VISOKA ŠKOLA „CEPS - CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK

POSLOVNA EKONOMIJA

MENADŽMENT

SEMINARSKI RAD

ULOGA KONTROLINGA U PREDUZEĆU

Mentor Student

Prof. dr Petar Tamamović

Kiseljak, 2020, godine

 SADRŽAJ

UVOD-------------------------------------------------------------------------------------------------------4
1. MENADŽMENT I POJMOVNO ODREĐENJE--------------------------------------------------5
2. POJAM KONTROLINGA----------------------------------------------------------------------------6
2.1. Kontroling efikasnosti-------------------------------------------------------------------------------7
3. ISTORISKI RAZVOJ KONTROLINGA-----------------------------------------------------------8
4. VRSTE KONTROLINGA----------------------------------------------------------------------------9
5. ULOGA KONTROLERA---------------------------------------------------------------------------10
6. ULOGA KONTROLINGA U PREDUZEĆU---------------------------------------------------- 11
ZAKLJUČAK-------------------------------------------------------------------------------------------- 16
LITERATURA-------------------------------------------------------------------------------------------17
UVOD

Smatra se da su prvi kontroleri bili stari Egipćani koji su vršili nadzor nad gradnjom
piramida. Prvi zvanični zapisi o korištenju naziva kontroling pojavljuju se u 15 vijeku u Velikoj
Britaniji, na kraljevskom dvoru. U državnoj upravi osnovana je služba gdje je kontroler
provjeravao zapise o ulasku i izlasku novca i dobara. Kontroling bi mogli definirati kao skup
multidisciplinarnih znanja potrebnih za prikupljanje, obradu, selekciju te interpretaciju
podataka nužnih za kvalitetno upravljanje trgovačkim društvom.

Razvoj kontrolinga je pogotovo izražen u razdobljima ekonomskih ili političkih kriza,

jer je funkcija kontrolinga usmjerena na načelo cost – benefit (princip obračuna troškova i
koristi). To načelo se vodi logikom da se uz što manje utrošenih resursa pokuša stvoriti što veće
ekonomske koristi, s time da se izbjegnu aktivnosti koje donose više utrošenih resursa od
korisnih efekata.

Kontroling danas predstavlja moderan način rješavanja sve prisutnijih problema

koordinacije i integracije u preduzećima, a koja su uslovljena povećanom dinamikom iz
okruženja, stagniranjima tržišta, brzim tehnološkim promjenam, a sve kraćim životnim
ciklusom proizvoda, kao i efekata recesije. Kontroling povećavava red u preduzeću, odnosno,
doprinosi smanjenju haosa, čineći transpartentnim uzajamne aktivnosti među pojedinim
područjima, kao i njihov doprinos ostvarenju definisanih ciljeva preduzeća.

4
1. MENDŽEMENT I POJMOVNO ODREĐENJE

Riječ menadžment dolazi od latinske riječi „manus“, što u prijevodu znači ruka.
„Menadžment je proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojem pojedinci, radeći
zajedno u skupinama, efikasno ostvaruju odabrane ciljeve“ tako opću i polaznu definicija
nužno je nadopuniti sljedećim1:
 menadžeri izvršavaju funkcije planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja,
vođenja i kontroliranja,
 menadžment se može primijeniti u bilo kojoj vrsti organizacije,
 odnosi se na menadžere svih organizacijskih razina,
 cilj svih menadžera je stvoriti višak vrijednosti,
 upravljanje se bavi proizvodnošću, što pretpostavlja učinkovitost i efikasnost.
Funkcije menadžmenta možemo raščlaniti kako slijedi: planiranje, organiziranje,
vođenje, upravljanje ljudskim potencijalima te kontrola poslovanja. Kontrola poslovanja (engl.
control; njem. Kontrolle) je posljednja, ali ne manje bitna funkcija menadžmenta. Kontrola
dolazi na kraju, nakon definiranja ciljeva, planova i strategije te čini poveznicu cjelokupnog
procesa menadžmenta.

