ŠKOLA PRIMIJENJENE UMJETNOSTI I DIZAJNA

Perivoj Vladimira Nazora 3/3

Zadar

Završni rad

Ilustriranje novele No Longer Human Osamu Dazai-a

Mentor: Učenik:
Josip Mišulić prof. Lara Kruneš, 4.c
Grafički dizajner

Zadar, svibanj 2022.

SADRŽAJ:

1. Uvod
2. ILUSTRACIJA
2.1. Razvoj ilustracije kroz povijest
3. AUTOR DIJELA NO LONGER HUMAN – DAZAI OSAMU
3.1. Biografija pisca
3.2. Književno stvaralaštvo
4. TEMATIKA NOVELE NO LONGER HUMAN
5. INTERPRETACIJE I IMPLEMENTACIJE U POPULARNOJ
KULTURI
5.1. Film
5.1.1. Ningen Shikkaku
5.2. Anime serijal
5.2.1. Bungo Stray Dogs
5.3. Manga
5.3.1. No Longer Human – Junji Ito
6. IMPLEMENTACIJA RADA
7. ZAKLJUČAK
8. SAŽETAK
Summary
9. LITERATURA
1. UVOD

Opće je poznato među osobama koje pronalaze užitak u čitanju kako knjiga može
ljudski um odvesti u neki drugi svijet, neku drugu stvarnost. No Longer Human je djelo
koje ne odvodi um u drugu stvarnost već stavlja čovjeka na mjesto protagonista radnje.
Čitajući novelu sve situacije, emocije, sva sreća i nesreća doživljava se osobno. Ovaj
rad će pokušati dočarati te iznijeti emocije i poruku knjige svim ljudima te potencijalno
služiti kao vodilja ili pouka za daljnji život. Ilustriranje knjige slikovit je način
prikazivanja teksta. Jednostavniji je te ostavlja snažniji trenutni dojam. Kroz ilustraciju
svaki značajan trenutak novele bit će pomno prikazan te ono što je Osamu Dazai
prikazao bogatstvom riječi biti iskazano likovnim umijećem.

Rad je podijeljen u sedam poglavlja te nekolicinu podnaslova koji će biti popraćeni

ilustracijama i služiti kao vrsta tumačenja simbolizma prikazanih na radovima. U
prvom poglavlju obrazložit će se značenje ilustracije, njezina važnost kroz povijest.
Ujedno, bit će spomenuti poznati ilustratori te njihovi radovi. No Longer Human osim
novele ujedno je i biografija Osamu Dazai-a. Iz tog razloga u drugom poglavlju govorit
će se o njegovom životu i mentalnim stanjima koji su ga pratili kako bi se život
protagonista novele mogao usporediti sa životom autora. Nadalje, elaborat će se baviti
tematikom same novele. Bit će pozorno opisan svaki od tri memoranduma, a detaljnije
će biti opisani dijelovi koji su popraćeni ilustracijama. Iduće poglavlje iznijeti će
određene interpretacije kao oblik moderne kulture i modernih medija. Drugim riječima
elaborirat će se film, anime serijal i manga čija je inspiracija bila upravo ova novela. U
šestom poglavlju autor elaborata iznijeti će svoje kritičko mišljenje na radnju. Kroz to
saznat će se dublje cijela poruka i bit tog djela kao i poruka ovog završnog rada. Zadnje
poglavlje dočarat će proces ilustriranja i stvaranja ilustracije. Detaljnije, proces
smišljanja ideje kao i materijali koji su korišteni te izrada samog rada.
2. ILUSTRACIJA

U širem značenju riječi ilustracija je vizualni medij čiji je osnovni značaj prijenos
određene informacije. Drugim riječima to je slika koja prati, to jest tumači,
nadopunjuje ili pak dovršava određeni tekst. Ujedno pokušava prenijeti stil vremena u
kojem je tekst pisan kao i razmišljanja autora. Ilustracija je neodvojiva od umjetnost,
također, oslanja se na tradicionalne tehnike vizualne umjetnosti. Osim umjetničke
ilustracije koja je opće poznata, razlikujemo i dokumentarističku ilustraciju. Cilj iste je
što dosljednije prikazati neki predmet ili događaj. To povezujemo i s važnosti
ilustracije prije izuma fotografije. Prije otkrivanja tehnike camera obscura, prethodnice
modernih, digitalnih fotoaparata, jedini način dokumentiranja trenutka bila je upravo
ilustracija. Također razlikujemo i dječju ilustraciju, koje i nekim slikovnicama može
zamijeniti i tekst u cjelini.

Standardno, ilustracija se smatra komercijalnom umjetnošću te je često služila u

svrhe promoviranja određenog pokreta, predmeta i sl. Dakle, u modernijim vremenima,
ilustracija ima osobitu važnu u komercijalizmu i promidžbi, prvenstveno reklami.
Takva vrsta ilustracije koristi se u raznim platformama (časopis, plakati, web stranice,
aplikacija, televizija te razni drugi digitalni mediji i sl.) s namjerom lakše dostupnosti
gledateljima i boljim prepoznavanjem proizvoda.

