PITANJA IZ STRUČNOGA DIJELA

1. KOJI SE OČEVIDNICI MORAJU VODITI U LJEKARNI?

Očevidnik o izradi magistralnih i galenskih pripravaka (Laboratorijski dnevnik),
Očevidnik o izvršnoj provjeri kakvoće tvari koje se koriste za izradu
magistralnih i galenskih pripravaka (Dnevnik analize), Knjiga kopije recepata,
Očevidnik o prometu opojnim drogama (Knjiga narkotika), Očevidnik otrova,
Očevidnik temperatura u ljekarni, Knjiga rashoda, Knjiga rokova, Knjiga
defektura i Financijske knjige.
2. KOD MAGISTRALNOG RP-A NA ŠTO SE MORA OBRATITI PAŽNJA, NA
ŠTO SE MORA UPOZORITI PACIJENTA?
Provjeriti pojedinačne i dnevne doze djelatne tvari (ako su tvari jakoga i vrlo
jakoga djelovanja). Upoznati pacijenta s pravilnom i sigurnom upotrebom
pripravka.
3. KAKO SIGNIRATI GALENSKE I MAGISTRALNE PRIPRAVKE?
MAGISTRALNI: a) naziv i adresa ljekarne
b) naziv i sadržaj pripravka
c) način upotrebe
d) količina mag. pripravka
e) broj izradbenoga naloga (evidencijski broj u laboratorijskom
dnevniku)
f) broj za podizanje pripravka u ljekarni
g) paraf osobe koja je izradila pripravak
h) datum izrade magistralnog pripravka
GALENSKI: a) naziv i adresa ljekarne
b) naziv i sadržaj pripravka
c) način upotrebe
d) količina galenskog pripravka
e) broj izradbenoga naloga (evidencijski broj u laboratorijskom
dnevniku)
f) paraf osobe koja je izradila pripravak
g) propis kojem odgovara pripravak
h) rok upotrebe
i) način čuvanja