„Ona obuhvaća identificiranje razlike između planiranih i ostvarenih veličina,

odlučivanje o potrebnim korektivnim djelovanjima, kao i provjeru jesu li navedena djelovanja
učinkovita te ako za to postoji potreba, i uvođenje samih sankcija.“2

Ključnu ulogu za kvalitetno funkcioniranje kontrolinga, čini kvalitetan informacijski

sustav. S obzirom da se je jedan od najvažnijih zadataka kontroling osigurati transparentnost
informacija pogodnih za odlučivanje, kvalitetan informacijski sustav predstavlja neizostavnu
kariku u kvalitetnom odlučivanju i izvještavanju

1
Pere Sikavica, Mijo Novak, Poslovna organizacija, Informator Zagreb 1999.
2
International Group of Controling (2013): Rječnik za kontrolere, Poslovna učinkovitost d.o.o., Zagreb, str. 39.

5
2. POJAM KONTORLINGA

Pojam Kontroling (engl. Controlling ) potekao je od angloameričke riječi „control“ za

koju se vjeruje da ima mnoštvo značenja kao što su: upravljati, kontrolirati, voditi, nadzirati i
sl. Kontroling je jedna od najmlađih funkcija unutar organizacija, a njegov uspon kreće u
Americi nakon velike ekonomske krize 1929. godine te jakog i ubrzanog industrijskog razvoja
u drugoj polovici 19. stoljeća. U Europi bilježi svoje početke tijekom 20. stoljeća, „a vrhunac
dostiže u novijoj povijesti Njemačke, koja njegovu razvoju daje neizbrisiv pečat.
U današnje vrijeme, postoje mnoge definicije kontrolinga, a teško je odrediti pravu
definiciju, pa tako možemo navesti neke od njih:
Kontroling je proces koji nastaje kao rezultat usklađenih zajedničkih napora
menadžmenta (individualnog, ili timskog) i kontrolera, u svrhu ostvarivanja zacrtanog cilja
gospodarskog subjekta.3
Kontroling je cjelokupni proces postavljanja ciljeva, planiranja i upravljanja u
financijskom i ekonomskom području poslovanja poduzeća“, koji obuhvaća postupke
„donošenja odluka, definiranja aktivnosti i procedura određivanjem alternativa, usmjeravanja
pojedinaca i njihovih aktivnosti te postavljanje smjernica“.4
Za kontroling se također može reći da je on sredstvo za vođenje, oblikovanje,
savjetovanje i praćenje izvršenja. Budući da je kontroling usmjeren na proces planiranja i
kontrole, kao i na proces opskrbe informacijama, njegov je glavni zadatak koordinacija unutar
tih procesa i koordinacija među procesima.5
Nadalje, može se reći da je svrha i funkcija kontrolinga bila upravljanje poslovnim
rezultatom, što obuhvaća i zahtjeva prikupljanje kvalitetnijih informacija, izradu boljih
izvještaja, brži protok informacija, bolje odvijanje poslovnih procesa i stvaranje konkurentnije
podloge za odlučivanje. Zbog toga što obuhvaća cijeli niz međufunkcijskih aktivnosti, te pritom
zahtjeva znanja iz različitih funkcijskih područja poput financija, računovodstva, informatike,
organizacije i sl., kontroling je moguće i potrebno označiti kao potporni poslovni proces unutar
poduzeća primarno usmjeren potrošačima-menadžerima.

3
Dr.sc.Luković T. i Lebefromm U.: Controlling koncepcija i slučajevi, Prva knjiga, Sveučilište u Dubrovniku,
2009. str.5
4
Očko J. (2015): Kontroling – partner Uprave i Nadzornih odbora, Specijalistička trodnevna edukacija iz
kontrolinga za članove Nadzornih odbora i Upravu, Kognosko, Zagreb, str.2.
5
Jakelić, D. (2009) Međuovisnot funkcija planiranja i kontrolinga i njihova primjena u Hrvatskoj narodnoj banci.
Ekonomski preglednik, 60,1-2,str. 93-94.

6
 Kontroling također pretpostavlja i zahtjeva jasno delegiranje ciljeva, odgovornost i
autoriteta te jasno definirane nositelje odgovornosti, što je također u skladu s procesnim
shvaćanjem poduzeća. Kao rezultat rada kontrolinga očekuje se davanje stručnih
argumentiranih mišljenja, preporuka i zaključaka, tj. pružanje informacija preventivne i
korektivne naravi s ciljem da se menadžment upozna s tekućom problematikom poslovanja,
kao i s mogućim budućim rizicima i učincima potencijalnih poslovnih odluka.6

2.1. Kontroling efikasnosti

Osim kulture i sadržaja, vrednost kontrolinga se sve više dovodi u pitanje.
Računovodstvo je dalo značajan doprinos programima smanjenja troškova u poslednjih
nekoliko godina zbog preorijentacije organizacionih struktura i unapređenja procesa. Međutim,
tako nepromenjen, kontroling će biti jedna od najskupljih administrativnih funkcija u
kompaniji. Ono što je kritično po tom pitanju je da li kontroling može da se bavi instrumentima
koje imaju, posebno imajući u vidu, različite nove zahteve i nedostatak orijentacije ka lancu
vrjednosti. Orijentacija modela za pružanje usluga ima dva osnovna aspekta – specijalizaciju i
industrijalizaciju.

