STATISTIKA: Predavanje 8 1

Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

**TESTIRANJE HIPOTEZA**
"Uvijek pretpostavi kako Tvoj pretpostavka nije valjana."
Robert F. Tatman

Što je statistička hipoteza?

- tvrdnja o veličini parametra populacije, ili
- tvrdnja o obliku rasporeda populacije

Koje su vrste statističkih hipoteza?

- H0 – tvrdnja (nul-hipoteza)
- H1 – tvrdnja suprotna H0 (alternativna hipoteza)

Kako se testiraju statističke hipoteze?

- s pomoću jednog ili više slučajnih uzoraka

Tablica odlučivanja

Nema vatre
Vatra
nema alarma + (pogreška tipa II)
β
(pogreška tipa I) +
alarm α

istinita H0 lažna H0
istinita H1
H0 prihvaćena + (pogreška tipa II)
β
H0 odbačena (pogreška tipa I) +
α

Postupak odlučivanja počiva na svojstvima sampling distribucije testovne veličine.

pogreška tipa I ili α

- vjerojatnost odbacivanja istinite H0
- razina značajnosti (signifikantnosti)

pogreška tipa II ili β

- vjerojatnost prihvaćanja lažne H0

snaga statističkog testa (1- β)

- vjerojatnost odbacivanja lažne H1

α i β – planske veličine, određuju se nacrtom testa

2 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

**TESTIRANJE HIPOTEZE O
ARITMETIČKOJ
ARITME TIČKOJ SREDINI OSNOVNOG SKUPA**
Vrste testova:

dvosmjeran (na dvije granice)

jednosmjeran
- na gornju granicu, ili
- na donju granicu

Postupak:
1. postavljanje hipoteza
2. izabiranje uzorka
3. izračunavanje testovnih veličina
a) ako je n>30, i ako je nul-hipoteza istinita:
sampling distribucija uzoraka oblika je normalne distribucije bez obzira
kako je raspoređen osnovni skup, tj.
x ≈ N ( µ 0 ,σ x2 )
µ – nepoznata aritmetička sredina osnovnog skupa
µ0 – pretpostavljena aritmetička sredina osnovnog skupa
b) ako je n≤30 – Studentova distribucija
4. izabiranje razine značajnosti i određivanje kritičnih granica (ili, jedne granice) koje
dijele područje prihvaćanja nul-hipoteze od područja odbacivanja
5. zaključivanje o ishodu testa

Hipoteze i način donošenja odluke (n>30):

Vrsta testa Hipoteze Prihvaćanje ili
odbacivanje H0
H0... µ = µ0 |z|<zα/2 prihvatiti
H1... µ ≠ µ0 |z|>zα/2 odbaciti
dvosmjerni test gornja granica L2= µ0+ zα/2se( x )
donja granica L1= µ0 - zα/2se( x )
jednosmjerni test H0... µ ≤ µ0 z <zα prihvatiti
zadatak: veće od H1... µ > µ0 z >zα odbaciti
gornja granica L2= µ0+ zα se( x )
jednosmjerni test H0... µ ≥ µ0 z >-zα prihvatiti
zadatak: manje od H1... µ < µ0 z <-zα odbaciti
donja granica L1= µ0 - zα se( x )
zα/2 - određuje se pomoću tablica standardizirane normalne krivulje
npr. razina signifikantnost od 5% jednaka je pouzdanosti od 95%
zα/2 je z0,025 = 1,96
zα je z0,05 = 1,65 (0,5-0,05) = 0,45
x − µ0
z-test z=
se( x)
 STATISTIKA: Predavanje 8 3
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

Hipoteze i način donošenja odluke (n<30):

Vrsta testa Hipoteze Prihvaćanje ili
odbacivanje H0
H0... µ = µ0 |t|<tα/2 prihvatiti
H1... µ ≠ µ0 |t|>tα/2 odbaciti
dvosmjerni test gornja granica L2= µ0+ tα/2se( x )
donja granica L1= µ0 – tα/2se( x )
jednosmjerni test H0... µ ≤ µ0 t <tα prihvatiti
zadatak: veće od H1... µ > µ0 t >tα odbaciti
gornja granica L2= µ0+ tα se( x )
jednosmjerni test H0... µ ≥ µ0 t >-tα prihvatiti
zadatak: manje od H1... µ < µ0 t <-tα odbaciti
donja granica L1= µ0 - tα se( x )

tα/2 - određuje se pomoću tablica Studentove krivulje

npr. signifikantnost od 5% jednaka je pouzdanost od 95%, na npr. df = 20
tα/2 je t0,025 = 2,086, df = 20
tα je t0,05 = 1,725, df = 20
x − µ0
t-test t = varijancu uzorka množiti sa n/n-1
se( x)