Osim ilustriranja knjiga, slikovnica, reklama i ostalog, ilustracijom se šalju poruke

koje utječu na razvijanja stavova, osjetila, razmišljanja pojedinaca kao i intelekt.
Osnovni pojmovi koji se vežu za ilustraciju kao dokumentacija, upućivanje i instrukcija
te uvjerenje sami govore o važnosti njezine uporabe. Svakodnevno se susrećemo s
brojnim ilustracijama iako ih, možda, na prvu ne zamjećujemo. Kako god, tematika
prikazana na ilustraciji ostaje nam u podsvijesti te kad se susretnemo s istom
tematikom asocirat ćemo ju s određenom ilustracijom koju smo prethodno vidjeli.

Pojavom moderne tehnologije, ponajviše računala, ilustracije rastu na jedan drugi

nivo. Naime, osim dovršavanja i usavršavanja slika neki ilustratori ilustriraju
kompletnu sliku u kompjuterskim aplikacijama kao što su Adobe Photoshop, Adobe
Illustrator, Corel Painter, Krita i mnogi drugi. Pored konvencionalnih ilustratora
razlikujemo i znanstvene ilustratore, koji ilustriraju određeni vizualni znanstveni
koncept, i medicinske ilustratore, koji ilustriraju dijelove ljudske anatomije.
2.1. Razvoj ilustracije kroz povijest

Početci ilustracije datiraju u daleku

prošlost te je prilično stara grana
umjetnosti. Ilustracija seže još u vrijeme
Starog Egipta i Mezopotamije. Stari
Egipćani koristili su papirus kao podlogu
svojih ilustracija. Uglavnom su ilustrirali
vjerske prizore. Prema podacima iz antičke
literature, knjige iz pretkršćanskog
razdoblja bile su ilustrirane, no nažalost
nisu sačuvane. Najstarija ilustrirana knjiga
nosi naziv papirus Letronne, a potječe još
iz 165.g. pr. Krista. Sadržaj iste bazira se
Slika 1. Bečki dioskuridi , rukopis
naučnog rada De Materia Medica na grafičke prikaze astrološkog sadržaja. U
Pedanije Dioskoridea, crtež divlje kupine.
vremenskom periodu, antika, knjige,
najčešće priručnici, su sadržavale i mnoge ostale teme poput botanike, mjerništva,
medicine i sl. Jedna od takvih priručnika nosi naziv Bečki Dioskurid (Carigrad, 512.g.).

Otkrićem nove pisaće podloge, pergamenta i kodeksa kao oblika knjige te

prelaskom na nj pojavljuje se novi način ilustriranja. Radi se o zamjeni kontinuiranog
svitka individualnim stranicama. Ova promjena ilustriranja datira još u 4. stoljeće. Prva
knjiga nastala u ovoj formi naziva se Bečka Geneza. Pretežito se svrstava u 6. stoljeće,
no mnogi misle kako je ta verzija zapravo kopija starije verzije iz 4. stoljeća. Sadrži 48
minijatura vezane uz teme Knjige Postanka. Tekst je ispisan grčkom uncijalom na
purpurnoj pergameni, a ukrašen je srebrnom i zlatnom bojom. Slike i tekst načinjeni su
po uzoru na kasnoantičko oslikavanje svitka. Točnije, slike nemaju okvir i slobodno su
umetnute u tekst.

Europsku ilustraciju 6. stoljeća obilježila je rimska umjetnost, odnosno rimske

ilustracije. Dolaskom kršćana oslikavanje se proširilo uporabom tempere i zlatnih
listića. Kodeksi srednjeg vijeka ukrašavani su inicijalima, no s vremenom, minijature
su zauzimale cijele stranice. Precizno, srednjovjekovna umjetnost Europe započinje
1000. godine pojavom romanike. No pravu procvat doživljava razvijanjem gotike tri do
četiri stoljeća kasnije. U ranoj romanici pojačava se uporaba ornamenata kao i
stilizacija. Inicijali su veoma bogato ukrašeni, a nerijetko zauzimaju i cijele stranice.
Kao tematika, koristi se životinjski i biljni svijet, bujnog karaktera. U ranome srednjem
vijeku, točnije od 5. do 11. stoljeća, razvijaju se merovinški skriptoriji u samostanima
poput Luxeuil, Chélles i mnogi drugi. Također, razvijaju se anglosaksonski i irski
skriptoriji koji sadrže neke od najstarijih oslikanih rukopisa Evanđelja na latinskom
jeziku kao što su Knjiga Kellsa (datirana je između 725. i 825. god.), Knjiga iz
Durrowa (druga polovica 7. st.) i Lindisfarnska evanđelja (kraj 7. i početak 8. st.). U
njima se nalaze prve ilustracije različitih motiva. Motivi koji su krasili ta evanđelja
kreću se od apokaliptičnih bića do brojnih ornamentalnih okvira te zasebno oslikanih
„ikona“ koje prikazuju dijelove Svetog pisma. Osim kršćanstva, u Islamu i drugim
religijama također se pojavljuju brojni iluminirani rukopisi različiti u tehnici, stilu i
motivima.