4. GDJE SE ČUVAJU LAKO HLAPLJIVE I ZAPALJIVE TVARI? KOLIKA JE

MAX KOLIČINA PO JEDNOM SPREMNIKU?
Čuvaju se odvojeno na posebno osiguranom mjestu s dobrom ventilacijom u
orginalnoj ambalaži. Maksimalna dopuštena količina po spremniku je 20L.
5. ŠTO SU DEKOKTI, KAKO SE PRIREĐUJU, ROK UPOTREBE?
Dekokti su vodene iscrpine droga za unutarnju upotrebu, koji se priređuju
ekstrakcijom s vodom na povišenoj temperaturi. Izrađuje se iz droga s čvršćom
strukturom i termostabilnim ljekovitim supstancijama. Iz 10 dijelova droge u
pravilu se izradi 100 dijelova dekokta. Kod dekokta s drogama jakog
djelovanja, mora biti propisana količina droge. Droga se usitni na propisan
način, nakvasi dijelom vode i zatim doda preostali dio propisane količine vode,
jednolično izmiješa i sve pokriveno grije na vodenoj pari. Sadržaj se zagrije na
 90°C, ako nije drugačije propisano i na istoj se temperaturi uz povremenom
miješanje grije još 30 minuta, a nakon toga vruće procijedi. Ostatak se na
cjedilu prognječi, ispere ključalom vodom, voda procijedi i njome dekokt dopuni
na propisanu količinu. Dekokti se kao i infuzi ne filtriraju već samo koliraju
(cijede) kroz tanki sloj vate, jer se djelatne supstancije često adsorbiraju na
koloidno otopljene balastne tvari. Stoga dekokti ne moraju biti bistri. Stabilniji
su od infuza jer se pripremaju uz zagrijavanje. Izrađuju se svježe, ex tempore.
Čuvaju se na hladnom signiraju bijelom naljepnicom uz napomenu „ Prije
upotrebe promućkati“ i „Čuvati na hladnom mjestu“, u medicinskim bocama
100-200g. Izdaju se max. 12h nakon izrade i moraju se utrošiti u roku od 3
dana.
6. ŠTO SU INFUZI, KAKO SE PRIREĐUJU, ROK UPOTREBE?
Infuzi su vodene iscrpine droga, namijenjene za unutarnju upotrebu, koje se
priređuju prelijevanjem droge s ključalom vodom. Infuzi se izrađuju u pravilu iz
droga nježnije strukture ili iz droga koje sadrže termolabilne, odnosno lako
hlapljive ljekovite supstancije. Iz 10 dijelova droge izrađuje se ako nije
drugačije propisano 100 dijelova infuza. Infuzi se izrađuju svježe ex tempore
ekstrakcijom droge pri povišenoj temperaturi. Za izradu infuza droga jakoga
djelovanja mora biti propisana količina droge. Droga se usitni na propisan
stupanj usitnjenosti i zatim nakvasi s jednakom količinom vode te ostavi na
sobnoj temperaturi da stoji 5 minuta. Zatim se doda propisana količina ključale
vodem uz povremenom miješanje, ostavi da stoji 30 minuta te procijedi.
Ostatak se na cjedilu prognječi, ispere ključalom vodom, voda procijedi i njome
pripravak dopuni na propisanu količinu. Na isti način se izrađuju infuzi
alkalodinih droga, uz prethodno kvašenje droga otopinom limunske kiseline čija
količina odgovara sadržaju alkaloida u drogi. Infuzi se ne filtiraju već samo
cijede kroz tanki sloj vate. Infuzi se mikrobiološki nestabilni pripravci zbog
prisustva veće količine vode, a i zbog sadržaja sirupa (oko 10%), koji takvi
pripravci kao korigens okusa često sadrže. Stoga se i mogu konzervirati (0,1%
metilhidroksibenzoat). Čuvaju se ako drugačije nije propisano na hladnom
mjestu, najviše 3 dana nakon izrade. Izdaju se u medicinskim bocama od 100-
200g. Signiraju se bijelom naljepnicom i oznakama „Prije upotrebe promučkati“
i „Čuvati na hladnom mjestu“. Moraju se izradi najkasnije u roku od 12 sati
nakon izrade, a bolesnik ih mora utrošiti u tijeku 3 dana. Ako su na recept uz
infuz propisane još i druge ljekovite tvari, one se dodaju gotovom infuzu.
7. ŠTO SU POMOĆNA SREDSTVA?
Pomoćna sredstva (ekscipijensi, adjuvansi). Među pomoćnim sredstvima
spadaju otapala, konzervansi, korigenski, antioksidansi, punila, veziva,
sredstva za oblaganje, lubrikanti, sredstva za raspadanje itd. Važna je njihova
funkcionalnost, kakvoća i stabilnost. Uloge pomoćnih sredstava su stabilnost
lijeka (konzervansi, antioksidansi, puferi, stabilizatori), oblikovanje lijeka
(površinsko aktivne tvari, punila, veziva, podloge), apsorpciju lijeka (sredstva
za raspadanje, vehikl, tvari za odgođeno oslobađanje lijeka). Pomoćna
sredstva utječu na oblikovanje, organoleptička svojstva lijeka, točnost
doziranja, kemijsku i mikrobiološku stabilnost, topljivost, apsorpciju,
bioraspoloživost, zaštitu lijeka, moduliraju odgovor organizma na lijek. Moraju
biti kemijski inertna, mikrobiološki ispravna, farmakološki i toksikološki interna,
 podnošljiva s drugim sastavnicama lijeka i tvarima s kojima dolaze u dodir
(spremnici). Daju fizičke karakteristime ljekovitim pripravcima, služe za
otapanje, adsorpciju, vezanje, emulgiranje, korigiranje okusa i boje,
stabiliziranje. Dodaju se u količina koje neće štetno utjecati na terapijski učinak
lijeka i neće biti inkopatibilne s ljekovitim tvarima.
8. ŠTO SU DOZIPULVERES?
To su podijeljeni prašci. Dozirani pripravci lijekova. Primjenjuju se peroralno.
Sadrže ljekovite supstancije jakoga i vrlo jakoga djelovanja. Lijek je podijeljen u
doze tj. količine koje bolesnik uzima odjednom. Podijeljeni prašci se izrađuju u
pravilu uz dodatak pomoćnih tvari kao jednolični prašci mase oko 0,5 g.
Ljekovite supstancije i pomoćne tvari se jednolično izmiješaju. Smjesa se
podijeli u propisan broj prašaka. Pri podjeli prašaka u propisan broj doza
obično se količina prašaka koja predstavlja jednu dozu ne važe. Redovito se
izvaže količina prašaka za 10 doza, te se ova količina pomoću plastičnih
kartica „od oka“ podijeli u 10 pojedinih doza. Ako je ukupna masa pojedinog
praška manja od 0.3 g dodaje se indiferentno sredstvo, kako bi se povećao
volumen takvih prašaka. Kao sredstvo za nadopunjavanje, ako nije drugačije
propisano upotrebljava se laktoza. Vrstu i količinu indiferentnog sredstva treba
uvijek naznačiti na receptu. Ako pojedinačna doza praška prelazi 1 g potrebno
je svaki prašak vagati.
9. KAKO SE IZRAĐUJU SASTAVLJENI PRAŠCI?
Sastavljeni prašci iz više ljekovitih supstancija i pomoćnih tvari izrađuju se tako
da se važu najprije najmanje propisane količine lijekova a zatim redom sve
veće, ako ne postoje opravdani razlozi za odstupanje od tog pravila. (npr.
Voluminozni prašci se dodaju na kraju). Kad se prašcima moraju primješati
tekućine ili tvari polučvrste konzistencije, onda takve dodatke treba najprije
dobro rastrljati s malom količinom jednog od propisanih prašaka, koji je za tu
svrhu najprikladniji. Kad se postigne homogena mješavina, primiješa se u
nekoliko preostali prašak.
10. PO KOJIM METODA SE MOGU PROPISIVATI PODIJELJENI PRAŠCI I
OBJASNI METODE?
Podijeljeni prašci kao dozirani lijekovi mogu biti propisani na dva načina:
metodom divizije i metodom dispenzije.
METODA DIVIZIJE – tada je na receptu propisana ukupna količina jedne ili
više ljekovitih supstancija i pomoćnih tvari koje treba podijeliti na određeni broj
doza (prašaka). Supskripcija na receptu u tom slučaju glasi: Div. in dos. aeq.
No. ( Divide in doses aequales No) – podijeliti u jednake doze. Broj prašaka se
na receptu označava rimskim brojevima.
METODA DISPENZIJE – propisana količina jedne ili više ljekovitih supstancija
i pomoćnih tvari samo za jednu dozu (jedan prašak). Ova se količina mora
množiti s brojem propisanih doza. Supskripcija na receptu u ovom slučaju
glasi: D.t.d. No (Dentur tales doses Numero) – daj takvih doza broj. Podijeljeni
prašci se pune u zamotke i kapsule različite vrste zavisno o svojstvima
ljekovitih supstancija. Zamotci od glatkoga bijeloga papira ili od voštanog
papira.
11. ŠTO SU PRAŠCI I KAKVI MOGU BITI ?
Prašci su pripravci krutih ljekovitih supstancija, droga ili pripravaka droga,
jednolične i propisane usitnjenosti; izurađuju se sa ili bez dodataka pomoćnih
tvari. Prema sastavu prašci se dijele u jednostavne praške – pulveres
simplices (sastoje se od jedne supstancije) i sastavljene praške -pulveres
mixiti, pulveres compostiti (predstavljaju mješavinu dviju ili više ljekovitih
supstancija, droga ili pripravaka droga odnosno njihvoih smjesa).
Prema načinu propisivanja jednostavni i sastavljeni prašci mogu biti:
nepodijeljeni – pulveres non divisi i podijeljeni – dosipulveres, pulveres
divisi.
Prema načinu upotrebe razlikuju se: prašci za vanjsku upotrebu – pulveres
pro usu externo i prašci za unutarnju upotrebu – pulveres pro usu
interno. Prašci se dobivaju usitnjavanje ili mljevenjem krutih tvari (ljekovitih
supstancija i droga) te sijanjem kroz propisana sita. Ljekoviti prašci neugodna
su mirisa i okusa, te prašci koji izazivaju anesteziju jezika, pra različite boje,
pune se u ljekovite kapsule izrađene iz različitih vrsta škroba. Gotovi ljekovi se
pune u želatinske kapsule.
12. ŠTO SU NEPODIJELJENI PRAŠCI?
Jednsotavni i sastavljeni prašci propisani kao nepodijeljeni primjenjuju se
uglavnom za vanjsku upotrebu i to kao prašci za posipavanje kože, sluznica i
rana, zatim za insuflaciju (upuhavanje) u različite otvore ili za pripremu različitih
otopina za obloge ili ispiranja. Prema potrebi izrađuju se i sterilizirani prašci za
posipanje. Za unutarnju upotrebu primjenjuju se nepodijeljeni prašci uglavnom
ako ne sadrže lijekove jakoga ili vrlo jakoga učina jer je doziranje praktičnim
mjerama (žlica, vrh noža) prepušteno samom boleniku. Kao nepodijeljeni
prašci propisuju se najčešće lijekovi u količini od 50 - 100 g. Izdaju se u
papirnatim vrećicama ili u kartonskim kutijama. *ljekovite supstance koje se
doziraju u vrlo malim količinama npr. Atropin sulfat nalaze se u obliku triturata –
pomiješani s laktozom u omjeru 1:100 kako bi se jednostavnije i točnije dozirali
pri izradi prašaka. * kodein-fosfat u prašku kombiniran s drugim lijekovima i u
dozi manjoj od 30 mg u pojedinom prašku ne spada pod režim paragrafika.
13. ŠTO SU GUTTAE I KOJE SUPSTANCIJE NE SMIJU BITI SASTAVNI DIO
KAPI?
Guttae su kapi, kapi su tekući pripravci lijekova namijenjeni za oralnu primjenu
a doziraju se u kapima.To su najčešće otopine ljekovitih supstancija u vodi,
etanolu ili ulju. Rjeđe su oblika suspenzije. Izrađuju se otapanjem, odnosno
suspendiranjem ljekovitih supstancija u odgovarajućem otapalu odnosno
vehikulumu. Kapi se izdaju u bočicama za kapanje s ugrađenom kapaljkom u
čepu (guttatorium) ili u medicinskim bočicama kojima se prilaže kapaljka
(instillator). Bolesnik uzima po nekoliko kapi, najviše 30. Ukupna količina tako
propisanog lijeka za internu upotrebu uobičajno iznosi 10 do 20 g. Kapi za
unutarnju upotrebu signiraju se bijelim naljepnicama. Ne smiju imati
supstancije jakoga i vrlo jakoga djelovanja. Napomena „Prije upotrebe
promučkati“ . *Hoffmanove kapi (solutio spirituosa aetheris) -eter + etanol 90%
- par kapi na kocki šećera protiv nesvjestice, eter služi kao i karminativ. Mogu
izazvati ovisnost. KARMINATIVI – sredstva protiv nadutosti. Podražuju crijeva
 na izlučivanje i upijanje, a time poboljšavaju probavu. Djeluju blago antiseptički
i spazmolitički te sprječvaju nepravilno vrenje i razvijanje plinova.
14. ŠTO SU MACERATI? ROK UPOTREBE?
Macerati su vodene iscrpine droga, koji se priređuju ekstrakcijom droge s
vodom na sobnoj temperaturi a namijenjenji su za unutarnju i vanjsku primjenu.
Izrađuju se u pravilu iz droga koje sadrže sluzi i droga koje sadrže termolabilne
supstancije. Iz 10 dijelova droge izradi se ako nije drugačije propisano 100
dijelova, a iz droga s sluzima 200 dijelova macerata. Za izradu macerata iz
droga jakoga djelovanja mora se propisati količina droge. Usitnjena droga
prelije se s vodom i uz povremeno miješanje ostavi, ako nije drugačije
propisano stoji 30 minuta na sobnoj temperaturi. Zatim se tekućina procijedi i
droga ispire vodom dok se ne dobije propisana količina macerata. Macerati se
izrađuju svježe ex tempore. Macerati se izdaju u bocama u količini od 100 do
200 g. Signiraju se bijelom ili crvenom naljepnicom za unutarnju ili vanjsku
primjenu s napomenom „ Prije upotrebe promućkati“ i „ Čuvati na hladnom
mjestu“. Sluzi su ugljikohidati, topivi u hladnoj i zagrijanoj vodi. Međutim kako
povišena temperatura nepovoljno utječe na stabilnost sluzi, macerati se
izrađuju hladnom vodom. Rok upotrebe je 3 dana.
15. ŠTO SU MIKSTURE?
Miksture su vodene otopine više ljekovitih supstancija, otopine ljekovitih
supstancija u tekućim ljekovitim pripravcima ili smjese tekućih ljekovitih
pripravaka. Namijenjene su za oralnu upotrebu, a doziraju se na žlice. Izrađuju
se uz dodatak korigensa kao i drugih pomoćnih tvari. U pojedinim slučajevima
mogu sadržavati neotopljene ljekovite supstancije kao talog (Mixturae
agitandae). Mixture agitande namijenjene su najčešće vanjskoj primjeni.
Miksture su u pravilu biste ili slabo zamućene. Zamućenje ili opalescencija
koja nastaje pri izradi miješanjem bristih otopina, ne odstranjuje se
filtriranjem. Takve miksture kao i miksture s talogom izdaju se s
napomenom „Prije upotrebe promučkati“. Kod mikstura vehikulum je obično
voda ili smjesa etanola i vode, čisti glcerol ili smjesa glicerola i drugih hidrofilnih
otapala. Koriste se i vegetabilna i mineralna ulja. Izrada miksutra koje
predstavljaju otopine zavisi od topljivosti ljekovitih tvari. Ako se krute ljekovite
tvari dobro otapaju u propisanom otapalu, izvažu se i prenesu u bocu, boca
tarira i najprije izvaže otapalo, a zatim se otopini dodaju ostale tekućine ukoliko
su propisane. Ako miksutra sadrži više ljekovitih tvari različite topljivosti,
paricijalno se otapaju i onda pomiješaju. Najprije se izvaže tvar koja se
najlakše otapa, stavi u tariranu bocu i doda manji dio otapala. Teže topljive
tvari posebno se pulveriziraju u tarioniku i rastrljaju s nešto otapala te otopljene
ili razribane prenesu u bocu. Ispirajući tarionik s otapalom nadopuni se sadržaj
boce na propisanu masu. Sirupi, hlapljive i aromatične tekuće tvari kao i
tekućine koje stvaraju talog dodaju se na kraju. Pri izradi miksutra s
talogom ne smije se jednostavno dodati netoplji prašak u otapalo. Da
neotopljene čestice što duže ostanu jednolično suspendirane u tekućoj fazi
može se prije dodatka menstruuma prašak u tarioniku rastrljati s nešto
pulverizirane arapske gume ili traganta. Miksutre su vrlo uobičajeni oblik lijeka.
Najčešće se upotrebljavaju interno kao ekspektoransi i sedativi.
Ekspektorantne miksture sadrže najčešće amonij-klorid i ekstrakt korijena
 sladića, a sedativne tinkturu odoljena i barbiturate. Izdaju se u količinama od
50-300 g a uzimaju se na žlice. Za peroralnu upotrebu signiraju se bijelom, a
za eksternu priomjenu crvenom napljepnicom. Bistra mixtura se na receptu
označava „Solutio“ a suspenzija „Mixtura agitanda“.
16. ŠTO SU OCULOGUTTAE I KOJE UVJETE MORAJU ZADOVOLJITI? ROK
VALJANOSTI MAGISTRALNO IZRAĐENIH KAPI?
To su kapi za oči, one su tekući ljekoviti pripravci namijenjeni za ukapavanje u
konjunktivalnu vrećicu, a doziraju se na kapi. Azyter kapi – 3 dana
(azitromicin) Najčešće su to otopine ili suspenzije ljekovitih supstancija u vodi
ili ulju. Izrađuju se aseptički. Upotrebljavaju se za liječenje očiju ili u
dijagnostičke svrhe. Kapi za oči izrađuju se otapanjem ljekovitih supstancija u
otapalu, odnosno suspendiranjem propisno usitnjenih ljekovitih supstancija u
odgovarajućem vehikulumu. Voda za izradu kapi za oči mora odgovarati
propisu vode za injekcije, a ulje propisu za neutralizirano sterilizirano ulje.
Ljekovite supstancije i pomoćne tvari za izradu očnih kapi moraju biti najbolje
kvalitete kakva se traži i supstancije za parenteralnu primjenu. Očne kapi
moraju imati optimalno terapijsko djelovanje i dobru fiziološku
podnošljivost, sterilnost tijekom upotrebe i stabilnost za određeno
vrijeme, moraju biti sterilne. Prema potrebi se na prikladan način
konzerviraju, osim jednodoznih kapi, te kapi za primjenu na ozljeđeno ili
posoperativno oko. Kapi za oči se propisuju u količini od 5g do 10g, a izdaju se
u bočici za kapanje s ugrađenom kapaljkom u čepu. Signiraju se crvenom
napljenicom. Otopine za oči za jednokratnu upotrebu posebno se opremaju.
Kapi za oči – suspenzije izdaju se s napomenom „ Prije upotrebe promučkati“.
Aseptički postupak uključuje uvjete pripreme pripravaka koji isključuje
kontaminaciju. Sve supstancije, pribor za izradu i ambalaža steriliziraju se
različitim metodama sterlizacije (termičke, bakteriološke filtracije). Izrada ovih
pripravaka je u laminarnom strujanju filtiranog sterilnog zraka (laminar flow
uređaju). Aseptički postupak ne osigurava uvijek potpunu sterilnost, pa se
gotovi pripravci dodatno steriliziraju. Kapi za oči mogu biti izotonične ili
hipertonične ali nikad hipotonične. Kapi za oči – suspenzije se ne
izotoniziraju. Rok konzervniranih kapi za oči je 30 dana. Rok valjanosti
magistralno izrađenih kapi je 5 dana.
17. ROK VALJANOSTI SULFOCETAMID-NA OCULOGUTTAE (SULFASOL
KAPI) ?
28 dana nakon otvaranja. Koriste se kod konjuktivitisa. Kapi se izrađuju u
sterilnom priboru iz kemikalija posebno samo za očne kapi, pune se u sterilnu
ambalažu, a sterilnost se može osigurati i bakteriološkom filtracijom. Kapi
sadrže sulfacetamid-natrij i vodu za inekcije a na propisu stoji oznaka Para
recenter! Znači izradi svježe. Ne smiju se upotrebljivati mutne kapi. Koriste se
kao bakteriostatik kod upale.
18. ŠTO SU PASTE I KAKO SE IZRAĐUJU?
Paste su masti – suspenzije s visokim udjelom (30-70%) dispergirane čvrste
faze (praška), a disperzijsko sredstvo je lipofilna podloga. Pasta se izrađuje
tako da se praškaste supstancije dobro usitne, izmiješaju i prosiju. Ljekovita
supstanca sitnijih čestica razriba se s dijelom rastaljene podloge, odnosno njoj
srodne tekućine (parafinsko ulje), za koju količinu treba smanjiti ukupnu
 količinu podloge. Postupnim dodavanjem preostalog dijela podloge izrađuje se
homogeni pripravak. Prednosti pasta: dobra lokalizacija i postajanost
premaza; ujedinjuju osobine posipa (hlade i isušuju) i masti (okluzivno i dugo
djelovanje na koži); pogodne kao podloge za aktivne tvari koje se trebaju
zadržati na određenom području kože (kod dekubitusa). Nedostaci pasta:
teško se nanose i uklanjaju; zadržavaju toplinu (kako bi se uklonio taj
nedostatak pasta, moguće je praškaste komponente umiješati u emulziju koja
se lako nanosi i ispire). Pastama se često dodaju različite ljekovite supstancije
kao rivanol, anestezin, urotropin i sumpor i sl. Mirisave i obojene supstancije se
dodaju na kraju. CINKOVA PASTA - cink oksid, talk, lanolin, parafin, vazelin;
adstrigens, zacjeljivanje kože
PASTA BECK – bizmut subnitrat, bizmut subkarbonat, bijeli vosak, vazelin –
adstrigens kod dermatitisa i dekubitusa. Netopive soli bizmuta pri kontaktu sa
sekretom rane, mogu preći u topivi oblik i resorbirati se. Stoga se ne preporuča
duža upotreba, niti na veće površine kože. Može se pojaviti
methemoglobinemija zbog redukcije u nitrit. Simptomi trovanja su: salivacija,
stomatitis, tamni zubi.
19. PASTA LASARI RUBRI? CINKOVA PASTA
Djeluje kao dermoantiseptik, antimikotik (protiv gljivica) i adstrigens (steže
tkiva).Oprez je potreban zbog moguće alergije na živu.
20. ŠTO JE POTREBNO UČINITI PRIJE IZRADE PASTE LASARI?
Cink oksid i talk se prosiju, izmiješaju sa salicilnom koja se dobro razriba te
zajedno sa rastopljenim vazelinom (dio) izmiješaju te se doda preostali vazelin.
Djeluje kao keratoplastik, adstrigens i adsorbens i upotrebljava se kod ekcema,
herpes infekcija, te zacjeljivanje ragada i fisura.
21. KAKVIM PRIBOROM SE IZRAĐUJE PASTA (MISLI SE NA OVU GORE
LASARI)?
Izrađuje se u porculanskom tarioniku uz upotrebu rožnatog ili plastičnog
pribora jer se spojevi žive lako reagiraju s metalima.
22. KAKO SE USKLADIŠTUJU DROGE I ZAŠTO?
Droge slabog djelovanja nalaze se u stojnicama na policama. Signature na
ovim stojnicama označene su crnim slovima na bijelom polju. Droge jakog
djelovanja (Remedia speranda) skladište s odvojeno od ostalih lijekova,
označene su s jednim križem. Droge vrlo jakog djelovanja (remedia
claudenda) označene su s dva križa, čuvaju se odvojeno i pod ključem a
stojnice su označene bijelim slovima na crnom polju. Opojne droge označene
su znakom paragrafa (paragrafici), čuvaju se odvojeno u metalnim ormarima s
ključem. Droge se opčenito čuvaju na suhom mjestu zaštićene od svjetlosti,
vlage, zraka i ostalih nečistoća, ako nije drugačije propisano čuvaju se u dobro