Specijalizacija zahtjeva promjenu kulture od „svestranog upravljača“ do struktura

„specijalizovanih centara“. Specijalizovani centri mogu da pokriju različite specijalizacije
unutar kompanije. One mogu biti definisane prema, između ostalog, specifičnim tržištima ili
državama koje su imali značajnu ulogu ili će je imati u budućnosti; procesi koji imaju specifičnu
koncentraciju lanca vrjednosti (npr. inovacija u farmaceutskoj industriji, lanac dobavljača u
kompanijama koje se bave logistikom).

Pored visokog nivoa specijalizacije, Specijalizovani centri mogu da pokažu i visok nivo
fleksibilnosti, kroz virtuelno postavljene strukture. Usluge kontrolinga i lokalnog kontrolinga
čine osnovu specijalizacije i fleksibilnosti. Usluge kontrolinga koje vrše uslužni centri, fabrike
izveštaja ili spoljašnje strukture, karakterišu standardizovane i vrlo automatizovane kontrolne
aktivnosti pozadinskih kancelarija. U zavisnosti od transakcionog procesa računovodstva, ove
aktivnosti mogu da donesu značajnu masu ili količinu. Ovo je posebno slučaj u finansijskom
kontrolingu (npr. računovodstvo troškovnih centara ili analiza profitabilnosti). Lokalni
kontroling može da pokrene kulturnu promjenu kroz fokusiranje na regionalne varijacije i kao
i specijalizovani centri, kroz promovisanje jače koncentracije u lancu vrejdnosti kompanije.

6
Osmanagić Bedenik N. i sur., Kontroling između profita i održivog razvoja, M.E.P. d.o.o, Zagreb, 2010 str. 313

7
3. ISTORISKI RAZVOJ KONTROLINGA

Razvoj kontrolinga u zapadnoeuropskim zemljama (Njemačka, Francuska, Italija,

Švicarska, Austrija) započinje u drugom dijelu 20. stoljeća ulaskom američkih poslovnih
subjekata na njihova tržišta i otvaranjem njihovih podružnica. Iako se kontroling u početku u
većem dijelu razvijao u velikim poslovnim subjektima, povećanje konkurencije i sve češće
promjene na tržištu potakle su i subjekte koji spadaju u srednje ili male na prihvaćanje
kontrolinga. Tako danas u pravilu, u većim poslovnim subjektima, kontroling postoji kao
samostalni odjel, dok je u manjim subjektima za tu funkciju odgovoran kontroler.7
Na razvoj kontrolinga utječu brojni čimbenici, što je i jedan od glavnih razloga zbog
kojeg se način uvođenja i prihvaćanja kao filozofije rada razlikuje od zemlje do zemlje. Iz toga
razloga svaka zemlja potpuno slobodno i na svoj način razvija koncepciju kontrolinga ovisno,
između ostalog, i o različitosti u društveno ekonomskom razvoju. Postanak kontrolinga u
današnjem smislu, možemo zahvaliti industrijalizaciji Sjedinjenih Američkih Država u drugoj
polovici 19.stoljeća. Budući da je u to vrijeme u SAD-u razvoj željezničkog prometa bio glavni
pokretač industrijskog razvoja to je i prvo poduzeće koje je uvelo radno mjesto Comptroller`s
Institute of America.8 čiji su osnovni zadaci bili financijsko - ekonomske prirode. Što se tiče
kontrolinga u ostalim zapadnoeuropskim zemljama, na njega je kao što je to već i navedeno
utjecao razvoj kontrolinga u SAD-.
Tako primjerice u Austrijskom gospodarstvu dominiraju mala poduzeća, koja ovise o
izvozu. U Austriji je 1982. godine osnovan Osterreichisches Controller Institut kao udruženje
poduzeća za istraživanje na područjima kontorliga. U Francuskoj se primjerice kontroling
proširio 60-tih godina, gdje je oko 50% najvažnijih francuskih poduzeća imalo odjel za
kontroling.9
Kontroling se razvijao na temelju slijedećih koncepcija:10
 računovodstvena - stavlja naglasak na pripremu računovodstvenih podataka, usmjeravanje
računovodstva na buduća kretanja i kvantitativni aspekt radi osiguranja likvidnosti i dobiti;
 informacijska–cilj kontrolinga je izgraditi vlastiti sustav informiranja svih
zaposlenih u poduzeću kako bi se odluke donosile lakše i na vrijeme;
 upravljačka- ima za cilj povezivanje svih funkcija u poduzeću radi uspješnog
poslovanja, odnosno uspješne realizacije ciljeva i ostvarivanja misije i vizije