Visoki srednji vijek pretežno se bavi oslikavanjem kodeksa svjetovnog sadržaja.

Najčešće tematike istih bile su vezane uz povijesne kronike i viteške epove kao i
trubadurske poezije. Kao što se može pretpostaviti među najpopularnijim ilustracijama
bile su one biblijskog sadržaja, točnije biblijske „enciklopedije“ te spisi crkvenih otaca
i povijesnih autora. Tematika se pretežno kretala oko prikaza Apokalipse no ujedno su
nam srednjovjekovne ilustracije dočarale životne ambijente ljudi toga vremena.
Umjetnički svijet potkraj 12. stoljeća znatno je okupiran utjecajem trubadura u
Francuskoj, tzv. Minnesänger u Njemačkoj. Njihove zbirke pjesama bogato su oslikane
te zauzimaju cijele strane stranica knjiga. U pravo je ovo stoljeće, donekle potaknuto i
razvojem gradova, je stoljeće promjene u likovnoj umjetnosti i knjižnom slikarstvu te
dolazi do zaokreta u recepciji svijeta.

Gotičko razdoblje donosi brojne promjene. Oblikovanje prostora i likova te za

razliko od prethodne romanike koja se bazira na plošnosti, gotika daje dubinu,
trodimenzionalnost i tjelesnost. Osnovno htjenje ovog vremena je naturalističko
oblikovanje. Štafelajna slika postaje dominantna izražajna vrsta kasnogotičkog
vremena iz razloga što djeluje kao privatna stvar koju svaki građanin posjeduje.
Također, minijature i vitraji, dobivaju nove karakteristike. No, freska i dalje posjeduje
dominantnu ulogu.

Renesansa je u prvom redu naziv za talijansku umjetnost 15. i 16. st., a zatim i za
ostatak Europe. Gotika je otkrila čovjeka i priznala svijet, a renesanse se nastavlja
baviti istim no u smislu poistovjećivanja sa svijetom, stvarajući tako harmoniju. U
ranoj renesansi (tzv. quattrocento) ilustratori se bave uglavnom realizmom. Interes se
usredotočuje na pojedine elemente vizualne realnosti – prostor, volumen, anatomija,
realnost. U visokoj renesansi (tzv. cinquencento) renesansni odnos prema vizualnoj
realnosti pretvara se u viziju idealističkog jedinstva čovjeka i svijeta. Realistično
prikazivanje, poštivanje pravila perspektive, sklonost vitkosti, izduživanja proporcija i
linearizmu, neke su od glavnih odlika kasnogotičkog stila. Kao nastavak renesanse
upoznajemo manirizam nastao kao posljedica ekonomske propasti i duhovne krize te
on rabija renesnasni ''savršeni'' svijet. Nova otkrića Tylera Brahea i Johanna Keplera
razbijaju Kopernikovu savršenu simetriju kružnice i „divne simetrije“. Svemir biva
prikazan poput šupljeg geometrijskog tijela koji gubi svoju stabilnost, prostor postaje
elastičan i nepregledan, a proporcije i svjetlosni efekti proizvoljni. Teme i sadržaji su
vise smisleni. Uspostavlja se i veći broj očišta u prostoru čime se dobiva efekt
postojanja više perspektiva. Dürerov crtež čovjeka jasno prikazuje razliku
manirističkog ideala proporcija u odnosu na klasičnu Grčku umjetnost i renesansu.

Barok u slikarstvu i ilustraciji posebno je razdoblje koje je u potpunosti promijenilo

shvaćanje umjetnosti te doživjelo preporod. Najzaslužniji za širenje barokne umjetnosti
su Isusovci koji su gradili samostane po cijeloj Europi. Barok je poseban po svojoj
iluziji takozvanog dubokog prostora. Teme baroka uglavnom su portret, krajolik, mrtva
priroda ili krajolik, a neki umjetnici tog doba čak se i specijaliziraju za samo jednu od
tih teme ili ih dublje proučavaju. Nadalje, za čitavo je 18. ali i 19. stoljeće bitna
zajednička težnja za beskonačnošću prostora. Ona se očituje u nedefiniranosti,
otvorenosti, rastopljenim i izgubljenim udaljenostima kao i koncentraciji na dubinu,
slojevitost u beskonačnost predmeta. Dolaskom 20. stoljeća javlja se ekspresionizam –
izražaj. Jedan od najpoznatijih slika ekspresionizma je Krik Edvarda Munch-a.
Ekspresionisti iskazuju svoja unutarnja psihološka stanja i osjećaje, subjektivne
doživljaje svijeta. Kroz to vrijeme drvorez biva značajno popularan. Likovi su
deformirani, kompozicija uništena kao izražaj negativnih emocija. Također se javlja i
kubizam koji geometrijski oblikuje ilustrirane objekte, a kao nastavak kubizma javlja
se orfizam koji odovodi geometrizaciju u apstrakciju. Iz razloga što je orfizam usko
povezan s kubizmom nosi i naziv orfički kubizam (eng. Orphic Cubism).