Naputak koji je bitno primijeniti kod jednosmjernih testova:

Kod svih jednosmjernih testova prvo se zapiše hipoteza kako stoji u zadatku (npr. ako se testira
pretpostavka kako je aritmetička sredina veća od pretpostavljene vrijednosti, hipoteza iz zadatka
se formulira na način: H0... µ> µ0; odnosno alternativna H1... µ<µ0.)
Potom je potrebno postaviti radne nul hipoteze koje su suprotne onima iz zadatka: H0... µ< µ0;
odnosno alternativna H1... µ>µ0.

Dakle, riječ je testovima kod kojih postoje dvije skupine hipoteza:

a) Hipoteze iz zadatka
H0... µ> µ0
H1... µ<µ0 odbacuje se nul-hipoteza postavljena u zadatku
2.
b) Radne hipoteze
H0... µ< µ0 npr. prihvaća se prema z-testu i drugim
H1... µ>µ0 testovima
1.

Radne hipoteze se testiraju kako z-testom, tako i ostalim metodama testiranja (intervalom, i p
vrijednosti). Ukoliko se radna nul-hipoteza prihvaća, u zaključku se odbacuje nul-hipoteza
postavljena u zadatku, i obratno.
4 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

Primjer 1.
Prema standardu, prosječna trajnost žarulja od 75W je 2000 sati s prosječnim odstupanjem od
250 sati. Uz frakciju manju od 5% izabran je uzorak veličine 64. Prosječna trajnost žarulja u
uzorku je 1935 sati. Može li se prihvatiti pretpostavka kako je uzorak izabran iz osnovnog skupa
kojemu je aritmetička sredina prema standardu? Razina signifikantnosti je 5% (greška tipa I).

n = 64
µ0 = 2000
σ = 250 standardna devijacija osnovnog skupa
f<0,05
x = 1935
α = 0,05; dvosmjeran test: zα/2 je z0,025 = 1,96
H0... µ = 2000
H1... µ ≠ 2000

Testiranje
1. test (z-test)
x − µ0 x − µ 0 1935 − 2000
z= = = = −2,08
se( x) σˆ 250
n 64
|z| >zα/2
|-2,08| > z0,025 = 1,96 odbaciti H0

2. test (granice prihvaćanja)

L1 = µ0 - zα/2se( x ) L2 = µ0+ zα/2se( x )
L1 = 2000–1,96·31,25 L2 = 2000+1,96·31,25
L1 = 1938,75 L2 = 2061,25

Aritmetička sredina uzorka (1935) se ne uklapa u interval prihvaćanja (manja je od donje granice
intervala prihvaćanja), što znači kako je u zaključku potrebno odbaciti postavljenu H0.
 STATISTIKA: Predavanje 8 5
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

z0,025=1,96

α/2=0,025
α/2=0,025 (0,05:2)
(0,05:2)
0,475

0,95

x L1 µ0=2000 L2
1935 1939 2061

z=-2,08 -1,9 0 1,96

odbacivanje H0 odbacivanje H0

područje prihvaćanja H0
Primjer 2.
Radi povećanja produktivnosti strojevi će biti preinačeni. Preinaka je opravdana ako se postigne
više od 120 operacija strojeva po satu. Na jednom stroju je provedena preinaka, te su zabilježene
144 operacije po satu. Prosječan broj operacija po satu u provedenom ispitivanju iznosio je 125, a
procijenjena standardna devijacija 86,62. Razina signifikantnosti je 5%. Do kojeg se zaključka
dolazi na temelju provedenog ispitivanja?
- promatraju se samo odstupanja "na više"
- jednosmjeran test na gornju granicu

n = 144
µ0 = 120
σˆ = 86,62
x =125
σˆ 86,62
se( x) = = = 7,22
n 144
α = 0,05;
Jednosmjeran test:
zα je z,05 = 1,65 (0,5-0,05) = 0,45

H0... µ ≤ 120
H1... µ > 120 ... radne hipoteze
6 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

Testiranje
1. test (z-test)
x − µ0 125 − 120
z= = = 0,69
se( x) 7,22

z <zα prihvatiti
z >zα odbaciti

0,69<1,65

Odbacuje se H0 iz zadatka, i prihvaća se radna H0 (odnosno H1 iz zadatka), jer je izračunata

vrijednost z testa manja od tablične vrijednosti.

2. test (granice prihvaćanja)

L2= µ0+ zαse( x )
L2=120+1,65·7,22
L2=131,913
Aritmetička sredina uzorka (125) se uklapa u interval prihvaćanja, te je potrebno prihvatiti radnu
H0 (odnosno H1 iz zadatka). Razlog tomu je premala vrijednost aritmetičke sredine uzorka.
Naime, aritmetička sredina uzorka je manja od gornje granice intervala prihvaćanja.

α=0,05

µ0=120 x L2
125 132
č
0 0,69 z =0,69 1,65
Izačunati z
0 Tablični z
područje prihvaćanja H0 odbacivanje H0
Dakle, odbacuje se pretpostavka (zapisana u zadatku) kako je preinaka strojeva gospodarski
opravdana na razini signifikantnosti 5%, jer se prihvaća radna H0 po oba testa.
 STATISTIKA: Predavanje 8 7
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

Primjer 3.
Jedna banka želi smanjiti prosječan utrošak vremena pri obradi naloga stranaka. Promjena je
isplativa ako je prosječno vrijeme obrade MANJE od 30 sekundi po nalogu. Na temelju podataka
o trajanju obrade pomoću novog programa za 453 slučajno izabrana naloga izračunato je:
prosječno vrijeme po nalogu (28 sekundi) s prosječnim odstupanjem (4 sekunde). Testirati na
razini značajnosti 2% i donijeti zaključak!
- Što se želi? SMANJITI VRIJEME OBRADE!! (dakle, riječ je o jednosmjernom testu na
donju granicu)

n = 453
µ0 = 30
s = 4 (standardna devijacija uzorka – nije korigirana faktorom pristranosti n/n-1)
x = 28
s2n 4 2 453
σˆ = = = 4,0044
n −1 452
σˆ 4,0044
se( x) = = = 0,188
n 453

α = 0,02; -zα je –z0,02 = -2,05 (0,5-0,02) = 0,48

Jednosmjeran test:
H0... µ ≥ 30
H1... µ < 30

Testiranje
1. test (z-test)
x − µ0 28 − 30
z= = = −10,630
se( x) 0,188

z >-zα prihvatiti
z <-zα odbaciti

-10,630<-2,05
Odbacuje se radna H0; a prihvaća H0 iz zadatka

2. test (granice prihvaćanja)

L1= µ0- zαse( x )
L1=30 – 2,05·0,188
L1=29,6
8 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

α=0,002

x L1 µ0=30
28 29,46

z =-10,63 -2,88 0 z

odbacivanje H0 područje prihvaćanja H0

Aritmetička sredina uzorka manja je od L1. Radna nul hipoteza se ne prihvaća, tj. na razini 2%
signifikantnosti moguće je prihvatiti tvrdnju kako nova programska podrška skraćuje vrijeme
obrade naloga.
 STATISTIKA: Predavanje 8 9
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

**p VRIJEDNOST –
EMPIRIJSKA RAZINA SIGNIFIKANTNOSTI**

Deset razloga za “biti statističar”

1. devijaciju smatraju normalnom
2. osjećaju se kompletni i dovoljni
3. uglavnom su prosječni
4. djeluju diskretno i kontinuirano
5. uvijek su 95% u pravu
6. možda nisu normalni, ali se mogu transformirati
7. nikada ne izgovaraju riječ: sigurno
8. značajno su različiti (significatnly different)
9. uvijek su u potrazi za svojom razdiobom
(distribucijom)
10. nitko drugi ne želi njihov posao

vjerojatnost odbacivanja istinite H0

"mjera" s kojom se mjeri vjerojatnost odbacivanja H0 na temelju informacija iz uzorka, to jest
na temelju testovne veličine (z-testa, tj. t-testa)

što je p-vrijednost manja, manja je i empirijski utvrđena vjerojatnost odbacivanja istinite H0 i
obratno

Odluke:
a) ako je p vrijednost manja od α, prihvaća se H1
b) ako je p vrijednost veća od α, prihvaća se H0

p vrijednost je vjerojatnost da empirijski z-test poprimi veću (apsolutno veću) vrijednost od

vrijednosti izračunate na temelju uzorka

Hipoteze p vrijednost
H0... µ = µ0 , H1... µ ≠ µ0 p = 2P(Z>|z|)
H0... µ ≤ µ0 , H1... µ > µ0 p = P(Z> z )
H0... µ ≥ µ0 , H1... µ < µ0 p = P(Z>|z|)

za n<30, p vrijednost se računa za t (a ne za z) određen pomoću tablica Studentove distribucije

Primjer 4.

Hipoteze z test p vrijednost

H0... µ = 500 , H1... µ ≠ 500 1,90 0,0574
H0... µ ≤ 15 , H1... µ > 15 1,45 0,0735
H0... µ ≥ 6,5 , H1... µ < 6,5 -2,25 0,0152
10 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

Kako je izračunata p vrijednost?

a) H0... µ = 500 , H1... µ ≠ 500
p – vrijednost = 2P(Z>|1,90|)
= 2P(0,5000 – 0,4713)
= 0,0574

b) H0... µ ≤ 15 , H1... µ > 15

p-vrijednost = P(Z>z)
= P(Z>1,45)
= 0,5000 – 0,4265 = 0,0735

c) H0... µ ≥ 6,5 , H1... µ < 6,5

p-vrijednost = P(Z>|z|)
= P(Z>|-2,25|)
= 0,5000 – 0,4878 = 0,0152
- za z veći od 3 p vrijednost je ≈ 0

**POGREŠKA TIPA II (BETA)**

Tablica odlučivanja
Lažna H0
Istinita H0 Istinita H1

nema vatre vatra

nema alarma -
H0 prihvaćena + β
(pogreška tipa II)
-
alarm
α +
H0 odbačena
(pogreška tipa I)

Alfa je razina signifikantnosti na kojoj je provedeno testiranje hipoteze.

Vjerojatnost β je vjerojatnost prihvaćanja lažne H0.
Snaga testa (1- β ) ovisi o vjerojatnosti pogreške tipa II: P(β)=1- β

Postupak testiranja pogreške tipa II

Izračunati sve potrebno za testiranje hipoteze
- pretpostavku iz H0 označiti kao µ0
- dozvoliti i drugu pretpostavku i označiti je µ1
- µ0 ≠ µ1
 STATISTIKA: Predavanje 8 11
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

Koliko sampling distribucija se analizira?

- dvije!!!
N ( µ0 ,σ x2 ) N ( µ1 , σ x2 ) testirati će se
testovima iz
već testirano sljedeće tablice
intervalom
L 1 .......... .......... .......... . µ .......... .......... .......... .. L 2
µ 0 − z α / 2 se ( x )......... .. µ .......... ... µ 0 + z α / 2 se ( x )

- alternativna sredina može biti veća ili manja od L2, odnosno, od L1

- ovisno o veličini alternativne sredine u odnosu na gornju ili donju granicu već testiranog
intervala, potrebno je primijeniti jedan od sljedećih testova:

 L − µ1   L − µ1 
µ1 > L2 β = P  1 < Z < 0  − P 2
 
< Z < 0

 se ( x )   se ( x ) 
 L2 − µ1   
β = P  0 < Z <  − P  0 < Z < L1 − µ 1 
µ1 < L1 se ( x )   se ( x ) 
   
 L − µ1   L − µ1 
L1 < µ1 < L2 β = P  1 < Z < 0  + P 0 < Z < 2
 


 se ( x )   se ( x ) 

Primjer 5.
Razina signifikantnosti 5%, pretpostavljena sredina osnovnog skupa = 16, aritmetička sredina
uzorka = 15, standardna greška = 2, n=260
Kolika je vjerojatnost kako je uzorak izabran iz osnovnog skupa sa sredinom:
a) 20 b) 11 c) 17

