Općenito:

● Pita 5 pitanja - 2 iz opće (prvo biraš, drugo ona bira srodno tvom prvom) i 3 iz spec.
(1x antibiotik, 1x srce/bubreg, 1x ostalo)
● Ne pita antivirusne i tumorske
● Ako lijekovi imaju isti nastavak, moraš znati samo 1-2 predstavnika
● Dobro nauči antidijabetike
● Uglavnom pita iz glave, a ne po pitanjima
● Antibiotike i antiaritmike ​ne prašta
● Voli da joj se priča redom: kinetika, dinamika, indikacije, kontraindikacije, nuspojave

OPĆA
Volumen distribucije
Volumen raspodjela je jedan od najbitnijih parametara farmakokinetike, zajedno s klirensom.
Volumen raspodjele je odnos količine lijeka u organizmu i koncentracije lijeka u
krvi/plazmi/vodi.
Vd=količina lijeka/C
Što je Vd veći, znači da se lijek bolje raspodjeljuje u ekstravaskularnim tjelesnim odjeljcima.
Od lijekova s iznimno velikim Vd bih izdvojila ​klonidin​, nortriptilin, imipramin i flouksetin, oni
svi imaju iznad 1000L/70kg.
Lijekovi koji imaju mali Vd, nalaze se pretežito u vaskularnom odjeljku koji iznosi 2,8L/70kg.
Takvi lijekovi su ili velike molekule ili one koje se ​vežu za proteine plazme​.
Bitno je za napomenuti da ono što mi računamo ovom formulom jest ustvari prividni
volumen, zato što je to volumen potreban da bi količina lijeka u njemu bila homogeno
sadržana u koncentraciji izmjerenoj u krvi.
Bioraspoloživost
Bioraspoloživost se definira kao dio nepromijenjenog lijeka koji dospijeva u sistemnu
cirkulaciju nakon primjene bilokojim putem.
Najveća bioraspoloživost je pri I.V. primjeni (100%).
Opseg apsorpcije varira od načina primjene do vrste lijeka.
Oralna apsorpcija iznimno varira, uglavnom zbog kemijske strukture lijekova, a može biti i
zbog izbacivanja lijeka putem G-glikoproteina.
Ono što je još istaknuto kod oralne primjene jest eliminacija prvog prolaska. Nakon crijevne
apsorpcije, prije sistemne cirkulacije, lijek ide u portalni krvotok što znači da prolazi kroz jetru
i da se tamo metabolizira ako je supstrat za jetrene enzime. Učinak eliminacije prvog
prolaska kroz jetra na bioraspoloživost se izražava kao ekstrakcijski omjer. ER = CLjetra/Q
(Q - protok krvi kroz jetru)
Na temelju ER se može procijeniti sistemna bioraspoloživost. F = f*(1-ER) (f - opseg
apsorpcije)
Zadnja bitna stvar vezana uz bioraspoloživost je brzina apsorpcije. Ovisno o mjestu i načinu
primjene, apsorpcija se mijenja i to može utjecati na kliničku djelotvornost.
Brzina apsorpcije može biti mehanizmom nultog reda (ne ovisi o količini lijeka koji ostaje u
crijevima) ili prvog reda (brzina je proporcionalna GI koncentraciji).
Udarna doza i doza održavanja
Za postizanje željenog kliničkog učinka postoji ciljna koncentracija koja se mora postići.
U većini slučajeva, lijekovi se doziraju da se održava stalna, uravnotežena koncentracija
lijeka u organizmu.
U svakoj idućoj dozi se primjenjuje onoliko lijeka koliko se od prethodne odstranilo. U tom
slučaju je iznimno bitan klirens lijeka jer je bitno odrediti koliko će se lijeka odstraniti prije
iduće primjene.
Uz to, kao bitan faktor dolazi i bioraspoloživost lijeka,
No, ako imamo intermitentno doziranje, mora se i interval doziranja uzeti u obzir.
Ravnotežna koncentracija intravenski ili prosječna koncentracija intermitentno ovise samo o
klirensu. ​Doza održavanja =​ ​ciljna konc. * klirens * bioraspoloživost * interval doziranja
No, u slučaju kada je za postizanje ravnotežnog stanja potrebno više vremena, ponekad je
potrebno primjeniti udarnu dozu koja trenutno diže plazmatsku koncentraciju lijeka do ciljne
razine. ​Udarna doza =​ ​Vd * ciljna koncentracija
U slučaju udarne doze, volumen raspodjele se ne smije zanemariti. Kada je brzina
apsorpcije veća od brzine raspodjele, može doći do prevelike koncentracije koja može
uzrokovati znatne nuspojave.
Vrste receptora
1. unutarstanični receptori
2. katalitički receptori
3. citokinski receptori
4. ionski kanali (voltažni i ovisni o receptoru)
5. receptori spregnuti s G-proteinom
Pričuvni receptori
Sparivanje je proces prijenosa informacije koji povezuje zauzeće receptora lijekom i
farmakološki odgovor. Kada se lijek veže za receptor, postiže svoj učinak ili izravno ili
posredstvom receptora ili drugih glasnika. Ako imamo ionske kanale, odnos zauzeća
receptora i farmakološkog učinka je linearan, no kada imamo bilokoji drugi način odgovora,
zauzeće receptora nije razmjerno biološkom odgovoru. Jedan od razloga nerazmjernog
odnosa vezanja za receptore i odgovora su pričuvni receptori. Sam mehanizam tog
koncepta nije u potpunosti poznat. Za receptore se kaže da su pričuvni, ​ako se najveći
mogući odgovor postiže konc agonista koja ne zauzima sve raspoložive receptore​.
Takvi receptori mogu imati pričuvu u broju ili vremensku komponentu.
Vremenska komponenta​ - maksimalni učinak se postigne aktivacijom minimalnog broja
receptora jer interakcija agonist-receptor aktivira signalizacijsku kaskadu puno ​dugotrajniju
od njihove interakcije, npr. receptori spregnuti s G-proteinom.
Pričuva u broju​ - koncentracija/količina ostalih komponenti u stanici ograničava sparivanje
zauzeća receptora s odgovorom = max odgovor može nastati bez zauzeća svih receptora.
Osjetljivost tkiva u na agoniste nije određena samo afinitetom agonista za receptor, već i o
stupnju pričuve. Stupanj pričuve ovisi o cjelokupnom broju prisutnih receptora u usporedbi s
brojem koji je stvarno potreban za postizanje max biološkog odgovora.
Biotransformacija ksenobiotika
Nekim lijekovima, posebno polarnim molekulama i molekulama male molekularne mase,
završetak biološke aktivnosti predstavlja izlučivanje bubrezima.
No, većina farmakološki aktivnih molekula nastoji ostati u neioniziranom i lipofilnom obliku te
kao takve se reapsorbiraju iz glomerularnog filtrata i na taj način se ne mogu izlučiti i završiti
svoju biološku aktivnost. Između ostalog, lipofilni spojevi se često vežu za proteine plazme
što im dodatno odmaže pri izlučivanju bubrezima. U takvim slučajevima, potreban je drugi
način dokidanja njihove aktivnosti, to se događa metabolizmom koji ih ili pretvara u slabije
aktivne/inaktivne spojeve ili u polarne molekule koje se lakše izlučuju. No, potrebno je
naglasiti i da neke molekule biotransformacijom postaju aktivnije ili mogu nastati toksični
produkti. Ovaj mehanizam biotransformacije se ponekad koristi kako bi se dizajnirali inaktivni
lijekovi (predlijekovi) koji se u organizmu aktiviraju.
Mnogi dijelovi organizma mogu sudjelovati u metabolizmu, iako je većinski za to odgovorna
jetra. Biotransformacija se odigrava u dvije faze:
Reakcije prve faze​ najčešće pretvaraju lijek u polarni oblik dodavanjem ili otkrivanjem
funkcionalne skupine (OH, SH, NH2). Ako tim procesom nastane dovoljno polarna molekula,
ona se lako izlučuje bubrezima. Ako ne, prelazi u reakcije 2.faze. Postoje i slučajevi kada
prvo imamo drugu fazu, a zatim prvu (izoniazid). Reakcijom prve faze najčešće nastaje
inaktivni oblik, iako može doći i do modifikacije ili pojačanja aktivnosti.
Enzimi koji su odgovorni za te reakcije se nalaze u stanicama na membrani ER najčešće u
jetri. Glatki mikrosomi sadrže mnogo enzima, od kojih su nam za oksidoredukcijske procese
bitni NADPH-citokrom P450 reduktaza i citokrom P450.
Specifičnost CYP-a je vrlo niska​, te metaboliziraju mnoge tvari, jedina povezanost je njihova
lipofilnost. Za ovaj sustav se kaže da je trom jer mu je aktivnost relativno spora.
Postoji mnogo izoformi CYP-ova, najbitniji nam je CYP3A4 koji metabolizira više od 50%
lijekova.
Reakcije druge faze​ su konjugacijske i stvaraju se konjugati lijeka. Konjugati su polarne
molekule, uglavnom inaktivne, koje se lako izlučuju.​ Enzimi odgovorni za ove reakcije su
transferaze​, nalaze se u citoplazmi ili mikrosomima.
Ove reakcije su ​brže od reakcija prve faze​.
Glukuronidacija, sulfatacija, glutation transferaza, acetilacija, metilacija, epoksidacija
Mogu biti završne reakcije, ali nekad su odgovorne za stvaranje toksičnih produkata.
Biotransformacija paracetamola
Metabolizira se reakcijama glukuronidacije i sulfatacije (95%), te konjugacijom s GSH (5%).
Kada se većinski metabolizam zasiti, sve više metaboliziranja preuzima​ citokrom P450​ koji
stvara toksični produkt ​N-acetilbenzoiminokinon​ kojeg GSH transferaza neutralizira dok je
GSH dostupan, no u trenutku ​kada se GSH ne može dovoljno brzo regenerirati​, započinje
hepatotoksičnost jer se veže za stanične proteine.
Antidot su ​N-acetilcistein​ i cisteamin koji se primjenjuju pri predoziranju ​unutar 8-16h​.
Genski polimorfizam
Fenotip sporih acetilatora - autosomno recesivno (50% ljudi u SADu)
Razlike u CYP = razlike u metaboliziranju lijekova (klirens, toks. metaboliti…)
Pretkliničko i kliničko istraživanje lijekova
Pretkliničko ispitivanje - ​ispitivanje akutne toksičnosti (LD50 u životinja), subakutne
toksičnosti (utvrđivanje biokemijskih i fizioloških učinaka), kronične toksičnosti, učinak na
reprodukciju (parenje, okot, potomstvo), karcinogeni potencijal, mutageni i genotoksični
potencijal (oštećenje kromosoma) i mehanizmi toksičnosti (patofiziologija)
Kliničko ispitivanje​ - na zdravim dobrovoljcima i bolesnicima - 1. utvrđivanje najveće
podnošljive doze, 2. ispitivanje djelotvornosti na bolesnicima, 3. Ispitivanje na ogromnom
broju, 4. Praćenje sigurnosti u stvarnim uvijetima primjene (kronična primjena)
Inverzni agonisti
Receptori imaju konstitutivnu aktivnost - imaju učinak i bez agonista.
Antagonisti koji se vežu za receptor i priječe njegovu konst.aktivnost se zovu inverzni
agonisti. Imaju veliki afinitet za Ri oblik.
Kompetitivni i nekompetitivni antagonisti
Antagonisti imaju afinitet za Ri.
Postoje ​neutralni antagonisti ​koji priječe pristup agonistu na receptor i tako blokiraju njegov
Neutralni antagonisti mogu biti kompetitivni/reverzibilni ili nekompetitivni/ireverzibilni.
Kompetitivni antagonist ​progresivno sprječava učinak agonista. Ovisno o konc, jedan od
njih će nadvladati i njegov se učinak očituje. U prijevodu, inhibicija komp.antagonistom se
može poništiti povišenjem koncentracije agonista. To se na grafu učinka/konc agonista vidi
kao ​pomak krivulje u desno s istim Emax​.
Ireverzibilni antagonist​ se veže za receptor kovalentnom vezom i nije ga moguće istisnuti
povećanom konc agonista.​ EC50 se ne mijenja, a Emax se smanjuje​ (osim u slučaju
pričuvnih receptora). Trajanje učinka ne ovisi o brzini eliminacije, nego o vremenu
potrebnom za sintezu novih receptora.
Receptori
Parcijalni i puni agonisti
Receptori mogu biti Ra (aktivni oblik) ili Ri (inaktivni oblik).
Puni agonist​ - max aktivira sustav receptor-efektor; može prevesti sve receptore u Ra
Parcijalni agonis​t - ne dovode do max odgovora receptora čak ni uz max koncentracije
(slaba intrinzična aktivnost - ne ovisi o afinitetu vezanja za receptor) = ​ostvaruju niži Emax​!
Mogu kompetitivno inhibirati pune agoniste.
npr.buprenorfin (parc.agonist MI opioidnih receptora) anelgetik sigurniju od morfija = problem
kod ovisnika o opijatima (apstinencijska kriza)
Poluvijek eliminacije
Poluvijek eliminacije je vrijeme potrebno da se koncentracija lijeka u organizmu smanji za
50%. ​T1/2 = 0,7*Vd/Klirens
Ova jednadžba se pravi da je organizam jedan odjeljak, što nije istina u stvarnosti, zato će
pravi poluvijek eliminacije u pravilu biti veći. Poluvijek eliminacije nam je bitan radi
određivanja doze.
Bolest može utjecati i na CL i na Vd, zato je to uvijek bitno provjeriti funkciju eliminacijskih
organa i eventualne promjene u tjelesnoj građi (debljina, ascites, edemi, smanjena mišićna
masa).
Srce i krvožilni
Ace inhibitori
Angiotenzin konvertirajući enzim je peptidil dipeptidaza koja hidrolizira angiotenzin I u
angiotenzin II, ali također,​ inaktivira bradikin​ (vazodilatator koji djeluje preko NO i PGI2).
Zato inhibitori ACE imaju stimulacijski učinak na kalikrein-kininski sustav​.
Hipotenzivno djelovanje smanjenjem perifernog otpora (nema učinka na srce).
Nema rekleksne aktivacije simpatikusa (može kod ishemijske bolesti srca).
Umanjuju proteineriju i stabiliziraju funkciju bubrega (super kod kronične bubrežne bolesti i
dijabetesa).
KAPTOPRIL ​- jedini nije predlijek
ENALAPRIL ​= enalaprilat (može IV u hipertenzivnim krizama)
predlijekovi se hidroliziraju u jetri
relativno dugodjelujući (12h)
NUSPOJAVE:
1. teške hipotenzije kod smanjenog intravaskularnog volumena
2. akutno zatajenje bubrega
3. suhi podražajni ​kašalj ​i bronhospazam
4. angioedem ​(bradikinin i tvar P)
● KAPTOPRIL - neutropenija, proteinurija, izmijenjen osjet okusa, vrućica
● NSAID antagonizira učinak zbog prostaglandina
KONTRAINDIKACIJA​:
● trudnoća