Sredinom 20. stoljeća javlja se pop-art (eng. popular art, popularna umjetnost)
inspiriran popularnom kulturom i potrošačkim društvom; televizija, novine, časopisi,
filmske zvijezde itd. Nakon apstraktnog ekspresionizma i nadrealizma pop-art vraća
likovnu umjetnost figurama, a sliži kao preteča hiperrealizma.

U današnje vrijeme razvitkom moderne tehnologije razvitak ilustracije je

nepredvidiv i sve se više ljudi koristi se digitalnim dizajnom. No dosta ilustratora još
uvijek koristi ''papir i olovku'' tj. tradicionalni materijal kao glavni pribor prenošenja
njihovih ideja u fizički svijet umjetnosti.

3. AUTOR DIJELA NO LONGER HUMAN OSAMU DAZAI-A

Osamu Dazai, pseudonim od Tsushima Shūji, japanski je pisac koji je stekao slavu
krajem Drugog svjetskog rata kao književni glas tog vremena. Njegov mračan, ironičan
te na neki način iskrivljen ton pisanja savršeno je dočarao konfuziju poslijeratnog doba
Japana, vremena u kojem tradicionalne vrijednosti bijahu degradirane, a sva prošlost
biva nihilistički odbačena od strane mlađe generacije. Iako u njegovim djelima
pretežno prebiva tmuran i monoton osjećaj ujedno je bio i jako poznat po svom smislu
za humor - koji je ponekad dosegnuo farsu. Dazai je bio vrlo usredotočen i misaon
glede njegovog stvaralaštva, a njegove priče su bile puno više od pukog ispovjednog
dokumenta. Usprkos tome, njegova je umjetnost često bila zamagljena širokim
publicitetom koji je davan njegovom emotivnom rasulu. Upravo to njegovo emotivno
stanje bilo je izvor stalne privlačnosti, pogotovo među mladim čitateljima.

Mnogi japanski pisci današnjice ističu baš njega kao pisca koji je ostavio ogroman
utjecaj na njih kao umjetnike, ali i kao ljude. Fuminori Nakamura, jedan od
najutjecajnijih pisaca nove generacije, govori kako je kroz mladost njegov jedini bijeg
od stvarnosti bilo čitanje, no knjiga koja je imala najveći utjecaj na njega bila je upravo
No Longer Human. Nadalje, više-nagrađivani autor Shusuke Michio ističe kako je
Osamu Dazai promijenio njegov cijeli tijek života, točnije, da nije pročitao njegova
dijela on sada ne bi bio na poziciji na kojoj jest. Ovo je samo nekolicina autora koji su
osjetili umjetnost ovog velikog pisca, u Japanu je teško naći nekoga tko nije očaran
pisanjem Dazai-a, a u književnom svijetu – gotovo nikoga.

Čitatelji objašnjavaju Dazai-a kao predivno rječitog pisca čiji prirodni milje vreba u
degeneraciji svijeta oko sebe. Pronalaze jeku sebe u njegovim djelima te na taj način
dobivaju na znanje kako postoji još ljudi koji prolaze kroz slične situacije.
3.1. Biografija pisca

Dazai dolazi iz aristokratske obitelji, the

Slika. 2. Osamu Dazai
književnim časopisima, pisao poezije pa čak i pisao za novine Hirosaki Sveučilište.
Tusushima clan, koja potječe iz Kangi regije u
Japanu. Njegovo pravo ime je Shuji Tsushima no
uzeo je ime Dazai Osamu kao pseudonim 1933.
godine. Njegova obitelj biva dosta velika, a Dazai
rođen kao deseti od jedanaestoro djece 1909.
godine. Nakon rođenja jedanaestog djeteta
njegova je majka oboljela od teške bolesti te se
nije mogla brinuti za njega, a njegov je otac
provodio većinu vremena na poslu. Iz tog razloga
za Dazai-a su se brinuli sluge koje su ga
zlostavljale. Svoju nadarenost za pisanje je
krenuo pokazivati već u svojoj pred
adolescentnoj dobi te je kroz vrijeme sudjelovao u