7
Ibid, str 43
8
Osmanagić Bedenik N. Kontroling abeceda poslovnog uspjeha, Školska knjiga, Zagreb 2007. str.30.
9
Ibid, str.34-35.
10
Očko, J., Švigir, A.: Kontroling–upravljanje iz backstagea, Knjiga print d.o.o., Zagreb, 2009. Str. 14.

8
4. VRSTE KONTROLINGA

Kontroling je funkcija unutar menadžmenta koja pridonosi povećanju njihove

efektivnosti i efikasnosti poslovanja.11 Velik dio kontrolinga odnosi se na operativno i
strategijsko područje. Operativnim kontrolingom se naziva usmjerenje kontrolinga na
kratkoročno upravljanje socijalnim sustavima, dok strategijski kontroling podržava
menadžment u trajnom usmjerenju socijalnih sustava prema cilju. Zadaci strateškog i
operativnog kontrolinga su dokaz da strateški i operativni kontroling čine jednu cjelinu. Ta
cjelina potvrđuje funkciju kontrolinga i služi ostvarenju ciljeva kontrolinga.
Kontroling je moguće podijeliti na nekoliko različitih načina. U nastavku ćemo prikazati
podjelu prema orijentaciji, funkcionalnim područjima, primjeni, povezanosti sa procesom
planiranja te fazama razvoja poduzeća.12
S obzirom na orijentaciju kontrolinga tako razlikujemo orijentaciju na rentabilnost
poslovanja (usmjerenost na troškove, prihode i dobitak/doprinos pokriću), orijentaciju na
likvidnost i financijsku stabilnost (podrijetlo i korištenje sredstava) i orijentaciju na
proces/projekt (faze i rezultat).
Prema funkcionalnim područjima (podjeli rada), u poduzeću razlikujemo kontroling u
nabavi, proizvodnji, prometu, logistici, istraživanju i razvoju, financijama, kadrovima i
organizaciji.
Gledajući primjenu, razlikujemo kontroling domaćih udjela i društava, inozemnih
udjela i društava, odjela, projekata, u trgovini, u bankama, u osiguravajućim organizacijama…
Prema fazama razvoja poduzeća, razlikujemo kontroling osnivanja, kontroling rasta,
kontroling konsolidacije i krizni kontroling.
S obzirom na povezanost sa procesom planiranja, možemo govoriti o cijelom spektru strateških
i operativnih zadataka te na taj način zapravo govorimo o strateškom i operativnom kontrolingu.

11
Osmanagić Bedenik N. Kontroling abeceda poslovnog uspjeha, Školska knjiga, Zagreb 2007, str. 93.
12
Osmanagić Bedenik N. (2007). Komparativna analiza prakse kontrolinga u Hrvatskoj (Zbornik Ekonomskog
fakulteta u Zagrebu). Zagreb: Ekonomski fakultet, str.85

