pe

DJELA FRANA GALOVICA

U R E D U I EJ U L T J Es n N n S r C
FRAN GALOVIC

fl.$ee
&pgffi
il
(1e07)

IZDANIE HRVATSKOG
IZDAVATACTOC BIBLIOGPAFSKOG
ZAVODA
Tisak i uvez ,,UNION" grafidko-nakladni zavod d. d. - Za$reb
ZAGREB tg42
 MORS REGNI
TRILOGIJA

DIO PRVI

LICA
KRALI ZVONIMIR
KRAL]ICA LEPA
KRALJEVIE RADOVAN
NADBISKUP LOVRO
STREZINJA, velika5
IELENA
PRVA I
DRUGA I dvorkinla
TRECA J
DVA VOINTKA
Daorana Zaonimiroaa kraljeasltoga grad,a.
Ljetno preduederje.

IEDINI EIN
velika, hraljeaska d,uorana.(J rijeaome
kutu terasa sa stupouima,
s koie puca' d'aleki uid,ik tur nlore.
IJ d,nu aisolci prozor s cruenirn,
te\kim zaujesima. Desno otraga uerika
?.trata,a ,taprijed, prijestor,
do hojega oode stepenice,pokrio"o"
skupocjenim, sagoaima,.Lijeuo
ornania ara'ta, u pokraine odaie.
No tirori neholilco snlica. Sa
stropa se spuita hristalni sujetinnik.
SVA PR.AVA PIIIDRZANA
 suietlosti suntaneo koio Na dno tavno grobnom r,ukom
Kroz terasu Pda grimizni uol ru,tlene
str rurmre\kali ueliku' Tisud mrtvijeh junaka
polako nestaie u srebrnirn talasima, itono
plaau Pudinu- Slomiv5i ru bi,esu divljem
Bi,ela jedra i katar'ke. . .
Zagluina buka, pa zatim opet duboki mir'

TRI DVORKINJE DRUGA DVORKTNIA:

netom kao slap biiele
sluSaju daleki ium glasoaa, lto se razbio Nigdle glasa.. . sve je pusto,mirno.. .
piene o mrtuu obalu'
Pauza.
PRVA DVORKINIA:
U m u k l is u . . ' PRVA DVORKINIA
drugoj:
DRUGA DVORKINJA Suti5?
oslonierwo stuP:
Opet Pusti m'ir. . . DRUGA DVORKINJA:
Sl,u5a,m...
TRECA DVORKINJA
Spominjemse
iza pauze,zagleilalase put beskrajneputinc:
Slaviieve smrti tuZne. . .
Gledaj sunce,
Kako tone
DRUGA DVORKINJA:
I prolieva je i ruka joj klone.
ispru*ila ruku, kao da 6eneito reti, ali zastane,
Rumen krvulu
Povrh bielog grada kraljevskoga'
PRVA DVORKINJA:
PRVA DVORKINJA: BleSeveder
Krvavo ie sinje rlo're ' ' ' Kao danas,
Ka'd je poSo, da ne dode viSe. . .
TRECA DVORKIN|A: Llprav' tako
Padalo je
Ko da 'tegnu samrt crna
TtrZno rsunce-
U sablasnom Pla5tu nodno'm
 DRUGA DVORKINJA:
|adno, mirno
I sumrtvo, |eknuo je hladni kamen
Kao da ie Mradnim, mrtvim, noinim jekom,
Um r ijet i. . . A konj,ika nesta u mrak. . .

PRVA DVORKIN}A:
TRECA DVORKINJA
C r n i d a n e !. . . iza stanke:

DRUGA DVORKINIA f e , d v ad i s e m . . .
muklim glasom:
PRVA DVORKINJA:
Slutimtugu.. .
Kao da je neman straSna
Krila silna, golema i crna
PRVA I TREEA DVORKINJA
Spustila mi na grud. . .
pristuPilek nioizi bliie:
S t a y e ?B l i e d i s ? . .
TREEA DVORKINJA
iaptom:
DRUGA DVORKINfA:
f a o n a m a !. . .
Slutim . . .
Noias ,- o ponoei,
PRVA DVORKINIA:
Kad su pale mrtve sjene
Oko dvora kraljevskoga, Vidjeste li kralja?
Vid,io je straZar, gdjeno
Crni konjik kasom hrlim TRECA DVORKINJA:
Dode podno kule tamne Bl,iedje bi'o,
I udari teSkim madem K ad j e si S o ni za st ube. . .
O zid pusti . . .

PRVA I TRECA DVORKINJA DRUGA DVORKTNfA:

protrnuuli s uEasa: Kral,jevie ga ispratio
Do vratiju...
| a o n a m a .! . .
 PRVA DVORKINIA DRUGA DVORKINJA:
spustila se rur stolicu: Sino€
Tako mi je teSrko.. . Sum,jeli su bo,lno vali,
Ko da p,lacu tur,obniiem glaso,m
eeZn;',u tmastih dem,presa u mraku . . .
TRECA DVORKTN|A: Su,mjeli su drhtavo i bolno
Su,za mu je spuzila niz l,tce, Liubee hladni kamen bielog dvora,
Kadno o'de... Ko da kreiu p'ut nezna,nih strana
P raS taj ui se zauvieke s njim e. . .

PRVA DVORKINJA:
|a se bofim. . . PRVA DVORKINIA
Svi su bie,suri... ustane:
Sta to zborir3?
DRUGA DVORKINJA:
Bog bi znao, DRUGA DVORKINJA:
Sto ee doniet suton mradni, . .
Ne znam . . . rne znam sama;
Cuje se iz d,aljinelaki ium. Tek sluti,m ne5ta. . .

PRVA DVORKINIA TRECA DVORKINIA

zadrhtalaje: ispruiia\i ruku:
Sta ;e? Kako mi,rno to,ne
I gasne sunce - srrerro i la,ga,no.. .

TRECA DVORKTNIA: Sue tri gledaju nepomi\no tu, rrcre.

Nlsta . . .
Razbio se talas p'lavi DRUGA DVORKINIA
Na dalekom Zalu. . . prenula se:
Kratha pauza. A kraljica?

10
1l
 TREdA DVORKTNfA:
TRECA DVORKINIA:
Strah za kral:je'm,
Vldl,ela sam sinod, S trah za si nom. . .
Stalala je kuli na visini,
A daleki Pramen mjesedine PRVA DVORKINJA:
'
Drhtao je nad njom mrtvim mukom ' '
A lelena?

PRVA DVORKIN}A: DRUGA DVORKINIA:

Ko sablast nodna Kraljevii je ljl.rb,i viSe
Povladi se dvorom Nego sunce. . .
I uspinje na osamllenu kulu ' ' '
TRECA DVORKINfA:
TREEA DVORKINJA:
|oS ko djeca lj,ubl;ahu se. . .
Ko ponoi crna mrka je 'i mradna'
DRUGA DVORKINJA:
PRVA DVORKINIAT Zbore,
Da je ona kraljevskoga roda .
I sve se 6ini,
Ko da ne5to deka. ' '
PRVA DVORKINJA:
Tko bi znao! . . .
TRECA DVORKINIA:
Juder, kad ;e su'mrak Pao, DRUGA DVORKINIA
S biskupom je u vrt Po5la, tud,nim iaptom:
I u sjeni zborili su
Znate, da su velika5i
D,ugo... dugo...
Bunu digli protiv kralla?. . .

PRVA DVORKINJA: PRVA DVORKINJA:

I nju more Znamo...Suti...
Brige crne.. .
13
t2
 TRECA DVORKIN|A: TRECA DVORKTNfA:
Kralrjevska je kruna
Ne ee poii
Da izbavesvetuzemlj'u... Sad posveiena...

PRVA DVORKINIA: DRUGA DVORKINIA

I zato k njima otiEo je kralj, gorldm smijehom:
Da umiri ih . . . S l avi i evo,m krvl j u...

DRUGA DVORKINIA:
PRVA DVORKINJA
B i' t ee z la ... ,j a s l u ti m ;
naglo:
|er ne javlj,a se zalud konjik crni
O ponoi,i pred kulom . . . l Imukni . . .

no'1,?;:,*l*to TRECA DVORKINJA:

Suti...Suti...
DRUGA DVORKINJA
taiinstaeno:
etrh odavna, da 'konjik .ponoini
Tek nesreeu i tugu donosi. . .
I onda, kad je smako Pr'ibina
U crnoj noii kra,lja Mir,oslava,
I o,nda kaZu, da su aveti
Grad kraljevski oblietal,e u tami. . .
PRVA DVORKINJA:
Prokletstvoda'"rno.. .
TuZni . . , tuZn:i spomen budiS. ..
DRUGA DVORKINIA
gled,aju6i u daljinu:
Da,leko od svog r,odenoga praga
U tudem kraju na,Sao,je gr,ob .. .
TRECA DVORKINIA
poluglasno:
Sve d,ini mi se, da nad domom ovim
Raskri,lio je gr,ozne krel;uti
Grieh uZasni.. . s njih karpliete5ka krv
Na glave sviju . . .

r4 15
 PRVA DVORKINJA PRVA DVORKINJA
iza stanke: naglo:

I joS uviek Sute, Mir stani. . . Suti. .. evo krallice. .

A dasak pri'je jedao je dvor
O d buk e s tra 5 n e .. . KRALIICA LEPA
ulazeti s lieua u dugoj, tamrnj ha'Ijini:

DRUGA DVORKINJA: fo,Skralla nema?

S lut im nesre d u . . . PRVA DVORKINIA:

Ti5ina ova zlokoban je znak, U dvorani vieia. . .
I boiim se, kad bura moinim Sumonn
I opet jednom 'silno Provali', KRALIICA LEPA
Da ne slomi sve vrske najviSe
|oS uviek?
U biesnom jeku . . .
Ah, i veder vei se spu5ta. . .
I noi €e pasti beskrajnai duga,
TREEA DVORKINJA Noi crna, mradna.. .
gleilaiuti na, nl,ore:
Pauza.
Gledaj . . . Kralja dugo nema.

PRVA DVORKINJAI DRUGA DVORKINJA:

Sta j.? Pred dasak koji orila se buka,
Ko valovi kad navale. . .
TREEA DVORKINJA:
KRALJICA LEPA
Nista, hladnim mirom:
Tek galeb ledan sPustio se k moru Nek vidu,
Nek urlidu u rasputanom biesu,
DRUGA DVORKINJA I nek se ruSi sve u nepovrat,
oslulltuie: U propast pustu, kojoj kraja nema . . .
.
|oS uviek nije duti niti glasa . . OsmjehnuuJise prezirno.

2 Galovli, Drame II
16 t7
 Da, k r alj i e i m p o rp u s ti t.. . Posvesama...
Ali ja bih
I moZda i e mi l akSebit i. . .
Pritegnula im uzde dvrstom rukom
I zgazila im Sij'u ponosnu . . . Pruoj duorkinji.

Stani. . .
TREEA DVORKINJA: Ti ostaj i asak. . .
J a s e bo, j i m, d o b ra b i ti n e i e . . .
DRUGA I TRECA DVORKINIA
KRALIICA LEPA
izlaze lieuim uratima.
gnJeuno:
Kra'Ij je odvei blag . . .
I loS ie dignu t bezboZnici r.,uku KRALIICA LEPA
Na posvecenu glavu kraljevsku sjela je na terasi i zagleda se rur pu\inu:
Pomazanikab,oZjeg... Gdje je biskup?

PRVA DVORKINJA: PRVA DVORKINJA:

f a o n a m a !. . . N e znam;
fo5 ne vi dj eh ga danas . . .
KRALIICA LEPA

KRALJICALEPA:
Nas duva on,,,o;':Tou ,u*o gore
Nad zviezda.ma... Rekao je,
O n v idi na 5 u m u k u . Kad padnu prve sjene vedernie,
O n ie S t iti t Da ovamo ie do€.
S v e one, it o z a i m e n j e g o v o Iza stanke.
Rad pravde trpe . . .
Okrvavljeno
Duorkiniama, Daleko more sundanim je zlatom;
S ada idit e. |oS nikad nife bilo takovo. . .
ler le1, imb i ti s a m a , Osloniuli ielo o ruku; Eudnim, da,Iekim glasom,

18
19
 Oduvati bi kralja trebalo
U meteZu boljara, pijanih KRALJICALEPA
Od strasti i od krvne pohlepe . . uhuatila se rukom zq, srce i ostala kao od, Itarnenar iaptom:

Kratka stanha. O n i d e ? . . .i d e ? . . .
I jo5 ga nema. . . PRVA DVORKINIA
Kao d,ase aratila preda|njoj misli. kao gore:
Divl;aci ludi, bune se, jer ne (e Evo uzlazi
U sveti rat za Spasiteljev grob; Veistubama...
A tko je uvijek Stitio tu zemlju A sam je, zami5ljen
Tu kukavnu i ostavljenu grudu?! . . . I blied je nesto . . .
Nezahvalnici podli! . . .
KRALIICA LEPA
Pauza. joi uaijek na jed,nom mjestu hrapauim glasorn:
J o Sg a n e m a . . . S ad ee . .. sad i e d oi, i . . .
I ;os ga nema. . .
PRVA DVORKINIA
PRVA DVORKINJA kao gore:
stojeti ltraj prozora pogleda napolje, naglo:
Zamaglieno mu ielo,
Evo, do,lazi. . . S mrknut 1e.. .
A pogled mu ie zago\netan,dalek,
KRALJICALEPA K o smrt da nosi . . .
ustane:
Zar doista? KRALIICA LEPA
trgnula se, naglo:
PRVA DVORKINIA Suti...Idi...
gled,aju|i kroz prozor :
Da. drvoredom skreie. PRVA DVORKIN]A
A dugi pla5t se sjaji grimizni ode na lijeuo.

Na krvavome suncu zapada

I povladi se sumrtvo i mirno
KRALJICALEPA
ispruiila je obje ruke predo, se, muklo:
K o s neni pr a m e n m a g l e v e d e rn j e . . .
Sad ie...

20
2L
 NADBISKUP LOVRO Da te vidim:
ulazi s desna; duboko, mrtuo: Mi ran,
Nepomidan ko kamen . . .
| a d o d o he v o . . . Sablastan
I straSan
KRALJICALEPA
Ks rponoi mukla,
gled,a ga ukodeno hao kakouu sablast.
K ao gl asni k groba. . .

NADBISKUP LOVRO
NADBISKUPLOVRO:
stupi koralt bliie; joi dublje:
|a dod'oh svr5it dlelo svoje . . .
Moj se das vei blizi. . .
|oS jedan tren i bit ee svemu kraj . . . KRALIICA LEPA:
..^:*:3*EPA Stani . . .
Sve znadem, ali -

N e . . . o s t a , j . . .n e i d i k m e n i . . .
NADBISKUP LOVRO
Bojim se...
prehine ie:
Do dasa ovog
Zakletve rse sjeti,
|a ustala bih protiv cielog svieta . . .
Al otkako te spazih, Pred boZjim oltaro'm kad si duS'u
Nestade I Zivot da.na. . .
S v e s nage m o j e . . .
KRALIICA LEPA:
NADBISKUP LOVRO Suti
digne rultu, da 6e neito progouoriti.
NADBISKUP LOVRO
KRALJICALEPA nesmiljenim, mirom:
zad,ri6e: S l eeas l i se?
Ne... ne... ne.. . Suti... U sjaju baklle drhtale su sjene
Znam, Sto Zel,i5reii . . . O ponoi i u hramu kam enof n. . .
|oS da,sakSuti, Ha, sjeia5 li se?

22 23
 Hrabrija si bila, NApBTSKUPLOVRO
No danas, kao gore:
ler ye kruna kraljevska Smiri'se...
Pred okom tvojim drhtala u zlatu
I stupaj samo za m nom . . .
Dr agulja Za rk i h ...
easjenaS...
Boljari diZu bunu krvavu,
KRALJICALEPA: I samo j edna ri j ed , pogled jedan . . .
Suti... Nestani... Uzbjesniti ie svi u jedan hip . . .
T i budi5 s n o v e m o i e . . . Rim Zvonimira mrzi, ier ie mlitav
I mora pasti zato . . .
NADBISKUP LOVRO easjenaS...
hao gore:
]oS treba bacit samo jednu zubliu,
Sleti se, I sve ie planut,
Da zakletva je bila grozna . . . S ve i e nestati . . .
Svuda, A kruna zlatna hrvatska ie sjati
Kud podem ja, i ti €eS. . . Na delu tvome. . .

KRALJICALEPA KRALJICALEPA
zadnjom nemo1i bljesne o[.ima.
O , t i s i z lo d i n . . .
NADBISKUPLOVRO
NADBISKUP LOVRO Miruj
Samo mirno
A t i s lena m o j a I dvrsto krodi,
Tako iemo jednoi
KRALJICALEPA Do ci'lja doii svoga . . .
uan sebe:
Pa podi... podi...
KRALJICALEPA
zamagljena nenad,animsjajem:
latustobom...
Idi. . . Prestani. . .
)a ne vidim vei ni5ta . . . Ne zbori viSe . . .

24 25
 Ti si jeka davna, I more puisto, sinje, krvavo . . .
[J mom€ srcu kojom jedi sve . . . Vei zahvaia mi Zarki plamen grud,i
N i r i e e i v i S e s a d a !. . . I bukti... b,ukti...
Nitko nije
] oS nik ad duo o v e g l a s e . . . Nema ovdje grieha . . .
Gledaiuti n(r rnore. P a d a i i m a !. . .
G ledaj, Uzuinuuli glauu.
U krvi crno,j prelieva se more. . .
Sad sam opet orna,
Crveni se ko kaplje zg,usnute
Sto bijah prije . . .
Na Slaviievu telu smrvlj,enom . . .
N estade sl aboi e,
Ah, i on pade, umi,nu ko sjena,
Tek lar daleki, snaZni, svesilni
A k r unu m i z a d o b i s m o . . .
Zamu(uie mi mozak . . .
Stresaulise. Mra,k se spuSta
O,jao--- N a d e l o .. .
Okrvavljenu krunu! ... Stani! . . .
Tamo kruna zlatna
U po glasa.
Pred odima mi sjaji vjedito . . .
Sl, uS aj.. . Z bo re , Gle, vei je ovdje. . .
Da straSan gr,iehje kralja ubiti . . . Na dohvatu,
G l e d a j. . . F - -
NADBISKUP LOVRO
Na priestoljtr sam,
durstim glasom:
Gazi'm po,nosno
Na telu tvome hrvatska ie kruna I mrvim ropska dela hrvatska,
Ko sunce sjati . . . A narod moj sa strana sviju kli,ee
I pozdravlja me gromkim zanoso'm
KRALJICALEPA Uz Sumor tajni plavih valova . . .
lcao d,auidi pred sobom cilj d,auni,hielja:
U zanosu ni ne opaia l{ad,biskupaLoure, koji stoji joi uuijek nriran
Bi,serjese kriesi, i mra\an, pa kad,ga pogleda, nehoticese trgne.
Dragulii, . . zlato . . . * farki plamen gori
A u njem ljesko'm darobnij,em blie5,te Pauza.
Visoke gore, polja, Sumne rieke S t a h o e e s ? . . S t , o; e ? . . .

26 27
 Zna,m... Nj"ga hoceS.
NADBISKUP LOVRO
Sinamog...
muhlo lcao grob:
euj me, kraljice! . . .
Kad zmiju smrviS, strti moraS porsve
NADBISKUP LOVRO
hlad,no:
I glavu njenu . . .
Ti reii ie5 mu. . .
KRALIICA LEPA
u dalekoj slutnji: KRALJICALEPA
S t o 1 e ? . . . S u t i s ? . . .Z b o r i !. . . uhuati ga zd,ruhu:
S u t i . n e s r e t n i d e.!. .
NADBISKUP LOVRO: Zar )a da redem, neka pode tamo
Kad padnekrall, jo5 bit ie na Zivotu U ono leglo grobne, crne smrti?
I n j e g o vs i n . . . Zar ja? .. . ju? . . . mati? . . .
Idi.. . odlazi..
Ni rieci vi5e . . .
KRALIICA LEPA
Idi...idi...idi...
kroz zube:
M o j R a d o v a n.!. .
NADBISKUP LOVRO
Pauza. kao gore, gleda je uko\eno:
Ti rei i i e5 mu u dvo r anu saii. . .
NADBISKUP LOVRO
Iuti ni ne trenuuii ohont". KRALJICALEPA
pritisnuuii grud,i ruhama:
KRALJICALEPA
l " ? . . . j a d a r e d e m ?. . .
priguieno:
MuZa... kralja...
S t o h o e e s ? .. . A s a d i s i n a ? .. .
S t o h o e e s ? . . .Z b o i . . .
Ne m udi m e t a k o . . . NADBISKUPLOVRO
I n j e g ah o i e S ? . . .
Klela si se Bogu . . .
le Li?. . . Znam te dobro . . .

28 29
 KRALIICA LEPA Da dode do'l1e 4
neporniini,m bij esorn: U d,voranu k ocu,
Sto mi stalo |er on da leli. , .
D o z a k l e t v e i s v e g a !. . .
Ti si prvi
Na k r v ni k ora k n a v e o me j a d n u , KRALJICALEPA
A sada pada,m, ui,asnimiaptom:
Padam ostavljena B i e z i .. . b 1 e z i... i d i . . .
U bez dan c r n u ,
B e s k r a j n ui m u k l u . . .
I nigdje n,iSta, NADBISKUP LOVRO
S am o pus t oS. .. tm i n a okom u olto, od,mjereno:
I s a m r t s t r a 5 n a . .. O h ! . . .
Na krunu misli
Klone hraj prijestolja na stepenice.- Pauza.
I na zakletvu . . .
NADBISKUPLOVRO I pai mti , da si sj ena m oja t i. . .
prigne se do nje: Na krunu misli . . .

O s v ies t i s e. . .
On je kraljev siin .
KRALJICALEPA I ni5ta viSe . . .
prid,ignese za das,slomljeno: Idi, r,eci m,u,
I jos si ovdje? . . . Da dode odmah . . .
Sta loS traZi3?. . . Idi. . .
SutiS?
Otidi...bjeZi...
KRALIICA LE,PA
Ja se bojim . . .
Idi... gleda ga Easak u oEi, a onda polazi teikim Itorakom It lijeuim ura-
tima. Na izlazu se okrene, stoji Easah bez rijeii i iane suho, bez-
NADBISKUPLOVRO glasno:
mrk i blijed, prod,irno:
Idem...
A l' pr ije pod i ti . . .
I rec,i mu, Ode.

30 3l
 NADBISKUPLOVRO NADBISKUPI.OVRO
gleda za njom, pa pode k d,esnim,uratima; poluglasno:
Gdle si?... Svr5eno ee biti
Unidi am o. . . Za koji dasak sve . . . *
Ovdle nikoga nema . . . A bjesne, vel,is?

STREZINIA STREZTNIA:
ulazi polako s d,esna. Ko viior kadno lom,i hra,Sie gor.do
I obara ga na tle,
Tako €e
NADBISKUP LOVRO:
U ledan dasak 6rpe.tplanut,
Starade? Da ,samo riet i,m redeS. . .
Tek se bofiim . . .
STREZINIA
promuklo:
NADBISKUPLOVRO
Blesne.. .
pogleda ga d,uboho.
Svi su mahniti,
Ko da ih krvni osu val . . .
STREZIN}A:
NADBISKUP LOVRO: D 4 . . . m i s l i ms a m ' o . . .
Kralj €e j,oSi predat
A kralj?
Pred biesom pustim. . .

STREZIN}A: N A D B IS K U P LO VRO
Sam ne zna, Sto bi . . . turdo:
Ostavljen je, biedan . . . N e de, j er i u j a
Po treii put vei kuSa sklonuti Sad k njemu poii . ..
Boijare i plemiie Ne iu dati. da im
Knezove, Ma samo mal o pu5ta na volf u. . .
Da u rat podu s vojskom kriZarskom,
A I ' ni da dur j u .. . Gled,ajuti ga uporno.

5 Galovti, Drame lI
32 33
 I onda pazi, STREZINIA
Dobroudaraj... nakloni se i izade napolje.
M o j n a l o g p o z n a 5 .. .
Zivot ti je uvijek NADBISKUP LOVRO
U mojoj ruci . . . stoji Easak zamiiljen, oncla pode na terasu,,gleda nn, nTore) trgne se
V i S e n i 5 t a. . . i izade d,esnim uratima,

Pauza. - Pusta tiSina, sanro t,aloui Eume u daljini. Duoranom pa-

STREZINIA d,aju prue plaaetne sjene,
prignuo ie glautt spustiuii desnicu n'a dr\ak maEa:
ZnaSme... KRALJEVIE RADOVAN i IELENA
Gospodarmoj si. . . izloze s lijeua.
Samo kad bismo
I Radov ana k a k o m o g l i . . . JELENA
O, stani samo dasak, kraljevicu,
NADBISKUP LOVRO:
|oS sa'mo dasak . . .
Suti. . Gledaj, tu je liepo;
I Radov an ie d o i i . . . Ti5ina, mir i sunce zla(a'no
Na umoru . ..
STREZINIA Oj , samo dasak ostaj . . .
bljesnuu\i oEima:
Doista? KRALJEVIE RADOVAN:
Al' krall me deka. ..
NADBISKUP LOVRO:
Sad ne pita,j me vi5e . . . IELENA:
Znadeisve...
Sl'uSaj, kako Sume
A1' pazi . . , pazt svaki udarac . .
I plj,u5tetihi vali. . .
I promaSi5 l,i?
Dos t a;
KRALJEVIE RADOVAN
Ajde sada...
poljubi je u 6elo:
N i r i e d in i k o m . . .
] a c u nam ah d o i i . . . L a n e m o j e !. . .

34 35
 }ELENA: KRALJEVIE RADOVAN
O, iesto snuriem: poljubi je opet:
Da, s m o negd j e s a mi -
A s a d a .. .
Na neznanorme,dalkom ostrvu,
Gdle nitko za nas ne bi znao,
Sam'i, JELENA
oslonilq,glauu na njegoue grudi:
I sreini,
Sreini u samoii dra,goj, Suti...
U kamenome gradu Mof e srce spav? . . ;
Ko u sanji... Ne budi mi ga...
Spava... snivasan
KRALJEVIE RADCVAN O kraljeviiu mladom,
ljubetiioi kosu: Koji stoji,
Sav osut sjajem zlatnog za,pada,
O, d,iete...diete... N a vrS ku stare kul e sam ot ne. . .
N e bu' di srce moi e . . .
JELENA Neka spava
priuinula se uza ni: I sanja...
R a d o v a n e m o j .! . . Tako...
Tako mi j e l i epo
Ko nikad ioS. . .
KRALJEVIE RADOVAN O, liepi kraljeviiu,
d,rieti je u zagrliaiu: Ti gladiS moj'u kosu rukom bielorn;
A ti bi bdla moj,a kraliica A srce . . . srce sniva blagi san . . .
Na pri'estolju od r,uZa rumenih, U m i r i l , os e . . . .
Sa krunom plavo,m sitnih lj'ubica, Kao da je mrtvo . . .
Ko zora darna . . . Moi dragi,
Sunce moje. . .

JELENA
tiho:
KRALJEVIE RADOVAN
poljubi je, proiap\e:
Kraljevii'u morjl. .
Osta'jzbo,gom...

36
37
 JELENA Nesreinu
prepla\eno: Ko nikad joS. . .
A tako mi je liepo
Ne... ne... joSdasak...
Na grudma tvo,jiim brilo . . .

KRALJEVIE RADOVAN: KRALIEVIE RADOVAN

A zar niesi dula, tihim glasom,obujmiuli je Eitauu:
Gdje majka reie,
Jaiu doii...
D a m e d e k ak r a l j . . .
JELENA:

T:ili Da, doei ies, al' bit ee mrkla noi .

KRALJEVIE RADOVAN
Probudio si moje srce bolno
jo| tiie:
Iz slatkog sanka, okrutnide. . .
I mjesedina...
KRALJEVIE RADOVAN:
IELENA
iuj me. . . zatuorenihotiiu:
]a vratit i,u se. . .
Sumrtva i snena
eekaj me kod desme
Ko crni plaStu sjeni niemoj. . .
LI vrtu dolle
Gdjeno ruZe cvatu . . . KRALJEVIE RADOVAN:
S t o ; e ? . ..
}ELENA: P r o b l i e d i l as i . . .
Da, ondje si mi sinoi vjeru dao
Na mjeseddnisrebrnoj i bieloj, . . . JELENA:
Zagrli ga. TuZno mi je . . .
Ne znam
A sada ideS, Nisama...
Sad me ostavlja5
Lf sumraku
Pritisnuuiisrcerulcorn:
Ah, samu... Ovdle bo,li...

38 39
 KRALJEVIE RADOVAN: I siplju kraj nje biser drhtavi . . .
m . Y . t . -
I rsl na D l ese. . .
Tugomoia...
Samo lahor bla,gi
JELENA: Ov'ijao je grmlje lovorno
LaganimdaSkom...
O, duvaj mri se,
f er da t ebe n e m a m ,
Ta sta bih ja? KRALJEVId RADOVAN
Sirode jadno, samo
glad,i joj kosu:
Na bielomsvietu...
Radovane! . . . Liep je san to bio . . ,

KRALJEVIE RADOVAN:
IELENA:
Sto ;e?
Ti zna'deS ne5to . . . Al' onda - vidiS - podnu valovi
Sve brZe bark'u morem go,niti,
IELENA: I u dallini crn se talas diZe
Sa zapjenjenom grivo,m,
Sto bih znala?
Nista . . . Biesan, gflozan
Ti rugat ie5 se samo . . . Ko divll,i hat u mradnoj pustari . . .
San je bio. . . SvebliZe...blize...
Sad ie udrrit barkorn
KRALIE""::,"f::ovAN O klisuru.. .
A tama
I zalo dr5ie5?. . . Sa svil'u strana pade na me tulnu,
I ne vidjeh vei ni5ta . . .
IELENA:
Vidiela sdrlr ,u S,nu,
KRALJEVIE RADOVAN
Gdle pl'ovi bar'ka
poljubi je:
Na moru lagarno,
A valovi je miluju i ljube Srce moie. . .

40 4l
 JELENA O, sreeo moja,
nastauliaiuti dalie: Moja kraljice! . .
A zatim bijesnu munja srebrna, U mi ri mi se . . .
I spazih barku, ]a samsreian..
Gdje se lo,mi, krdi
I nestaje u pustom, crnom moru . . JELENA
jecajuti:
Obori glauu. D odi ! . . .

KRALJEVIE RADOVAN: KRALJEVIE RADOVAN:

Zar to je sve? . . . K ad padne noi , j a vr at it iu se. . .
S ami
Na ostrov iemo poei,
JELENA: Posve sami. . .
Ne, nije... Daj ne plaii mi viSe,
S luS aj s am o . . . S l u 5 a jm e . . .
Razvedril,o se, dan je svdrl'uo,
A ju sam poSla bielom o,balom, JELENA:
Da t ebe nad e m. . . M o i R a d o v a n e !. . .
Pauza.
KRALIEVIE RADOVAN:
Nadoh te
euj me, kraljice;
Na Zalu,
fa krunit iu te rujnim w1ama
Gdle leZis blied i ispruZen
I cjelovima,
Komrtav...
K a d a p a d n en o e . . .
Glas ioi zanl,re. A srce tvo,je snivati ie san
Na mojim grudma . . .
KRALJEVIE RADOVAN
liubetiioi o\i: }ELENA:
I zato placeS? Radovane! . . .
Zato uzdiseS? Usneim se stopile u besltrajan,iarki cjelou.

42 43
 KRALJICA LEPA
KRALJEVIE RADOVAN: sa zaiuilenjem,:

Zbogom. . . To i ti pitaS?
I m is l, i na me . . . Znadel, da je Rim
\f4 priesto,lje nas podigao . . .
JELENA Vjernost
sauila mu ruke oko urata, Saptom: I pri sega nas veZe . . .

eekat iu te . . .
Dodi. . .
KRALJEVIC RADOVAN:
U mjesedi'ni... Prisega?
Dodi... dodi brzo...
Krai tesme tam,o, KRALJICA LEPA
G djeno r uZ e c v a tu . . . uzd,ignuta tela:
Da . . . jer kad ne5to prisegnem,
Tad valja
KRALJICALEPA
Izvr5,iti mi ono',
ulazi s lieua:
Najstra5nije, Srto mole lj'udski um
I los s,iovdje?. . . Da zahvati;
Pa makar
KRALJE",N"RADCVAN I tisui silnih zatprekase diglo ,
S ve val j a ,s puta m aii. . .
Evo... idem,majko...
KRALJEVIE RADOVAN
muklo:
KRALIICA LEPA:
Nikad ne bih
Kralj Zeli, da si uza nj . . . Na priestolje se htio u'speti.. .
Vidjet ieS,
Gdje ne ie biesni knezovi ni duti Zastane.
Ried posveienu kralja svo'jega. . .
KRALJICA LEPA
dirnuta:
KRALJEVIE RADOVAN:
StozboriS?...
A za5to da i polazimo u bo,j?

