koji me štiti - rekao je položivši ruku na prsa na
mjestu gdje je stajao medaljon. - Osim toga, zima je blaga.
Cvršce je omotao ogrtac oko Glynisinih ramena. Sudeci po oštru
vjetru koji je dolazio s mora, spremala se promjena vremena.
- U blagovaonici malo vlada strka - upozori ga Glynis. - Reci mi sad
sve novosti, prije nego što ubemo.
- Angus i Torquil su mrtvi - rece Alex. - Starješina Clanranaldovih
zavezao je Angusa u vrecu i odmah ga bacio u more zato što je oskvrnuo
žene njihova klana.
- Što je bilo s Torquilom?
- Neko je vrijeme bio zatocen, ali onda se poceo hvaliti da može jako
brzo trcati. Kad su ga pustili da trci obalom kako bi to dokazao, pokušao
je pobjeci. Pogodili su ga strijelom u nogu.
- Umro je od toga?
- Pa... - rekao je Alex - zakljucili su da je rana neizljeciva i ubili ga.
- Hmmm. A kako je Connor?
- Hugh se zakleo na krvnu osvetu zbog smrti njegove brace - rekao
je Alex - a ako to nije dovoljno, šire se glasine da su MacLeodovi i
Macleanovi potajno obavijestili krunu da su spremni promijeniti stranu
u pobuni, ali za odrebenu cijenu.
- Za odrebenu cijenu?
- Da, obicno je cijena tubi posjed - odgovorio je Alex. - Uz to, Connor
je cuo da s njegovom sestrom Moirom njezin muž jako loše postupa.
273
 - Ah, to je strašno - rece Glynis. - Što ce uciniti?
- Poslao je Duncana u Irsku da vidi je li to tocno - rekao je Alex
pogledavši ju znacajno.
- Puno traži od Duncana - primijeti Glynis.
- Nisam ti rekao najzanimljiviju vijest - rekao je Alex, još ni sam ne
vjerujuci u to. - Moji roditelji žive zajedno i ponašaju se kao zaljubljeni
golupcici.
Glynis se nasmijala i stisnula mu ruku dok su se zajedno penjali
prema kuli.
- I dalje misle samo na sebe, ali sad je u njihovu društvu puno
ugodnije.
- Drago mi je da si uspio doci kuci na vrijeme da zajedno proslavimo
Dan sv. Brigite.
Kad su ušli u blagovaonicu, za stolom je ugledao Sorchu sa skupinom
žena i djece. Radili su tradicionalne figurice svetice od slame i upravo su
ih uresivali vrpcama i školjkicama.
- Tata! - Sorcha je dotrcala pozdraviti ga i povukla ga za rukav. - Dobi
vidjeti svetu Brigitu.
Alex se uz dužno poštovanje divio lutki i njezinu ruhu.
- Dobite, djeco - rekla je njegova žena - pa cu vam ispricati nešto o
Danu svete Brigite.
Kad su se djeca okupila oko nje pokraj upaljenog kamina, Glynis je
položila ruku na svoj izboceni trbuh i nasmiješila mu se. Oboje su bili
sretni zbog tog djeteta.
- Dan svete Brigite pada u vrijeme kad ovce dobivaju mlijeko
pripremajuci se za janjenje - rekla je djeci. - Iako zima još nije prošla,
primjecuju se prvi znaci proljeca. Slavi se novi život, ponovno bubenje
zemlje i nada u dobar ribolov nakon razdoblja oluja. Nije dopušteno