zatvorenim limenim posudama ili drvenim sanducima na suhom i hladnom
mjestu. Lakozapaljivi i eksplozivni materijal se mora čuvati odvojeno i
pažljivo na posebno osiguranom mjestu u suhoj prostorji s dobrom
ventilacijom. Lijekovi osjetljivi na povišenu temperaturu čuvaju se u
klimatiziranim prostorijama ili hladnjacima na temperaturi od 8-15°C, a jako
nestabilni lijekovi u hladnjacima na temperaturi 2-8°C.
23. KOJE DROGE NE SMIJU BITI SASTAVNI DIO SMJESE?
Droge jakog djelovanja NE SMIJU SE PROPISIVATI KAO ČAJEVI zbog
nesigurnog doziranja.
24. KOJA JE NAJČEŠĆA METODA EKSTRAKCIJE DROGA I KOLIKI JE ROK
VALJANOSTI?
Maceracija. Maceracija je jednokratna ekstrakcija propisano usitnjene droge s
propisanim otapalom pri sobnoj temperaturi. Droga se ekstrahira maceracijom
ako su djelatne supstancije slabo topljive, termolabilne ili sklone bubrenju.
Vrijeme maceracije može se skratiti turboekstrakcijom ili ultrazvučnom
ekstrakcijom. Rok valjanosti je 3 dana.
25. ŠTO JE PERKOLACIJA?
Perkolacija je kontinuirana ekstrakcija propisano usitnjene droge pri sobnoj
temperaturi koja se izvodi kontinuiranim i jednakomjernim protjecanjem
propisanog otapala kroz stupac droge u perkolatoru, u pravilu odozgo prema
dolje. Prethodno navlažena droga puni se u perkolator, na stupac se dolijeva
ekstrakcijsko sredstvo i droga se macerira 12 h. Otapalo se iz dobivenog
produkta djelomično ili potpuno upari.
26. ŠTO JE TINKTURA?
Tinkture su etanolno-vodene iscrpine droga ili etanolno-vodene otopine
ekstrakata droga. Tinkture su bistri, obojeni ljekoviti pripravci, mirisa i okusa na
droge iz kojih su izrađene. Tinkture se izrađuju: maceracijom (tinkture slabog
djelovanja, masneni omjer 1:5 – droga se ekstrahira 5 dana uz miješanje, zatim
se iscrpina odvoji, ostavi dva dana na hladnom i filtrira), perkolacijom (tinkture
jakog djelovanja masneni omjer 1:10) ili otapanjem (najčešće sa 70%
etanolom). Pročišćena voda u smjesi sa etanolom omogućava bubrenje
staničnih membrana i bolju topljivost nekih supstancija u vodi, a nekih u
etanolu. Tinkture se izradju u bočicama od stakla koje ne reaigra sa sastojcima
tinkture i koje u označenom roku valjanosti, osigurava: kvalitativno i
kvantitativno neizmijenjen sastav i djelotvornosti. Tinkture su relativno stabilne
iscrpine. Ako drugačije nije propisano, čuvamo ih u dobro zatvorenoj posudi,
na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti. Na posudama u kojima se čuvaju
tinkture jakog djelovanja mora se označiti datum posljednje kontrole sadržaja.
27. KAKO SE OZNAČAVA STUPANJ USITNJENJOSTI DROGA I ŠTO ON
OZNAČAVA?
Označava se arapskom brojkom iza naziva droge. Supanj usitnjenosti je duljina
stranica kvadrata sita kroz koje čestice prolaze (6, 3, 2, 0.75).
28. KAKO SE ISKAZUJE SASTAV NA MAGISTRALNOM RECEPTU?
Masa, volumen, broj kapi, broj internacionalnih jedinica, masneni udio, volumni
udio, masnena koncentracija, masneni omjer i volumna koncentracija.
29. ŠTO SU LINIMENTA?
To su mazila, tekući a iznimno polučvrsti pripravci lijekova namijenjeni za
utrljavanje u neozlijeđenu kožu. Mazila sadrže ljekovite supstancije otopine,
emulgirane ili suspendirane u propisanom otapalu, odnosno vehikulumu.
Mazila u obliku suspenzija i emulzija izdaju se s napomenom „ Prije upotrebe
promučkati“. Primjer je benzilbenzoat mazilo protiv svraba.
30. ŠTO SU COLLYRIA?
To su vode za oči. Tekući pripravci lijekova za ispiranje ili kupanje očiju.
Izrađuju se, čuvaju i ispituju prema općem propisu za kapi za oko.
31. ŠTO SU SIRUPI?
Sirup su viskozni tekući vodeni pripravci slatkog okusa za oralnu uporabu, a
doziraju se na žlice. Mogu biti: otopine, suspenzije ili gotovi suhi koncentrati
koji se izrađuju ex tempore otapalom, najčešće Aqua purificata. Moraju
sadržavati najmanje 45% saharzoe, a mogu sadržavati i druge mono i
disaharide. Koncentrirana otopina saharoze osigurava postojanost sirupa. U
takvoj otopini, zbog osmoze, bakterije nemaju mogućnost razvoja (visoka
koncentracija oduzima vodu iz stanice) te je saharoza ujedno i konzervans.
Sirup simplex sadrži 64% saharoze u vodi – stabilna otopina, rezistentna na
kristalizaciju i rast mikroorganizama. Izrađuju se otpanjem lijeka i pomoćnih
tvari uz zagrijavanje ili bez, otpanjem ili suspendiranjem lijekova u običnom
sirupu:
a) TOPLIM POSTUPKOM – otapamo saharozu i ostale sastavnice u
pročišćenoj vodi, voćnim sokovima ili iscrpini droge, uz umjereno grijanje (25-
40°C). Otopina se zatim zagrije do vrenja i kuha 2 minute. S površine se
odstrani pjena, vruću otopinu (75-95°C) dopunimo vodom do propisane mase,
prema potrebi još vruće procijedimo ili filtriramo, te punom u sterilizirane boce i
odmah začepimo. Zagrijevanjem ubrzavamo otapanje šećera, te pospješujemo
izlučivanje bjelančevina koje su zaostale pri proizvodnji šećera (pjena).
Kuhanjem se otopina djelomično sterilizira, ali vrijeme se kuhanja mora
ograničiti na 2 minute da bismo spriječili inverziju saharoze( primjer sirup
bijelo sljeza, sirup trputca)
b) HLADNIM POSTUPKOM – otapamo ili miješamo lakohlapljive ili
termolabilne supstancije u običnom sirupu (sriup timijana s natrij-bromidom)
c) OTAPANJEM SUHIH KONCENTRATA – prije izdavanja dodatkom
propisanog otapala suhi koncetrat prevodimo u tekući oblik. Sirup se čuvaju na
15-25°C, zaštićeni od svijetlosti.
32. ŠTO NE SMIJU SADRŽAVATI SIRUPI?
Sirupi ne smiju sadržavati polisaharide, umjetne boje i umjetna sladila. Sirupi
ne smiju sadržavati lijekove s vrlo jakim djelovanjem, a mogu se podijeliti na:
1. Sirupi koji uz šećernu komponentu sadrže iscrpine aromatičnih droga (služe
kao korigensi npr. sirup naranče ili limuna) ili iscrpine droga sa sluzima npr.
sljezov sirup) saponinima, eteričnim uljima (sirupi služe kao lijekovi).
2. Sirupi koji sadrže kao ljekovite komponente čiste kemijske susptancije
3. Sirupi koji sadrže iscrpine iz droga i čiste ljekovite supstancije (sirup
timijana)
4. Sirupi koji dolaze kao suhi koncentrati, a koji se otapaju ili miješaju s vodom
33. ŠTO JE GLAVNI KOLIČINSKI SASTOJAK SIRUPA I KOLIKO JE
DOZVOLJENO VRIJEME KLJUČANJA KOD IZRADE SIRUPA I ZAŠTO?
Glavni količinski sastojak sirupa je saharoza (min. 45% saharoze). Vrijeme
ključana je 2 minute zbog inverzije saharoze.
34. ŠTO SU RINOGUTTAE, KOJE UVJETE MORAJU ZADOVOLJITI?
Kapi za nos, to su tekući ljekoviti pripravci namijenjeni za ukapavanje u nosu
šupljinu, a doziraju se na kapi. Najčešće su vodene otopine ljekovitih
supstancija ili otopina ljekovitih supstancija u glicerolu, smjesi glcerola i vode ili
propilenglikolu. Po mogućnosti trebaju postići viskoznost sekreta nosa, pa
se kao vehikulum upotrebljavaju i vodene otopine sluzi (npr. Macerat
korijena bijeloga sljeza). Sluzi povećavaju viskoznost otopina, održavaju
sluznicu vlažnom i smanjuju nadražaj. Kapi za nos obično sadrže antiseptike,
lokalne anestetike, a ako sadrže sluzi i oznakama „Prije upotrebe promučkati“ i
„Čuvati na hladnom mjestu“. Izdaju se u bočicama s kapaljkom. Kao kapi a nos
najčešće se koriste kapi efedrin klorida kao 1%, 0,50% i 0,25% otopina, koja je
izotonična, odnosno blago hipertonična ako se efedrin otopi u fiziološkoj
otopini. Djeluju kao vazokonstriktor, kod prehlada, rinitisa, sinusitisa.
35. KOJA POMOĆNA SREDSTVA SE NE SMIJU UPOTRIJEBITI PRI IZRADI
KAPI ZA NOS?
Parafin i masna ulja više se ne preporučuju zbog toga što koče gibanje cilija u
nosu i mogu izazvati probleme u respiratornom traktu.
36. ČIME SE IZOTONIZIRAJU KAPI ZA NOS?
Kapi za nos mogu se izotonizirati NaCl-om ili fiziološkom otopinom i mogu se
konzervirati.
37. ŠTO SU SOLUTIONES MEDICINALES?
To su otopine lijekova. One su tekući bisti pripravci koji sadrže jednu ili više
ljekovitih supstancija otopljenih u odgovarajućem otapalu. Otapala su najčešće
voda, etanol, glicerol te vegetabilna i mineralna ulja. Otopine su namijenjene za
neporednu vanjsku ili unutarnju upotrebu, te za izradu drugih ljekovitih
pripravaka.
38. PRINCIP IZRADE OTOPINA?
Otopine lijekova se u recepturi izrađuju prema općem principu za izradu
otopina tj. otapanjem jedne ili više supstancija u odgovarajućem otapalu ili
kemijskim reakcijama u otopini ili ekstrakcijom droga (macerati, infuzi, dekokti,
tinkture). Pri izradi otopina treba voditi računa o kemijskoj naravi i fizikalnim
svojstvima i supstancija koje se otapaju. Ako na receptu nije navedeno otapalo
za pripremu otopina, za pripremu vodenih otopina lijekova upotrebljava se
pročišćena voda, a za pripremu uljnih otopina vegetabilna ili mineralna ulja.
Otopine lako topljiviih krutih supstancija izrađuju se obično tako, da se najprije
kruta supstancija izvaže te prenese pomoću plastične kartice u već tariranu
bocu, zatim se u bocu odvagne otapalo i mućkanjem izradi bistra otopina. Ako
se supstancija teško otapa, prethodno se razriba u tarioniku, a zatim otopi u
hladnom ili ako je supstancija termostabilna u zagrijanom otapalu. Od
higroskopnih tvari (kalcij-klorid, kalcij-bromid, natrij-bromid i cink-klorid) odmah
se izrađuju 50%-tne otopine (1:1), jer se te supstancije ne mogu izdati u krutom
stanju. Pri izradi otopina važu se najprije najmanje količine ljekovitih tvari, zatim
veće. Do odstupanja od tog principa dolazi u onom slučaju kad je potrebno
redoslijed izmijeniti da bi se spriječilo stvaranje inkompatibilnosti. Tekućine
propisane u količini manjoj od 1 g dodaju se u kapima.Sve otopine se moraju
izdavati bistre. Ako je potrebno moraju se prije izdavanja filtrirati, a mogu se i
izotonizirati. Lijekovi u obliku otopina izdaju se u bocama. Boce nisu
standardizirane zato se sve otopine moraju vagati pa i pročišćena voda koja
služi kao otapalo. Boce se odabiru prema osjetljivosti lijeka na svijetlo. Lijekovi
u obliku otopina za unutarnju primjenu izdaju se u dječjoj praksi u količini od 50
g(= 10 malih žlica) ili 100 g (= 10 srednjih žlica), a za odrasle 150 g (= 10
velikih žlica) do 200 g (=13 velikih žlica).
39. KOJE SE SUPSTANCIJE PRI IZRADI LJEKOVITIH OTOPINA DODAJU
NA KRAJU?
Mirisne i hlapljive tvari te obojene tekućine dodaju se na kraju.
40. IODI SOLUTIO AETHANOLICA – NAČIN IZDAVANJA, UPOTREBA?
Jod, kalij jodid, voda, etanol. Ova otopina nastaje kemijskom reakcijom – kalij
jodida koji je posrednik topljivosti koji pospješuje topljivost joda i sprječava
nastajanje jodidne i hipojodidne kiseline. Iodi solution ethanolica se dodaje
drugim pripravcima, a ima antiseptičko djelovanje. Čuva se u tamnoj boci s
ubrušenim čepom. Oprez je potreban kod pripravaka s jodom, s obzirom da se
jod resorbira preko kože, a ima teratogeno djelovanje, pa se pripravci s jodom
ne smiju koristiti u trudnoči i laktaciji.
*iodi solutio ethanolica + kalij jodij + natrij klorid + aqua purificata = Bresgen
solutio – antiseptik za usta i grlo. Pri pripremi se koristi rožnati pribor jer je kalij
klorid korozivan.
41. NAČIN IZDAVANJA RUSKE VODE?
Novokain + anestezin + mentol + etanol 70%. Priprema se otapanjem
praškastih komponenata u alkoholu. Djeluje kao iritans, prokrvljuje kožu, dok
novokain i anestezin imaju lokalno anestetsko djelovanje. Protiv bolova,
glavobolja, reuma, artitis. Izdaje se u tamnoj boci sa crvenom signaturom.
42. IZRADA, ČUVANJE I UPOTREBA ACIDI BORICI SOLUTIO?
Rp. Acidi borici 3,0
Aquae purif. Ad 100,0
Ova se otopina naziva borna voda, a priprema se otapanjem boratne kiseline u
vreloj vodi. Čuva se u staklenoj boci, a zbog kvarenja izrađuje se ex tempore.
Označava se crvenom signaturom. Borna voda ima vrlo slab bakteriostatski i
fungicidni učinak, koji se svodi praktički na efekt hladnog obloga, pa se može
zamijenit vodom. Kao 3% otopina neznatno koči rast gljivice candidae albicans
i ne utječe na mnoge patogene klice. Preporuka WHO-a je zabrana primjene
boratne kiseline u pedijatriji i ograničavanje njene upotrebe u drugim
područjima primjene. Znaci otrovanja su: eritematozni osip s ljuštenjem kože,
povraćanje, proljev, pad cirkulacije, duboki šok i koma. Mogu se pojaviti
konvulzije, oligurija, anurija, snižena ili povišena temperatura. Kumulira se u
organizmu, a smrt može nastupiti 3-5 dana nakon unošenja u organizam.
Letalna doza unesena ingestijom za djecu je 3-6 g, a za odrasle 15-25 g.Ne
izdavati za djecu do 3 godine, ne izrađivati mast za djecu s bornom vodom, niti
u kombinaciji sa saharinom protiv soora.
43. ZA KOJU VRSTU MASTI SE NE SMIJE UPOTREBITI VAZELIN?
Za izradu apsorpcijskih masti. Zbog toga jer ne oslobađa dovoljnu ljekovitu
supstancu. Izrazito je vazelin lipofilan, ne prodire kroz kožu, djeluje površinski.
Ne koristiti kod akutnih bolesti jer stvara nepropusni sloj, koža ne diše.
44. KOLIKO MORA BITI TALIŠTE PODLOGE ZA IZRADU LJEKOVITE
MASTI?
Mora biti oko 40 °C jer to osigurava dobru razmazivost. Podloge moraju biti
fiziološki podnošljive, fizički i kemijski stabilne, moraju optimalno otpuštati
ljekovitu tvar, ne smiju regirati s ljekovitom tvari i moraju imati mogućnost
vezanja ljekovite tvari. Za čepiče su zahtjevi za podloge: što manji interval
između točke taljenja i skrutnjavanja, dostatna viskoznost, podnošljivost, dobro
oslobađanje ljekovite supstancije.
45. PODJELA MASTI S TERAPIJSKOG STAJALIŠTA?
a) pokrovne (zaštitne) – primjenjuju se za zaštitu zdrave kože od vanjskih
utjecaja kao što su npr UV-zrake, kemijski agensi
b) penetracijske (prodiru u gornje slojeve kože) – primjenjuju se za liječenje
bolesne kože jer prodiru u gornje slojeve kože
c) apsorpcijske (prodiru u sve slojeve kože -djeluju sistemski) – za liječenje
tjelesnih bolesti (reumatizam) jer prodiru kroz sve slojeve kože. Aplicirane na
velikoj površini mogu imati toksičan učinak i to čak sa letalnim ishodom
(salicilna ili boratna kiselina)
46. PODIJELA MASTI S OBZIROM NA METODE IZRADE?
Masti otopine, masti emulzije i masti suspenzije.
MASTI OTOPINE - izrađuju se tako da se podloga rastali na što nižoj
temperaturi i dobro usitnjena ljekovita supstancija otapa se u talini uz
neprekidno miješanje. Nakon potpunog otapanja čvrste tvari, smjesa se miješa
do hlađenja. Veće količine otopljene ljekovite supstancije mogu uzrokovati pad
točke taljenja pripravka, čime se znatno narušava plastičnost pripravka pa je
potrebno dodati neko od sredstava za povišenje viskoznosti. Topljivost je
najčešće mala, pa je bolje izraditi mast suspenziju. Nije prikladno otopinu
ljekovite tvari otopiti u masti jer može doći do kristalizacije kad otapalo ispari.
MASTI EMULZIJE – izrađuju se tako da se podloga i emulgator rastale i uz
neprekidno miješanje dodaje vodena otopina ljekovite supstancije zagrijana na
tempertauru taline a dobivena smjesa miješa se do hlađenja. Temperatura
ovisi o sastavu masne faze i ako su nazočni voskovi, ona je nešto viša (u
pravilu ne bi smjela biti viša od 70°C) a tada treba paziti da li su ljekovite
supstancije termolabilne. Ljekovita supstancija ovisno o svojim osobinama
može biti otopljena u vodenoj ili masnoj fazi. Ako nije potpuno topljiva u jednoj
od faza pa se u njoj nalazi suspendirana, anstaju suspenzijsko-emulzijske
masti. Pripravke te vrste treba izraživati u količinama uvjetovanim potrošnjom.
Dužim čuvanjem mogu se pokvariti podloge (užeglost), promijeniti disperznost
(rast kristala, odvajanje faza), raspasti ljekovite supstancije i mogu ih
kontaminirati mikroorganizmi.
MASTI SUSPENZIJE – najviše ljekovitih masti izrađuju se kao masti-
suspenzije. Najprije se pripremi koncetrat-ljekovita supstancija što sitnijih
čestica razriba se s istom ili dvostrukom količinom rastaljene podloge ili njoj
srodne tekuće promoćne tvari (parafinsko ulje) za koju se količinu mora
umanjiti količina podloge. Pritom se ljekovita supstancija još više usitnjuje, jer
zbog plastičnog ponašanja podloge i velikog udjela čvrste tvari, dovedena
mehanička energija djeluje jače nego kada je udio ljekovite supstancije manji.
Osim toga, međusobnim trenjem čestica otupljuju njihovi oštri bridovi što
uklanja mogućnost nadražujućih učinaka. Postupnim dodavanjem preostalog
dijela podloge iražuje se homogeni pripravak. Uobičajeno recepturnu izradu u
patenama trebala bi zamijeniti izradom u hrapavim tarionicima, u kojima se
uporabom pistila odgovarajuće dimenzije uz nešto duže vrijem razribavanjem
(20 do 25 min) dobiju pripravci bolje kakvoće. Potpunija homogenost
 pripravaka postiže se uporabom trovaljka. Porculanski su valjci položeni
vodoravno, bočni valjci rotiraju a srednji je učvršćen. Homogenizacija se
postiže tlakom, trenjem i smicanjem.
47. ŠTO SE DODAJE NA KRAJU KOD IZRADE MASTI?
Na kraju izrade masti dodaju se mirišljave, lakohlapljive i obojene tvari (npr.
Peruanski balzam). Po potrebi masti se mogu i sterilizirati. Masti se čuvaju, ako
nije drugačije propisano, u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu,
zaštićeno od svjetlosti.
48. ŠTO SU TEKUĆI PUDERI I ČEMU SLUŽE?
Tekući puderi (pastae aquosae) su pripravci u obliku suspenzija za vanjsku primjenu
a namijenjeni su za premazivanje kože. Najčešće sadrže kao tekuću fazu smjesu
etanola, glicerola i vode, a kao osnovu krute faze smjesu cink-oksida i talka. Tekući
puderi se izrađuju prema općem principu za izradu ljekovitih suspenzija. Pripremaju
se u tarioniku rastrljavanjem s pisilom da bi se kruta faza što jednoličnije
suspendirala u tekućini. Netopljivi prašak ne smije se jednostavno dodati u tekuću
fazu. Tekući se puderi izdaju u bocama širokog grla ako sadrže više od 40%
praškastih supstancija , a ako ih sadrže manje izdaju se u medicinskim bocama
uskog grla. Izrađuju se u količni 50-100 g. Signiraju se crvenom naljepnicom s
napomenom „Prije upotrebe promučkati“. Tekući se puderi apliciraju na kožu
mazanjem pomoću tampona vate ili štapića čiji je vrh omotan vatom. Prije svake
nove primjene pudera nije potrebno odstraniti ostatke stare naslage, jer se time često
nepotrebno nadražuje koža. Starije se naslage obično premazuju novom. Kad je
potrebno, ostaci se namaza uklanjaju.
*Puder s anestezinom – Etilaminobenzoat se otopi u razrijeđenom etanolu. Cink-
oksid i talk se pomiješaju u tarioniku te im se uz stalno miješanje u obrocima dodaje
smjese glicerola i vode dok se ne dobije jednolična gusta masa, konzistencije paste.
Tada se doda otopina etilaminobenzoata i prenese u medicinsku bocu širokog grla.
Ostatak smjese glicerola i vode se iskoristi za ispiranje tarionika. Sadržaj se prenese
u bocu i promućka.
49. DA LI JE POTREBNO IMATI PROIZVODNU DOZVOLU ZA GALENSKI
PRIPRAVAK?
Ne.
Članak 30. Zakona o lijekovima
Pravne osobe sa sjedištem u RH mogu proizvoditi lijekove samo na temelju i u
skladu s proizvodnom dozvolom. Proizvodnu dozvolu iz stavka 1. ovoga članka daje
ili uskraćuje rješenjem Agencija. Proizvodna dozvola potrebna je za cjelovit postupak
ili pojedine dijelove proizvodnje lijeka. Proizvodna dozvola daje se za proizvodni
pogon ili pogone u kojima će se obavljati proizvodnja za farmaceutski oblik i određeni
lijek ili skupinu lijekova. IZRADA MAGISTRALNOG I GALENSKOG PRIPRAVKA
NE SMATRA SE PROIZVODNJOM U SMISLU OVOGA ZAKONA.
50. ŠTO JE VALIDACIJA?
Validacijom analitičkog postupka se utvrđuje i dokumentira prikladnost ispitivanog
analitičkog postupka za određenu primjenu. Postupak ocjenjivanja značajki mjernog
postupka i provjeravanje da li te značajke zadovoljavaju neka prethodno postavljena
mjerila.
51. S ČIME SE PRIPREMAJU SUHI SIRUPI EX TEMPORE?
Prije izdavanja, ex tempore, dodatkom propisanog otapala suhi koncentrat
prevodimo u tekući oblik. Najčešće otapalo je pročišćena voda.
52. ŠTO SU LOSIONI?
Tekući pripravci lijekova u obliku otopina, suspenzija ili emulzija, a primjenjuju se
najčešće za premazivanje, čišćenje ili liječenje bolesne kože. Tu spadaju i tekući
puderi jer se koriste za liječenje bolesne kože, a nisu miksture jer služe za vanjsku
primjenu.
53. KOJI JE SADRŽAJ SALICILNE KISELINE U LOSIONIMA S KERATO
PLASTIČNIM UČINKOM?
2%
54. KADA OTAPALO NIJE PROPISANO U ČEMU SE OTAPA LJEKOVITA
SUPSTANCIJA?
Ako nije propisano
.
55. IZRAČUNAVANJE DJEČJIH DOZA?
DOJENČAD : Kod dojenčadi treba u prva tri mjeseca života općenito izbjegavati
lijekove.
Za dijete mlađe od jedne godine formula prema Bologniniju :