Usprkos tome, studirao je kazališnu umjetnost zvanu Gidayu – kazališna predstava s

lutkama koja potječe iz Edo perioda. Studij mu je krenuo dobrim tokom sve do suicida
njegovog omiljenog pisca - Ryunosuke Akutagawa. Ovaj događaj ostavio je dubok trag na
njemu kao i nezamisliv očaj. Ubrzo je njegov veliki potencijal prešao u izbjegavanje
predavanja i padanja ispita. Uz to razvio je i problem s alkoholom. 1929. godine, dok je još
bio na studiju, pokušao je po prvi put počiniti samoubojstvo, no neuspješno. Iako mu je
mentalno zdravlje bilo veoma loše uspio je završiti studij u 1930. godini te se u istoj godini
nadalje upisao na studij Francuske književnosti na Tokyo Imperial Sveučilištu. No, u to
vrijeme, razvio je dosta teških problema s mentalnim zdravljem te je donio nekolicinu loših
odluka, a jedna od tih bila je odustajanje od studija kao i njegova veza s gejšom. Obitelj se
protivila toj vezi s obzirom da je Dazai dolazio iz aristokratske obitelji. Njihova odluka
bila je odreći ga se. Nakon otprilike dva tjedna od ovog događaja Dazai odlučuje pokušati
počiniti samoubojstvo po drugi put, no ovaj put pridružila mu se djevojka. Ona nije bila
ranije spomenuta gejša, već konobarica koju je upoznao u baru zvana Shimeko Tanabe.
Dazai je preživio uz pomoć ribara koji su bili u blizini obale gdje se događaj smjestio,
nažalost Shimeko nije bila te sreće. Nakon policijske istrage on biva optužen za pomoć u
samoubojstvu, no slučaj je kasnije odbačen zahvaljujući njegovoj obitelji. Ovaj incident
probudio je osjećaje u njegovoj obitelji te su mu oni odlučili pomoći. Nakon što se donekle
oporavio, Dazai i gejša - Hatsuyo Oyama, odlučili su vratiti njihovoj vezi što se nadalje
razvilo u brak. Iduće godine bijahu relativno spokojne u kontrastu s prošlim događajima.
Za vrijeme studiranja kao mentor dodijeljen mu je uspješni pisac Masuji Ibuse.
Zahvaljujući njemu, uspio je objaviti neke svoje radove kao i upoznati se s nekim od
sudionika japanskog književnog stvaralaštva. Također, bilo je to tijekom ovog vremena
kada je krenuo objavljivati dijela pod imenom Osamu Dazai. Usprkos njegovom izrazitom
trudu te radu koji je okupio sve njegove sate u danu, suočio se s problemima na Sveučilištu
zbog kojih nije ispio završiti studij. Ova situacija u kojoj se našao ponovno je invertirala
tok njegovog mentalnog zdravlja koji se slijedio trećem pokušaju samoubojstva.
Nemogućnost završetka studija kao i neuspješno zaposlenje u Tokyo Newspapers-u bilo je
previše za njegovo već doista narušeno mentalno zdravlje. Napisao je kratku priču nazvanu
Posljednje godine (eng. The Last Years) koja je trebala biti posljednje pismo svijetu. No,
kao i prva dva, i treći pokušaj biva neuspješan. Nekoliko tjedana kasnije dijagnosticiran
mu je akutni apendicitis te je bio primoran uzimati lijekove. Jedan od lijekova bio je
Pabinal koji kod pojedinaca stvara ovisnost. Među tim pojedincima bio je i Dazai.
Pokušavao se osloboditi ovisnosti no većinu puta to je bilo neuspješno. Kako bi se
oslobodio ovisnosti biva smješten u metalnu instituciju. Za ovo vrijeme Hatsuyo ga vara s
njegovim najboljim prijateljem. Nakon izlaska iz institucije Dazai se suočuje s njom te
odlučuju okončati brak. Nedugo zatim pisac nailazi na djevojku po imenu Michiko
Ishihara. Michiko mu je dosta pomogla glede njegove životne situacije i zdravlja te su
njegove iduće godine bile veoma mirne. No, nastavio je stvarati dijela u tamnom i
tmurnom tonu. Djelo po imenu Bannen postalo je vrlo uspješno u tim godinama. Tematika
se bazirala na godine njegove adolescencije tijekom kojih je većinu vremena proveo u
izolaciji. U vrijeme rehabilitacije Japana slava ovog autora dosegla je vrhunac. Neka od
njegovih poznatih djela u ovo vrijeme bila su Villonova žena (jap. Viyon no Tsuma) kao i
The Setting Sun (jap. Shayo). Shizuko Ota, djevojka koja je pisala dnevnik s događajima iz
njezinog života u poslijeratnim godinama, uvelike je utjecala na ovo djelo. Pored činjenice
da je ona bila veliki obožavatelj Dazai-a taj odnos se razvio u afera te su dobili
izvanbračnu kćer. Dolazak njihove kćeri ponovno je pogoršalo mentalno zdravlje Dazai-a
te se ponovno vratio starim navikama – alkoholu. Povrh svega, dijagnosticirana mu je
tuberkuloza, te mu zdravlje također nije išlo na bolje. Na kraju je napustio i ženu i
Shizuko. Sljedeća djevojka također je bila i posljednja. Tome Yamazaki i Dazai razvili su
ljubavni odnos te odlučili živjeti zajedno. U ovim godinama njihovog zajedničkog života
razvilo se i njegovo najpoznatije djelo No Longer Human (jap. Ningen Shikkaku). Djelo je
uspješno završeno prije njegovog posljednjeg te ujedno i uspješnog pokušaja ubojstva za
koji mu se pridružila i Yamazaki 1948. godine.