predenje ni bilo koji drugi posao u koji je ukljucen kotac, jer se kotac
vremena okrece izmebu godišnjih doba.
Alex se smijuljio u sebi. Poput vecine gorštackih blagdana, i ovdje je
rijec o poganskoj proslavi pod maskom kršcanskoga sveca.
- Ribari su skupljali morsku travu za gnojivo, a žene cistile i spremale
- nastavi Glynis. - Potom smo na cetiri kuta naših ocišcenih kuca stavljali
školjke kako bismo imali dobar ulov.
Glynis preko djecjih glava sretne njegov pogled i oni se nježno
nasmiješe jedno drugomu. - Dan svete Brigite dan je kada slavimo dom,
ognjište i obitelj.
274
 Bio je to dom o kakvom je Alex sanjao dok je bio dijete. Zadovoljno
uzdahne pogledavši lica okupljenoga naroda u staroj utvrdi koju je
Glynis pretvorila u dom. Kimne Tormondu koji je, ako ne griješi, ispod
stola držao ruku na Bessienoj nozi.
Glynis pošalje Sorchu na vrata da vikne: - Brigita, ubi.
- Dobro došla, Brigita - klicale su ostale žene. - Tvoja postelja je
spremna.
Glynis je uzela lutku sa stola i svi su se okupili oko nje kad ju je
položila na slamnatu postelju pokraj ognjišta.
- Ovo se zove Brigitin prut - objasnila je kad je pokraj lutke stavila
glatki, ravni brezov štap. - Svetica ima prut kako bi zemlja ponovo
oživjela.
- Mislim da znam što bi prut trebao predstavljati - šapne joj Alex u
uho.
Pogledala ga je tobože ozbiljno, a onda je Uni pružila zdjelicu vode i
zdjelicu soli. - Ostavi ih vani kako bi ih svetica blagoslovila. Rabit cemo
to cijelu godinu za ljekarije jer je Dan svete Brigite ujedno Dan
ozdravljenja.
Alex je znao da je za tu svrhu odabrala Unu zato što je tu djevojku
doista trebalo izlijeciti.
- To ce svima nama donijeti zdravlje i zaštitu u mjesecima koji su
pred nama - rekla je Glynis odrezavši vrpcu tkanine za svakoga clana
kucanstva da ju ostavi pred vratima kako bi ju sveta Brigita blagoslovila.
Uzeo ju je i Alex kako bi joj udovoljio, iako je Glynis vec izlijecila
njegove rane.
Posljednji zadatak te noci, nakon proslave, imao je kucedomacin.
Morao je ugasiti vatru i poravnati pepeo. Ujutro ce u pepelu potražiti
znak da je svetica bila ovdje. Alex je brzo obavio zadatak jer mu je samo
to stajalo na putu da svoju ženu odvede gore u krevet.
Poslije, te iste noci dok je ležala u njegovu zagrljaju, Alex pomisli na
svoju srecu i brojne promjene koje su se u proteklih nekoliko mjeseci
dogodile u njegovu životu. Kao što je Teàrlag prorekla, Glynis je ispunila
njegove najskrovitije želje.
- Dala si mi sve za cime sam žudio, ali nisam vjerovao da zaslužujem
- rekao joj je. - Ucinila si od mene puno boljeg covjeka nego što sam
mislio da mogu biti.
- Veselim se svakom danu s tobom - rekla je položivši mu ruku na
srce. - Jako sam sretna s tobom.