D= __1_____
20- m
D = terapijska doza za dijete u odnosu za odraslog čovjeka
(npr. Za 3-mjesečno dijete doza je 1/17 doze za odraslog).
Djeca: Terapijske doze za djecu navedene su u farmakopejama tabelarno. Dječja
dob u tablici podijeljenja je u tri razdoblja:4-12 mjeseci, 1-5 godina i 5-14 godina. Za
nenavedene tvari u tablici doze računama prema:
a) GODINAMA DJETETA:
Dilingovo pravilo – Dječja doza = (godine djeteta/20) x doza za odraslog
Youngova formula – za djecu između 3 i 12 godina;
Dječja doza = (godine djeteta/godine djeteta +12) x doza za odraslog
Ausgsbergova formula prema godinama – Dječja doza = 4x dob (u
godinama) + 20 = % doze odraslog
b) MASI DJETETA
Uzima se u obzir djeterova razvijenost.
Formula prema Thiemich-Feer-u – Dječja doza = (masa djeteta/70) x doza
za odraslog
Augsbergova formula prema masi – Dječja doza = 1,5 x masa (u kg) + 10 =
% doze odraslog
c) POVRŠINI TIJELA
Nomogramom se određuje površina tijela djeteta na osnovu njegove visine i
mase.
Dječja doza = (površina djeteta/površina odraslog) x doza za odraslog
Površina tijela dojenčeta iznosi prosječno 0,25 m 2, male djece 0,5 m2, djece od
6-8 godina 0,8 m2, od 9-12 godina 1 m2, od 13-16 godina 1,5 m2, a kod
odraslih 1,7 m2.
56. ŠTO ZNAČI TOČNO MJERITI I KOJA JE DOZVOLJENA GRANICA
ODSTUPANJA?
U ispitivanjima graničnih vrijednosti, kao i u kvantitativnim analizama, naznačena je
približna količina tvari koja se uzima u ispitivanje. Stvarna se količina, koja može
odstupati najviše do 10% od navedene, precizno izvaže ili izmjeri, a rezultat se
računa prema stvarnoj količini. U ispitivanjima koja se temelje na usporedbi s
poredbenom tvari u istim uvjetima uzima se točno naznačena količina. Reagensi se
koriste u propisanim količinama. Količine se važu s točnošću koja odgovara
naznačenom stupnju preciznosti. U slučaju vaganja točnost odgovara +- 5 jedinica
nakon zadnje naznačene znamenke (primjerice 0,25 g znači 0,245 g – 0,255 g). Pri
mjerenju volumena, ako je znamenka nakon decimalnog zareza nula ili završava
nulom (primjer 10,0 ml ili 0,50 ml), volumen se mjeri pipetom, odjernom tikvicom ili
biretom, već prema prikladnosti. Ako naznačeni volumen ne predstavlja decimalni
broj, koristi se menzura ili graduirana pipeta. Volumen izražen u mikrolitrima mjeri se
mikropipetom ili mikroštrcaljkom.
57. ISKAZIVANJE SASTAVA: ŠTO JE MASNENI UDIO, VOLUMNA
KONCENTRACIJA I MASNENA KONCENTRACIJA?
MASNENI UDIO – Omjer mase sastojaka i mase uzoraka iskazane u postocima.
Masneni udio u postocima jednak je broju grama supstancije u 100 g uzorka (otopine
ili smjese). U Farmakopeji se masneni udio naziva težinski postotak i označava se:
tež % ili %.
VOLUMNA KONCENTRACIJA – Omjer volumena supstancije i volumena uzorka i
iskazuje se u postocima. Volumna koncentracija u postocima jednaka je broju
mililitara supstance u 100 ml uzorka. U Farmakopeji se volumna koncentracija naziva
volumni postotak i označava se vol %.
MASNENA KONCENTRACIJA – Omjer mase sastojka i volumena uzorka. Iskazuje
se kao g/l, mg/ml, µg/ml itd. U Farmakopeji se naziva težinsko-volumni postotak i
označava se: tež/vol %. Iskazuje se i omjerom mase sastojka u gramima i volumena
otopine u mililitrima. Na primjer 1:10 označava masnenu koncentraciju od 1 g u 10
ml.
MASNENI OMJER – U Farmakopeji se iskazuje zbrojem mase sastojaka u gramima
i mase otapala u gramima. Na primjer 1+9 znači da je 1 g supstancije otopljen u 9 ml
otapala.
58. KAKVIH IMAMO VAGI U LJEKARNI I KOLIKO SE ČESTO MORAJU
BAŽDARITI?
Ljekarna mora imati 2 vage, jedna s točnošću od 0,01-1000 g postavljena na čvrstu
podlogu (kamena ploča za stabilnost vage) i jednu s točnošću 0,1 g- 10 kg. Baždare
se svake dvije godine i moraju imati ovjerenicu i naljepnicu na vagi. Baždarenje
provodi Državni zavod za Mjeriteljstvo.
* Analitičke vage imaju velik raspon očitanja – od 0,005 mg do 0,1 mg – i kapacitet od
54 g do 520 g, kojima obuhvaćaju sve analitičke radne postupke.
59. PO KOJIM SE PROPISIMA VRŠI IDENTIFIKACIJA LJEKOVITIH
SUPSTANCIJA?
Prema propisima Europske farmakopeje. Ispitivanje identiteta se nema za svrhu
davanje potpune potvrde kemijske strukture ili sastava tvari, nego s određenim
stupnjem sigurnosti potvrđuje se da ispitivana tvar odgovara opisu na etiketi.
Kvalitativni i kvantitativni sastav svih farmaceutskih sirovina koje se upotrebljavaju u
proizvodnji gotovog ljeka ili izradi magistralnih i galenskih pripravaka, mora
odgovarati zahtjevima farmakopejskih monografija. Identifikacija je prvi korak u
farmakopejskoj kontroli kakvoće ljekovitih i pomoćnih tvari. Potvrda indentiteta se
prema propisima Europske farmakopeje može provesti izborom postupaka prve ili
druge indentifikacije farmaceutskih tvari. U monografijama je poglavlje identifikacije
podlijeljeno na Prvu identifikaciju i Drugu identifikaciju.
60. TKO U LJEKARNI ODGOVARA ZA IDENTIFIKACIJU LJEKOVITIH
SUPSTANCIJA?
Voditelj ljekarne.
61. KOJA JE TO SOBNA TEMPERATURA, A KOJA UOBIČAJENA?
15-25°C. Hladno 8-15°C, a hladnjak 2-8°C
62. ŠTO JE TO DOBRA PROIZVOĐAČKA PRAKSA?
Dobra proizvođačka praksa jest dio sustava osiguranja kakvoće kojim se postiže da
se lijekovi dosljedno i trajno proizvode i provjeravaju prema odgovarajućim
standardima kakvoće u skladu s njihovom namjenom.
63. DOZIRANJE LIJEKOVA I DOZE (SVE O DOZAMA(: MAXIMALNA DOZA,
VAŽNOST MAXIMALNE DOZE?
DOZOLOGIJA – se bavi određivanjem one količine lijeka koju bolesnik treba primiti
odjednom ili u više navrata, da bi se postigao željeni terapijski učinak, jer od količine
lijeka zavisi, da li će on u organizmu djelovati ljekovito ili kao otrov.
DOZA – je količina lijeka koja se određuje bolesniku, a uvjetovana je mnogim
faktorima. Ovisi o kemijskim, fizički i farmakodinamskim osobina lijeka, o mjestu
primjene, dobi, tjelesnoj masi i spolu bolesnika, o individualnoj podnošljivosti
bolesnika prema lijeku, o navici, kumulaciji te o obliku u kojem će se lijek primijeniti, o
prirodi bolesti, topljivosti lijeka, brzini apsorpcije i eliminaciji lijeka. Pri doziranju
lijekova naročitu pažnju treba obratiti ženi u stanju graviditeta i laktacije. Treba paziti
na doziranje lijekovs koji su namijenjeni djeci i starijim osobama.
FARMACEUT JE OBAVEZAN KOLIČINE KONTROLIRATI LJEKOVITIH
SUPSTANCIJA JAKOG I VRLO JAKOG DJELOVANJA u magistralnom pripravku
koje će bolesnik uzeti odjednom (pojedinačna doza) ili u roku od 24 h (dnevna doza).
TERAPIJSKA DOZA – je uobičajena količina lijeka, koja se daje u svrhu liječenja, a
veća je od minimalne doze. Ova se količina lijeka može davati najednom (dosis
plena) ili podijeljena u nekoliko obroka (dosis refracta). Puna doza je količina lijeka
kod koje se manifestiraju svi učinci lijeka dok se podijeljenim dozama želi postići
samo učinak stanovitih farmakodinamskih osobina lijeka.
MAKSIMALNA POJEDINAČNA DOZA (dosis maxima singula) najveća količina
ljekovitog sredstva, koja ima povoljan terapijski učinak a ne izaziva toksične pojave;
ona može biti trostruka do četverostruka vrijednost pojedinačne maksimalne doze.
MAKSIMALNA DNEVNA DOZA (dosis maxima pro die) najveća je količina
ljekovitog sredstva koja je uzeta u vremenskom razmaku od 24h ne uzrokuje
toksične pojave; ona može iznositi trostruku vrijednost pojedinačne maksimalne
doze.
MAKSIMALNA POJEDINAČNA I DNEVNA DOZA istaknute su na signaturama
stojnica koje sadrže supstancije jakog i vrlo jakog djelovanja. Maksimalne doze u
farmakopeji imaju snagu zakona i zato im se mora posvetiti posebna pozornost.
STANDARNA DOZA je količina lijeka na koju većina bolesnika reagira na jednak
način. Visina te doze rezultat je prethodnih brojnih istraživanja prema kojima je ta
doza optimalna za prosječnog bolesnika.
EFEKTIVNA STANDARDNA DOZA (ED50) je količina lijeka koja je djelotvorna kod
50% populacije, shvaćeno u statističkom smislu.
TOKSIČNA DOZA (dosis toxica) je količina lijeka koja izaziva pojave otrovanja, a
ovisi o nizu parametara; topivosti, brzini resorpcije i eliminacije, razrjeđenju, te stanju
bolesnika.
SMRTNA DOZA (dosis letalis) količina lijeka koja može izazvati smrt, a kao i ostale
doze, ovisi o različitim okolnostima. Za čovjeka su letalne doze mnogih lijekova samo
približno poznate, a ispitiju se na pokusnim životinjama.
TERAPIJSKA ŠIRINA – razmak između minimalne i maksimalne doze, odnosno
toksične doze. Za liječenje su osobito pogodne tvari velike terapijske širine, jer se
njihove doze mogu bez opasnosti povećati. Tvari uske terapijske širine zovemo
otrovima. Njihova terapijska doza samo je malo manja od toksične.
64. ŠTO JE TO LJEKARNIČKA DJELATNOST?
Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskih
prizvoda pučanstvu, zdrastvenim ustanovama i drugim pravnim osobama te
zdrastvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu. Pod opskrbom lijekovima
podrazumijeva se promet lijekova na malo. Promet lijekova na malo obavlja se u
ljekarnama i ljekarničkim depoima, a obuhvaća naručivanje, čuvanje i izdavanje
lijekova na recept i bez recepta kao i izradu i izdavanje magistralnih i galenskih
pripravaka provjerene kakvoće. Pod ljekarničkom djelatnošću osim opskrbe
lijekovima i medicinskim proizvodima podrazumijeva se i opskrba homeopatskim
proizvodima, opskrba dječjom hranom i dijetetskim proizvodima, opskrba
kozmetičkim i drugim sredstvima za zaštitu zdravlja određenim općim aktom Komore,
savjetovanje u vezi propisivanja, odnosno pravilne primjene lijekova, medicinskih,
homeopatskih i dijetetskih proizvoda. Ljekarnička djelatnost obavlja se u sklopu
osnovne mreže zdrastvene djelatnosti sukladno posbnome zakonu. Ljekarnička
djelatnost obavlja se na primarnoj, sekudarnoj i tercijalnoj razini zdrastvene
djelatnosti.
65. GDJE SE VRŠI LJEKARNIČKA DJELATNOST?
Ljekarnička djelatnost obavlja se u lejkarnama, ljekarničkim depoima, galenskim
laboratorijima i laboratorijima za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju
ljekovitih tvari.
66. ŠTO OBUHVAĆA POJAM LJEKARNIČKA SKRB?
Ljekarnička skrb obuhvaća:
- Racionalizaciju troškova za određene terapijske protokole,
- Unapređivanje farmakoterapijskih postupaka i postizanje terapijskih ciljeva,
- Praćenje, izbjegavanje ili smanjivanje nuspojava lijekova,
- Izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja ili pojave alergija
- Skrb nad pridržavanjem terapijskih protokola od strane pacijenata
- Poboljšanje učinka kliničkog liječenja i
- Provođenje preventivnih mjera očuvanja i zaštite zdravlja.
67. DEFINICIJA LIJEKA PREMA ZAKONU O LIJEKOVIMA I MEDICINSKIM
PROIZVODIMA?
Lijek je svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod
ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima u svrhu
obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija farmakološkim, imunološkim
ili metaboličkim djelovanjem ili postavljanja medicinske dijagnoze.
68. POJAM I PODJELA MEDICINSKIH PROIZVODA?
Medicinski proizvod je instrument, naprava, uređaj, program, materija ili drugi
proizvod za humanu uporabu koji svoju osnovnu namjenu ne postiže na temelju
farmakoloških, imunoloških ili metaboličkih svojstva i koji se upotrebljava samostalno
ili u kombinaciji s programskom podrškom neophodnom za njegovu pravilnu
uporabu.
Medicinski prooizvod namijenjen je:
- Dijagnosticiranju, sprječavanju, praćenju, liječenju i ublažavanju bolesti,
- Dijagnosticiranju, praćenju, liječenju, kontroli, ublažavanju ili otklanjanju
tjelesnog oštećenja ili nedostataka,
- Ispitivanju, otklanjanju ili nedomještanju ili preinaci anatomskih ili fizioloških
funkcija organizma,
- Kontroli začeća
Medicinske proizvode s obzirom na stupanj rizika korisnika dijelimo na:
- Klasu I – medicinski proizvodi s niskim stupnjem rizika za korisnika
- Klasu IIa - medicinski proizvodi s višim stupnjem rizika za korisnika
- Klasu IIb - medicinski proizvodi s visokim stupnjem rizika za korisnika
- Klasu III - medicinski proizvodi s najvišim stupnjem rizika za korisnika
69. ŠTO SU TO HOMEOPATSKI PROIZVODI?
Homeopatski proizvod jest proizvod izrađen od tvari ili mješavina tvari koje se koriste
kao homeopatski izvori, prema homeopatskome postupku proizvodnje opisanom u
Europskoj farmakopeji ili ako iste ne postoje, u drugoj važećoj farmakopeji država
Europske unije; homeopatski proizvod može sadržavati više principa. Proizvod koji
potiče organizam na samoobranu od neželjenih učinka / bolesti.
70. PODIJELA LIJEKOVA S OBZIROM NA NAČIN IZDAVANJA?
Lijekovi koji se izdaju na recept i lijekovi koji se izdaju bez recepta.
71. KAKO JE ODREĐENO PROPISIVANJE I IZDAVANJE LIJEKOVA NA RP?
Određeno je Pravilnikom o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept.
72. OGLAŠAVANJE I OBAVJEŠĆIVANJE O LIJEKU?
Određeno je pravilnikom o načinu oglašavanja lijekova i homeopatskih proizvoda.
Prema stanovništvu je dopušteno isključivo za lijekove koji se izdaju bez recepta i to
tako da oglas mora sadržavati naziv lijeka, odnosno međunarodni naziv djelatne
tvari, nužne obavijesti o pravilnom primjeni te upučivanje na čitanje upute o lijeku.
73. STRUČNA LITERATURA U LJEKARNI?
- Hrvatska Farmakopeja
- Formulae Magistrales Croaticae
- Registar gotovih lijekova
- Terapijske doze
- Synonyma pharmaceutica
- Kartoteka gotovih lijekova
- Farmakognozija – Fitofarmacija
- Farmakoterapijski priručnik
- Ljekarnički priručnik 1: „ Ljekovito bilje i ljekovite droge: farmakoterapijski, botanički i
farmaceutski podaci“
- Ljekarnički priručnik 2: „Ljekarnička praksa: Ljekarnička djelatnost, lijekovi i
rukovanje lijekovima“
- Ljekarnički priručnik 3: „ Potvrde identiteta: Farmaceutske tvari i ljekoviti pripravci“
- Ljekarnički priručnik 4: „ Farmaceutski oblici: opći pregled i osnove ispitivanja
kakvoće“.
74. OPSEG RADA FARMACEUTSKOG TEHNIČARA U LJEKARNI?
U obnavnjaju ljekarničke djelatnosti sudjeljuju i farmaceutski tehničari s položenim
stučnim ispitom. Može raditi samo uz prisustvo farmaceuta u skladu s opsegom rada
za farm. teh. Ne smije izdavati lijekove na recept niti izrađivati magistralne pripravke
sa supstancama jakog i vrlo jakog djelovanja. Brine o posuđu, slobona prodaja,
preuzimanje robe, kontrola lijekova (rokovi), popunavanje ladica, izrada galenskih i
magistralnih pripravaka.
75. REGISTAR LIJEKOVA I FARMAKOLOŠKI PRIRUČNIK?
Registar lijekova predstavlja stanje lijekova u RH, te sadrži popis novoodobrenih
lijekova i popis registriranih biljnih lijekova. Sadrži bijele (popis lijekova), ružičaste
(popis INN-ova), žute stranice (ATK klasifikaciju lijekova) i plave stranice (nositelji
odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet).
Farmakoterapijski priručnik donosi pregled podataka o svim lijekovima registriranim u
RH i smjernice liječenja za određena područja. Ima 3 cjeline: 1. propisivanje lijekova
(smjernice liječenja, nuspojave...), 2. hitna stanja ( resusitacija, kardiogeni edem
pluća, hipertenzivna kriza, otrovanja, anafilaktička reakcija) i 3. Hrvatska materia
medica (podijeljena prema ATK, monografije lijekova – indikacije, kontraindikacije,
upozorenja.
76. PRAVILNIK O PROPISIVANJU I IZDAVANJU LIJEKOVA?
Utvrđuje način propisivanja i izdavanja lijekova utvrđenih Odlukom u utvrđivanju
Osnovne i Dopunske liste lijekova HZZO-a. Lijekove po preporuci specijalista RS- pri
izdavanju mora biti upisana šifra liječnika spec. Ako su propisane doze veće od
maksimalno dopuštene a liječnik ne stavi potpis i ! ljekarnik neće izdati takav lijek.
Maksimalna količina lijeka koja se može propisati za 1 mjesec, maksimalno 2 kutije
osim za lijekove koji djeluju na imuni sustav ( tada može više od 2 kutije). Iznimno za
kronične bolesti može za maksimalno 90 dana. Liječnik hitne propisuje lijek u količini
dostatnoj za maksimalno 3 dana. Pravilnik propisuje i maximalnu dopuštenu dozu
opojnih droga po receptu i zavojnih materijala. Na ponovljivi recept propisuje se lijek
za liječenje do maksimalno 180 dana. Ako na ponovljivom ne napiše broj već samo
„repetatur“ ta se izdaje još samo jedanput.
77. OPOJNE DROGE I PSIHOTROPNE TVARI.
Recept traje 5 dana, izdaje se u dva primjerka s oznakom „kopija“ a na drugom
primjerku je i naznaka rednog broja evidencijske knjige o izdanom receptu. Kopija se
čuva u Očevidniku o prometu opojnih droga, maximalna doza po receptu je
propisana pravilnikom. Označene su znakom paragrafa, čuvaju se odvojeno u
metalnim ormarima s ključem. Prilikom izdavanja pacijent je dužan pokazati osobnu
iskaznicu.
78. KODEKS LJEKARNIČKE ETIKE I DEONTOLOGIJE I PRAVILA DLJP?
KODEKS LJEKARNIČKE ETIKE I DEONTOLOGIJE obvezuje se svakog magistra
farmacije da svoj život i struku posveti dobrobiti i zdravlju čovjeka. Kodeks je skup
smjernica koje magistar farmacije primjenjuje u obavljanju ljekarničke djelatnosti,
radu i komunikaciji s bolesnicima, odnosima s drugim magistrima farmacije i ostalim
zdrastvenim radnicima, biomedicinskom istraživanju, planiranju obitelji, komuniciranju
s medijima i javnosti. Donosi ga Vijeće Hrvatske Ljekarničke komore.
PRAVILA DOBRE LJEKARNIČE PRAKSE – nacionalni dokumet kojim se određuju
zadaće, ciljevi i norme u ljekarničkoj djelatnosti. Pravila su usklađena s okvirnim
smjernicama Svjetske zdrastvene organizacije i Međunarodne farmaceutske
federacije iz područja dobre ljekarničke prakse,
Pravila sadrže odredbe o: ljekarnicima, prostorijama ljekarne, opremi ljekarne,
stručnoj ljekarničkoj dokumentaciji, odgovornosti ljekarnika i ulozi ljekarnika u
promicanju zdravlja, sprečavanju bolesti i samoliječenju.
79. ULOGA LJEKARNIKA U AUTOMEDIKACIJI (SAMOLIJEČENJU)?
- Spriječiti moguće opasnosti (ugrožene skupine pučanstva, pogoršanje stanja,
neuočavanje simptoma)
- Snosi odgovornost za odluku o samoliječenju
- Razgovorom, ljekarnik mora dobiti dovoljno podataka o korisniku, simptomima
bolesti, njenom trajanju, do sada učinjenom u ublažavanju simptoma i uzetim
lijekovima i drugim sredstvima
- Ima ulogu u odabiru lijeka, doze, duljine trajanja terapije, u uočavanju mogućih
interakcija i nuspojava
- Farmaceutska skrb
- Ako se radi o simptomima ozbiljne bolesti ili oni dugo traju, ljekarnik mora uputiti
pacijenta liječniku.
80. IZDAVANJE LIJEKOVA U SLUČAJU PREKORAČENJA MAKSIMALNE
DOZE?
Ako se izdaje preko maksimalne doze može se izdati lijek samo ako je doktor
potpisao i stavio !. Ako nema potpisa i uskličnika pokuša se dobiti doktora i reći mu
da je prekoračenje maksimalne doze.
81. ŠTO SU NUSPOJAVE, OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA
Nuspojava je svaka štetna i neželjena reakcija na lijek primijenjen u terapijskoj dozi u
odabranoj indikaciji. Sve nuspojave lijeka i medicinskog proizvoda prema Zakonu o
lijekovima moraju se prijaviti HALMED-u u pisanom obliku na način propisan
Pravilnikom o praćenju nuspojava nad lijekovima i medicinskim proizvodima, a u
slučaju cjepiva i Hrvatskom Zavodu za Javno Zdrastvo.
FARMAKOVIGILANCIJA – jest skup aktivnosti vezanih uz otkrivanje, procjenu,
razumijevanje, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova kao i novih
saznanja o škodljivosti primjene lijekova.
82. ŠTO SVE TREBA POJASNITI BOLESNIKU KADA MU JE PRVI PUT
PROPISAN NEKI LIJEK?
Treba pitati pacijenta jel zna čemu služi taj lijek, pitati ga jer koristio taj lijek do sada ili
mu je to prva terapija, napisati kada i koliko se uzima, ako ne kronična terapija
napomenuti da mora biti toga svjestan, pitati tko je prepisao, koje još lijekove koristi i
provjeriti moguće interakcije s drugim lijekovima. Način doziranja i uporabe (koliko
puta dnevno, prije ili poslje jela).
83. ATK KLASIFIKACIJA LIJEKOVA
Anatomsko-terapijsko-kemijska klasifikacija lijekova je sustav klasifikacije lijekova
kojeg propisuje Kolaborativni centar SZO za metodologiju statistike lijekova.
Ima 5 razina:
1. Glavna anatomska skupina (A, B, C,....) npr. C -srce i krvožilni sustav
2. Terapijska podskupina (01, 02, 03,.....) npr. C03 – diuretici
3. Farmakološko-terapijska podskupina (A, B, C, ...) npr. C03C – diuretici
visokog praga
4. Farmakološko-kemijska podskupina (A, B, C,..) npr. C03CA – sulfonamidi
5. Kemijska struktura (01, 02, 03,...) npr. C03CA01 – furosemid
Ima 14 skupina.
84. RAZRIJEĐIVANJE ALKOHOLA
Sadržaj etanola izražava se u vol. % i tež. %, a vrijednosti se odnose na temperaturu
od 20 °C.
KONCENTRIRANI ETANOL: 95,0 – 96,0 vol. %, 92,4 – 93,8 tež. %
DILUIRANI ETANOL : 69,0 – 71,0 vol. %, 61,3 – 63,5 tež. %
Razrjeđenjem s pročišćenom vodom dobivamo etanol manje koncentracije.
Zbog pojave kontrakcije volumena, pri miješanju etanola i pročišćene vode, etanol se
UVIJEK razrjeđuje težinskim mjerama na težinske postotke.
PRAVILO ZVIJEZDE
A a  koncentracija
B b  razrjeđivač
C c  razrjeđeni preparat