3.2. Književno stvaralaštvo

Prva zbirka kratkih priča, po imenu Bannen (1936; “The Twilight Years”) pokazala je
kako bi Dazai mogao biti dosta svestran pisac no, ipak, on se više usredotočio na
shishōsetsu (hrv. ''Ja'') tj. osobnu fikciju. Glede toga, većina njegovih likova u djelima
uvelike poprimaju osobnost ovog autora, kao i djela koja većinom sadrže situacije iz
njegovog osobnog života. Iako koristi doista mračne teme njegov stil pisanja dočarava iste
u jednom potpuno drugom svijetlu. Jedna od najpoznatijih djela ovog pisca je već ranije
spomenut The Setting Sun (Zalazeće Sunce). Naslov je izabran kao sinonim za Zemlju
Izlazećeg Sunca odnosno Japan. Ova priča je ujedno predivna i vrlo melankolična. Također
jedan od njegovih najpoznatijih citata nalazi se upravo u ovoj knjizi a to je: ''Čekati. U
našim životima, mi znamo radost, srditost, ogorčenost, kao i stotine drugih emocija, ali sve
ove emocije zajedno okupiraju jednostavnih jedan posto našeg vremena. Ostalih
devedeset-devet posto je samo život u iščekivanju. Čekam u trenutačnom očekivanju,
osjećajući se kao da mi se prsa tiješte, čekajući zvuk u koridoru za korake sreće. Praznina.
Oh, život je previše bolan, realnost koja potvrđuje univerzalno vjerovanje da je najbolje ne
biti rođen.'' Iako novela prati pad aristokratskih obitelji u modernom poslijeratnom Japanu
ranije spomenut citat je nešto s čim se svaka osoba može poistovjetiti, pa makar pomislila
ovako samo jednom u životu. Jedina razlika je što u životu Dazai-a ovaj osjećaj praznine
ga nikad nije ostavio. Te je ''najbolje je biti ne rođen'' njegova vodilja kroz život. Nadalje,
ranije spomenuto kratko djelo Villonova žena uz The Setting Sun djelo je koje označava
početak slave ovog autora. Već više puta spomenuto najznačajnije djelo te ujedno i
posljednje No Longer Human završeno je koji trenutak prije smrti njenog autora. Više o
samoj tematici kasnije. Neka od drugih poznatih djela su Otogi zōshi (1945; “Fairy Tales”)
kao nove verzije tradicionalnih bajki, prikazane s njegovim trijumfom i duhovitosti;
Tsugaru (1944; Return to Tsugaru) duboki memorijal posvećen njegovom mjestu rođenja;
Josito (1939; Schoolgirl) priča u prvom licu o životu is perspektive školske djevojke; Onna
no Ketto (Women’s Duel) gdje se neočekivano sam autor pojavljuje u priči; In Doke no
Hana (A Clown Star) autor uporno koristi iste riječi kako bi zbunio čitatelja, a protagonisti
pričaju direktno s čitateljem; Fugaku Hyakkei (Changing Scenery of Mt. Fuji) i Hashire
Merosu (Meros, Run!) kao djela koja u kontrastu s mračnim djelima, zapravo, pokušavaju
ohrabriti čitatelja.

4. TEMATIKA NOVELE NO LONGER HUMAN

No Longer Human novela je pisana u obliku dnevnika vođenog od strane protagonista

Ōba Yōzō-a, čovjeka koji mukotrpno prolazi kroz život u nesposobnosti otkrivanja svoje
prave unutrašnjosti te skriva istu ispod fasade plitkog humora. Djelo je podijeljeno u tri
memoranduma koja kronološki prati život Ōbe od rane dobi sve do kasnih dvadesetih.

Prvi memorandum govori o osjećaju otuđenosti od svijeta s kojom se protagonist bori

kao dijete. Objašnjava kako ne uspijeva razumjeti ljude koji ga okružuju i njihove živote u
egoizmu i iskrivljenoj vjeri. Kako bi se mogao suočiti s kolektivom te uspostaviti barem
površne socijalne odnose okreče se foliranju i pokušavanju predstavljanja sebe kao
humorističnu, sretnu osobu.

U drugom memorandumu Ōba postaje uvelike zabrinut kako njegovo zavaravanje

društva s prikazom sebe kao humorističnu personu doseže visoku ugroženost. Naime,
njegov školski kolega Takeichi progledava kroz njegovu ''fasadu'', a Ōba, kako bi se
zaštitio sprijateljuje se s njim. Takeichi mu pokazuje slike nalik duhovima talijanskog
slikara Amedeo Modigliani-a te mu objašnjava kako neki ljudi izražavaju svoje emocije
kroz slikanje. Ōba slijedi taj put no usuđuje se pokazati slike nikome osim Takeichi-a. Na
satovima slikanja upoznaje Horiki-a koji izrazito negativno utječe na njega i on počinje s
zapostavljanjem fakulteta, no i konzumiranjem alkohola i duhana. Upoznaje djevojku s
kojom pokušava počinit samoubojstvo, no ona umire, a on preživljava ostavši s ničim osim
osjećaja krivnje.