9
5. ULOGA KONTROLERA

Definicija koja najcjelovitije definira kontroling i samu funkciju kontrolora, kao osobe
zaposlene u kontrolingu, je definicija koja je od International Group of Controlling, a koja glasi:
„Kontroleri oblikuju i prate proces menadžmenta u pronalaženju ciljeva, planiranju i
usmjeravanju te time nose suodgovornost za ostvarenje ciljeva te cjelovito izvješćivanje
usmjereno na budućnost.
Temeljna zadaća kontrolera je pružanje usluge u smislu podrške menadžerima svih
hijerarhijskih razina. Kontroleri se bave oblikovanjem i održavanjem alata za planiranje i
budžetiranje, za usporedbu budžetiranih i ostvarenih veličina i alata za prognozu. „Njihova je
zadaća osigurati transparentnost troškova i rezultata na svakoj razini upravljanja: od korporativne
politike preko strategije, operativnog planiranja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti pa do samog
izvršavanja.“ Također trbaju voditi računa da su sustavi koje su razvili prikladni, kako za
menadžere, tako i za kontroling. Prethodno se u najvećoj mjeri odnosi na sustave izgrađene na način
da podupiru ostvarivanje ciljeva, donošenje odluka i dodjeljivanje odgovornosti13
Svaki bi menadžer trebao biti sam svoj kontroler, a upravo je kontroling funkcija koja
mu omogućava transparentne informacije i ekonomske savjete. Kontroleri moraju sudjelovati
u izgradnji jasno definiranih i mjerljivih ciljeva kako bi se menadžerske odluke mogle prema
njima usmjeravati. Uglavnom je zaokupljen budućnošću, što omogućuje nesmetano upravljanje
u slučaju odstupanja od zacrtanoga. Istražuje dostižu li se zacrtani ciljevi, analizira razloge koji
su prouzročili odstupanje i pronalazi načine za rješavanje nastalih uzroka problema. Ako se
zaključi da put nije pravi, odnosno nije prema zacrtanim ciljevima i strtegijom–potiče na
preispitivanje strategije. Bit je u brzini i točnosti koja je u vrijeme brzih promjena nužna.
Kontroling se katkad shvaća samo kao funkcija u poduzeću, no rjeđe kao univerzalni
način razmišljanja i zbog toga katkad ne zaživi u cijelosti. Rezultati koji se vide na vrhu odnosno
kod strateškog menadžmenta postižu se promjenama na operativnoj razini.

13
International Group of Controling (2013): Rječnik za kontrolere, Poslovna učinkovitost d.o.o., Zagreb, str. 40

10
6. ULOGA KONTROLINGA U PREDUZEĆU

Iako se kontroling odnosi na cjelokupno poslovanje poduzeća, njegov veliki dio čine
plan i analiza. Zahvaljujući kontrolingu, menadžment bi trebao biti informiran o svemu što se
oko njega događa radi kvalitetnijeg odlučivanja.
U velikim poduzećima često može doći do situacija da svaki odjel radi poprilično
samostalno tedjelomično samostalno postavlja određene ciljeve zbog čega dolazi do nejasno
postavljenih ciljeva. Uloga kontrolinga u takvom društvu je povezivanje tih odjela radi
stvaranja jedinstvenih ciljeva i planova.
Područje kontrolinga unutar organizacije je i postavljanje njegove vizije, strategije i
ciljeva. Uloga kontrolinga je preispitivanje vizije i ciljeva poduzeća. U tom postupku,
kontroling će analizirati cijelo poduzeće, konkurenciju, granu djelatnosti te cjelokupno tržište.
Pogrešno postavljeni ciljevi impliciraju krivo formiranje sustava vrijednosti, a to zahtjeva
određene korektivne mjere. Osnovna logika pri postavljanju ciljeva poduzeća, a samim time i
njegove vizije ističe u potrebi da oni moraju biti optimalno postavljeni. To znači da ciljevi ne
smiju biti postavljeni previsoko jer će biti nedostižni i samim time će demotivirati operativni
menadžment za njihovo ostvarivanje. S druge strane, ciljevi ne smiju biti postavljeni prenisko
jer će biti vrlo lako ostvarivi i na taj način neće dovoljno motivirati menadžment. Zadatak
kontrolinga je optimalno postizanje ciljeva koji će na najbolji način motivirati njegovo
ostvarivanje.
Jedan od najvažnijih objekata kontrolinga je planiranje poslovanja. Planiranjem se
predviđaju određeni ishodi u poslovanju čime se mogući rizici nastoje svesti na prihvatljivu
razinu. Planiranje poslovanja značajno povećava šanse za realizaciju ciljeva. Iako postoje
različite razine planiranja, kao najznačajnije se ističu strateško, taktičko i operativno planiranje.
Planiranjem se susreću različite organizacijske jedinici putem parcijalnih operativnih planova
cijelog poduzeća. Zadatak kontrolinga je parcijalne planove međusobno uskladiti uvažavanjem
svih bitnih informacija koje su prikupljene unutar i izvan poduzeća. Kako bi uspješno uskladili
parcijalne planove, kontroling mora pronaći uzroke međusobnih neusklađenosti. Osim
navedenoga, kontroling ima ulogu provjere realnosti postavljenih planova.
Sustav kontrole smatra se sastavnim elementom kontrolinga, a čini je najvažniji
instrument analiza odstupanja. S obzirom da je cilj sastavljanja poslovnih planova i njegova
realizacija, postavlja se pitanje zbog čega u određenim okolnostima dolazi do odstupanja.

