DODATNE VJEŽBE

Pojam dodatne vježbe ukazuju na nešto što se dodaje nekoj cjelini. Dodatne
vježbe su jednostavni,učenicima poznati motorički zadaci koji se provode nakon
osnovnih programskih sadržaja u glavnom A dijelu sata.
Dodatnim vježbama povećavamo volume vježbanja I skračujemo nepotrebno
neaktivno vrijeme čekanja. Uz neaktivno nepotrebno vrijeme čekanja postoji I
potrebno neaktivno vrijeme čekanja u funkciji oporavka. Optimalno vrijeme
trajanja dopunske vježbe je vrijeme trajanja nepotrebno neaktivnog čekanja. Da
ne bi poprimila ulogu programskog sadržaja, dopunska vježba ne smije trajati
predugo. U nekim situacijama dodatna se vježba ipak postavlja I kod programskih
sadržaja kraćeg trajanja, kada količina sredstava I pomagala na jednom
vježbovnom mjestu nije zadovaoljavajuća u odnosu na broj učenika. Ako nastavnik
posjeduje dovoljno pomaagala za provedbu tog programskog sadržaja, dodatna
vježba se ne postavlja. Dakle dodatne vježbe se primjenjuju kada je na
vježbovnom mjestu puno učenika, a tororički zadatak se izvodi naizmjenično. Tada
se I javlja vež spomenuto vrijeme čekanja. Učenici u pravilu dodatne vježbe izvode
potpuno samostalno, a za provedbu nastavnik koristi metodu postavljanja I
rješavanja motoričkog zadatka, ponekad ju može kratko opisati I demonstrirati kao
podsjetnik.
Imamo pet vrsta dodatnih vježbi. To su utilitarna, kompenzirajuća, korigirajuća,
relaksirajuća I kombinirana vježba. Utilitarna dopunska vježba je prema
biomehaničkoj strukturi gibanja vrlo slična struktiri gibanja programskog sadržaja.
Na primjer ako je programski sadržaj preskoj raznoška, učenicima se kao dadatna
vježba daje izvođenje raznoženja u uporu prednjem na švedskom sanduku. Ona
pomaže usvajanju I usavršavanju osnovnog programskog sadržaja.
Kompenzirajuća dodatna vježba uključuje one dijelove lokomotornog sustava koji
nisu aktivni ili su vrlo malo aktivni u izvođenju programskih sadržaja. Na primjer
kod izvođenja koluta naprijed dodaju se dinamički zakloni I određuje se broj
ponavljanja. Korigirajuća dopunska vježba ispravlja structure gibanja programskog
sadržaja. Mogu je provoditi svi učenici ili pojedinci koji ne usvajaju ili usavršavaju
programski sadržaj istom brzinom. Na primjer preskok raznoška, učenici na
povratku u koloni izvode sunožni odraz na odskočnoj dasi I doskok u polučučnju.
Relaksirajuća dopunska vježba opušta onu mišićnu skupinu kaja je bila izrazito
aktivna. Na primjer nakon penjanja na konop rukama I nogama učenik (relaksira)
opušta ruke i noge nekom vježbom u zadadom broju ponavljanja. Kombinirana
dodatna vježba sastavlja se od dvije ili tri prethodno opisane vježbe, s time da
vrijedi pravilo prvog postavljanja utilitarne ili korektivne vježbe, a zatim se mogu
postavljati kompenzacijska ili relaksirajuća vježba. Na primjer ako je programski
sadržaj skok u dalj zgrčnom tehnikom, najprije se postavlja utilitarna vježba
preskok preko prepreke zgrčnom tehnikom I doskok u čučanj ili kompenzacijska
dodatna vježba sklekovi, a zatim se postavlja relakcirajuća dodatna vježba
opuštanje mišića nogu. Dodatne vježbe provode se u paralenom, paralelno-
izmjeničnom, sukcesivno-izmjeničnom I izmjeničnom postavu. U paralelnom
postavu provodi se ista dodatna vježba na svim vježbovnim mjestima. U parlelno-
izmjeničnom postavu po dvije skupine učenika izvoode istu dodatnu vježbu. U
izmjeničnoj postavi može biti na svakom vježbovnom mjestu drugačija dodatna
vježba. U kružnoj, staznoj I poligonskoj postavi dodatne vježbe se ne koriste.
Zaključno, nastavnik dodatne vježbe treba rabiti u glavnom A dijelu sata kada
procijeni da treba skratiti nepotrebno vrijeme čekanja. To se najčešće događa
zbog prevelikog broja učenika, zbog limitiranosti broja sprava I pomagala I ako
izvođenje programskog sadržaja traje predugo.
PROFESIONALNA OBILJEŽJA KINEZIOLOGA