Prvi dio trećeg memoranduma ostavlja Ōbu bez mogućnosti završetka studija, te odlazi
živjeti s obiteljskim prijateljem. Pokušava uspostaviti normalnu vezu s samohranom
majkom no kasnije taj odnos se raspada. Tu shvaća kako je smisao čovjeka kao pojedinca
bježanje iz osjećaja straha od čovječanstva. Vraća se čestom konzumiranju alkohola
inspiriran Rubaiyatom Omar Khayyam-a. Ulazi u vezu s mladom, naivnom djevojkom
Yoshiko, koja ga pokušava spasiti od problema s alkoholom.
 Drugi dio trećeg memoranduma govori kako Yoshiko uspijeva izvući protagonista s
dna te on pronalazi uspješan posao kao ilustrator. No Horiki se ponovno pojavljuje te ga
ponovno odvlači u samo uništavajuće ponašanje. Za vrijeme njegovog razgovora o Zločinu
i kazni Fyodora Dostoevskog biva otuđen od Yoshiko te pored alkoholizma razvija
ovisnost o morfiju. Zatvoren je u mentalnu ustanovu te nakon izlaska seli se na izolirano
mjesto gdje završava djelo s otupjelom samo refleksijom nakon dubokog očaja.

5. INTERPRETACIJE I IMPLEMENTACIJE U POPULARNOJ

KULTURI

Popularnom kulturom smatra se skup umjetničkih i folklornih manifestacija koje

proizlaze izravno iz sustava vjerovanja, vrijednosti i tradicije naroda. Autori poput Michael
Bakhtina tvrde kako popularna kultura potječe kao odgovor na službenu kulturu iz razloga
što i jedni i drugi prikazuju različite društvene sektore, kao i različite ukuse i interese. U
tom smislu, popularnu kulturu karakterizira produkt koju su, u osnovi, stvorili ali i
konzumirali popularni slojevi odnosno obični ljudi. Popularno je ono što se sviđa velikom
broju ljudi. Također, smatra se jednim od naj upečatljivih čimbenika identiteta jednog
naroda. Njom se obično naziva upravo kultura glavnih tokova (mainstream), svakodnevna
kultura koja se sreće kroz život suvremenoga svijeta, određena kapitalom te redovito
medijski popraćena. Popularna kultura varira sadržajima no neki od njih su npr. u glazbi
jazz, rock, reggae; u filmu znanstvena fantastika, drama, horor; časopisi poput Vogue ili u
Hrvatskoj Story, stripovi, mange te mnogi drugi. Važno je napomenuti kako mnogi članovi
popularne kulture nalaze se tu u vrijeme nastanka, no kasnije prelaze u visoku kulturu.
Takav primjer pronalazimo kod književnika William Shakespeare-a. Također neizbježno je
i napomenuti važnu razliku između popularne i masovne kulture, a to je da popularna
kultura sadrži umjetničku vrijednost. Neki pripadnici današnje popularne kulture su
filmovi poput Gospodar prstenova i Ratovi zvijezda, knjižena djela Harry Potter
(J.K.Rowling) i Ono (Stephen King) te glazbenici Eminem i Adele.

Upravo iz razloga velike proširenosti popularne kulture sve češći su slučajevi

pretvaranja određenog djela u drugi žanr iste. Široka rasprostranjenost i laka dostupnost
svima, omogućuje širenje određenog djela većoj količini populacije. Iz ranijih primjer
možemo uočiti kako film Gospodar prstenova se zapravo originalno zasniva na
istoimenom romanu pisca John Ronald Reuel Tolkien-a te oba književna djela Harry
Potter i Ono imaju svoj istoimeni film, a također i postoje romani vezani uz fabulu Ratova
zvijezda. Interpretacija djela u popularnoj kulturi uvelike je značajno ne samo za autore već
i za sve ljude te osim puke zabave služi i kao sredstvo informiranja te educiranja.