11
 Kako bi se to odstupanje svelo na minimum, potrebno je definirati sustave kontrola čija
je uloga praćenje poslovanja kroz njegovo realiziranje i uklanjanje nedostataka koji rezultiraju
odstupanjem od zacrtanih veličina. Kontrola je proces koji je zastupljen u sklopu samog
poslovanja i odvija se zajedno s njim. Osnovi smisao postojanja funkcija kontrole u nekoj
organizaciji je provođenje mjera i akcija koje rezultiraju povećanjem efikasnosti poslovanja s
ciljem realizacije postavljenih planova.
Kvalitetan informacijski sustav danas predstavlja temelj za kvalitetno funkcioniranje
kontrolinga. S obzirom da kontroling ima zadatak da u moru različitih informacija odabere one
koje su presudne za odlučivanje, kvalitetan informacijski sustav predstavlja nepremostivu
kariku u kvalitetnom odlučivanju i izvještavanju. Može se reći da je računovodstvo centar
informacijskog sustava unutar. Cilj kontrolinga je odabrati računovodstvene informacije koje
su presudne za kvalitetno odlučivanje.
Uloga kontrolinga u nekom poduzeću može biti i formuliranje nove ili restrukturiranje
već postojeće organizacijske strukture radi lakšeg i potpunijeg kolanja bitnih podataka i
informacija do osoba koje su za njih zadužene. Organizacija poduzeća mora biti takva da
maksimalno olakšava ostvarivanje zacrtanih sustava vrijednosti.
Ljudski potencijali temeljna su vrijednost svake organizacije. Njihovo znanje
predstavlja nematerijalnu vrijednost poduzeća. Kada su u pitanju ljudski potencijali „zadatak
kontrolinga je koordinacija sustava upravljanja ljudskim resursima sa sustavom planiranja,
kontrole, informacijskim sustavom te sustavom organiziranja.“14 Ljudski potencijali
predstavljaju osnovnu poveznicu svih dijelova svakog poduzeća.
Da bi kontroling uspješno funkcionirao potrebno je postojanje interesa menadžmenta za
njegovo provođenje. Bitno je napomenuti kako ta zainteresiranost ne smije biti deklarativnog
karaktera, već stvarna, istinska i konstantna. Na taj način kontroling može imati ulogu „desne
ruke“ menadžmenta.
Iako je već istaknuto kako je kontroling uključen u svaku organizacijsku jedinicu
poduzeća, postavlja se pitanje njegovog hijerarhijskog odnosa s drugim funkcijama. Kontroling
bi se trebao razvijati kao izvanhijerarshijska funkcija, odnosno kao neovisno tijelo koje
prikuplja informacije iz cijelog poduzeća. Smještanje kontrolinga unutar bilo koje
organizacijske jedinice narušava njegovu neovisnost i sveobuhvatnost. Voditelj kontrolinga
mora biti podređen isključivo Upravi društva. Na taj način se osigurava nesmetan protok
informacija od svih segmenata poslovanja do Uprave i obrnuto.

14
Očko, Jasminka; Švigir, Andreja: „Kontroling – upravljanje iz backstagea“, Knjiga pring d.o.o., Zagreb, 2009.,
str. 24