45
44
 KRALJEVIE RADOVAN:
IELENA
ZnaSvei... pogled,auiiga bolno:
Nek Bog te duva . . .
I(RALJICA LEPA
d,ri6u6imglasom:
KRALIICA LEPA
T i s i k r aljev s i n . . . s tutpororl:

KRALJEVIE RADOVAN Zbogom. . .

I reci kralj,u,
smrltnut:
Da ga pozdravljam . . .
BaS zato . . . Poznam Slaviievu kob
Zadrhtau\i \itauim tiielom ;
KRALIICA LEPA M o j s i n e !. . . S i n e !
pokro\i korak spratn njega:
Usprauil,ase opet; turd,o,od,ludnoRad,ouanu:
Zar i ti?...
Idi. . .
Pauza.

NADBISKUP LCVRO
iELENA pojaui se no, desnim uratima, nijem i leclenkao smrt, Rad,ouanu:
tiho:
Bog te zove! . . .
G o s p o. . .

KRALIICA LEPA KRALIEVIE RADOVAN

gled,a je Easak za\udeno, a onda srtruti pogled na lelenu, osmjehne
ozrijeuii se na nju:
se i izade napolje s Lourom.
Ovd;e si?...
Duga pz,uza.
IELENA
oboreneglaue: KRALJICA LEPA
Oprosti. . . ostane kao prilcouatul na, jed,nonte mjestu prekriuii lice rllanouima.

KRALJEVIE RADOVAN
iza kratke Sutnje: pro'taje na,','!jl7f*,ta senaosrad,u:
fa idem sad. . . I zapalo je sunce . . .

46
47
 KRALJICA LEPA
KRALJICA LEPA
turdo:
trgla se, mratno:
G l e d a Sm e . . .
Neka pada. . . I mi si i S , da i e su za kanut i
Neka tone. . . Iz oka moga. . .
Neka mri'je... VaraS se. . .
Kad lednom padne, | a nemam
ViSe svanut ne ie . . . Ni suza viSe. . .
Jeleni. N i 5 t a . . . n i S t a n e m a m. . .

Db . . . Sta me gledaS tako? " '

JELENA:
]a bojim se. . .
JELENA
Prestraieno: I{RALJICA LEPA:
Krallice.. . O, ne boj se joS sada . . .
I" t i de vri eme,
KRALJICALEPA: eas C e nadoi i ,
Zaboravila sve ,sam ovaj tren Kad bojat ieS se morat. . .
I samo iedna miso,
Ied'na Zella JELENA:
U mo)me srcu ]ao!
Buk'ti, Livi, plamti
KRALJICALEPA:
I d'i,Zese do sinirih o'blaka ' ' '
Suti. . .
D b . . . s l a b ab i j a h . . .
Sad trebam mira,
S ad je ne s ta l o
|er oluja stra5na
U du5i svega...
Prohuj,ila je ponad moje glave
Liubav . . . samil'ost. . .
I sl orni l a me ni fe. . .
V ei niS ta n e m a m .. .
TraZim mira,
A Zelia davna gori danas veima
JELENA No ikad...
drh,tauo:
Iza stanlte.
Go,spo
4 Galovti, Drame ll

48 49
 KRALJICALEPA:
Danas . . . d a n a s Pri ' n i e h Z rtv u ,
Ajdmo sada...
K o nit k o S to j e P ri n i o j o S n i j e . . .
O, slu5aj, kako bij'u valovi. . . ,-
}ELENA: O, tako pusto,
Turobno i mrtvo...
T i nes r et n a s i , g o s p o . . .
O , s l u 5 a .' .j . s l u 5 a .j . .
KRALIICA LEPA: Aldmo. . .
Noi se spu5ta . . .
Tudinka
U tudo; zemlii. . . Obaduije od,ilazelijeuim uratima.
Sama... sama... sama...
U duoranu se poteo polako uulaEiti sLrton,a s niime su - LZA

JELENA duge pauze tiiine - ulle opet s lijeua tri dvorkinje.

poluglasno:

I spominjeS se kadgod rodnih strana? PRVA DVORKINIA:

KRALJICA LEPA iuste I' sovu,kako huknu?. . .
kao d,a ie niie ni tula:

la sluSam tebe, TREEA DVORKINJA

Provodnide crni, uhuatila je za ruku:
Sto silaziS S u t i . . . s l u 3 a.j . .
U moju duSu mradnu ei ni mi se,
Ko glasnik tamni Ko da dujem mukl,i korak
S a b l a s n o g ag r o b a . . . Negdje dalko. . .
|a slu5am te, eini mi se.
I evo - vidiS I'i ,- Da ie banut sada netko . . .
Dovr3ih dlelo, Sto ga Podesmo SluSaj...Suti...
O ponoci u hramu kraljevskom,
U k r v av o me s v j e tl u b a k l j e ru j n e . . .
DRUGA DVORKINJA
JELENA tiho, priguleno:
problijedila ie od straha:
Vei se mrati. . .
T i boles n a s i , g o s p o . . .

51
50
 PRVA DVORKINJA
hao ieha: Ne mi,de se
L i 5 e es n e n o . . .
Domaia ie Sve je mirno - - -
Nastat carstvo grobnih sjena . .

TREEA DVORKINJA
TREEA DVORKINJA:
polako:
Kad smo po5le
N eki vel e,
Pokraj crkve idud amo,
U tisini da se takvoj
eulo mi s€,
DiZu sjene sviju onih,
Ko da mrukl,i zvul.- je zv6nd
Sto lh sakri sinje more
Z adr ht a' o n e g d j e g o re . . .
Plavetnijem pla5tem svojirn. . .
Tako taian,
Svi se di|u,
Tako dalek -
S vi se rode
Kao tnradna Pjesma smrti . ' .
Pjevaju€i pjesmu baj,nu,
S to j e i ovj ek ni k ad, nikad
PRVA DVORKINJA U Zi votu duo ni j e. . .
taiinstueno: I tko cuje pjesmu njinu
] a s am on d j e Ne zna sreie,
Vidlela u prvom mraku Ne zna mira,
lzmed lis€a lovorova, Ne pode li k njima dolje
G die s e b i e l i d u g a h a l j a , U daleke, bliede dvore
Prozirna ko mjesedina. . . P l avetnoga mora sinjeg . . .

DRUGA."J::5I*'O PRVA DVORKINJA

zadrhtau\i:

B it ie, da j e ma g l a b i l a . . . e e k a j. . . S u t i . . .
Pauza.
DRUGA DVORKINJA
M or e s pa v a ,
kao gore:
S m i r r i l os e . . .
Sve je mirno. . .

52
53
 DRUGA DVORKINJA
PRVA DVORKINIA
mratno:
preldnutim glasom:
Kao da je
Pricala je majka mo,ja,
K onj i k noi ni . . .
Da je da v n o j e d n o c . . .

PRVA DVORKINJA
TREEA DVORKINJA klonuuli:
nnglo ie Prekine:
Suti...Suti...
S l u 5 a j. . . N e mudi nas . . .
Koraci se opet euju . . .
Sve su blizi. . .
DRUGA DVORKINJA
Sve su jaci. . .
kao gore:
I"o... slu5aj!...
Vidlet (ete,
Tiiirw. Kad se spusti krilo noci,
I zavije ponoi tavna
Crnim mukom zemlju crnu,
DRUGA DVORKIN}A:
V i di et (ete, S to c e bit i. . .
N i 5 t a v i S e .. .

PRVA DVORKIN}A:
PRVA DVORKINIA: Zima mi je. . .
Ali ipak...
|a sam dula . . . DRUGA DVORKINJA:
mutno:

TRECA DVORKINJA Aldmo nekud...

Domala (e
I iu...
Noi daleka
Ovit i nas -
PRVA DVORKINIA: U tom mraku. . .
A;dmo brle...
I ju...

54 55
 DRUGA DVORKINIA DRUGA DVORKINIA
joi uuijek na terasi: isprekid,ano:
Vei su prve zviezde staie Eno... ta'mo...
Z lat it no i n o n e b o p l a v o . . . LI more je pala zviezda
S nebanoinog...
PRVA DVORKINTA
Tre6oj: PRVA DVORKTNIA:
K u d a i e m o ?. . . K u d a ? . . . r e c i , |oS se vidi
Svuda vreba Trag daleki...
S ablas t s tra 5 n a .
Svud nas prati TRECA DVORKTNfA:
Grobnim krokom... Kao zlato...
iekaj ... sluSaj...
SvrSit €e se moZda iednom DRUGA DVORKINiA:
Muka ova...
G l e d a j. . . g a s n e . . .

TREEA DVCRKINJA: PRVA DVORKINIA:

Gledaj... gledaj... Samo tradak. . .
Sve se ja(.e,
Svija tama uz duvare. . . TREEA DVORKINJA:
J a s e boj i m . . . Nestao je. . .
Zaiuje se opet silna buka i zueket maieua. Duorkinie ostale F;ao
DRUGA DVORKINIA
okamenjene.
Itrikne:

|ao!... PRVA DVORKINJA:

eujte...iujte...
PRVA I TREEA DVORKINJA
pohrlile lc njojzi: TREdA DVORKINJA:
Sta 1e?... Mad se kreSeo mad liuti. . .

56 57
 DRUGA DVORKINJA Krv se kao grimiz
promuklim glasom od, straue:
Na madu mome bljeska . . .
Smrt se bliZi. . . S l u s a j . . . s l u S a.j. .
Evo... |oS cujem pokli,k kraljeviiev smrtni .
Tu je... O... proklet...
Blieda... stra5na... Proklet doviek!...

PRVA DVORKIN}A: NADBTS^yP LOVRO

|ao!
K raj j e svemu .:.""ot
Izvr5io si svoju sluZbu. . .
TREdA DVORKINJA: Idi. . .
BjeZmo . . . I nikad vi5e ne javljaj se ovdje,
|er ne iu da te vidim . . .
Sue tri i:laze brzo Lijeui.m uratim prestraiene, drhtaue. Podi sada...
Buha traje joi neko arijeme. Dojavit moram kraljic,i. . .

NADBISKUP LOVRO STREZINIA

d,olazi s d,esna. sue ue6i.mbiiesom:
Daleko . . .
STREZINIA Daleko nekud moram poci. . . sa, m
ude na,glo za njim d,rieti u, ruci ltruaui ma\, groznim glasom: Na delu nosei straSne kletve znak
O . . . p r o k l e t .. . p r o k l e t . . . Ko Kajin . ..
Iesi li ga duo, Zatuoriuii grieuito oti.
G dje pr o k l e n a s ?
Svuda kraljeviia gledam,
S t a v eliS ? .. .
Do nogu mojih gdjeno mrtav pade
Sta veli5 sada, crni gavrane?. . . Ko cviet, Sto smlavi bezboina ga ruka;
S a d s u r i s . . .s u t i s . . . A i a mu ri nuh mad u gr udi. . . iao . . .
Biele su ti ruke o, - o,Ile o,di,
K o s n i e g. . . Kadno posl;ednla
A moie?... Zivota iskra zasja u njima! . . .

58
59
 NADBiSidUPLOVRO:
Icii... smiri se...
NADBISI(UP LOVRO
krutirn Posmielrcrn: STREZINIA
Ne pomale ti niSta ' ' ' ocalno:
S v r 5 e n oj e . . . O, za me nema m ir a
Nikad viSe...
STREZINIA Svud noi me gleda. ..
Umukni mukom, crni gavrane' UzdiLu se sjene
''
Zar ne duje5 prokletstvo krallevo? S a g r o z n o mr a n o m . . .
Z a r n e c u j e S ? '. ' Iuo . .,. j ao meni . . .
Sto udinih, Sto utinih ,-
PoPut jeke'
O, reci?...
- I ni'kad..' nikad vi5e Upiljio si, crni gavrane,
Od krvi svoje kralja imati U m o j e d e l o p a n d Z e .. .
Vi ne (ete.. , Duj ...sve dublje...
Tudinac nek vam vlada' Do mozga..,
Tako...
f er digo s te
Na kralja svoga mad ' ' ' Sad je svr5eno . . .
(Jhuatio se za' glauu' O, grakeisacia... grakoi...
fa sam mrtav.. .
O. nikad... nikad"'
SPram' Loure'
NADBISKUPLOVRO
pride k njernu:
V r ani g a v ra n e . ' ' Umiri se...
S a d S u t i s .?. . 3 u t i 5 ? ' ' '
Sve je svr5eno ' ' ' STREZINIA
S ad s t o j i 5 n i e m k o g ro b ' d,iulje:
U kojem leli H a , t u s i ? . . . t r us i ? . . .
Sav Zivot PokoPan; S ad bi h mogao
A kletva crna Da ovim madem ubijem te . . .
Ko du5a tvoja dulii se i dulji
Zamah.ne m nj.
I biva veca, grozni1a i crnja
Trenu,tkom svakim " '
61

60
 Vojnici od,u.
NADBISKUP LOVRO
gled'aga u oti' I nigdje nikog . . . sve je prazno, pusto .
Obamrlo... - -
STREZINIA I kraj se bl i Zi . . . kr aj . . .
ruka mu klone; muklim glasom:
zad,r36e, Vec dujem mrazni srh, gdje srce stele,
I mradi rni se. . .
Ne iu"'
|iv - i proklet Z r a k a . . . s u n c a . .. d a h a . . .
Ne . . . - * Zivi''' idi''' budi
Krv... krv...
Ko i ja"'
I ruke,
P r o k l e t " ' K a j i n " ' u ' b o j i c a" '
S ve i e krvavo. . .
o\aiu:
Baci mu ma'Epred' noge; u krajniem

O... P r o k l e t "! ' Probliedilo je sve, i magla pada

Na delo moje . . .
Izlazi sausni\ten na desno'
B i el a . .. gusta magla . . .

NADBISKUP LOVRO Uhuatio se rukom za 6elo i zateturao.

nasm'iie se ledeno:
|a dujem je . . . vec dolazi . . .
Ha..'ha"'ha"' U pla3tu
Ti ludaee! ' ' ' Posrnuo si na'mah B l el i ne sj afne. . .
Pred Prvim vjetrom ' ' '
S kosom... tu je... evo...
Slab si,
I iutim led ohladnjelijeh usta
Kukavan ' ' '
N a srcu svo' me.. .
I boji3 se da zgazi\ sve' Sto stoj'i
ha"' ha"' Evo... evo... tu je...
Na Pututvome"' Ha"'
O, samo brzo . , .
- psuTs' Sumrak' TiSina'
Od'itazi na liieuu stranu' SvrSi... tvol'sam... tvoj sam...

Doaukao se d,o stepenicaprijestola i hlonuo besui.jesnona tle.

rnarJ ZVONIMIR
uratima, blijed' i s|omljen,
pojauio se okruauljena 6ela nu d'esnirn
glasom: NADBISKUP LOVRO I KRALJICA LEPA
Dua uoinika ga prate' Slabim' d'ubokim
izlaze s liieua.
P us t it e me . . . s a m c u " '

63
62
 NADBISI{UP LOVRO KRALJICA LEPA
priguienim glasom,: kao gore:
Umirio se... Ne znam...
Gledaj . . .
KRALIICA LEPA: S ad trgnuo se . ..
Opet di5e jade,
Z ar je m rta v ?
I nadimlju se prsa. . .
G l e d a i . . . G l e d a ; .1. .
NADBISKUP LOVRO foS diSe.. .
d,oiao je do Zuonimira i prignuo Zivi...
N r y e. .
Jos bije srce . . . NADBISKUP LOVRO
Slabo neduj'no... Smiri,t ie se zada,s. . .

KRALJICA LEPA KRALIICA LEPA

pribliiila se takorier k stepenicarna,gdje leii Zuonimir: po\Ia je laganirn korakorrl tto terasu:
V ed s k ru ti l a s e k rv n a d e l u . . . Srpokorjitrose more. . .
Bli;ed ;e No,i je pala,
I tesko dise . . . I mir je rsvuda . . . sa{no ondfe plovi
Daleko barka.. .
NADBISKUPLOVRC: Lud se larka kriesi
Ne bismo li bakliu? . . . U plavoj tanni . . .

KRALJICA LEPA NADBISKUP LOVRO

gledajuti nepomi\rto Zuonimira: duboko:

Ne... - t Suti... Kao burno more

Uzbunili se ,knezovi ko jedan,
Kad Sanuh kralfu, nek ne pop,u5ta. .
NADBISKUP LOVRO Ko divlii vihor . . .
Z ar se b o j i S? Ha, ha... Strezinia

5 Galovii, Drame II
64 65
 Vei odainickim glasom vaPi;
NADBISKUP LOVRO:
DrSie
Pred kraljevim Prokletstvolm. .. Na delu tvo'me pob;eda ce sjati
I k r u n a !. . .
KRALIICA LEPA
glwho: KRALIICA LEPA
- d,rhtnuuli:
Krall ih prokle? -
Suti! . . .
NADBISKUP I.OVRO
kratko: NADBISKUP LOVRO:
Db... ts ts Kraljica si sada. ..
Fauza.
KRALIICA LEPA
Dovr5ilismo... rnulilo:
Sad valla samo mirnim korakom
I s m je l o k ro i i t n a P ri e d . . . |oS Zivi kralj . . .
SruSiti
Sve zapreke, Sto diZu se na stazi
NADBISKUP LOVRO
D o p o b j e d e .. . I umire,,c dt

Sve spone
KRALJICA LEPA Sad slo,ml;enesu. . .
gledaiuti nq, m.ore:
S v e s p a v a . . . s v e j e ti h o . . . JEI.ENA
Ko da se nikad od sna Prenut ne ie. . . iatilct' se bijela na lijeuim uratima i nepomitno slura poiluprijeuEi
se ljeuicom o d,ouratnilt.
NADBISI(UP LOVRO
polagano: NADBISKUP LOVRO
nnstaulia:
Nek spava. . . miruj .. . spavaniaje das. ..
R a d o v a n an e m a . . .
KRALJICA LEPA
KRALJICA LEPA
O, kakova ie sutra svanut zota? . . ,
stresla se i zuhlopila oEi.

66
67
 NADBISKUP LOVRO:
|oS niesi bio tako lijep . . .
Pred kraljevi'm je unnro n'ogama S kruno,m
Okrvavljen, Na glavi...
A bijesni knezovi S tani . . .
RaskoliSe mu delo . . . S i n e , j a c , us t o b o m . . .
I S d e z a v a 5u m r a k u . . .
}ELENA: Radovane,
A h !. . . P ro,bl i edi osi . ..
Nema te vei, nema . . .
prq'9a'
Zadri1e uhuatiuii se rukama za grud'i i klone rnrtua preko
Ugledao je Louru.
KRALJ ZVONIMIR A tko si ti, u mraku Sto se skrivaS? . . .
trgne se i prid,igne glauu, slabim glasorn:
K o sj ena grobna . . .
Tko vapi?,.. Taman kao grieh . . .
O, jesi I' ti to, Radovane s'ine?' ' ' O, biezi, biezi . . .
Zar dolao si k meni? . . . Strah me. . .

KRALIICA LEPA KRALJICA LEPA

obazre se nn, lelenin Pouilt': do\la je do njega:
S t a1 e ? . . .
Zvonimi,re,
Da I' pozn,ajeSme?. . .
NADBISKUP LOVRO
d,ode nnglo do lelene i prihuoti ioi ruku'
KRALI ZVONIMIR
Mrtva . . . pridigne se opet jate:

KRALJ ZVONIMIR Tko si?.. .

Gla's tai znadem . . .
nastaulia u urutici:
O, davno, d,avno
S i n e m o j !. . . Spo'minjem se. . .
O; dodi... Dodi... Nekoe
] a d ' us t o b o , m . . . Govorio mi glas tai, neka d,ignem
Nikad Na kralja svoga ru'ku. . .

68 69
 Eno... eno...
I bilu stra5nim biesom oluinim
U k u tu ta m o . ..
O ielo, o grud. . .
Amo dolazi...
Iuo... pomoi... pomoi...
Sve bliZe... bliZe...
Vec tonem na dno . . . krvava dubina
euv aj;te m e , j a o ! . ..
Rastvorila je Zdrielo crno . . .
To kralj je... Slavii...
G leda j ... k rv m u k a p l j e fao!...
U guS i ,t i e me krv. . . oh! . . .
S a de l a b l i e d o g . ..
S njim je Radovan . . . Trzne se, zalomi rukama i paCne nlrtau podno prijestola.
I k meni idu...
Duga pauz&.
B r a n i t em e . . . j a o . . .
O , gd j e s te ?. . . g d j e s te ?. ..
NADBISKI.IPLOVRO
Evo. . . vei me dave. . .
dod,epolako d,o kralja i sagne se; duboho, mraEno:
Moi Radovane, sine, smiluj se. . .
]a nisa,m krivac . .. S vrS en,oj e. ..
P r o s ,i . . . s m i l u j s e . . .
KRALJICA LEPA
Klone opet no stepenice. stoji joE uaijeh rut, istome mjestu i gleda ukoEeno rnrtaaca.

KRALIICA LEPA Duoranorn se uet po\ela prosipati d,aleka, plaua m,jesetina.

stoji blijeda lruo mramorni ldp.

NADBISKUP LOVRO ZAVJESA

nriran je i nijem, u sjeni, samo mu oti katkada zabljesnu kao d,ua
plamena.

KRALJ ZVONIMIR
asou-ise naglo i posrne; Eirom rastuorenih oEiju; drhtauim
mrtnim glasom:

Krv... krv me guSi...

S v e je p u n o k rv i . . .
Zapljuskuju me vali krvavi

70
 MORS R,EGNI
TR.TLOGTJ?r

DIO DRUGI

LiCA:
KRAL] STJEPAN II.
NEDA
HRVOIE
GLASNIK
DVORANIN
PRVI I
DRUGI f. fratar
TREEI J
ZBOR FRATARA

Iesenja mjeseEnano6.

JEDINI EIN
Duorana s niskim, okruglim suodom,.Lijeuo naprijed arata, de-
sno 'otuoreni prozor u, urt, a, kroza nj se prosiplje dugi m,jesetni
talas. U blizini prozora ueliki naslonjai, prekriuen mod,rim po-
kriualom. Iza naslonjata d,ri6e u kutu slabo, cruenkasto sujetlo
miedenog kandelabra. Il poza.dini - nekoliko stuba poaiEe -
lnmeni trijem s lukouima, odakle se uid,i more na mjese\ini i
urici d,rae6a,s kojega se truni posljednje poi,utjelo li36e.

73
 ZBOR FRATARA PRVI FRATAR:
prolazi trijemom s l,ijet,a na desno, oborenih gl,aua,prehritenih
MaZda ie dojavit
rukw - poput ur,uara, bijelih i mjeseinih. Ifud, nestantcu sjeni
]oS noias... sada...
ctbamrlih lultoua, ostaje \ashom pozornica prazn(r, a ond,a silazi
s d,esnaPRVI FRATAR, ustuui se u sred,ini i slul Ll da- DRUGI FRATAR
Ijini iumi ujetar.
zatuori nn ias oEi:
Gleda'm u dalii,nu
DRUGI FRATAR
S visine puste. . . nigdje nikoga . . .
dolazedi trijentom s lijeua:
Vas kra j je za,rnro. . . sve je prazno, mirno
Glasnikanema... I prekriver!,o Srlrtnoim r.njeset,ino,m_
K o grobl i " . . .
PRVI FRATAR Samo jato gavra,na
oltrenuuii se: Doleti daskom, kruii ponad kule
Zar joi ,uviek? Doglasuj,uii crnim graktanjem
Daleku tugu . .. - -
DRUGI FRATAR: Mrka krila Sume
Ko smrtna jeka o5tri,jeh kopal1.a...
Ngma - -
Vei cio dan sa vrSka kule gledam,
A l ne j a v l j a s e . .. PRVI FRATAR
prekrio je rultama EeIo, ali se opet prene; ued,rije:
Ban vodi vojsku
PRVI FRATAR:
On ie sm,laviti
Ban je rekao, I u prah strti dete njrihove
Do,glasit da (e, dim se prvom sraze '
Ko orao...
Sa madZarskijem divljim hordama . . .
Iza stanke.
I sada mole do,lje
DRUGI FRATAR: U hrarnu svi za pobyedu. . .
Vei sedam dana, o,tkako su po5li,
Da na braniku stoje s madem golim DRUGI FRATAR
Odbij aju6 buru krvavu . . . _ pruiiuii ru,ku spram lijeae od,aje:
V e i s e d a r nd a n a . . . A krali?

74
t)

PRVI FRATAR:
Od rana jurtrran,e vidj,eh ga . ..
KaZu,
Da bie5e pro5le noci ditave
tlznemdre,n . . .
Kad mi'nula je ponoc,
Upitao je, da li dodoSe
Sa bo'jiSta ve( glasi kakovi. . .
A omda s,tade Sarptat iudnirn glasom
O krvi i o mrtvirm trurPlirma...
I usn'u tako. . .
Pauza.
Koraci
Odlekuiu u mr,'tvadkorj tiSin,i,
A mutne m,a'glepl,ove povrh neba,
Ko da ie na na,s pas'ti. . .
PRVI FRATAR
mirnim glasom:
eekafmo . . .
Za lrrc'iidasak moZe glasnri,kdo6i. . .
"-iT,iXrAR
Al ako javi pr,opasf? . . .

DRUGI FRATAR:
Vidleh, kad su posli,
Gd,je stofao ;e blied i skrSen posve
Na triemu o,vdje
Gledajru,ii dete
U bo,jno,m redu, kako nestaiu
U dugorn kl,anc,u, a niz l,ice mradno
OdronriSese na tle suze dvij'e. . .
PRVI FRATAR:
Od dasa onog jo5 ne iza&e
Iz Lolnice. . .
PRVI FRATAR
iursto:
Ne vjer,uiem,
Jer banova ie hra,bla desnrica
Obrarnit zemb1u...
- On se kano lav
Na del,u svofih deta probija
U duS'mans'knrsredinnr . . .
Za nj.i,s1smpt
U krvavo,me ruhu naprie d gazi,
A on u s,lavi rponrosno se dile -
Ko Keru,b srtra5ni s madem plame'nim . ..

DRUGI FRATAR DRUGI FRATAR

iza kratke Sutnie: s&pcucl:
Opus jelo je sve Nek Bo,g nas duva. . .
IJ ovo,m murklo,m domu. . .

77
76
 DVORANIN:
PRVI FRATAR
dubolto: Blied je, m,iran,
Moiirrno! Na dasove tek dahne nedujno,
A ruke mu se vei ledene. . .

DRUGI FRATAR:
PRVI FRATAR:
fa idem...
I docekat iu moZda . . . bolnim spominjanjem:

PRVI FRATAR:
t r d i . . .g l e d a. r. .j
A dim Sto smotri5 odmah javi. ' .
Vidim
I danas joSte, kako snaZan b;,e5e,
Kad prvi put je no,g,es1stupio
U ovaj mrtvi , pos veieni dom . . .
Dalehim zanosotrl.

DRUGI FRATAR Sinovac kralja Petra Kresirniral

odlaze1i triiemom rw liieuo: Na njegvom delu imala je sjati
U \aru zlata kruna Tomislava!
Hodu. . .

PRVI FRATAR DVORANIN

ostao je opet sam i zadubio se u molituu' m,rtr;o:
I LSLNA. L zasjala je . . .

DVORANIN PRVI FRATAR:

izlazi iz liieue od,aie:
Kad se na vidiku
|oS uviek spava . . . Pojavila ko gavran crna kob
U zlostruitno,me
plaStu predsmrtnom;
PRVI FRATAR Kad klon,uSemu ruke nemoine
prene se, wzdaltnuuii: Ko bescilino,mbrodaru, koji gleda
U mraenu propast . . .
] adni k !

78 79
 DVORANIN: A sada jesen spu5ta siva krila,
Sto ee bi'tri sada? Da prekrife i tebe -
'-
Sa svih krajeva crna hrurPi buta' Eno... tamo
I samo j'edan tala's. ' ' Na klupi pokraj samotnog a 1ala
Odmarati se znao. ..
PRVI FRATAR:
Mrije, garsne DVORANIN:
-
U muklom mraku sunca davne slave; Nikad viSe
Vec prekri5e ga suri oblaci " '
U sjeni onoj ne ce snatriti
O svofol' bielo;, divnoj kral;ic,i. . .
DVORANIN
iza stanke:
PRVI FRATAR
Probliedio je Posve, samo oEi sued gled,aju6ia urt:
starirm sjaj'em
|oS uvi'ek gore onim Koliko ju je nekoi liubio
Ko nekoe . . . d a v n o " '
tI onro do,ba, kad je pramal,jeie
Na slj,eProdicama
Clelivalo sunddnim zlatom Zarki,m
Vee pode5e mu Zice srebrne
Daleka brda. ..
Polako Plesrti bielu mteiu ' ' '
Uzd,ahneduboko.
PRVI FRATAR
S ad se svrS i l o. . .
doEaoie do desnog Prozor&:
Gtredaj, DVORANIN:
PoZ,utj,eloj,e li56e. . .
Pada na tle fo5 j,utros rede, nek je zamolim,
I umire na mjesedi'ni botrnoj" ' Da dode amo . . .
Sve duge staze, Prazni Putovi'
Sve pr'ekrito je velom mrtvijem " ' PRVI FRATAR:
Kratlm Pauza' Vei je dugo nema . . .
Moj jadni kraliu, cvjetalo je cvieie' I o n a s l u t i . . . d e k a. . .
-
11ud do5ao si amo nekada, Gorkim smijelkorn.

6 Galovld, Drame II
80 81
 Kraljica. . . PRVI FRATAR
I kierka silnog KreSimira! lagano:
Sada? Neka samo mirno 5rpavEr
Sad ote5e ioi sve . ' ' I sniva zadnj,i san Zivota svoga

DVORANIN: DVORANIN:
Dovr5it ie se. . ,
U odima
Zabliesnu5e mu suze, kadno Sanu Uzlazi polako na trijem.
Lagano ime nilenro' "
PRVI FRATAR
PRVI FRATAR ostao je zami\ljen:
Prigu\eno: Samo jedan dan. . .
S ino i . . . k a s n o , A onda?... onda?...
Kad podoh od njeg, reko mi ie teSk'im Sptrrstitce se mradni
I botrnim glasom, 'neka pitam zvtezde' I grobni muk nad p,u,stekraj,ine,
Sto drSe'u sneno nebom P'onoini'm' Od;ekntr,t (e groznim vapajem
Koliko mu j'e Ziviet sudeno ' ' ' Sva zemlia ladna i okrvavljena .. .
fo3 danas vlada kralj,
A sutra ie
DVORANIN Sa svijiu ,strana ruke mahnite
d,ahne:
Za kraljevskim se maSat grimizom. . .
I reko5e? I oko trona bi,ti ee se boj
Krvavirj,i no igda . .
Danas vlada
PRVI FRATAR
Kra$ posl,lednliu sj'enismr,tibliede. . .
gotouo EaPtom:
'
Jod samo iedan dan " TRECI FRATAR
dolazi s d,esna:
DVORANIN: Ved podeli su moliti. .
Moj BoZe! Nekog nema?

82 83
 TRECI FRATAR:
PRVI FRATAR:
DoSla j,e
N e . . . d o , s l i en i k o g . . . I kraljica ba5 sada . . .

PRVI FRATAR:
DVORANIN
gledaiuti u dali: Gdj,eje?

Oblaci se ku,Pe TRECI FRATAR:

Ko ,talasina uzmucenom'moru; - DolP -
I joS d e b u re b i ' ti .. . LIhramu...moli...

TRECI FRATAR: PRVI FRATAR:

Noe j,emlaka. . . Sama?

TRECI FRATAR:
VORANIN S Hrvol'em...
kao gore:
Zamolio me starac, neka pi,tam
P ota m n j e l o j e mo re . . . Da I' mogo bi do kralja . . .
Hoie barem
Da j,ednom joS ga vi,di . . .
PRVI FRATAR:
Noias moZda PRVI FRATAR:
Zadunuti ce vihor snaZnim biesom
Prenu,tee se;
I slomit zadnie cviede sntrZdeno
Ve€ dugo spavdi -
U mrtvom vrtu . . .
Ko da sluti...

DVORANIN TRECI FRATAR:

pozorno: nemirnim glasom:
Sta1e?...
Ko da netko zbori . . . F
Zajebla ti rijed turobno
Probu,dio se moZda. ' .
Ibolno...
Ode naglo u kralieusku odaiu'

85
84
 PRVI FRATAR: PRVI FRATAR
priguienom gorEinom:
N e z n a m. . .
Obuze me slutnja . . . Suze... krv...
Oh, doviek . . . doviek . . .
Bog jedini ie su'dac svemu. . . 'svemu ' ' '
,- Nek njegova se voLja vr5i sveta ' ' ' Pauza.

Untulme. TRECI FRATAR

poiau na d,esno:

TREEI FRATAR: Starcu moram reii,

D a de,kadasak. . .
I kraljica je bljeda nego Prife. . '
Ali evo ga,
Veiide...
PRVI FRATAR:
Ah . . . ponri5tije Zalost.. .

Dodoh. . .
"?1,"r:#,
TREEI FRATAR; Mogu li do kralla?.. .
Kledao sam
PRVI FRATAR:
U sj e n i s tu p a , k a d j e u Sl a .. .
Biela - |oS malo samo.. .
Ko mjesedina sPuStalase lako Dvo,ranin (e javit,
K ad prenuo se bude. . .
Niz s tu b e . . .
- Uviek velika i krasna,
HRVOJE
Ko onda, kad iol krunu stavi5e pristupio bliie:
Na ponosi,to ielo . . .
|e l' mu lak5e. . .
Kleknula je
Pred Zrtveniko,m glavu sPuistiv5i Gleda ih Easalc,pa ostaneporaien.
N a b i e l e r u , k e .. . Vi su,tite?. . . Vei znadem; -
I u onaj tren, Kraj je doSo.. .
Ko da se jecaj euo . . .

86 87
 Zar i 'to vidjet moram?! -
Ni;e I' dosta,
Da prvi urdar, kletvu 'krvavu,
Izdajrstvo kobno vidjeh, duh i gledah?
Zar i taj za'dnfi trzaj prebolni
Preda mnom mora diii se 'ko stra5n'i
I vj,edni spomen ,okal,j,ane,slave?. . .
PRVI FRATAR
s,mo. .:"r'ot
sagriesil,i
HRVOIE
s gorEinom:
Da. . . ta j g ri e h n a s p ra ti
Kroz viekove i zadir'e u tielo
S v e Ze Si e . . .
TRECI FRATAR:
Tuga prekrilaje crna.. .
HRVOfE:
Bez 'kraljevstva j,e jadna i bez kr,une
A sama, tuZna, slomljenijeh krila
I ostav,ljena od svih. . .
PRVI FRATAR:
Spu5tase
Sve vedi jad na zem,lfnrHrvatsku,
A mradni du5man
Ceztte, pazi, vreba,
Da zaskodi na plijern krvavo
I glad,no kao hiena grobna . . .

Iate. TRECI FRATAR

sun'Lorno:
Krvtrj'u oprati ga ,treba,
Da bude d,uSaopet dista, jasna Bdilrmo,
l(e pramen sunca. . . Da ne snadenas napastkakova .. .

Kratka stanka.
HRVOIE
iza ltratkoga mitka:
PRVI FRATAR:
Kad,ja5io sam sada s krallicom
Kralrjica joS moli?
U klancu doll'e, medu peiinama, -
Izl,etio j,e suri orao
HRVOfE: I kruZio nad na5im glavama,
I place.. . Dok niesmo amo u5li . . .

88 89
 TRECI FRATAR
PRVI FRATAR
pouratio se naglo, blijed i prestraien.
zatudeno:

Orao?. . . " PRVI IRATAR

T o z n a k j e d o b a r. . .

Tretem fratru. I opet ni5rta?

Hiti navrh kule
I g l e d a j. . . TRECI FRATAR
MoZda javio se glasnik. . . te\kint, d,ahom:

Nista . . .
TRECI FRATAR
oillazi liieuo. PRVI FRATAR:
S t ai e ? . . . d r s i e s . . .
HRVOf E: Probli'ediosi posve.. .
Na bojiSte vee htledoh i ja Podi, Stati ie?...
Al star sa,m,slab. . .
TRECI FRATAR
PRVI FRATAR iznernoglirnglasom:
sluiaiuti kod' uratiiu:
Zar niesi uprav' ni,Stavidio?
P r o b u d i os e . . . d u j e . . .
Dojavit eu mu . . . PRVI FRATAR
Ode unutra i d,omalase urati. korahnuobliZek njemu:
N e . . . n i g d j en i S t a . . .
Udi...budan ie...

HRVOJE TRECI FRATAR

ulazi. prekinuto:
Do5ao sam gols
PRVI FRATAR Do kule...
pode na trijern i gleda u not osloniu se rukorn o stup. - Pauza. Nikog na vidiku nema. . .

91
90
 I po.doh niza stub 3, -
Sva g,roza, str,epn;'a,
Ali ovdj'e,
Nepoznata strava
BaS kadno htledoh da u trije'm udem,
Kroz tamne kuite vladeei sg dEu
Kraj gtupa vidj,eh tmurnog viteza
Okrvavljenevjede - - -
Na mjesedini...
Grde ruike,
Vlsok m'u je Sliem
A Zile breknu poput crnih guia,
Na eelu Eao . . .
-Savuoklop,u... Grozovitiieh. . .

I pruZi ru,ku, kao da ie neSto

Prozbdrit. . . PRVI FRATAR
slilopio je ruke gled,a,ju6ineprestanonapolje:
Pogled bi'ja5e mu ledan,
Crn, 'ukoden i taman, m,rWadrki. . . Boie svemo,ini,
|a 'prekrrstih ga krstom presvetim, Vladaru i,aki, i,edini i vjedni,
I onaj tren ga nestade u magli . . . Sto caruje5
Nad bezmjernijem svietom;
PRVI FRATAR Pred o,kom tvojrim svaki grieh i tajna
iza stanke,silazeti stubama,doleko: I svaka miso, lelj'a, sanja, tlapnja, -
Sa snenrih brda spustila se veder Sve otkrito je
I trai.i ono, Sto se vr,atit rnora Vleeni gospodaru,
U k ri l o g ro b n o .. . SagrieSili smo,,,j,€r nars kletva p,rati
Od i skond, -
DoEauSido prozora zagleda se na zuiezdano nebi\te.
Daleka, crna kletva,
|oS lagano sjaji . . . sa tmurni m Zi rgomnavr h dela. . .

TRECI FRATAR TRECI FRATAR

stojeti na trijemu, drhtauim glasorn: spustio je glauu na grud,i.
Sa svakim dahom vjetra noinoga,
K o d a i e ' o p € rtd o c i .. . PRVI FRATAR
,- - M,utni pram,i sue ue6om Eeinjom:
Niz bliedo delo padoSe mu mradn,o,
Spasi
A ruka sti5te kruti baleak mada . . .
I ne daj, da nam u,rnreizmudena
I prezirana od svih,

92
93
 Nesreina HRVOJE
I ojadena zemlja, . , stojeti kraj njega:

I|muknuo je ostauii nepomiEanu zanosumolitue) a, za nekoliko se

M"j dobri kral,ju. . .
Easakaprene, pa polalto od,Iazina desno.
KRALI STJEPAN:
TREEI FRATAR SleeaSli se, starde,
ide pognuto za njim.
Kad u lov si me znao pratiti?

KRALJ STIEPAN
izlazi s lijeua, ogrnut grimiznim plaltern, satraen i bezmotan. HRVOJE:
O, sjeiam, kralju. . .
HRVOJE
pod,upire ga i douodi k rnslonjaEu.
KRALJ ST}EPAN:

KRALJ STJEPAN fak sam onda bio. . .

- Da mogu sada poii opet s tobom,
spustiuii se u naslonjaE:
Poletjeti niz klance poput mun;'e,
Hvala ti... PrepuStat,da mi vjetri cjeluju
S a d l a k S e d i 5 e m. . . I l'j,ubeprame razrieSene.. .
Zrak je ovdje blaZi,
I iutim miris ocvaloga cvie€a . . . Gorutim pogledorn.

Ispruienih ruku. Gledat

Sa vrha pustih, samotnijehgora,
O, kako pada liSie,
Gdj,e plovi bielo, dalko oblatje
Truni se
U plavetnojslobodi...
U mjesednome sjaj,u . . .
fesen p/usta Zaneseno.
Priblizila se, - Sanjati
Vei ie ovdl'e . . .
O sreii svo,joj
Curti,m
Na detrusvome cjelov ledeni. . . Stresese i klone spustiuiiielo rw ilesnicu.

94 95
 ,- la1eg vam je bilo
HRVOJE:
Izabrat kraljem...
Smiri se. . . Sad se priesto ruBi,
I gine slava . . .
KRALI STJEPAN
iuti, pa se osmiehne zadas:
HRVOIE
oborio ie telo.
Ne... nema
V ec p ro l 4 e i a . . . KRALJ SI'|EPAN:
Pokrodila je jesen
DuSmani se diZu
Na s ta z u mo i u . . .
I grabe pl i en odAsvud. . .
Okrene se sPro,mHruoia, A boljari
Nezasitno se prepiru i kolj'u
Star si i ti, starte,
Za krunu,
Posiedio si ,P,osve. . .
Ne ie sjati fer na logu mrtvadkom
Ispustiti ie du5u zadnji kralj . . .
Ni tebi dugo sunce Proletno . .
O znam ih, znam ih . . .

Nestaie mu daha,
HRVOIE:
Obn€mogaosam Posvdma, HRVOJE
Cutim preplaieno:
U kostima telinu nek'u. . .
K r a l l l u . . . k r a l j , um o j ! . . .

KRALJ STJEPAN KRALI STJEPAN

gorko: rnahnua\i rukom:
Eto. . . ProglasiSe me kraljem zanos,no,
I t o j e k o n a c s v e mu . . . A za5to?...zaSto?...
K r a$ s a m b i o . .. Da sad umrem ovdj'e
K r a l j e v a os a m . . . I gledam kako mrije Hrvatska. .
Sad mi pade lezlo
Umukne rwtas.
Iz ,piers'tislabe . . .

7 Galovli, Drame lI 97
96
 I sada, prije nego P,odo5e
Prot duSmaninu, plamsala je zavist
Prolievajrui se njinim srcima, -
f er ba n j e v o d a . . .
Otajno.
O, da mogu mriet,i!. . .
HRVOJE
printiuii ga, za ruku:
Umiri s,e...
Jedared mora pasti
Sva zavist, hi,mba i izdaistvo kle,to
U mukli grob . . .
Pred du5manskijem biesom
Sva srca sloZnim jeko,m ie odrn,nievat
Za domovinu. . .
*OO:J,:;JEPAN
Ne znam...
Vidi,m propast,
Razulo grobno, smrt i tamu crn,u. . .
U ovaj das se moZda biie boi,
A odi gas,nu u crni,ni noii,
I tede krv iz ranrjenijeh grudi
Spram zv'lezdanoga neba . . .
MoZda dnrSman
Vec amo krodi harajruii polfa
I Sume guste p,lamenom i madem . . .
98
HRVOIE
P o b i e d i t i c e n a ' S i . . . v j e r u r .j . . h o i e . . .
- - JoS ,sjd nam slava kralia Kre3imira
U ,ovof zetnl,li rodenoj i dragoy.,
U Sirnorn rlor1r i dalekom nebu,
Obasutome fasnim zviezdama . . .
I :svaki kamen,
Svaka gruda ze,mlje
I svaki hrast
I val i sve ti Sapie
Zivotom tajurim, velikim i vj,ednim . . .
KRALI STIEPAN
omamljen H raojeuim rije\ima:
Kralj biiah zemlji ovoj. . .
Sada gledam
Svnietak svol:. . .
I nigdrje trad,ka su,nca,
Ni davne slave nestalijeh dana,
Sto zlatila je kr,unu kraliievsku. . .
- Ah, niSta.,. rni5ta...
Sam,o mrak i tmirra . ..
- - A tamo pada li,see pos,llednle
Sa 'd'ubova. . .
O, 'gledaj, mirno pada
Na noino'm sjaj,u bielom . . .
Vl,etar Sumi
I bruji tajna, smntna pjesma noii. . .
HRVOfE:
OZalo,Seensi odvei. . .
99
 KRALJ STJEPAN
KRALI STJEPAN postaui mu ruktt, na glaau, blagim ntirom:
opet se snnra,Eio: Ti plaee5, starde?. . .
iemu? - -
ler ih vidim,
Gdje diZu ruke, gdjeno Priesto ru5e, Kraj je ovdje, -
I niSta zato .. . tako biti mora . . .
Na koj,em nema nikoga, da brani
Ne . .. nemoj plakat. . .
I kral.'jevstvo i krunu. . .
S;eeas li se, kad sam
sklopio ie aied,e. |oS malen bio.. .
Perivojem si me
O , da m o g o h
Za ru,ke vodi t znao . . .
Na boji5,te -
Pa ondje umrieti! . . . HRVOJE
I ,sl,uSatjeku bojnijeh koPatrja ljubeti rnu rulcu, u suz&ma:
I zveket smrtni maieva i striela; Sjeiam... sjeeam....
Pod stiegom slavnim velike slobode
Zaklopitoti... KRALJ STIEPAN:
iutj'et toplu krv, To bj ehu dani sreie. . .
Gd;e protj,eee iz srca kvasei zemliu, Kolko puta
I sluSat, kako klieu pob;edu . . . I ovdie znadoh deznut kasnije,
O, da sam mogao! ,- D a povrate se. . .
Ali nikad viS,e
Drhtnuuii.
P ovrati l i se ni esu. . .
A li ov d i e . . .
- Slu'Sam HRVOJE:
I slutim, Eeznem, ginem, ,umirem . . . Kral,ju moj! ...
Oh, Hrvoie. . . ah, teSko li je umriet,
KRALI STIEPAN
Kad ostavljen si, sarm i nesreian . . .
snl]reno:
Krall biiah. . .
HRVOJE Sad sam samo sjena puka,
gleila ga suznih oEiju i hlone d,o niegoaih nogu glasno Sto udes deka svoj . . .

100 101
 DRUGI FRATAR HRVOIE
dolazi mglo s li jeua, usopljeno: poiao je takoder rw trijem:
P ojav i o s e . . . Dugi pla3t se vije
Ko oblak za njim - -
HRVOIE E vo ga na mostu . . .
ustao je i otro suze:
Tko? oo*;;ffiI^-
DRUGI FRATAR: Oh, Sto ie javit?. ..

Glasnik.. .
lezdi kao viho,r. . . KRALJ STIEPAN
san'L u, mjesetini, postauio je ruke m srce:

KRALJ STJEPAN Ne bil tako bolno;

uzrujanirn glasorn:
Glasnik?
DRUGI
S vrhu,nca kule gledah iekajuii
tI mrjesednuti5inu. . .
Tada bljesnr.r
U klancu koplie. ..
Pojavi se konjik,
Sto skrivala ga Suma oku mome. .
U tili das kroz ,uvalu prol,e,ti
Na zapjen),enom konj;u . . .
Sad ee banurt. . .
Gledajuii s trijerna dolje.
S v e bl i z e j ,e z d i . . .
fo5 samo tas - i o,tkrite ie biti
Sve teZnie noii turobnijeh . . .
Dai ,mi
I ovu ta$u, BoZe veliki,
FRATAR: Do zadnje kaplje i,spiti...
I bi t ee
Kraj tuzi ovoj, Sto me mnrdi jadna .. .
DRUGI FRATAR
gledajuti neprekidno s Hruojem s trijema:
Vei ulazi na vrata . . .
HRVOIE
si.iar:Jik Stjepanu,nesigurno:
euj me, kralru,
Zar ne bi po5o moZda?. . .

t02 103
 KRALI STJEPAN KRALJ STJEPAN:
ustane opiruti se o naslonja\, \urstim pogledom: O, iu sam spokojan
Znam, Sto hoies . . . I miran. . .
Ne boiim ,ss. . . S l u , S a. .j . p o b l e d u n a m n o s i . . .
Pa ako je i pala Glasniltu.
U grobnu bezdan slava pro5lih dana,
Pa ako glasnik Govori..,Kazuj...

|avi smrt i ,poraz, fer smo puste noii

Tad i ja past iu I dane biedni predali u stravi
Gledajuii noi Odekui,u€i glase, -
I Umrieti - - Sad su do,Sli - -
O, zbori , kazuj,
Razbi; zadn|rm mahom
GLASNIK
Svu turgu go,rk,u,
doiao je s desna zapraEeni znojan, u oklopu, izmuEen i poitropan
S to nam srca veZe . . .
kruliu.

KRALJ STJEPAN GLASNIK

pokroti spranl njega, jed,nim dahorn: d,iSuti na mahoue teilco:
StanosiS?--- fo5 i sad gledam
PogaZena trupla
GLASNIK I krv i znoj
zad,njom snagom: I kosti slomljene
Pod kopitima bojnih konja . . .
Pobjedu.. .
Vidlm
Sve. suze, jud i odaj samrtni
KRALJ STJEPAN I dt4em jeku smr'ti -
uzuine ruhe u ais i zadri1e kao pred nenndanim bljeskom.
Prestane rua 6asak.
HRVOJE Dodosmo
prihuatio ga, d,a ne posrne:
O sundanome krvnom zalazu
Umiri se. . . Na bojiSte...

104 105
 Sva kopl;a bilah,u Krv tede, gine, pu5i se ko magla,
Od silnog r,uia pozlaiena, siajma . . . Sto smrtno,m sjenom pogl'ed prekriva. . .
I bje5e mi'r - - - - - A napried jezdi on u krvi sav
Ko prije burrnog biesa, I dile mad i ru5i kao rieka
Kad Suti sve u Sutnijrizlokobnoj . . . Obarairuii na tlo krvavo
Tek usop,ljeni dah se duo; Sve, Sto ,mu na iput stane. . .
StraSnim funak, div!
I divtr;im sievo,m sievale su odi S v e d a l j , e . . .d a l j e . . .
Pod Slje'm,ovimaspur5tenij,€rr -
- Sunce Uiuti opet.

Za plavetne se go.re spu5talo

I nestajal'o -
KRALJSTJEPAN
drhtaao:
On j;s... o' je to...
KRALI STJEPAN
ostaa je d,rieti Hruoja za rulcu, a oti nlu grozni\auo sjaju.
GLASNIK
nastaaljajuti:
GLASNIK I tako pad,r,B noi . . .
otire ruhom uznojern telo: [I mradnom mraku
Ali tad se zadu Ozvanjala su brda i doline
Na ielu na3ih teta silan glas Od teSke jeke te5kih buzdovana,
Ko gromni huk . . . A biesno jato
Po'jurismo. . . furilo je dalje
I sinu I sijal,o u tami crnu smrt. . .
U bojnoj buci o$tri madevi, - IJ vici groznoj,
Zaletiie se jed,ni na druge; Uzdahu i kl,etvi
I bo,di, sieci, ubiial i kolyi, - I Skripi, pladu,
Sve dall'e, napried Zan'osu i smrti -
Striele zu1e, Sume Pom6lio se mrje,secsipljruii
I u,daraj,uo grud. . . Okrvavljenim poljem krvav sjaj . . .
Kon'ji lete A borba grozna
I posriu na mrtvim truplima; Orila se u noi.

106 707
 Sve dok nad gorom O 1 , z d r a v o . . . z d r a v o , osloboditelli!. .
Ne javi se divna, Sve na5e suze,
Daleka zota,,. d d - Patn,je prepaiene,
Klonula s,u koplja Svu bol i tugu
I madevi, Zemlie ostavljene,
A bliedo jutro stravnim, Za uzdarje vam evo . . .
Nedohitnijem, mutnim pogledom Zdravo!. . . ah!
P o g l d d a l on a s . . .
Klone, a sua trojica ga prid,rze i poloie u naslonjai.
Pauza.

DuSman p'obje1e, HRVOJE

A mi u suncu pob;ede i slave tiho:
Povratismo se. . .
To b.1e5e
odvei . ..
lezdio sam napried
Da do,javim vam . . .
Voj,ska krece za mnom, DRUGI FRATAR
I domala ie prva koplja bojna isto tako:
Odsievnut na vidi'ku. . . Slab je.

KRALJ STIEPAN HRVOIE

nedogled,na,rasplantsala pogleda: stauio mu ruku na ielo:
Vidim... vidim... K ako gori . . .
Na mjesedini barjaci se viju, UZarilo se lice;
Okrvavlleni na5i barjaci - Ruke ,su mu
I ovjendani suncem,pobjedom... Ohladnjele ko led . . .
Sve blize kreiu . . . evo, ovdje su . . .
|unaci divni . . . s obraza im sieva
Neokaljani ponos di,edovski. . . DRUGI FRATAR
I gora S,umiradosnij'em jekom, poluglasno:
A valovi pozdravljaju ih gordi Ugasit ce se
Razbilaluc se o hrid kamenu - - - Zivo,ta trak. . .

108 109
 KRALJ STIEPAN
HRVOIE:
Hruoju:
Umukni.. . Moj dobri, s'tarde,zbogom,
Mi iemo se
KRALJ STJEPAN I vidjet jo5 . . .
rastuorio je lagano o\i i pogledaa sue oko sebe: stisne mu nijemo ruhu i od,lazi nn desno.
Gdlesam?...
DRUGI FRATAR i GLASNIK
idu za njim.
HRVOJE:
Kraliu, KRALJSTJEPAN
Zar ne poznaSnas?. . . Duoraninu:

|a usnuti iu sada,
KRALJ STJEPAN Driem hvatati me stao lagodan
un'Lorno: I blag. ..

Sad se spominj,em. . .
Dog,lasi5,emi pobj,edu. . .
DVORANIN
tiho:
Dd, z n a m , , .
Moj kralj,u...
Od'morit bih se htio . . .
Podite... d - - KRALJ STIEPAN:
Odlanulo mi, kao kad se ,te3ko Idi...ostavime...
I silno breme svali s grudii,u. . .
Sue umornije.
Oj, sad bih po5o
Nekuda daleko - Ti5inuZeli,m...
U beskraj nekuid neznani i 'bajuri. . . Zelin snivati
I bi,ti Sdrn -
DVORANIN U noii sanjivoj,
Laganoj, plavoj noii mjesednoj
izad,es lijeua.

110 111
 DVORANIN K raj mene stoj i 5. . .
izlazi rm lijeao. -Dodi...dajmiruku...

KRALI STJEPAN
NEDA
ostane sa,m osloniuii glauu nauznah i sklopiuii oii. MieseEina se
Itlekne kraj njegu i primi ga za obje ruke.
prolijeua njegouim blijed,i,m licem i telom., a u dalji se Euie ltroz
tugu ogoljeloga granja laki iapat ujetra.
KRALI STIEPAN
NEDA rastuarajuti polako o\i:
pojauila se rla desrnj strani trijema u d,ugatkoj halji, plaue, ra-
Oh, uviek liepa . . .
spuitene kose, - bijela kao san; ustauila se 6asalt,spaziuli Stje-
Liepa kao noi, -
pana, a ond,a side i poloii mu ruku na 6elo.
Daleka, plava noe . . .
I pramovi
KRALJ STJEPAN
foS uviek meki, mirisni i dugi,
nepomi\an:
A oci? suzne . . .
Z n a m . . . t i s i d o S l a. . . Plakala si?. . .
eeznuo sam davno
Za sanj,omsvoje mrtve mlados'ti .
Sad dolazi5 NEDA
spustiuli glauu na njegoua holjena:
U tuzi noii sjajne
Lagan o , ti h o , n e d u j n o k o s m rt. . Zate..,

NEDA:
KRALI STJEPAN
U hramu bijah . . . spokojno:
M olila s a m z a ,te . . .
Povratila se ly'ubav,
Pusti suze
KRALJ STIEPAN
I budi vedra. . .
Itao gore:
Evo, ja sam sreian -
Ko dragi s,jen, Ah, iza dugih leta . . .
S,to izlazi iz groba P o g l e d a jm e . . .
I iavl;a se u magli uspomenA, Da. . . isteone odi.. .

172 8 GalovtC, Drame II

113
 i

NEDA NEDA
podigla se: kao gore:

Molila sam A ndd nama u ,slobod,nojvedrini

Za nalu lubav davnu . . . Prolietali su bieli oblaci
Molila sam, U nepovrat - i odnij,eli sreiu . .
Da opet svane prol'jeie ko onda,
Kad bilasmo u vrtu sam'otnom- KRALI STIEPAN
IJ osami. . . drhtauitn 1arom:
A onaj cjelov?

KRALJ STJEPAN
NEDA
ustanei prihuoti ie za rulru:
sklopila je ujede:
Ti spominje5 se toga?
]oS i danas gori
fa miSljah, da si sve zaboravila Na del,umome . . .
I J m r ak u b o l i n a S e . . .

KRALJ STJEPAN:
NEDA Sp,ustila si glavu
dubokim, jasnirn pogledom: Na moje grudi . . .
Uviek zivi |a ti Saptah Eneno -
U du5i mojoj onaj ,dan . . . S av omaml j en. . .
- Vedrina
Na sinjem bje5e motu . . . NEDA
Sapat dragi spuitenih rultu:
U sjeni blagoj vladio se lako I rastasmo se . . ,
Do m o g a s rc a . . . Te5ke
I tuZne dane trajala sdrn sarnEl -
Bez tebe i bez tvojih c1'elova,
KRALJ STJEPAN Almoradoh...
Saptom:
Koliko noei plakah
Ti se toga sjeia5? . . . Zazivajuii pro5lost. . .

r14 115
 Sanjah dest'o,
I nevolje. . .
Da prolazimo vrtom, punim cvieca,
Na tronu kraLj,evskom,
Kroz Zarki drhta; zore rulidne; -
Neddhitnijeh, sliepih ociju
Ti bere5 ruZe, mirisne i ros'ne,
U koci l ,o se. . .
I preda me ih siplrje3,bacaS,truniS . . .
Snaga du5e moj,e
fa vijem vience, I plamen rsrrca-
Pune pregrSti,
Sve se s,lomilo
Pa po,lazimo na hrid povrh mora
Pred njegovijem tajnim pogledom,
I bacamo u zlatne valove
Sto vapi spds -
S visdka vience Sarne - 4 d
Ah, glasom odajrnika ,_
Prenuh se,
Kroz uzdah biedni nevoljnoga ro,da
A svuda tama povladi se tmurno
I gleda u me mrtvo, niemo
- Nista... KRALI STJEPAN
U tami sanrjrsnestadoSemoj'e. . . kao gore:
O, noii pusta. . .
KRALJ STJEPAN
klone u naslonjai, prekriu\i lice rukama:
NEDA
A z a5t o s v e to ? . .. r plaua i nepornitna:
Za\'to?... reci mi..
I gorki odaj samotnij,ehno6i Lutali smo dugo
I bol i jad, * LI sutonu ko s,j,ene. . .
D anas opet
O , Ned o mo ' j a , z a S to ? .. .
Spomenusmo se minulijeh srov€l -
Ko neznanici, Sto se nadu negdje
NEDA
N a neznanomeputu nocnom e. . .
turdo i neumoliiuo:
I opet iemo poii nekuda
Pred jednim bo3tvom valja spustit delo, U bescilj kao sjene . . .
Ugu5it svaki drhtal srca svogo . . . Nestati
|a klecah pred njim S vi di ka zavi ek. . .
P lac uii i mo l e i , Zbogo'm. . .
Al u nj,eg nema milosti za boli
Ispruii obje ruke spram Stjepana.

116
tt7
 KRALI STJEPAN Ondle iemo klonut
ustq,oje opet drieti je za ruke; plamenim pogledonr,,punim dei,nje: I slur5at'Pjesm'udavnu. . .
Stani...ostaj... Ljubit iu ti
Zar nastalo je sve?. . . U sj,enidelo,odi, toplu grud
Zaboravi I Sap'tatu snu
Na pro5l,u tu,gn, jad i odaj pusti; L;ubav, zanos,(.eZn1u,, .
Zaboravi, i rproljeia ,se sjeiaj
I lyubavi i cjelova i sunca . . . NEDA
O, Nedo moja! . . . spusti opet bez ijedne rijedi glauu na njegouo raffre.

Priula\i je lagano k sebi oslabjelim., drhtauirn rukarna.

KRALI STJEPAN
glasom punirn hiaota, koji odsijeua posljed,nji put u njegoaim sjaj-
NEDA nim, d,ubokim oEirna:
stoji iasak bez d,alm, zatim osloni glauu na njegouo ranl,e i iane kao
Povratilo se su,oce. . .
kroz san:
Nova $raga
L j , , u b i mt e . . .
Kroz Zile moie struj,i, pro,tjede -
Na tvojoj grudi . . .
KRALI STIEPAN Dodi, dodi bhZe,
priuio je naglo na grudi, uzrujanim, suhim glasom:
Iz .tvojih usna irspiti eu Zivot
Oh,moja... Do zadnj,ekapi. . .
I samo mo;'a . . .
Poliubi je dugo, bezmjerno.
ostanu u nijemom, turstom,zagrljaju, a mjeseEirwse prolijeua krai
njih, blijedo i sneno. NEDA
Lr56elako.
KRALJ STJEPAN
podigne glauu, gled,au Nedine odi, pa je polako priuod,i h prozoru: KRALJ STJEPAN:
Sad sam opet 1'ak DrS€e5?
I s naZ a nk a o n e k o e . . .
Podimo, NEDA:
Ja povest iu te kroz tiSinu noinu Noina ptica
Do Zala tamo . . . Proletj,elaje kraj nas. ..

118
119
 KRALJ STJEPAN KRALI STJEPAN
prene se i pruhi joi iednom obnemoglu ruku spr&m,prozora:
goru6inx iaptom:
O, gledaj, kako mfesedina mrije,
Daj mi usne . . .
I zviezde gasnu purstim nebi5tem . . .
foS jedan cjelov,
Silan kao deZnja V elikom, zad,njorn6.einjom.
Dalek e n o i i . . .
foS jedan tradak.. .
potjubi je rwnouo; uto mu ruke klonu, on posrne i pridrii se za fedan - -
- Posljednji -
rw,sloniat.
Unt're,

NEDA NEDA
u strahu: prihuatila se grteuito d,esnicomza grudi i ostala u mraku krai pro'
Staie?... zorqo s&n14.

Duorana je neko urijeme potpuno tamna sa,n'Lose u kan'dela'bru

lagarn dimi cruenkasto, slabaino sujetlo, dok ne potne hroz iu,m
KRALJ STIEPAN jesenjega ajetra dopirati izdaleka rumeni, hruaui iar.
klone kraj naslonjata i hladnim, ultoEenint,pogledom:
Cvieie pada PRVI FRATAR
ulaze1i s desna, zanosno:
S . v i s i n ar a j s k i h . . .
Evo vienca zlatnog Oh, idu... idu...
Na tvoje delo... Kriesovi se lare;
Dodi k meni, duSo, S va gora pl amti . . .
Na bielom cviecu usnut iemo san, Nose pobledu

Neizmjeranivjedan... Opazi mrtuoga kralja, uzmakne korataj natrag, stoji 6asak prene-
Dodi. duSo... raien, a onda klekne, pa se prekrsti. - Sutnja. Zar krijesoua biua
sue jasniji, hruauiji i uelitajniji.
Glas mu utihne.
MjeseEinaje potela biuati sue bljeda i odaljeniia, dok se ne izgubi
posDem,o,- negd,je za d,alekim goram,a. ZAVIESA

t20
 MOR,S REGNI
TnrLoGrJA

DIO TRECI
L I C A:
PETAR SVAEIE
KRALI KOLOMAN
HRVATSKI VOJNIK
JEDNA ZENA
PRVA I
DRUGA I I

TREdA I ponoinasJena
EETVRTAII
PETA )
Ponoene sjene.

Gvozd. - Proljetno doba.

JEDINI EIN
Visoko, stoljetno hrai6e. Sue su granEice bujno prolistale, kao da
se prastaro stablje probudilo na nol)) pomlad,eni iiuot. U pozadini
proplanalt, otkuda se aide daleka polja i plaultasti breiuljci. Lijeuo
strminn, hojom se uzlazi dalje u goru. Malrcaina, paprad i Sumsko
bilje prekriaa zemlju, itono je usnala u sjeni zelenoga, sra\tenoga
granja"

t23
 Vi kaZite mi put,
No6. Vjetar zauija, huti, Surni, suiia staro granie, pa poleti opet Gdle strgnuti tu Zig sramote stra5ne
dalje pjeuaju\i suoju piesmu - turobno i iadno kao nad pustiml Sa izdaj,nidkogdela roda moga! -
zaboraulj enim groborn.
Povedite me u plani,ne puste,
Iz datjine se tuje gd'iekoii uapaj, Itrik, uzd,isai,zueketmaEq-i sue D a ugl edam j ,o5j eda n t r ak slobode!. . .
utihne, santo ujetar zaplaie rw, Easoue,bolno - kao zalutali putnik
Pokrohi na lijeuu uzbreZinu,ali se nn uisini poiaui btijed,aZena,
u m ra k u o l u j n e p u s to \i,..
zauita crninorn i rasjana mjese\inom, \to je potela pad,a.tiizrnedu
Neho je urijerne sue prazno) a onda nnsrne s desna Petar Suati6, zelenoga granja na tle.
s maEemi Stitom, u oklopu, uisoko uzdignuta Sliema, po\kroplien
krulju, ponosan i silan, i glas nt'u zaori poput grom,a, rnolno i
sna.Zno.
'ir:?Y::;,:
PETAR SVAEIC: Ah! - Tko je o'no?. . .
Oj, stani. . . s,tani,da se ogledamo . . . |esi I' duh i,l' covjek?. . .
Sto ,traZi3ovdje? - Zbori! Tko si?
. . eekaj!. ..
Kud blezis?.
Trgnimad! ...
A h , n i S t a .! . . ZENA
I opet ni5ta! sumornim glasom:
Gdje sam?... Mrak... Ti5ina... zena . ,.
Ut ihnuo je vj e ta r. . . s v e j e m i rn o
I s pok ojno. -
PETAR SVAEIE
Al' ku,da umaee?
poput jeke:
Na dohvatu mi bleSe izdajnik,
Vei htl,edoh da ga smlavim - Sto traZiS ovdle? -
Nestade
S vidika, ko da progurta ga grob . . . ZENA
Do na kraj svieta ja (u za niim poii, lcaogore:
Rt maia mojeg stiii njega mora
Vidlela sam krv,
Pa ma u paklu samom! . . .
Gdj,e u dolini prolieva se. . .
- Noini d'usi
Vid;eh,
I s r de k obn e , v o d i te me n a p ri e d
Gdle bratski mad se o grud lomi bratsku .
Do c ilja m og ! -

125
t24
 - Sto traZim ovdle? - ]oB uviek ponoe ovija nas nujna
Gl,edam cro'u smrt, I Sapie stravnim Saptom tugu smrti; -
LI crnom plaS,tukako proli'jeie A zore rr?rrro.,-
I nosi zator... Zora je daleko! . . .
BieZim gorom pustom
I tumaram i p,ladelrr- a PETAR SVAEIE
-, Kad bih mogla uzdahne muEno i ho6e d,a pode d,alje u goru.
Da istodi,m u tuai go,lemoj
|adovitijeh suza more cielo ZENAI
I nj'irna irsprat kletvu uZasniu
Kud ide5?
Sa rodne zem\1,e, krvlju polivdne,
Neokallana da nam opet bu,de!
PETAR SVAEIE:
PETAR SVAEIC Ne znam...
ponilcnuo je osloniu\i se o stari, stoljetni hrast: Olovna teZina
Na mo,jiugrud se rspu5ta. . .
Oj, moja zemljo jadna! -
Poii cu
Krv se puSi
Daleko nekud...
|oS i sad u noi turobnu i sjajnu
Na izranjenim ,tvojim grudima . . . Bolnim ponosotrl .
Obamrlo i sliepo zriju odi
ZnaS li, ,tko sam? -
U mjesednu,suzovitu ti5inu . . .

ZENA:
ZENA
joi uuijek na aisini: Z'nam.. .
Sa dela fvojeg strgnuli su krunnr
Tumarala sam gorom zelenom, il I bacili je pod roogetudincu;
I nigdrj,enikog, - ).1
J Ti kra! si moj! . . .
Sve je ostavljeno . .. i,

Posakril,ese vile u'noi,tavnru, '4,

:,, PETAR SVAEIC:

A pono€ne i bliede aveti I
Povddo3e u biesnom mraku divlle, it
Prognirnik noini ja ,sam,
d;
'}!r
S t r ahov it o i m ra d n o k o l ,o s v o ,j e ,., F F ,t}, S'to zalu,d traii, gdje da sklone glavu.
W
,tr
t26 t27

$
 Progninik biedni, kralj i nesreinik, Mjesedina sjajna
Sto vidio je dom, g,die umire, K roz granj e pruzi .. .
A braia diZu rurke krvave eini mi se, kao
I krune stranca . . . Da netko Sapie . . .
- P,usti me da podem
U pustoS tamnu, gdle se ne duje Spusti se na zemlju i poljubi je.
Ni ledan glasak sunca ni Zivota; -
D raga maj di ce,
I smrt iu ondfe doiekati Zelj,no
Duj podinka svom izmutenom sinu!
I pogledat joj sliepe zienic'e,
Oj, kako di5e zeml'ja lagodnim
U kojima ee molda sievnuti
I blagim da5kom! . . .
Zar po,s\jednje'slobode. . .
Ovd,je krvi nema,
Ni uzdisaja smrtnih - -
ZENA NiStanema...
blagim melwnim glasom:
Sue ti\im glasont..
Ostaj ovdje
I snivaj slatko, ja tu bditi . . . Oj, draga zemlrlo!
Snivaj! d - 4 iutim miris sneni,
Sto na grud pada poput melema; -
Izgubi se medu drue6em.
To hraS i e staro bol no izdiSe. . .
Oj, davno, davno niesam bio srreian
PETAR SVAEIC I smiren kao sada - - -
ispruiiaii ruke za niom: - - Ah, na ovoj
O1, dobra duSo, o,stajdasak ovdle!
Ti zboriS tako milo, sladano d - :'lY::'":oj':' ::-_
Vei oti5la ie. . .
Usne.
S a d s a m o p e t s 6 m. . . F F
I um or an s a m . . . Izmedu stoujekog stabalja poEinju se polako izuijati bijele, pono1ne
Nek ud m i je l a k 5 e sjene. Duge se od,ore poulate na sjaju mjesetine kao dal/ki san,
U mraku ovom . . . a ujetar lagano suiti ponnd, zeleni,lt kroiania otajnim, porwtnim
Skinuo je Sliem i od'loiio orui'ie. dalkom.

728 9 Galovti, Drame II 729

 PRVA SJENA Daj, da se ori s visova gorskiyeh
plauokosa, uitka d,ieuica; pogleda siajnog i dalekog: Do morskih Zala poklik neizmjerni
Perune vjedni, desnicom gromovnom Sl'obode drage, davne i sundanel .
Sto vladaS Nebo,m, Suncem i Zviezdama, -
I dusi moeni tamnijeh d'ubrava,
Dalekih voda, neznanih oblaka,
Poletite sa sundanih visova,
?,:H::i/Hl
Pojavite se, ovamo sidite, Sa Karpata ledenijeh,
Preko goira i dolova,
Gdje gasne tuZno kraljevstvo hrvats,ko! . . . iii
tt" SnaZna srca, snaZnepiesti
Probu,dila nas jeka grozovita Vodio sam rod svoj smjelo -
I zveket bratskih striela i madeva. Sve do mora p,lavetnoga. . .
Izidosmo iz grobova stoljetnih Sinu sunce davnih sanja,
Ozalo5tenih, demernih srdaca - Svanu zora novih dana,
Kad na vr5ku Velebita
U muklo doba, grobnoj o ponoii -
Palila se Zrtva prva
I molimo vas, bogovi svevi5nji,
Bogovima roda moga! . . .
Da dom naS biedni milorsno spasite! .
Sievale su odi svijru
Zano,snijem sievom sjajnim . . .
LI crnu tugu zemlja se zavila,
Sreca, slava,
fer tudinsko je pogazi kopito, Ponos, sunce! - -
I d,omala ie tudin pokroditi
Pjesma davna orila se
Na posve€eno priestolje diedovsko,
Sa visine k moru sinjem! . . .
I niegovo ie delo da okrune -
- - Su,ncedavno
Ah, slavnom krunom neharni sinovi,
Zapalo je -
O;', spasite nas, bogovi svemoZni!. . .
Sinoi iumrie tradak zadnii
lza go.ra ursnuiiyeh,
Perune vjedni, desnicom gromovno'm
A kad sutra zora svarre -
U crni prah ih satri, da nestanu
Blieda zora bliedih dana -
S vidika zaviek u noi s'trahovitu; I kad zasja bliedim sy'ajem
I daj da opet Hrvatska uskrsne
Ropska dela roda moga,
U slavi sunca, mo€na i velika; Prekriti ie tuZno lice

130
131
 Oblacima gorke tn'rge 14 - ]avila se,
Zastiden" tslsrL-gore
Sutjeti ie
Mrtvo, niemo -
Ka o pr ed s m r t ,
ler te njima
lzdainici'Povest kralja
Preko svo'je bra€e mrtve . .
Gavrani ie graktat vrani
Izdajnicku pjesmu crnu
Opojenih,
Omamljenih
Izdajnika zemlgesvoje
TREEA SJENA
plemenitoga mu\karaikog obliEia:
Dlzali smo ponosito
U slobodi jarkog surtrca,
Navrh sinjih gora P'lavih
Mad otaca preslavnij"h . . .
e,uvaii smo svori'tmLi(em
Sirna polja,
Tam ne luge
Od kopala franadkijeh,
Da unuci djece na5e
Slobodnij,em dahom di5u
Na slobodnom pragu svome,
Pod slobodnim nebom plavim . . .
Danas opet kletva davna
Davnih' dana uZasnijeh,
Sto me sbri u grob crni,
132
'l PruZila ie
Gladne pandle dono,seci
U prokletom srcu svome
I Smrt kraljevstvu
Stolletnome...
Iz grobova ostavljenih
Dizat ie se u noe s'tra5nu
Plac i lelek
V apal ' , suze. . .
Zaplakat ee bl'iede sjen'e
Gledajruii, kako mrije,
Trne, gasne sl ava P reda . . .
A na pragu 'kolibice
Pridati 6e majka djeci
O slobodi davnih dana,
Jadnoj djeci, Sto ie sagnut
U prah crni delo svoje
Ispod jarma tudinskoga . . .
EETVRTA SJENA
junnEan kralj euski mladi| :
Na duvaniskom Polj,u slavnom
Gledah sredu,
Gledah ,pono,s,
Slavu roda hrvatskoga . . .
Gledah vedro nebo sinLje
I radosne, sjajureodi,
Sto su sreine ugledale
Prvog kralja hrvatskoga . . .
Na duvanfskom poliu slavnom
133
 Gledah vile sudenice,
Gdie se jate,
Gdjeno liei'u
Proriduii sjaj i sreiu -
Sunianu i velidajnu...
- Samo jedna, mrka lica,
Podigla je ruku biel'u
Prema su,ncu velikome,
A iz crnog, tam,nog oka
Ko da sievnu blieda munja,
Sto ee sruSit na 'tlo pusto
Priesto, krunu, -
Zezlo, suflce - - - Crnih gora i planina
Na duvanjskom polju slavnom
Gledah zanos roda svoga,
A na Gvozdu gledam samrt,
Gdjeno krodi nemilice
Hladna, grobna,
S l i e p a ,n i e m a . . .
ZemTja Suti izranjena
Kao maj,ka, kojoj ote
DuSman ,stra5ni i.edo malo
Od njeddtd - zgaziv\i joj
Klet om nogom g ru ,d i b i e l e . . .
Gledah sreiu,
Gledah ponos,
Slavu roda hrvatskoga,
A sad gledam navrh Gvozda
Tugu, s m r t i o c a j b 6 n i ,
Krv i suze, smrt slobode.
134
PETA SJENA
sjed,okosstarac:
Slu5am ,glase mrtvih dana,
Kad pred trono,m kraljevskijem
Ponositu pognu Siju
Svaki duSman naSeg roda;
Kadno blfeskom svemodniiem
Zasja zlato krune slavne. . .
Slu5am Sapat plavog mora,
Kako prida oblacima
Divotnijem p,ridu rslave - - -
- Slu5am. . . sluSam Sapat kobni
Kroz daleku tamu noii,
Kako Sapiu stravno, tuZno
I uzdiSu dahom bolnim,
|er u 'mraku njinih sj'ena
Sniva zadnje, smrtne sanje
Kralj hrvatski; -
A daleko
Tamo pokraj baj,nih Zala,
Gdie masline snij,u lake
Kraj lovorja zelenoga;
Tamo, gdjeno sunce llubi
Mrtve plode mrtvih kralja,
Mrtvu slavu domovin e -
Tamo ie se krunit tudin
Na priestolju okaljanom,
U grimizu krvavorrrc -
Krunom Petra Kre5imira
135
 PRVA SJENA
Pita;ruii, ,kad ie
nagnula se nnd peba Suati6a:
Da ,umre noi?
O i , s n i v a j !. . . s n i v a j !. . . O, snivaj zadnji san,
Nek ti gora prida
Nad to,bo,mbdiyu sjene turo,bne,
Daleki sanak sundanoga kraja,
Obavite crni,nom tuge svoje! . . .
U kojem cvatu ruZe mrmene
Pod cjelovima mladog prolie Ca . . .
O 1, s niv aj s la tk o ! .. . TRECA S)ENA:
Slusaj pridu bajnu Oj', kaZite nam bogovi otaca,
O vilama, Sto zlatne kose pletu
Sto krali,ujete vasmirom i rs,u,DCerl,
Kral' dudesnoga gorsko g jezera
Oi, kalite nam, hoie li se prenut
U mrrkoj sj,eni starih hrastova . . .
Duh roda na5eg?! . .
Oj, snivaj mirno! . . .
O,bladine tmaste
Lfspavanku dav,nu
Rasiecite i bezmjernijem blieskom
Nek Sapuie ti zemlja diedovska
Na m1'esedinisumornoy' i sjajnoi, Obdsjajte planine, da se u mrak
U r ponoinom e mi ru tu ro b n o ,m.. . Vampiri noini izg,ube i zgi,nu,
O 1' , s niv ai! . . . s n i v a j ! . . . Da probudi se sve iz pustog sna,
Nek se duh tvoj vije Strahovitog i krvavog i mradnogi -
Kroz viekove ,u ,pra,davnu davninu. Da sine zora 'veliika i ruj,na
Da ugieda5 u sanji sundanoj Nad kraljem zadnjim! . . .
Daleku slavu mrtvog kraljevstva! . .

f EETVRTA SJENA:
DRUGA S}ENA:
Nad tobom bdiyu sjene
Pita;uei
$
tr
Recite nam vi
O1, zviezde jasne, drhtave i dalke,
Sto pozirete sa visina plavih
Tisinu mu'klu,

$
U noini mir dalekim pogledom;
Oblake i ponoi,
tI sumrtvome mraku hoie I' ikad
Taj,novitijem pla5tem Stono s,kriva ,frI
Zasievnu( kruna djedovskij,em sjajem
Bu,duinost pustu; - ffi
Nedohltnijem? - -

ffi
135
137
 PETA S}ENA: PRVA SJENA
Mjesetina ga,sne. sue uetim zanosorn:

I domala u grobne iemo dvore O;,, vrledni boie,

Kojino silaziS
Povratiti se morat - - -
S vrhunca svojih sundanih visova,
Vapaj tuZni
Daj, da nam ponosno
Od;ekuie u samotnoj planini,
Uskrsne Hrvatska -
A nigdfe glaska utjehe u bo,li
U slavi sunca,
Neizmfernoj! - Moina i velika!
Zar doista Ce nestat
I umriet narod, Sto 'je uviek znao
Sum uijora raznosi njezine posljednje rijedi pustom planinont,. -
Da brani grudu presvetu i dragu?
Zar izdajnidki glas ee javit kobni Mjesetina je ugasla'sasuim. Sjene nestaju u mraku. - Pauza.

Gromovitijem jekom 'u datrj Sirnu

Strahotu ;smrrti rodure zem\ie naSe?! PETAR SVAEIC
prene se oda srlcl, a pogled fttu, se izgubi u blijedom, d,alekom,
maglenornjutru:
PRVA SJENA
- YeC sviie dan, i nestado'Sesanje,
podiglu je rulte u
Ko ruZidni kad mriju oblaci
Per,une vjedni, bole gromovni, Pred smrtnim daho'm tamnog sutona .. .
Zar ne,sta lara Oj , sanj e puste! . . .
I snage silene
Ustane i nehotice drhtne.
U tvoj,ol' hrabrol', boZansko,j desnici? -
Objavi zotlr, Gdje sam?.
Gospode svesilni; Svud je ,mir
Objavi suoce * Zar grob je ovo moj?
Ah, nigd,je nikog!
Vleeno i veliko,
Sjene sablasne,
Da rasja tminu
Daldke, tajne
Tugeinevotrje---
U strahoti smrti
fi'jetar zah,u,jijate a u d,aljini se za\uje grmljaaina. O k r u Z i l em e . . ,

138 139
 - Sve je bio sEl(I,- Idi, nestani! -
I bojna vreva noii, krvi p,une, |er priestolje je ovd,je nesrecnika,
I h'uk kopalfa, Sto izdade ga narod! . . .
Zve'ket madeva Podi, reci,
I izramjena trupla razbacana Da zadnji uzdah kral'ja hrvatskog
I jecaj zadnji pogaZenih grudi U sl'obodnoj se gori vinuo
I s liepi pogle d u g a s l o g a o k a , Daleko od svih
Samoca straSna zamrle planine, Idi! Sto ;os dekas? -
A h, s v e je bi o tu l n i , b o l n i s a n ! .. . S,to hoie5? - Tko si? -

KRALI KOLOMAN KRALJ KOLOMAN

d,olazedis desrua: hlad,nimponosom,:
ObrekoSe mi, da ie ovd1e biti - Krall sam hrvatski. . .

PETAR SVAEIC PETAR SVAEIC

zatuuii njegou glas: strainim aapajem:

Tko do,lazi t ovaj noini mir Ti?... Ti si doSo?...

I muti po,ko,j moj? - Htio si me vidjet
U grobu mome;
KRALJ KOLOMAN Po$ednilem glasom
zad,r\6e: Zagraktati nada mnom,
Tisnut noZ
Tai glasl. - -
tI mrtvo srce! . . .
Slomit zadnjt stieg
KRALI KOLOMAN: S l o b o d e n a 5 e ?.!. .
Oj, tko si, - Dodi ,ovamo,
Te ne da5 umriet pustom samotniku, fer samo j,edan gledati ie o,d nas
Koj' ,traZi grob, a ni mo7e ga naii, Zivota sunce . .
"ji ,
|er sva je zem\ja ,p,una grobova! - |ii, Pograbi maE.
O1, tko si ti, te l,utaSneznanom $
tr
I smrtnom stazom? - :m
:ft,tTf
D o d i ! . . . B o r i s e !. . .

140 l${ 741

ryr
'
tlil
ild
4$.
rffi
 KRALJ I(OLOMAN Izgubio si sve,
Itao gore: I svaki, tko te nade, ubit ee te
Ko izdajn'ika...
la krall' sam tvoj . . . Dodi... Predaj se...
I vidjet tel - -
PETAR SVAEId:
Tudinac ti si 'jadni, PETAR SVAEIE
Sto ko,pa mome rodu crni grob. . . prekine ga, plamna pogled,a:
]a ne znam ,te. . . N i kad, ni kada! F -
I zato vadi mad,
Kralj hrvatski da bude rob tudincu;
|er prije nego biela zora svane,
Da zgazi ponos, slavu dledova,
la zgazi't iu ti delo - bacivSi
Da baci u prah barjak, posveien
Tvol' trup za hranu vranim pticama,
Isuzamaikrvlj,u?!---
Da ispiiu ti krv iz crnog srca. . .

KRALJ KOLOMAN: KRALJ KOLOMAN

gnleuno:
Ne ,bojim te se . . .
Ti si izdajnik, euvaj se,
Sto diZe ruku protiv kralja svoga, ler iza mene pratnja dolazi
A ne vidi u biesu pustome, I ubit ie te. . .
Da sav me narod izbra zanosnim P r e d a j m i s e !. . .
I silurim glasom, koji zagluSi
Svu viku kletih, 'podl,ih izdajnika. . . PETAR SVAiIc:
Plemiii, vojska, nar'od, knezovi, -
N i kad!
Sve ide za mnom - tamo do mora,
Do zadnjeg daha borirt iu se smjelo
Da okruni mi delo krunom davnom
I ,s tobo,m i sa izdaj,nidkom braiom,
U kraljevskome gradu . . .
- B ac i m ad Sto kui'u svojoj zem\ii okove . . .
I predaj mi se. . . IVauali na nj.
Dodi. .. Bit ees prvi
Do priestolja... Sad trgni mae i gini!

142 743
 KRALI KOLOMAN KRALJ KOLCMAN
natrag braneAi se Stitom i maEem' podigne se i odahne duboko:
uzmite
N agradi t i u te. . . i di . . . ja €u doii
PETAR SVAEIC
naualjuje sue ie36e upitjiuii u ni strahouiti suoi pogled. I-IRVATSKI VOJNIK
od,Iazi.
KRALJ KOLOMAN
posrne i padne na ied,no kolieno:
KRALI KOLOMAN:
P o m o i ! . . . P o m o e !. . .
Ha, ha, ha, ha...
HRVATSKI VOJNIK U prahu leZiS sada,
d,oleti zatas iz Surnes d,esnni potisne Petra Suati6a na'tra,g. Braniiu zadnji zemlje hrvatske! . . .
Plien zvjeradi i gavranima crnim,
Sto pjevat ie ti samrtno opielo . . .
KRALJ KOLOMAN
U prahu leZi5 ko i zemlja tvoja
bijesnim, hrapauim glasom:
P od moj om nogom . . .
O, ubij ga; d - Krvav, jadan, sarn
On ruku dize na me Sad smrvit bih te mogo, ponosni
I gordi kralju! . . .
PETAR SVAEIE Ostaj,
ostane kao gronxom.ofiinut, desnica mu rnrtuo klone, a bliieile fa iu poii
usne ied,uad,ahnu: I zgrabit Zezlo rukom gvozdenom
Ti... ti si Hrvat! - - - I tresti njime, dok se nd sru5i
V as narod kao i ti pre da m e,
HRVATSKI VO}NIK: U l anci ma ko rob lle zgaZeno. . .
S ad otvoren j e put m oj do m or a! - -
U m r i i z d a j n i i e !. . .
Ode na desno.
Udari ga biiesno maEem u Prsa.
Razdanilo se. Iza odaljenilt, brCa poEinje se jauljati prua rutnen
PETAR SVAEIE rane zore. ZENA u crnini silazi opet s lijeua, d,oded,o Petra
sruii se na tle. Suaii1a i nadnesese nad,a ni,

10 Galovid, Drarne Il 145

744

ri"
,riffii
 PETAR SVAEIE
ZENA: poduprijeu\i se o ruku:
Probudis€, moi kraliu! - Kako pede rana,
Zora sviie. . . Oh, kako boli! . . .

'Y'h:"';*i:: Bratski mad ie zada - -

Prid,igne se jate.

F Oi, pro'klet bi'o, ubojice stra5ni,

On ble3e Hrvat! . . .
Sto rdsjeko si maiem britkijem
Grud kralja svoga!
ZENA:
Sazdao si gr',ob
Preni se i gledaj, Slobodi... sreii...
Gdje rumen sjajna plave gote zla'ti Vlaciti ie5 lanac
I siplje tisui ruZidnijeh traka til Do ko,nca svoga vieka sramotno! -
-,1
Na rodna polja . .. il
Sve se od sna budi
I stresa crni sanak crne noii, - ZENA:
O j, pr eni m i s e i ti , Ne kuni ga,
Pogledaj ]er ugledat (e i sam
LI rosno krilo zelenijeh njiva, S ramotu groznu. . .
Obasutijeh cvieiem crvenim,
Sto srnrt ga r5su za slobodu dlece . .
$t: |ednoga ie dana
Potralit grob svog kralja zadnjega,
T Da prelije ga gorkim suzama
PETAR SVAEIE I da se digne raskajan i velik
muEno: I trgne mad! - 4

On biese Hrvat! ts Ne kuni ga, jer minu

Strahota noii, krvave i huZne,
|er pojavi ss rprvi pramen zore -
ZENA:
Iz se6uje*"!,,i]i!i':;;::::
uuate kopita' o
udaranje
]adnik, Sto ga smanu
T udinac k let i. . .
I;,y:li!
747
746
 PETAR SVAdIE Vojnici, narod -
trgne se:
Biedni nesreinici! -
O , s l u 3 a j !. . . s l u S a j !. . . I gaze trupla braie krvave
I mrtve sltze, Sto ,su ostale
ZENA Na vjedama;
zanijemila je i pogleda ga neiskazanimpogledom boli. oboie ca- A h , s u z e p o s l e d n j e !. . .
sak iute, zatim se ona prene i poleti nn propl'anak: Sve dal;e idu, ginu, odmidu
;,] S vidika,
fao! - Poblednika Za njim hite ladnici
U slavlju vode Preko rodnih Polla T
il1 tlzanostl*--
Oj, umri, zo'ro, {1,
ft I nestado5e;
Sakrij zlatno delo, $
tr
tt Eno,
Da ne vidiS sramotu golemu, t JoS jedno koplj'e bllesnu podalako
Da ne vidiS, gdje narod hrvatski
U klancu pustom -
Obndvidje i vodi silnika
- Ni5ta . niSta viSe -
N a pr ies t olje!.. .
Pauza.
PETAR SVAEIE Buka je utihnula. - Nqd gorama se pojauio prai trak zlatnoga
sluia d,alekeglasoue,a oti nt'u plamte drhtauim iarom: sunca.

Prikova5e me ovdje,
PETAR SVAEIE
Da dujem zadnji uzdah bolne smrti
iztnuEenim,glasom:
Na grobiStu slobode
U svoj su poSli grob!

ZENA ZENA
gledaiwti u dolinu:
doiauEik njemu:
E no ga, Ti bliediS?- -
U r ujni v is je ru k u Po d i g o ,
A mad se u njoj kriesi kao zmiia, PETAR SVAEIC
Ko straSni o5trac, Sto ie rasjeii sklopljenihajed,a:
Nit pc s ljednj e g Z i v o ta . . . TeSka
Z a njim s r iu
I ledna plodasvalila se na me. . .

148
149
 - Jos 6ujemsamo daSaklahora, PETAR SVAeIe
S o moje delo blago miltrje, hpruii rulae k swtcu, oti mu sijeurur, duboho oilahne i proteg,a
A ii srce se vlaEi samrt crna se tnrtqa,
S v e b l i Z e . . . b l i Z e' ' .
Nista r]e vidim - - - ZENA
Na ljenice mi pada mradaa noi osnje rcpomitna,4 suncese uzdiglo aisoko,oelidajnoi pobjedrc
Daldka,pusta.'.naoeilromejutarnjennebu.
- - Pokraj sinjeg mora
Na priestol'inrga gledam . . .
zAvJEsA
Kruna sieva
Na du5manskomeeelu . . -
Svi su pali
Pred ojegau prah...
- Danas umrije HntatskaSmotra,kni. Iy, (1909.),
I nestade zaiviek kraljevstvo str.212-221,253-259 i 288-291.
I dawna slava mrtvih dLiedova.

ZENA
gled,ajui spran suncq preobraZenimi zarwsnim poklikom:
Na istoku se eno javlja divno,
Daldko sunce, pob;edno i Zarko - - -
- Oi, snivai, kralju, spokoino i mirno,
]er smrti nemal - - -
- - | u ovoj zemlji
Iz srdaca, Sto rasijana mriiu
Okrvavtrjenim poliem, -
Zasjafi ee
Daldko, bajno, vjeino uskrsnu€e,
I planut sunce krvave slobode!

150
 PISAR,
D R A M S K As r u D r J A u J E D N o M d r N u

Lica:

MA TO, l ugar
KATA
DURO
zELlEZNreKr STRAZAR
JEDAN GOSPODIN
NJEGOVA ZENA
NJEZINA MA}KT\
JEDAN VOJNIK
NJEGOVA ZENA
STARIJAZENA
NJEZINA I(EI
POSTAR
Nekoliko putnika

Odigrava se u dekaonici seoske leljezni(.ke stanice

neke jesenje noii.

JEDINI EIN
Malena \eltaonica zamazanih, stijena, na kojima uisi neltoliko uoz-
nih rerJoua i plakata. U d,nu prozora u, sredini, s obje strane nie'
ga po jed,m, d,ruena hlupa. Desno isto takau prozor, pred niim

153

r-eliki stol s nelcoliho stolaca, a kraj prozora napriied uisi na
stijeni ura njihalica. Liieuo urat&, a pored,niih napriied' okrugla,
ieljezna pet i Skrinja :a d,rua. Sa,stropa uisi rna.la petroleiska
suietilika.
.:
PRIZOR PRVI
ltlo6. ti sobi je potpuni mralt, telt kroz prozor probija nejasno
suijetlo, a napolju zaui,jaujetar, i hila sipi iednoliEno i turobno.
Vrata se polalto otuaraju, ujetar naaali.jaie u sobu, a Kata unide
sua prokisla i drhtaua klecauim ltorakom' unutra.
KATA uzd,ahneduboko: Ah . . . Zatuori za sobom ura'ta)
strese kiiobran i postaui ga u ltut. Zatim siedne lt prozoru u dnu
i upre pogled u pustu no6, punu magle, u obamrli okoli\, prehrit
d,alekomtamom.
STRAZAR ude s lanzpaierli ogrmut kabanicom i progorori
iirohim, prijaznim glasom: Dobar vede .. .
KATA drhtaao, bijedno: Bog duj . . .
STRAZAR: A, ti si, Kata?... Nijesam te ni prepoznao
u tmini . . . jesi li Sto nakisla?
KATA: Priiidno . . . Ne koristi ni kiSobran niSta, ier vie-
tar puSe...
STRAZAR: Prokleto .,'rijeme. . . Vei tjedan dana kiSa
na kisu i ni,kako ne ie da prestane . . . Sam vrag je Salje. . .
KATA skuiila se sasuim, ne od,goD&ra.
STRAZAR: Napalit tu ja lampu odmah . . . MoZda ie
joS tko doii . . . {Jzimlje stolac i uspeuEise ne, nj napaliuie lam'
pu, koja poEinje za tas iiriti sobom slabo, 1utkas.tosuijetlo. Do
vraga neka i,de sve. . . Daju nam tako mal'o petroleja i od
toga onda moraS sve rasviietliti . . . A ie li ti zima, Kato?. . .
KATA: Zima mi ie . . . sva drSiem . .
754
S TR A ZA R : N al oZi t i u ja odm ah . . . Ti si danas closla
prerano . . Sjedne kraj peti i m,ete u nju d,rua.
KATA: Vei tri dana dolazirn . . . Sva sam izmutena po
tom vremenu .. .
STRAZAR: Sta ees... Val;da pijenegdje...
KATA: Svakako . . . U nediel,lu je bio prvi, dobio je
pi ai u i od onC a ga nema kuii . . . ,
STRAZAR: A za5to ga dolaziS dekati?
I(ATA s uzdahom: Ah, za5to? . . .
STRAZAR naloiio je u peti, i u-atrapoEinje polako plunt-
sati obasjauajuti prijaznim, cruenkastint.sjajer,r zantezani pod:
S am vrag ga j e odni o u pi sa r e . . . Da je ost ao dom a . . .
KATA gorko; Fltio je biti gospodin . . . Dakako. Tamo
u varo5,u je ljepse, mn,ogo ijep5e . . .
STRAZAR nametao je ugljen u pe6, zatint.LLSto'ne, ogrne se
jate kabanicom i uzme lampai, hoji je bio postauio na pocl kraj
m a t i j u : N a d e k a t i e S , s e , j o S ,K a t o . . .
KATA: JoS dugo?
STRAZAR: E, prilidno . . . ViSe od pol sata treba joS
dok docie ovamo onaj vlak, koji ide u varoS, a ondje ie se
istom kriZati s onim vlakom, koji ti ceka5 . . .
I(ATA: Ah, svejedno mi je . . .
STRAZAR: A i ja ti se ovci,jemudim . . Svaki vlak ot-
premi, dodila ti to dovjeku . . . Lieti ide jo5 kako tako, ali
zimi .. . pomozi BoZe . . . Llstaje dovjek onako iz toploga kre-
veta, pa on,da na snijeg i na vjetar. . . Dodijalo bi to i ko-
niu prosti mi BoZe - a kamo li ne covjeku .. . AIi Sta
ienro, moraS se muditi, ako hoieS da Zivi5. Zena je tu, djeca
su, pa kuda iu?...
KATA bez rnisli. ulto\ena: Da, te5ko je stra5no je te-
Sko...
155
 STRAZAR: Id,em ja, Kato . . . IoS imam posla . . . Ako
t i b u d e hladno, s am o m e tn i d rv a u p e i .. . I u g l j ena i ma5 . . .
Ode.
KATA ostaje opet sama - ukodena, bliieda i nepomitna.

Tu se suriaua t'ragrnenat.
I NOKTURNO
MASKERATA U JEDNOM drr.lU

. Lica:

R-ultopiszapotet 19. XII. 1906., ponouno zapotet PIERROT

13. VIII. DA7. Nedourien. MEFISTO
KRALIICA NOEI
CCLOMBINA
CRNI DCMINO
Odigrava se neke teSke, karnevalske noii.

iEDrNrerN
Aleja. Iza nje potok, preko kojega uod,i most u, crntn, gustu \umu.
Na desnoj strani pauiljon s uelikim urs,tima i rasuijetljenim pro-
zoronl,. Do uratijw uod,i neltolilto stuba. U sredini kamena hlupa.

Snijeg. ilIjeseiina.

PRIZOR PRVI
Iz pauiljona se 6uju posljed,nji akord,i d,iulje, opojne ntuzike.
PIERROT bane na ura.tastrgnuuii s lica masku i zagleda
se u jednu tailtu l;ao izgubljen.
MEFISTO naglo za njint: Kud bleZis?. . . iekajl . . . Zar
te joS nije omamio crveni plamen ralarenih zjenical - Kalco
s a m o b u k t i , p r e l i j e v as e i g o r i . . . p r o d i r e u s r c e . . . u k r v . . .

757
 MEFISTO: ia ne du,jemniSta. - Danas mora5 zgaziti
PIERROT: Nemoj! Ostavi me . . . ZaSto si me i doveo
svu svoju pro5lost, zaboraviti sve grijehe; razumijeS li, sve .. .
ovamo? - Svi ste mi tako neznani, tako daleki, kanda vas
PIERROT: Ne mogu! - Svuda kao da me iprati reSka,
n ije sa m n i gdje i nik ada v i d i o .
mukl a samoi a moj e odaj e. . . O nako, kad 1'enapolju m agla,
I{EFISTO: Opajaj se! Prepusti se mahnitom vrtl'ogu,
a trlicama prolazi siva sjena mutne, o,lovnetuge. . . Kroz okna
da te rponese sve dalle, sve divlje. . . Ta Sta ti je do toga,
se uvlaei ,suton, odasvu,d vreba ,crnd neman, i neiujni koraci
ako i srnrviS gdiegod del'o, barem ieS pasti kao poblednik!
odl eku' j u nuj ni m ' predvederj em. . . Kr ikne s gr oze.Ah! . . . Ne
Dodi, u pavil'jon,u sv€ odi5e Zivotom, cjelovima i sun-
...ne... to se ne zaboravlja... To pali u mozgu uvijek,
c em!
uvijek! . . .
PIERROT: Ne . . . IoS uvijel'. ona crna kola . . . Sreli smo
MEFISTO: A ti samo krodi dalj,e. ,_ Na stari grijeh
ilr id u i i o v am o. . . O ndl e n a ra s k r5 c u . -!' U n j i m a t1el eZao
valja navaliti novi. . . Evo danas! Sva se dvorana lari od
mrtvac, ja to znam. * Blijed j,e morao biti, isprulen, ugaslih
sjajnih, krvavih svjetala. Strasni se valovi prolijevaju povrh
o c i j u . . . u s n i c e u m u b i l e m o d r e ,p o c r n j e l e . . .
golih gr,udiju. HoieS li djevojdice? Ima ih u zamradenim ku-
MEFIST O : Ha, ha, h a . . . N e z n a n i k ! Ba c i t i e ga negdj e
tovima, gdie dekaju bli4ede, drSiuii, da im utisne5 cjelov na
u jam,u i zatrpati zemljom. Sta'ti je do pjega?
mlijednu, netaknutu p,ut . . . Ima,,crnih,neznanih ntZa, da njima
PIERROT: Tako su bila 'tulna ona kola. Polakosu odmi-
okitis delo i da ktrone5na bijeli svileni log, da usneS!. . . Ima
cala opu,stjelom cestorn - tarna, gd,je isu isv,jetilfkesve rjede i
vina, grimizne, dudesne boje, Sto opaja jade nego l,juba,,'.-
odaljenij,e,a napokon ih je i nestalo.
Ti moraS ,zaboraviti .. . snivati, sanjati Zivot. . . Onda Ce ne-
MEFIS T O : A h. s t a! . . . B u d i ' m i ' v e s e ord a n a s. . . N e mi sl i
stati i one bolne, umotne magle, Sto se povladi mrtvim uli-
na mrtvace . . . Odekuje te divna, ponosna iena. Zaboravliai!
cama. Ne ieS ie vi5e vidjeti. Sanjat ieS, a to j'e najl'fepSe.. .
Pa kad klone5 zatratrl)en i sni5ten od ulitka, ne ie :se vi5e
PIERROT iaptom,; Ne rduje5 li ga, gdje dolazi? To je
javljati zlokobni i ,grnoznisni. Besvjesno ieS snatriti o 'daie-
o n . . . G l a s n i k t a j n o g a , N e z n a n o g a . . . p o z n a j e mm u k o r a k
kim, sunievim krajevim a, gdje sijeva zlato najll'epSihzanosa.
+.1 . . . S l uS aj !
uocll!
MEFISTO: Priiinja ti se . . . Ne misli na to.
PIER RO T : - A v je ta r j e rta k o b o l n o S u m i op c nad..gol i h
PIERROT: U mome vrtu vi5e nerna cvijeia. ]utros sam
grana. Plakao 1jeza njim!
ugledao samo poZutjele, zamrle nrZe, kako su sjetno klonule
MEFIST O : Ne ie3 d a me ,s l u 5 a S -, a l i d a n a s t e ne pu-
k zemlji.
Stam . . . Uhuati ga za ruku. MoraS za mnom, pa stajalo me ne
MEFISTO: Pusti rulel Povrati se u dvoranu . . . Gle-
znam,lkoliko!iMolio si rme,da te rpovedemo,vamo,- a ,sadasi
daj, kako drSiu bakl4e izmedu krvavih vijenaca.
moi. Razumije5 li, moj! . . .
PIERROT: B;eZi! Ostavi me! . . .
PIERROT: I(ako rsi stra5an dana,s.Pusti me. |a se ,bo-
jim. - ioS nijesi nikada bio takav . . . Kao da dovo,diS,smrt. . . Nedovrseno.
SluSaj! Ne cuje5 li, kako vjetar zavija negdje u Surni? Rulcopisiz god'. 1907.

158
159
 Ah, Iiiepa si ko gorda kraljevna,
Sto pusto mi je Ziie slomila,
I preziruii,moje pjesme glas
Obavi l a me noi u, m aglom , m r akom .
..

HRISANTEMA:
HR,ISANTEMA I sada sniva5 tu na pragu .njenom,
SAN SR.EBR,NE OKTOBAR.SKE NOCI Na pragu prustom,hladnom, ostavljenom

L TC A:
PJESNIK:
PJESNIK
]er 1'oBjedared Zelim slu5ati
HRISANTEMA Daleki Sumor bistrog potoka,
Sto parkom nj,enim tiho Zubori:
Velika, nxranlorttn terascl. S uisokih' kro\nia pada poZutjelo li56e
I us'nuti uz Sapat ,listova,
i huata se o ogoljele gran\ice ruZa, itono se prepli1.u uz starinske
Sto vrh balkona drSiu mramornog
stupoue aisokoga balltona, pod ho jim sniua PJESNIK, osut bi' ...
sernim tracima ulaLne mjeseEine, \to puze poput sna niegouiiern
blijedim licem . . . Velike, bijele h'risanteme usnule su takoder u
bijelim nazante' a samo se gdjekoja, d,irnuta da\kom notnoga Ia-
hora, trznel zatrepti, otruni, umire . ..
Fragmenat rukopisa iz god. lg0\.
Pusti ponotni mir. $a,mo ondjeliz najljepie aaze nnd pjesnikouom
glauorn potinje se izuijati mliieina, kristalna prikaza - liiepa,
sanljiua i bijela HRISANTEMA ,.. Tiiina... Velilta nodna ti'
iina, teh se tuju cjeloui, koji'mu HRISANTEMA budi PtrE-
SNIKA oda sna... Cjeloui tihi, keo ito kaclpada lii6e s uisohih
lcroinja rut,usnulq mralnornu terasu . . . Suho, po\utjelo V,i36e- -

P!ESNIK:
O j pr ic o. . . p j e s mo . . . s a n j o mi l o tn a ,
Sto silaziS sa zrakom mjesednom
I c jelov im a h l a d i S i e l o mo j e , -

11 Galovti, Drame II
160 167
 TR OU B A D OU R : D a, vas, Hr isant em o, da vladat e Sa-
renim lepirima, kojino prolijeiu izmedu mirisnih cvjetiia aka-
cije.. .
HRISANTEMA prekine ga: A vi? . . . Sta bisre vi radili
tamo?. . .
TROUBADOUR: Spustio bih ,se do podno Z1arprijestola
VALSE i skinuo ovu gitaru, pa bih vam pjevao pjesmu, pje,smuuspa-
TRAGIKOMIdNA SKICA van'ku,,a tihi bi zvukovi sumorne arije cjelivali mirisne pra-
move vaSe kose i sijubljivali se sa zlatnim trepavicama, Stono
L I C A:
bi podrhtavale u spokojnome snu . . . A onda, ,kad bi i zadnji
HRISANTEMA glasak zamra medu zelenim listiiima akacije vite, onda bi se
TROUBADOUR i Troubadour podigao i uspeo cvjetnim rstubamado prijestola

d'uorarua, u koioi se urzw Sarolikemaske krallice svo,jei tamo se nagnuo nad njeno kraljevsko lice i sa,
Velika, siaino osuiietlierva poput svijem tiho poput daSka porvjetarca,sasvijem nedujno poput
ualsa,koii iumi opaiaiu' srca
i prepli|u se u ualu strasnoga drhta;a ruZinih latica - on bi .
stii eni'
sr ebrnog slapa ina klisurastoi
HRISANTEMA: No. . . On bi . ..
T R o u B A D o u R p r i u i , n u u S i u u r t l o g u p l e s a s t r a' si ntako
i j e d ,le-
ra.
obuimio o'kostrwka: " TROUBADOUR:...cjelunuo njeneusnei - ulnro od
iesnu Geislruna grud'i' kolu ie ljubavii sreie...
t j e t i d a l j e , d a l i e , l d r i s a n t e t r n o ' u b e s k r a j n o s t ' n a l ina
k g asvijet'
l e b o v naima
zaboraviti na \ivot' HRISANTEMA: Ali . . . Ta, to bi bilo odviSe tuZno . . .
posred pustoga'okeana' pa
neka f]tr$ pooese daleko' da
sve. . . Prepu5tati se valu uZitka' lju-
TR OU B A D OU R : A l i i o dviSe liepo . . .
da snatrimo opoieni zanosnom
zaboravimona same sebe' HRISANTEMA: iudne li mi ljepote, moj dragi Trouba-
svoje ' ' '
bavi, obasjani tracima sreie doure. . . A 5to bi onda H ri sa nt em a sam a na cvjet nom e pr i-
Govo-
FIRISANTEMA zartroprjenihotiju, ued,' i rijepa': jestolu . . .
Govorite'''
r i t e , T r o u b a d o u r e ,d a l l e ' ' ' TROUBADOUR: Prenula bi se oda sna i ugledala bi do
o{ rol
TROUBADOUR: Pa onCa sagraditi ondje dvor
svojih nogu mrtvoga Troubadoura, s razbijenom gitarom, pa
s n o g a g r a n j a , k r o z k o j e p r o d i r u g r i n r i z n i s . u n t a n iprijestolje
t r a c i , o k i t iod
ti bi ga posula snjeZnim hrisantemama i krvavim rulama i po5la
splesti
ga bijelim, srebros nielnimhrisaniemama, tr gustu sjenu drvlja i grmova, te nestala tamo, a on bi ostao
krvavihruZatsrebrnihljiljana,pozlatitigasundanimsjajem sam, ostavljen, mr'tav . . .
i staviti onda na nj " '
HRISANTEMA: I ni5ta vi5e . .
HRISANTEMA iaPtom:M e n e ? , . . Z a t n e ?
163
162
 TROuBADOUR:MoZdabikral;icajo5naodlaskUspu- TROUBADOUR: Da, upravo sada, Hrisantemo . . .
stilajedn,r,"'uk'ulmrtvogTroubadoura''o''oflrddbiizte H R IS A N TE MA zaE u.d eno:
] a vas ne r azum ijem . . .
suzeniknuolovor,kojibisespleouvijenacikrunionjegov TROUBADCUR: A bisre li me hqeli razumjeti?.. .
samotni grob " ' va5a HRISANTEMA: Pa i bi . . . Ali sada smo vei gotovo i
HRISANTEMA obiiesno' Ziuo: I s tijem bi pri-a
oba5li jednom dvoranu, pa €u najprije da zahvalim, S,toste
bila gotova? " ' me tako divno zabavljali. . . Moj me kavalir vee jamadno
TROUBADOUR:Moguee''' ja traZi. . . ]oS nijesam ni bila s niim vederas . . . Obeiao rni je,
HRISANTEMA ueselo:onda, monsieur Troubadour,
' Vi da ie doii odjeven kao Kinez, a,tu ima Kineza toliko, da ga
je prida uspjel'a' "
vam najsrdadnije cestitam ' ' ' VaSa ne bi h ni kako mogl a prepoz nat i. . . Pom islit e, on m e je za-
pravilima' savrSeno" '
glumite Troubadoura po svim molio, da doden odjevena kao Geisha, - ali evo moga mie-
TROUBADOUR:Ividrlite'Hrisantemo'danijeusve- sta...
mu tome bilo ni tradak istine? ' ' ' TROUBADOUR: fa se preporudam, Hrisantemo . . . Mo-
FIRISANTEMA:PazatdasejoSvjerujeTroubadou- lio bih vas rjoSlijepo treiu kadriliu . . .
rima? HRISANTEMA: Zalim, dragi Troubadoure, ali obeeala
TRouBADouR:Imatepi]avo...Troubadouriipje- sam je mome Kinezu . . .
ljudi ' ' '
snici ne mogu llubiti iskreno kao ostali TROUBADOUR: Znadem. . . fuder ,u detiri sata poslije
FIRISANTEMA zastane:Sto 'ste to rekli?
podne kod maloga kioska . . . Ja vas samo na to podsjeeam,
TROUBADOUR:Rekoh,dasmomipjesnicinesreini Hrisantemo . . .
s a m e' ' '
lj u d i , j e r ne m oZ em o l l u b l ti ra d i l i u b a v e HRISANTEMA: Sta?.. .
FIRISANTEMA: NCgO? TROUBADOUR:
Samo radi poeziie " ' L zalo nam Je |a sam evo prinio Zrtvu poezij| Hri-
TROUBADOUR: santemo, samo sam drZao, da ie kostim Troubadoura za to
mi je ne rnoZemo
ona veiika, ona prava i'lubav nepoznata' zgodni j i od K i neza. . .
shvatiti nikada . " HRISANTEMA zapanjena:Alphon,se . . .
HRISANTEI\'IA: I to ;e istina? TROUBADOUR se ,medutim izgubio u artlogu plesa s aa,-
TROUBADOuR: za mene barem jest ' ' ' Na pozlale-
trenom Gitanom, a zuuci ualsa i\ume opojno'i zamiru rn Easakmedu
svoju llubav kao 'prvu
nome oltaru mora svaki pjesnik 'da spali suilenim zaujesamaada onda za,iume joi iarde, joi strastuenije. . .
' Onda moZe tek
Zrtvu, Sto je prinosi kao sveienik poezije"
sav i zauvijeke ' ' '
da joi sluZi cijelim srcem' da joj se preda
HRISANTEMApolauSali:Pajestelivir'ec,monsieur
'
Troubad6sl, 5'palili tu Zrtvu poezi)i?'' '
TROUBADOURT Ja ie sPaliuj'em '''
HRISANTEMA: Zar sada?
Rukopis iz god. 1907.

164 165
 NAPOMENh.
Lleto god. 1907. provodi Galovic kod kuie u Peterancu. Navr5io
je prvu godinu svojih studija na sveudiliStu. Kao uvijek, pun pianova i
skica, ideja i zamiSljaja, odekuje odluku kazaliSne uprave o prikazivanju
njegove >>Tamare<<i >>Grijeha<<,no ne odmara se u besposlici. Dana
7. Vil. 1907. zabiljeZio je zamisao o trilogiji, kojoj ie malo kasnije dati
naslov Finis Croatiae, a zatim Mors regni. Prva skica glasi:
Trilogija, u kojoj se prikazuje propast kraljevstva hrvatskoga. I. dio.
Tragedija kralja Zvonimira. Njegova smrt se dagada iza scene, a njega
donose ranjena na pozornicu, koja prikazuje unutra5njosti kraljevskoga
dvora. Nad iitavim dvorom lebdi krvavi odsjev umorstva kralja Slaviia,
kojega je dao Zvonimir ubiti. (Lepa odekuje naime s Lovrom i drugima
kralja, a njega onda donose ranjena.) Ljetna noi II. Stlepan kralj umire
u samostanu u jesenjem sutonu. III. Na Petrovoj gori. Smrt kralja Svadiea.
Neda ostaje nad njim pladudi sama. 7. Vll. 1907.
Nakon tri dana piSe Galovii P r o I o g toj trilogiji (neSto kao Goe-
theov Zueignung), koji nije nigdje Stampan:

Kud letiS, misii, u davninu pustu

Lf carstvo rnrtvih, minulijeh sanja,
I zaSto skidaS veo stolietni
Sa slike tuZne? . ..
Moja misli davna,
Zar ne bi bolje bilo, da junake
U grobovima sanku prepustimo,
I omamljeni sladanim uZitkom
Da krodimo u krilo ljubavi,
I opojeni sreeom -
Da snatrimo o velikoj slobodi?! ...

167
 Yelika, kraljeuska duorana, Ll lijeuont kutu terasa sa
O, misli pusta, ti me izove5 naprijed stupouirnu.s l;oje puca
daleki uidik ne more. fJ tlnu, uisoki prozor s grim.iznim, teikirn zutiesima.
U krilo burne proSlosti nam jadne,
Desno otraga t'elika Drate,, a naprijecr prijestol.
Kad nestade nam kraljevstva i krune, d,o kojega uodi nekoliko ste-
penica, pokriuenih skupocjenimsagouima. Kraj prijesiola
I mrak ge spusti pad Hrvatsku - na ntalenLL stoli1u
krunu i drugi kraljet,ski znakoui. Lijeuo ontanja
urato. koja rode u pokrajne
'U kraj, odaje. Na terasi duije stolice. sa stropa se spuita
kristarni saietionik.
UZitak sav i ljubav! ... Kroz terasu parla u cluttranu ueliki slap cruene
sujetlostisun1ane,itono polako
Mislimoja, nestaje u srebrne mlasi6e, koji su namreikali
ueliku, plauu puiinu. zagltdna
U proSlost kreni smjelo - ja eu s tobom. . . buku. pa zatint opet duboki rnir.

10. vII. 1907. KRALIICA LEPA sied'i na stolici spustit,li ruke na krito i poniknsuii
glauom.

>>Mors regni<< odigrava se na zvonimirovom kra- IELENA stoji uz prozor u pozad,ini.

Prvi dio trilogije
ljevskom dvoru. Taj se dio zove Zvonimir. Prvobitno se trebao zvati
Pauza.
Kral jica Lepa s ovim sadrZajem: Suton. Bolesni Radovan razgovara
s Lepom u dvorani, a onda ga ona otprema na podinak. Lovro i Stre- JELENA: UmukoSe. . .
LEPA: I opet mir. . . Zaiagriaii otinm: Nek vidu. . .
zinja dogovaraju se, kako €e maknuti Radovana s puta. Strezinja zadavi
Nek urlidu u rasputanom bijesu,
Radovana. (Da li je Lepa u to upletena?) Neda je u dvoru u tamnici.
I nek se ruSi sve u nepovrat,
Donose ranjena Zvonimira, koji umire, kad sazna, da je Radovan mrtav.
U propast pustu, kojoj kraja nelna. . .
Prije toga nalaZe, da se Neda pusti iz zatvota i uzbjesni protiv Lovre.
]ELENA: JoS danas past ee sve. . .
Kad umre, Lovro - koji je bio otiSao iz dvorane - tlazi i progovara:
LEPA naglo: Ti mislis?
Requiem aeternan dona ei Domine, et lux perpetua luceat ei. U zatku se
JELENA: Hoie...
pojavi krallica Neda, blileda i izmudena. Galovie je mislio to djelomidno
]oS danas kruna zasjati ee zlatna
razraditi i za pwi prizor smiSlja ovu situaciju: Lepa i Radovan (18 god.), Vrh deia tvoga, kadno bude5...
koli bliled sjedi u naslonjadu. Radovan: Kako je krvavo mofe. . . Lepa: LEPA prekine ie: Suri. . .
I cijela je dvorana zalivena krvavim bljeskom. Oeekulu Zvonimita. Lepa Ne zbori viSe. . . Ti si jeka davna,
strepi, jer se zgraia nad tim dinom. Svrsetak: Lovri, koji je rekao >>Re- [J morne srcu kojom jedi sve.
quiem aeternam<< Lepa (izlazeti s Hrvojem:) Umukni mukom, crni ga- Ni riyeei viSe sada. . .
vrane i nestani u osami i mraku, ti slomio si kraljevstvo i krunu.
Priguieno:
Ili druga varijanta: Suton. Radovan i Hrvoje. Hrvoje prida (starac
Ja se nadam,
od 70 god.) o slavi proSlih dana. Radovan personifikacija slomljenoga hrv.
Da nitko nije duo ove glase. . .
kraljevstva. Rado bi da pode u lov, u rat itd., ali mora da traie dane ovdje.
JELENA prignurii glat:u:
Dolazi Lepa. Radovan: Gledaj, majko, kako je krvavo more. Lepa: Svuda
Ti znaS rne dobro.. . S tobom dodoh amo
je oko nas krv. Konac. Lovro: Reguiem aeternam dona ei Domine
Iz rodnog kraja na5eg u Hrvatsku. . .
Lepa: Amen...
U duSi mojoj joi i danas zvuE!
Galovie pristupa izradivanju prvoga dijela trilogije. Ovako je podeo: Daleki nalog tvoje mrtve majke,

168 769
 rodenoga ' ' ' LEPA: Ah, ja se bojim,
Kad krenusmo iz kraia
- to je Zivot moj' ]er ako danas to ne usPije'
Tek tebi sltiit Tad ne ie nikad viSe. ..
LEPA ntirno: OProsti ' ' '
JELENA:
Gledaj' kako sunce tone' Smiri se. ..
'
JELENA:
A krvavo se more Prelijeva
JoS danas kruna sinuti te zlatna
U ruju zlatnom ' ' ' Na tvojoj sjajnoj kosi kraljevskoj.. .
LEPA ukoienint' Pogledorn: LEPA mah,ne joi rukom, da iuti.
More krvavo " '
Crveni se ko kaPlje zgusnute
JELENA
Ne. . . ne iu Sutjet. . . Ve€ te gledam divnu,
Na Slavieevu ieiu smrvljenom ' ' '
Gdje gazi5 ropska dela hrvatska ..
Ah, i on Pade, uminu ko sjena'
Sa sviju strana tvoj ti narod klide ,-
A krunu zlatmt ini zadobismo ' ' '
zbore' -' ubit kralja I pozdravlja te gromko, zanosno -
To grijeh ie straSni -
strgnut' Uz Sumor budni morskih valova. . .
I s mrtvoga mu dela krtrnu
Pa krunit svoju glavu njome ' ' ' Tu prestaje tekst.
U prvoj sitici triiogije zamiSljen je prvi dio da se zbiva u ljetnom
lspruZiuii ruke sPrant krune:
sutonu, u dvorani kraljevskoga grada. >>Stil starogrdke tragedije. Nad di-
Gledaj; tavim dvorom lebdi krvavi oblak, prokletstvo srnrti Slaviceve. Kad zadnji
Dragulji, zlato, biserje se krijesi'
sundani trak zamre, umire i kralj Zvonimfu<<. Zatim ie zabiljeleno: >>Stre-
I drSee, trePti, bljesti oPojno; -
zinja je zadavio Radovana i to ispovijeda kralju. Zvonimir na koncu pada
Oh, tko ie Pred tim sjajem Predati rnrtav na stepenice<<.
Ma i od grijeha silnog, najveieg " '
Konadno je redigiran tekst prvog dijela trilogije >>Mors regni<<onako,
u kruni ovoj darobno se krijese
kako je Stampan u >>HrvatskojSmotri< (knj. IV., 1908., stt.21'2-221),
Visoke gore, Polja, Sumne rijeke
bez ovoga dialoga Lepe s Jelenom. Zato je umetnuo tri dvorkinje, koje
I more Pusto, sinje, krvavo ' ' '
kao neke Parke ili vje5tice iz >>Macbetha<<kobno slute, Lepi je dao znaeaj
Dalekim bljeskonr, svesilnim i snaZnim'
lady Macbeth, unio ljubavnu scenu Radovana i Jelene (Romeo i Julija),
OPojno5iu i Ze|jom beskrajnom
zloduha nadbiskupa Lovru, ubojicu Strezinju i kralja Zvonimita, koji
Zamu(uie mi mozak ' ' mrak se spuSta
umire kao u kakvoj operi.
Na duSu, srce ' ' samo kruna zlatna
Na pozornici, kad se ta trilogija prikazivala (svega dvaput: 1. i 9.
Pred odima mi slaii vjedito ' ' '
rujna 1908.) izostavljen zavr5etak, kako je Stampan (redateij Josip Bah),
Nek zasja danas ' ' ' kako proride,
JELENA: Euje se samo iz susjedne dvorane glas kralja Zvorimira,
LEPA Pogled,aie Prodirno' da Hrvati viSe nikada ne ie irnati kralja svoje krvi i da ie im tudinac

JELENA: Nek se ru5i sve

' ' ' vladati, jer su digli mad na svoga kralja. Tako se Zvonimir uopee nije ni
pojavio na pozornici, jedino kraljica, povedena od nadbiskupa Lovre do
LEPA muklo:
ne ie moci vrata dvorane vidi ga gdle leZi ubijen i govori: >>SvrSenoje<<.Zatim slijedi
JoS nema Lovre ' ' MoZda
Izv€sti svoje dieio krvavo' duga pauza, a dvoranom zavlada efekat svijetla: podela se prosipati da-
leka, plava mjesedina. Zastor.
JELENA: izvr5it on ie vei ' ' '

t77
770
 ijeika: 3. dro prcraditi. Dcgacla se u spilji. Zena rzvodi 3 sjene, tri oklop-
Krall Zvonimit - g' Griinhut' Kra-
Uloge su bile ovako podijeljene: ljena dovjeka, koji sa Svaiiiem idu u boj. oni nestaju sa zorom, a Svadii
- g. Barbarii,
llica Lepa gda RuZi-ka strozzi, Kraljevie Radovan pada.
g. Borstnik, strezinja, velikaS - g. sotosek, Jelena
nadbiskup Lovro - Na pozornicisu neka mjesta iz tre(ega dijela bila izrnijenjena ili
* gdica Hriie, tri dvorkinie
- gdice Souvan, Vilhar i Bandobranska'
izostavljena iz politidkih obzira. Prva sjena govori mjesto: Gdje m r i j e
pratiti kralja, izostala su, jer se ni kralj nije
Dva- volnika, koji su imali tuzno kraljevstvo hrvatsko - Gdje gasne tuzno kraljevstvo hrvatsko,
javio nego samo glasom' zatim iza stiha U crnu tugu zemlja se zavila, mora reii: jer dusrnanski je
Drugi dio trilogiie u saduvanom podetku prvoga prizora izmedu fra- biesovi zgaziie mjesto originala: Jer tudinsko je pogazi kopito. Ima vise,
poretkom prebadeni'
tra i dvoranina ima stihove, koji su kasnije drugim pa i mnogo takvih izmjena, udinjenih po zelji kazalisne uprave. Treia
-f
a1 je dio s naslovom >>StjepanII.<< zamisljen da se odigrava u jesenjoj sjena mora reii mjesto smrt kraljevstva - roe kraljevstva, fraza >>ispod
>>Stil potpuno jarma tudinskoga<< izostavljena je; detvrta sjena mjesto: krv i suze, s m r t
rnjesednoj noei s glavnom scenom l.lubavi Nede i Stjepana.
govori polako Nedi o svo- slobode .- fiora reii: n o € siobcde. U govoru pete sjene brisu se stihovi:
moderan, pun poezije i Stimunga. Itralj Stjepan
joj ljubavi, a mjesedni sjaj gasne i kad ugasne posvema, on urnukne i umre, Na priestolju okaljanom, u grimizu krvavome - krunom Petra Kresimira.
je Dalje opet prva sjena mjesto daleko slava mrtvog kraljevstva .- veli:
a Neda bez rijeei i glasa klone na njegovo mrtvo tijelo. Na pozornici
dopire fratarski zbor: Miserere mei domine!<< - s v o g a kraijevstva; treia sjena: Da sine zora velika i rujna nad kraljem
sasvim tamno, a izdaleka
zadnjim (veli: nasim). Petar svadie mjesto Da zadnji uzdah ktalla
Galovi€ je prvobitno htio ovamo unijeti jos jedan detalj: >>svaciia za
zadnjega, veli: hrvatskog; njegove rijedi Slomit stieg slobodenase
vrijerne radnje izaberu kraljem, a Stjepan za to ne ntati, vee gladi NeCine
- precrtane su. Veli Kolonanu: >>Tudinac ti si jadni, sto kcpa mome rodu
uvojke i cjeliva joj ruke, kad mu dvoranin dojavi izbor<<'
crni grob . .. Ja ne znam te. . . I zato vadi mad<<- ostade sarno: >>Umukni
Konadna je redakcija drugog trilogija drukdija (Hrvatska
diiela
... Vadi mae<<.Koloman veli Svadieu: Branidu zadn ji zemlje hrvatske -
Smotra, knj. IV., Kod prikazivanja je na jednom
1908., str.253-259). i s p r a v l j e n ou : t u Z n i . U prahuleZii koizeml ja tvoja - ispravljeno:
mjestu izostavljen jedan stih i pol. Fratar veli: Ban je rekao, doglasit da ko i narod tvoj. Precrtane su Kolomanove prijetnje Svadiiu, da ie
€e, dim se prvom sraze sa madZarskijem divljim hordama. To je promijenje- >i zgrabit 2ez7o rukom gvozdenom i tresti njime, dok se ne srusi vas narod
no u: Ban je rekao, cloglasit da €e iim do bitke dcde. o madzarskim div- kao i ti preda me u lancima .- ko roblje zgaZeno<<- pa je mjesto ta
ljim hordama nema spomena. Uioge su biie podijeijene ovako: Kralj Stje- detiri stiha umetnuo: I vladat zezlorn hrvatskih kraljeva. Zena govori
pan II. - g. Fijan, Neda - gda Sram, Hrvoje - g. Savii, Glasnik - Svadi6u: Jadnik, Sto ga sinanu tudinac kleti - ispravljeno u: du-
g. Markovie, dvoranin - g. Mlinarii, tri ftatra - gg. GeraSii, Velie Smanin kobni. Svaeii govori: Sazdao si grob slobodi... sreei...
i Prejac. vladiti ees lanac do konca svoga vijeka sramotno. To je >>ublaZeno<<:Grob
Treei dio trilogije, koji se zvao >>Petar Svadii<, zbiva se u prolje€e, si sazdao svoj sreei svojoj, tuzni nesretniEe. Zena Svadieu: >>Jerugledat ie
i s a m s r a r n o t u g r o z n u < < . . .i s p r a v l j e n o u s t r a h o t u crnu. Mjesto: I da
najprije je ponoe, a zatim praskozorje. Gaiovii biljeZi: >>Stil posve sirn-
se onda digne raskajan na o s v e tu - ispravljeno: I da se digne raskajan
bolidno-mistidan. Sjene. Dolazi Petar bijuei se s Kolomanom, a onda ih
i velik. Izbadeni su stihovi: >>oj, umri, zoro, sakrij zlatno delo, da ne vidis
hrvatskivelikaS rastavi i potisne Svadiea. Svadiia konadno dovodi Neda
sramotu golernu, da ne vidis, gdje narod hrvatski obnevidje i vodi silnika
i on umire uz prvi svitaj sunca<<. Pet sjena, koje
(ostarjela i prosijeda)
na prijestolje<. Rijee s i I n i k morala se izbaciti iz teksta: kruna sijeva na
pohadaju zaspaloga Petra Svadiia, zamiSljene su prvobitno kao simboli, i to
silnidkome delu... mjesto toga dopusteno je: na dusmanskomedelu.
su po redu: Hrvat, Tuga, Ljudevit Posavski, Tomislav i KreSimir Veliki.
Mjesto: danas umrije i nestade zauvijek kraljevstvo - uneseno; I nestade
U konadnom se tekstu moZe razabrati, da je prva sjena Tuga, druga
utuzi kraljevstvo.Zadnji stih glasi: I planut sunce krvave slobode! -
Hrvat, treia Ljudevit Posavski, detvrta Tomislav, a peta Kre5imir. Kasnije
na pozornici: I planut sunce krvavo i rujno! Intendant tadasnjeg >>Hrvatskog
- oko god. 1910. - kanio je Galovi€ preraditi tre€i dio. Ima ova bi-

77'2 173
 malo pobliZe s >>pjesnidke<<strane promotriti njegov izvje5taj.) Dolazi
z e m a l j s k o g k a z a l i S t a < < b i o j e A n d r i j a F i j a n . U l o g e u t r e e e m d i l e l u t r i l o g i j -e Neda, nekadanja krallica, kao san Stjepanove mladosti i oni se opet ra-
Petar svadii - g. stefanac, ikaii Koloman
bile su ovako podijeljene: staju >>ko neznanci, Sto se nadoSe na neznanome putu noinome - o Po-
Zena - gda Vavra' pet
h"'atski voinik - s'Smid'
;:';;;";r"ich, noei<<. . . Kral; umire, ali kroz prazore prodire Zar krijesova, Hrvati do-
kao debut' gg' Toplak' Anie' Lyanka i Devic'
,;""", gdica Giurgjan nose pobjedu!...
s drom ogrizovicem i piSe mu pismo
Galovi€ je sada vee sprijateljen Tret i dio. Hrvatska je vojska razbijena. Svadii sam ostaje u
koja je prihvaiena na prikazivanje' Pisrno to glasi:
u stvari svoje trilogije, gori i usne. Prije toga se sastaje s Zenom, koja prolazi u crnini opu-
1908' stjelom gorom. - Na mjesedini se javljaju sjene Tuge, Hrvata, Ljudevita
Peteranec, po5ta Drnje, 25' Vil'
Posavskoga, Tomislava i KreSimira Velikoga. Tuguju nad rasulom kra-
Veleudeni gosPodine' ljevstva, ali Tuga - sveeenica pcmoli se hrvatskorn bogu Perunu i u
po5to sam se odmorio od daljini se zatuje mukli glas groma. D6ni se, a sjene nestaju i poslije su-
poSto satn sreeno do5ao u svoje zatiSjc i
pismom na VaSu Vele- koba izmedu Svadiia i Kolomana ubije hrvatski vojnik svoga kralja.
ovijem
razlidnih zgoda i nezgoda, obraeam se
u >>i-Irv. Pravu<< (kako Ra5dinite rnoZda malo ovaj prizor i ono, Sto Koloman iza toga govori.
rnoZnost, e bi mi izvoljela sadiniti malo reklame
sada, da pomenutu velernoZnost Zena se javlja opet i gleda s kraljem, gdje poiazi l(olcman na krunisa-
to vei i bijaSe ugovoreno), tek se dastim
nje, ali ako je i umrlo kraljevstvo hrvatsko, nije umro narod, a dok Zivi
upozorimnanekemomente(kakotobijaSesnjezinestraneiredenomo'
on, dok Zivi naSe more, polja i planine (cf. prizor izmedu Stjepana i
nastran, jer stvar je ozbiljna' Ozbiljna'
1o1 malenkosti). Ali Salu Hrvoja u 2. dijelu), tako dugo moZemo i moramo vjerovati u uskrsnuee
Prvidio.Dvorkinjegledajusunianizapadijednaseodnjih
krvave slobode! .. . Na istoku izlazi sunse.
spominjeSlavi€evesmrti'Ueitavonrdllaloguseosjeianekaneodredena
kreljuii nad kraljevskii' Ovo bi bili giavniji momenti, koje bi valjalo istaknuti.
siutnja. >>Kao da je uZasni grijeh rastro svoje
konjik. (ovu sablast izvoliie driati Da se obranimo kako rekoste -od eventualnih napadaja, ne
dvorom<<. Prosle se no€i javio i crni
neki vltez u trijernu, a u 3. dijelu ee biti baS te5ko, jer sam se nastojao i tehnikom i shvacanjem dogadaja
na umu, jer se u 2. dilelu opet pojavi
odi.) Drugi ptizot dvorkinja udaljiti od Subotiia i Markoviia i VaSe dramatizacije. NajviSe sam se
dolaze sjene mrtvih kraljeva i pred nase
onome' kad s neba pada zvr' oslonio ipak na Kumiei€a. Od njega je primjerice ljubav Stjepana i Nede.
nije nego nastavak prvoga, a kulminira u
Treei dio ima dakako ,- csobito u zavr5etku - srodnosti s Senoinom
jezda,iopetsezadujezvekrnadeva.odnoSajizmedukraljiceinadbi-
spominjem, da >>SrnrtPetra Svadiia<<. Najoriginainije i najinteresantnije ee biti svakako
izvolite prikazaii, kako ga Vi shva€ate, samo ovdje
"t.rpu u toliko, da ne salje lice Kraljice Lepe.
je za pozornicu demonska eud matere ublaZena
se u odltrdnom trenutku (kad Radovan hoee MoZete istaii takoder nastojanje, da se prirnaknear antiki, premda
sama Radovana u smrt, vec
su me d'Annunzio i Maeterlinck (osobito ovaj) odveii stramputicom. Od
daode,akraljicazavapi:>Mojsine!<<)pojavinadbiskupiveliRado-
Maeterlincka je i ona >>slutnja<<.(L' Xntruse). S formalne strane moiete
vanu:>Bogtezove!<<Lepa:Idi...IstojetakoispuSteniprizorJelenine
(viSe kao balada), ali na pozornici pohvaliti glatkoeu stihova (to je u ostalom i najjada strana ditavoga dje-
smrti, koji kod iitanja moZe djelovati
la), pa neke neobiinije atribute. Ovo bi uglavnom bilo sve, Sto bih Vam
jetragikajoSiada,kadsepomisli,daJelenaneieRadovananikadado-
i kraljeviia' Dra- imao >>preporuditi<<.Vi eete moZda naii joS Stogod, pa izvolite to >>Sto-
€ekati. Ne zaboravite ni onaj prvi prizor izmedu Jelene
Lovre i Strezinje, a zvotimi' god<< upotrebiti prema svojoj >uvidavnosti<<.
matski je mozda naisnazniji ptizor izmedu
rovastnrt(podnoprijestolal)jesirnbolidkipredodenudaracRimai Unaprijed Vam zahvaljujem za sve, a ako me kada bilo u dem

Magjarahrvatskomkraljevstvu.NadtruplomostajuLepaiLovro,ne- ustrebate, ja stojim - Sto bi rekao AngjelinoviC - na biljezi.

mrtva mjcsedina.
pomidni, nijemi, a kroz terasu pada mjesedina, tredena, Izvolite primiti pozdrav iz mojih brda. VaS odani
umire i
D r u gi d i o. Kraljevstvo ie na rubu propasti' Stlepan Fran Galovie
javija hrvatsku pobjedu. (Izvolite moZda
ieka glasove s boji5ta. Giasnik

175
174
 U >>Hrvatskom Pravu<< iza5la je na to vei 1. VIII. 1908. ova (Ogri- nastoji Galovii u takovoj modernoj - recimo: plavoj ili mjes.ednastoj --
z o v i i e v a ) r e k l a m a :e i m fe se otvoriti ovogodiSnja kaza- boji iznijeti nase stare kraljeve i njihovu tragiku. u tom ee biti njegova
lisna sezona? Dosad je bio lijep obidal uprave hrvatskog zemali. originalnost, a svatko ie priznati, da je tesko biti originalnim na vee po-
skog kazaliSta, da je nastojala otvoriti sezcnu s domafom hrvatskom dra- znatim i obradenim stvacima.
mom ,- bilo starijom ili novijom. Lani je otpodela sezona s Demetro-
Kad >>Hrvatska smotraz.< odstampa ditavu Galoviievu >>Trilogiju<<,
vom >>Teutom<<,a ove ie se godine, kako pouzdano saznajemo, otpodeti
obazret iemo se na nju ponovno i na tanko prikazati
s novitetom, izvornom dramom mladoga i darovitog pjesnika f.'rana G a- njezine pjesnidke
odlike, a za sad samo upozorujemo opcinstvo na ovu dramu, kojom ie
loviia, > > M o r s r e g n i < < ( > S m r t k r a l j e v s t v a < <- hrvatskoga). Ga-
se otvoriti buduia sezona.
lovii je jedan od glavnijih predstavnika mlade stardeviianske knjiZevne
generacije, a vee kao takav mora iziii dobro oruZan na naSe knjiievno uodi premijere donosi >>Hrvatsko pravo<< vrlo opseZni prikaz Ga-
bojiSte i odolijevati navalama udruzenih protivnika, koji dakako svojim loviieve trilogije u dva broja vei prema preradbi prvoga dijela (zvo-
osobitim nazorima ne mogu spojiti Stardevieanca i modernoga knjiZevnika. nimir se ne javlja na pozornici, samo se duje njegov glas _ prokletstvo
No Galovi€ se toga ne treba bojati, jer ima u svojoj duSi dobrano, - iz susjedne dvorane). Isto tako i klerikalno >>Hrvatstvo< od 29. vII.
da tako kaZemo, pjesnidkoga kapitala i stvaralaike snage. Pokazao je to 1908. s potpisom t. p. (autoreferat) pa i Rauchova
>>Ljstavnost<<od l. IX.
dosad mnogim snaZnim pjesmama, punima posebnog >>nastrojenja<<,po- 1908. (bez potpisa). Javno je mnijenje dakle
bilo >>preparirano<<.
kazao je i ianjskim omanjim dramama (>>Tamara<< i >>Grijehom<<), Sto
Kritika se vrlo opsezno osvrnula na Galovieevo
su se kao prvijenci novo djelo. Kako
s uspjehom izvodili na nasoj pozorrici. Sad ie evo ta kritika prikazuje niveau tadasnjeg hrvatskog
knjizevnog zivota, vrijed-
iziei s oveeom i to historijskom dramom iz doba pada nasega kraljevstva,
no ju je iscrpno prenijeti i ovom prilikom.
sa svojom pjesnidkom trilogijom >Mors regni<<, koja izlazi u naSoj >>Hr- Lf >>Hrvatskoj<<je kritiku na-
pisao toboze saljivo suradnik, koji je
vatskoj Smotri<<, pa vee s prvim netom izaslim dijelom (>>Smrt kralja Zvo- bio istih godina kao i mladi Galo-
vi6. Mladost je nemilosrdna.
nimira<) pokazuje, kakvi se pjesnidki dragulji u njoj kriju. Narodito valja
vei sada istaknutidemonsku pojavu kraljice Jelene Lepe. Nepotpisani kritidar u >>Novostima<< od 2. IX. 190g. pise:
]u-
der je zapodela nova kazalisna sezona s
Istina je, iz ove povjesne epohe imamo dosta drama, podevSi od Fran Galovifevom trilogijom
Markoviieva >>Mors regni<<. Fran Garovii svratio je
i Suboti€eva >Kralja Zvonimira<<. Sama >>Propast kraljeva vei lani na pozornost svojom dra-
hrvatske krvi<<, izradena od gde. Kumitii mom u jednom dinu >Tamarom<(. Od lani
i dra. ogrizoviia, pre(rd ro- do juder ima neki skok Galo-
manu Kumidieeve >>Kraljice Lepe<< zahvatila je u glavnom sve momente vieev na dramskom porju. Ne moze se jos
ni sada govoriti o originalno-
ove katastrofe. No uza sve to moZe bas ovo doba biti nepresahnjivim sti' a jos manje o dramatskoj vjestini. Ari
u njemu ima dara za pjesni-
vrelom za hrvatskoga pjesnika. Svak je moZe na svoj nadin uoditi, na svoj dki stimmung. Jezik je lijep ^_ rnisli plemenite.
U svakom dijelu te tri-
nadin izvesti na pozornicu, a glavno je pri tom, da hrvatska povijest u logije prikazuje se konac tniu zadniih hrvatskih
kraljeva: Zvonimira (I.
raznim oblicima :ulazi u srca slu5atelja, da ih oplemenjuje i tako im budi dio), stjepana (II. dio) i petra svaiiea (IIL
dio). Najdramatidniji je sva-
narodni ponos proti zarazi indiferentizma i pornanjkanja osjeiaja za sta- kako prvi. Tu je gospoda Ruzidka-St rozzi
veli1anstveno prikazala stra-
rinske naSe svetinje. hote kraljice i majke, koja za prijestol;e
sarye u smrt svog jedinca sina.
Galovii je u svojoj trilogiji obradio ovaj odsjek hrvatske povijesti Druga dva dilela su vise rirske pjesme,
neka vrst dramatizovanih barada
s posve modernoga glediSta. To su tri slike kao tri snaZne vizije po teh- u stilu vojnoviieve >>smrt majke Jugoviea<<. uopie njegov
upriv, kako
nici poznatoga franceskoga pjesnika Maeterlincka. Tu nema ShakeSpedr- se vidi, velik je na Garoviea. Najsrabi;i
mu je drugi dio trirogije, koji
ske buke i uopie nema shakespearizma, po eemu su se dosad veiinom upravo umara publiku. - Igralo se izvrsno.
Fijan je bio u veridini svoje
gradile naSe historijske drame. To je nova skola. Onako, kako je Vojno- umjetnosti, a isto tako gda. Vavra i sram. Debut
Gjurgjanov a bira je za
vii pokusao narodnu pjesmu privesti u okvir Maeterlinckov, tal<o eto podetnicu dobra. Regiser istaknuo se je juder
izvrsno. Kazaliste puno.

176 12 Galovii, Drame II

177
 U >Obzoru<< od 2. IX. 1908. piSe dr. Branimir Livadi6: euva-
juei stare dobre obidaje otpoiela je kazalilna uprava novu sezonu ori-
je Galo-
gioulnom hrvatskom historijskom dramom. Kao naruiena upala
u tu tradiciju obradbom popularnoga hrvatskoga sujeta -
videva trilogija
kraljeva<< - apelom na patriotsko duvstvo publike, pogodova-
>>propast
nyem starim domol;ubnim tiradama i uporabom najkomotnije dramatske
t, zv, slikama. Pribrojimo li jo5 k tomu Zivo klicanje i odo-
tehnike -
stajaeega partera s dvije-tri suze >>toploga<<zanosa i eto
bravanje
nas sretno usred najhrvatskijega umjetniEkog milieua, kako ga sebi na
po6etku 20. stoljeea ne moZe ljep5e zamisliti distokrvni hrvatski filistar!
- Mlada historiografija ima pune ruke posla da eliminira iz
hrvatska
narodne bajke, mlada se hrvatska politika neumorno trudi da
historije
uputi hrvatskoga dovjeka na svoje vlastite sile, onda dolaze pjesnici i
umjetnost, ne bi li nas natrag trgnuli u magle besplodnoga maltanja. ]ao
si ga onome, koji bi se drznuo tu rabotu nazvati - nepatriotskom! To-
liko je joS kod nas u cijeni lijepa fraza. - Galovi€eva trilogija sastoji
se od tri slike bez dramatske veze, a na Zalost i bez dramatske akcije.
u prvoj slici ima jos najviSe Zivota. ovdje se prikazuje smrt kralia zvo'
nimira. Crnu slutniu blize katastrofe iztaiavaiu - po boljim uzorima -
sluZavke. Zloduh narodni nadbiskup Lovro potpiruje u bestijalnoj kra-
ljici Lepi njezinu strastvenu eeZniu za slavom i vlaSiu. On je sjeea pri-
sege i traZi od nje, da privede rodenoga sina pod krvnidki mad. Ona to
zaista i iini otkidajuei dijete svoje iz ljubavnoga zagrliaia. Kad bi publi-
ka bila pripravljena i kad bi dospjela da sebi privede k svijesti ovaj
materinji €in u svoj svojoi gtozoti, djelovala bi scena i suviSe brutalno,
ovako ne nadmasuje dojma odvratne >>slike<<.Onda slijedi veliki doga-
daj: smrt Zvonimira i kraljeviea Radovana, opet prikazana u tlapnjama
crnih vizija sluSkinja. Poslije krvavoga tina svaljuje prosti krvnik Stre'
zinja svoju pokajnieku bol na du$u Lovrinu. Ova scena smeta koncep-
ciji ditave slike, jer je u neprilidnom kontrastu s lapidarnoScu karakte-
ristike kraljice Lepe, koja je kud i kamo znatniii zlodinac od tog Strezi-
nie. - Prvi se dio svrsava (u tiskanoj drami) sa smrdu kralja Zvoni-
mira, u koloj nema novoga dramatskog momenta. Kod predstave taj je
prizor s pravom ispuSten. Ipak je karakteristilno za slabu invenciju auto-
rovu, da sva tri dijela svrjavaju ovakvim dugim scenama umiranja, Sto
samo joS povedava monotoniju radnje. Sva su ova umirania bez svakoga
dojma, jer ne samo da im nedostaje kruta realistika smrti, nego se ta
realistika joS i frazira, a kako loSim psihologizmima, to najbolje dokazuju
178
medu inim rijedi stjepanove (II. dio): >>... Ah, tesko li je umrijeti,
kad
ostavljen si, sam i nesreian. . .(( - kao da itko neostavljen i sreian lakSe
umirel - Ideini sadrzaj slike kulminira u kletvi kralja zvonimira:
> >. . . I nikad... nikad vi5e
Od krvi svoje kralja imati
Vi ne dete. ..
Tudinac nek vam
vlada.
Ier digoste
Na kr alja svoga mad...<<
ovo je - kako je poznato - u neku ruku ideja predasnoga jednoga ka-
nonika. U drami se ona ne slusa dobro ni kao historijski rekvizit, a kamo
li kao ideja, koja bi htjela da iivotvorno ude u danasnje nase duvstvova-
nje. Dramati€ar, koji . nema ideja, koje su u dodiru s njegovom publikom,
govori u vjetar. - Tek sto smo u 1. dilelu sretno pokopali Zvonimfua,
vec nas mu€i autor u drugom diyelu kroz ditav jedan dugi din umiranjem
kralja Stlepana II. Paralelno s ljubavnom scenom prvoga dina tede lju-
bavna scena sastanka kralleva se Nedom. Ovaj dio je zamisljen kao tra-
gidna peripetija. Glasnik donosi s bojnoga polja vijesti o pobjedi hrvat-
ske vojske. Dok narodna snaga pobjeduje na bojnome polju, zamire u
samostanskoj mra€noj eelijici posljednji sjaj hrvatske krune. Melodiju
Mors regni, koju je autor intonirao heroidkim akordima u prvom dijelu,
varira u drugom dijelu elegidki, da je u tre€em dijelu zavrsi himnidki vi-
zionarno. To bi imao biti po nasem misljenju pjesnidki smisao trilogije.
S ovim bi dobrim intencijama mogao bio autor i uspjeti, kad ne bi bila
lirska poezija prevladala dramatsku, nego kad bi se ona iz ove izvijala.
ovako je ovaj din jednobojno razvodnjen: gledaocima ne preostaje nista
do dobre umjetnosti nasih glumaca, - Sva zla, koja prijete autorima u
ovakvim tendencioznim historijskim
dramama, oborila su se na Galoviea
u III. dijelu njegove trilogije. Slabu je svoju dramatsku invenciju prikri-
vao autor u II. dijelu s elegidnom pjesnidkom napravom, ovdje, u III. di-
jelu, utekao se naprosto retorici, pukoj patriotskoj tiradi. Nad umirudim
Petrom Svadi€em raspredaju geniji narodni svoje uspomene na prosle na-
rodne dozivljaje i upueuju duh narodni u bolju budu€nost. ovdle autor
stupa direktno u saobradaj s publikom, dramska scena mu je samo izlika.
SluZi se dakle jednim sredstvom, koje je daleko od prave umjetnosti, a
pogotovo daleko od dramatske umjetnosti. Ovdje je autor zapao u jednu
od kardinalnih pogrjesaka nasih losih patriotidkih dramatidara. Ova je
179
 poezije, pa je treba
pogrjeska odavna na uStrb razvitku nase dramske
- Galovie se u svojoj >trilogiji< prikazuje kao
svakako poZaliti i odbiti.
djelo nikakova tede-
dobar sastavljaE historijskih slika, ipak nije njegovo
se shva€anje historije prilagoduje publici,
vina hrvatske poezije. Niegovo
publiku nego li
a ne realnosti narodne pro5losti. Njegova umjetnost voli
vei pri-
svoj sujet. Njegova je dramatska invencija neprestano zabavljena
je i drugdje obradenim scenama i ljudima. On nema snage' da sam neSto
zamisli, da vlastitim prodiranjem ude u duh vremena i ljudi. Giedalac ima
svagda duvstvo, da je sve to i duo i vidio vei jedared. Njemu su znatniie
driavne akcije, kako bi ih htio gledati danaSnji dovjek, nego faktie^r Zi-
vot i teZnja onoga vremena, u kojemu je >>plernstvo vise pazilo na ga-
r a n c i j es v o j i h p r i v i l e g i j a i lie nu korist, negolina narodni
karakter driave<<. Tako su sebi sve ove historijske drame po osnovnim
idejama slidne i jednake. Ni traga novoj i istinitoj ideji. Koga mogu te
ideje joS privladiti? Galovie ku5ao je iz ciiele stvari izbiti lirski sadrZaj.
Za ovo smjelo poduzeie ne dostaju samo dobri stihovi i ugodne f.taze.
Pjesnidka je dikcija i kao lirika u Galovica oskudna. Njegove su prispo-
dobe banalno lirske, pune obidnog lirskog rekvizita. Mjesto zgodne ideje
umaraju diljem ditave trilogije precizno sastavljeni vremenski izvje5taji.
Mi smo kud i kamo bolje informirani o vremenskim prilikama nego o du-
Sevnom Zivotu junaka. Psiholo5ki sadrZai frazeologije, u kojoj se raspli-
njuju znameniti dogadaji, posve je niltetan, neumjestan, iskrivljen sa svim
obiljeZjima pjesnidkoga podetniStva. A napokon, Sto je najznatnije, dinidba
se gotovo nikad ne uzdi\e do dramatskoga efekta. To je razoCaranie,
koje autoru ne ie oprostiti iole umjetnosti pristupadan gledalac. - Kod
predstave sudjelovali su gotovo svi naSi umjetnici. Riletko je koja uloga
trallla viSe od dobre deklamacije. Do glume tzdiZe se jedino uloga kra-
ljice Lepe i kralja Stjepana II., koje su bile u rukama gde. RuZidke-Strozzi
i g. intendanta Fijana. Ako i nisu trebaii posezati za novim motivima,
ipak su se njihovi stari uspjesi gledali s velikim uZitkom. G. Filana pra-
tila je osobitom njeZnoS6u gda. Srarn kao Neda. S mnogo je zanosa go-
vorila gda. Vavra, a i debutantica gdica. Gjurgjan pokazala je dara za
lijep glumadki govor. G. SotoSek suviSe je rogoborio; pljesak na otvorenoj
sceni - bio mu je najgora osuda. Lijep je bio i duet Freudenreich-Ste-
fanac, a s ljubavlju su se odigrale i najmanje uloge. ,- Publika je povla-
divala, ako i nije bila osobito zaneSena.
180
U >Hrvatstvu<< od 2. IX. 1908. piSe Hortenzije: Kao uvod u
ovogodiSnju sezonu davala se sinoe prvi put tuZna irilogija >>Mors regni<<
(Smrt kraljevstva) od Frana Galoviia. U broju 202. donijelo je >>Hrvat-
stvo iz te trilogije izvadak, a ovdje mi se osvrnuti na samo sinofnje pri-
kazivanje. Mladi autor g. Galovii poveo nas je u krasnim slikama u ono
davno doba, kad gasne zvljezda sreee hrvatskoga naroda, kad tone u pro-
past slava kraljeva hrvatske krvi i pada u grob, koji si je narod >>sari<<
iskopao. - LI I. dilelu kralj Zvonimir (g. Gri.inhut) i kraljevie f{adovan
(g. Barbaric) za ljetnoga predveierja pogibaju od izdajnicke ruke svoga
hrvatskog velikaSa Strezinje (g. Soto3el<). Zamjeram ovdje g. Galovicu,
da je nadbiskupu Lovri (g. BorStniku) dosudio onako nedasnu ulogu, jer
bi g. autor morao sam znati, da vjera nije bila razlogom nesreci Hrriat-
ske, nego ona drevna nesloga, koja od podetka V. stoijeia, pa sve cio
dana danaSnjega prati rod hrvatski, a vjera je bila jedina, l<cja ga je
uzdrlaTa, da ne klone i da se ne izgubi u lnoru najrazlicjtijih naroda, koji
su mu sa svih strana mreie pleli, da ga ujarme i uniSte. - Ukletva Zvo-
nimirova prati njegove potomke sigurni.m korakom i hvata u ii. dilelu
za jedne mjesedne noii svoju irtvls, bolesnoga kralja Stlepana II. (g. Fi-
jan). t-l ItrI. dijelu pcgiba od ubojnicke ruke hrvatskoga vojnika i zadnji
odvjetak veiikoga roda - Petar Svadii i siuSa na samrti daleku tzdaj-
nidku buku osirotjeloga svoga naroda, koji nosi na svojim rar,renima u
slavi kralja tude krvi i tudeg jezika. ,- Perditio tua ex te - lebdjelo je
pred odirna mladog autora, a njegov bolni osje(aji i tista ljubav za taj
nesreini narod odrazuju se u teSkim stihovima bogatoga kraijevskoga hr-
vatskoga jezil<a. Na naSoj pozornici nije se skoro duo tako dist i ugodan
govor, premda je tu i tamo patos kvario ritam glatkih stihova. Na rnla-
doga naSeg autora su nesumnjivo mnogo uplivali Maeterlincir, Andrejev
i Vojnovii, jer iznosi pred nas sasvim siidne slike iz predveierja, inje-
sedne i ljetne noii, sablasne ptice i noine sjene, koje svojom gdjegdje
dugom radnjom donekle urnaraju. Prekrasni
kostumi, kameniti Gvozd i
opustjeli hrvatski uljuljaSe u snatrenje cijelu ku€u, te se gotovo
dvorovi
duo drhtaj srdaca, kao da kucaju zajedno sa srcem crne iene, koja se
nadvila s hladnih hrvatskih hridina nad mrtvim truplom posljednjega kra-
lja hrvatske krvi. Ti5ina, bolna tiSina razlila se s dvorova na pozornici
i obavila opeinstvo kao vedernji sumrak blize duboke noii. Predstavljalo
se vrlo lijepo s puno volle i oduSevljenja, a sarna se slikovita radn;a ii-
jepo razviiala do onoga momenta, kad Petar Svadii lijeZe na Gvozdu
umoran i sniva. Bilo je pogrje5aka, te se tu i tar.no opiinstvo umaralo .-
181
ali ovo je tek drugi umotvor naSega mladahnoga pjesnika, koga je rukom
o ruku gda. RuZieka-Strozzi kao krallica Lepa izvela pred opiinstvo, da
pnmi priznanje i pobudu za daljnji uspjeSniji rad. Dvije smrti na pozor.
nici se ne slaZu, jer je druga u zrcalu slika prve. U ostalom dobro ie po.
Eelo, ku€a dupkom puna, interes opiinstva velik, pa ee se naSe nade u
bolju buduinost naSe Talile moida i ispuniti,
U >P o k r e t u<< od 2. I){,. 1908. piSe Stjepan Parmadevi€: Ovom
je predstavom juder otvorena nova kazali5na sezona. Ime Frana Galoviia
susredemo desto u stardeviianskim publikacijama, gdje se javlja duvstve-
nim lirskim pjesmama. Voli melankolidka raspoloZenja. No lirika na po-
zornici ne uspijeva s jednostavna razToga, sto deklamovanje lirike umara
i postaje smijeSno. S toga razloga nije ni judera5nja premijera mladoga
pjesnika na pozornici kao drama nikako uspjela. Djelovao je nesto vise
jedino drugi dio trilogije svojom melankolidnom lirikom. Treei dio nije
uspio nikako, i ako je zgodno - flo ne originalno .- kombinovan prizor,
gdje Svadi€ pogiba od hrvatske
ruke. To ga boli. Po onom motivu
o orlu, kad vidi u strjelici pero iz bratova krila. . . Prvi dio trilogije je-
dini je pone5to dramatski - prizori izmedu kraljice i biskupa. Proklet-
stvo Zvonimirovo naivno djeluje, ba5 kao onaj predlog predasnog Ste-
pinca o naSem pokajanju radi umorstva Zvonimirova. Treba istaknuti,
da Galovidev stih lijepo tede i da je pun biranih rijedi i slika. Upravo se
neugodno doimlje, da uz lijepe Galovieeve stihove moramo gledati onaj
nezgrapni, dugi i dosadni prizor Svadiieva sna. Zar Svadii ba5 mora sa-
njati? Ne bi li autor kod reprize mogao onaj prizor sasvim ispustiti, pa
ga zamijeniti kakvim drugim, jakim i dramatidnim? Time bi dobila na vri-
jednosti ditava ova lirska trilogija. - Galovie nije prikazao Zivot za vri-
jeme posljednjih vladara iz narodne loze, niti je prikazao Zivot onih kra-
ljeva, o kojima je rijed u trilogiji. on je pikazao jednostavno momente,
koje je drlao efektnima - te momente dakako uz lijepe - pokadsto duge
p govore. u tol >>smrti kraljevstva<< nema nista, sto bi bilo specifidno
hrvatsko, osim imena i dakako jezika. Isto je tako moglo >>umrijeti<<i svako
drugo kraljevstvo dakako u drugim ,- odijelima. Dakle vidimo, da je
autor poloZio vainost ne na ono, Sto ee reci, nego da ono, Stogod rede,
rede lijepo. . . U tome je, priznajemo, uspio, no to nije uspjeh - drame.
- Ovdje treba da neSto redemo i o natpisu drame. >>Mors regni<<. Bez
obzira na to, kako nema smisla stvari, koje hoie da su iz domaeega ii-
vota, krstiti tudim imenima, ovaj natpis - Eini nam se - nema nika-
182
kova prava. Prava bi imao tek onda, kad bi )>mors regni<< bila zbilja ka-
kova klasiEna fraza, krilatica. No Rimllani toga >mors regni<< nijesu upo-
trebljavali nikada, jer su bili suviSe realni, a da govore u takovim sim-
bolima. Oni su govorili >>Finis reipublicae< itd. Mislimo, da trilogija ne
bi nista izgubila, da se kako drugEje zove, Meclutim ovo je neznatna sit-
nica i autor bi je mogao do reprize - ispraviti, jer ipak nije iskljudeno,
da u Zagreb dode iz vanjskoga svijeta kakav profesor klasidne filolo-
gije, pa bi se smijao, a moZda - kakovi vee jesu klasidni - i ljv
filolozi
tio. Glumci su igrali dobro i s raspoloi,enjem. Autor je bio nasrnijan i tri
prta izazvan. Debut gdice. Gjurgjan bio je za neznatnu njenu ulogu do-
bar. A kazaliSte je bar kod otvorenja sezone moglo biti puno.
u >ustavnosti<< pise -rrr-t sinoi je otvorena nova kazalisna
sezona sa domaeim komadom - trilogijom >>Mors regni<< od g. F. Ga-
loviea. Umah iemo spomenuti, da je komad dosta slabo primljen. pisac
je imao sigurno najbolje intencije svojom trilogijom. Nu historijske mo-
mente zgodno, dramatski i tehnieki dobro prikazati, stvar je teska. A to
fali tom komadu. Ima lijepih momenata, deklamacija, govora i stihova,
jednom rijedju - lijep epos u tri dijela - ali eposi na pozornici, pa imali
jos kaku inscenaciju i izvedbu, nemaju prode. pogotovo kod nase pu-
blike, koja je odnjihana na krilima pikantne operete. Malo vise smisla i
obzira za domaee komade sa strane opiinstva ne bi skodilo.
]er in&fe-
rentnoSiu i nemarom gusi se svaki rad. Nu, g. pisac neka zato ne su-
stane - per aspera ad astra - talent je tu. Igralo se veoma dobro. Gda.
Ruzidka-Strozzi bila je izvrsna kraljica Lepa, a g. Borstnik dobar - le.
den ali dudan nadbiskup Lovro. strezinja (g. sotosek) bio je u prvom
prizoru odvise ponizan, a kasnije, kad ubije kralja, troppo furioso. Ra-
zumije se, da je Stjepana sjajno odigrao intendant g. Filan, kao i krasnu
Nedu gda. sram. Dobri su bili Hrvoje (g. Savie), fratrici i glasnik. u
treiem nam je dijelu ugodio g. Stefanac kao Petar Svadie sa vrsnom in.
terpretacijom. G. Freudenreich
kao Koloman sa svojim vojnikom bio je
karakteristidan. Sto se no€nih sjena tide, ne znam, da li je njihova maska
djelo autora ili g. reZisera. Malo dudna oprema. Kad se sjene pojavise
uz buru, pridinilo mi se, da gledam bule u sarajevskoj darsiji. DrZim, da
bi te sjene ipak nekako drugadije izgledati morale. Debutantica gdica. Sla-
va Gjurgjan kao glavna sjena pokazala je dara za deklamaciju, a poblize
cemo je suditi, kad je vidimo u bol;oj ulozi. Inscenacija lijepa, narodito
u treiem dijelu. Posjet kuie nije odgovarao prvoj predstavi u novoj se.
zoni. Autor je bio viSe puta izazvan pred zastor.
183
 >>Hrvatsko Pravo<< od 2. IX. 1908.donosi kritiku dra. Milana
Ogrizoviia: Nabrojilo bi se nekih sedam do osam autora, koji su se ba-
vili ovom epohom Smrti ili Propasti - re kraljevstva (regni) - vee
kral;eva na5e narodne dinastije. Koiiko autora, tolil<o pjesnidkih odiju, a
toliko i odraza njihovih gledanja. Galovii je od svih tih autcra najmladi.
Na tu mladost valja odbiti, Sto je Trilogija >>Mors regni<< brzo radena,
Sto ima tehniCkih nedostataka, Sto je autor ovisan od svojih nekih uzora
(a to je bio i Ibsen u mladim danima) itd. ,-- dakle sve stvari, koje do-
nosi sa sobom vrijeme i vjeZbanje, pa se zapravo od lojalne kritike ne bi
smjele isticati na prvom mjestu, nego tek uz prtt. Po gotovu valja te ne-
dostatke, Sto ih Galoviieva mladost sobom donosi, blale uzeti, kad nam
ta ista mladost donosi ne5to svjeZe, simpatidno i iijepo, a to je: bistra i
jaka patriotska poezija - neusiijena i nepatvorena - d 1J posve mo-
dernom ruhu, koje je nepravedno krstiti - ti ra dom, jer su tirade i
prazne i budne rijedi bez osjeiala. Narodne hrvatske historidne >)stiiii'
mung<<-drame do Galovifeve >Trilogije< nisrno imali. Steta, Sto nije svoj
krasni dar upotrijebio na koji drugi predmet iz joS neobradenih epoha, jer
ipak nam u njegovoj drami smetaju nel<i prizori, u kojima se jade prislo-
nio uz svoje predSasnike, te ih ne dospio individuainije izraditi. - O sa-
moj >>Trilogiji< vefsmo govorili u naSen iistu, iznesavSi joj u pregledu
sadrZaj. Dodati onomu valja joS neSto: skladnu arhitektoniku Trilogije,
koja dodu5e u nutarnjosti svojoj nije u potankosti vezana, ali je u bitnoj
misli - upravo >>stimmunga<<- a to je: rn o r s, smrt. ,- Tri smrti, tri
kralja izabrao je Gaiovii. |edno je slabii Zvanimir, koga uklanja poiiti-
ka Latina i Rima, udruZena s dastohlepljem tudinke, IViagjarice, njegove
Zene Lepe; ove dvije dramatske sile vr5e grozni zloiin, ubijajuei i oca i
sina. Kako Galovii personif icira, to jest u jednom dovjeku $rika-
zuje titav jedan pokret od vijekova te tako potencira, izaSia je figura
nadbiskupa Lovre grozna, a krallice Lepe okrutna. l.laivni kritidar, koji
ne vidi osebujnoga prikazivanja Galovie e',ta, traZit ee tu rnoiivacije, dr-
Zeei, da se tu radi o jednoj osobi, o jednom iovjel:u - i dakako prikorit
ie Galoviea s neke toboZ visine, no Galovii ima pravo, da mu s€ rt?-
smijeSi, jer je u tom sludaju kao autor superiorniji od svojega kritidara.
Pripominjerno odmah ovdle, da su tako sh",atiii autora i naSi odlidni
umjetnici: gda.Strozzi i g. BorStnil<. Oni su igrali pctencirano i - sjajno.
Gda. Strozzi bila je upravo velika; uz grandiozne geste proizvodila je
tako snaZne glasove iz grudiju, da je upravo zadivljavala. - Drugi hralj
je slabic, sarnostanac Stlepan. Galovii ga je prenio iz Kumidiia, njega i
184
Nedu. Te su figure tako nesto zasebno, da su i autora povukle sasvirrr
za sobom, pa su mu zakrilile originalnost do samoga zavrSetlia, koji se
izdile osobitim kontrastnim prizorom: smrti kralja St;epana i krijesovima
poblede u daljini. Ovdje se istaknuo nad sve g. intendant Fijan, kod koga
se mora reii, da je postao preko praznika nrladi; u njegovu je glasu biio
toliko punoie i svjeZine, a uz tolil<o naravitosti i umjetnidkog shvaeanja,
da je bio pravi uZitak gledati ga. Uza njega se svom umiijatoSiu i njel-
noSdu privijala gda. Sram kao brSljan oko hrasta - tek Sto ju je autor
morao do konca ostaviti uz njega. - Treei kralj je hrabri i simpatiini
Svaiic, kcji je, da ne zabcravirno, na5ao vrsna i poietna interpretatora
u na5em darovitorn g. Stefancu. Kralj je jak, ali narod, masa - koja je
u prvom dijelu bila laka, u drugom se cijepala - S?d je u ffeeeh n€-
sioZna i paEe pristala uz tudeg kralja, uz Kolomana. Mors ,- smrt ovoga
treeega ne sr-nije biti spletkarsha kao prvoga (Zvonimii'a), ne smije bit
sentimentalna i bespomoina kao drugoga (Stiepana), ne, ona je na kr-
vavoln megdanu. I kao Sto su u prvoirl cinu bili irraljevi dvori, u dru-
gom samostanske zidine, u treeem je Suna pokraj bojnc,ga polja. SvaCii
je u nci zapao na Sumsku distinu pohraj klisure, l<oja nalidi na gr,rblje,
umoran je zaspao, a u snu se javljaju geniji i sjene rodne mu zsnilje tu-
Zeii nad sudbinom naroda u ovim najuZasnijim rnomentir.na hrvatske pc-
vijesti. Pred zorom namjerio se na Svadiia Koloman, pa r:ru kaie,
da je on sad kralj I{rvata i dade ga ubiti. Vojnik, l<oji ga ubija, Hrvat
je i to Svadiea boli najjade. U daljini se duje buka: to Kolornana vode
na krunjenje, a Svadii umre, dok nad njim Zena Hrvatica jada vjerujuei
ipak u bolje dane. Pojeciini prizori su kao ilustracija Senoine pjesrne o
Svadieu, ali baS taj treei dio svojom kompozicijom i snaZnirn prizor<;r:r
s I(olornanom izdiZe >Trilogiju<< do krasne visine. Arangementorn i me-
lodioznoSiu stihova upravo uzdi5e taj dio za glazbom. Taj bi dio
kao zasebna cjelina mogia biti uglazbljena i d;elovala bi silnc. .- Od
glumaca istidemo joS u prvom dijelu: gdicu. FlrZiievu (njeZnu i sanjarsku
Jelenu), g. Barbarica (neduZnog Radovana), g. SotoSeka (izvrsnog Stre-
zinju, osobito u prizoru kajanja) , zatim gdice. Vilhar, Souvan i l-lando-
bransku, kao pune >>stimmtinga<<dvorkinje<. - U drugom dijelu valja
joS pohvaliti g. Saviea (ozbiljnog i simpatidnog Hrvoju), g. iviarirr:viea
(naravnog glasnika), g. Miinariia (spretna dvoranina i - pre:-j1da no-
vajiija- bez treme), gg. GeraSiea, Prejca i Velifa kao izvrsne i mar-
kantne fratre. - U treiem dijelu u kratkom prizoru sa Svadiiem-Stefan-
cem iznio je g, Freudenreich Kolomana oStro i naravno, a u njihovoni
185
megdanu dobro se ponio kao vojnik gosp. Smid. Vizionarnost i zbilju sam neSto posve drugoga. S pravom sam morao odekivati ono lagano,
umjetnidki je spojila gdica. Vavra (zena), a lijepo su se uz nju ponijele ali mudno i teSko izumiranje narodne dinastije, obradeno nadinom Tre-
i sjene gg. Toplak, Anit, Lyanka i Devii. Posebice spominjemo >>prvu si€eve >>Finis reipublicae< ili Vojnoviieve >>Dubrovatke trilogije<<, da i
s j e n u < <d, e b i t a n t i c u g d i c u . G l u r g i a n , u hoje ie nesamo dara, nego i vrlo ne spominjem slidnih stranih dlela. A Sto sam na5ao? Ni5ta od toga. Da,
simpatitan organ, koji podsjeea na gdicu. Riickovu. Mlada debitantica naSao sam Vojnoviia, ali u vrlo lo5oj imitaciji. tako da siromah gledajuti
govori lijepom Stokav5tinom, kao rodena Hercegovka, nastupa sigurno, preksino€ >>Mors regni<<, mora da je cijelo to vede - Stucao. Nije bolje
te se moZemo nadati, da ie u njoj steii kazaliSte naSe dobru i uporabivu bilo ni gosp. Maeterlincku. . Ali spuZvom preko! - Dio p r v i Galovi-
silu. - Uopee se mora naglasiti, da se glumiio s ljubavlju i da su svi ieve trilogije (Smrt Zvonirrirova) jo5 je najdramatskili - nalbolji. Au-
nesamo znali svoje uloge, nego ih i u tandinama donosili i oslikavali. toru je bar donekle uspjelo da istakne momente krivnje tragidne smrti
Zato lde i velika zasluga neumornoga redatelja g. Bacha, koji je >>Trilo- Zvonimirove, koja ima da u sebi nosi klicu propasti domace dinastije.
giju<< krasno inscenirao, a i kod nekih preradba vrSio ulogu dramaturga. Gledalac s pravom odekuje, da ie se ta klica u drugom dilelu trilogije
- Kuea je bila vrlo lijepo posjeeena, i srdadno odobravala Franu Galo- dalje razviti. A kad tamo - autor nam izveo boleZljivog kralja Stjepa-
vicu, izazivajuei ga iza svake slike viSe puta pred zavjesu. na, koji iza duge govorancije, ni pet, ni Sest, vei:

>>Hrvatska<< u broju od 3. iX. 1908. donosi kritiku Jose Laka- >>]oSjednoi samo
toSa: Fran Galovii, autor preksinoinje premiere >>Mors regni<< sagrije5io >Liubit mi daj,
je opet vrlo te5ko -
sa svojim prvim
joS teZe nego li prije godinu dana, kad je izaSao
>>Grijehom<<.Zamislite samo, molim vas: publici, kojoj
ll >>]oSjednoi samo
>>Dok cvate maj! .. .
joS svi Zivci drhiu od nedavne ieljezrutke katastrofe kod Zaprelica, ser.
i - naprasno umre. BaS skoro kao Mici u >Valcertraumu<<. Ovo dcdu5e
virati u jedno vede tri umorstva, jednu naprasnu smrt i deklamatorno
pa5e u operetu, ali ne, zaboga, u jednu trilogiju >>opropasti kraljeva do-
veee duhova itd. - Zar ne, to je ipak malo previSe, makar se i nala-
maee krvi<<. - A Sto da reknem tek o treiem dijelu? Tu je bilo >Oj To-
zilo pod zvuEnom etiketom >Mors(!) regni(!)< i uvijeno u zvudne, ali
dore - Stogod dalle, to gore<<.. . Umjesto prikaza najtragiinijeg momenta
prazne stihove. iovjek bi morao imati Holmesove iivce, da sve to najed-
hrvatske historije (Smrt kralja Petra Svadiea) iznio nam je autor neSto
noi podneSe - i zato sam cijelo vede strepio, ne ie li gdje u kojem
originalno,Sto bi mnogo ljepSe pristajalo k proslavi zakllueka Skolske
kutu koja njeZna duSica slabijih Zivaca pasti u nesvijest. Hvala Bogu,
godine na kakvoj viSoj pudkoj Skoli - ali ovamo nikako ne. Autor nam
pro5lo je sve sretno - od publike nije nitko nastradao, samo Sto neki
je iznio deklamatorno vede duhova, od kojih se jedan disto
moradoSe pobleei prije konca komada. . . A znate" Sto mi se dogodilo?
moderno (sa m anietama) adjustirao! Zar ne, posve zgodna ideja?
Zadrjemuckao sam malo i pridinilo mi se najednoe kao da sam u kakvom
U buduie ne ie trebati ni izdavati patriotsko-deklamatornih pjesama, autor
starom rimskom teatru, parket i pozornica to su arena, a oni oruZani ljudi
na pozornici gladiatori i sad-na navalit ce na svoje Zrtve u areni, jer pu- ie napisati trilogiju u jednom prizoru, izvesti na pozornicu dvadeset. tri-

blika, koja sjedi naokolo, nestrpljiva je i vee plleSde. . . Trgoh se - ga?

il deset duhova, koji ee izdeklamirati sve autorove pjesme. Publika nek se
h gnjavi. Pokojni Senoa, a i neki drugi sa svojim pjesmama >>povjesticama<<
lerije su doista pljeskale. - Ali Salom u stranu. - Iskreno moram pri-
i nisu nikad doSli na tako sretnu zamisao, da svoje pjesme dadu na ovaj
znati, da me Galoviieva trilogija >>Mors regni<< nije ni najmanje zado.
voijila. eujte sadrZaj . .. (lznosi sadrZaj.) To je eto okosnica, koju je f
I
nadin deklamirati. . . Ali demu da duljim. Galoviieva trilogija nije uspjela,
Galovii h t i o zaodieti dramatskom formom, ali nije mu poSlo za rukom, 1 Sto se valjda i sam ne predstavi mogao uvjeriti. Druga dva dijela mogao je
da to doista i udini, pak zato nam i nije mogao iznijeti dramatske
iI mirne du5e izostaviti i kao >>einakter<<iznijeti samo prvi dio. Manje bi
It.
I
sagrijeSio - i lak3e bi mu oprostili. - Sto da reknem o igri? Igralo se,
trilogije, vee nekoliko scena, sa joS ljepSim scenerijama, koje doduSe gode
oku, katkada i uhu, ali ne djeluju na srce i duvstvo, jer su prazne - bez
I ili da se korektnlle lzrazim, deklamiralo se dobro. Autor moie
sadrZine. ._ Od djela, koje nosi zvudni naslov >>Mors regni<<, odekivao
I
i
I
biti posve zadovoljan. Pojedince ne €u da istidem, jer su svi bili >>na

i
186 187
 - Na sljepodicama
gosp. Mlinarica doskora vidjeti, da doista
mjestu<<.Nadam se, da eu samo Ve€ podeSe mu Zice srebrne
je pokazao saino svoju ljevicu' Bez zamiete'
imade d v i j e ruke. Preklueer Polako plesti bijelu mreZu.
P.s.Danezaboravim.Prigovaraosamjednomzgodomsdlnofirfra-
naslov ispravnije glasio >>Finis regni<<
slovu Galovieeve trilogije, da bi Ili u prvom einu:
Finis Poloniae, Finis reipublicae itd.) No uvjerio sam
(Na primjer veli se:
da sadanji nasiov posve dobro odgovara l<omadu'
se tijekom premijere' G l e d a j . . . g l e d a j. . .

>>Narodne Novine<< donose tek poslije repfize u broiu od 10' Sve se jade
Svija tama uz duvare. . .
rujnakritikuJulilaBenesiea:ReprizaGaloviievetrilogije,kojujenasa
je ono,
dosta nepovoljno ocijenila, pokazala Ja se bojim.
,rlrrrrrr.u kritika u glavnom
djela: drugi put se dine bolja' Igralo se
sto se redovito zbiva kod lirskih
pa se mnogo ima i tome pripisati. u ditanju je Dikcija je kao i frazeologija opienito posve slaba i jednolidna.
s velikom ljubavi i dobro,
Ali ipak se drama kod drugog gledanja dini bolja negoli kod prvog
ovatrilogijarnnogoslabija.PromaSenajenrisao,kojunekiasidanlatinski
prikazana propast' a ni propadanje prikazivanja. Jate izbijaju neke scene, kojima je uspjehu pomogao doduSe
naslov hoee da istakne, buduei da nije
je djelc' koje ._- ako niSta drugo - vzor drugih autora, tako primjerice prizor izmedu Radovana i ]elene,
kraijevstva hrvatskog; ali stvoreno
Lepe i Radovana, - ali pri tome se takoder jade istidu neke toboZe jake
obedajedaeeautormocistvoritineStojade'timjaie'akotobuduee
- Ivlisao vodilla, da je hrvatskc sentence. Potonje samo na Stetu komada. Posve je besmislen poklik kra-
djelo ne bude - drama. ovo nije drama.
zvctimtta, nije istinita, kao Sto nije ljice Lepe:
kraljevsivo propalo radi kletve kraija
zqodno obraditi' Ali autor ie tza Danas. .. danas prinijeh Zrtvt,
ni spretna, i ako bi se dala literarno
da l-Xrvati ne ie vise niltada Ko nitko Sto je prinio joS nije.
svu mistidnu vjeru u zvonimirovu kletvu,
krvi, odmah u drugorn dileiu trilogije prikazao umiranje
imati kralja svoje >>Zrtva<< je naime u tome, Sto je za ljubav svog vlastitog
kletve joS jade po- slavo-
kralja Stlepana, kralja hrvatske krvi. Da neistinitost hleplja dala ubiti muZa i sina! Tome je ravna izreka:
Cijela je trilogija umi-
tvrdi, izvodi u treiem dinu kralja Petra Svadiea.
kako to nasiov obeeaje'
ranje kraljeva, a ne umiranje i smrt kraljevstva, Kad zmiju smrviS, strti moraS posve
drugi za jesenie mjesedine noei'
- Prvi se din zbiva zalietnieg predvederja, I glavu njenu. . .
cijelo vrijer:re i1i zapada i\i izlazi sunce,
a fteei u nekoj prolietnoj noei. za
di;elu nije nista drugo do opis svitanja zore'
dapade i opis bitke u drugom Drama se ova po svoj prilici ne ie viSe davati. MoZda ee autor
je posve nedramatskim opisima htio autor pokriti siromastvo radnje'
Tim bududim svojim djelorn biti sretniji, osobito ako se okani uzord, od kojih
nepouzdanim, dapade
koje je tim kobnije, sto se radnja teneiji na nekim je znao pozajmiti samo vanjske efekte, a nije umio obuhvatiti ni svoje
nema nimalo osieeaia za
i posve neistinitim historidkim pridama. Galovii teme, ni omjeriti sila svojih.
se uZivieti u proSlost i stoga su njegova
sredovjetnog iovjeka, ne zna
Dakako, da mu bez ljudi nije ,Ag"amer Zeitung<( d o n o s i 2 . I / ' , 1 9 0 8 .k r i t i k u i z p e r a I v a n a
lica simboli ili umjetni tipovi bez livota.
ova hoee Souvana: Die neue Saison unseres Landestheaters rvurde gestern, wie seit
uspjelo stvoriti dramu, pogotovo ne historidku drarnu, kakova
mane Jahren tiblich, mit einem heimischen Werke, diesmal mit einer Novitiit
da bude. - Triiogija ova uza sve nedramatske i nel<e staromodne
kcji su vecinom jar,rbskog eroffnet, die den Untergang des kroatischen Konigtums in drei symboli-
ima i prednosti svoje. uz dosta dobre stihove,
pr. ova u drugom sierenden Szenen uns vorftihren soll. Der Autor ist uns aus dem Vorjahre
karaktera, slobodna ritma, ima nekoliko iijepih figura. Na
durch seine dran. Ballade >>Tamara<<bekannt, die ein Motiv Lermontovs
dinu:

188 189
 an Spannung und Wucht dramatischer Wirkung kaum zu iibertreffen ist.
Glut und lyrischen Ueberschwangs bearbei-
zu einer Szene voll sinnlicher finden' das
In dieser Richtung wird sich die Reform des modernen Dramas zu bewe-
Spuren eines feinen lyrischen Geftihls
tete. Man konnte darin Verfassers
gen haben. Das fiihlte unser Vojnovid sehr gut. In der RagusanischenTri-
Gedichten des jugendlichen
auch in den bisher ,rrrrr"rOif"rrtlichen logie steckt dramatische Spannung und tragische Kraft namentlich in
Gaben fiir die Biihne ausreichen'
diese poetischen
sich geltend macht. ob selbst >>Allonsenfants<<, ebensoin seiner >Majka ]ugoviia<<,vor allem im zweiten
Eigenschaften erfordert, ist zweifelhaft' Auch Galovie
die andere Akte, der erschiitternd wirkt. Mit blassen Schemen,patriotischen Tiraden
eigentlicher dramatischer Begabung empfun-
scheint an sich den Mangel erni- und zarter Lyrik kommt man historischen Katastrophen, wie es der Unter-
daher wohi sein Entschluss' die Behandlung eines so
den zl haben, gang der kroatischen Dynastie ist, nicht bei. Damit erhellt man nicht die
es der Untergang der nationalen kroatischen
nent tragischen Stoffes, wie seelischenTiefen der Personen,die diesen grandiosen Teil der Geschichte
pyrtur,i"ist,aufeineandereArtzuversuchen'Voinovidhatuosrl?rrl€11- machten, noch die Zusammenhange, die die Geschehnisse verkntipfen.
gegeben'
Trilogie<< ein Musterbeispiel dafiir
tlich in seiner >>Ragusanischen Der Autor mag sich die Probe darauf selbst machen, indem er sein Werk
Bedeutung nicht als Haupt'
wie literarische Evolutionen von weittragender vor ein Publikum stelle, das keine Kenntniss der kroatischen Geschichte
in einzelnen szenen, die die busseren
und staatsaktion behandeit, sondern hat. Wird ihm-ganz verstdndnislos gegeniiberstehen.Ein Drama soll aber
VorgiingeinihrenReflexenaufdasSchicksalvonEinzelpersonenwieder- doch aus sich selbst verstdndlich sein und auf jedes Publikum vorausset-
Galovie ging noch um einen Schritt
geben, geschildert werden konnen' zungslos wirken kcinnen. - Sind wir daher auch nicht im Stande, das
Maeterlincks offenbar, suchte er die Ereig-
weiter und, unter dem Einflusse neueste Biihnenwerk des Autors als eine Losung des Problems zu erkla-
geschi-
uns vori.iberzuftihren' Denn die
nisse in symbolischen Bildern an
Trilogie auftreten lbsst' sind keine ren, heimische Geschichte im Rahmen einer neuen Dramenform uns vor-
chtlichen Gestalten, die er in seiner
Blut, sie geben nur die Versinnbil- zuftihren, so diirfen wir es doch als eine Talentprobe des Verfassers be-
eigentlichen Wesen von Fleisch und
wirklichen historischen Personlich- z e i c h n e n ,d i e a b e r a l l e r d i n g ss p e z i e l le i n d r a m a t i s c h e s Verm6gen
dung einzelnen Krafte wieder, die in den
Art Biihnendarstellung moglich, ob sie lo- nicht einwandlos nachweist. Diese eigentliche Talentprobe als Btihnen-
keiten tiitig waren. ob diese
des Dramas zu entwickeln ist, mochten wir
bezwei- autor wird Galovi€ noch zu liefern haben. - Die Auffi.ihrung der Novitiit
gisch aus i",,, w"r"n
wucht und Kraft, das ist war eine mit offenbarer Sorgfalt vorbereitete. Die ersten Darsteller haben
feln. Das Drama verlangt Handlung, Klarheit,
gibt. Heutzutage wird gerne sich des Werkes angenommen und die Damen Strozzi und Sram, die
in seinem wesen begriindet, seit es ein Drama
wir haben nichts dagegen' Herren Fijan, Bor5tnik, Freudenreich,Stefanac, ersetztendurch ihre Kunst,
die Parole angegeben: >>Los von shakespeare!<<
unserer zeit entspricht' wie was den Gestalten des Dichters an Plastik fehlt. Die Regie des Herrn Bach
Findet uns eine neue Form des Dramas, die
alten Griechen ihrer Art, wie das Renaissance-Drama war sehr anerkennungswert; er tat, was mit d r e i Nacht-Dekorationen
das Drama der
ist dabei zu bedenken, dass an Stimmung und Beleuchtungseffekteneben leisten kann. Nebenbei be-
shakespeares seiner zeit entsprochen! Aber es
dass
in der Entwicklung des Dramas nur die dussere Form wechselte, merkt, sind diese ewigen Nachtszenen eine wahre Pein fi.ir den Zuschauer
Handlung, bei Sophokles wie bei ShakesPeare und ein Hindernis fiir den Schauspieler in der Entfaltung eines seiner
aber sein innerstes Wesen:
als die, in kon- wirksamsten Darstellungsmittel, der Mimik. - Schliesslich mochten wir
und Schiller unverdndert brieb. spannendere Handlung
enthiilt kein Drama
zentriertester Form, die der >>K6nig Oedipus<< bietet, noch des Debuts des Frl. Gjurgjan als ndchtlicher Schatten (schon wieder
des Dramas sind bei beiden ' trotz niichtlich!) gedenken. Es war grausam, eine Debutantin in solcher Rolle,
Shakespeares; dieser Kern und Wesen
gleichen. Man nehme Ibsen! Ist es reizlos, verhi.illt und verschleiert, zum erstenmale vor das Publikum zu
aller Verschiedenheit der Form die
dem Norden seine Dramenform, mit dem
nicht, als ob der alte Magus aus stellen. Dass das Frdulein die Selbstverliiugnung dieses Debuts besass,
gehalt hatte? Auch
einzigen f0nften Akt, sich geradezu von Sophokles scheintbereits ein Beweis inneren Bi.ihnendranges. Ein schmiegsames Organ
Shakespearischen Btihne,
da ist nichts von ausserem Liirm und Glanz der von angenehmenKlang kommt dazu. Das ist schon etwas. Hoffentlich ent-
Handlung von einer Starke' welche
aber eine innerliche Konzentration der