A:C (zadatak) = A:C (zvijezda)

A:B = A:B
B:C = B:C

a (c-b) = A

-b +(a-c) = B

a+b=c A+B=C
U tablici u Farmakopeji treba pogledati koliki su težinski postoci koncentriranog i
traženog alkohola danog u volumnim postocima (40%, 70 %..). Alkohol se oprema u
PVC boce od 1000 l – 900 g ili na manje količine.
Primjer zadatka. Ako sa 550 g vode dobijete 4 % H2O2. Koliko je utrošeno konc.
H2O2?
85. NOMENKLATURA ALKOHOLA U FARMAKOPEJI?
Etanol bezvodni – 100 % etanol ( ethanolum anhydricum) – Etanol R
Etanol 96 % - ethanolum 96 per centum – Alkohol R
Etanol x% V/V – Alkohol x%
86. BILJNE DROGE; ISPITIVANJA PO FARMAKOPEJI?
Strane tvari, gubitak sušenjem, prisutnost vode, pesticidi, teški metali, ukupni pepeo,
pepeo topiv u HCl-u, tvari koje se mogu ekstrahirati (extractable matter), indeks
bubrenja (swelling index), indeks gorčine (bitterness value), aflatoxin B1, ochratoxin
A, kod nekih radioaktivna kontaminacija, mikrobiološka kontaminacija (postoji
posebna monografija za ispitivanje droga za oralnu upotrebu i vanjsku upotrebu na
mikroorganizme).
87. STERILIZACIJA?
Proces uništavanja i/ili uklanjanja vegetativnih i sporogenih mikroorganizama.
Sterilnost = odsustvo mikroorganizama. Steriliziraju se: Parenteralni pripravci;
injekcije, infuzije, implantati; Otopine za peritonealnu ili hemodijalizu, inhalacije,
otopine za ispiranja (urološka); Pripravci za primjenu na oko i kožu (ozlijeđena koža);
Uređaji i pribor za izradu sterilnih oblika; Spremici – ambalaža; Medicinski proizvodi
(zavojni materijal, kirurški instrumenti, šprice, igle...)
Testovi sterilnosti – testovi koji registriraju prisustvo ili odsustvo mikroorganizama.
VRSTE STERILIZACIJE PREMA FARMAKOPEJI:
a) Sterilizacija zasićenom vodenom parom pod tlakom u autoklavu. Koristi
se gdje je to primjenjivo, naročito kod tekućih i parenteralnih oblika. 20 minuta
120 +- 1°C 100 kPa ili 20 minuta 135+- 1°C 200 kPa. Farmakopeja
propisuje minimum 15 minuta na 121°C.
b) Sterilizacija suhim vrućim zrakom. Provedba sterilizacije u sterilizatorima
(sušionici, termostati, sa ili bez ugrađenih ventilatora koji omogućuju
mehaničku konvekciju zraka). Odvija se pri višim temperaturama i zahtjeva
dulju izloženost. Više temperatura – kraće vrijeme izloženosti. Farmakopeja
propisuje minimum 160 °C na 2h. Suhi vrući zrak na temperaturi većoj od
220°C se koristi za sterilizaciju i depirogenizaciju stakla. Proces prikladan za
male volumene ulja i mast te tanke slojeve prašaka koji se steriliziraju.
c) Sterilizacija ionizirajućim zračenjem. Ne uzrokuje porast temperature
pripravka. Najčešća primjena za sterilizaciju termolabilnih radiostabilnih
prašaka (antibiotici, hormoni, vitamini), droga, masti, tekstila i plastičnih
spremnika. Sterilizacija se postiže ү-zrakama (elektro-magnetske, izvor 60 Co,
jaka penetrabilnost, bez zagrijavanja proizvoda, bez ostatne radioaktivnosti,
potrebna duga eksplozija) Doza zračenja 25 kGy (Gray = J kg-1) je jednaka
autoklaviranju.
d) Sterilizacija plinom – kada nijedna druga alternativa nije prikladna. Kemijska
sterilizacija plinovima etilenoksidom, formaldehidom ß-propiolaktonom,
propilenoksidom. Steriliziraju se termolabilni prašci, droge, plastici (spremnici,
šprice, uređaji za hemodijalizu, membranski filtri) i polimeri. Nije prikladan za
sterilizaciju otopina, emulzija i suspenzija. Odvija se u posebnim specifičnim
 uređajima, uvjeti ovise o materijalu, ne postoje jedinstveni uvjeti (koncentracija
plina, vrijeme izloženosti, tlak, temperatura, vlaga).

88. FILTRACIJA?
Filtracija (prema filtar) je fizikalna separacijska tehnika i tehnološka operacija
razdvajanja heterogenih smjesa čvrstih tvari od kapljevitih ili plinovih tvari s
pomoću porozne pregrade (filtarsko sredstvo), koja je smještena u
prikladnoj napravi ili aparatu (filtar). Metoda izbora za termolabilne otopine.
Membranski filtri veličine pora 22 µm (mikrometara) ili manje. Postupak omogućuje
istovremeno uklanjanje mikroorganizama i mikročestičnih onečišćenja što je važno
za očne kapi i otopine za parenteralnu primjenu.
89. ASEPTIČKI POSTUPAK?
Cilj aseptičkog postupka je održavanje sterilnosti proizvoda čije su sve komponenete
sterilne. Podrazumijeva upotrebu sterilnih supstancija i suđa prethodno steriliziranih
sukladno propisima Ph.Eur i rad u uvjetima koje onemogućava kontaminaciju
pripravka (aseptički ormarić, laminar flow uređaj). Aseptički ormarić je hermetički
zatvoren ormarić s Uv svjetiljkom i ugrađenim rukavicama u otvoru za ruke. Laminar
flow uređaj omogućava strujanje sterilnog zraka odgovarajućem brzinom da se
stvore sterilni uvjeti rada. Sterilni zrak se dobiva HEPA filtrima (high efficiency
particulate air) koji uklanjaju 99,99% čestica većih od 0,3 µm. Smjer strujanja zraka
u uređajima je horizontalni (češći) ili vertikalni (rad s prašcima i potencijalno toksičnim
tvarima). Koriste se sterilne rukavice. Radni prostor prije i poslije rada potrebno je
dezificirati. Uzorak iz svake serije koja je rađena aseptičkim postupkom i filtracijom se
daje na ispitivanje sterilnosti prije puštanja u promet/bolnicu.
90. ČAJEVI?
Jednolične mješavine usitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga, koje mogu sadržavati i
krute ljekovite supstancije, a namijenjene su za unutarnju ili vanjsku upotrebu.
Koriste se kao vodene iscrpine, a pripremaju se po uputi. Droge sa sluzima (altheae
radix) pripremaju se kao macerati, droge sa sluzima i eteričnim uljima kao infuzi, a
droge s taninima kao dekokti. Izrada čajeva uključuje vaganje prema količinskom
udjelu tj od najmanje do najveće mase propisanih droga. Najprije se preporučuje
vagati čvršće djelove droga (korijen, sjemenke, podanak) a zatim one nježnije
strukture (listove cvijetove). Droge jakog djelovanja ne smiju se propisivati kao čajevi,
zbog nesigurnog doziranja. Čajevi i čajne mješavine izrađuju se od biljnih droga koje
se po potrebi usitnjavaju i prosijavaju kroz određena sita. Usitnjavanje droga vrši se
rezanjem, struganjem, tucanjem ili gnječenjem. Nakon usitnjavanja droge se miješaju
u propisanim količinama u jednoličnu mješavinu. Kod određivanja količine pojedinih
sastojaka, čaj smije imati najviše 15% neidentificiranih i jako usitnjenih biljnih
primjesa i 1% drugih droga koje se mogu identificirati prostim okom ili lupom.Ako je u
sastavu čaja propisan dodatak lijekova, oni se otope u prikladnom otapalu vodi ili
etanolu te prethodo pripremljena čajna smjesa navlaži ovom otopinom, dobro
promješa i osuši. Ako je čaju propisan dodatak biljnog praška, čaj se izrađuje na
način da se čajna smjesa navlaži s nešto vode ili etanola, doda biljni prašak i sve
dobro promješa (homogenizira) i osuši. Čajevi se čuvaju u posudama od prikladnog
materijala, limenim, plastičnim kutijama, zaštićeno od vlage, svijetla i gubitka lako
hlapivih komponenti.
91. SINONIMI?
Gorka sol – magnezij sulfat heptahidrat (laksans)
Rivanol – etakridin laktat (antiseptik)
Soda bikarbona – natrij hidrogenkarbonat (antacid)
Ihtiol – amonij sulfogirodalat (antiseptik, protuupalno djelovanje)
Urotropin – heksametilentetraamin, metenamin, suhi špirit (protiv znojenja)
Anestezin – etil aminobenzoat, benzokain (anestetik)
Rezorcinol – rezorcin, dihidroksibenzen (antiseptik)
92. DDD?
Definirana dnevna doza je tehničko statistička jedinica stvorena sa svrhom praćenja i
usporedbe potrošnje lijekova; definira se kao prosječna dnevna doza održavanja pri
glavnoj indikaciji prema Atk sustavu odraslog bolesnika od 70 kg.
93. DOBRA LABORATORIJSKA PRAKSA?
Utvrđuje se Pravilnikom o dobroj laboratorijskoj praksi. Dobra laboratorijska praksa je
sustav kakvoće koji se odnosi na organizacijske procese i uvjete za planiranje,
provedbu, kontrolu, način izvješćivanja i dokumentaciju ispitivanja svojstava opasnih
kemikalija sigurnih za zdravlje ljudi i okoliša.
Svaka odgovorna osoba laboratorija za ispitivanje mora osigurati da se u njenom
laboratoriju za ispitivanje poštuju načela dobre laboratorijske prakse. Cjelokupno
osoblje uključeno u provođenje ispitivanja mora biti upoznato s onim načelima dobre
laboratorijske prakse koja se odnose na njegovo sudjelovanje u ispitivanju. Osoblje
mora imati pristup planu ispitivanja i odgovarajućim SOP-a koji se odnose na njegovo
sudjelovanje u ispitivanju. Njihova odgovornost je da djeluju u skladu s uputama
danim u tim dokumentima. Svako odstupanje od uputa mora biti dokumentirano i
javljeno.
94. PROČIŠĆENA VODA – AQUA PURIFICATA?
Prema farmakopeji proizvodnja se radi destilacijom, ionskom izmjenom, rezervnom
osmozom (ili drugom prikladnom metodom) vode za piće. Tijekom prizvodnje mora
se osigurati mikrobiološki nadzor, ispituje se ukupni organski ugljik ili oksidirajuće
tvari i vodljivost. Ispitivanja koja se provode na kraju: na nitrate, na aluminij, na teške
metale, na bakterijske endotoksine, a voda u spremnicima dodatno na:
kiselost/lužnatost, oksidirajuće tvari, kloride, sulfate, amonijak, kalcij i magnezij,
ostatak nakon isparavanja, mikrobiološku kontaminaciju.
95. VODA ZA INJEKCIJE – AQUA AD INIECTABILE?
Prema farmakopeji, proizvodi se iz vode za piće ili pročišćene vode destilacijom u
aparaturi čiji dijelovi su od neutralnog stakla, kvarca ili prikladnog metala. Prvotno
uhvaćena količina destilata se baca a ostatak sprema. Kako bi se osigurala kvaliteta
vode, provode se validirani procesi i nadzor električne vodljivosti, mikrobiološke
kontaminacije i ukupnog ugljika za vrijeme proizvodnje. Tako proizvedena voda „na
veliko“ ispituje se na nitrate, aluminij i bakterijske endotoksine. Zatim se sprema u
prikladne spremnike, zatvara i sterilizira. Za takav gotovi proizvodi u spremniku
farmakopeja propisuje slijedeća ispitivanja za vodu i spremnik: kiselost/lužnatost,
vodljivost elektirčne sturje, kloridi, nitrati, sulfati, aluminij, kalcij i magnezij, ostatak
nakon isparavanja, kontaminacija česticama, sterilnost, bakterijski endotoksini.
96. GALENSKI PRIPRAVAK I GALENSKI LABORATORIJ?
Galenski pripravak je lijek s popisa galenskih pripravaka koji donosi ministar
nadležan za zdrastvo, a koji je izrađen u galenskom laboratoriju prema postupku u
važećoj farmakopeji i normama dobre prakse za galenski laboratorij. Galenski
laboratorij mora udovoljavati uvjetima DPP u opsegu poslova koje obavlja.

