GLAZBENI

Glazba antike

Antička Grčka
- glazba nije samostalna, već se prakticira u sklopu drugih umjetnosti
- glazba ima izrazitu moralnu funkciju
- Platon je vjerovao kako bi određeni tipovi glazbe (određena ljestvica + određeni instrument + …)
Xuvijek trebali imati isti učinak na ljude, neovisno o njihovoj dobi, spolu i razini obrazovanja
vrlo strog: glazba isključivo u svrhu odgoja
- Aristotel: dopušta glazbu i kao užitak
- postojala je notacija (koristila je slova grčkog alfabeta; različita slova za vokalnu i instrumentalnu
xglazbu)

- sačuvano je 40-ak notiranih primjera

najpoznatiji primjer: Seikilov skolion (najstarija u potpunosti sačuvana skladba u povijesti, Dok
xxxxživiš, sjaji, nemaj nikakve gorčine, život traje vrlo kratko, vrijeme zahtijeva svoj danak)
zborski stavak iz Euripidove tragedije itd.

- instrumenti:
žičani (trzalački): lira, kitara (koncertni instrument; mnogo veća od lire), harfa, …
puhački: aulos (sastoji se od dvije cijevi)

Antički Rim
- glazba gubi svoju moralnu funkciju: koristi se u gladijatorskim igrama, različitim ceremonijama itd.
x(postaje razonoda)
- instrumenti (preuzeti od Grka i preimenovani):
puhački: tibija (= grč. aulos), različiti tipovi truba itd.
hidrauličke orgulje

- nema sačuvanih notiranih primjera :(

Glazba ranoga kršćanstva

Tradicije liturgijskih pjevanja

Ranokršćanska glazba
- 1. – 4. st. doba progona kršćana
- kršćani se skrivaju u katakombama

- postupno izbacivanje instrumenata iz uporabe

kršćanska je glazba odsad nadalje isključivo a cappella

- od 3. st. uporaba latinskog jezika kao liturgijskog

ostaci hebrejskoga i grčkoga: Alleluia, Kyrie, ...

Preokret 4. stoljeća
- 313. Milanski edikt: završetak progona kršćana (kršćani izlaze iz katakombi: širenje kršćanskih
xobreda)
- 380. kršćanstvo postaje državna religija Rimskog Carstva
- 392. zabranjene su sve druge religije u Carstvu

- širenje kršćanstva po svim dijelovima Rimskog Carstva prije njegova raspada

- nastanak brojnih lokalnih praksi liturgijskih pjevanja, svaka sa svojom specifičnošću
 Načini pjevanja
- sjever Italije: milansko (ambrozijansko) pjevanje
održalo se do danas
karakteristično je podrhtavanje glasa
vrlo melizmatično (dugi nizovi tonova na jedan slog
xxxteksta)

- područje Rima: starorimsko pjevanje

- područje Francuske: galikansko pjevanje itd.

- spajanjem elemenata starorimskog i galikanskog

pjevanja nastaje gregorijansko pjevanje

Gregorijansko pjevanje
- NE "gregorijanski koral"!!!
nije naglasak na skladbi nego na načinu njenog izvođenja

- od 8./9. st. do danas službeni način pjevanja kršćanske, odnosno rimokatoličke Crkve
- obilježja:
1. a cappella (isključivo vokalno)
2. maloga opsega
3. bez ornamentacija
4. jednoglasje
5. ritam nije određen
6. podređenost tekstu (pjev = molitva); na latinskom jeziku

stilovi pjevanja
- recitativni: izgovaranje slogova teksta na 1 tonu

- silabični: 1 slog teksta > 1 ton

- melizmatični: 1 slog teksta > dugi nizovi tonova (melizmi)

Primjer = Veni Creator Spiritus (silabični napjev)

Primjer = Alleluia in die resurrectionis (melizmatični napjev)

Gregorijanske glazbene vrste

- različiti misni napjevi
Kyrie eleison
Gloria in excelsis Deo
Offertorium
Communio itd.

- napjevi koji se mole tijekom dana (božanski časoslov ili oficij)

antifone
psalmi
himni itd.
Svjetovna glazba srednjega vijeka

- paralelno s križarskim ratovima (11. – 13. st.) pojava svjetovnog jednoglasja, na lokalnim jezicima

- prvi pjesnici na domorodačkim jezicima: trubaduri

pojava na jugu Francuske
okcitanska skupina jezika (južno od rijeke Loire)
potječu iz sih staleža i djelatnosti (feudalci, vojvode, redovnici, ...)
poznato je preko 450 imena trubadura: Marcabru, Bernart de Ventadorn, ...
tematika pjesama: ljubavne pjesme, političke satire, pastorele, tužaljke, križarski ratovi, ...