191
190

faltet sich die Puppe heute in der Colombine zum Falter. - Das ziernlich
zahlreiche Premierenpublikum nahm die Novitiit gut auf und rief den Autor
nach den beiden ersten Teilen wiederholt vor die Rampe.
>Agramer Tugblatt<< od 2. rujna 1908.donio je kritiku pod
Sifrom a, l: Es war keine sehr gliickliche Wahl, die gerade diese Trilogie
als erstes Sttick in der Saison auf den Spielplan gesetzt hatte. Und der
Beifall, mit dem das gut besuchte Haus gestern wahrlich nicht kargte, galt
wohl weniger der kgnstlerischen Qualitiit des Sti.ickes, als seiner patrioti-
schen Tendenz. Diese allein geniigt aber nicht, um iiber die Miingel dieser
Trilogie hinwegzutiiuschen. . . Die Handlung des Sti'ickes liesse sich in
wenigen Worten wiedergeben, wenn von einer Handlung tiberhaupt
die Rede sein kann. Denn >>Mors regni<< ist fast nichts anderes, als lyrische
Sentiments, ftir die Biihne beabeitet. Die traurigste Periode der kroatischen
Geschichte, die des Niederganges des angestammten Konigshauses und
des durch Mangel an Selbstbewusstsein herbeigefi.ihrten Eindringens einer
fremden Macht veranschaulichen die niichtern Daten der Geschichte plasti-
scher, als dieses in Wehmut zerfliessende Sti.ick vermag. Schatten sind es,
die sich auf der Biihne bewegen, nicht Menschen aus Fleisch und Blut.
Was sie reden, sind sentimentale lyrische Monologe bei Mondschein und
Meeresrauschen und Windesbrausen, sind versgeschiuieciete Bi:;iihiungen,
abergliiubische Ahnungen und schwungvolle von Patriotismus durchgliihte
Worte. Nur eines sind sie nicht, was sie sein sollten: Dramatische Hand-
lung. - Drei Konige sind es, die hier hinsterben. Sterben, ohne dass auch
nur versucht w o r d e n w a r e , e i n e k r o a t i s c h eS c h u i d k a u s a l zukon'
struieren, ohne dass sie in die ohnedies so diirftige Handlung eingreifen'
Alle drei sind blosse Schdttenbilder, deren Schicksal im Drama
nicht nahegeht, obwohl einer von ihnen, Petar Svadie,
Held von tragischer Grosse ist. Und von dieser tragischen Grosse verspiirt
man gar so wenig! Der hier stirbt, ist nicht der grosse Fleld, sondern ein
Mensch, der, von eines Verriiters Hand meuchlings ermordet' hiniiber
geht, wahrend ihn Geisterschatten umkreisen, die Vergangenheit und Zu-
kunft des ungli.icklichen Volkes vor sich deklamierend, in gezwungener
Pose. .. ,_ Aus lyrischen Monologen, die bloss von Zwischenrufen unter-
brochen werden, lbsst sich aber keine dramatische Handlung konstruieren'
fiir
Der kausale ztsammenhang fehlt sowohl in jedem Teile der Trilogie
sich, als auch zwischen den Teilen untereinander. V/ie viel hZitte Galovi€
aus Vojnovie' >>RagusaerTrilogie<< lernen konnen! Auch dort ist ein Sttick
192
Geschichte, doch welch tiefes Eindringenund welch gliinzende Auffassung!
Auch dort ist sehr viel Stimmung, aber sie passt sich der Handlung wie
ein zaubervoller Schleier an. Wenn aber in jedem von den drei Teilen der
Galoviischen Trilogie lyrische Temperamente in die mondscheinhelle Nacht
hinausstarren und in mit Pleonasmen i.iberladener sentimentaler Lyrik sich
in zerfliessenden Reflexionen, in Bildern und Erinnerungen an iinliche
Niicht,i der Liebe im Mondschein ergehen; durch drei Akte mit Variationen
* so wirkt das beim besten Willen ermiidend. Von den hie und da nicht
nati.irlichen Situationen, die das Historische fast ins Allegorische verfliichti-
g€o, ganz abgesehen.
Ein klein wenig Dramatisches bringt nur im
ersten Teile der Trilogie der Erzbischof Lovro, ein ehrgeiziger Intrigant,
und die Konigin Lepa in das Stiick. Doch auch die Charaktere, ebenso
wie im dritten Teile der Konig Koloman, sind ganz fltichtig gezeichnet. -
Als Drama ist die Galoviische Trilogie nicht zu betrachten. Lobender
liisst sich aber iiber den Lyriker Galovii sagen, wenn auch seine Lyrik
einem modernen Geschmack durch ihre allzu sentimentale und iiberladene
Pathetik nicht immer entsprechen mag. Auch sind darin viel mehr Gefiihle
als Gedanken. Galovii scheint nicht aus dem Holze geschnitzt zu sein, aus
dem man Dramatiker rnacht. Bei unseren literarischen Verhliltnissen ist es
jedoch begreiflich, dass sich unsere Schrtftsteller so sehr zur Btihne hin-
gezogen fiihlen. Der Wunsch, nicht nur ztJ schreiben, sondern auch vernom-
men zu werden, lisst dieses Geftihl, angesichts der geringer Zahl der Le-
senden, begreiflich erscheinen. Zum Schluss noch eine kleine Bemerkung.
Es will uns scheinen, dass der Titel >>Mors regni<< (der Untergang des
Konigreiches) nicht angebracht sei, denn mit dem Aussterben des ange-
stammten Konigshauses ist es wohl nicht auch mit dem kroatischen Ko-
nigreiche zu Ende gewesen. Und dann: warum lateinisch? - Was um das
uns
Spiel selbst anbelangt, muss anerkannt werden, dass sich unsere Kiinstler
doch zweifellos ein
redliche Mtihe gaben, ihr Bestes zu leisten soweit das Stiick hiezu Gele-
genheit bot. Ein jeder war vollkommen am Platz und der Erfolg ist nicht
zum mindesten den Darstellern zu danken. Ueber Frziulein Gjurgjan
als Debutantin liisst sich vorliiufig nur sagen, dass sie iiber ein angenehmes
Or:gan und sicheres Auftreten auf der Biihne verfiigt. Um sich ein abschlies-
sendes Urteil bilden zu konnen, wird man sie auch in anderen Rollen
sehen mi.issen. - Die Ausstattung hiitte stilgerechter sein konnen. Byzanti.
scher Stil di.irfte ebensowenig mit Renaissance (die es damals nicht gege-
ben hat) gemischt werden, wie es in felsigen Gebirge keine leinwandbe-
legten faltigen Treppen gibt. . .
1f Galovli, Drame II
193
 U>>Glasu Matice Hrvatske<< (III., 1908.,str. 144) piSe
-l-: Podetak nove sezone donio nam je i prvi hrvatski dramski novi-
tet. Mladi pjesnik Fran Galovie predstavio se je opfinstvu sa svojom
trilogijom >>Mors regni<<.TuZne uspomene izmamio je taj novi rad pjesnika,
kojega vec. tspoznasmo iz aktovki >>Tamara<<i >>Grijeh<<.Te su se pojavile
i brzo iSdezle u zaborav. Jedva ie se ikad viSe pojaviti na hrvatskoj po-
zornic| Slidni udes €eka i novu pjesnikovu trilogiju, Ne velimo time, da u
pisca nema dara. Jest, darovit je gosp. Galovic, pjesnidka je njegova eud,
on vlada jezikom, stihovi mu izlaze ispcd pera lahko, oblo. Bujna fraza
zvuii ugodno ,- ali ipak njemu manjka ono, Sto djeluje sa pozornice. Sam.
ditateij u zabitnoj sobici za duge jesenske vederi voljko bi listao njegovu
trilogiju i nasladivao se romonom njegovih stihova. Posjetitelj kazaliSta
hoie radnje, a monotono recitovanje sjena, sablasti li, unrara ga i otupljuje
potrebnu painju. - Smrt kraljevstva hrvatskoga htio nam je pjesnik pri-
kazati nekim posebnim nadinom. No taj posebni natin nije naSao pravoga
razumijevanja. Svi pisci, koji su okuSali svoju snagu, da nam iz one stra3ne
dobe izvabe pred odi kobne zgode i nezgode nesretnih ljudi, hrvatskih
naSih kraljeva i njihovih velika5a, ako i nisu posve uspjeli, ipak su opiin-
stvo snaZnije zainteresovali. Nakana je Galoviieva bila najbolja, ali djelo
je njegovo, kao pozori5no, proma5eno. (Nakon iznesenog sadrZaja:) Sve
u svemu - lijepi stihovi postizavaju jedino to, Sto u gledaocu bude tuZnu
i sjetnu dispoziciju s nesretne sudbe otadZbine, ali nikakve bodrosti, nika-
kve nade. Ne Skodi sjeiati nas tuZne proSlosti, dobro je napominjati nam
pogrjeSke pradjedova, koji su umjeli na bojnom polju krvcu liti, pobjede,
izvojstivati, ali tih pobjeda ne znadose upotrebljivati. Nama treba snaZnih
poticaja na rad, treba nam svega, Sto budi energiju, jada volju, treba nam
i plemenite poezije, kakve je polazasuto i po ovoj trilogiji, koja €e se rado
ditati, ali s pozornice nije joj sudeno djelovati. Divna igra nasih umjetnika
gde RuZie (sicl)-Strozzijeve, gde Sram, BorStnika, SotoSeka i Stefanca
pripomogla je, da je trilogija bar donekle interesovala te obzirno primijena.
Nadamo se, da ee sa slijedeiim hrvatskim novitetom kazalisna uprava
biti sretnije ruke.
U >Savremeniku<< (1908., str. 634-635) pi5e Julije Bene5i€:
OvogodiSnja se sezona zapotela tragidnom trilogijom >>Mors regni<<, Zad-
njih se godina uobidajilo otvarati kazaliSte svaki put kojom historidkom
dramom. Ova, iako posve nehistoridka trilogija, ima historidke preten.
zije, jer u sva tri dijela govori o historidkim licima. U prvom dijelu, smrti
194
kral;a Zvonimira, pripovijeda o neslozi, jalt i izdajstvu hrvatskoga plem.
stva, koje je samo sebi iskopalo grob i ne opazajuei da radi u interesu
nadbiskupa, pokornog Rimu, i tudinke, krallice Lepe. Krall je umro
s kletvom na ustima, kraljevstvo je propalo, ostalo bez kra71a, predano
Rimu i slavohlepnoj MadZarici. Drugi dio, smrt kralja Stjepana III. (ne
stjepana II')' hoee da gledaocima podade nadu, da ie ipak na'rod hrvat-
ski pobijediti tudince; glasnik donosi vijest o pobjedi, a kralj umire -
od slabosti. Treeim se dijelom hode da prikaze, da ono izdajnicko plerne
ipak Zivi i da ono sarno ubija svog posljednjeg krarja i pocivrgava se
madzarskom krallu Kolomanu. Umire kralj petar Svadii. prvi se din zbiva
god. 1089., drugi 1091., a treii 1102. - Ova toboZe historidka pozadina,
koja ne cdgovara ni naslovu ni povijesnim dinjenicama, ostala je u Galo-
videvom djelu uzgredna. Glavna ima da bude dramatska radnja, neodvisna
od pozadine. Ta je u prvom dinu sadrzana u spletkama izmedu nadbiskupa
'\|
i
L
i kraljice, u drugom u ljubavi Stlepana i Nede, a u treiem je uopie nerna.
a
I Razumljivo je dakle, da je drama na pozornici posve neuspjela. - Stil je
I
I
sentimentalno-pladljiv, sto i sam naslov u losoj iatinstini kazuje: prikazuje
I
se smrt kraljevstva, koje ipak - nije umrlo. Frazeologija kao i sav milieu
t
I uzet 1e iz nase patriotidne poezije od prije dvadeset i nekoliko godina,
I
I osvjeZeno je samo nekim reminiscencijama na Vojnovieevu >Majku Jugo-
viia<<. Autor je pokuSao da upozori gledaoce, da je na njega i Maeterlinck
utjecao, ali mu to nije po5lo za rukom. Maeterlinck je ostao po njemu ne-
shvaien. - Drama ova ne bi zasluZila posebna obzira, da se nije njome
otvorila sezona i time nekako sluzbeno istaknula, i da autor u nekim lir-
skim partijama nije pokazao sposobnosti za poeziju nedramatske vrste.
Misao propadanja jednog kraljevstva, ukoliko je velika, ostala je neobu-
hva€ena, neizrazena i neizradena. Ftazama; suze. .. krv. . . oh, dovijek. . .
.::'
.rf dovijek. . . ne moZe se dati ni snage ni radnje drami. Siromastvo izraza bal
vrijeda, tako primjerice autor mnogo puta citira: grobni muk, grobna hi-
iit jena, grobno rasulo, grobna ponoi, grobno krilo, mukli grob,
mrtvi vrt,
#
.I
smrtna sjena, crna smrt i samrt crna, smrtna jeka, sumrtvi mrak, mrtvo
velo, gavrani vrani, crno graktanje, tuga, jad, oiaj, - od dega je protivno:
i:, prolleee, zora, cjelov, ljubav, EeLnja i sunce. - MoZda bi Galovieev tale-
nat za kratke pjesmice bio podesniji. - Simbolika, koja izbija u treiem
einu, dosadna je i navudena silom. Pojavljuju se aveti nad Svadieem, koji
je od Llmora usnuo. Prva je sjena voda Hrvata, koji ih je doveo na Bal-
kan, druga je Ljudevit Posavski, fteea kralj Tomislav, detvrta Petar Kre-
Simir (?), a sve ih vodi vila hrvatska, koja daje ovaj tenor cijeloj drami:
.i*l
' :ii'l
i#
,,i,,y' t95
..i.1.
Ii
ffi
 O1, kazite nam, bogovi ot6ca,
Sto kraljulete vasmirom i suncem, Ili ni5ta! I tako (hvala birokratidnom duhu u upravi ili u vladi)
Oj, kaZite nam, hoie li se prenut ne dobismo niSta. Vanja je, tako reii, baden na ulicu. I zato ne ce ove
D u h r o d a n a 5 e g ? ! . .. godine izvje5iivati o repertoaru kazali5nom kao dosada. Pisat €e sarno
katkad i samo'o onom, Sto on bude htio. MoZda je i bolje tako.
Tako u cijeloj drami jedan upitnik: Sto ie od svega toga biti? - Autorova I zato, dragi ditatelli i pretplatnici >S::rotre<<,ne cu ovdje govoriti
je odajna misao najbolje izraZena u stihovima, Sto ih govori vila Hrvatska ni o rujnu ni o listopadu na5ega kazali5ta, ve€ o >>trilogiji<<Frana Galo-
u treeem diielu: viea. Ne govorim o njoj zato, Sto je ta dramatska pjesan u tri dijela
otvorila ovu sezonu, vee poradi toga, Sto je domaia i Sto je hrvatska (ne:
Kad bih mogla ili srpska) stvar i Sto je izaSla Stampom u naSoj >>Smotri<<.
Hoeu da uei-
Da istoeim u tuzi golemoj nim prijateljsku poStu jednom dlanu >>frankovatke literature<<, koji ima
Jadovitijeh suza more cielo toliko odvaZnosti, da se hvata u naSe kolo, koji je saduvao toliko pri-
I njima oprat kletvu uZasnu sutnosti duha, da se nije dao zavesti na varave pute pseudo-naprednja-
Sa rodne zemlje, krvlju polivBne, Stva, vei je ostao na naSem domaiem, nacionalnom ognjiStu, te svoje li-
Neokaljana da nam opet bude! jepe sposobnosti zapalio na vestalskoj vatri hrvatskoga historizma. To
je kod Galoviia joS znadajnije, Sto je svojim pjesnidkim poletom i estet-
Misao je dakle posve pladljiva, neplodna i plitka. - Autor bi jamadno skim ukusom moderaD - u potpunom smislu te rijedi - i tako svoj
bio sretniji, da je napustio ovu ve€ mnogo puta obradenu temu propasti pjesnidki individualitet ukalamio na stari hrvatski panj: na sujet iz hr-
narodne dinastije, p a d a j e b i o s m j e l i j i i d a je, kad je ba5 htio da vatske proSlosti.
napi5e dramu hrvatskih kraljeva, uzeo kojeg hrvatskog vladara iz Dok'se jedan od na5ih prvih dramatskih pjesnika i slikara zagri-
strane dinastije, koji je vladao Hrvatskom jadom rukom i koji je podi- java sujetom susjednog naroda - propaSiu truloga carstva, koje u iasu

njao dine dramatidnije od - umiranja. Onda bi lade izbio n a r o d, d rna-
nje kralj, onda bi se moglo vi5e govoriti o kraljevstvu hrvatskom
nego li je to moguee u ovoj trilogiji. - Glumci su nastojali da ovoj stvari
dadu Sto viSe dramatienosti, pa su mnogobrojne deklamatorne uloge s ne-
kim uspjehom odigrane.
U >Hrvatskoj Smotri<< (knj. IV. 1908.,str. 357-358) pod
pseudonimom Vanja piSe dr. Milan Ogrizovii: Ove godine ne de biti Va-
nja - Vanja. Ne ie biti onaj, koji ie statistidki donositi pregled pred-
stava, pregled rendezvousa naSe tako zvane Talije kao Sto je to
dosad dinio. Oduzeli su mu naime kazali5nu kartu. Njegov deveti broj
jedan (desno)! >>Drugi ima sjedalo tvoje - Miruj, Vanja, srce moje!<<-
Svi beletristidni listovi izgubiSe ove godine svoja besplatna sjedala u ka-
zali5tu, a >>Hrvatska Smotra<< ostavSi na kritiearskom cjedilu, odbila je
indignirano nekakve provizorne uvjetne i problemati€ne karte, Sto joj ih
je poslala uprava. Mi hoeemo svoj deveti red broj jedan (desno) ili -
niSta!
narodne katastrofe stvara likove junaka >>sncZima iz potaje<< (Obilie) i
likove s izdajnidkim Zigom (Brankovii); dok drugi dramatski pjesnik-
orator ide po svoje junake u staru rirnsku povijest - eto mladog pje-
snika, koji, tim je osjetio snagu svojih krila, lijeie po kamenim stijena-
ma stare hrvatske proSlosti, da po njima razapne svoje strune. Zato
i meni kao i svakomu Hrvatu mora biti miliji Galovii od Vojnoviia i
Tresi€a (a dakako i od Poljaka Begovi1a). Zato je meni odmah u srcu
bilo milo, kad sam vidio njegovo plavo, moderno svijetlo, gdje se pro-
sulo ponad starih hrvatskih grobova. Poznam te grobove joS od onih
nezaboravnih dana, kadno me po njima vodio Kumidii s iskrenim svo-
jim, djetinjim patriotizmom. Onda je bio dan - sundan, topal i mio -
a kod Galoviia se spustilo predveierje sivo, mrtvo i sneno - tajnovito,
mjesedinasto i stra5no. Iz polutame izlaze njegova lica, da pro5apeu ili
muklo providu svoje zadnje rijedi - i da ih opet nestane u polutami ili
noii.
Zato >>Trilogija< ne donosi razvol drame, ne oslikava kakve za-
plete, konflikte ili Aristotelove glasovite katarze - ooa se pade ne brine
ni za to, da poda cjelovitu, svezanu i tehnidki zaobljenu zgradu - ofl;a

196
L97
uopee nije hisioridna drama, kakvu smo vikli gledati na naSoj pozornici A sad tujte, kako se ta sila oiituje krallici:
podevli od Demetra ili Markovica. Ne, s te strane ostat eemo tazo|arani.
>>Zakletve se sjeti,
Mi eemo samo vidjeti liridara, koji je u toj posljednjoj krvavoj stranici
pada hrvatske narodne dinastije naSao tri dvora, tri ZariSta, Sto pcsljed- Pred boZjim oltarom kad si duSu
I zivot dala. . .<<
njom svojom vatrom zaffepte i ,- umru.
I - urnru! Smrt + lilofs - finis - konac - ktaj - ?rllen...
(Kraljica Lepa: S u t i !. . . )
U preraziidnim varijacijama svoje bogate strune pjeva Galovii ovai 2a-
lobni, porazni motiv. U pravom smislu rijedi pjeva! Nisu to samo tri one
>>Slee
as li se?
smrti: Z')onirnira, Stjepana i Svadiea, nisu samo one tri personifikacije
U sjaju bakile drhtale su sjene
samrtnih slutnja: zbor dvorkinja, zbor fratara i sjene (- tu puca vidik
C ponoii u hramu kamenom. . .
na Maeterlincka!) - flego je glavnc nadin, kako to golemo truplo -
Ha, sjeea5 li se?
regnum, - koje je ve€ smrtno ranjeno tudinskim politikama, ovdje pred
Hrabrija si bila,
nama odisava poslednje odahe i drhee posllednlim trzaiima. Poput pra-
No danas.
vog modernog pjesnika uodio je Galovii samo katastrofu, uodio ju je u
Ie, j9 kruna kraljevska
svoj njezinoj biti i tvrdoci, u njezinoj neumoljivosti i tragidnosti, pa nam
Pred okorn tvojim drhtala r zlatu
daje ne dramu, nego - momente. ti momenti nisu samo liridni,
Ali
Dragulja Zarkih. . .<<
kako je to veiina kritike htlela, oni su i dramatidni. Drarnatiinost Se rI?-
ime ne sastoji samo u akciji (u tako zvanoi >>radnji<<, bilo izvanjoj' bilo
I kad mu krallica Lepa zadnjom nemoii veli: >>O, ti si zlo-in!<<, od-
unutarnjoi) - kako se u nas veiinom drZi - nego u komplicira-
govara on ledeno: >>A ti sjena rloja!<<
n o s t i pojedinih momenata. Kad se sastaju dvije ili tri ljubavi zaiedno, Tko je kadar stvoriti, upravb isklesati ovakovu figuru, a da nije
kad k tomu pridode teZnja za nekim - recimo strasnim - djelom i ako dramatiiar? Ne, to lirika nije. Varate se, gospodo.
joS k svemu pristupi ovisnost svega toga o nekoj drugoj sili, ne ee li
A kako mu jednostaVrro - porazno i kratko - pogada Lepa tajne
takav rnomenat sa svojim prizorima biti dramatidan? Ne ee \i ijee iz namisli u svojoj borbi s ljubavlju spram sina:
ustiju lludi u ovakovim situacijama biti dramatidna, makar i plovila na
valovima lirskoga ritma? >Sto hoees?
]a ovdje mislim na prvi dio trilogije kao najdramatidniji, na kra- S t o h o e e s ?. . . Z b o r i ! . . .
ljicu Lepu, Ta aena ima dvije ljubavi: spram mtZa i spram sina, ima Ne muEi me tako. . .
jednu krvavu telnju za krunom, ima uZasnu silu nad sobom, koji ju je I njega hoee5?
i zakletvom vezao: nadbiskupa Lovru. J e l i ?. . . Z n a m t e d o b r o . . .
Gledajte, kako Galovii oslikava toga demona kraljice Lepe: Z n a m . . . N j " g u h o € e S .. .
Sina mog. ..<<
>>Miran
Nepomidan ko kamen.. . I opet poslije:
Sablastan
I straSan >Ja?.. . ]a da redem?. . .
Ko ponoi mukla, MuZa... kralja...
Kao glasnik groba. . .<< A sad i sina?. . .<<

198 799
 A odmjerene rijedi Lovrine na to: No Vanja 6e reii ovo: prvi je dio najdramatidniji, drugi manje, a
treei najmanje. Galovii je radio mladenadki, to jest hrlo. Fa presto!
>>Na krunu misli Na valu svojih stihova otiSao je neSta predaleko. Nije se brinuo za
I na zakletvu. . . publiku (a ni za kritiku). Stihovi su ga sami o sebi i spasli, jer su svjeZi,
I pamti, da si sjena moja ti. . . slikoviti i melodiozni i jer su - hrvatski! Drugi bi se izgubio u banal-
Na krunu misli nosti i prozaidnosti. Ne smijete naime smetnuti s uma, da je ta epoha ved
i put obradivana. Taj je konj ve6 dosta projahan. No nikad nije
toliko
On je kraljev sin. . . imao na sebi mladeg jahada. Svida nam se kod njeg kuraia pa i obijest,
I niSta viSe. . .<< ako i ne ja5e uvijek po svim pravilima. Zato i ne €e dobiti Demetrove
nagrade. On nije naprosto ni jaSio k cilju. Ta, on ga nije ni vidio.
Kako malo rijedi, a koliko dramatidnosti! I to ;e baS simpatidno kod Galoviia. Ja pozdravljam iz sveg srca
Ili hoeete duti, kako Lovro sokoli Strezinju na ubojstvo: njegov talenat, koji ee nam toga joS dosta dati nesamo u lirici, vei i na
pozornici (dok se malo smiri). Pozdravljam ga i zato, Sto je na5 - na5
>>I onda pazi, stardeviianski. Neka zapamti dobro, Sto je jednom zgodom napisao Ma-
Dobro udaraj . .. toS za Tresi€a (a vrijedi to i za druge): dok su ostali u stardeviianstvu,
Moj nalog pozna5. . .<< imali su uvijek u sebi snage. Ne smeta, Sto tu snagu zovu protivnici i -
naivno5iu. Naivnost je kvasac stvaranja. Kad odletimo s rodne grude,'
Ili:
kad odbjegnemo mladenadke ideale, mi nismo viSe - mi. Mi smo Ikari
>>Al pazi. . . pazl svaki udarac. . .
i krila nam se otope. Ako se das i otrgnemo s domacih livada, valja nam
I proma5iS li?
se k njima opet vratiti. Nigda nije kasno. To bi >djelomidno<< mogao sam
Dosta; '"1 no\zati :"t
Ajde sada. .. : :"',i
Ni riedi nikom. . .
Dramsku studiju >>Pi s a r<<, seosku dramu u jednom dinu, podeo je
|a eu namah doii. . .<< Galovii pisati 19. XIL 1906. Krajem kolovoza 1907. pi5e prijatelju, da
se nada, da ie >>Pisar<<biti bolli od dojako5njih njegovih radovdr oso-
I onaj, tko je orisao kajanje i tako reei sasvjesno koprcanje Stre-
bito od >>Grijeha<<,gdje ima - kako sam veli - SVd sila Ibsenova utje-
zinje, da nije dramatidar? I onaj, tko onako zavr5i ovu sliku s onom gro-
caja. Ponovno je zapoleo raditi u ferije (13. VIII.) 1907. na >>Pisaru<<,
znom izmjenom pogleda Lovre i Lepe, da nije dramatidar? Varate se,
ali vei 26. lX, 1907. piSe, da je >>Pisara<<turio u pozadinu, a zapoEeo
gospodo! Liriaara traZite u rnirisnoj i drhtavoj romantici kraljeviea Rado- pisati >>Mater<<.- Nacrt >>Pisara<<:Prizor prvi: Kata (ulazi sama). Za
vana i Jelene, u bolnoj ljubavi Stjepana i Nede, u ritmici ditave ove ele- njom dolazi Mato. Zapoemt razgovor. On je ispituje, koga je doSla de-
gije nad ruSevinama kraljevstva ali priznajte dramatiku iskara, Sto kati, a ona kaZe, da je doSla dekati svoga muZa, jer bi inade zapio sav
prije katastrofe vrcaju. Naei iete je joS u dramatidnom kontrastu na kon. novac (a on ju tude). On joj kaZe: Eto, i on se dao u pisare, i jadikuje
cu drugog dijela: smrt Stjepana i glasovi vojske iz daljine, osvjetljene po. nad proSlim vremenima. Kata ga je ve€ prvo pitala, kuda ide, a on joj
bjednim krijesovima. Naei iete je i na kraju drame u prizoru Svadi€a i kaZe. Ona epizoda s lugarom. On ie pita o njenoj materi. Ona mu kaZe
Kolomana - u ore detiri rijedi, Sto ih veli Koloman Svadiiu: >Ja kralj sve. Prizor drugi: Dolaze pomalo suputnici. Prizor u glavnom u eflS€m'
sam tvoj.<< Treba li da tumadim kompliciranost onoga momenta? Treba li blu. Kata sjedi u kutu i Suti. Kad se dade znak vlaka, odlaze svi, a Kata
da osvjetljujem sve dramatske momente? Oni se mogu ditati, a i izbili su ostaje opet sama. Prizor 3. Dolazi Duro. Veliki prizor izmedu njih. Ko-
sjajno kod prikazivanja. nac >>Pisara<<:Kata ne ee da pode za Duru, jer je meclu njima krv, krv

20c 201
 (Crni domino)
njezina rnuia. Viak ide domaia. Euro: I ne ie5 dakie biti moja: I{ata: tim su lica iste >>Ponoii<<:On (Clown) ' Ona, Neznanik
Ne. . . Eurc: Nikad? Kata: Ne. . . Duror Dakle bi iSao u Ameriku? Kata: u tri scene. u prvoj on i ona, u drugoj on i Neznanik, u treeoj opet
Idi . . . Drro: I ne iu se vratiti vi5e nikad? Kata: Ne. . . Duro (pogleda On i Ona.
je jos jednom bolno i onda se okrene spram vratiju, uzme zavelljaj i pode. Zapoteo je pisati maskeratu Nokturno, koja se odigrava >>neke
Mukiim, prekinutim glasom: >>Zbogon. .. Kata<< ne odgovori ni rijedi, teSke, karnevalske noei<<. Postoji samo podetak, kako je uvrSten spri-
vei kad se on okrene i ode, ona polako podigne glavu i gleda za njim, jeda. Koncepta, kako je zamiSljao cijelu stvar, nema. Jasno je vidljiv utje-
kao da joj nestaje iivota, a odasvud je ovija crna i maglena jesenja noe. caj Baudelairea (tada Galovie prevodi neke njegove pjesme u prozi) i
I-Io€e da poleti za njim, ali se suzdri,i, zatetura i uhvati se rukom za stol. Wildea, a dakako i Maeteriincka.
(Izvana se duje glas straZara:) Ne dirajte ga... Neka leZi, dok dode Tragikomedija u jednom dinu Stella zove se u drugoj, kasnijoj
'Carmen
komisija. . . (euje se oStar zviZduk lokomotive. I(olesa zatutnje, te se mi- skici Carmen, komedija u jednom dinu s ovim licima: - gda.
jeSa njihov Stropot sa Sumom i zavijanjem vjetra.) Kata (stoji jo5 uvijek Dimitrijevii, Clown - g. BorStnik, Barun - $. Barbarie, Direktor -
usred sobe pociuprta o stoi, spustivSi giavu na grudi i gieda tupo preda g. GeraSii, Lileenik - g. Toplak. Carmenina garderoba. Lilevo toaletni
se). Zastor. - Cilela je stvar razunijiva tek iz bilje5ke na drugom pa- stolie, desno chaiselongue. Nekoliko stolaca. U desnom kutu ulaz, zavie-
pirieu, gdje su i uloge porazdijeljene i to ovako: I\4ato, lugar - g. Dimi- len zastorom. Naokolo su razbacani kostimi, dipke i cvijeee. V'eder. Na
trijevii, Kata - gda. Dimitrijevii, Euro - g. RaSkovic, Zeljezni(ki stra- stoliiu gore dvije svijeie, a kraj chaiselongue svjetiljka s crvenim zaslo-
Zar - g. Gera5ii, Jedan gospodin - g. Toplak, Njegova Zena - gdica. nom. Prizor prvi: Carmen, poslije Barun, 2. Carmen-Barun-Direktor,
Bandobranska, Njezina urajka - gdica. Grbie, Jedan vojnik - g. Riegern 3. Carmen-Barun. Pauza. 4. Carmen-Clown (posli;e) Direktor-Lilee-
nik-Barun, 5. Clown-Carmen-Lileenik, 6. Clown-Carmen' 7. P,'ija'
Njegova Zena - gdica. Merc, Starija iena - gda. Anii, Njezina kei -
gdica ilaniii, PoStar ,_ g. SotoSek. I. pnzor. Dolazi Kata, zatim Zeljez- Snji i Direktor. Svrsetak: Direktor (kad mu vee sve otkrije): No dakle.
- Clown (gleda ga dasak nepomidno, zatim se trzne, nasmije se divlje,
nidki straZar, II. prizor Kata, posiije Mato. III. prizor: Prija5nji i gospo-
din, gospoda i njezina majka, IY. prizor: Prija5nji i vojnik i njegova Zena, ludadki iscerivSi lice pa poleti bilesno napolje): Hajdemo . , . p Zanim'

Y. prizor: PrijaSnji i starija Zena i njezina kei, VI. prizor: PrijaSnji i po- ljiv je nacrt, kako je Galovie proradunao koliko ee dasaka trajati ta ko-

Star. Tijekom ovoga prizora dolaze joS putnici i svi odu osim Kate. VII. medija (kad bude prikazivand - ? nije je joS ni napisao!), Sta vise, ko-

prizor: Kata sama, zatim straZar, koji joj kaZe, da €e otiei malo spavati liko ee detvrt-araka (t. zv. kartona) ispisati za tu komediju. Evo te sheme
- jedno pol sata, dok dode vlak. VIiI. prizor: Kata sama. Zatim Duro. po prizorima:

Svjetiljka se gasi. IX. prizor: Dolazi vlak i stralar javija, da je vlak pre-
1. 1 0 das. 6 detvrt.
gazio pisara i ode. x. prizar. Duro i Kata. Oni se rastaju, Kata ostaje
2,-3, J ,r3r,
salna. Zastor,
paldza 5
Iz seoskoga Zivota zamislja Galovie dramu, kojoj je naslov neobi- 10 6
4.
dan Apost. Pavao Posl. Kor. prva V., 1. (to je prva poslanica 5 3
5.
Korinianima apostola Pavla). 1. tin: Otac umire, 2. din: Sin zavoli ma. 5 3
6.
iehu, 3. din: Ona se od straha pred grijehom objesi. Slienu temu incesta 3
7. 5 ,,
obraduje kasnije Galovii u noveli >>Svekar<<,samo je tamo mjesto sina
i maeehe grijeh izmedu svekra i snahe. Konac isti. 45 das. 24 Eetvr,
Uz takve teme zanosi se mislima da napiSe maskeratu P o n o i s (a ispod toga:) 28:24 l4:7
licima: Ada, Marcel, Neznanik. Odigrava se neke sive, maglene noti, Za. 7 araka.

202 203
 drugarice - gde. HrZit i Souvan, Natan, prorok - g. GeraSii, Vradara
- gda. Savii, Neznanik * g. Sotosek. SadrZaj: 1. slika. Prolog. Trijem
Dana 26. rujna 1907. pise prijatelju medu ostalim: >>Volio bih na-
pisati jedan ajnakter, jednu lirsku scenu, a naslov bi bic >>Hrisantema<<. u Davidovoj paladi. urija dolazi. David ga salje na vojnu (Neznanik),
2. Pred vratima gradskim (ovdie jo5 Zivi Urija: Dolazi Amnon), 3. Vrt.
Ivlorala bi biti u stihovima, a odigrati se onako na terasi staroga krallev-
(Sastanak Tamare i Amnona), 4. Kraljevska odaja (Svedana gozba. Smrt
skoga grada u noei punoj mjesedine, srebra, cvijeia, bijeloga usnulog
Urije).5. Spilja (Apsalom i Mihola se diZu protiv kralja).6. Pred gra-
c v i j e i a . K r a l j e v i 6 i k r a l j e v n a . < <T o j e i z a p o E e o . Z o v e s e H r i s a n t e m a ,
noei. Lica: Pjesnik i Hrisantema. Tekst je uvr- dom (Pomor u Izraelu) , 7. Tamarina odaja (Amnon odilazi na gozbu.
san srebrne oktobarske
javlja,
Sten naprijed. Na koncu se duje izvana krik Zene, Sto je kamenuju. Neznanik se
1907. >Niz dvoranu sjajnu<< svrSava kad Tamara hoie napolle). 8. Sator Apsaloma (Umorstvo Amnona).
Pjesma Galovi€eva od 7. VI.,
se stihovima: 9. Kraljevska odaja (Apsalom se proglasi kraljem. David pobjegne). 10.
Epilog. Tamarina odaja (Vraiara. Smrt Tamarina).
'Da
A kad dode jesen Zivotnijeh dana, se Galovid tako dugo bavio mi5lju o drami Kral jevnaTa'
Kad se javi prvi tradak magle nieme, - m a r a, dokazuje jedan papirii, na kojem su ispisani neki stihovi, Sto ih
Vracat ce nam pro5lost - biele hrisanteme. govori Sulamit. Taj je papir iz vremena Galovieeve sluZbe u vojsci i
datiran je: Prijava o izmjeni. Zagreb, dne 16. srpnja t910. 2. satnija.
Prvi stih te pjesme glasi: >Niz dvoranu sjajnu plove valsa zvuci.<< Mo- Uznidka straZa itd. Na poledini te >>prijave o izmjeni<< nalaze se pomenuti
Zda je to Mihovil Nikolie, a moZda i neki doZivijaj. dinjenica je, da isto- stihovi. Dakle je on jos i poslije 16. vII. 1910. bio zaokupljen o Kraljev.
dobno pi5e o snu srebrne oktobarske noii >>Hrisantemu<<i tragiko- noj Tamari. Ti stihovi glase: X. slika Sulamit (pred zavjesom):
mienu skicu >>Va ls e<<,gdle su osobe Hrisanterna i Troubadour.
Onog istog dana,26. rujna 1907. piSe Galovii prijatelju joS i ovo: Vei umire ponoe ... I brdo i dol
>>Heruvim fra Chegvid inspirirao me i za jevrejsku Tamaru. Ogledat iemo U zvjezdanoj miruju tami.
se na mezevu<<. Ta je redenica u vezi s kritikom, Sto ju je napisao Ke- A meni u grudma dama i bol
rubin Segvie o Galoviievoj >>Tamari<<zamijenivSi je s judejskom Tama. Sti5te sad srce, i s ljubavi mrem
rom, a to spominje i Ogrizovii u svojoj kritici Galovieeva >>Grijeha<<. Mi bijasmo sretni kraj neznan i niem
Misao na tu drugu Tamaru, keer Salamonovu, okupllala je GaloviCa uz nas daleko Tihi i sami. . .
neke pune tri godine, a da je ipak nije napisao. Ostalo je nekih 6 razdio. A sada uzdiSem s lahorom blagim
ba lica i glumaca za tu Tamaru, dramsku pjesmu u 3 dina, pa za Ta- z a d r a g i m !. , , z a d r a g i m ! , , , z a d r a g i m ! . . .
maru, tragediju u 5 dinova, za biblijsku dramu Tamaru u 3 dina i nacrt
sadrZaja u 10 slika. Starija je zamisao Tamare kao dramske pjesme u 3 Ti doista lijepi stihovi jedini su iz >>Kraljevne Tamare<<. Saduvan
iina. Svega osam lica: Salomon, kralj judejski - g. BorStnik, Kraljevna je joS i izrezak iz >>Hrvatske Vile<< s reprodukcijom Tamarine slike od
Tamara - gda. Vavra, Enoh i Asad, kraljevi sinovi - gg, RaSkovii i francuskog slikara Clauda Dubufe-a: mlada djevojka, koja se desnom
Stefanac, Sulamit - gdica. HrZie, Miriam - gdica Vilhar, Krallica Sa- rukom zastire tankom koprenom do polovice lica. I loS ledno: Et veniam
beiska - gda. Sram. Asur ,- g. Badalii. Zadnii je nacrt Tamare kao ad te Tamaram - piSe na nekom komadidu papira.
t r a g e d i j eu 1 0 s l i k a . T o j e K r a l j e v n a T a m a r a . Ovo su lica: David,
kralj judejski - g. Fi;an, Mihola, kii Saulova, kraljeva prva ?ena -
gda. RuZidka-Strozzi, Abigaila, kraljeva druga iena - gda. Sram, Urija
i ]oah, kraljevi vojvode * gg. Barbarie i Markovii, Betsabea, 7ena Uri-
jina - gdica. Vilhar, Absalon i Arnnon, kralievi sinovi - gg. Papie i
Stefanac, Kraljevna Tamara - gda. Vavra, Sulamit i Miriam, njezine

244
 SADP"ZAI
1. MORS REGNI, trilogija
Dio prvi, Hrvatska Smotra,knj. IV., 1908.,str. 212-221 5
Dio drugi, Hrvatska Smotra, knj. IV., 1908., str. 253-259 /i

Dio treei, Hrvatska Smotra, knj. IV., 1908., str. 288-291 123
2. PISAR, iragmenat iz god. 1907.,rukopis 153
3. NOKTURNO, rukopis iz god. 190!., nedovr5eno 157
4. HRISANTEMA, fragmenat rukopisa iz god. 1,907. 160
5. VALSE, tragikomienaskica, rukopis iz god. tr907. 162
NAPOMENE 167
d