97. IZRADA KAPI ZA OČI ACIDI BORICI 3% U GALENSKOM LABORATORIJU?

Rp. Acidum boricum 30,0
Benzalkonii chloridum 0,1
Kompleksal III (NaEDTA) 1,0
Aqua purificata 968,9
Ambalaža – PVC sterilne bočice od 10 ml. Izrada u laminar flow uređaju. Pripravljena
otopina se filtrira kroz bakteriološki filter u bočice. Uzima se uzorak za provjeru
sterilnosti. Gotovi pripravak se dodatno sterilizira.
98. SUPPOSITORIA?
Supozitoriji su čvrsti, različito oblikovani dozirani ljekoviti pripravci koji se uvode u
tjelesne šupljine:
- Ljekoviti čepići u rektum,
- Vagitoriji u vaginu,
- Ljekovii štapići u mokraćnu cijev.
Djelovanje je brže od onog nakon uzimanja tableta, a ponekad ne zaostaje ni za
onim nakon primjene injekcija.
Ljekoviti čepiči su pripravci za rektalnu primjenu, najčešće konusnog oblika, mase
približno 2 g za odrasle i 1 g za djecu. Rektalnom aplikacijom ljekovitih supstancija
mogu se postići lokalni i sistemski učinci. Za lokalne učinke primjenjuju se:
antiseptici, adstrigenski, anestetici i vazokonstruktori. Oni se prerađuju s podlogom
koje se teže tale i polaganie otpuštaju ljekovitu supstanciju. Pri rektalnoj aplikaciji
sistemski djeluju: antipiretici, analgetici, spazmolitici i sedativi. Oni se oslobađaju iz
brzo topljivih i lako topljivih podloga a onda preko sluznice crijeva prelaze u krv.
Pomoću supstancija koje vežu vodu ljekovitim se čepičima izaziva pražnjenje crijeva
mehaničkim nadražajem defekacijskog refleksa rektuma. Ovisno o topljivosti ljekovite
supstancije u podlozi, supozitorije izražujemo kao otopine, emulzije ili suspenzije.
Zahtjevi za podloge: što manji interval između točke taljenja i skrutnjavanja; dostatna
viskoznost; podnošljivost; dobro oslobađanje ljekovite supstancije. Supozitoriji se
izrađuju jednostavnim postupcima najčešće lijevanjem, zatim tiještenjem, a u
industrijskim uvjetima uglavnom kombiniranim postupkom (taljenje i tiještenje).
Potrebnu količinu osnovne mase izračunamo prema formuli:
M = N (K- f x A)
A = količina lijeka za 1 supozitorij
K = baždarna vrijednost kalupa je prosječna količina osnovne podloge za jedan otvor
u kalupu
f = faktor istiskivanja koji označava grame određene podloge koju istiskuje 1 g
ljekovite supstancije u toj podlozi (obično tabletarni podatak)
Otpremaju se u foliji koja ne reagira sa sastojcima supozitorija i koja u označenom
roku valjanosti, osigurava; kvalitativno i kvantitativno neizmijenjen sastav i
djelotvornost. Upotrebljavaju se za lokalno liječenje rektuma (antihemorroidalia),
sistemsku apsorpciju (analgetici, antipiretici), laksativno djelovanje, ishranu.
*POSTUPAK LIJEVANJA – U tom se postupku supozitorijska podloga najprije
rastali, a zatim primiješa ljekovita supstancija koja se u podlozi ili otapa ili suspendira.
Manje količine supozitorija izrađuju se u patenama na vodenim kupeljima. Danas se
sve više upotrebljavaju kalupi od umjetnog materijala koji se koriste kao i materijal za
pakiranje (suposeti)
*POSTUPAK TIJEŠTENJA – naribana supozitorijska podloga homogeno se
pomiješa sa fino usitnjenom ljekovitom supstancijom. Smjesa se prenese u prešu i
tiještenjem se pomoću vijčanog potiskivača najprije pune otvori u kalupu koji je
sastavni dio uređaja, a onda se daljnim sabijanjem supozitorijske smjese istiskuju iz
njih. Tim postupkom se dobivaju čvrsti supozitoriji glatke površine. Prednost tiještenja
je u tome što se njime isključuje mogućnost sedimentacije ljekovite supstancije a
nedostatak je u tome što se u supozitorijsku smjesu unosi zrak pa se pripravci lakše
kvare.
*KOMBINIRANI POSTUPAK – pri ovom postupku bisto rastavljena supozitorijska
podloga pomiješa se s ljekovitom supstancijom, smjesa se miješa do ohlađenja, a
kad se skrutne usitni se i stiješti. Time se uklanja nedostatak homogenosti ljekovite
supstancije u pripravku izrađenom postupkom tiještenja. Kombinirani se postupak
primjenjuje za izradu veće količine supozitorija.
99. PODLOGE ZA LJEKOVITE MASTI?
 Vazelin
 Unguentum emoliens – cetaceum 12.5; cera alba 12.0; parafinum liquidum
56,0; natrii tetraboras 0,5; aqua purificata 19.0
 Belobaza (ambifilna podloga) – vazelin, tekući parafin, hidrofilne komponente,
emulgator i stabilizator
 Zinci oxydi pasta
 Excipial U Hydrolotio – u/v, 11% lipida, 2% uree; normalna koža
 Excipial U Lipolotio – v/u; 36 %lipida, 4 % uree; suha i irazito suha koža
100. OBLICI TABLETA?
 Film tablete – obložene ovojnicom u obliku vrlo tankog filma
 Dražeje – obložene šećernom ovojnicom
 Lingvalete – stavljamo ih pod jezik, resorpcija kroz sluznicu usne šupljine
 Efervete – prije uporabe otapamo i rabimo u obliku napitka
 Oriblete – oblik namijenjen za lokalno djelovanje na suzokožu usta i grla.
101. IZRADA I POMOĆNE TVARI U TABLETAMA?
Izrađujemo ih kao čvrste, najčešće okrugle, ovalne pločice, ravnih ili ispupčenih
glatkih površina, oštrih, odnosno jednolično zaobljenih bridova.
Granulati (tablete) mogu se izrađivati:
 suhim postupcima (direktno komprimiranje, suha granulacija)
 vlažnim postupcima (vlažna granulacija, granulacija vrtloženjem
Smatra se da su suhi postupci, osim općenito ekonomičniji i svrsi ishodniji jer se
njima sprečava gubita aktivnosti ljekovitih supstancija osjetljivih na vlagu i toplinu.
SUHA GRANULACIJA – ovaj se postupak primjenjuje već mnogo godina jer se
pokazalo da se određene formulacije opiru komprimiranju ako su dobivene
postupkom vlažne granulacije. Klasičan primjer za taj fenomen su tablete kalcij-
laktata koje se odjeljuju čim se oslobode tlaka. Proces suhe granulacije započinje
tako da se sastojci tableta najprije pod visokim tlakom komprimiraju u velike tablete
promjera >2 cm. Dodavanjem veziva oblikovanje u tzv. Brikete moguće je i s nižim
tlakom. Brikete se samelju i prosiju da bi se dobio produkt sličan granulatu i
osobinama jednoličnog protjecanja. Granulati dobiveni tzv. Briketiranjem čvršći su i
manje porozni od onih dobivenih vlažnim postupcima. Briketi se drobe, prosijavaju i
tabletiraju. Na taj se način mogu tabletirati acetil-salicilna kiselina, askorbinska
kiselina, magnezij-hidroksid i sl.
VLAŽNA GRANULACIJA- isključuje korištenje prašaka zbog njihovih nepovoljnih
osobina. Prašci nemaju sposobnos da pod tlakom stvaraju tablete. Granulati imaju
dobre nasipne, klizne i plastične osobine, količina zraka je bitno smanjena jer su
čestice prostorno zbite dodatkom otopine veziva. Vlažna granulacija je postupak koji
se najčešće primjenjuje, no nedostatak mu je da ima puno faza. Proces se sastoji od:
miješanja praškasti sastojaka, pripreme otopine veziva, ovlaživanje prašaka,
gnječenja, potiskivanje ovlažene smjese kroz sitne otvore, sušenja dobivenog
granulata i regranulacija prvotno dobijenog granulata.
GRANULACIJA VRTLOŽENJEM – pri dostatnoj velikoj brzini strujanja zraka kroz
krute čestice one se dovode u stanje vrtloženja. Dinamičke osobine vrtložnog sloja
čvrstih čestica izjednačuju ga s tekućim fluidom, pa se postupak vrtloženja nazova i
fluidizacijom. U tom je jednom radnom procesu sjedinjeno više tehnoloških operacija:
miješanje, vlaženje, aglomeracija i sušenje.
Uz ljekovite supstancije u sastav većine tableta ulaze pomoćna sredstva:
a) za dopunjavanje: škrob (kukuruzni, pšenični, rižini, polisaharidi su velike
relativne molekulske mase, uzrokuju stabiliziranje higroskopnog lijeka),
saharoza (dodaje se da bi se postigla slatkoća ali glavna joj je svrha vezivanje
što se koristi pri procesu granulacije), laktoza (najčešće se koristi), glukoza,
manitol (rabi se uglavnom pri oblikovanju tableta za sisanje), celuloza
(polisaharid veće molekulse mase od škroba, malokad se koristi zbog
netopljivosti u vodi, osim toga može adsorbirati ljekovitu supstanciju), natrij
klorid...
b) za adsorpciju: saharoza, magnezij-oksid...
c) za vezivanje: želatina, škrob, PVP, produkti na bazi celuloze (osiguravaju
povezivanje finih čestica ljekovitih supstancija i sredstva za dopunjavanje u
veće aglomerate – granule. One povećavaju mogućnost kohezije čestica i
poboljšavaju osobine protjecanja i kompresibilnosti). Škrobovi su prikladno
vezivo pogotovo ako je ljekovita supstancija netopljiva i ako dolazi u većoj
koncentraciji. Želatina se kao 5-10% vodena otopina u novije doba manje
primjenjuje jer se treba koristiti topla. Celuloza se koristi kao vezivo uglavnom
kada se želi usporiti raspadanje tableta.
d) Za bubrenje (raspadanje) : različite vrste škroba, derivati celuloze, PVP,...
e) Za kliženje: tlak, stearinska kiselina, magnezij-stearat,.... (uglavnom su
hidrofobne tvari koje poboljšavaju protjecanje granulata kako bi ono tijekom
procesa tabletiranja bilo polagano i ujednačeno, ta sredstva su djelotvornija
što su bolje usitnjena)
 f) Za oblaganje: konc. Otopina saharoze, talk,....
g) Za bojanje: dopuštene boje za živežne namirnice (boje se dodaju
tabletama zbog estetskih razloga, mogućnosti nadzora tijekom proizvodnje i
pomoći u razlikovanju proizvoda, primjenjuju se prirodne sintetske boje,
topljive i netopljive u vodi, pigmenti i boje lakovi, boje se dodaju ili otopljene u
veziva ili se suhe umiješaju u punila)
h) Za poliranje: vosak, smjesa voska i parafina....
Izrada tableta uključuje operacije:usitnajvanja, prosjavanja, vaganja, homogenizacije,
aglomerizacije, sušenja, komprimiranja, oblaganja, poliranja.
102. RECEPT
Recept je pisani propis doktora medicine, veterine ili stomatologije s odobrenjem za
samostalni rad. Na 1 receptu može biti propisan 1 lijek za 1 pacijenta. Mora biti
ispisan čitko, neizbrisivo, vlastoručno ili računalno. Nazivi lijeka na Rp. su u pravilu
na latinskom jeziku ili prema farmakopejskim nazivima. Za gotove lijekove moraju biti
naznačene jačina, oblik i pakiranje; pakiranje se označava rimskim brojem i slovima.
Ako je propisana veća doza od maksimalne dopuštene doze, liječnik mora dozu
ispisati i slovima te staviti uskličnik i potpis. Ako je izdavanje lijeka hitno stavljaju se
oznake „cito“, „statim“ i „periculum in mora“.
PONOVLJIV RP. označava se latinskim „repetatur“ i vrijedi maksimalno jednu godinu
od propisivanja.
NEPONOVLJIVI RP. označava se latinski „non repetatur“ i virijedi 15 dana, ako je
propisan antibiotik 3 dana, a ako je propisana opojna droga ili tvari psihotropnog
djelovanja 5 dana.
POSEBAN RP. za opojne droge i psihotropne tvari, lijekove s mogućnošću
zloupotrebe i lijekove koji sadrže nove sastojke.
OGRANIČENI RP. samo za specijalizirana područja poput bolnica, lječilišta, kliničkih
ustanova, zdrastvenih zavoda.
Mag. pharm. mora prilikom izdavanja lijeka na Rp. otisnuti pečat lijekarne i naznačiti
datum izdavanja na Rp., a na ponovljive mora naznačiti datum i količinu izdanog
lijeka i potpisati se.
DIJELOVI RP: ( 7 dijelova)
1. INSCRIPTIO (zaglavlje recepta) (natpis) – naziv zdrastvene ustanove ili ime,
prezime, adresa i broj telefona lječnika privatne prakse te datum izdavanja
lijeka
2. INVOCATIO ILI PRAEPOSITIO (prizivanje) – oznaka Rp. (kratica od lat. Riječi
recipe: uzmi) označava sastojke propisanog lijeka.
3. ORDINATIO ILI PRAESCRIPTIO (propisivanje) – glavni dio recepta u kojem
se ispisuju količina, odnosno vrste sastojaka (ingredijencija lijeka) te naziv
lijeka. Za gotove se lijekove ispisuje naziv lijeka, oblik i doziranje. Može se
propisati gotov lijek (specijalitet) ili magistralni lijek (remedia cardinalia +
remedia adjuvantia tj. djelatne tvari + pomoćne tvari).
4. SUBSCRIPTIO (potpis) – uputa farmaceutu za izradu i izdavanje ( M. -misce;
M.D.- misce da; D. – da, dentur; M.f. – misce, fiat).
5. SIGNATURA (oznaka) – način upotrebe lijeka na hrvatskome jeziku (D.S. –
da, signa) – ako liječnik daje lijek, signatura se ispisuje na latinskome.
 6. NOMEN MEDICI (ime lječnika) – ime, prezime liječnika, pečat ordinacije,
otisnuti faksmil ili čitko ispisano ime i prezime lječnika te njegov potpis.
7. NOMEN AERGOTI (ime bolesnika) čitaj nomen igroti! – ime, prezime, datum
rođenja, adresa bolesnika, radi provjere propisane doze. U prenesenom
značenju: naputak, uputa, savjet. Datum propisivanja.
Ako je pacijent dijete, na Rp. treba biti naznačena dob (do 14.godine), a ako se
radi o životinji vrsta životinje i podaci o vlasniku.
103. ŠTO JE RECEPTURA?
Receptura je mjesto gdje se izdaju lijekovi u prostoriji oficini, gdje se ostvaruju
kontakti sa pacijentom.
*Postupak propisivanja lijekova ili sastava neke smjese, pisanje recepata; (ovisi od
konteksta pitanja)
104. KOJI JE PUT RAZVOJA NOVOG LIJEKA
Istraživanje novih lijekova traje ogidnu dana
a) ISTRAŽIVANJE – obuhvaća sintezu potpuno novog lijeka ili modifikaciju
strukture već postojećeg lijeka zbog postizanja boljih fizičko-kemijskih i
farmakoloških svojstava, te postizanja boljeg učinka.
b) PREDKLINIČKA ISPITIVANJA - ispitivanja na životinjama služe određivanju
toksičnosti, mutogenosti.
c) KLINIČKA ISPITIVANJA - ispitivanja na ljudima. Provode se u 3 faze. Cilj
ovog ispitivanja je usporedba odgovora skupine pacijenata koji prima novi lijek
s odgovorom skupine koji prima već standardizirani lijek placebo.
105. ŠTO JE PLACEBO?
Placebo je „lažni“ lijek, pripravak koji ne sadržava aktivnu supstancu s farmakološkim
učinkom.
106. ČUVANJE I POZNAVANJE LIJEKA
Lijekovi i ljekovite supstance čuvaju se u posudama koje se nazivaju stojnice.
Stojnice su izrađene od stakla ili porculana, a oblikom i veličinom su prilagođene
određenom agregatnom stanju. Na svakoj stojnici nalazi se etiketa sa nazivom lijeka
odnosno supstance. Ona se naziva signatura.
Tekuće – se čuvaju u stojnicama od stakla uskog grla sa brušenim staklenim čepom.
Praškaste i kristalne supstance – čuvaju se u staklenim ili porculanskim stojnicama
širokog grla sa brušenim čepom.
Masti – se čuvaju u porculanskim stojnicama sa širokim otvorom.
Masna i eterična ulja - se čuvaju u stojnicama sa posebno prilagođenim otvorom
koji omogućava da se višak kapi nakon sipanja vraća nazad u bocu a ne slijeva niz
vanjske zidove boce.
Lijekovi osjetljivi na svijetlo – čuvaju se u stojnicama od tamnog stakla ili zamotani
u tamni a ne prozirni papir.
Lako ispatljivi lijekovi – čuvaju se u dobro zatvorenim stojnicama na temp. do ili
ispod 25°C.
Serum injekcije – čuvaju se u frižderu na temp od 2-8°C, ali se ne smiju smrznuti.
Lijekovi jakog djelovanja (remedia separanda) – čuvaju se odvojeno od ostalih
lijekova, signatura im je bijela a naziv lijeka napisan crvenim slovima, ispred naziva
lijeka nalazi se znak jednog križa, na signaturi i na poklopcu stojnice mora biti
navedeno max pojedinačna i max dnevna doza.
Lijekovi vrlo jakog djelovanja ( remedia daudenda) – čuvaju se odvojeno od
ostalih lijekova i to pod ključem, signatura im je crna, a naziv lijeka napisan bijelim
slovima, ispred naziva lijeka nalazi se znak dva križa, na signaturi i na poklopcu
stojice mora biti navedena max pojedinačna i max dnevna doza.
Opojna ljekovita sredstva ili paragrafici ili psihotropne supstance- su lijekovi koji
djeluju na centralni živčani sustav, pošto podliježu zakonskim propisima o kontroli
njihovog prometa i izdavanja ispred naziva lijeka imaju znak paragrafa, o nabavci i
izdavanju ovih lijekova, vodi se posebna evidencija, ovi lijekov se izdaju na dupli
recept, orginal služi za naplatu lijeka, a kopija za vođenje evidencije. Evidencija
sadrži podatke o nabavi lijeka kao što je datum nabavke, količina i naziv dobavljača.
U evidenciji se također navodi ime i prezime, adresa i godište pacijenta, šifra bolesti,
datum izdavanja i količina. Također se navodi i ime i prezime lječnika koji je prepisao
lijek. Ova evidencija i kopija recepta čuvaju se tri godine od izdavanja zadnjeg
recepta. Podliježu kontroli republičkog MUP-a.
Radioaktivni preparati – čuvaju se pod posebnim režimom, a označavaju se
znakom od tri crvena kruga na žutom polju.
107. IZGLED TABLETA.
Tablete su dozirani komprimirani pripravci lijekvoa, izrađuju se kao čvrste, najčešće
pločice ravnih ili ispupčenih glatkih površina te oštrih odnosno jednolično zaobljenih
bridova. Tablete mogu biti obložene ovojnicom ili izrađene u više slojeva.
108. PODJELA TABLETA PREMA PRIMJENI:
- oralno
- tablete koje se primjenjuju preko sluznice usta
- za izradu otopina
- tablete za implataciju sa dužim djelovanjem
109. SREDSTVA ZA NADOPUNJAVANJE TABLETA:
- saharoza
- laktoza
- glukoza
- kukuruzni škrob
- pšenišni, krumpirov i rižni škrob
- NaCl
- MgO
- manitol
110. ŠTO SU SREDSTVA ZA RASPADANJE TABLETA I KOJA SE KORISTE?
Sredstva za raspadanje su supstance koje trebaju pomoći da se tableta raspadne u
H2O ili probavnom soku u te svrhe koriste se sredstva koja bubre, a to su: škrob,
agar, alginati.
111. VIŠESLOJNE I OBLOŽENE TABLETE
VIŠESLOJNE – se rade kada se trebaju pripremiti tablete inkompatibilnog sustava ili
pripravi s produljenim djelovanjem. Kod nje se komprimiraju mješavine pripremljenih
granulata različitih osobina.
OBLOŽENE TABLETE – se mogu prema potrebi prevući odgovarajućim tankim
slojem ovojnice zbog zaštite od vanjskih utjecaja odnosno u svrhu povećanja
mehaničke otpornosi te prekrivanje neugodnog mirisa i onda se nazivaju obložene
tablete. Prema vrsti omotača dijele se na dražeje i film tablete.
112. ROK VALJANOSTI I ROK UPORABE PRIPRAVKA
Kruti pripravci i ne vodene otopine – farmakopejska tvar izbor djelatne tvari – najdulje
do 6 mjeseci, gotov lijek kao izvor djelatne tvari 25% od preostalog roka valjanosti
gotovog lijeka, a najdulje 6 mjeseci
Pripravci koji sadrže vodu – najduže 14 dana ako se čuvaju na hladnom
Svi ostali pripravci- najdulje do kraja trajanja terapije odnosno 30 dana.
113. KOJE BROJKE I KADA SE PIŠU NA RECEPTU.
Sve što se važe piše se arapskim brojevima.
Sve što se broji piše se rimskim brojevima (doze se pišu).
114. KADA TREBA USKLIČNIK! NA RECEPTU.
Uskličnik se piše na recept u slučaju kada liječnik svijesno prekorači dozu.
115. OBLICI FARMACEUTSKIH LIJEKOVA
KRUTI OBLICI – prašci, granule, obložene i neobložene tablete, tvrde i meke
želatinaste kapsule, šumeće tablete, najčešće trebaju bit zaštićeni od uloge i topline i
trebaju bit čuvani u dobro zatvorenim spremnicima.
POLUKRUTNI OBLICI – kreme, masti, gelovi, paste, čepići, najčešće pokazuju
promjenu konzistencije, boje i mirisa kao znak nestabilnosti pripravka.
TREKUĆI OBLICI LIJEKOVA – otopine, eliksiri, sirup, emulzije, suspenzije, tinkture i
tekući puderi, sterilne otopine osobito su podložni fizikalno-kem. promjenama te
mikrobnom onečišćenju. Nestabilnost se očituje kao zamučenje ili taloženje otopina,
razdavanjanje faza, emulzija, stvaranje krutopg nepotresivog taloga, suspenzija kao i
različite organoleptičke promjene. Mikrobni rast je pračen promjenama boje,
zamučenjem ili stvaranjem plina.
116. ANALGETICI
Imamo 3 vrste analgetika.
OPIOIDI – izraz koji označava sve tvari endogenog i sintetskog podrijetla koje
proizvode učinke slične morfinu. Izraz opijati označava prirodne alkaloide opijuma čiji
je glavni predstavnik morfin.
OPIJATNI ANALGETICI – primjenjuju se u liječenju srednje jake do jake akutne boli,
te kronične boli koja ne djeluje na druge analgetike.
NEOPIJATNI ANALGETICI – se koriste u liječenju blagih do umjerno jakih bolova.
Bez Rp. – paracetamol, ibuprofen
Na Rp. – tramadol, ketoprufen..
117. ANTITUSICI
Deprimiraju centar za kašalj, a u ovu svrhu se često koriste narkotici koji djeluju
antitusički u dozama nižim od onih potrebnih za ublažavanje boli.
Narkotici koji se koriste za ovu indikaciju su: folkodin, dekstrometorfon i kodein.
Butamirat (Supremin) je antitusik koji ne spada u skupini narkotika pri njegovoj
primjeni ne postoji opasnost od razvoja ovisnosti. Trputac, islandski lišaj, bijeli sljez.
118. EKSPEKTORANSI
Olakšavaju, ubrzavaju uklanjanje sekreta tako da razrijeđuju sluz, mjenjaju njezina
svojstva ili povećavaju njezinu pokretljivosti tako olakšavaju iskašljavanje. Jaglac,
bršljan, Bromheksin (Bisolvon) acetilcistein (Fluimukan), ambroksolklorida
(Flavamed)
119. NAZALNI DEKONGESTIVI
Nazalni dekongestivi u HR registrirani – simpatikomimetici za nosnu primjenu u
obliku kapi ili spreja prekomjernog lučenja nosnog sekreta, te time pročišćuju nosnu
šupljinu od već postoječeg sekreta i smanjuju upalu. (ksilometazolinklorid,
okismetazolinklorid i nafazolin). Oni sužavaju krvne žile koje smanjuju oticanje nosne
sluznice. Učinak traje 4 – 6 h nakon primjene čime se olakšava osjećaj kongestije
nosne sluznice i disanja, smanjuje sekracija iz nosa, olakšava drenaža i spječava
nastanak komplikacija. Moguće nuspojave kod preduge i nekontrolirane primjene
nazalnih dekongestiva su lupanje srca, nesanica, aritmije, nadražaj sluznice,
peckanje, kihanje, suhoća sluznice nosa, pa i povišenje tlaka ako se pretjera s
doziranjem kapi (određena količina lijeka dolazi u probavni sustav i resorbira se).
Moraju se koristiti oprezno, ne dulje od 5 - 7 dana. Maksimalno na dan 3x.
Pseudoefedrini – primjenjuju se sistemski kod djece (>2 god), 3 – 5 dana.
Operil – oksimetazolinklorid
Septanazal – ksilometazolinklorid + dekspantenol (derivat pantotenske kiseline,
vitamina koji potiče zacijeljivanje rana i štiti sluznicu)
Rinil, Meralys, Nasic, Olynth, Nazol N
120. LOKALNI ANESTETICI
Cilj lokalnih anestetika je privremeni prekid provodljivosti perifernih živaca kako bi
se postigla inhibicija osjetnih i motoričkih podražaja i prije svega zaustavila bol.
Lokalni anestetici nisu selektivni za određenu vrstu vlakana, nego je kontroliranjem
doze moguće utjecati primjerice samo na osjetna vlakna, a da pritom motorička
ostanu netaknuta jer se vlakna ovisno o funkciji međusobno razlikuju po strukturnim
svojstvima. Lokalni anestetici prema tome različito brzo djeluju na različite osjete.
Osjet boli je prvi inhibiran, zatim osjeti topline i hladnoće, nakon njih osjet dodira i
zadnji je inhibiran duboki osjet. Osnovni mehanizam djelovanja lokalnih anestetika je
blokada natrijskih kanala ovisnih o naponu koji su potrebni za stvaranje akcijskog
potencijala i njihovim blokiranjem je onemogućeno provođenje informacije. Lokalni
anestetici izazivaju lokalnu blokadu života tako što blokiraju stvaranje i širenje
akcijskog potencijala ovisno o naponu Na kanala. Jedan od najstarijih lokalnih
anestetika je kokain koji se zbog svojih učinaka koristio u stomatologiji i općoj
kirurgiji. Anestetici teško prodiru kroz kožu, a prodiru kroz sluznicu. Prvo zahvaćaju
osjet boli, pa topline i hladnoće, pa osjet dodira i na kraju duboki osjet. Bolje blokiraju
manje živce. Najčešće nuspojave su vezane uz središnji živčani sustav kao što su
umor, premor, konfuzija, agitacija i depresija disanja, te adrenalinske nuspojave,
neutotoksičnost. Nuspojave su ovisne o dozi, a jedino kokain izaziva euforiju pri
znatno nižim dozama. Kokain se koristi za površinsku anesteziju sluznica. Prokain -
kratko dijeluje, vazodilatator, metabolit PABA (ne uz sulfonamide!). Lidokain –
najčešće korišten, duže djeluje i manje je toksičan. Benzokain – liposolubilan,
dugotrajna anestezija. Tetrakain – toksičan, pad tlaka, samo kao kapi za oči.
Cinkokain - najpotentniji i najtoksičniji. Lijekovi ove skupine koji su kod nas u uporabi
su: lidokain, artikain i levobupivokain, cinkokain (factu mast).
121. ANTIREUMATICI
Antireumatici su lijekovi za liječenje upalnih degenerativnih reumatskih bolesti, mogu
se neovisno o ATK klasifikaciji podijeliti u nekoliko skupina pa se tako u ovu svrhu
koriste NSAR glukokortikoidi, preparati zlata, metotreksat. Sredstva za liječenje
reumatskih bolesti (upalni, degenerativni i izvanzglobni reumatizam te metaboličke
bolesti kostiju i zglobova). Antireumatici se vežu na bjelančevine krvi i imaju
antiinflamatorno (protuupalno), analgetsko i antipiretsko djelovanje jer zahvaćaju u
mehanizam upalnoga procesa; sprječavaju sintezu i oslobađanje prostaglandina, koji
se smatraju osnovnim medijatorom upale. Antireumatici utječu na simptome upale, u
prvome redu na bol i otekline. Za liječenje reumatskih bolesti postoji velik broj
lijekova: derivati octene kiseline i srodni spojevi, oksikami, derivati propionske
kiseline, derivati salicilne kiseline, pripravci zlata, kortikosteroidi. NSAR (nesteroidni
antireumatici ili nesteroidni protuupalni lijekovi) kao što su ibuprofen, diklofenak,
indometacin, ketoprufen, celekoksib (Celiksib)... Pripadaju među lijekove koji se u
svijetu najviše koriste, a većina njih iz ove skupine ima tri glavna učinka: protuupalno
djelovanje, antipiretsko djelovanje (snižava povišenu tjelesnu temperaturu) i
analgetsko (za bolove). Za ibuprofen se tvdri da ima najmanje nuspojava a
indometacin da ima najjači učinak. Ovi lijekovi se ponekad koriste i lokalno u obliku
krema i gelova.
DMARD (Disease modifying Anti- rheumatic drugs) – antireumatski lijekovi koji
modificiraju bolest su: metotreksat, sulfasalazin, spojevi zlata, penicilamin, klorokin,
ovi lijekovi poboljšavaju simptome i mogu reumatoidnom artritisu smanjiti aktunu fazu
bolesti.
122. LIJEKOVI S UČINKOM NA KOŽU
Koža je najveći organ u ljudskom tijelu. Prednost lokalne terapije kožnih obojenja je
ta da lijek djeluje točno na mjestu gdje je terapija potrebna, čime se značajno
smanjuju sistemske nuspojave.
ANTIMIKOTICI – dermatomikoze su bolesti kože i kožnih privjesaka koje su
uzrokovane gljivicama. Lolanu antimikotsku terapiju treba prilagoditi intenzitetu i
lokalizaciji promjena. U ovoj vrsti terapije najčešće se primjenjuju mikonazol,
klotrimazol, ekonazol, tervinofin.
ANTIBIOTICI – za lokalno liječenje kožnih oboljenja primjenjuju se u terapiji kožnih
bolesti uzrokovanih mikroorganizmima. Bitno je odabrati onaj antibiotik na koji je
uzročnik oboljenja osjetljiv. U antibiotike dermatike ubrajamo gentamicin, neomicin,
mupirocin.
STEROIDI – zbog niza djelovanja, glukokortikoidi su postali jedna od najvažnijih
skupina u terapiji kožnih oboljenja. Koriste se u terapiji različitih dermatitisa, ali treba
imati na umu da njihova dugotrajna primjena može imati značajne nuspojave. Mogu
se koristiti u kombinacijama s drugim tvarima kao što su antibiotici, solicilati...
123. LIJEKOVI S UČINKOM NA UROGENI SUSTAV
UROANTISEPTICI – Uroantiseptici ili mokraćni antiseptici su sredstva koja djeluju
antibakterijski samo u mokraći jer se izlučuju nepromjenjeni, a u mokraći dostižu
visoke baktericidne koncentracije. Nemaju antibiotičko djelovanje jer se u krvi i
drugim tjelesnim tekučinama ne ostvaruje dovoljna koncentracija. Oni se nakon
peroralne ili parenteralne primjene izlučuju putem bubrega te u Mokrači razvijaju svoj
antiseptički učinak. Njihov učinak ovisi osim o koncentraciji ovih lijekova u mokraći i o
pH mokraće. Najčešći uzročnik urinarnih infekcija je Escherichia coli. U ovu skupinu
ubrajamo lijekove poput: trimetoprim, nitrofurantoin, ciprofloksacin, norfloksacin.
124. KONTRACEPCIJA
Dvije glavne skupine oralnih kontracepcija su kombinirane tablete i progesteronske
tablete.
KOMBINIRANE TABLETE – su iznimo učinkovite, uzimaju se 21 dan te djeluju kako
na hormonsku regulaciju tako i na sam endometrij i cervikalnu sluz. Ozbiljne
nuspojave ovih prirpravaka su rijetke.
PROGESTINSKI PRIPRAVCI (profestin sam) – uzimaju se kontinuirano, djeluju
primarno na cervikalnu sluz i endometrij. Manje su pouzdani od kombiniranih
pripravaka, a česta nuspojava su nepravilna krvarenja.
POSTKOITALNA KONTRACEPCIJA (tableta za „dan poslije“) – najčešće se
podrazumijeva peroralno uzimanje samog ili u kombinaciji s estrogenom, a
djelotvoran je unutar 72 sata od nezaštićenog spolnog odnosa.

125. KORTIKOSTEROIDI
Prirodni koritkosteroidi su steroidni hormoni koje proizvodi kora nadbubrežne žlijezde
te imaju brojne fiziološke funkcije. Sintetske proizvodi farmaceutska industrija prema
njihovoj prirodnoj kemijskoj formuli. Podjela je na mineralokortikoide i glukokortikoide.
GLUKOKORTIKOIDI sa kortizolom, deksametazon kao glavim predstavnikom
sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina; imaju protuupalno
djelovanje na način da sprječavaju otpuštanje fosfolipida, snižavaju djelovanje
eozinofila te putem brojnih drugih mehanizama.
MINERALOKORIKOIDI sa aldosteronom kao glavnim predstavnikom sudjeluju u
regulacii razine vode i elektrolita na način da potiču zadržavanje natrija putem
bubrega.
126. SPAZMOLITICI
Sredstva koja stišavaju grčeve glatkoga mišićja, probavnog sustava, žučnih vodova,
mokraćnih puteva, bronhija, maternice. Dijele se na sredstva:
a) s neurotropnim učinkom, koja djeluju izravno na prijenos živčanog podražaja
(atropin, skopolamin)
b) s muskulotropnim učinkom, koja djeluju izravno na cjelokupno glatko mišičje,
ponajviše na ono krvnih žilica (papaverin, aminopirin, teofilin,..)
c) s kombiniranim neurotropim i muskulotropnim djelovanjem (kamilfon, trospij)
Prema mjestu djelovanja dijele se na :
- spazmolitike krvnih žila (papaverin, dioksilin)
- crijevne spazmolite (atropin, hioscin, mebeverin)
- bronhalne spazmolitike (teofilin)
127. LIJEKOVI ZA LIJEČENJE SUSTAVNIH INFEKCIJA
Lijekovi koji su selektivno toksični za patogene nametnike. Od velike su važnosti u
suzbijanju bolesti uzrokovanih bakterijama, virusima, gljivicama.
ANTIBIOTICI – lijekovi koji se primjenjuju za liječenje bakterijskih zaraznih bolesti.
Antibiotici se klasificiraju na temelju svoje jačine. Baktericidni antibiotici stvarno
ubijaju bakterije; bakteriostatski antibiotici samo sprječavaju njihovo umnažanje i
omogućavaju tijelu da svlada i ukloni preostale bakterije. (pencilini, cefalosporini,
tetraciklini, makrolidi, kinoloni)
SULFONAMIDI – sintetski bakteriostatski antimikrobici, ovi lijekovi se koriste u
liječenju upalne bolesti crijeva, infekcije dišnih i mokraćnih puteva. Nuspojave ovih
lijekova mogu biti mučnina, povraćanje, hepatitis, preosjetljivost, alergija, kristali u
mokraći, smanjenje broja bijelih krvih stanica. Ovoj skupini pripadaju: mafenid,
sulfacetamid, sulfametizol, sulfametoksazol, sufasalazin, sulfisoksazol,
trimetoprimsulfametoksazol.
128. ANTIVIRUSNI LIJEKOVI – virusi se koriste metaboličkim procesima stanice
domaćina te je teško naći lijek koji selktivno djeluje na ove uzročnike bolesti. Većina
virusnih bolesti prolazi spontano, a lijek samo spriječava razmnožavanje virusa. Ono
što je bitno naglasiti je da se virusne bolesti NE LIJEČE ANTIBIOTICIMA. U liječenju
influence koriste se lijekovi kao što što su zonamavir i osteltamivir, u liječenju herpes
virusa lijek izbora je aciklovir, a u liječenju hepatitisa b koristi se lamivudin.
129. TERAPIJA GIHTA
Giht – je upala zglobova (artritis) uzrokovana odlaganjem kristala mokraćne kiseline
u zglobovima. Simptomi su nagli napadi jake boli, crvenilo i oticanje zglobova. Giht je
20 puta češći kod muškaraca, pogađa muškarce između 40-50 godine života.
Najčešće je to zbog palca na nozi, zglob koljena, članka na nozi, ruka noga, zglob
ruke te lakat.
NSAR (nesteroidni antireumatici) – se vrlo uspješno koriste u suzbijanju akutnih
napada gihta.
ALOPURINOL – smanjuje sintezu mokračne kiseline koristi se u kroničnom gihtu za
prevenciju napada, a ne kao akutna terapija. Maksimalan učinak se postiže nakon 4-
14 dana.
130. ANKSIOLITICI
U anksioznim stanjima javlja se reakcija straha neovisno o vanjskim utjecajima, već
zbog očekivanja opasnosti. Patološko stanje anksioznosti je ono u kojem su
ugrožene svakodnevne, normalne aktivnosti. Najčešće propisani anksioliti su:
BENZODIAZEPINI – diazepam, lorazepam, oksozepam, bromazepam i alaprazolam
Valerijana, matičnjak (melisa) – kofeinska kiselina, pasiflora, kava-kava (od korijenja
se pravi napitak, ali se i može žvakati, otoci u Mikroneziji).
131. ANTIDEPRESIVI
Depresija je najčešća ofektivna bolest – bolest ponašanja. Andidepresivi su skupina
lijekova koji otklanjaju simptome depresije. Heterogeni su s obzirom na strukturu i
mehanizam djelovanja. Njihovo djelovanje temelji se na povećanju aktivnosti
monoamina u mozgu. Dok neki antidepresivi utječu na jedan monoaminski sustav,
drugi mijenjaju funkciju više sustava. Mogu djelovati na receptore i prijenosnike
signala. Primjenjuju se za depresivne poremećaje, liječenje ansioznosti poremećaja,
poremećaja prehrane, spavanja. Depresija dovodi do velike patnje oboljele osobe,
lošeg funkcioniranja u obitelji, na poslu ili u školi, a može se javiti u svakoj životnoj
dobi. Njihovo djelovanje nastupa nakon 3 – 6 tjedana nakon što treba upozoriti
pacijenta. Imaju brojne različite nuspojave. Antidepresivi iskazuju antipanički učinak
te otklanjaju napadaje anksioznosti ili panične akte. Neki antidepresivi iskazuju
sedirajući učinak, koji može predstavljati neugodnu i onesposobljavajuću nuspojavu u
dugotrajnoj terapiji. U terapiji akutne anksioznosti mogu se kombinirati s
benzodiazepinima da se izbjegne ovisnost o benzodiazepinima. Gospina trava –
pojačava aktivnost serotonina! Serotonin ili ti hormon sreće, je jedan od glavnih
neurotransmitera središnjeg živčanog sustava. Lijekovi su : paroksetin, sertralin,
mirtazapin.
132. ANTIHISTAMINICI
Antihistaminik je naziv za tvar koja djeluje tako da inhibira otpuštanje ili djelovanje
biogenog amina histamina u tijelu. Koriste se u liječenju mnogih bolesti kao što su
npr. Alergijske bolesti (urtikarija, peludna hunjavica) ili ulkusna bolest. Novi
antihistaminici imaju znatno manji sedacijski učinak od starijih i nakon peroralne
primjene vrlo brzo počinju djelovati. Ovoj skupiti pripadaju: loratadin (rinolan tablete),
desloratadin, feksofenadin, cetirizin. Histamin djeluje putem histaminskih receptora,
među kojim razlikujemo 4 podtipa koju su različito razmješteni u tijelu, pa imaju i
različite učinke. Inhibiraju sintezu histamina.
133. OPOJNE DROGE I PSIHOTROPNE TVARI
Služe za liječenje psihičkih simptoma kao što su halucinacije, paronoidne misli.
Recept traje 5 dana, izdaje se u dva primjerka s oznakom „kopija“, a na drugom
primjerku je i naznaka rednog broja evidencijske knjige o izdanom receptu. Kopija se
čuva u očevidniku o prometu opojnih droga, maximalna doza po receptu propisana je
pravilnikom. Označene su znakom paragrafa, čuvaju se odvojeno u metalnim
ormarima s ključem. Prilikom izdavanja recepta pacijent je dužan pokazati osobnu.
Šizofrenija, psihoza. Npr. Haloperidol, klorpromazin.
134. PROBIOTICI
Prema definiciji svjetske zdrastvene organizacije probiotici su živi mikroorganizmi
(„dobre bakterije“) koji se primjenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na
zdravlje domačina. Probiotici pomažu u uspostavljanju ravnoteže između tzv. dobrih i
loših bakterija u našim crijevima jer mikroflora može postati poremečena uslijed
bolesti, stresa, starenja, uzimanja antibiotika ili drugih lijekova, izlaganja toksinima,
prekomjernoj konzumaciji alkohola, te čak i kod korištenja antibakterijskih sapuna.
Probiotici ne mogu zamijeniti uništenu prorodnu floru, međutim kao privremene
kolonije mogu pomoći organizmu obavljajući iste funkcije kao prirodna flora, dajući
prirodnoj flori dovoljno vremena da se oporavi. Najčešće korišteni probiotici su
različite vrste roda:
- BIFIDOBACTERIUM (normalni stanovnici debelog crijeva)
- LACTOBACILUS (normalni stanovnicu crijeva i vagine)
Povoljni učinci probiotika:
- Intolerancija laktoze
- Prevencija karcinoma kolona
- Sniženje kolesterola
- Sniženje krvnog tlaka
- Poboljšavanje imunoloških funkcija
- Prevencija i liječenje proljeva
- Smanjnje upale
- Povoljan učinak kod iritabilnog kolona
- Prevencija rasteštenih bakterija kod stresa
135. OD ČEGA SE SASTOJE EMULZIJE?
Emulzije su disperzijski sustavi sastavljeni najčešće od dviju tekućina koje se
međusobno ne miješaju ili se jedna sa s drugom miješa samo ograničeno. Jedne su
tekućine hidrofilne: voda i otapala koja se s njom miješaju. Druge tekućine su
lipofilne: ulje, masti, voskovi i organska otapala. V/U – hidrofilna tekućina raspršena u
lipofilnoj i U/V – lipofilna tekućina je dispregirana u hidrofilnoj.
136. ŠTO SU EMULGATORI?
Upotrebljavaju se da se olakša izrada i postigne stabilnost diperzija dviju tekućina
koje se ne miješaju. Tvari koje imaju dugači organski lanac i malu diporanu skupinu
na kraju. Mogu biti prirodnog i sintetskog porijekla. Pripadaju skupini površinskih tvari
– TENZIDA čije se molekole sastoje od hidrofilnih i lipofilnih skupina. Poželjno je da
veći i u malim koncenracijama smanjuju površinsku napetost između faza i stvaraju
homogneni sloj oko kapljica dispregirane faze.
137. ULOGA GLICEROLA U TEKUĆIM PUDERIMA?
Gliderol služi kao ugušnjivač, povezuje praškaste supstancije.
138. SIGNATURA KOD TEKUĆIH PUDERA
Tekući puderi i drugi tekući pripravci koji sadrže neotopljene supstance u otapalu
osim glavne signature moraju imati signaturu „prije upotrebe promučkati“. Na
ambalažu pripravka za unutarnju uptrebu stavljamo signaturu bijele boje, a
pripravaka za vanjsku upotrebu signature crvene boje.