12
 Zbog razloga što često menadžeri u poduzeću nisu ekonomske struke, potrebna im je
„čvrsta ruka“ iz područja ekonomske znanosti, a kontroling je funkcija koja je u tom trenutku
od presudne važnosti.
Jedan od glavnih saveznika kontrolinga u poduzeću je računovodstvo. U poduzećima je
funkcija računovodstva često vrlo tradicionalno orijentirana prema prošlosti, odnosno prema
prikazivanju povijesnih podataka. Rezultati prikazani u računovodstvenoj evidenciji posljedica
su menadžerskog odlučivanja. Upravo zbog toga je bitno da menadžeri budu sposobni
prepoznati financijski utisak na poslovanje poduzeća koji je nastao temeljem njihovih odluka.
Kao najefikasnija poveznica između računovodstvenih informacija i menadžmenta javlja se
kontroling.
Kvalitetno prikupljanje i evidentiranje podataka u računovodstvu rezultirat će
razumljivim i kvalitetnim izlaznim informacijama. Analizom svih elemenata poslovanja
kontroling ima ulogu postavljanja „pravila“ za prikupljanje i evidentiranje poslovnih događaja
s ciljem što kvalitetnijeg eksternog i internog izvještavanja.
Vrlo često dolazi do poistovjećivanja pojmova interne revizije, kontrole i kontrolinga. Do toga
dovodi i sam pojam kontrolinga iako on predstavlja određeni poticaj odgovornosti
menadžmenta radi ostvarivanja postavljenih ciljeva. Upravo zbog navedenoga, potrebno je
razjasniti te pojmove.
Iako se interna revizija može razmatrati kroz tri različita segmenta koja uključuju
financijsku reviziju, reviziju poslovanja i upravljačku reviziju, ona uvijek predstavlja naknadni
nadzor. Interna revizija ima formalnu organizacijsku strukturu te odbor interne revizije kao
krovno tijelo. Interna revizija obavlja svoje funkcije u skladu sa standardima interne revizije i
zakonskim propisima te pravilima odbora interne revizije. Interna revizija se provodi kroz
nekoliko osnovnih faza koje uključuju njezino planiranje, ispitivanje i prikupljanje informacija
te analiza i izvještavanje. Rezultati provedene interne revizije moraju biti objektivni, sažeti i
jasni s određenim prijedlogom rješenja. Interna revizija procjenjuje učinkovitost upravljanja
rizicima, kontrolira i savjetuje, unapređuje i razvija poslovne procese, ispravlja nepravilnosti te
otklanja pogreške i prijevare. 15
Iako su ciljevi i zadaci interne revizije i kontrolinga vrlo slični, ipak postoje značajne
razlike između te dvije discipline. Unutar funkcije kontrolinga ne postoje određeni standardi i
standardizirani izvještaji.

15
Osmanagić Bedenik, Nidžara: „Kontroling – Abeceda poslovnog uspjeha“, Školska knjiga, Zagreb, 2007.
godina, str. 88

13
 Njegovi ciljevi su usmjereni na mjerenje učinaka i efikasnosti poslovanja te ocjenu
zadovoljstva kupaca, za razliku od interne revizije koja je usmjerena na ispitivanje objektivnosti
i realnosti financijskih izvještaja i nadzora nad primjenom zakonskih propisa. Bitno je
napomenuti da interni revizori često moraju nastupati kritički, provode ispitivanja, inspekcije,
dokazuju postojanje nepravilnosti, sprječavaju eventualne zlouporabe, a zbog toga vrlo usko
surađuju s eksternom revizijom. Za razliku od interne revizije, kontroling mjeri efekte loših
poslovnih poteza.
Kontrola se može definirati kao trajan proces obrade informacija radi spoznaje
odstupanja između planiranih i ostvarenih veličina, uključujući analizu razloga tih odstupanja.
Sustav kontrole je zaokružena cjelina međusobno povezanih aktivnosti kontrole. „Kontrolu
treba razlikovati od kontrolinga. Dok je kontroling usmjeren na sustavnu i sveobuhvatnu,
koordinacijsku i integracijsku podršku menadžmentu, dotle je kontrola pojedinačni instrument,
odnosno parcijalna funkcija izdataka podrške menadžmentu. Još je jedan kriterij razlikovanja
kontrolinga od kontrole, a to je njihov objekt: kontroling je podsustav menadžmenta i odnosi
se na menadžment i njegove funkcije, a kontrola se odnosi primarno na sustav izvođenja.
Menadžment nekog poduzeća mora biti usmjeren na dugoročan razvoj, a ne samo na
kratkoročne ciljeve kao što su očuvanje likvidnosti, rast prihoda i ostvarivanje dobiti. To je
jedan od osnovnih razloga neuspješnog provođenja kontrolinga u nekoj organizaciji.
Iako se kontroling ne temelji isključivo na računovodstvenim informacijama, najznačajniji
izvor informacija za potrebe kontrolinga čine upravo računovodstvene informacije.
Kontroler je osoba koja najbolje poznaje poslovanje poduzeća, odnosno razumije njegovo
cjelokupno poslovanje za što su mu potrebna multidisciplinarna znanja iz područja financija i
računovodstva, revizije, statistike, matematike i informatike, organizacije, menadžmenta i
psihologije.16 Kontroleri moraju biti sposobni povezivati sva navedena područja s ciljem
sastavljanja smislenih izvještaja koji će se moći promjenjivati u svim organizacijskim
sektorima.
Kontroleri će vrlo teško moći obavljati svoje zadatke bez kvalitetno izrađenog
informacijskog sustava. Prilikom odabira informacijskog sustava često se javlja problem zbog
manjkavosti svakog od njih. Razlog tome leži u činjenici da programeri nisu ekonomisti te im
je teško predvidjeti sve zahtjeve menadžmenta. Osim toga, takvi informacijski sustavi se
najčešće razvijaju za veliki broj korisnika zbog smanjenja troškova i kako bi bio dostupan
većem krugu interesnih skupina.