5.1. FILM

Film, kao moderna umjetnost, uvelike zavisi na nauci i tehnologiji. Nastaje, ali i razvija
se, u uskoj vezi s industrijskom revolucijom, optičkom iluzijom te željom za prikaz
pokreta. Moderna filmska industrija nastala je početkom 19. stoljeća kroz niz tehnoloških
razvoja: stvaranje fotografije, otkriće iluzije kretanja kombinacijom pojedinačnih
nepokretnih slika kao i istraživanje kretanja ljudi ali i životinja. S početkom razvijanja
filma industrija doživljava drastične promjene i transformacije od kojih su neki pokrenuti
umjetničkim vizijama pojedinaca, neki u komercijalne svrhe a neki slučajno. Iako se
iskustvo gledanja filmova na pametnim telefonima može činiti kao drastično odstupanje od
preteče filma, na neki način zaslon malog formata, za jednog gledatelja, povratak je ranim
korijenima filma. Godine 1891. izumitelj Thomas Edison, zajedno s Williamom
Dicksonom, mladim laboratorijskim asistentom, izumljuje kinetoskop, uređaj koji služi kao
preteča projektoru za filmove. Kinetoskop je bio ormarić s prozorom kroz koji su pojedinci
mogli doživjeti iluziju pokretne slike. Budući da Edison nije osigurao međunarodni patent
za svoj izum, varijacije kinetoskopa ubrzo su se kopirale i uvelike proširile diljem Europe.
Ova inovacija bila je trenutni uspjeh, a brojni mehaničari i izumitelji počeli su se
poigravati metodama projiciranja pokretnih slika na veći ekran. Međutim, najveći
komercijalni uspjeh doživio je izum dvojice braće, Augustea i Louisa Lumièrea. Godine
1895. Lumièri su patentirali Cinématographe, lagani filmski. Za razliku od Edisonovog
kinetografa, Cinématographe je bio dovoljno lagan za jednostavno snimanje na otvorenom.
U prosincu 1895. održali su prvu komercijalnu filmsku projekciju na svijetu, sekvencu od
oko 10 kratkih scena, nazvanu Radnici napuštaju tvornicu Lumière. Film iz nijeme ere
općenito je bio vrlo pojednostavljen; sadržavao je pretjerano animirane pokrete kako bi
zaokupio oko te je bio popraćen glazbom uživo, koju su svirali glazbenici u kazalištu, i
pisanim naslovima za stvaranje raspoloženja kao i naraciju fabule. Veliku prijetnju kinu,
nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja pojava televizora. S obzirom na priliku da
gledaju "filmove" iz udobnosti svojih domova, milijuni Amerikanaca koji su posjedovali
televiziju do ranih 1950-ih posjećivali su kino daleko manje redovito nego samo nekoliko
godina ranije. U pokušaju da pridobiju publiku, studiji su iskoristili sve prednosti koje film
ima u odnosu na televiziju kao npr. televizijsko emitiranje 1950-ih bilo je crno-bijelo, dok
je filmska industrija imala prednost u boji. Kroz vrijeme i kino i televizija dobivaju boju te
zvuk, no i u današnje vrijeme televizija seže daleko ispred kino, ali kino je i dalje uvelike
posjećivano mjesto.

5.1.1. Ningen Shikkaku

Ningen Shikkaku film je nastao 2019. godine, a

premijera filma prikazana je 13. rujna iste godine.
U romanizaciji naslov filma glasi Ningen
Shikkaku: Dazai Osamu to 3 Nin no Onnatachi no
većinom se koristi skraćenica navedena ranije ili
engleski naziv. Trajanje filma je punih 120
minuta. Shun Oguri glavni je glumac te nositelj
radnje s ulogom Osamu Dazai-a. Fabula je rađena
dijelom prema noveli no i s komponentama iz
života samog autora. Žanrom se svrstava u dramu
i triler. Kritički gledano ovaj film više teži prema
marketinškom i komercijalnom cilju te ne prenosi
izvornu poruku knjige. Drugim riječima
Slika 3. Plakat za film Ningen napravljen je na temelju modernih filmova
Shikkaku, 2019. današnjice, a ne striktno prema ideji i umjetnošću
koju je pisac htio prenijeti svijetu. Pored ovog filma postoji i istoimeni stariji film,
snimljen 2010. godine. Važno je i napomenuti kako engleski prijevod ovog filma flasi The
Fallen Angel (hrv. Pali Anđeo) iako doslovan prijevod Ningen Shikkaku glasi
''diskvalificiran od postojanja kao čovjek''. Ova verzija vjernija je noveli te doslovce
prikazuje svaku komponentu iste. Protagonist radnje i nositelj uloge Ōbe naziva se Toma
Ikuta, a vrijeme trajanja 134 minute. Verzija iz godine 2019. scenografski je daleko
uspješnija, no kako god starija verzija vjernija izvoru nosi bolje recenzije i ocjenu. Radnja
ovog filma identična je svemu navedenom u točki 4. no ovim će putem biti nadodana
komponenta filma koja nije navedena ranije u opisu tematike. Film prikazuje scenu gdje
Horiki, muškarac šest godina stariji od protagonista, kojeg on upoznaje na satovima
slikanja, odvodi Ōbu u Blue Flower Bar. U međuvremenu Horiki odlazi, a Ōba upoznaje
pjesnika po imenu Chuuya Nakahara. Njih dvoje razgovaraju o općim stvarima vezanim za
svijet no na neki način uvijek završavaju u svađi. Premda se naizgled ne slažu međusobno
se duboko poštuju te Chuuya hvali Ōbu u razgovoru s drugima, što biva čudno iz razloga
što on nikada ne hvali druge ljude; nakon smrti Chuuye Ōba često posjećuje njegovo
mjesto počivališta. Važno je napomenuti kako su ove situacije zapravo situacije iz pravog
života, iz života Dazai-a i Chuuye, dvaju velikih umjetnika.