139. DESTILACIJA
Destilacija je proces odvajanja otapala od ostalih sastojaka u otopini. Najpoznatija je
destilacija vode. Desilacija se isključivo provodi grijanjem i ponovnim hlađenjem tvari.
Grijanjem otapala prelazi u paru, a prolaskom kroz hladilo ponovo se ukapljuje,
neželjene tvari ostaju u početnoj prosudi budući da imaju veću temperaturu
isparavanja.
VAKUM DESTILACIJA postoji ili zatovreni sistem na koji je prikopčana vakum
pumpa tada tekućina vrije na nižoj temperaturi. Ova destilacija je namjenjena
termolabilnim otopinama.
DESTILACIJA VODENOM PAROM – destilacija pri kojoj e u početnu tikvicu dovodi
dodatna para iz nekog izvora pa ta smjesa ima nižu točku isparavanja. Primjenjuje se
kod dobivanja eteričnih ulja i mirisa kada se destiliraju.
FRAKCIONA DESTILACIJA – destilacija u kojoj se temperatura postepeno podiže,
pa isparavaju slijedom tekučine raznih vrelišta. Dobivanje benzina iz nafte.
140. RICINUSOVO ULJE KOD PASTE KAO PODLOGA?
Pošto je žilava i tvrda pa bi „proklizavala“ ako dodamo malo parafina na praškastu
supstancu, ricinusovo ulje je ljepljivo i pomaže da se komponente objedine.
141. NAJPOZNATIJE PODLOGE ZA MASTI EMULZIJE?
Vazelin, belobaze, unguentum emolientis.
142. KOJE SE BOČICE SA SIRUPOM MORAJU PROTRESTI NAKON IZRADE?
Kod siupa dobivenih toplim načinom napunjena bočica nakon potpunog ohlađenja
mora se potresti. Zbog topline voda isparava i na površini stvara rijeđi sloj koji je
podložan kvarenju.
143. S ČIME SE PRIPREMAJU SUHI SIRUPI EX TEMPORE
Prije izdavanja ex tempore dodatkom propisanog otapala suhi koncentrat prevodimo
u tekući oblik. Najčešće otapalo je pročišćena voda.
144. ŠTO ZNAČI TOČNO MJERITI I KOJA JE DOZVOLJENA GRANICA
ODSTUPANJA?
Stvarna količina koja se može odstupiti je najviše 10% od navedene, precizno se
izvaže ili izmjeri, a rezultat se računa prema stvarnoj količini.
145. SIRUPI ZA MOKRI I SUHI KAŠALJ
ZA MOKRI KAŠALJ – djeluju tako da razrjeđuju šlajm i potiču iskašljavanje (jaglac,
bršljan sladić)
ZA SUHI KAŠALJ – djeluju tako da oblažu sluznicu i smiruju kašalj (bijeli sljez,
islandski lišaj, trputac)
146. VITAMINI
Organski spojevi koji se u malim količinama nalaze u hrani, a prijeko su potrebni za
razvoj i normalno održavanje organizma. Nalaze se u biljakama, svježem voću i
sjemenu, kvascu, svježem mesu, mlijeku. Vitamini su organske tvari raznovrsne
strukture i kemijskih svojstava, potrebne u malim količinama, a esencijalne za
normalno funkcioniranje organizma (rast, razvitak, reprodukcija).
Vitaminom se naziva tvar ili skup tvari koje se ne mogu sintetizirati u dovoljnim
količinama u našem organizmu, nego ih se treba unositi hranom, a razlikuju se od
ostalih hranjivih tvari (lipidi, ugljikohidrati, proteini) po tome što nemaju strukturnu
ulogu niti katabolizmom daju energiju. Svaki vitamin ima različitu biokemijsku funkciju
i sudjeluje u brojnim biokemijskim reakcijama, a nedostatak pojedinog vitamina
općenito uzrokuje specifično oboljenje. Skupine rizika od nedostatka vitamina
općenito su pušači, konzumenti alkohola i droga, dijabetičari, trudnice, vegani,
adolescenti i stariji. Svi se vitamini mogu dobiti hranom, dok se vitamini D i K
sintetiziraju u našem tijelu. Naziv „vitamin“ je spoj dviju riječi, vita (lat. život) i amin,
dakle, „vitamin“ znači amin života. Naziv je smislio biokemičar Kazimir Funk 1912.
godine jer se tada mislilo da svi vitamini pripadaju aminima, što danas znamo da nije
točno, ali naziv „vitamin“ je ostao. Vitamini se još nazivaju i mikronutrijentima, jer su
dnevne potrebe za vitaminima između 1 μg i 100 mg te se klasificiraju po njihovoj
biološkoj funkciji, a ne po strukturi. Poznato je 13 vitamina, koji se općenito dijele u
dvije skupine, na vitamine topljive u vodi i vitamine topljive u mastima. Vitamini topljivi
u mastima uključuju vitamin A, D, E i K, a vitamini topljivi u vodi su vitamin C te
vitamini B kompleksa, tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotensku kiselinu
(B5), piridoksin (B6), folnu kiselinu (B9), kobalamin (B12) i biotin.
147. VAGANJE
Vaganje je farmaceutsko tehnološka operacija kojom se vrši mjerenje mase u
ljekarničkoj praksi. Vaganje se primjenjuje i za mjerenje čvrstih i tekućih supstanci.
Za grublja mjerenja koristi se tehnička tara vaga, a za preciznija se koristi precizna
laboratorijska vaga odnosno analitička vaga.
148. SIJANJE – PROSIJAVANJE
Je farmaceutsko tehnološka operacija kojom se čestice odvajaju po veličini. Za ovu
farmaceutsko tehnološku operaciju koriste se sita koja mogu biti izrađena od metalne
žice sintetičkih vlakana, a najfinija sita izrađena su od svile. U ljekarničkoj praksi
koriste se tzv. standarna sita koji ima 6. Broj sita označava stranica jednog otvora
izražena u mm i po tome je dobila naziv. Usitnjenost supstance u farmakopeji
označava se brojem sita koji je naveden iza naziva droge odnosno supstance
arapskim brojem. Ljekarničko sandardno sito sastoji se od tri metalna dijela i 6
mrežica sita. Donji dio predstavlja posudu u koju spada prosijani materijal, na sredini
se nalazi okvir na koji se stavljaju mrežice sita.
Treći dio predstavlja poklopac koji je neophodan da bi spriječio djelovanje praha
prosijavanog materijala na sluznicu oka ili disajnih puteva.
2 – plodovi i sjemenke
3 – korijen i podanak
6 – listovi, cvjetovi, stabiljka
SITA
6 – grubo sječeno
3 – polusitno sječeno
2 – sitno sječeno
0,75 – grubi prašak
0,30 – sitni prašak
0,15 – vrlo sitno prašak
Odsijavanjem se odvaja biljna pašina od čajeva.
149. ČAJEVIMA SE KAO GALENSKIM PRIPRAVCIMA ISPITUJE:
a) prosječna masa punjena (s dozvoljenim odstupanjem od prosječnog punjenja +-
5%)
b) makroskopski pojedine sastavnice čaja
c) mikroskopski anatomske značajke pojedinih droga
d) količina nediferenciranih i vrlo usitnjenjih djelova tj. primjesa
Čajevi se izdaju s oznakom, „za vanjsku upotrebu“. Posebno je potreban oprez kod
primjene ljekovitog bilja u trudnoći i za vrijeme dojenja jer nisu obavljena nužna
ispitivanja, pa većina biljnog porijekla nosi oznako NR ( nor roted).
ČUVANJE – u dobro zatvorenom spremniku zaštićeno od svijetlosti
ROK - 18 mjeseci
NAČIN IZDAVANJA – bez recepta u ljekarni.
150. RAZLIKA IZMEĐU GALENSKOG I MAGISTRALNOG PRIPRAVKA.
GALENSKI PRIPRAVAK – pripravci izrađeni u galenskom laboratoriju ljekarne ili
galenskom laboratoriju ustanove. Mogu služiti za izradu magistralnih pripravaka.
Izrađuju se u količini najviše do 100 jediničnih oblika prema različitim oficijelnim
propisima. Za galenske pripravke postoje već unaprijed poznati recepti. Prema tome
na receptu za galenski lijek obično se piše samo uobičajeni naziv i količina koju treba
izraditi pacijentu. Oni većinom imaju nešto duži rok pa se mogu izraditi ranije i po
potrebi izdati. U galenske lijekove se ubrajaju npr. Cinkova pasta, bademova krema,
tekući puder, mentol -mixtura, tigrova mast, sumporna mast.
MAGISTRALNI PRIRPAVAK – izdaje se na temlju lječničkog recepta za
pojedinačnog pacijenta. Izrađuju se i izdaju u ljekarnoj u jediničnoj količini i ne
podliježu postupcima provjere kakvoće. Međutim podliježu sve sirovine za izradu
pripravka prilikom ulaska u ljekarnu koje se ispituju na identitet prema propisima
važeće farmakopeje. Svi pripravci moraju biti farmakopejske kakvoće ili analitičkog
stupnja kakvoće (ex tempore) – odmah.
151. KAKO SE ISKAZUJE SASTAV NA MAGISTRANOM RECEPTU?
Masa, volumen, broj kapi, broj internacionalnih jedinica, masneni udio, volumni udio,
masnena koncentracija, masneni omjer, volumna koncentracija.
152. ŠTO JE GLAVNA KOMPONENTA U ANGAL PASTILAMA?
Glavna komponenta je lidokainklorid i klorheksidinidiklorid. Koriste se za liječenje
bolesti grla. Za lokalno ublažavanje simptoma upale ždrijela kao što su bolno gutanje
i nadražaj, djeluju lokalno analgetički i antimikrobno.
153. OTC
To su bezreceptni lijekovi koji su regulirani zakonodavstvom lijekova te podlježu
strogo reguliranom postupku davanja odobrenja od agencije za lijekove i medicinske
proizvode (HALMED). Status bezreceptnog lijeka mogu dobiti samo oni lijekovi za
koje ne treba prethodno liječnička preporuka jer su namijenjeni liječenju
stanja/simptoma koje pacijenti lako prepoznaju, odnosno koji su dokazano sigurni za
upotrebu u samoliječenju. Izdavanjem takvog lijeka pacijentima se osigurava brza i
lakša dostupnost lijeka, ali pod uvjetom da lijek zadovoljava stroge uvijete za takva
način izdavanja i uz nužnu stučnu procjenu mag.farm. Bezreceptni status mogu
dobiti i biljni lijekovi, tradicionalni biljni lijekovi s utvrđenom medicinskom primjenom.
154. HALMED
Agencija za lijekove i medicinske proizvode koja daje odobrenje za stavljanje lijekova
u promet u RH.
155. DJELATNE TVARI ZA HEMEROIDE
Hemoroidi – proširene krvne žile na području anusa vrlo su učestala bolest
suvremenom čovjeka.
Djelatna tvar je polikrezulen (faktu mast i čepići), djeluju na bolesno tkivo, prekriva
lezije, steže i zatvara male krvne žile. Na taj način krvarenje prestaje, a vlaženje i
žarenje iščezava. Osim toga povećava se prokrvljenost, koja ubrzava proces
cijeljenja.