Professional Documents
Culture Documents
Menadžer je osoba čiji primarni zadaci proizlaze iz procesa menadžmenta – on planira i donosi
odluke, organizuje rad i poslovanje, angažuje i vodi ljude, kontroliše ljudske, finansijske, fizičke i
informatičke resurse.
EEF
EFIKASNOST I EFEKTIVNOST
Dok efikasnost znači raditi stvari na pravi način, efektivnost znači raditi prave stvari.
Efikasnost zavisi od sposobnosti menadžera, posebno onih koji se bave planiranjem da izaberu
adekvatne ciljeve, kao i sredstva za dostizanje ovih ciljeva. Fokus efikasnosti predstavlja smanjivanje
utroška resursa.
Efektivnost je osnova uspeha, efikasnost je minimalni uslov za opstanak kada je uspeh već postignut.
To znači da se efektivnost odnosi na područje poslovne aktivnosti i na strukturu proizvodnje.
1. Organizacioni ciljevi - željena stanja koja treba ostvariti, ili krajnja, ishodišna tačka svih akcija;
2. Zajedničko delovanje - da bi se ostvarili definisani ciljevi u upravljanju, potrebno je postaviti
pravog čoveka, na pravo mesto, u pravo vreme, zbog čega u ovom procesu važno mesto imaju
aktivnosti regrutovanja, obučavanja, motivisanja i rukovođenja ljudi;
3. Balansiranje efektivnosti i efikasnosti – efektivnost znači „raditi prave stvari“, dok efikasnost
znači “raditi na pravi način“.
Funkcije menadžmenta su :
Temeljne odgovornosti
Postavljanje ciljeva
Middle menadžment
Rešava konflikte
• First-level menadžment
Primarni zadatak:
Strategija potiče od starogrčke reči stratēgos i bukvalno znači "vođenje vojske" (grč. stratos :
vojska, ago: voditi, strategos : vojskovođa). Vremenom se izgubilo to prvobitno značenje, i danas pod
strategijom podrazumevamo specifičan način, oblik odlučivanja i aktivnosti, koje menadžeri
preduzimaju s namerom da se ostvare ciljevi preduzeća.
Pojmovi strategija i taktika su usko povezani. Oba označavaju ispravno korišćenje određenih
sredstava u vremenu i prostoru, pri čemu se (vrlo pojednostavljeno rečeno) strategija odnosi na cilj, a
taktika na način kako ostvariti postavljeni cilj.
Menadžeri predlažu i sprovode strategiju, koja predstavlja jedan menadžerski plan igre da bi
se:
Na koji način zelimo dostići poslovnu poziciju i ostvariti strateške i finansijske ciljeve?( Kako
stići tamo gde želimo?)
strateški izbor osnovnih strategija koje treba implementirati, ali i pratiti kako bi se dostigle
željene opcije.
• povećanju razumevanja,
• pažnju učesnika,
Henry Mintzberg
Strategija predstavlja jedan PLAN (plan), ili nešto poput toga – pravac, pokazivač smera,
buduće aktivnosti, stazu kojom ćete stići sa jedne pozicije na drugu.
Strategija je OBRAZAC (pattern), to jeste doslednost u ponašanju u određenom vremenskom
periodu.
Strategija je TRIK (ploy), tj. Specifičan “manevar” sa namerom da se nadmudri protivnik ili
konkurencija.
Strateški menadžment je :
2. “… kontinuirani, interaktivni proces koji ima za cilj proaktivno održavati organizaciju kao
celinu u stalnoj ravnoteži sa okruženjem” - Certo D.S., Peter J.P.
3. “.... Strateški menadžment se sastoji od analiza, odluka i akcija koje neka organizacija
preduzima da bi stvorila i održala konkurentske prednosti”. - Dess, Lumpkin, Eisner
4. STRATEŠKI MENADŽMENT.
• Bazično finansijsko planiranje javlja se kao prva faza u evoluciji strateškog menadžment
sistema. Ovaj planski menadžment sistem mogao se primenjivati u uslovima kada budućnost
predstavlja ponavljanje prošlosti, a promena je spora. Sredina preduzeća je poznata i stabilna. Rade
se kratkoročni
UPRAVLJANJE IZNENAĐENJIMA.
Za preduzeća, kao bitan strateški menadžment sistem, javlja se upravljanje pomoću slabih
signala iz okruženja, odnosno sa tržišta. Pitanja koja se identifikuju prismotrom, nadgledanjem
sredine organizacije, razlikuju se po količini informacija koje sadrže. Neka pitanja se odmah
identifikuju kao vidljiva i konkretna, pa se označavaju kao jaki signali (strong signal issues). Takvi, jaki
signali pružaju preduzećima mogućnost da naprave specifične planove kao odgovor i akciju na te
signale. Druga pitanja sadrže netačne i nedovoljne indikacije u vezi s događajima koji će imati uticaj
na razvoj i poslovanje organizacije. Ona sadrže slabe signale (weak signals). Međutim, slabi signali
sazrevaju i vremenom postaju jaki.
• Ukoliko organizacija čeka da slabi signali postanu jaki, postoji opasnost da ne reaguje
racionalno i da izgubi svoju stratešku poziciju. Upravo je to osnovni razlog što preduzeća, u takvim
uslovima visokog nivoa turbulencije i poremećenosti, imaju potrebu da počnu sa traženjem odgovora
dok su signali sredine još slabi i u začetku ( slab signal može biti mali pad cena akcija strateških
kompanija, jak signal povećanje cena energenata itd. ).
Budućnost uvek nosi neizvesnost. Kao posledica toga neke stvari i pored najboljih znanja i
veština menadžera, promaknu i postaju strateška iznenađenja. U pitanju su iznenađenja koja se ne
mogu predvideti. Zbog narastajućeg obima tih iznenađenja organizacije su, krajem sedamdesetih
godina prošlog veka, počele da koriste novi menadžment sistem: upravljanje strateškim
iznenađenjima (strategic surprise management). Strateška iznenađenja znače :
nemogućnost odgovora implicira glavni finansijski preokret ili gubitak glavne šanse;
Imajući u vidu navedene elemente sistem upravljanja strateškim iznenađenjima ima sledeće
bitne karakteristike: