LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 6

VJEŽBA 6

MJERENJE HORIZONTALNE KOMPONENTE MAGNETSKOG POLJA ZEMLJE

Magnetska igla u magnetskom polju orijentira se u smjeru silnica magnetskog

polja, te se horizontalno postavljena magnetska igla u Zemljinom magnetskom
polju orijentira u smjeru sjever-jug, Slika 6.1.

Slika 6.1

Ako se magnetska igla postavi horizontalno u središte prstenaste zavojnice

kojom teče struja, tada na iglu pored horizontalne komponente Zemljinog
 
magnetskog polja H Z djeluje i magnetsko polje H I , inducirano protjecanjem

struje kroz zavojnicu (Slika 6.2). Smjer polja H I određuje se pravilom desne
ruke. Magnetsko polje je okomito na ravninu zavojnice i ima smjer palca kad se
prsti dlana zakreću duž smjera kojim struja teče kroz zavojnicu.
  
Magnetska igla postavlja se u smjer rezultantnog polja H  H Z  H I .

Slika 6.2

Ako je os zavojnice okomita na magnetsko polje Zemlje tada je i magnetsko

polje zavojnice okomito na magnetsko polje Zemlje (Slika 6.2) te vrijedi:

H Z  H I ctg (6.1)

1
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 6

gdje je  kut zakreta magnetske igle od smjera sjever-jug.

Iz poznavanja veličina magnetskog polja zavojnice HI i kuta  može se iz
relacije (6.1) odrediti iznos magnetskog polja Zemlje HZ.

Mjerni uređaj u ovoj vježbi sastavljen je od para identičnih zavojnica u

Helmholtzovoj konfiguraciji – postavljenih tako da imaju zajedničku os, dok je
udaljenost između zavojnica odabrana tako da bude jednaka njihovom radijusu
R. Zavojnice su serijski spojene na izvor istosmjerne struje, tako da kroz njih
teče jednaka struja.

Struja I, koja teče kroz kružnu petlju radijusa R, u okolini petlje stvara
magnetsko polje. Doprinos infinitezimalno malog djelića petlje magnetskom polju
u bilo kojoj točki prostora računa se po Biot-Savartovom zakonu:
I 
dH   3 dl  r (6.2)
4 r
Gdje je dl vektor infinitezimalno male dužine usmjeren tangencijalno na petlju u

smjeru struje na nekom mjestu petlje, a r radij vektor od djelića petlje dl do
promatrane točke u prostoru.

Slika 6.3

Ukupno magnetsko polje u promatranoj točki prostora dobije se integracijom

gornje relacije duž čitave petlje.

Kada se taj račun provede za točku koja se nalazi na pravcu osi petlje, na
udaljenosti x od njenog središta, pokaže se da je rezultantno magnetsko polje
okomito na ravninu petlje i ima iznos:


IR 2 2

3

H R  x2 2 (6.3)
2

Zamislimo sada da umjesto jedne petlje namotamo N zavoja žice kroz koju teče
struja I. Tada se magnetsko polje, uz aproksimaciju da je debljina tako

2
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 6

namotane zavojnice zanemariva u odnosu na njezin polumjer, multiplicira N

puta:


IR 2 2

3

HN R  x2 2 (6.4)
2

Za slučaj da se promatrana točka nalazi u ravnini zavojnice, točno u njenom

središtu, x  0 , relacija (6.4) postaje:

NI
H (6.5)
2R

U slučaju Helmholtzove konfiguracije, vektor magnetskog polja u bilo kojoj točki

na zajedničkoj osi dviju zavojnica (u prostoru između zavojnica) je zbroj dvaju
kolinearnih vektora. Računanje njegovog iznosa svodi se na zbroj u skladu sa
relacijom (6.4):

   
3
IR 2 2 IR 2 2
3
R  R  x 
 
H I  H1  H 2  N R  x2 N
2 2
2
2 2
IR 2  2  
   2 R 2  2 Rx  x 2  2 
3 3

HI  N  R  x2 2 (6.6)
2  

gdje je x udaljenost promatrane točke od ravnine jedne od zavojnica.

Ako se promatrana točka nalazi na osi zavojnica, na jednakoj udaljenosti R/2 od

obiju zavojnica, relacija (6.6) postaje:

3
 3
 R 
2 2
 4 2 64 NI
H I  NIR 2  R 2  
  NIR  2  
2

 4   5R  125 R
Ili, konačno:

NI
H I  0,512 (6.7)
R

Helmholzove zavojnice u laboratoriju Fizike 2 sastavljene su od 8, odnosno 9

navoja polumjera 20 cm.

Tablica 1 prikazuje relativni odnos iznosa magnetskog polja na mjestu x (relacija

6.6) i magnetskog polja u točki jednako udaljenoj od obiju zavojnica, x=R/2
(relacija 6.7). Može se vidjeti da je polje praktički homogeno (unutar 1%) u
intervalu 0,2 R - 0,8 R. To nam određuje dimenzije magnetske igle te dopušta da
iznos magnetskog polja računamo, uz grešku manju od 1%, po relaciji (6.7).

3
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 6

x Hx/H0,5R R-x
0 0,94582 R
0,05 R 0,96244 0,95 R
0,1 R 0,97538 0,9 R
0,15 R 0,98493 0,85 R
0,2 R 0,99156 0,8 R
0,25 R 0,99580 0,75 R
0,3 R 0,99824 0,7 R
0,35 R 0,99943 0,65 R
0,4 R 0,99989 0,6 R
0,45 R 0,99999 0,55 R
0,5 R 1,00000 0,5 R

Tablica 1

MJERENJE

Mjerenje se vrši prema shemi na Slici 6.4. U središtu prstenaste zavojnice

postavljena je magnetska busola. Preklopnik P omogućava uključivanje
akumulatora samo za vrijeme pojedinog mjerenja. Promjenjivim otpornikom R
regulira se struja kroz zavojnicu a time i različiti kutovi otklona  magnetske igle
od smjera sjever-jug.

Slika 6.4

Komutatorom K mijenja se smjer protjecanja struje kroz zavojnicu čime se

mijenja se i smjer magnetskog polja HI u skladu s pravilom desne ruke. Zakret
magnetske igle za isti iznos u suprotnom smjeru omogućuje veću točnost
očitanja kuta otklona magnetske igle.

4
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 6

Upute za izvođenje mjerenja:

1. Postaviti na podlogu stalka magnetsku busolu i odrediti pravac sjever-jug


horizontalne komponente Zemljinog magnetskog polja H Z . Zakretati stalak
sve dok os zavojnica ne bude okomita na horizontalnu komponentu
magnetskog polja Zemlje. Tada su Helmholtzove zavojnice postavljene tako
da im se ravnina navoja poklapa sa smjerom silnica Zemljinog magnetskog
polja, odnosno sa pravcem magnetske igle.
Tijekom mjerenja zadržati ovaj položaj stalka.

2. Preklopnikom P propustiti struju kroz zavojnicu, te očitati kut otklona igle u

odnosu na sjeverni i južni magnetski pol prema Slici 6.5, tj. 1 i 3.
Komutatorom K promijeniti smjer struje te očitati kutove otklona 2 i 4.

Slika 6.5

3. Odrediti srednju vrijednost kuta:

1  2  3  4

4

4. Načiniti nekoliko mjerenja s različitim strujama mijenjajući struju

promjenjivim otpornikom R.

5
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 6

ZADATAK

Načiniti 7 neovisnih mjerenja kuta otklona  magnetske igle u zavisnosti o struji

I koja teče kroz zavojnicu. Izračunati veličinu horizontalne komponente
magnetskog polja Zemlje.

I HI 1 2 3 4  ctg HZ HZ s HZs -HZ SHz

Jed.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

N
R