Rješenje:
dvosmjerno testiranje H0
H0... µ = µ0 ; µ = 16
H1... µ ≠ µ0; µ ≠ 16

I test - z test
x − µ0 15 − 16
z= = = −0,5
se( x ) 2

H0 se prihvaća jer je |z|<zα/2, tj. |-0,5|<z0,025

|-0,5|<1,96
12 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

II test - interval prihvaćanja

donja granica gornja granica
L1= µ0 - zα/2se( x ) L2= µ0+ zα/2se( x )
L1=16 – 1,96 · 2 L2=16 +1,96 · 2
L1=16 – 3,92 L2=16 + 3,92
L1=12,08 L2=19,92

12,08 µ = 16 19,92
aritmetička sredina uzorka = 15

Postavljena H0 se prihvaća kao moguća na razini signifikantnosti od 5%

a) Vjerojatnost kako je uzorak izabran iz osnovnog skupa sa sredinom 20

µ1 > L 2
20 > 19,92
 L − µ1   L − µ1 
β = P 1 < Z < 0  − P 2 < Z < 0 
 se( x)   se( x ) 
 12,08 − 20   19,92 − 20 
β = P < Z < 0  − P < Z < 0 
 2   2 
β = P( − 3,96 < Z < 0) − P( − 0,04 < Z < 0)

Za kvocijent veći od 3, može se uzeti vjerojatnost od 0,5

β = 0,5000 − 0,0160 = 0,484
1 − β = 1 − 0,484 = 0,516

Vjerojatnost prihvaćanja pretpostavke kako je uzorak izabran iz osnovnog skupa sa sredinom 20

je 0,484

b) Vjerojatnost kako je uzorak izabran iz osnovnog skupa sa sredinom 11

µ1 < L1
11 < 12,08
 L − µ1   L −µ 
β = P 0 < Z < 2 −P 0< Z< 1 1 
 se(x )   se( x) 

 19,92 −11   12,08 −11 
β = P 0 < Z <  − P 0 < Z < 
 2   2 
β = P (0 < Z < 4 , 46 ) − P (0 < Z < 0 ,54 )
β = 0,5000 − 0,2054 = 0,2946
1 − β = 1 − 0,2946 = 0,7054
 STATISTIKA: Predavanje 8 13
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

c) Vjerojatnost kako je uzorak izabran iz osnovnog skupa sa sredinom 17

L1 < µ 1 < L 2
12,08 < µ1 < 19,92
 L −µ   L − µ1 
β = P 1 1 < Z < 0  + P 0 < Z < 2 

 se( x )   se( x ) 
 12 ,08 − 17   19 ,92 − 17 
β = P  < Z < 0  + P  0 < Z < 
 2   2 
β = P ( − 2 , 46 < Z < 0 ) + P (0 < Z < 1, 46 )
β = 0,4931 + 0,4279 = 0,921
1 − β = 1 − 0,921 = 0,079

alternativna sredina 11 17 20
β 0,2946 0,921 0,484
1-β 0,7054 0,079 0,516

**TESTIRANJE HIPOTEZE O RAZLICI

ARITMETIČKIH SREDINA DVA OSNOVNA SKUPA**
"Cijenim se zbog onoga što – osim u sebi – ne mogu naći više ni u koga."
Luka Perković, Kritike i eseji

Testiranje hipoteze o razlici aritmetičkih sredina dva osnovna skupa pripada skupini dvosmjernih
testova, dakle testiraju se obje granice intervala (i donja i gornja).