16
Očko, Jasminka; Švigir, Andreja: „Kontroling – upravljanje iz backstagea“, Knjiga pring d.o.o., Zagreb, 2009.,
str. 34

14
 Na taj način je nemoguće predvidjeti specifičnosti svake pojedine djelatnosti, ali i
organizacije. Upravo zbog navedenoga nije moguće razviti univerzalne informacijske sustave
za kontroling, ali se poduzeća vrlo često odlučuju upravo za takve sustave zbog manjih
troškova. Unificirane informacijske sustave za kontroling mogu si priuštiti samo najveća
poduzeća.

15
ZAKLJUČAK

Kontroling u organizaciji znači imati kontrolu nad poslovnim odlukama. Da bi se

omogućio kvalitetan doprinos kontrolinga poslovanju nužno je osigurati kvalitetan
informacijski sustav, visoko razvijenu računovodstvenu funkciju, stručne kontrolere i
zainteresiran i upućen menadžment, te provođenje svih procesa kontrolinga unutar trgovačkog
društva. Kontroling sa svim svojim funkcijama i alatima usmjerenim na procese planiranja i
kontrole, vrši koordinaciju unutar svih procesa i pruža podršku menadžmentu tijekom procesa
upravljanja poduzećem.

Međutim i menadžeri su ti koji u poduzećima donose ključne odluke te su oni odgovorni

za uspjeh odnosno neuspjeh poduzeća, dok sam kontroling predstavlja jednu od funkcija kojima
se poveća efikasnost i efektivnost u radu menadžmenta, a samim time i uspješno prilagođavanje
poduzeća unutarnjim i vanjskim utjecajima. Za poduzeće je jako bitno koju će organizacijsku
strukturu, a time i sustav menadžmenta, izabrati za poslovanje.

Teorija i praksa kontrolinga u posljednje se vrijeme sve više razvija. Kontroling kao
posebna funkcija trenutno još uvijek ne postoji u organizacijskoj strukturi poduzeća, no njegova
se obilježja i karakteristike mogu pronaći u drugim funkcijama u poduzeću gdje se realizira
mnoštvo analiza, kontrola, sustava izvješćivanja i drugih aktivnosti koje se mogu povezati sa
kontrolingom.

16
LITERATURA

1. International Group of Controling (2013): Rječnik za kontrolere, Poslovna učinkovitost

d.o.o., Zagreb
2. Jakelić, D. (2009) Međuovisnot funkcija planiranja i kontrolinga i njihova primjena u
Hrvatskoj narodnoj banci. Ekonomski preglednik, 60,1-2.
3. Dr.sc.Luković T. i Lebefromm U.: Controlling koncepcija i slučajevi, Prva knjiga,
Sveučilište u Dubrovniku, 2009. str.5
4. Očko, Jasminka; Švigir, Andreja: „Kontroling – upravljanje iz backstagea“, Knjiga pring
d.o.o., Zagreb, 2009.
5. Očko J. (2015): Kontroling – partner Uprave i Nadzornih odbora, Specijalistička trodnevna
edukacija iz kontrolinga za članove Nadzornih odbora i Upravu, Kognosko, Zagreb, str.2.
6. Osmanagić Bedenik, Nidžara: „Kontroling – Abeceda poslovnog uspjeha“, Školska knjiga,
Zagreb, 2007
7. Očko, J., Švigir, A.: Kontroling–upravljanje iz backstagea, Knjiga print d.o.o., Zagreb, 2009.
Str. 14.
8. Osmanagić Bedenik N. Kontroling abeceda poslovnog uspjeha, Školska knjiga, Zagreb 2007,
9. Osmanagić Bedenik N. i sur., Kontroling između profita i održivog razvoja, M.E.P. d.o.o,
Zagreb, 2010
10. Pere Sikavica, Mijo Novak, Poslovna organizacija, Informator Zagreb 1999.

17