Liječenje hiperkolesterolemije
STATINI
Atorva​statin​, Simva​statin
Kompetitivni inhibitori HMG-koenzim reduktaze - inhib. sinteze kolesterola i prenilacije
proteina (što smanjuje rizik od koronarnih incidenata i ublažava razvoj Alzheimera)
Atorvastatin ima vrlo dug poluvijek eliminacije naspram ostalih
NUSPOJAVE
1. Miopatije i rabdomiolize
2. Oštećenja bubrega
3. Periferna neuropatija
FIBRATI
Gemfibrozil​, ​Feno​fibrat
Vežu se za jezgrine rec. i pojačavaju ekspresiju određenih gena
Smanjuju VLDL i povisuju LPL (i rad unutarstanične lipolize)
NUSPOJAVE
1. Miopatije i rabdomiolize
2. Aritmije i hipokalijemija
3. Leukopenija
VEZIVAČI ŽUČNIH KISELINA
Kolestipol​, ​Kolestiramin
Vežu se za žučne kis. i sprječavaju njihovu apsorpciju -> smanjuju LDL
Interferiraju sa apsorpcijom nekih lijekova (varfarin, digitalis)
NUSPOJAVE​: malapsorpcija folata i vitamina K, kolelitijaza
INHIBITORI CRIJEVNE APSORPCIJE STEROLA
Ezetimib
Snižava LDL
NIACIN (B3)
Smanjuje VLDL, LDL i povisuje HDL
Inhibira unutarstaničnu lipazu masnog tkiva
Ima antitrombotski učinak (smanjuje fibrinogen, povećava TPA)

Beta blokatori
a. Koji su specifičniji i nuspojave (bradikardija)
Antihipertenzivi
Regulacija krvnog tlaka se odvija na 4 mjesta. Tri su odgovorna za trenutačnu regulaciju:
arteriole (otporničke), postkapilarne vene (kapacitantne) i srce. Bubrezi su odgovorni za
dugotrajnu regulaciju kontrolom intravaskularnog volumena.
Imamo 4 skupine antihipertenziva koje djeluju na različite mehanizme regulacije.
1. ​diuretici ​- bubrezi (povećavaju diurezu i natriurezu)
2. ​simpatolitici ​- srce + kapacitantne vene (inhibiraju rad srca i povećavaju volumen
kap.vena)
3.​ izravni vazodilatatori​ - otporničke arteriole + kapacitantne vene (relaksacija i povećanje
volumena)
4. ​inhibitori RAAS​ - smanjuju periferni otpor i volumen krvi
Lijekovi za liječenje zatajenja srca
Diuretici
Snižavaju krvni tlak prvenstveno ​snižavajući koncentraciju natrija​. Osim što se uz natrij
izbacuje voda, smatra se da visoke konc.natrija u krvi utječu izravno na periferni otpor jer se
događa izmjena natrija i kalcija, te kalcij ulazi u stanice i uzorkuje vazokonstrikciju.
Početno, smanjuju volumen krvi i minutni volumen, što ​može uzrokovati refleksno povećanje
perifernog otpora​.
Nakon 6-8 tjedana, minutni volumen se stabilizira, a periferni otpor se počinje smanjivati.
Učinak diuretika na krvni tlak je​ sniženje za 10-15 mmHg​ što je dovoljno za liječenje blage
do umjerene hipertenzije, ​za tešku se kombinira sa simpatoliticima​ ili izravnim
vazodilatatorima.
Tiazidski diuretici​ se koriste kod većine bolesnika s ​blagom/umjerenom​ hipertenzijom i
normalnom bubrežnom/srčanom funkcijom.
Snažniji diuretici ​(npr.​Henleove petlje)​ se koriste za kontrolu​ teške hipertenzije​ kada je
pojačano zadržavanje natrija.
Diuretici koji štede kalij​ se koriste za štednju kalija i za pojačavanje natriureze ostalih
diuretika.
Antagonisti aldosteronskog receptora​ se koriste ​kod zatajenja srca​ jer imaju povoljan
učinak na njegovu funkciju.

NUSPOJAVE​:
 1. gubitak kalija​ (osim oni koji štede - hiperkalijemija), pretjerani gubitak magnezija
2. netolerancija glukoze -> hiperlipidemija
3. povisuju plazmatsku razinu mokraćne kiseline - giht

Tiazidi
Blokiraju Na/Cl transportera u ​distalnom tubulu​ (neki inhibiraju i karboanhidrazu).
Poboljšavaju reapsorpciju Ca.
1. KLOROTIAZID ​- slabo liposolubilan (jedini parenteralno)
2. *KLORTALIDON - spora apsorpcija, duže djelovanje
3. *INDAPAMID - primarno putem žuči
4. METOLAZON​ - s diureticima Henleove ima sinergistični učinak
5. *tiazidima slični diuretici
sekrecija preko S2
INDIKACIJE:​
1. Hipertenzija i zatajenje srca
2. nefrolitijaza zbog idiopatske hiperkalcijurije
3. nefrogeni dijabetes insipidus
NUSPOJAVE​:
1. hipokalijemična metabolička alkaloza, hiponatrijemija (porast ADH + žeđ)
2. Hiperuricemija -> giht
3. poremećaj tolerancije ugljikohidrata (smanjeno izlučivanje inzulina) i hiperlipidemija
(povisuju kolesterol i LDL)
4. slabost, umor, parestezije, impotencija
Antiaritmici
b. Jedan iz svake skupine
c. Malo više reći o lidokainu i Amiodaronu
Antiaritmik iz 1A i opis
Blokatori kalcijskih kanala
VERAPAMIL​, ​DILTIAZEM​, ​NIFODIPIN​, ​NIMODIPIN​ ​(dihidropitidini)
- vežu se za ​L-tip ​Ca kanala i uzrokuju ​hiperpolarizaciju
- dihidropiridini imaju ​veći afinitet za glatke mišiće krvnih žila​ pa uzrokuju manje nuspojava u
srcu
- BRADIKARDIJA, ​smanjenje kontraktilnosti ​(neg inotropno) i aktivacije SA i AV čvora
(neg. Krono i dromotropno)
- IV dihidropiridini daju se za liječenje akutne hipertenzije
- ​NIFEDIPIN ​nema učinka na srce​ - jedini uzrokuje refleksnu tahikardiju
- ​NIMODIPIN ​je visokoselektivan za ​cerebralne krvne žile​ pa se koristi za smanjenje pobola
nakon subarahnoidalnog krvarenja
INDIKACIJE
1. koriste se za anginu pectoris (rade vazodilataciju koronarnih krvnih žila, povećavaju
protok krvi i smanjuju afterload) i hipertenziju
2. profilaksa migrene (​VERAPAMIL​)
NUSPOJAVE
1. glavobolja, omaglica, crvenilo, periferni edem
2. refleksna tahikardija
 3. opstipacija, hipertrofija gingiv (VERAPAMIL)
4. VERAPAMIL I DILTIZEM uzrokuju AV blok

Varfarin (Marivarin)
Sprječava enzim koji redukcira vitamin K - tako blokiraja γ-karboksilaciju glutamata na
protrombinu, VII, IX, X
Učinak 8-12h nakon primjene
Koristi se u dojilja
NUSPOJAVE:​ oštećuje fetus, venska tromboza uz hemoragijski infarkt, nekroza kože,
infarkti dojke, crijeva i udova
Razne interakcije
○ Inhibitori​: ​antibiotici i antimikotici ​(smanjuju učinak varfarina)
○ Induktori CYP​: b ​ arbiturati, rifampicin ​(ubrzavaju metabolizam)
○ Aditivni antikoagulativni učinak: heparin
○ Kompetitivni antagonist: vitamin K
○ Vežu varfarin u crijevima: ​kolestiramin
● Za liječenje OD: ​vitamin K, plazma, rekombinantni VIIa

Alfa-adrenergični antagonisti
Alfa 1 selektivni
-Fenoksibenzamin ​- ireverzibilna blokada, donekle selektivan za alfa1, blokira i receptore
za histamin, serotonin i muskarinske receptore, blokira vazokonstrikciju uzrokovanu
kateholaminima (npr. feokromocitom)
-Fentolamin ​- kompetitivni blokator alfa1 i alfa2, vazodilatacija, stimulira srce zbog
dezinhibicije (alfa2) + refleksna tahikardija, liječenje feokromocitoma
-Prazosin ​- visoko selektivan za alfa1, uzrokuje vazodilataciju bez značajne tahikardije,
opušta glatke mišiće prostate
-​Terazosin, Doksazosin​ - liječenje hipertenzije i benigne hiperplazije prostate
-Tamsulosin ​- selektivniji za prostatu nego za krvne žile
Alfa 2 selektivni
-Johimbin ​- alfa2 selektivan, liječenje erektilne disfunkcije i ortostatske hipotenzije

NITRATI I NITRITI

Endokrina
Inkretin
d. Eksenatid, sigaliptid, luče inzulin na poticaj hrane, anoreksogeni učinak
Antitireoidni lijekovi
Tioamidi
● Propiltiouracil ​(t½= 1,5h)
● Metimazol​ (t½= 6h) - 10x potentniji, brže se apsorbira
● Nakupljaju se u štitnjači (prolaze kroz placentu i ulaze u fetalnu štitnjaču)
 ● Učinci:
○ Inhibicija tireoidne peroksidaze
○ Blokiranje organifikacije joda
○ Blokiraju spajanje jodtirozina
○ Inhib. periferne dejodacije u stanicama (propiltiouracil)
● Nuspojave: GI poremećaji, osip,​ hepatitis​ (propiltiouracil), ​kolestatska žutica
(metimazol), ​agranulocitoza​ (rijetka, ali opasna)
Anionski inhibitori
● Tiocijanat​ (SCN-)
● Kompetitivni inhibitori transportnog mehanizma za jod
Jodidi
● Lugolova otopina, kalijev jodid (KI)
● Učinci:
○ Smanjenje sekrecije hormona - efekt nastupa za manje od 1 tj.
(glavni mehanizam - inhibicija proteolize ​globulina koji veže tiroksin​)
○ Inhibicija organifikacije joda
○ Smanjenje veličine i vaskularizacije​ hiperplastične štitnjače
● Neželjeni učinci:
○ Nakupljanje joda u štitnjači (i fetusu - gušavost)
○ U monoterapiji, štitnjača se adaptira za nekoliko tj.
○ Prekid uzrokuje pogoršanje tireotoksikoze
○ Kožne promjene slične aknama, natečene slinovnice, ulceracije sluznica
Radioaktivni jod (​131​I)
● Oralno kao NaI, brza apsorpcija, skladištenje u folikulima
● Efektivni poluvijek je 5 dana, β zračenje
● Uništava parenhim, nekroza i edem, infiltracija leukocita
● Neznatni utjecaj na mutacije DNA
● Opasno za fetus i dojenčad

Glukokortikoidi
Prirodni (​Kortizol​) i sintetski (​kortizon, hidrokortizon i prednizon​ su kratkog djelovanja,
beta​metazon i ​deksa​metazon dugog djelovanja)
UČINCI​: permisivan učinak na odgovor žila na kateholamine (vazokonstrikcija),
hiperglikemija, poveć. lučenje inzulina, povećano odlaganje masti, protuupalni i
imunosupresivni učinak, smanjuju sintezu COX-2, Ig i komplemenata, potiču lučenje
surfaktanta, slab mineralokortikoidni učinak
NUSPOJAVE:​ poremećaju raspoloženja i psihoze, povećan intrakranijalni tlak, peptični
ulkusi, hipokalijemija, hipertenzija (edemi, zatajenje srca), supresija adrenalne kore, akutni
pankreatitis
INDIKACIJE:​ addisonova bolest, kronične upale, priprema prematurusa za porođaj
Bisfosfonati
Analozi pirofosfata (umijesto P-O-P ide P-C-P otporna na hidrolizu)
Eti​dronat​, ​Pami​dronat​, ​Rise​dronat ​i ​Alen​dronat ​(rise i alen su aminobisfosfonati)
Blokiraju sintezu mevalonata koji je bitan za preživljenje osteoklasta
Učinci:
 ● Vežu se za hidroksiapatit i sprječavaju njegovo razaranje
(ostaju vezani mjesecima)
● Inhibiraju osteoklaste
● Inhibiraju sintezu D3 i transport Ca u crijevu

Inzulini
Šećerna bolest

Antibiotici
Tetraciklini
Vankomicin
e. IV zato što se oralno ne apsorbira (jedino kod liječenja clostridium difficile)
Penicilini
f. nuspojave!
Cefalosporini
g. nuspojave!
Aminoglikozidi
h. nuspojave!
Eritromicin
i. Nuspojave!
Markolidi

Lijekovi koji djeluju na CNS

Antidepresivi
Antiepileptici
j. Bonus bodovi ako znaš liječenje neuralgija
Fenitoin
Karbamazepin
k. Nuspojava: ​hiponatrijemija
Dopaminski agonisti
-Fenoldopam ​- D1 agonist - aktivira adenilat ciklazu - vazodilatacija, liječenje hipertenzije
-Bromokriptin ​- D2 agonist - inhibira adenilat ciklazu - modulacija otpuštanja
neurotransmitora u CNSu - liječenje Parkinsonove bolesti i prolaktinemije
Antiparkinsonici (ništa detaljno)
Benzodiazepini
l. Interakcije

Ostalo
Kontraceptivi
Spolni sustav
Inhibitori proteinske pumpe
Ome​prazol, ​lanso​prazol, ​rabe​prazol, ​panto​prazol,​ esome​prazol
● mehanizam: biotransformiraju se u ​sulfenamidni kation​ i kovalentno blokiraju
protonsku pumpu
● učinak: smanjuju bazalno i postprandijalno lučenje HCl
● oralno kao acidorezistentne kapsule, ​esome​prazol i ​panto​prazol​ IV​, t½ 1.5h, ​učinak
24h​, elim jetrom (1. prolazak)
● Nuspojave:​ rijetko; proljev, glavobolja, bol u trbuhu, ​kronično hipovitaminoza B12​,
povećana konc. bakterija u želucu, veći rizik za ​aspiracijsku pneumoniju​ i ​C. difficile
enterokolitis​, ​kronično hiperplazija ECL stanica​, pojačanje kroničnog gastritisa,
intestinalne metaplazije​ i veći rizik za karcinom
● Interakcije – smanjena apsorpcija nekih lijekova
● Klinika – prije jela; GERB, peptični ulkus, dispepsija, prevencija stresnog gastritisa,
olakšanje simptoma gastrinoma
● KI – teško oštećenje jetre (smanjiti dozu)
*idealni lijekovi – kratak t½, koncentriraju se na mjestu djelovanja, dugotrajan učinak

Protektivi želučane sluznice

Sukralfat
● mehanizam:​ potiče lučenje PG i HCO3-​, ​veže negativno nabijene molekule​ i
pojačava ​fizičku barijeru protiv kiseline
● učinak: u vodi i kiselim otopinama formira ljepljivu pastu koja selektivno pokriva
ulkuse i erozije
Misoprostol
● mehanizam: predlijek; ​blokira lučenje HCl​, ​potiče lučenje bikarbonata​, ​poboljšava
prokrvljenost sluznice​, ​veže se za PG rec​. i smanjuje histaminom potaknutu
produkciju cAMPa, ​stimuliraju crijevni motilitet​, sekreciju elektrolita​ i kontrakcije
uterusa
● Klinika – prevencija ulkusa zbog NSAIDa - aktivira prostagladinske rec. koje NSAID
inhibiraju zbog zmanjene sinteze PG
Bizmut subsalicilat i subcitrat kalij
● mehanizam:​ prekriva erozije​ i štiti od kiseline i pepsina, ​potiče sintezu PG, sluzi i
bikarbonat​a, djeluju ​antimikrobno, vežu enterotoksine
● Aps. bizmuta 1%, taloži se u tkivima​; salicilati se potpuno aps.; e ​ lim. urinom
● Klinika – eradikaciju H. pylori; dispepsija, nespecifični akutni proljevi, prevencija
putničkog proljeva
Antagonisti H1
● Liječenje alergija (2. generacija)
● Svi se metaboliziraju preko jetre
● Kompetitivno vezanje za H1, zanemarivi učinci na H2 i H3
● Učinci na: muskarinske, α-adren., 5HT, naponske Na
Prva generacija
● Dobro prodiru u CNS - sedacija
● Kraće djelovanje - 6h
● Učinci​:
○ prevencija bolesti kretanja (​dimenhidrinat​, ​difenhidramin​, ​ciklizin​,
meklizin​)
○ antiparkinsonični učinci (​difenhidramin​) - liječenje EPS kod antipsihotika
○ antikolinergični učinci kao atropin
○ blokada α-adrenergičkog - (​prometazin​) - uzrokuje ortostatsku hipotenziju
○ antagonističko 5HT - (​ciproheptadin​ - jaka blokada)
○ lokalna anestezija - kao lidokain (​difenhidramin​, ​prometazin​)
● Nuspojave​: ​ekscitacija i konvulzije pri visokim dozama (djeca)
Druga generacija
● Loratadin, Feksofenadin, Cetrizin
● Slabo prodiru u CNS - supstrati za p-glikoprotein, manja liposolubilnost
● Neki preko CYP3A4
● Dulje djelovanje - 12-24h
● Učinci​:
○ inhib. degranulacije mastocita - (​cetirizin​) - preko H3
Astma
Bronhodilatatori
Simpatomimetici
● Adrenalin​ - traje 1-1.5h, uzrokuje ​tahikardiju, aritmije, anginu pektoris, umor
● Efedrin​ - oralno, duljeg djelovanja, manje potentan, više centralnih učinaka
● Izoproterenol​ - brzo djeluje, traje 1-1.5h, izaziva aritmije
Β​2​ selektivni
● Salbutamol​, ​Terbutalin
○ Djelovanje nakon 15 min, traju 3-4 h
● Salmeterol​, ​Formoterol
○ Nova generacija, sporiji početak, traju 12+ h jer su jako liposolubilni
● Kontraindikacija: srčani bolesnici (zbog pobude β​1​ receptora)
Metilksantini
● Teofilin​, ​Teobromin​, ​Kofein
○ Inhibiraju fosfodiesterazu 4
○ Antagonisti adenozinskih receptora
○ Deacetiliraju histone -> smanjena eksp. upalnih čimbenika
● Učinci:
○ Blago kortikalno pobuđivanje, budnost, nervoza, tremor
 ○ Poz. Inotropni i kronotropni učinak -> tahikardija, aritmije
○ Vazodilatacija, ali ​u glavi vazokonstrikcija
○ Smanjena viskoznost krvi
○ Povećano lučenje HC​l i probavnih enzima
○ Slabi diuretski učinak
○ Bronhodilatacija (bez tolerancije)
○ Blokiranje antigenom uzrokovano otpuštanje histamina
○ Pojačana kontrakcija skeletnih mišića (dijafragma)
● Teofilin je lijek uske terapijske širine ​- kontraindikacija kod pušača​ (pušenje inducira
enzime koji metaboliziraju teofilin)
Antimuskarinske tvari
● Ipratropij​ - selektivniji od Atropina, slabo ulazi u krv i CNS
● Tiotropij​ - za KOBP, veže se na M​1​, M​2​ i M​3​, ali brzo disocira sa M​2​ (srce), traje
12h
● Zamjenska terapija za B​2​ agoniste kod srčanih bolesnika
Lijekovi za sprječavanje recidiva
Kortikosteroidi
■ Učinci: kontrakcija žila sluznice, pojačava učinke β agonista,​ inhibira infiltraciju
upalnim stanicama​, mijenja ekspresiju gena
■ Sistemni - ​Prednizon
■ Inhalacijski: ​Ciklesonid
■ Ciklesonid - predlijek, aktivira se esterazama u epitelnim st. bronha, veže se
za proteine plazme - > glukokortikoidnim rec. u oku, na kostima i u koži
■ Nuspojave: oralna kandidijaza, stanjenje kože, katarakta, osteoporoza, prolazno
usporenje rasta djece.
Kromolin​ i ​Nedokromil
■ Povećavaju propusnost Cl -> inhibicija aktivacije stanica:
■ Mastocita na antigen (rani odgovor)
■ Eozinofila na alergen
■ Ima minimalne učinke na bazofile i stanice van pluća
■ Olakšavaju astmu uzrokovanu alergenima i fizičkim naporom
■ Ne utječu na glatke mišiće!
■ Sigurni za djecu
Antagonisti leukotriena
■ Zileuton​ - inhib. 5-lipooksigenazu, moguća oštećenja jetre
■ Zafirlukast, Montelukast​ - inhib. vezanje leukotriena D​4​ za receptor
Monoklonska protu IgE protutijela
● Omalizumab​ - inhibira vezanje IgE za receptor

Anemija i željezo
Željezo
Feritin veže i pohranjuje​ Fe u enterocitima, parenhimu jetre i makrofagima jetre, slezene i
kosti; ​transferin transportira​ Fe kroz krvotok
Slobodno anorgansko željezo je jako toksično, pa zato mora biti u obliku spojeva
fero-željeza
samo se Fe2+ (fero-željezo) dobro apsorbira oralno
NUSPOJAVE:​ urtikarija, ​bronhospazam​ > anafilaksija, smrt; ​trovanje​, nekrotizirajući
gastroenteritis, kronična tox. – ​hemokromatoza​: ​otkazivanje jetre, slezene, srca i endokrine
gušterače​ (liječi se kelatorom Fe)
INDIKACIJE ​ – liječenje i prevencija sideropenične anemije
Vitamin B12 (cijano-/hidroksikobalamin)
mehanizam: kofaktor​ za sintezu metionina i sukcinil-CoA
manjak uzrokuje pernicioznu anemiju, leukopeniju, trombocitopeniju i neurološke simptome
Folna kiselina
potreban za sintezu DNA​, metionina i esencijalnih purina
manjak uzrokuje megaloblastičnu anemiju
INDIKACIJE:​metotreksat, trimetoprim i pirimetamin​ uzrokuju manjak folata
Eritropoetin
rekombinantni humani eritropoetin; jednim imenom ​ESA​ (erythroposesis stimulating agents)
NUSPOJAVE:​ ​hipertenzija, tromboze, embolije​, ubrzan rast tumora, veća učestalost kardiov.
incidenata
INDIKACIJE: ​za liječenje anemija uzrokovanim zatajenjem bubrega
NSAID
Acetil salicilna kiselina
Koksibi (celokoksib, meloksikam)
Neselektivni (ibuprofen, ketoprofen, ketorolak, indometacin…)