- širenje trubadurske umjetnosti na sjever francuske (truveri), na njemačko govorno područje

(minezingeri) i na prostor Španjolske (cantigas)

- njihove su skladbe zapisane jednoglasno, bez ikakvih oznaka ritma, tempa, dinamike, ...

- tekst je potpisan iznad ili ispod notnog zapisa

uzrok brojnim, potpuno različitim izvedbama svakog od tih napjeva

Primjer = križarska pjesma Chevalier mult estes guaritz

Minezingeri
- preuzimaju trubadurske vrste i tematike
- cca. 12. – 14. st.

- najpoznatiji minezinger: Walther von der Vogelweide

najpoznatije djelo: pjesma o križarskom pohodu Nu alrest lebe ich mir werde (poznata pod
xxnazivom Palestinska pjesma, pr. za odg.)

Cantigas de Santa Maria

- repertoar svjetovne glazbe iz Španjolske
- zbirka od preko 400 pjesama posvećenih Djevici Mariji

Kasni srednji vijek (12. – 14. st.)

Notredamska epoha (kasno 12./poč. 13. st.)

- skladatelji okupljeni oko crkve Notre Dame u Parizu: Leonin i Perotin
- prvi stvaraju notaciju koja točno upućuje na određene ritamske figure i trajanje nota
primitivno: vrlo repetitivne kombinacije ritmova

- osim toga, oni po prvi put u povijesti skladaju djela za više od 2 glasa
pr. Sederunt principes (slušni primjer za odg.) - za 4 glasa

13. stoljeće (Ars antiqua)

- nastanak moteta
jednostavačna skladba (u jednom komadu)
u početku je to izuzetno neobična glazbena vrsta: svaki je glas pjevao različit tekst, na različitim
xxxjezicima (nerazumljivo)
sakralno-svjetovna mješavina
- pr. O mitissima /Virgo virginum/Haec dies

- tek od 15. st. motet postaje isključivo sakralna vrsta (do danas uz misu najvažnija crkvena glazbena
xvrsta)
14. st. (Ars nova)
- najvažniji je skladatelj Guillaume de Machaut [gijom de mašó]

- skladatelj koji prvi u povijesti sklada čitavu misu (dotad je svaki stavak skladao neki drugi skladatelj):
Misa Notre Dame
- pr. II. st. Gloria

- osim Mise Notre Dame, de Machaut je skladao brojne svjetovne vrste, tzv. šansone (a po vrsti su
mogli biti npr. balada ako je tragičnog karaktera itd.)
nadovezivanje na glazbu trubadura i truvera
pr. balada Douce dame jolie

Glazba renesanse

- 15. st. dominacija skladatelja sa sjevera Europe (prostor Nizozemske i zemalja Beneluksa)
- stvaraju poseban stil vokalne polifonije u kojem se strogo nadzire odnos između glasova
vokalno: isključivo ljudski glas (a cappella)
polifonija: zborska djela u kojima su svi glasovi ravnopravni i jednako razvijeni
- postupno donose taj stil u gotovo sve dijelove Europe

Renesansne glazbene vrste

- sakralne (na latinskom)
misa: glazba koja prati misni obred
motet: jednostavačno, kraće sakralno djelo

- svjetovne
šanson (na francuskom)
madrigal (na talijanskom)

Najvažniji skladatelji
- Giovanni Pierluigi da Palestrina
- vrhunac vokalne polifonije, skladatelj koji će stoljećima ostati model skladanja crkvene glazbe
- djelovao u mnogo crkava u Rimu
- mise i moteti
- pr. motet Sicut cervus (za odgovaranje)

- Orlando di Lasso
- djelovao u Münchenu na dvoru bavarskog vojvode
- sakralna i svjetovna djela
- pr. Matona mia cara

- Tomás Luis de Victoria

- djelovao u Španjolskoj
- isključivo sakralna glazba
- pr. motet O magnum mysterium

- u Hrvatskoj: Julije Skjavetić

-madrigal Appariran per me le stelle

- u trenutku kada skladatelji više neće brinuti o toj strogoj kontroli odnosa među glasovima, nego će
tekst postati važniji od strogih pravila (dakle kada će pravila „dobrog zvuka” žrtvovati u korist
ekspresivnosti teksta) možemo govoriti o početku novog stila: barok (kraj 16. st.)