275
 Doista je bila sretna s njim. S druge strane, Glynis je od pocetka bila
puna iznenabenja.

276
 POVIJESNA CRTICA

K ad covjek radi istraživanja za pisanje povijesnoga romana, veseli ga

otkrivanje stvarnih likova i dogabaja u koje nitko ne bi povjerovao
da ih je izmislio. Srecom, Škotska 16. stoljeca pravi je rudnik blaga za
takva otkrica pa sam mnoga od njih ukljucila u ovu knjigu. Nakon pet
stotina godina brojni podaci nisu dostupni ili su predmet rasprave, a
granica izmebu povijesnih cinjenica i predaje veoma je nejasna. To,
naravno, romanopiscu da je prostora za maštu.
Shaggy Maclean i Catherine Campbell bili su vjencani. Dogabaj na
stijeni za vrijeme plime kao i Shaggyjev posjet Campbellovima nakon
toga dobro je poznata prica, iako su se ti dogabaji zbili nekoliko godina
kasnije nego u mojoj knjizi. Shaggy je ubijen 1523. u Edinburghu,
vjerojatno proboden bodežom u krevetu. Opcenito se vjeruje da je za to
odgovoran John Campbell, knez od Cawdora.
Žena Johna Campbella, Muriel, takober je povijesna osoba. Prema
pricama, Muriel su Campbellovi oteli ispred dvorca Cawdora dok je bila
vrlo mlada. Odrasla je u kucanstvu starješine Campbellovih, s dvanaest
se godina udala za Johna i imala je sretan brak. Imala sam srecu te sam
posjetila dvorac Cawdor i vidjela izrezbareni okvir iznad kamina u cast
njihova braka.
Nakon Jakova IV., koji je poginuo u bitci kod Floddena, dugo je
vladao njegov malodobni sin, koji je poticao frakcijske borbe za premoc.
Prema želji pokojnoga kralja, Margareta Tudor, njegova udovica i sestra
Henrika VIII., u pocetku je bila regentica. Starješina Douglasovih, koji se
pojavljuje u Čuvaru, a spomenut je i u ovoj knjizi, postao je njezin
ljubavnik u pokušaju da utjece na krunu. No, Douglas se preracunao kad
se njome oženio. Kao posljedicu toga, Margareta Tudor izgubila je
regentstvo. Kad je Margareta izbjegla u Englesku, Douglas je uzeo njezin
novac i pobjegao s drugom ženom. Njegov brak nikada nije obnovljen,
ali tri je godine držao svojega maloljetnoga posinka, Jakova V.,
kao zatvorenika i vladao u njegovo ime.
Antoine D’Arcy, francuski plemic poznat kao Bijeli Vitez, bio je
stvarna osoba koja je došla u Škotsku pomagati sljedecemu regentu,
vojvodi od Albanyja. Ocito, D’Arcy je i prije posjecivao Škotsku kako bi

277
sudjelovao u viteškim turnirima. Kao i s ostalim povijesnim osobama,
zbog potreba radnje malo sam promijenila njegovu osobnost.
Polustricevi mojega junaka Connora donekle su temeljeni na pravim
sinovima Hugha, prvoga starješine MacDonaldovih sa Sleata. Buduci da
je Hugh dvojicu svojih sinova nazvao Donald, a dvojicu Angus,
promijenila sam njihova imena kako bi se izbjegla zabuna. Moj opis
zarobljivanja njih dvojice potpuno je izmišljen, ali nacin na koji su
smrtno stradali podudara se s pricama koje o njima kruže.
Lik Magnusa Clanranalda zasnovan je na starješini Clanranaldovih
po imenu Dougal. Stvarnoga starješinu Clanranaldovih ubili su
pripadnici njegova klana, a njegovim sinovima oduzeto je pravo da
postanu starješine.
Duljinu pojedinih putovanja, kao i nadnevke nekih dogabaja,
prilagodila sam potrebama svoje price. Osim Dunfaileaga, svi dvorci
spomenuti u ovoj knjizi postojali su, iako su neki danas ruševine. Postoji
jezero Eynort na Južnom Uistu, ali nemam pojma ima li skrivene zaljeve
i uvalice. Nadam se da cu ga jednoga dana posjetiti i to sama otkriti.

278
 MARGARET MALLORY napustila je pravnicku karijeru kako bi
pocela pisati romane. Nije jasno zašto je to sve iznenadilo. Tko ne bi više
volio uzbudljive pustolovine sa zgodnim gorštacima od pisanja izvješca
i poslovnih pisama?
Margaret živi u prekrasnom sjeverozapadnom dijelu SAD-a sa
svojim suprugom, luckastim psom i mrzovoljnom mackom. Njihova su
djeca otišla u vlastite pustolovine, a ona vecinu vremena provodi radeci
na novoj romanticnoj prici.
Margaret voli kad joj se citatelji javljaju.

279