Postupak:
1. postavljanje hipoteze
H0... µ1 = µ2; µ1 - µ2 = 0
H1... µ1 ≠ µ2; µ1 - µ2 ≠ 0
µ1 - aritmetička sredina prvog osnovnog skupa
µ2 - aritmetička sredina drugog osnovnog skupa
Pretpostavka zapisana u nul-hipotezi govori kako je razlika između dviju sredina jednaka
nuli, to jest, kako razlike između sredina dva osnovna skupa nema.
14 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

2. izabiranje uzorka iz svakog osnovnog skupa (dva uzorka)

3. izračunavanje testovnih veličina u svakom uzorku
a) ako su n>30

z-test x1 − x 2
z =
se ( x 1 − x 2 )
|z|<zα/2 prihvatiti H0
|z|>zα/2 odbaciti H0

- ako je p vrijednost veća od razine signifikantnosti α, prihvatit će se H0

- se( x1 − x2 ) je standardna devijacija distribucije razlika aritmetičkih sredina uzoraka
σ 12 σ 2
se ( x 1 − x 2 ) = + 2
n1 n2
- ako varijance osnovnih skupova nisu poznate, tada se standardna greška izračunava prema
2 2

izrazu: s1 s2
se ( x 1 − x 2 ) = +
n1 n2
pri čemu je:
2 n
s = s2
n −1

kreiranje intervala prihvaćanja

donja granica gornja granica
L1= - zα/2se( x1 − x 2 ) L2= + zα/2se( x1 − x 2 )

Ukoliko se razlika aritmetičkih sredina uzoraka uklapa u interval prihvaćanja, nul

hipotezu je moguće prihvatiti kao istinitu za danu razinu signifikantnosti.

b) ako su n≤30
Za uzorke koji su manji od 30 jedinica, testiranje se provodi s pomoću Studentove t
distribucije.

t-test
x1 − x2
t=
se( x1 − x2 )
|t|<tα/2 prihvatiti H0
|t|>tα/2 odbaciti

stupnjevi slobode se izračunavaju: (n1+n2 - 2)

2 2
(n1 − 1) s1 + (n2 − 1) s 2  (n1 + n2 ) 
se( x1 − x2 ) =  
n1 + n2 − 2 n n
 1 2 
2 n
s = s2 pretpostavka: varijance obiju populacija su jednake
n −1
 STATISTIKA: Predavanje 8 15
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

kreiranje intervala prihvaćanja

donja granica gornja granica
L1= - tα/2se( x1 − x 2 ) L2= + tα/2se( x1 − x 2 )

4. donošenje zaključka
H0 se prihvaća kao moguća na danoj razini signifikantnosti:
- ako je|z|<zα/2, tj. ako je|t|<tα/2
- ako je p vrijednost veća od razine signifikantnosti α
- ako se razlika aritmetičkih sredina uzoraka nađe između donje i gornje granice intervala
prihvaćanja (između L1 i L2)

Say not "I have found the thruth", but rather, "I have found a truth."
Kahlil Gibran, The Prophet

Primjer 6.
Proizvođač baterija tipa AX2 tvrdi kako se njihova kvaliteta bitno ne mijenja ni nakon
skladištenja od 6 mjeseci. Izabran je uzorak od 40 baterija neposredno nakon proizvodnje.
Prosječan vijek tih baterija bio je 584 sati s prosječnim odstupanjem od 49 sati. Nakon 6 mjeseci
izabrano je 35 uskladištenih baterija. Njihova je prosječna trajnost bila 558 sati s prosječnim
odstupanjem 57 sati. Može li se prihvatiti tvrdnja proizvođača? Razina signifikantnosti 3%
n1 = 40 n2 = 35
AS prvog uzorka = 584 sati AS drugog uzorka = 558
SD1 = 49 SD2 = 57
α = 3% zα/2= z0,015=2,17

2 2
s1 s2
se ( x 1 − x 2 ) = + =
n1 n 2
40 35
(49 ) 39
2
(57 ) 34 2

= + =
40 35
2462 ,56 3344 ,56
= + = 61,56 + 95 ,56
40 35
= 12 ,53

z-test
x1 − x 2
z=
se( x 1 − x 2 )
584 − 558
z= = 2,07502
12,53
|z|<zα/2
|2,08|<z0,015
|2,08|< 2,17 H0 prihvatiti
16 STATISTIKA: Predavanje 8
Testiranje hipoteza o aritmetičkoj sredini, p- vrijednost

interval prihvaćanja

donja granica gornja granica

L1= - zα/2se( x1 − x 2 ) L2= + zα/2se( x1 − x 2 )
L1= - 2,17·12,53 L2= + 2,17·12,53
L1= - 27,1901 L2= + 27,1901

x1 − x 2 =
584 − 558 = 26

H0 treba prihvatiti na temelju pokazatelja oba testa.